Iako je samopomoć svoj vrhunac odavno dosegnula i dio je ‘mainstream’ literature, postoje oprečna razmišljanja o njezinim pravilima i djelovanju

Portal Waking Times tako je analizirao veći broj knjiga samopomoći i izdvojio 15 temeljnih vjerovanja i 15 toksičnih misli koji obilježavaju gotovo sve autorske koncepte.

15 moćnih vjerovanja koja će vas osloboditi negativnosti

1. Ono što drugi o meni pričaju nije moj problem već njihov – Tuđa ogovaranja i negativnosti ne uzimaj osobno, čisto jer su projekcija njihove stvarnosti. Čak niti direktne uvrede često nemaju veze s tobom već s njihovim trenutnim odrazom psihe.

2. Slobodan sam biti JA – Sjećaš li se što si bio prije nego što ti je svijet rekao što trebaš biti? Prestani se uspoređivati s ostalima i živjeti živote radi tuđih očekivanja. Ti si jedina osoba odgovorna za vlastiti život. Razmisli što si kada nema nikoga u blizini.

3. Život nije savršen ali je prekrasan – Naš cilj ne treba biti savršenstvo već radikalno uživanje u nesavršenostima. Sve je nevjerojatno i ništa nije zdravo za gotovo. Svako iskustvo je ključno iskustvo.

4. Normalno je imati lošije trenutke – Očekivati savršene trenutke konstantno je kao plivanje u oceanu na valovima koji nikada ne udaraju o površinu. Kada pak shvatite da je sve ocean, opušteno ćete se nositi s usponima i padovima. Jer jednih ne bi bilo bez drugih.

5. Čak i kada se mučim, imam pregršt razloga za sreću – Ne smijemo zaboraviti da naša sreća proizlazi kao rezultat zahvalnosti prema svemu što imamo, a ne kao rezultat traženja nečega što nemamo. Stres dolazi kada je naša lista briga veća od one zahvala. Zato je potrebno cijeniti blagoslove.

6. Svako iskustvo je nova bitna lekcija – Razočaranja i padovi dva su ključna koraka prema uspjesima. Teško iskušenje služi napretku, a ne porazu. Najbolje lekcije naučene su u najtežim vremenima, moramo gubiti da bi spoznali i patiti da bi rasli. Jedna zatvorena vrata otvaraju neka nova.

7. Neke stvari gubimo po putu – Promjene mogu biti zastrašujuće, no svaki pozitivni rast u procesu zahtjeva promjene. Ponekad moraš pronaći nešto dobro i u ‘zbogom’. Prošlost je mjesto za prisjećanje, ali ne i za ostanak u njoj. Budi snažan i kad sve ide po krivu, koračaj kratkim stopama i na kraju uvijek pronađeš ono što si i tražio. Vjeruj putovanju i kad ga ne razumiješ.

8. Biti u krivu je prvi korak za biti u pravu – Ponekad nas i krivi izbori vode ka pravim mjestima. Da bi bio kreativan i produktivan, moraš izgubiti strah od pogreške. A takav strah preživljava jedino ako mu to ti dopuštaš.

9. Ne trebam se oslanjati na ono što me sputava – Ti nisi ono što ti se dogodilo već ono što želiš postati. Vrijeme je za oslobađanje od vjerovanja i rutina koje su te sputavale. Poštuj se dovoljno da se udaljiš od svega što te ne potiče na rast. Slušaj intuiciju, ne ego. Kada prestaneš naganjati pogrešna vjerovanja, daješ plodno tlo dobrim idejama da te sustignu.

10. Moja trenutna sreća rezultat je mog razmišljanja – Sreća započinje s vama, ne s vašim odnosima, poslom, novcem, već s vama. Nije lako pronaći sreću u sebi samome, a uvijek ju je jednostavno naći drugdje. Tvoj stav je tvoj izbor. Ne možeš imati pozitivan život s negativnim stavom. Negativne misli kontroliraju tvoje ponašanje, djelovanje i prilike.

11. Bitno je s kim provodim vrijeme – Okruži se ljudima koji te uzdižu i u tebi vide veliki potencijal, čak i kada ga ne vidiš sam.

12. Drame i osude gubitak su sreće – Obećaj si da ćeš prestati dramatizirati prije početka, da ćeš disati duboko i smireno i voljeti druge i sebe bez uvjeta. Smij se svojim greškama i shvati da nitko nije savršen, svi smo naposljetku ljudi. Samozadovoljstvo dolazi do izražaja kada su različitosti prihvaćene, greške tolerirane, razgovori otvoreni, a pravila fleksibilna.

13. Ljudi me osuđuju puno manje nego što mislim – Prava istina je da dok sam razmišljaš što drugi misle o tebi, ti drugi razmišljaju što ti misliš o njima.

14. Svijet mogu učiniti sretnijim mjestom – Svakog dana pomozi jednoj osobi na bilo kakav način. Kada postaneš odgovor na nečije molitve, često dobiješ odgovore na vlastite. Lako se smijati ako se cijela okolina smije.

15. Sve se isplati – Zaboravi da je sve u životu jednostavno. Rijetko jest. Zapravo, svako bitno odredište nema prečica. Uživaj iskušavati svoje uspjehe. Shvati vrijednosti vlastitih pokušaja i budi strpljiv. Shvati da strpljenje nema veze s iščekivanjem već sa zadržavanjem dobrog stava dok radiš na ostvarenju vlastitih snova. Ključno je znati kako se posao itekako isplati na kraju.

15 toksičnih vjerovanja kojih se morate riješiti da postanete sretni

1. Nisam dovoljan – Riješi se limitirajućih razmišljanja kako nisi dovoljan, dovoljno dobar, dovoljno pametan, bogat, zgodan. Ono što jesi je i više nego dovoljno za ostvariti svoj potencijal.

2. Moj život nema smisla – Svrha tvog života je dio onoga što jesi i nju ne izgubiš s vremenom. Zato je trebaš pronaći u sebi i poslušati unutarnji glas, a ne nastojati ispuniti tuđa očekivanja.

3. Bolje je biti ovca nego čudak – Uvijek budi ono što jesi, ne slika ostalih. Bolje biti prvoklasna i jedinstvena verzija sebe nego drugorazredna kopija drugoga. Idi tamo gdje želiš ići, a ne gdje svi ostali odlaze.

4. Ne smijem biti ranjiv – Ostavi se svih maski i kostima. Razbij zidove koje si izgradio da bi se sakrio i kamuflirao. Dopusti da te drugi vide onakvog kakav zaista jesi. Nemoj zanemarivati svoju ranjivost i savršene nesavršenosti.

5. Nemam školu za to – Odustani od razmišljanja da nešto ne možeš jer nisi školovan. Tvoji snovi su samo za tebe i oni ne poznaju ograničenja. Ako nešto strasno želiš, onda u to i daješ daleko više od nekoga tko to obavlja zbog plaće. A nikada nije kasno ni za formalno školovanje. ‘Nothing is impossible, the word itself says ‘I’m possible’!’ – Audrey Hepburn

6. Neću biti sretan dok do toga ne dođem – Mnogi ljudi odgađaju svoju sreću jer čekaju nešto nevjerojatno ili pak ostvarenje nekog cilja. Sreća nije u cilju već u putovanju. Sreća nije u budućnosti već u sadašnjosti, a liste želja služe kao smjernice, ne kao ciljevi.

7. Život je težak – Život je iskustvo i nije sam po sebi težak, okrutan i nasilan. On posjeduje mudrost i spoznaju daleko veću od naše. Život je ključno iskustvo za razvoj svijesti i upravo ono koje nam je presušno potrebno.

8. Krivim svoje roditelje – Oni definitivno nisu krivi za sve pogrešno u tvom životu i nemoj trošiti energiju da bi krivio bilo koga izvan sebe. Sam si odgovoran za vlastiti život i nitko te nije tjerao da živiš tuđa očekivanja.

9. Mogu sve sam i ne trebam pomoć – Pitati za pomoć i otvoriti se za primanje iste nije slabost već snaga. Samostalnost i snaga također nisu vezani uz primanje pomoći. Dapače, najsnažnije i najmudrije je prihvatiti pomoć od onoga tko tu pomoć može osigurati. Jer ćemo na taj način mi pomoć nuditi i drugima.

10. Ljubav je prebolna, gotov sam s time – Ljubav ne boli, samo očekivanja. Nikome nije bolje bez ljubavi i svatko duboko u sebi zna kako je to istina. Svi smo načinjeni s ljubavlju i trebamo ljubiti. Od ljubavi se ne može racionalno odustati jer ona predstavlja život.

