Više od trećine studenata koji su pohađali privatne fakultete proklinje svoje dugove studentskih kredita

Gotovo dvije trećine američkih diplomiranih studenata ozbiljno žali zbog svog odlaska na fakultet, a mnogi su ogorčeni što su preuzeli ogromna opterećenja studentskih kredita ili što su studirali bezvrijedna stupnjeve humanističkih znanosti, pokazalo je nedavno istraživanje.

Više od četvrtine diplomiranih studenata s diplomom fakulteta žalilo se što je uzelo studentske kredite koje si ne mogu priuštiti više nego išta drugo, prema Payscaleovoj online anketi o plaćama, provedenoj u travnju i svibnju, objavljenoj u utorak.

Milenijalci su bili posebno žalosni zbog svojih lošeg obrazovnog financijskog izbora, iako je Generacija X na drugom mjestu po kreditima, te su čak i neki Baby Boom ispitanici naveli dug kao izvor svojeg žaljenja.

Budući da je dug studentskih kredita premašio 1,6 bilijuna dolara ove godine u Americi, što premašuje čak i goleme dugove Amerikanaca sa kreditnim karticama, lako je vidjeti zašto mnogi studenti žele da nikada nisu potpisali svoje papire o zajmu, pogotovo nakon što je školarina za javne fakultete također porasla 62 posto u posljednjem desetljeću.

Više od trećine studenata koji su pohađali privatne fakultete proklinje svoje dugove studentskih kredita, dok nešto manje od četvrtine njihovih kolega sa javnih fakulteta dijeli taj osjećaj.

Međutim, ne žale svi studenti što su izabrali ovaj put. Oni s inženjerskim stupnjevima imali su najmanje žaljenja od bilo kojeg ispitanika, od kojih je 42 posto zadovoljno njihovim obrazovanjem na fakultetima, što je brojka koja ne iznenađuje.

No, potpuno tri četvrtine ispitanika sa fakulteta humanističkih znanosti žali se zbog svog obrazovanja, uključujući 21 posto koji su izrazili žaljenje zbog svoje odluke o izboru odabranog predmetnog područja, potvrđujući klišee o “beskorisnim” stupnjevima slobodnih umjetnosti, ostavljajući diplomante u dugovima s malo izgleda za posao.

Teško da se bilo koji inženjerski i računarski stručnjaci žale zbog svog izbora fakulteta, međutim samo 8 i 4 posto želi promijeniti i odabrati drugi put studiranja.

Samo 34 posto ispitanika uopće nije izrazilo žaljenje – s obzirom na to koliko radnih mjesta, pa čak i radnih mjesta na početnoj razini, zahtijeva diplomu u SAD-u.

Osobito s porastom automatizacije preuzimanja sve većeg dijela nekvalificirane radne snage i tvorničkih poslova koje su nekada obavljali ljudi, očekivanja da Amerikanci pohađaju koledž nikada nisu bila veća.

Niti, nažalost, nema troškove visokog obrazovanja. Oko 70 posto diplomiranih studenata na fakultetima izašlo je u „stvarni svijet“ te je opterećeno dugom studentskih kredita u 2019. godini, s prosječnim opterećenjem od 33.000 dolara.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Prema nedavno objavljenim podacima, nekoliko skupina migranata različitog nacionalnog podrijetla u Švicarskoj ima stopu ovisnosti o socijalnoj skrbi znatno iznad 50 posto

Više od 80 posto Somalaca u zemlji primaju državnu socijalnu pomoć. Da podsjetimo da je nezaposlenost u Švicarskoj oko 2 posto, to znači da socijalnu pomoć prima samo 2 posto Švicaraca.

Podaci su prikupljeni i objavljeni od strane Saveznog zavoda za statistiku i Državnog sekretarijata za migracije i pokazuje da je 4000 Somalaca u Švicarskoj najviše teži biti na državnoj pomoći, jer se 83,7 posto oslanja na državne prihode, piše 20min.ch.

Iako su Somalijci daleko najveći korisnici državnih benificija, nekoliko drugih nacionalnosti također imaju stopu korištenja državne pomoći i stopu nerada od preko 50 posto, kao što su Eritrejci na 54,7 posto i Angolci s 54 posto.

