Desilo vam se nešto loše, ne možete to prevladati, trebate nastaviti dalje, a vi ste stalno vrtite u krug? Isprobajte emocionalni detoks, sigurno djeluje

Dešava nam se da nakon nekog lošeg iskustva znamo da trebamo krenuti dalje, ali često ne znamo kako. Pritom, ovom prilikom ne mislimo na nesretni slučaj, već na tzv. emocionalno trovanje, koje možemo doživjeti u obitelji, ljubavnoj vezi, prijateljstvu, na poslu — svugdje gdje smo u dodiru s ljudima.

„S jedne strane, ima ljudi koji svojim ponašanjem, stavom i rječima jednostavno truju. S druge strane, nekad i sami sebe emocionalno trujemo tako što se prisiljavamo da budemo na mjestu koje nije dobro za nas, s ljudima koji nisu dobri za nas“.

Kada doživimo nešto neprijatno ili kada tijekom dužeg perioda doživljavamo nešto neprijatno, potrebni su nam vrijeme i njega da se oporavimo, da iz sebe izbacimo emocionalne toksine.

„Tada treba da primjenimo tzv. emocionalni detoks, koji se zasniva na usmjeravanju snage na sebe i koji prilagođavamo vlastitim navikama, potrebama i željama.

Izbjegavajte ljude od kojih vam je loše

Za početak, kad god i koliko god je moguće, a moguće je mnogo češće nego što mislite, izbjegavajte izvore emocionalnih toksina. Sklanjajte se od ljudi poslije kojih se osjećate otrovano ili koji vam, kada tražite emocionalnu podršku, stavljaju sol na ranu. Umjesto toga, okružite se ljudima koji su topli, prijatni i čija podrška neće izostati.

Odmarajte se što više

Obrađivanje emocionalnih iskustava zahtjeva vrijeme i energiju. Imajte to u vidu, ne bojte se da ćete se ulijeniti ili razmaziti. Doživjeli ste nešto teško i neprijatno i potreban vam je oporavak od toga. Zato iskoristite svaku priliku za odmor.

Poštujte sebe

Radite svaki dan ono što vas raduje ili što vam prija. Pišite, šetajte se, priuštite sebi masažu. Budite dobri prema sebi. Postoje lijepi načini da sami sebi uputite kritiku, nema potrebe za omalovažavanjem tipa: „Kakva sam budala. Kako sam mogla to dozvoliti?“ Recite: „Vidim da sam pogriješila, gledat ću da ubuduće ne ponovim tu grešku“, jer se ovi iskazi u emocionalnim posljedicama drastično razlikuju.

Okrenite se prirodi

Koristite svaku priliku da budete u prirodi, jer priroda liječi. Priuštite sebi svakog dana umjerenu fizičku aktivnost, koliko vam prija, jer najbolji način da umirite um je da pokrenete tijelo. Unosite dovoljno tekućine, voća i povrća.

Dišite punim plućima

Postoji jedna drevna tehnika koja je vrlo djelotvorna podrška, i u svakodnevnom životu i za emocionalnu detoksikaciju, a to je disanje.

Kada smo pod stresom ili u nekom lošem stanju i raspoloženju, dišemo brzo i plitko, tek toliko da se održimo u životu. Dajte sebi više zraka i tijelo i duša će vam biti zahvalni.
 
(Blic)

Roditelji su ocijenili odluku “potpuno apsurdnom”

Osnovna škola Bruce Vento pokraj Minneapolisa u Americi je zabranila Valentinovo, Dan zahvalnosti i Božić da bi izbjegla vrijeđanje manjina, imigranata i doseljenika.

“Došao sam u tešku poziciju ovom odlukom da se prekine slavlje dominantnih blagdana da bi se bolje razumjelo kako dominantni stavovi mogu potisnuti tuđi pogled”, ravnatelj Scott Masini je napisao u pismu roditeljima.