11. Ne mogu biti sretan ako nisam u vezi – Tvoja sreća ne ovisi o drugim osobama. Nedostatak veze nije opravdanje za sreću i nesreću jer sreća nema alternativu i dolazi iz nas samih.

12. Prekasno je da ostvarim snove – Nikada nije kasno za potpaljivanje strasti prema poslu, životu i ljubavi. Nikada nije kasno za inovacije i snove. To nema veze s godinama jer je ljudski duh besmrtan.

13. Nikad neću biti funkcionalna osoba nakon svega što mi se dogodilo – Tvoja prošlost ne predstavlja tebe, a ona nije niti priča tvoje budućnosti. Poteškoće su mogućnosti, a rane su mudrost. Sudbina ne postoji dok ju sam ne stvaraš.

14. Ne vjerujem nikome pa ni sebi samom – Neistina je da se nikome ne može vjerovati. Svi činimo pogreške i nismo savršeni, što opet ne znači da smo nepovjerljivi. Povjerenje je ono što život čini međusobno isprepletenim i tamo gdje ga nema, nema ni života.

15. Ja sam posve sam – Nitko nije sam, nikada bio niti će biti. Samoća je stvar izbora, a ne sudbine.
 
(dnevno.hr,R.M.)

Mihail Litvak je jedan od najpriznatijih svjetskih psihologa današnjice. Ovih 20 savjeta, iako su kratki, ako ih zaista razumijete i primijenite u životu, postat će moćno oružje u vašim rukama

Dr. Litvak je razvio sustav koji je nazvao “psihološki aikido” i prvi ga sam upotrijebio. Ovih 20 stvari, ako ih proučite i primijenite u svom životu, postat će moćno psihološko oružje u vašim rukama.

1. Ako čovjek nema što dobro za reći o sebi, a želi nešto reći, on će početi pričati loše o drugim ljudima.

2. Zagrizite u znanost (znanje) koja je od granita, a ne vrat svoga bližnjega, ako već želite gristi.

3. Depresija je dana čovjeku da bi se zamislio nad sobom.

4. Nitko nikoga ne odbacuje, samo neki ljudi idu naprijed, a drugi zaostaju. Oni koji zaostanu misle da su odbačeni.

5. Ako mislite dobro o sebi, zašto je potrebno da i drugi misle dobro o vama?

6. Ako želite nešto, ne tražite dozvolu. Nećete je dobiti!

7. Sposobnost da volite i dobro podnosite samoću pokazatelj je duhovne zrelosti. Zapravo, najbolje funkcioniramo kad smo sami.

8. Nezrela osoba često ima znanje, ali ga ne zna primijeniti, dok zrela osoba ima znanje i zna ga primijeniti. Zato nezreli ljudi kritiziraju druge, dok zreli djeluju.

9. Ne znam koji je put do uspjeha, ali znam koji je put do neuspjeha – to je želja da se svidimo svima.

10. Ne postoji muška ili ženska logika, samo sposobnost ili nesposobnost da mudro promišljamo.

11. Ako želite upoznati svoga najvećeg neprijatelja – pogledajte u ogledalo. Kad se suočite s njim, sve ostale ćete lako pobijediti.

12. Postigni uspjeh i sve uvrede će proći.

13. Ugodno je razgovarati s prijateljima, ali korisno je razgovarati i s neprijateljima.

14. Postoji samo jedan valjan razlog da prekinete vezu s nekim ili da prekinete radni odnos – nemogućnost osobog rasta u tim uvjetima.

15. Svoju radost trebate dijeliti i s prijateljima i s neprijateljima. Prijatelji će se radovati s vama, a neprijatelji uznemiriti.

16. Ne juri za srećom i naći ćeš mjesto gdje ona obitava. Sreća će naći tebe. Mogu vam reći za jedno mjesto gdje se ona nalazi – u vama. Put do tog mjesta je razvoj vaših sposobnosti do maksimuma.

17. Sreća je nusproizvod dobro organiziranog djelovanja.

18. Ako želite nešto nekome dokazati, to znači da živite za tu osobu. Ali, ako živite za sebe, onda ne morate nikome ništa dokazivati.

19. Mašta je glas naših sposobnosti. Na primjer, ja maštam da pjevam u operi, a nemam ni glas ni sluh, teško ću dospjeti u operu. Ali, ako maštam o nečemu što je više u skladu s mojim sposobnostima, ostvarit ću svoje snove prilično brzo. Dobro je kad čovjek može sebi reći – bavim se samo pokušajima da ostvarim svoje snove.

20. Bolje je komunicirati s dobrom knjigom nego s praznim čovjekom.
 
(hr.n1info.com)

Ovo je dokument koji je objavio nepoznati autor prije godinu dana, a ubrzo je njegova originalna i izvorna objava u potpunosti nestala s interneta

Riječ je o dokumentu koji nije smio ugleda svjetlost dana, makar ako je vjerovati čovjeku koji ga je pustio u javnost, a čije se ime drži u tajnosti zbog njegove sigurnosti.

Na pitanje o vjerodostojnost ovog dokumenta on je napisao sljedeće:

“Dokument mi je poslao čovjek, koji je dugo istraživao ove stvari i sam susret s njim ponukao me je na daljnje istraživanje. Tako sam došao i do vaše stranice (iluminati.news.com, op.a).

Mislim da se bojao da pokaže taj dokument jer nije znao koliko mi može vjerovati. Rekao mi je da postoje oni koji bi ubili ako ta informacija izađe u javnost. Vi ćete shvatiti zašto ne mogu otkriti njegovo ime.

Ja znam samo njegovo prvo ime, prezime mi nije žalieo otkriti. Radi kao član avionske posade, ali nisam siguran točno gdje. Rekao mi je da mu je netko iznutra poslao ovaj ugovor, ali da bi on sada već mogao biti mrtav.

“Ja ne sumnjam u vjerodostojnost ovog dokumenta i nadam se da to možemo oglašavati nadaleko i naširoko. Jednom kada istina izađe na vidjelo, oni to neće moći potisnuti”.

Kako vjerodostojnost ovog dokumenta ne može biti utvrđena sa sigurnošću, ostavljamo čitateljima da sami presude o čemu je riječ, samo želimo vam prenesemo ono o čemu svjetski i domaći mediji proteklih dana pišu.

Ves Penre, 9. travnja 2008.
Tajni pakt tajnog društva, poznatog kao “Red Iluminata”

Izdato pod vrhovnim vodstvom Bograha i odobreno od Rothschildove dinastije (Europa) i Rockefeller dinastije (SAD)

Tajni svečani ugovor:

1. Iluzija će biti tako velika, tako velika da će biti van njihovog poimanja.

2. Oni koji to budu vidjeli, smatrat će se duševno bolesnim.

3. Mi ćemo stvoriti različite organizacije, kako bi ih spriječili da vide vezu između nas.

4. Mi ćemo se ponašati kao da nismo (međusobno) povezani, da iluziju održimo živom. Naš cilj će biti ostvaren, kap po kap, tako da nikada ne bacimo sumnju na sebe. To će ih također spriječiti od viđenja promjena kada se pojave.

5. Mi ćemo uvijek stajati iznad relativnog područja njihovog iskustva, jer znamo tajne apsolutnog.

6. Mi ćemo uvijek raditi zajedno i ostati vezani krvlju i tajnovitošću. Smrt će stići onoga ko progovori.

7. Mi ćemo njihov životni vijek držati kratkim i njihove umove slabima, dok se pretvaramo da činimo suprotno.

8. Mi ćemo koristiti naše znanje znanosti i tehnologije na suptilne načine, tako da nikada neće vidjeti što se događa.

9. Mi ćemo koristiti lake metale, ubrzivače starenja i umirujuća sredstva u hrani i vodi i zraku.

10. Oni će biti prekriveni otrovima, kud god se okrenuli.

11. Laki metali će učiniti da izgube svoj ​​razum. Mi ćemo obećati da ćemo pronaći lijek na svim mogućim područjima, ali ćemo ih hraniti s još više otrova.