Migrantska statistika se uvelike razlikuje od statistike broja švicarskih državljana koji primaju socijalnu pomoć, od samo 2,3 posto stanovništva – dok japanski državljani imaju najnižu stopu primanja socijalne pomći od svega samo 0,6 posto.

Damian Muller iz švicarskih liberala (FDP) kazao je da brojke pokazuju da je previše tražitelja azila koji nisu zaslužili azil i žive od državnih benificija i da se nedovoljno radi na integraciji izbjegličkog statusa u švicarsko gospodarstvo.

“Integracija nije jednosmjerna ulica” – rekao je, dodajući, “izbjeglice su također odgovorne.”

Bachir Gobdon iz udruge dijaspore Somalije pripisao je dio krivnje za visoku stopu socijalne pomoći u somalskoj zajednici prosječnoj veličini obitelji, rekavši: “Na primjer, oni rade u ugostiteljstvu, gdje su plaće niske. Primjerice, obitelj koja ima sedmero djece ne može živjeti od toga.” To nema nikakve logike jer se među nezaposlenima samo broje punoljetna djaca.

Statistika nalikuje onima i u drugim zemljama kao što je Švedska, gdje je stopa nezaposlenosti migranata mnogo veća od stope nezaposlenosti domaćih Šveđana.

Brojke objavljene prošlog ljeta pokazale su da, dok su Šveđani imali stopu nezaposlenosti od samo 3,6 posto, postotak nezaposlenih migranata je bio 19,9 posto. Taj broj je uvelike umanjen si obzirom na državnu politiku koja skriva prave podatke općenito vezane za migrante.

U Njemačkoj je izvješće Njemačke agencije za zapošljavanje prošle godine otkrilo da je više od polovice onih koji su na socijalnoj pomoći bili migranti, a broj migrantskih primatelja socijalne pomoći je porasao za 69 posto od 2010. do danas.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kompetetivne video igre, također poznate kao esport, sada su službeno postale sport u srednjim školama u osam američkih država

Počelo je sa saveznim državama Connecticut, Georgia, Kentucky, Massachusetts i Rhode Islandom u jesen 2018. godine.

Nekoliko mjeseci kasnije, Nacionalna federacija državnih udruženja srednjih škola izjavila je da su se Alabama, Mississippi i Texas Charter škole pridružile uvođenju video igara u sport.

CNN je nedavno pozvan na natjecanje u Georgiji između srednje škole iz Atlante i srednje škole Grady, također iz Atlante, u najnovijoj gradskoj areni. Mjesto je otvoreno u veljači u sklopu centra Johnson STEM Activity Center.

Očekuje se da će globalno tržište “esporta” generirati više od milijardu dolara u 2019. godini, prema istraživačkoj tvrtki Newzoo. Također se procjenjuje da će publika ove godine doseći 454 milijuna igrača.

Dvije ekipe studenata sa po šest igrača igrale su videoigricu “Smite”, jednu od triju sportskih igara u kojima su se natjecale srednje škole, u kojoj se međusobno bore kao bogovi i drugi mitološki likovi.

Prema riječima Brian Prokes-a, izvršnog direktora centra, cilj objekta je izjednačiti esport sa sportom na vanjskim terenima i dati svima priliku da se natječu.

“Ako postoje dvije škole koje nemaju mogućnosti za održavanje turnira “pet na pet” igrača, mi smo ovdje zbog njih” – rekao je.

Redovita sezona esporta traje do kraja travnja, a doigravanje i finale počinju u svibnju.

Novi projekt za karijeru u Americi

Postojalo je vrijeme ne tako davno kada je igranje video igre u obliku posla – bio samo san. Sada neki igrači uzdržavaju cijelu svoju obitelj i učenici ga smatraju opipljivim karijernim ciljem. Profesionalni igrači mogu zaraditi stotine tisuća dolara godišnje i natjecati se za milijune dolara nagrade.

“To je meni ludo, na dobar način” – rekao je Benjamin Lupo, inače poznat u zajednici za igre kao “Dr. Lupo”. On profesionalno igra i “streama” online igrice publici od više od 7 milijuna sljedbenika. “Djeca se šeću uokolo sa jaknama sa logotipovima video igara i ja to volim. Apsolutno volim” – rekao je.