Masini je rekao da se odluka temelji na njegovoj zabrinutosti za “toleranciju” i “poštovanje”, što je izazvalo reakciju kod roditelja koji su rekli portalu Minneapolis Star Tribune da je potez “vrlo tužan” i “potpuno smiješan”.

“Masinijevo pismo navodi da je odluka donesena u dogovoru s osobljem škole, ali barem jedna osoba je postavila online objašnjenje da je ravnatelj “pod ogromnom količinom stresa od strane vlastitog osoblja koje osporavaju njegovu odluku”, javlja eAg Vijesti.

Očito je da se tu radi o naredbi sa vrha koju mora provesti ravnatelj, koji malo vjerojatno da to radi na svoju ruku.

Županija St. Paul je potrošila gotovo 1,5 milijuna dolara na osposobljavanje nastavnika pod nazivom “bijele privilegije” koje uključuje izbacivanje vikanja u razredu kao “kulturne norme crnaca”.

Kao što smo izvijestili još u prosincu, sveučilišta diljem zemlje objavila su upozorenja učenicima i osoblju da planiraju božićne zabave koje neće uključivati Djeda Božićnjaka (Djeda Mraza), imelu i crvene i zelene boje, jer to može biti politički nekorektno.
 
(uredio:NSP)

Charlie Chaplin (16. travanj, 1889. – 25. prosinac 1977) bio je engleski glumac i komičar, legenda “nijeme ere” filma

Chaplinova plodna karijera trajala je čitavih 75 godina, a njegov lik skitnice postao je planetarno popularan i poznat je i danas. On je režirao, pisao, producirao i glumio u većini svojih filmova. Godine 1940. snimio je film “Veliki diktator”, u kojem je ismijavao Adolfa Hitlera.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da se to zove BITI VJERODOSTOJAN.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam natjerati nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA. Danas, to zovem POŠTOVANJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je sve što me je okruživalo zapravo bilo poziv da rastem i da se razvijam. Danas, to zovem ZRELOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u točno pravom trenutku. Tako da sam mogao biti miran. Danas to zovem VJERA.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samom sebi krasti vrijeme, i prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost.

Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim raditi i koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način iu svom vlastitom ritmu. Danas znam da se to zove JEDNOSTAVNOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu, a dalje od mene samoga. U početku sam to zvao “zdravi egoizam”, ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOME SEBI.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam željeti da uvijek budem u pravu, tako sam manje griješio. Danas sam shvatio da se to zove SKROMNOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada živim samo za ovaj trenutak u kome se SVE događa. Tako živim svakog dana i zovem to ISPUNJENJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboljeti. Ali čim sam počeo koristiti svoje srce, moj je um dobio dragocjenog saveznika. Danas ovu vezu zovem MUDROST SRCA.

Nema potrebe da se plašimo svađa, suočavanja niti bilo kakvih problema, jer i zvijezde se ponekad sudare pa i iz sudara nastane neki novi svijet. Danas, ja znam: TO SE ZOVE ŽIVOT.

IZREKE:

“Dan bez smijeha je propali dan.”

“Da biste se iskreno smijali, potrebno je da prihvatite svoju bol i da se igrate s njom!”

“Pravi znak svakog čovjeka dolazi do izražaja kada je pijan.”

“Život je tragedija kada se gleda u krupnom planu, ali postaje komedija kada se gleda iz ptičje perspektive.”

“Ništa nije vječno u ovom našem svijetu, čak ni naši problemi.”

“Čovjek kao individua je genije. Čovjek u masi postaje bezglavo čudovište, veliki, nasilni idiot, koji ide tamo gdje mu se kaže da ide.”

“Poraz nije bitan. Potrebna je hrabrost da biste napravili budalu od sebe.”

“Ja sam u miru s bogom. U konfliktu sam sa ljudima.”

“Razmišljamo previše i osjećamo premalo.”

“Za komediju su mi potrebne samo tri stvari – park, policajac i lijepa djevojka.”

“Život bi bio divan kada bi nas ljudi ostavljali na miru.”