12. Otrovi će biti upijena kroz kožu i usta, oni će uništiti njihove umove i reproduktivne organe.

13. Od svega toga, njihova će djeca biti rođena mrtva, a mi ćemo tu informaciju prikrivati.

14. Otrovi će biti skriveni u svemu što ih okružuje, u onome što piju, jedu, dišu i nose.

15. Moramo biti genijalni u doziranju otrova, jer se oni mogu dugo vidjeti.

16. Mi ćemo ih učiti da su otrovi dobri, uz zabavne slike i glazbene tonove.

17. Onima koji se budu ugledali na nas, pomoći ćemo. Mi ćemo ih pridobiti progurati naše otrove.

18. Oni će vidjeti da se naši proizvodi koriste u filmu i to će kod njih stvoriti naviku i nikada neće znati njihov pravi učinak.

19. Nakon poroda ćemo ubrizgati otrove u krv njihove djece i uvjeriti ih da je to za njihovu pomoć.

20. Mi ćemo početi rano, kada su njihovi umovi mladi, mi ćemo ciljati na njihovu djecu s onim što djeca najviše vole, slatke stvari.

21. Kad im zubi propadnu, mi ćemo ih ispuniti metalima koji će ubiti njihov um i ukrasti njihovu budućnost.

22. Kada njihova sposobnost da uče bude pogođena (smanjena), mi ćemo stvoriti lijek koji će ih učiniti bolesnijima i uzrokovati druge bolesti za koje ćemo stvoriti još više lijekova.

23. Pred nama ćemo ih uporabom naše snage napraviti pokornima i slabima.

24. Oni će rasti depresivni, spori i pretili i kada nam dođu po pomoć, dat ćemo im još više otrova.

25. Mi ćemo njihovu pozornost usredotočiti prema novcu i materijalnim dobrima, tako da se nikada ne povežu sa svojim unutarnjim ja (ljubav i božanska iskra svjetla u srcu). Odvratit ću ih bludom, spoljnim užicima i igrama, tako da možda nikada ne mogu postati jedno, s jedinstvom svega toga.

26. Njihovi umovi će pripadati nama i oni će činiti kako mi kažemo. Ako odbiju, naći ćemo načina pomoću tehnologije, kako bi im mijenjali mišljenje. Koristi ćemo strah kao naše oružje.

27. Mi ćemo uspostaviti njihove vlade i uspostaviti suprotne (protivne) unutar njih. Mi ćemo posjedovati obje strane.

28. Mi ćemo uvijek skrivati ​​naš cilj (svrhu), ali provesti naš plan.

29. Oni će obavljati rad za nas i mi ćemo uspijevati na račun njihovog truda.

30. Naše obitelji se nikada neće miješati s njihovima. Naša krv mora uvijek biti čista, jer je to način.
(tzv. “Plava krv”, zato se ljudi s plemićkim titulama vjenčavaju samo između sebe. Sve kraljevske obitelji su međusobno u srodstvu)

31. Mi ćemo ih navesti da poubijaju jedni druge, kad nama odgovara.

32. Mi ćemo ih držati odvojenima od jedinstva – dogmama i lažnom vjerom.

33. Mi ćemo kontrolirati sve aspekte njihovog života i reći im što da misle i kako.

34. Mi ćemo ih voditi ljubazno i nježno, dopuštajući im da misle, da se sami vode.

35. Mi ćemo među njima poticati neprijateljstvo kroz naše stranke.

36. Kad među njima bude blistalo svjetlo, mi ćemo ga ugasiti ismijavanjem ili smrću, ovisno o tome što nam najbolje odgovara.

37. Mi ćemo učiniti da jedni drugima paraju srce, odvajaju se od vlastite djece i ubijaju ih.

38. Mi ćemo to upotpuniti korištenjem mržnje kao našeg saveznika, ljutnje kao našeg prijatelja.

39. Mržnja će ih potpuno zaslijepiti i nikada neće vidjeti, da ćemo od njihovih sukoba mi izaći kao njihovi vladari. Oni će biti zauzeti, ubijanjem jedni drugih.

40. Oni će se kupati u vlastitoj krvi i ubiti svoje susjede, onako dugo, koliko mi to smatramo primjerenim.

41. Mi ćemo imati velike koristi od toga, jer nas oni neće vidjeti, jer nas ne mogu vidjeti.

42. Mi ćemo nastaviti imati koristi od njihovih ratova i njihove smrti.

43. Mi ćemo to ponavljati, neprestano, dok naš krajnji cilj ne bude ostvaren.

44. Mi ćemo nastaviti činiti da žive u strahu i ljutnji, preko slika i zvukova.

45. Mi ćemo koristiti sve alate koje imamo, da to ostvarimo.

46. Alati (sredstva) će biti osigurani njihovim radom.

47. Mi ćemo učiniti da mrze sebe i svoje susjede.

48. Uvijek ćemo od njih skrivati ​​božansku istinu, da smo svi jedno. To nikad ne smiju saznati!

49. Oni nikada ne smiju znati da je boja (kože) iluzija, oni uvijek moraju misliti da nisu jednaki.

50. Kap po kap, kap po kap ćemo postizati naš cilj.

51. Mi ćemo preuzeti njihovu zemlju, sredstva i bogatstvo, za ostvarivanje potpune kontrole nad njima.

52. Mi ćemo ih zavesti prihvatiti zakone, koji će ukrasti i ono malo slobode koju će imati.

53. Mi ćemo uspostaviti novčani sistem, koji će ih zauvijek zarobiti, držeći njih i njihovu djecu u dugovima.

54. Kad se budu povezali, mi ćemo ih optužiti za zločine i svijetu predstaviti drugu priču, jer ćemo posjedovati sve medije.

55. Mi ćemo koristiti naše medije kontrolirati protok informacija i njihov ugođaj / osjećaj (izvorno, sentiment) u našu korist.

56. Kad se budu digli protiv nas mi ćemo ih zdrobiti poput kukaca, jer su manje od toga.

57. Oni će biti bespomoćni učiniti bilo što, jer neće imati oružje.

58. Mi ćemo zaposliti neke od njihovih vlastitih, za provođenje naših planova, mi ćemo im obećati vječni život, ali oni nikada neće imati vječni život, jer nisu od nas.

59. Novaci će se zvati “pokretači” (inicijatori) i biti će podučeni u tome, da vjeruju u lažne obrede prijelaza u viša područja, (više sfere i carstva). Pripadnici ove skupine će misliti da su jedno s nama, nikad neznajući istinu. Oni nikada ne smiju saznati za tu istinu, jer će se okrenuti protiv nas.

60. Za svoj ​​rad će biti nagrađeni zemaljskim stvarima i velikim naslovima, ali nikad neće postati besmrtni i pridružiti nam se, nikad neće primiti svjetlost i putovanje zvijezda. Oni nikada neće doseći više sfere – radi ubijanja vlastite vrste, bit će im spriječen prijelaz u sfere prosvjetljenja. Oni to nikada neće znati.

61. Istina će biti skrivena u njihovom licu, tako blizu, da neće biti u mogućnosti da se na to usredotoče, dok ne bude prekasno.

62. O, da, iluzija slobode će biti tako velika, da oni nikada neće znati da su naši robovi.

63. Kad sve bude na mjestu, stvarnost koju ćemo stvorili za njih, će ih posjedovati. Ta stvarnost će biti njihov zatvor. Oni će živjeti u samoobmani.

64. Kada naš cilj bude ostvaren, početi će nova era dominacije.

65. Njihovi umovi će biti okovani (vezani) njihovim uvjerenjima, uvjerenjima koja smo mi uspostavili od pamtivijeka.

66. Ali, budu li ikada saznati da su nama jednaki, onda ćemo izginuti. OVO NE SMIJU NIKAD SAZNATI.

67. Ako ikada saznaju, da nas zajedno mogu pobijediti (savladati), oni će stupiti u akciju.

68. Oni ne smiju nikada, ikada saznati što smo učinili, jer ako se to dogodi, nećemo imati mjesto na koje možemo pobjeći, jer će se lako vidjeti tko smo, kad veo bude pao. Naše djelovanje će otkriti tko smo i oni će nas pohvatati i nijedna osoba nam neće dati utočište.

69. To je Tajni savez po kojem ćemo živjeti ostatak naših sadašnjih i budućih života, jer ova stvarnost će prijeći, premašiti (transcendirati) mnoge generacije i životne vjekove.

70. Ovaj Savez je zapečaćen krvlju, našom krvlju. Mi, oni koji jednom dođosmo iz Raja na Zemlju.

71. NIKADA, IKADA se ne smije saznati da ovaj Savez postoji. On ne smije NIKAD, IKAD biti napisan ili da se o njemu govori, jer ako se to dogodi, to će izazvati svijest i otpustiti gnjev Pra-Stvoritelja na nas i mi ćemo biti bačeni u dubine odakle smo došli i tamo ostati do kraja same beskonačnosti.
 