Sa sveučilištima kao što su Sveučilište u New Yorku i Kalifornijskim sveučilištem u Irvineu koji sada nude stipendije za videoigre, put karijere za esportaše više je sličan tradicionalnim sportovima nego ikad – od srednje škole i fakulteta do profesionalaca.

“Trenutačni put za esport je sada: Klinac je zainteresiran za videoigru, klinac počinje igrati videoigru, klinac postaje dobar u videoigri, klinac počne zarađivati” – rekao je Prokes.

“To je hobi koji su strastven i želimo to potaknuti i dati im put u karijeru u budućnosti, bilo da je to profesionalni igrač video igara ili u STEM karijeri koja pomaže u razvoju budućih igara” – dodao je direktor centra Prokes.

Godine 2018. Fortnite je postao međunarodna senzacija za video igre, a u jednom je trenutku dobila 125 milijuna igrača za nekoliko mjeseci.

“Jako sam sretan što sam stigao tamo gdje jesam” – rekao je Lupo. “Mnogi ljudi sada pokušavaju napraviti ono što ja radim i što druga velika imena čine. Fortnite je imao veliku ulogu u populariziranju ove scene.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Umjetnička instalacija u Švedskoj platit će jednom zaposleniku mjesečnu plaću do kraja života kako bi činili što god žele, ili ništa ne radili

Projekt je već prozvan “glupošću” i “rasipanjem novca poreznih obveznika”.

“Pozicija ne sadrži nikakve dužnosti ili odgovornosti, osim što bi osoba trebala raditi na trgu Korsvagen gradu Goteborgu” – navodi se u oglasu za posao. “Što god radnik odabere, to je njegov posao.”

Zaposlenik će početi s radom 2026. godine (prijave će se početi tek 2025. godine) i primati će plaću od 2312 dolara mjesečno (27,744 dolara godišnje), uz godišnje povećanje plaće od 3.2 posto, godišnji odmor i otpremninu kada bude išao u mirovinu.

Svatko na svijetu može se prijaviti za ovaj posao, a zaposlenik može raditi što god želi u radno vrijeme, ukoliko nije na nekome drugome plaćenom poslu. Oni također mogu otići u mirovinu ili se povući kad god žele, nakon ćega će ih zamijeniti drugi “radnik”.

Simon Goldin i Jakob Senneby predložili su ovu “umjetničku ideju” u kojoj je osoba zaposlena kako bi “radila” na neodređeno vrijeme, radeći što god želi i u tom procesu, bi postala umjetničko djelo.

“Suočeni sa današnjom masovnom automatizacijom i umjetnom inteligencijom, tijekom koje su nam globalisti obećali da ćemo svi postati produktivno suvišni” – rekao je njihov umjetnički prijedlog. “Svi ćemo biti zaposleni na Korsvagenu”.

Sredstva za godišnju plaću dovoljna su da traju 120 godina, unatoč imenu umjetničkog djela “Vječno zapošljavanje”. Goldin i Senneby stvorili su fondaciju kako bi izbjegli plaćanje poreza na novčanu nagradu, čime se maksimizira potencijalna duljina instalacije.

Umjetnički projekt dobio je kritike među političkim klasama, koji su optužili Goldina i Sennebyja da “koriste financijski realizam kako bi se narugali transcendentalnim postignućima državnog blagostanja” ili “trošili novac poreznih obveznika”, dok su drugi jednostavno opisali cijeli pokušaj kao “glupost”, prenosi CTPost.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Milanski projekt potrošio je najmanje 15 milijuna eura u protekle tri godine kako bi se pomoglo migrantima da pronađu posao, ali samo 120 ih se zapravo zaposlilo

To znači da je potrošeno 125,000 eura na jednog čovjeka samo da nađe posao.

Projakt je trebao pomoći 414 imigranta da nađu posao. To pomaganje nalaženja posla po jednom imigrantu koštalo je čak 36,000 eura. Zamislite si samo tu brojku eura samo da bi se ti ljudi obrazovali za neki radni odnos.

