Sudionici su u velikom broju ocijenili da je njihov život daleko siromašniji od života njihovih poznanika

Pri usporedbi s drugima većina ljudi sklona je laskati si da su pametniji i moralniji, ali u kvaliteti društvenog života podcjenjivati se i vjerovati da se drugi više zabavljaju i imaju više poznanika od njih, pokazuje studija čiji autori zaključuju da je razlog tomu što smo skloniji uspoređivati se s hiperdruštvenim pojedincima.

Mi se stalno uspoređujemo s drugima, a ocjene koje donosimo često su u našu korist pri čemu si laskamo i zaključujemo da smo pametniji, moralniji, pouzdaniji ili čak sretniji od drugih ljudi, navode psiholozi Sebastain Deri, Shai Davidai i Thomas Gilovich, autori studije provedene na više od 3000 sudionika, a objavljene u francuskom časopisu Le Point.

Polazeći od pionirskog istraživanja američkog psihologa Leona Festingera, trojica psihologa ispitivala su kako ljudi procjenjuju vlastiti društveni život pri usporedbi s drugima i ustanovili su da su tu zaključci pesimističniji i na našu štetu.

Oko 3000 ispitanika trebalo je odgovoriti na pitanje kako ocjenjuju vlastiti, odnosno društveni život svojih poznanika.

Odgovarali su na pitanja o broju prijatelja, učestalosti sudjelovanja na zabavama, večernjim izlascima u restoran, o broju prijatelja na društvenoj mreži.

Sudionici su u velikom broju ocijenili da je njihov život daleko siromašniji od života njihovih poznanika. Primjerice, 82 posto od 3003 ispitanika tvrdilo je da sudjeluje u manje zabava nego ljudi iz njihov okoline.

Kada je taj test proveden na drugoj skupini, rezultati su bili isti s time da sudionici nisu trebali ocjenjivati društveni život svoje okoline, već prosječnih ljudi svojih godina i spola.

Druga ispitivanja provedena po istom modelu na više od 1200 osoba omogućila su psiholozima da zaključe kako rod, dob, stupanj obrazovanja i visina prihoda i politička orijentacija ne igraju nikakvu ulogu u takvom pesimističnom ocjenjivanju vlastita društvenog života.

Postavili su hipotezu da su ljudi spontano skloni uspoređivati razinu društvenog života s pojedincima koji su “hiperdruštveni” .

Ti hiperdruštveni pojedinci sudjeluju na svim zabavama, angažirani su u nizu aktivnosti i stalno u komunikaciji s velikim brojem ljudi.

Njihov društveni život cvate, pokazalo je ispitivanje, a takvu ocjenu pojačava i današnje sve veće korištenje društvenih mreža.

Kada su odgovarali na pitanja, ispitanicima su upravo ti hiperdrduštveni pojedinci padali na pamet jer su oni “izuzetno vidljivi”, navode autori.

Psiholozi su svoju hipotezu testirali stavivši ispitanike u tri različite situacije. U prvoj su ispitanici bili zamoljeni da razmisle o svojim poznanicima koji su društveno vrlo aktivni, a zatim da s njima usporede vlastiti društveni život.

U drugoj skupini bili su zamoljeni da se usporede s prijateljima i poznanicima koji su najmanje socijalni i pretežito introvertirani.

U trećoj, kontrolnoj situaciji, zatraženo je da se jednostavno usporede s drugima, bez ikakvih drugih naputaka.

Iz ove treće, kontrolne situacije, proizašlo je da se ljudi spontano uspoređuju s “hiperdruštvenim” pojedincima i u toj kontrolnoj skupini odgovori su bili malo pesimističniji od odgovora skupine koja se uspoređivala s ne baš društvenim poznanicima.

Rezultati su pokazali da smo skloni podcijeniti bogatstvo našeg društvenog života jer za usporedbu uzimamo društveno najaktivnije pojedince..

Stručnjaci ističu da je izuzetno važno za pojedinca ostvariti se u društvenom životu. Ako se osoba osjeća društveno integrirana manje je psihološki nesretna i smatra da njezin život ima smisla.

Sklonost podcjenjivanja bogatstva našeg društvenog života stoga nije bezopasna. U tom kontekstu pretjerano korištenje društvenih mreža može naštetiti osobama koje se osjećaju manje društveno integrirane i pružaju im iluziju da je njihov društveni život dramatično siromašan i razočaravajuć.
 
(dnevno.hr)