“Što će vam smisao? Život je izbor, a ne smisao.”

“Nemam više koristi od Amerike. Ne bih se vratio tamo da Isus Krist postane predsjednik.”

 
(vestinet.rs,srbijadanas.com/uredio:nsp)

Početkom novog tisućljeća Dalaj Lama je objavio osamnaest pravila za uspješan i sretan život, koja u svojoj svakodnevnici mogu primjenjivati ​​svi ljudi dobre volje, neovisno od religijske ili političke pripadnosti

Evo koja su to pravila:

1. Imajte na umu da velika ljubav i veliki uspjesi nužno u sebi uključuju i veliki rizik.

2. U životu ne možete pobijediti svaki put, ali vrlo je važno da iu porazu naučite lekciju.

3. Slijedite pravilo ’3P’: Poštujte sebe, poštujte druge, preuzimajte odgovornost za svoja djela.

4. Ponekad je najbolja stvar koja vam se može dogoditi ta da ne dobijete ono što želite.

5. Dobro naučite pravila kako biste ih znali dobro i prekršiti.

6. Ne dopustite da male nesuglasice naude velikom prijateljstvu.

7. Kad shvatite da ste pogriješili, odmah učinite sve da bi ispravili grešku.

8. Svaki dan odvojite barem malo vremena da budete sami sa sobom.

9. Ne bojte se probati nešto novo, ali ne napuštajte svoje vrijednosti.

10. Tišina je ponekad najglasniji odgovor.

11. Živite dobar i častan život. Na taj ćete način, kad ostarite i počeli razmišljati o svom životu, moći u njemu uživati ​​i po drugi put.

12. Atmosfera prepuna ljubavi u vašem domu temelj je vašeg života.

13. Kod nesuglasica s voljenim osobama, bavite se isključivo sadašnjom situacijom. Nikada ne prizivajte prošlost.

14. Učite i dijelite svoje znanje s drugima. To je jedini način da postanete zaista besmrtni.

15. Čuvajte Majku prirodu.

16. Idite jednom godišnje na mjesto gdje nikada prije niste bili.

17. Zapamtite da je najbolja veza ona u kojoj je vaša ljubav jednoga prema drugom jača od potrebe jednoga za drugim.

18. Prosuđujte svoj uspjeh prema onome čega ste se morali odreći da ga taj uspjeh postići.
 

 
(b92,youtube/uredio:nsp)

Je li čovjek po prirodi zao? Je li činjenje nasilja dio našeg prirodnog ponašanja? Ovo je neurobiološka potraga za uzrocima ljudskog nasilja

Odrubljivanja glave pred uključenim kamerama. Građanski ratovi i teroristički napadi – slike takvih zastrašujućih djela su iz dana u dan sastavni dio informativnih emisija. Kad vidimo takve slike teško je vjerovati u dobro u čovjeku.

“Čovjek je čovjeku vuk”, čuvena je latinska izreka. Zvijer koja – jednom razuzdana – uživa u krvi drugih ljudi i uvijek je spremna na strašna djela.

Oni koji čine takvu agresiju bivaju bespomoćno osuđeni kao “bolesni”. Govori se da oni nemaju ništa zajedničko s “normalnim ljudima”. Međutim sigurno je sljedeće: ubojstva, silovanja, sakaćenja, koja se u konfliktnim područjima na ovom svijetu događaju svakodnevno, ne mogu biti pripisana samo ludim pojedinačnim počiniteljima.

Čitavi školski razredi ubijaju kao djeca ratnici. Muškarci siluju u skupinama ili ubijaju “one koji drugačije vjeruju” uz odobravanje drugih ratnika. Nalazi li se u konačnici sjeme nasilja u svima nama?