Sustav zaštite za tražitelje azila i izbjeglice (SPRAR) je projekt koji financira vlada i koji pomaže tražiteljima azila diljem Italije i grada Milana, i koji je potrošio milijune eura na tečajeve obuke, izvješćuje Il Giornale.

Objave o neuspjehu projekta uslijedile su nakon što je lokalna političarka Silvia Sardone podnijela zahtjev i utvrdila da su rezultati projekta izrazito negativni, unatoč tome što su rezultati dobivali pohvale od strane političara poput ljevičarskog vijećnika Pierfrancesca Majorina.

Dokument koji je potpisao Majorino otkriva da je projekt obrazovao ukupno 414 migranata i uključio 162 migranta u praksu traženja posla 2017. godine, ali je samo 40 – ili 25 posto migranata – bilo zaposleno, što je isti postotak kao i u 2016. godini, kada je bilo zaposleno 32 imigranata.

Sljedeće 2018. godine, 173 migranta su pohađala program obuke, ali je samo 52 ili 30 posto – bilo zaposleno.

Sardone je u svjetlu loše statistike rekao da je “beskorisno” da oni koji zagovaraju neograničen prijem migranata se suprotstavljaju migracijskom dekretu populističkog zamjenika premijera i ministra unutarnjih poslova Mattea Salvinija.

“Uzmite u obzir i činjenicu da među onima koji sudjeluju u projektima SPRAR-a su i imigranti koji imaju humanitarne dozvole, oblik zaštite koji se često zloupotrebljavao posljednjih godina kako bi se tražiteljima azila izdao dokument koji je odobren samo u Italiji” – dodao je Sardone.

Sardonea su razljutili lijevičarski članovi parlamenta kojima je poručio da njihove ideje o integraciji imigranata “mogu postojati samo u bajkama”.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Vegetarijanci su najviše dana na bolovanju zbog manjih bolesti poput prehlade i gripe, tvrdi nova studija provedena u Velikoj Britaniji

Ljudi koji ne jedu meso su oko pet dana godišnje na bolovanju, što je dvostruko više od njihovih kolega koji jedu meso, pokazuje istraživanje, prenosi britanski list Mirror.

I također je utvrđeno da radnici iz dobne skupine Milenijalaca uzimaju tri puta više dana bolovanja od onih u dobi od 55 i više godina starosti.

Studija koju je provela kompanija koja proizvodi poznatu marku bombona Fisherman’s Friend tvrdi da vegetarinaci imaju veću vjerojatnost da podlegnu zimskom vremenu i bolestima, te uzimaju gotovo dvostruko više dana za bolovanje nego njihovi kolege koji nisu vegani.

Studija u koju je bilo uključeno 1000 uredskih radnika pokazala je da su vegetarijanci u prošloj godini u prosjeku imali gotovo pet dana bolovanja zbog prehlade, kašlja ili gripe, u usporedbi s prosječnim Britancima mesojedima koji su uzeli prosječno 2,5 dana godišnje za bolovanje zbog manjih bolesti.

Iako su nejasni razlozi zašto vegetarijanci uzimaju dvostruko više dana bolovanja od prosječnih građana, studija pokazuje da su njihovi dani bolovanja u porastu, a dvije trećine priznaju da uzimaju više vremena za bolovanje za manje bolesti nego prethodnih godina.

To se može usporediti sa duplo manjim brojem dana bolovanja koje uzimaju njihovi kolege koji jedu meso i koji su, kako je studija pokazala, uzeli istu količinu dana bolovanja kao i prethodne godine, dok je 30 posto nevegetarijanaca reklo da su čak imali i manje dana bolovanja od prosjeka.

Glasnogovornik branda Fisherman’s Friend je izjavio: “Svake godine uočavamo različite zanimljive trendove, ali ovo je prvi put da smo zabilježili koliko dana ljudi izostaju – prema tipu prehrane.”