(kurir.rs)

Dosadašnji plan najveće društvene mreže na svijetu Facebook da potisne organski doseg stranica pokazuje se veoma okrutnim, ne samo po brendove koji bombarduju korisnike svojim dosadnim reklamama

Ovaj put na meti Facebooka našle su se neprofitne organizacije te brojne aktivističke stranice.

Neprofitne organizacije koji imaju mizeran (ili nikakav) budžet za reklamiranje na Facebooku doplatiće zbog gramzivosti Giganta i zbog ekstra profita koji ostvaruje

Ovo je samo početak plana u kojima će Facebook pokušati “zadaviti” javni diskurs te interakciju publike samo da bi i iz neprofitnog sektora izvukao još koji dolar za svoje dioničare.

Za one koji to ne znaju, organski doseg stranica podrazumijeva broj ljudi koji bi potencijalno mogao vidjetineki vaš post na svom Newsfeedu.

Već odavno je ovaj doseg i više nego mizeran.

Naime, odavno su prošla vremena kada su se na vašem Newsfeedu pojavljvali postovi kronološki poredani. Sad Facebook upravlja time i čini se kako nikad nije bio bezobrazniji. Uvođenjem novih algoritmova Facebook jednostavno računa koji postovi bi mogli biti interesantni te Vam ih nudi na vašem Newsfeedu.

Oni koji imaju novca za reklamiranje na Facebooku su prinuđeni da svakog mjeseca podižu cijenu za klik svog posta te za tzv. “paid reach” ( odnosno plaćeni doseg stranice), a sve da bi zadržali vidljivost svojih postova u nekoj razmnoj granici.

To naravno neće predstavljati problem kompanijama kao što je Coca Cola, BMW ili General Motors, ali što je sa ostalima?

Facebook je više manje priznao kako je organski doseg postova smanjen na 1-2 %, što znači da, ukoliko neko ima 20000 facebook prijatelja, njih oko 200 biti će u prilici pogledati taj post.

Međutim, stvarni podaci daleko su ispod ove brojke.

Iako promovisran kao nademokratičnija socijalna plaforma, Facebook se ponaša sve više autokratski, što rezultira i smanjenjem vidljivosti svima. Ovog puta posebno će doplatiti neprofitne organizacije.

Izgleda da su daleko prošla vremena kada su se ljudi samoorganizirali preko ove društvene mreže u cilju postizanja neke društvene promjene.

Ukoliko želi zadržati status najveće kompanije svijeta, Facebook bi trebao pustiti neki ventil. Dozvoliti da se interakcija i informiranost među ljudima poboljša, pogotovo u nerazvijenim zemljama ili u zemljama u kojima vladaju diktaturski režimi.

Dok god se to ne dogodi, ne preostaje ništa drugo nego mu nastaviti plaćati, jer zaboga “svi su na Facebooku”, ili početi korisititi neke druge socijalne mreže. Mada, pitanje je vremena kada će i Twitter krenuti u osvajanje veoma profitabilnog tržišta.
 
(6yka.com/uredio:NSP)

Neznanje, ljutnja, ljubomora i pohlepa izlaze iz izgubljene duše. Moli se da pronađu rukovođenje. Ne uzimaj što nije tvoje, bilo od neke osobe, zajednice, divljine ili nečije kulture. Nije zarađeno ni dato. Nije tvoje.

1. Ustani sa suncem i pomoli se. Moli se sam. Moli se često. Veliki Duh će slušati, ti trebaš samo govoriti.

2. Budi tolerantan prema onima koji su se izgubili na putu. Neznanje, ljutnja, ljubomora i pohlepa izlaze iz izgubljene duše. Moli se da pronađu rukovođenje.

3. Traži sebe, kroz sebe. Ne dozvoli drugima da upravljaju tvojim putem. To je tvoj put i samo tvoj – drugi mogu ići s tobom, ali ne mogu ići umjesto tebe.

4. Ophodi se prema gostima s puno pažnje. Posluži ih najboljom hranom, daj im najbolji krevet, ukaži im čast i poštovanje.

5. Ne uzimaj što nije tvoje, bilo od neke osobe, zajednice, divljine ili nečije kulture. Nije zarađeno ni dato. Nije tvoje.

6. Poštuj sve što postoji na Zemlji, bilo ljude, bilo biljke.

7. Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, ne izruguju se i ne ismijavaj ga. Svima daj pravo na osobno izražavanje.

8. Nikada ne govori loše o drugome. Negativna energija koju time odašilješ u svemir vratit će ti se višestruko.

9. Svi ljudi griješe. Sve pogreške mogu biti oproštene.

10. Negativne misli uzrokuju bolesti tijela, duha i uma. Vježbaj optimizam.

11. Priroda nije naša, ona je dio nas. Ona je dio naše svjetske obitelji.

12. Djeca su sjeme budućnosti. Sadi ljubav u njihova srca i zalivaj ih mudrošću i životnim lekcijama. Dok odrastaju, daj im prostor da rastu.

13. Izbjegavaj ranjavanje tuđih srca. Otrov tog bola vratit će se tebi.

14. Budi uvijek iskren. Poštenje je ispit volje u ovom univerzumu.

15. Budi uravnotežen. Tvoje umno ja, duhovno ja, tjelesno ja i emocionalno ja – sva trebaju da budu podjednako snažni, čisti i zdravi. Vježbaj tijelo da ojačaš um. Bogati se duhovno da izliječiš emotivne rane.

16. Svjesno odlučuj o tome tko ćeš biti i kako ćeš reagirati. Budi odgovoran za svoja djela.

17. Poštuj privatnost i osobni prostor drugoga. Ne diraj tuđe vlasništvo, a posebno svete i religijske stvari. To je zabranjeno.

18. Budi prvenstveno iskren prema sebi. Ne možeš biti pažljiv i pomoći drugima ako nisi prvo pažljiv prema sebi i ne pomažeš sebi.

19. Poštuj tuđa vjerska uvjerenja. Svoja uvjerenja ne nameći drugima.

20. Dijeli svoju sreću. Sudjeluj u davanju milostinje.
 
(6yka.com/uredio:nsp)

Do prije dan se tvrdilo kako će nas izbjeglički val zaobići što je jako čudna izjava jer dovoljno je bilo pogledati kartu Europe da postane jasno da će po podizanju mađarske ograde i uvođenja izvanrednog stanja doći i do preusmjeravanja izbjeglica prema Hrvatskoj

Glavna tema na današnjoj sjednici Hrvatskog sabora bila je, očekivano, izbjeglička kriza koja je sada stigla i do Hrvatske. Jedan od zastupnika dobro je primijetio da se ova situacija može usporediti s vremenom dok je na vlasti bio Ivo Sanader koji je u vrijeme izbijanja velike financijske krize u Europi izjavio kako u Hrvatskoj “krize nema” jer će ona, navodno, Hrvatsku zaobići

Danas, kojih 6,7 godina kasnije, znamo da financijska kriza ne samo da Hrvatsku nije zaobišla već ju je bacila na koljena, a pritom ne treba gledati nikakve statistike, dovoljno je samo prošetati ulicama Zagreba, ne nužno strogog centra, pa će se pred našim očima sve manifestirati samo od sebe – od očajnih ljudi koji kopaju po kontejnerima za smeće do brojnih zatvorenih poslovnih prostora iza čijih vrata se često kriju gorke obiteljske tragedije malih poduzetnika.

Do prije svega nekoliko dana, kada su se postavljali zadnji metri bodljikave ograde na granici između Mađarske i Srbije, u Hrvatskoj je još uvijek vladao taj tipični “Sanaderizam”, iluzija da će ova velika kriza, prije svega humanitarna kriza, nas na neki način zaobići.

Danas je situacija već drugačija, u Hrvatsku je u manje od 24 sata ušlo preko 5,000 izbjeglica, no to je samo početak, po svemu sudeći. Ući ih u narednim danima može toliko da će se kompletan diskurs o izbjeglicama potpuno promijeniti. Štoviše, već se i mijenja – sinoć je glavna tema bila ljudskost i kako izbjeglice prelaze hrvatsku granicu bez problema dok ih Mađari napadaju sa suzavcem i vodenim topovima. No, jutros se čuju drugačiji glasovi, uključujući i one koji ističu kako se granice treba odmah, što čvršće, zatvoriti.