Mit o “agresivnom nagonu”

Siegmund Freud je vjerovao da postoji nasilje u ljudima. Vjerovao je u urođeni “nagon na agresiju”. Generacije znanstvenika su na tome mukotrpno radile. Među njima i neurobiolog, liječnik i psihoterapuet Joachim Bauer, koji se prije pet godina u svojoj knjizi “Granice boli” bavio podrijetlom svakodnevnog i globalnog nasilja: “Pitanje pripada li provođenje nasilja u pra-prirodu čovjeka je naravno vrlo zanimljivo i za neurobiologe”, kaže Bauer u intervjuu za DW.

I tako su znanstvenici koji se bave istraživanjem mozga proveli istraživanje koje je trebalo pokazati reagira li sustav sreće u mozgu kada ljudi – bez prethodne provokacije – čine agresiju.

Dr. Joachim Bauer

Rezultat je: za prosječno zdravog čovjeka nije vrijedno da bez razloga čini agresiju. “Odgovarajući sustavi u mozgu ne reagiraju”, objašnjava Bauer. “Ono što stvara reakciju sustava jest dobivanje pozornosti, priznanja i poštovanja.”

Priznanje kao pokretač zla

Teza zvuči paradoksalno, a čini se ipak znanstveno dokazivom: Naša želja za priznanjem, za pozitivnim transmiterima u mozgu, ne dovodi nužno do dobrih međuljudskih odnosa. Naprotiv: “Ljudi su spremni za ugled, poštovanje i osjećaj pripadanja nekoj skupini učiniti zlo”, kažu znanstvenici. Sada znate zašto se ljudi toliko mijenjaju kada uđu u politiku.

I tako bi ovdje možda istraživanje mozga moglo pokazati ono što je u sociologiji i socijalnoj psihologiji tako često opisano: Da se mladi priključuju nasilnim skupinama jer se tu konačno osjećaju uzdignuto – i tada sistem nagrađivanja u njihovom mozgu konačno reagira.

Riječ je o mehanizmu za koji Joachim Bauer vjeruje da postoji i kod mladića koji iz Europe dobrovoljno odlaze u džihad: “Može se s prezirom reći da su oni gubitnici. Ali u jednom društvu ne bi trebali biti producirani gubitnici jer upravo ti ljudi padaju u opasnost da se priključe radikalnim skupinama u kojima doživljavaju vlastitu vrijednost.”

Izopćavanje djeluje kao bol

To da počinitelji nasilnih djela često poslije pripadaju među životne gubitnike nije novo otkriće. Zapostavljeni su od strane roditelja, u školi su zakazali, a od većine u društvu su diskriminirani. Stalno u opisu počinitelja nasilja na površinu dolazi sličan obrazac, a mediji ih u svojim pokušajima objašnjenja ponavljaju kao mantru.

Ono o čemu se rijetko govori jest, kako zaista djeluje iskustvo izopćavanja i diskriminacije na mozak. Pri tome su znanstvenici koji se bave istraživanjem mozga ovdje već odavno podastrli konkretne rezultate: “Prilikom izopćavanja i ponižavanja u mozgu reagiraju ista područja koja se aktiviraju i prilikom boli, to je tzv. matrica boli”, kaže Bauer. “To znači, s gledišta mozga bol ne predstavlja samo tjelesni napad, već i društveno izopćavanje i poniženje.”

Istraživanja mozga pokazuju da je bol najveći pokretač koji dovodi do nasilja. Vjerojatno jer je to evolutivno-biološki tako određeno. Naime, zato što nam je sposobnost da budemo agresivni do danas potrebna kako bismo se obranili od opasnosti.

Također i činjenica da naš mozak izopćavanje izjednačava s boli je evolucijski sasvim utemeljena. U konačnici još su naši preci živjeli u društvenim skupinama. A izbacivanje iz skupine je po pravilu bilo jednako smrtnoj presudi. “S obzirom na to da je bol najjači stimulans za agresiju, onda se može razumjeti zašto ljudi i skupine stanovništva, koji su pogođeni izopćavanjem, pokazuju veliku spremnost za agresiju”, smatra Bauer.
 
(dw.de/uredio:nsp)