“Istraživanje je povezalo da vegetarijanski način prehrane smanjuje visoki krvni tlak i kolesterol, te smanjuje stopu srčanih bolesti, dijabetesa tipa 2 i nekih vrsta raka.” – rekla je Heather Russel iz udruge Vegan Society.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Stres je najveći ubojica na Balkanu, kako zbog radnog mentaliteta, tako i zbog načina života

Priča Hrvatice koja se preselila u Njemačku, gdje se u Frankfurtu zaposlila kao odgojiteljica u vrtiću, započinje ovako.

Hrvatica se preselila u Njemačku gdje se u Frankfurtu zaposlila kao odgojiteljica u vrtiću.

Danas joj je bio prvi radni dan, a prepričala ga je na Facebooku. Istaknula je kako joj je šefica ‘zaprijetila’ da se ne brine ako koji dan zakasni na posao te joj je zabranila stres.

Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:

“Dan 1. Kratki rezime… Živim na periferiji Frankfurta,posao,strogi centar…udaljenost od kuće do posla 19 km zbog radova pa neke ceste nisu otvorene… Krenula u 7:40…na poslu sam 22min kasnije…napominjem,strogi centar Frankfurta!

(Nisam se stigla našminkati,pojesti doručak,odgovorit na mailove,poruke viber,wup,messenger…etc) za vrijeme vožnje.

Doručak: klinci nose svoje lanč pakete od kuće, sami si serviraju, recikliraju otpad, odlažu suđe, znaju koliko ih ima u grupi, znaju tko nedostaje – sve bilježe na ploču, prepoznaju dane u tjednu,znaju koji je bio jučer, koji je danas i koji će biti sutra, upisuju se sami tko je prisutan taj dan čim uđu u sobu.

Imaju cca 4 godine! Kolegica je divna topla španjolka, kolega asistent veoma šarmantan Englez….ostali su odasvud… Od Afrike, Rusije, Kanade… Do Hrvatske!

Svima im je nekako stalo da mi prvi radni dan prođe vrlo opušteno,šefica mi zaprijetila da se ne brinem ako koji dan zakasnim i ako se zagubim….zabranila mi je STRES!!!!!

Samo opušteno kaže ona! U grupi je 21 dijete, dva učitelja i jedan asistent! Nemam što nadodati osim da se veselim danu br. 2 i vikendu naravno”
 
(vecernji.hr)

Putnici u gradskom prijevozu toliko često na putu do posla šalju e-mailove, da bi se to vrijeme trebalo računati u radne sate, tvrde istraživači Univerziteta zapadne Engleske

Pristup bežičnom internetu u gradskim vozilima i sve veća upotreba mobilnih telefona produžila je radni dan, pokazala je nedavna studija.

Studija, koja je analizirala 5.000 putnika na gradskim linijama u Londonu nakon što je bežični internet postao dostupniji, pokazala je da je 54 posto putnika koristilo mrežu u gradskom prijevozu da pošalje e-mailove za posao, prenosi BBC.

Ostali su za slanje poslovnih e-mailova koristili internet na svom telefonu.

Oni koji su išli na posao, slali su e-mailove u svezi sa radnim danom koji ih čeka, dok su oni koji su se vraćali kući, završavali neobavljeni dio posla.

Studija je takođe pokazala da je bolja internet veza utjecala na to da se produže radni sati i da više ljudi koristi laptop i telefon, kako bi radili dok su u gradskom prijevozu.

Istraživanje postavlja pitanje o ravnoteži između posla i privatnog života i da li je zdravo produživati radni dan, budući da ljudi sada rutinski odgovaraju na e-mailove izvan radnog vremena.

I najvažnije – ako je put do posla postao dio tog posla, zar ne bi trebalo priznati u radno vrijeme, pitaju se britanski istraživači.
 
(sputniknews.com)

Operacija MI5 na javnoj televiziji bila je tajna za većinu zaposlenih u kompaniji i bila je inspiracija George Orwellu kada je opisivao Ministarstvo istine u svom remek-djelu „1984“

Deseteljećima je Britanska radio-televizijska korporacija BBC negirala da joj je, u želji da izbjegne zapošljavanje „subverzivnih“ pojedinaca, kandidate za radno mjesto „provjeravala“ obavještajna služba MI5

BBC je konačno priznao da su kandidati provjeravani od samog početka sve do devedesetih godina.