Zašto li je onda Hrvatska uopće i otvorila putove? Postoji razlog, mislili su kako će ova zemlja uistinu biti tranzit, prenoćište, kako ćemo ispasti svi zajedno humani i darežljivi ako ih u roku od kojih 24 ili 48 sati otpravimo dalje prema Sloveniji i njihovim željenim odredištima, odnosno Njemačkoj, Švedskoj itd.

No, stvari se brzo odvijaju, čim su prve izbjeglice počele prelaziti granicu počele su stizati vijesti da bi ovo mogla biti zadnja granica koju će preći. Naime, kako se zatvaraju vrata Europe, odnosno jačaju kontrole na granicama Austrije i Njemačke, postaje sve jasnije da bi izbjeglice, možda čak i stotine tisuća izbjeglica, mogle završiti u slijepoj ulici, a ta slijepa ulica mogla bi biti baš Hrvatska.

Izbjegličke ruteKada Slovenija shvati da ni ona neće biti tranzit, već potencijalno novi dom, zatvoriti će granicu s Hrvatskom. Već sada iz EU-a stižu žurni naputci hrvatskim vlastima u kojima se ističe da ne bi trebali ni pomišljati na to da, bez dopuštenja, počnu prevoziti izbjeglice dalje prema Europi.

Pretvaranje Hrvatske u rutu postati će zabranjeno, a onda može postati jedino “slijepa ulica” za izbjeglice. Danas stižu informacije kako su kapaciteti u prihvatnim centrima već popunjeni te kako se ljude smješta u šatore, na dvorišta. To će se eventualno moći podnijeti do vikenda, jer nas upravo grije toplotni val, ali što kada temperature kroz nekoliko dana osjetno padnu? Kako će djeca, trudnice, starci, uopće egzistirati u šatorima pod otvorenim nebom?

Stječe se dojam, izgleda točan, da odgovorni u ovoj zemlji jednostavno nemaju pojma što se događa niti s čime se suočavamo. Nadalje, sudeći prema pojedinim izjavama izgleda kako neki nisu otvorili kartu svijeta još od osnovne škole.

Jedna stvar je pomoći ljudima, a druga je stvar priznati da ova zemlja može uzeti određen broj ljudi i da nema kapaciteta za sve one koji i dalje kreću prema Europi. S druge strane, koliko god da ih dolazilo, kako reče jedan hrvatski zastupnik, “ne možemo dopustiti da majke rađaju djecu u kukuruzištima”.

Problem je Europske Unije koja je samu sebe srušila u manje od 10 dana. S izbjegličkom krizom se moglo izaći na kraj na način da se uvede stroga organizacija transporta i stroge kvote po zemljama članicama na temelju njihove populacije i BDP-a. No, od toga ništa, jer sada se vidi da u EU svako misli samo na sebe, a u takvom društvu se može jako loše proći ako izigravate glavnog humanitarca.

Njemački ministar unutarnjih poslova, Thomas de Maiziere, prije nekoliko dana je izjavio: “Trebaju nam ljudi. Trebaju nam mladi ljudi. Trebaju nam imigranti. Kao što i svi znate, imamo premalo djece”.

To je točno za Njemačku kao i za ostatak gotovo cijele Europe, ali Njemačka, za razliku od jedne Hrvatske, je ekonomska sila koja je u stanju sve te ljude i zaposliti ulažući pritom milijarde eura za njihovu doedukaciju i obuku. Što će Hrvatska učiniti? Tražiti EU sredstva da pokrene iste programe ovdje? Da, a dobiti će ih nikada.

Hrvatska je krajnje periferna članica jednog velikog interesnog i ekonomski izrabljujućeg projekta koji se naziva Europska Unija. Jedna od alternativa toj uniji je zatvaranje u nacionalne okvire, a to je potencijalno ubojita alternativa, takvom se pokazala. Jedina prava alternativa bila bi mijenjanje te iste EU iznutra koristeći se mehanizmima koje je ona sama ponudila na uporabu. Postojalo je par velikih prilika, odlučnih prilika, ali akteri jednostavno nisu bili na razini zadatka i njihovim porazom svi smo skupa izgubili.

Sve u svemu, Hrvatska itekako osjeća svoju perifernost od samog ulasku u EU, a ponajviše je osjeća na vlastitom životnom standardu. No, ta perifernost sada bi je mogla i puno teže pogoditi. Moćne sile Europe, one koje su bile istaknuti humanitarci jučer, a zatvaraju vrata danas, nemaju ništa protiv toga da baš Hrvatska postane slijepa ulica velike izbjegličke krize.

Jer što će izbjeglice učiniti kada jednom uđu u Hrvatsku, a vrata dalje prema Sloveniji i Mađarskoj ostanu čvrsto zatvorena? Hoće li se vratiti u Srbiju? Skrenuti u BiH? Neće, jer su razumni, žele ostati tamo gdje je životni standard ipak veći, a u Hrvatskoj je poprilično veći.Prema zadnjim izvješćima Svjetske Banke, BDP po glavi stanovnika u BiH iznosi 4,796 USD, u Srbiji 6,152 USD, Makedoniji 5,370 USD, dok je u Hrvatskoj 13,507 USD. Nije ovo ključan podatak, ali nije ni zanemariv.

Poanta je da izbjeglice nakon ulaska u Hrvatsku jednostavno više neće imati gdje dalje, a to znači da će biti ovdje dok se ili ne okončaju ratovi u njihovim zemljama ili dok Njemačka i druge “želimo-mlade-ljude-jer-svojih-nemamo-dosta” ne odluče na prihvat dodatnih pa će vjerojatno selektivno uzimati iz Hrvatske one koji im u datom trenutku najviše trebaju.

U medijima je ovih dana toliko patetika da se o ovoj situaciji uopće ne govori kroz ekonomski i interesni fokus, a interesi su vrlo jednostavni. Dobri sirijski radnici biti će dobrodošli u Njemačkoj, a neprilagođeni mogu komotno ostati na Balkanu. Time bi Hrvatska mogla postati i slijepa ulica i karantena i inkubator.

U tom slučaju gladni i opljačkani neće ipak vidjeti svoje orobitelje i to je nešto što mnoge u ovoj zemlji tišti. “Zašto bismo mi sada primali tolike izbjeglice kada mi nismo ništa krivi?”, pitaju se isti. Nismo, zaista? Pa i nismo, bar ne u tolikoj mjeri, ali da smo baš tako nevini kako se sada želimo prikazati uopće ne stoji. Krivi jesmo, moralno smo krivi.

Što hrvatski vojnik traži u napaćenoj nama dalekoj zemlji Afganistanu? Kakav je to izvor ponosa za hrvatske političke elite i pred kime? Nije on primarni okupator, dakako, ali je stigao da se ubroji među njih.

Nadalje, zar nije Hrvatska među prvima priznala islamističke militantne u Libiji kao jedine legitimne predstavnike tog naroda? Zar nije u Siriji učinila istu stvar tvrdeći kako ona to mora napraviti jer tako od nje “traži Zapad”? E pa sada taj isti Zapad traži i da postanemo prihvatilište za izbjeglice koje se njima više ne primaju.

I naposljetku, mržnja prema tim istim izbjeglicama je toliko primitivna i pogrešna da je se ne može nazvati drugačije nego fašističkom. To je ista ona mržnja koja je ranije ubijala druge narode u vrijeme ekonomskih i političkih kriza, najgori oblik mržnje. Mogao bi se uskoro desiti i pomahnitali progon tih ljudi, nešto što podsjeća na najmračnije i najodvratnije europske epizode iz 20. stoljeća.

S druge strane, ovi koji danas uzvikuju “dođite, dođite, koliko da vas ima” su ludi na jedan sasvim drugi način i podsjećaju na omražene salonske ljevičare koji vole iz toplih fotelja dirigirati proleterskim masama gdje i kako da napadaju neprijateljske kapitalističke ciljeve.

Čovjek nije nehumana zvijer ako konstatira da Hrvatska očito ima određene kapacitete koliko ljudi može primiti, to je samo realnost i ništa više. Ti izbjeglice mogu nam čak biti i ponekad draži od agresivne rulje koja bi im najradije pripremila linč već kod Tovarnika i tu istu rulju bismo možda istinski voljeli zamijeniti s normalnim narodom iz nekih drugih svjetova.

No, svjesni smo da se to neće dogoditi, realni smo. Isto tako smo svjesni da živimo u zemlji koja, koliko god se nju nastojalo prikazati modernom i progresivno, nije poznata po toleranciji, po prihvaćanju raznolikosti. Homogeno je ovdje još uvijek pretpostavka stabilnosti i opstanka, što ne čudi za jednu zemlju koja se u toliko navrata kroz povijest našla na direktnom prolazu interesa velikih sila. Ipak, trebamo biti svjesni gdje živimo. Nema smisla nositi ružičaste naočale, dovoljno je pogledati rezultate anketa, naših referenduma, komentare na internetu, plinske boce na glavnim zagrebačkim prometnicama.