Prihvatljivo tridesetih godina

Izvršni direktor BBC-a Alan Downey tajno se sastajao sa šefom MI5 Sir. Vernon Kellom, zato što su obojica bili zabrinuti zbog „komunističkih aktivnosti“ u Velikoj Britaniji i želeli su spriječiti subverzivne elemente koji su jačali u utjecajnim britanskim institucijama.

Do 1935. godine dogovoreno je da će MI5 provjeriti svakog novog člana osoblja, „kako bi se jasno utvrdilo tko podržava ljevičarsku vladu“ u Velikoj Britaniji.

Takva poslovna politika bila je potpuno tajna i usprkos tome što su neki od direktora BBC-a bili gnjevni zbog „provjera“, bili su prisiljeni „prikriti“ takvu praksu, kako bi sačuvali posao (čak su i poslanici i ministri lagali po tom pitanju). Međutim, korporacija se suprotstavila smanjenju i obimu provjera.

Ako bi MI5 „iskopao“ iz prošlosti kandidata bilo što što se tiče politike, kategorizirali bi ih u tri grupe:

Podnositelji zahtjeva za posao kategorije A, za koje je MI 5 preporučio da „ne bi trebali biti zaposleni na poziciji koja nudi direktnu mogućnost utjecaja na emitirani program“; kategorije B, za koje je važila preporuka da se ne zapošljavaju „osim ako nije odlučeno da su druga pitanja prevladavajuća“; kategorije C, o kojima je istraga MI5 otkrila potencijalno zabrinjavajuće informacije, koje ih, međutim, nisu „nužno otpisivale“ kao kandidate za posao.

Ipak, BBC je treba razmotriti „druge aranžmane“ ako pozicija nudi „izuzetnu mogućnost“ za subverziju.

Nije bilo potrebno da podnositelji zahtjeva budu članovi određenih političkih grupa kako bi bilo preporučeno da ih BBC odbije. Za tako nešto dovoljno je bilo da, na primjer, prijatelj ili netko od rodbine bude član takvih grupa.

Sretan Božić!

U teoriji, BBC ne bi nikada zaposlio kandidata kategorije A, mada su neki bili zapošljavani. Kada bi na nekog zaposlenog pala sumnja da se bavi subverzivnom delatnošću ili je naklonjen takvim organizacijama, u njihovom osobnom dosijeu se crtala božićna jelka.

Takvi zaposleni nisu imali mogućnost napredovanja i promjene radnog mjesta u okviru kompanije. Kad bi se pojedinci žalili da su preskakani u redu za unapređenje ili prijetili sudom, jelka ne bi bila uklanjana iz njihovih dosijea.

Operacija MI5 bila je tajna za većinu zaposlenih u kompaniji i bila je inspiracija George Orwellu kada je opisivao Ministarstvo istine u svom remek-djelu „1984“.

U intervjuu „Sunday Timesa“ iz 1968. godine, generalni direktor BBC-a Hugh Green pokušao je sakriti od javnosti politiku zapošljavanja u kompaniji. Rekao je da BBC zapošljava „ljude svih uvjerenja“, uključujući i komuniste, da ga ne zanima koga ima na platnom spisku i da državna televizija nije „vodila inkviziciju o ljudima koji se zapošljavaju“.

Ovo je bila otvorena laž — a dosjei otkrivaju da je Greenovu strategiju tijekom davanja intervjua kreirala upravo MI5.

Štaviše, BBC-jev odjel za tisak predložio je da Green iskoristi intervju kako bi priznao da se vodila spomenuta politika prilikom zapošljavanja i da najavi prekid takve prakse, ali MI5 se čvrsto suprotstavio, inzistirajući da „ne treba direktno priznati provjeru“. Njihov plan je bio da u slučaju da BBC bude natjeran uza zid, prizna da je kompanija imala takvu politiku u svezi sa „ciljevima ratnog planiranja i invazije vanzemaljaca“.

Green je bio potpuno kooperativan i negirao je postojanje takve politike, a i sam je žestoko podržavao provjere.