Valja biti strogo realan u ovom trenutku i reći što se mora desiti prije nego ova situacija postane vrlo opasna: Prvo – rat u Siriji mora se zaustaviti, naprosto mora jer bez kraja tog rata nema ni kraja izbjegličkom valu, drugo – Europa mora snositi teret za krizu koja se nije desila sama od sebe, Europa je ta koja ju stvara već godinama, desetljećima, da ne kažemo i stoljećima. Teret te krize ne može snositi europska periferija koja nije nevina i koja jest moralno odgovorna samim time što je toj politici marionetski “držala svijeću”, ali nije ni blizu odgovorna u toj mjeri koliko recimo jedna Francuska i Britanija koje već petu godinu u nizu podgrijavaju rat u Siriji i koje su cijeli kaos započele potpuno nepotrebnim i kriminalnim napadom na Libiju.

Dakako, neki će reći, po toj logici, da teret ne trebaju toliko snositi ni Pariz ni London jer je postoji još i veći krivac od njih, glavni strateg destabilizacije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, Washington. No, od toga ništa, iz SAD-a mogu samo gledati i smijati se Europi koja se utapa u svojoj vlastitoj disfunkciji. SAD je, naime, svoj problem s imigrantima, onim meksičkim, riješio na isti način kao i Budimpešta, podizanjem visokog zida dok se one koji se eventualno probiju iznad ili ispod lovi poput kakvih životinja.

Nadalje, Europa u krizi je nešto što SAD-u dobro dođe, takva Europa je podobnija i neće se previše baviti jačanjem vlastitog suvereniteta, a već je i izudarana velikom ekonomskom krizom koja je prije nekoliko godina jednostavno “otpuhnuta” preko Atlantika.

Hijerarhija, nego što – zna se vrlo dobro u ovom svijetu tko sjedi na kojoj stepenici, a to je upravo ono čega bi se Hrvatska danas trebala najviše bojati. Nismo ostavili dojam nekakve vrlo suverene zemlje, ostavili smo dojam zemlje koju bi se jednog dana moglo komotno pretvoriti u izbjegličku slijepu ulicu, po potrebi, da se ne bi stvarala prevelika gužva u onim zemljama koje sjede na višoj hijerarhijskoj stepenici od nas.

Problem je konkretan, problem je u tome da postoji opasnost da će sve zemlje EU-a oko nas zatvoriti granice i pretvoriti Hrvatsku u slijepu ulicu. Problem nije u prihvaćanju pet tisuća, deset tisuća ili možda čak i 100,000 izbjeglica, ali ako se izbjegličkom valu ne nazire kraj, što onda? Libanon je zemlja s otprilike istim brojem stanovnika kao i Hrvatska, ima nešto preko 4 milijuna ljudi. U Libanon je do sada ušlo oko 1,200,000 izbjeglica iz Sirije.

Do prije dan se tvrdilo kako će nas izbjeglički val zaobići što je jako čudna izjava jer dovoljno je bilo pogledati kartu Europe da postane jasno da će po podizanju mađarske ograde i uvođenja izvanrednog stanja doći i do preusmjeravanja izbjeglica prema Hrvatskoj. Jučer se pak tvrdilo kako će Hrvatska biti samo tranzit, a danas se granice oko nas zatvaraju. Sada će se pak tvrditi kako će u zemlju ući svega nekoliko tisuća izbjeglica, a sutra će postati jasno da su prognoze bile krive.

Hrvatska je u opasnosti da postane izbjeglička slijepa ulica, a slijepe ulice već postoje u glavama vladajućih. Rješenje nije da puštamo ljude da umiru po nekakvim slavonskim kukuruzištima ili minskim poljima, kao što ih je Europa godinama puštala da umiru u plavoj grobnici Mediterana, ali rješenje nije ni da postanemo Libanon. Stoga bi svaka razumna osoba, naročito ona koja istinski želi pomoći tim ljudima, trebala se zalagati za dvije stvari koje ovdje valja još jednom ponoviti: što hitnije zaustavljanje rata u Siriji i što hitnije otvaranje granica prema ostatku Europe.
 
(advance.hr/uredio:nsp)

Zadnji trzaj masona i elite: “Ako izbjeglice ne dođu – propada projekt – NOVI SVJETSKI POREDAK”

O useljavanju je svatko već rekao svoje mišljenje. Razlika je doduše u tome da to neki mogu činiti u velikom stilu u mas-medijima, a drugi samo u ograničenom dosegu formalno bezgraničnog interneta. I dok je javnost, kako hrvatska tako i europska, brutalno podijeljena, činjenica je da masovni mediji rade sve kako bi manipulirali ljudskim osjećajima. Elita i želi napraviti veliku podijeljenost u društvu!

Pa se vijesti kroje na principu najjeftinijeg marketinškog trika koji je daleko od realnosti. I koliko god mi mislili srcem te suosjećali s ovim ljudima (odnosno slikama koje mediji daju javnosti), činjenica je da je ova izbjeglička kriza pokazala pravo lice svijeta. Odnosno, drugim riječima, vrhuška svijeta itekako se povezala, ali i prokazala. Potrebno je samo povezivati kockice u slagalicu!

Masoni zapovijedili Europi uvoz izbjeglica

Na površinu su isplivali oni koji su ZA, kao i oni koji su PROTIV. Tako je uz masovne medije, Ujedinjene narode i ostale organizacije svoj glas za izbjeglice dalo i masonsko društvo diljem svijeta.

Naime, čak 28 velikih loža slobodnih zidara potpisali su službenu izjavu u kojoj rijetko viđenom otvorenošću razjašnjavaju fenomen useljavanja bez ograničenja i bez pravila koji upravo paralizira Europu. Fenomen koji očituje sve veći jaz između elita i naroda.

Jedinstvo loža od Turske do Portugala, od Italije do Irske i Poljske

Među potpisnicima nalaze se Veliki orijent Francuske, Velika loža Austrije, Veliki orijent Švicarske, Velika loža Francuske, Veliki orijent Belgije, Velika loža Belgije, Veliki orijent Hrvatske, Veliki orijent Irske, Velika loža Italije, Veliki orijent Luksemburga, Veliki orijent Poljske, Veliki orijent Portugala, Veliki orijent Grčke, Ženska velika loža Turske i još mnoge druge.

Masoni od europskih vladara ne zahtijevaju samo prihvat svih useljenika, nego puno više od toga. Od europskih vladara masoni očekuju masovno primanje i implementiranje njih u društvo – dugoročno. Masoni svijeta tako su pokazali začuđujuće jedinstvo koje se očituje kroz faktičku konvergenciju sa službenim strategijama Europske unije i većine članica EU-a. Potpuna jednakost između slobodnog zidarstva i političkih dužnosnika i čelnika rijetko je ovako očito iskazana.

Pojedinačan slučaj? Čisto sumnjamo. ‘Suglasje ima jedan cilj: podrivanje temeljnih elemenata naše društvene zajednice kao što su domovina, identitet, narod, piše Corrispodenza Romana.

Službeni dokument masonskih loža obrazložio je zahtjev za useljavanjem bez ograničenja nadvladavanjem ,’nacionalnih egoizama’ i davanjem prednosti ,’općim interesima’ koji nisu pobliže definirani i koji zahtijevaju, ‘inovativnu politiku dobrodošlice’.

Lože ne spominju samo uzvišene namjere, nego izriču i opomenu. Ako vlade ne budu držale otvorenima svoje granice i time ne budu ispunile slobodnozidarski zahtjev, doći će do ‘podjela i konflikata’ te do ‘ponovnog oživljavanja nacionalizama’ u Europi, a to je nešto što se po njima mora ‘satrati’.

Europske slobodnozidarske lože ne kažu kako treba postići kvadraturu kruga, kako se interesi izbjeglica i sve više rastuće bujice useljenika mogu uskladiti s interesima europskih naroda. Slobodnim zidarima je dovoljno javno definirati fiksnu točku kao conditio sine qua non. ‘Useljavanje iznad svega, piše Corrispodenza Romana.

S obzirom na to da je masonerija u izravnom sukobu s Katoličkom Crkvom koju je Katolička Crkva protjerala još 1738. godine kada je katolicima zabranjeno ulaziti u masonska društva, jasno je kao dan tko je ZA, a tko PROTIV planske i ljudskom mišlju potaknute migracije naroda! Danas vi imate masonske zapovijedi koje mora provoditi katolička Europa! Cilj je jednostavan, uništenje Katoličke Crkve, kršćanstva, ali i svih drugih naroda.

Sve najavio 2007. godine član Trilateralne komisije

‘Europska unija mora biti model buduće svjetske države – ona mora obuhvatiti zemlje Bliskog istoka i sjevernu Afriku’ izjavio je davne 2007. godine David Miliband za BBC. Rijetko tko zna tko je Miliband, iako je ovaj čovjek lice koje bi trebali zapamtiti. On je konzultant mnogih svjetskih konzorcija, vlada itd.

Član je Rockefellerove Trilateralne komisije (spisak članova Trilateralne Komisije LINK) koju je dijelio i s hrvatskim licima, hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović koja nonšalantno za vrijeme izbjegličke krize razgovara na temu Novog svjetskog poretka, ali i Marijanom Hanžekovićem, masonom 33. stupnja koji je ujedno, kako se nedavno saznalo, i Veliki meštar Hrvatske.

Njegov profil je profil globalnog menadžera – bio je najmlađi ministar vanjskih poslova u Velikoj Britaniji, brat mu je vođa laburističke stranke u Engleskoj, glavni u vrhu svijeta za oceanografiju i održivi razvoj. Osim toga, kao bivši ministar vanjskih poslova u Velikoj Britaniji rekao je još neke zastrašujuće stvari!

Osim što je 2007. jasno najavio da je Europa Novi svjetski poredak u malom, on je rekao kako se u ostvarenju tog cilja mora i smije upotrijebiti i meka i tvrda sila – dakle, ako treba uvesti i teror države nad građanima i na silu provoditi integraciju ako drukčije ne ide, to je dopušteno državama Europske unije.

Milband je neki dan bio na otoku Lesbosu i poslao u svijet par namještenih fotografija koje svom silinom urgiraju na emocije Europljana, on koji je izjavio da je potrebno Bliski istok ako treba i silom uvesti u Europu, i on koji zarađuje više od milijun funti godišnje na ‘savjetovanjima’. On otvara ‘svijest’ Europe, prisiljavajući je da učini ono što je sam najavio prije deset godina!

Nakon svega ovoga jasno je da ovdje nije riječ o izvanrednim događajima koji su zatekli Europu, već o pomno planiranoj stvarnosti. Dakle, to je proces uništenja jedinstvenosti naroda koji predvodi masonerija te vrhuška svijeta koja provodi masonsku politiku (bratstva, jedinstva). Naglasak i problem je u tome da je naseljavanje Europe ljudima s Bliskog istoka i Afrike zamišljen kao proces, a ne nešto izvanredno – a to ljudi ne razumiju. To nije nikakva kriza nego planirana evakuacija u svrhu izjednačavanja i jednoobraznosti svijeta u globalu, koja je zamišljena puno prije nego mi to uopće možemo pojmiti.

Čak su i televizijski novinari u utorak na granici u Tovarniku jasno rekli dok su čekali autobuse da su se u Šidu kod hrvatske granice izgradili prihvatni centri još prije godinu dana, što je samo dokaz da nemamo mi što tu misliti, već će biti onako kako su masoni gore zapovijedili! Prihvatite izbjeglice i budite na pravoj strani, globalizacije svijeta. Nemojte ih prihvatiti i bit ćete proglašeni nacionalistom – ekstremistom – naposljetku i teroristom! Da, da ne mijenja se samo lice planeta, već i lice vaše svijesti koja zna isključivo ono što vam daju znati!
 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Kakve veze bankar ima sa demografskom slikom Europe i demografskim analizama? Očito je da je član interesne skupine koja zastupa Kalergijev plan. On je samo jedan od glasnogovornika elite koja se nada da će izmiješati vjere i narode s ciljem stvaranje nove rase u EU

“Sve starije europsko društvo čini “demografsko samoubojstvo” i treba imigrante da bi spriječilo daljnje osipanje radne snage”, rekao je potpredsjednik Europske središnje banke u razgovoru za Reuters.

Vitor Constancio je nepovoljna demografska kretanja naveo kao jedan od razloga za usporavanje regionalne ekonomije i ustvrdio da će se starenje stanovništva nastaviti u desetljećima koja dolaze.

“Ovo je vrlo akutni problem jer je Europa godinama činila vrstu kolektivnog demografskog samoubojstva”, ocijenio je bivši portugalski političar čija je zemlja teško pogođena Velikom recesijom.

“Da bi se izmijenili demografski trendovi nije dovoljna samo promocija rađanja, to također mora biti napravljeno kroz imigraciju.

Ako ne, mi stvaramo velike poteškoće za razvoj i blagostanje budućih generacija,” rekao je 71-godišnjak.

Constancio je za “dramatičan otpor” imigraciji okrivio visoku nezaposlenost u EU i rekao da veliki broj nezaposlenih “destabilizira kontinent”.

Populacija u eurozoni je prošle godine porasla za samo 0.25 posto i sedam od 19 nacija je zabilježilo njen pad.

Za usporedbu, populacija u SAD-u je porasla za 0.75 posto, dok je Australija, u kojoj recesija nije zabilježena od 1991. godine imala rast od 1.4 posto.

Kalergijev plan

Da još jednom podsjetimo da ovaj plan postoji vać skoro 100 godina. Zamro je tijekom drugog svjetskog rata zbog velikog nacionalizma, ali se 2015. očito na velika vrata obnavlja, jer elita nije zadovoljna razvojem, dubinom i brzinom krize (ekonomske, financijske i migrantske).

Jedan od prvih začetnika tog procesa jeste čovjek koji je osnovao Europsku uniju. Njegovo ime je Richard Coudenhove Kalergi. Njegov otac je bio austrijski diplomat po imenu Heinrich von Coudenhove-Kalergi (povezan s bizantskom obitelji Kalergija), a njegova majka japanka Mitsu Aoyama.

Kalergi je u svojoj knjizi “Praktischer Idealismus” (Praktikum idealizma) ukazao na to da će stanovnici budućih “Ujedinjenih država Europe” biti proizvod miješanja. On jasno navodi da bi se narodi Europe trebali križati s Azijatima i obojenim rasama, stvarajući multinacionalno stado jednakih osobina koje elita može lako kontrolirati.

Kalergi eliminira nacionalnost i samoopredjeljenje pomoću etničkih separatističkih pokreta i masovne migracije. Kako bi elita mogla kontrolirati Europu, ljudi moraju biti pretvoreni u jednu homogenu rasu. O kojoj eliti on govori? Kalergi kaže ovako:

“Ljudi budućnosti će biti pomiješana rasa. Rase i klase današnjice će postupno nestati zbog eliminacije vremena, prostora i predrasuda. Homogena euroazijska-negroidna rasa, po izgledu slična drevnim Egipćanima, zamijeniti će raznovrsnost pojedinaca”.

Iako se Kalergi ne spominje ni u jednom udžbeniku, njegove ideje predstavljaju vodeće principe Europske unije. Vjerovanje da se narodi Europe trebaju miješati sa Afrikancima i Azijatima kako bi se uništio naš identitet i stvorila miješana rasa je osnova svih zakona koji imaju za cilj da zaštite manjine. Ne zbog humanitarnih razloga, već zbog direktiva koje nameće nemilosrdni režim koji upravlja najvećim genocidom u povijesti.
 

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

Kako je nastao i što u praksi znači Schengenski prostor te tko je u njemu

Schengenski prostor je područje slobodnog kretanja gdje su ukinute kontrole granica za putnike, osim u izvanrednim okolnostima. Upravo ta mogućnost je jedna od najkonkretniijh tekovina Europske unije. Od provedbe schengenskog sporazuma granični prijelazi među zemljama potpisnicama su zatvoreni, a mnogi su čak i potpuno uklonjeni.

Zbog velikog ulaska izbjeglica u Njemačku preko Austrije, njemačke su vlasti odlučile privremeno ukinuti pravila schengenskog sporazuma. Od nedjelje popodne ponovno su uveli granične kontrole. Donosimo pregled najbitnijih činjenica o nastanku i pravilima Schengenske zone.