Otkrivena zavjera

U prosincu 1979. godine BBC-jev administrator za emitiranje programa Hugh Pearce napisao je izvještaj od deset stranica o politici provjere. U izuzetno kritičkom izvještaju predložio je BBC-ju da „odmah napusti“ politiku provjere podnositelja prijava, ograničavajući je samo na najosjetljivija područja. Štaviše, on je upozorio da bi javno izlaganje ovakve prakse rezultiralo rasprostranjenim „ismijevanjem i ponižavanjem“ britanskog javnog servisa.

Njegove preporuke i upozorenja bili su ignorirani i do 1985. godine, a BBC-jev vodič o tome kako odgovarati na optužbe da zaposlene provjerava tajna služba, svodile su se na „držati glavu u pijesku i ne odgovarati na pitanja“. Preporuke i upozorenja bila su nepromenjena 50 godina.

Međutim, kasnije te iste godine, priča o politici provjere je bila objavljena u „Observeru“. Mnoge ugledne karijere stavljene su pod znak pitanja, ako ne i potpuno uništene, zbog strogog nadzora MI5.

Na primjer, filmski redatelj John GOldsmith angažiran je je 1969. godine da snimi film za BBC-jevu omnibus seriju o studentskoj okupaciji Umjetničkog koledža „Hornsey“. Međutim, tijekom snimanja je otkrio da policija provjerava automobil koji je iznajmio i da mu se nadzire kuća. Bez upozorenja i objašnjenja BBC je otkazao njegov film.

Dvije godine kasnije, BBC ga je ponovo angažirao da snimi film, ali kao i prethodnog puta, kad je snimanje već počelo, projekat je prekinut, a posramljeni direktor je rekao da mu „nije dozvoljeno raditi ovdje“.

Zatim je rekao da ga je MI5 stavio na „crnu listu“ BBC-a, zato što je sudjelovao u razmjeni studenata između svog fakulteta i Češke filmske akademije i da je proveo nekoliko tjedana u Čehoslovačkoj. Nikada nije bio komunist.

Još jedna žrtva bila je Isabel Hilton, koja nije dobila posao na „BBC Scotland“ 1976. godine. Govorila je kineski jezik, a putevi su joj se križali sa članovima kineske komunističke partije tijekom studiranja na Edinburškom univerzitetu i članstva u škotsko-kineskoj asocijaciji (SCA).

Međutim, Alister Heterington, BBC-jev direktor koji je htio zaposliti Hiltonovu, odbio je prihvatiti odluku i žalio se svim instancama u BBC-ju. Kasnije je Haringtonu otkriveno da je MI5 napravio kardinalnu grešku, tako što su organizaciju SCA zamijenili za maoističku grupu SACU (Društvo anglo-kineskog razumijevanja).

Posle Heteringtonove intervencije, Hiltonovoj je ponuđen posao, ali je ona u međuvremenu tražila posao i na drugim mjestima. Bez obzira na „nesporazum“, ipak se zaposlila na BBC-u kao prezenter „Svijeta danas“ na Radiju 4 tijekom devedesetih i na umjetničkom programu „Noćni valovi“ Radija 3. Primila je Orden britanske imperije za novinarstvo 2009. godine.

Isto tako, jedan od najtalentiranijih diplomiranih pripravnika BBC-ja Michael Rosen bio je na „crnoj listi“ MI5 zbog brojnih „prekršaja“ studentskog aktivizma na Oxfordu, rada na radio-dokumentarcu o francuskom marksisti Regisu Debreu tijekom obuke na BBC-ju i na filmu u kojem su se koristili snimci američkih vojnika dok se testiraju na upotrebu LSD-a. Američka ambasada se žalila zbog ovog projekta na Rosena i BBC-ju i MI5.

Ovi prekršaji su doveli do njegovog otpuštanja 1972. godine. Niti jedan odjel nije htio mu ponuditi posao, iako su mnoga od njih bila zainteresirana za suradnju. On je karijeru nastavio kao uspješan pisac dramskih i dječjih knjiga.

Politika ispred sigurnosti

„Što su BBC i MI5 postigli tajnom kadrovskom politikom? Ssustav je bio nespretan i često vrlo nepošten. Dok je vlada službeno potvrdila provjeru državnih službenika, a one koji su odbijeni informirala o razlozima, BBC-jeva metoda je ostala tajna, nije dozvoljavao žalbu, a često je nanosio štetu i nepravdu pojedincima.