1. Tko sve čini Schengenski prostor?

Zona sada obuhvaća 26 europskih zemalja, od kojih su 22 članice Europske unije i četiri nečlanice: Island, Liechtenstein, Norveška i Švicarska. Velika Britanija i Irska nisu htjele prihvatiti potpuno ukidanje graničnih kontrola na ulasku u svoje zemlje pa su se definitivno odjavile od provođenja sporazuma. Četiri novije članice – Bugarska, Rumunjska, Cipar, Hrvatska – dužne su s vremenom pridružiti se Schengenskom prostoru.

2. Kada je nastao Schengen?

Obuhvat tog prostora postupno se širio od 1985. godine kada je, 14. lipnja, potpisan sporazum između pet europskih vlada u gradu Schengenu u Luksemburgu. Prve potpisnice Schengenskog sporazuma, od tada ukupno deset zemalja Europske unije, bile su: Belgija, Francuska, Njemačka, Nizozemska i Luksemburg.

3. Koje su obveze članica Schengenskog prostora?

Schengenski prostor funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. Svaka zemlja zasebno dužna je samostalno osigurati potpunu zaštitu u četiri područja: zračne granice, vize, policijska suradnja i zaštita osobnih podataka.

4. Kakva pravila vrijede u Schengenskom prostoru?

Schengenske države više ne obavljaju provjere na svojim unutarnjim granicama, ali su pooštrile nadzor vanjskih granica. Unutar tog područja građani Europske unije, kao i državljani trećih zemalja, mogu se slobodno kretati bez kontrola na granicama. Ali na letu unutar EU koji povezuje jednu državu članicu Schengenskog prostora i drugu izvan njega, potrebne su kontrole na granicama.

5. Što sve podrazumijeva takvo ujedinjenje?

Posljedica brisanja unutrašnjih granica je pojačanje vanjskih granica Schengenskog prostora. Zemlje članice koje se nalaze na granicama su odgovorne za organiziranje strogih kontrola tih granica i za izdavanje viza za kratki boravak osobama koje ulaze u prostor. Pripadnost Schengenskom prostoru uključuje i policijsku suradnju između svih članica u borbi protiv organiziranog kriminala ili terorizma, uz razmjenu podataka, poput Schengenskog informacijskog sustava (SIS).

6. Kada može doći do iznimaka i uvođenja kontrola?

Iako unutrašnje granice ne bi trebale više postojati osim na papiru, članice imaju mogućnost ponovne uspostave izvanrednih i privremenih kontrola. One moraju biti opravdane teškom prijetnjom za sigurnost ili teškim propustom na vanjskim granicama, koji mogu izložiti opasnosti globalno funkcioniranje Schengenskog prostora, prema jednom dokumentu Europske komisije.

Čini se da njemačka odluka da ponovo uvede kontrole na svojim granicama, posebice s Austrijom u odgovoru na masovni priljev migranata, odgovara tom propisu, oprezno je u nedjelju reagirala Komisija.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Koliko se god uspješni ljudi razlikovali jedni od drugih, svi oni imaju jedno zajedničko obilježje: ludi su k’o šibe!

Sigurno ste već čuli kako za uspjeh morate biti malo ludi i sigurno ste tada, kao što to i sada činite, okrenuli očima i pomislili ‘oh, kako duboko, nazovimo bolje od sebe luđacima’, ali to je zaista tako. Ludost i uspjeh su sinonimi, piše Elite Daily.

Kao dokaz toj tezi, vratimo se malo u prošlost. Nisu li tijekom povijesti sve osobe koje su otkrile ili napravile nešto novo u nekom trenutku prozvane ludima? Ernest Hemingway, Steve Jobs, Angelina Jolie, Oscar Wilde, Salvador Dali, Andy Warhol i Karl Lagerfeld – svi su oni ‘drugačiji od drugih’.

Bilo da je u pitanju ljubav, karijera, umjetnost, veze, aktivizam ili poezija, svi od navedenih ‘luđaka’ pomaknuli su granice i to ih je učinilo slavnima i uspješnima.

Ljudi moraju razmišljati drugačije i neuobičajeno kako bi mogli učiniti nešto novo, a evo što ‘lude’ ljude čini tako uspješnima.

1. “Luđake” baš briga što drugi ljudi misle

Ludi ljudi odavno su shvatili ono što neki od nas nikako ne mogu upamtiti: što vam prije prestane biti stalo što drugi misle, to ćete prije napredovati i biti sretni.

Kada vas ne guše očekivanja mase po pitanju što je ‘normalno’, postat ćete slobodniji i kreativniji.

2. Ludi ljudi ne razmišljaju konvencionalno

Većina ljudi razmišlja na način koji im je zadalo društvo. No, neki ljudi ne razmišljaju tako, nego imaju šire vidike i ne zamaraju s time što je normalno i općeprihvaćeno. To su ludi ljudi.

3. Ludi ljudi nisu upoznati s pravilima – ili ih jednostavno nije briga za njih

Pravila su stvorili ljudi kojima manjka mašte kako bi kontrolirali briljantne, kreativne umove.

Kako možete uživati u spontanosti nove ljubavi ako se čitavo vrijeme sputavate vremenom, protokolima, a to ne odgovoara ni vama ni vašem partneru? Kako možete stvarati kada čitavo vrijeme slijedite tuđe upute i bojite se razmišljati iznad onoga što već postoji?

4. Kada kažete ‘ne’, luda osoba čuje ‘izazivam te’

Pokušajte ludoj osobi reći ‘ne’ i ona će to prihvatiti kao izazov da vam dokaže kako niste u pravu.

Nije li vječna želja za preživljavanjem, odbijanje odustajanja, pronalaženje drugog načina i samopouzdanje da stanete na noge nakon što ste pali upravo ono što je potrebno kako biste postali uspješni?

5. Luđaci su dovoljno ludi da vjeruju u sebe

Suvremeni svijet prepun je talenata pa je život postao jedno veliko natjecanje.

Kada shvatimo koliko je svijet ogroman i koliko se ljudi bori za isti posao, istu osobu, isti dom iz snova, poželimo dići ruke i odustati.

Ipak, postoji nekolicina ljudi koji će uspjeti i ostvariti svoje snove. Ne radi se o tome da su ti ljudi talentiraniji, pametniji ili bolji od vas – radi se samo o tome da oni vjeruju kako su dovoljno jaki i posebni da dobiju što žele.

6. Lude ljude ne ‘koči’ strah od neuspjeha

Konstantni strah od neuspjeha najčešće je glavna ‘kočnica’ koja nam ne dozvoljava da riskiramo i napredujemo. Kada na je slomljeno srce, ne vidimo kako bismo se ikad mogli oporaviti pa se od straha od ponovnog sloma radije zaštitimo od nove ljubavi.

Ludi ljudi ne boje se pasti. Oni nesmotreno uronjavaju pod površinu na kojoj mi samo plutamo u strahu da će nas ono što je ispod povrijediti. Možda se tako štitimo od lošeg, no, nažalost, štitimo se i od dobrog.

7. Luđaci ne traže dozvolu

Ludi ljudi nikada ne pitaju za dozvolu. Njihov je životni moto: “Radije bih molio za oprost nego pitao za dozvolu”.

Oni to jednostavno učine. Možda će završiti u zatvoru, možda će dobiti Oscara. U svakom slučaju, strah da će upasti u nevolju ne sprečava ih da učine nešto revolucionarno.

8. Ludi ljudi svjetlucave su osobe posute zvjezdanom prašinom

Djeca često pokušavaju shvatiti što je to što filmske zvijezde čini ‘zvijezdama’, povezujući to sa zvijezdama na nebu i njihovim sjajem.

Kada odrastu, shvate da je to što ih čini tako uspješnima i poznatima njihova osobnost. Njihov uspjeh izravni je rezultat činjenice da se ne uklapaju.

9. Ludi ljudi imaju integritet

Svaki vođa neke društvene revolucije prozvan je ‘luđakom’. Lude ljude nemoguće je ušutkati kada je u pitanju istina.

10. Luđake vodi strast, a ne novac

Kada je novac krajnji cilj, osoba ne može daleko stići. Možda ćete ostvariti financijski uspjeh, no izgorjet ćete. Novac nije dovoljan da vas održi.

Strast će vas dovesti do većeg i boljeg usjeha nego što će želja za novcem to ikada moći.

11. Ludi ljudi dovoljno su ludi da vjeruju samima sebi

Luđaci vjeruju svom šestom čulu, srcu, instinktu… Svi imamo taj unutarnji ‘osjećaj’, ali rijetki od nas ga slijede.

To činimo pogrešno. Ludi ljudi vjeruju samima sebi, slijede taj osjećaj i zato su uspješni.
 
 
(net.hr/uredio:nsp)