Čak i ako bi se sustav pročistio, samo bi sputavao aktivnosti onih čija su mišljenja radikalnija od rukovodstva. Prave ’krtice‘, ako postoje, zakopane su toliko duboko da bi progovorile o nekompetentnoj politici provjere“, zaključio je „Observer“.

Otkrića medija učinila su politiku odbijanja suvišnom, tako da je BBC na kraju priznao da je sustav postojao. Od Michael Hodera, tadašnjeg BBC-jevog „čovjeka za vezu“ sa MI5, zatraženo je da uništi dokumentaciju. Umjesto toga, on je dokumentaciju prosljedio u BBC-jevu arhivu gde je „ležala sakrivena“, sve dok je sam BBC nije objavio.

Alasdair Milne, tadašnji generalni direktor BBS-ja, bio je prisiljen na neprijatan javni nastup, rekavši da je politika provjere „jedna od onih stvari za koje je znao i zbog kojih se osećao prljavo“, iako je nekoliko mjeseci ranije izjavio da ne može vjerovati da su tvrdnje o sustavu provjere istinite.

Usprkos tome, zvanična politika BBC-ja bila je da korporacija odlučuje tko će zauzeti koju poziciju ili tko primjenjuje proceduru provjere i da nijedna vanjska agencija nema pravo da stavi veto na imenovanje ili angažiranje bilo koga od zaposlenih.

Takve tvrdnje bile su potpuno lažne. Preporuke MI5 bile su konačne, a kada se Heterington izborio za zaposlenje Hiltonove, rečeno mu je da je to što je napravio „bez presedana“.

Prava priroda korporacije i njenih zaposlenih ustanovljena je BBC-jevim memorandumom iz 1971. godine. Pozivajući se na Zakon o službenoj tajni, BBC je ukazao na sudsku odluku iz 1943. godine, u kojoj se navodi da je „službeno gledište da su zaposleni u BBC-ju osobe u službi njezinog veličanstva“ i da su kao takvi „sluge britanske države“ sa svim pravima i obavezama koje proističu iz tog statusa.

Bivši viši izvršni direktor BBC-ja Stewart Hud konstatirao je da je politika provjere prirodna posljedica strukture korporacije i njene prave funkcije.

„Da je BBC pošten prema sebi, priznao bi da mora podržavati liniju centralnog političkog autoriteta putem sustava državnih dozvola, ali korporacija je oduvijek imala tu fantaziju o sebi kao o potpuno nezavisnoj društvenoj organizaciji“, rekao je Hud.

Istovremeno, dok je saznanje o provjerama šokirala javnost, John Le Carre, pisac bestsellera, špijunskih romana i bivši službenik MI5, nije bio iznenađen.

„Oduvijek sam pretpostavljao da provjera postoji. Pitam se šta bi ljudi pomislili ako bi se stvari preokrenule, ako bi član ’subverzivnih grupa‘ pripremao vijesti. Moramo naći način za dobijanje onoga što će biti objektivan način izvještavanja“, rekao je Le Carre.
 
(sputniknews.com)

Migranti koji se nadaju da će započeti novi život na Novom Zelandu sada mogu dodati novu vještinu u svoju prijavu za vizu

Prema novom zakonu, imigranti sada mogu tražiti poslove kao kvalificirani seksualni radnici i escort pratnja.

Takve vještine poput socijalne društvenosti će biti na Popisu australskih i novozelandskih standardnih zanimanja (ANZSCO).

Kako bi se zadovoljili kriterije visokokvalificiranog seksualnog radnika, očekuje se da će imigranti imati ANZSCO razinu znanja 5. Zahtjevi koje je izdao ANZSCO također uključuju obvezno srednjoškolsko obrazovanje.

Međutim, podnositelji zahtjeva za ANZSCO razinu 5. ne mogu se klasificirati kao stručni, osim ako njihova plaća iznosi više od 36,44 dolara (25,87 američkih dolara) po satu, što iznosi 75.795 dolara (53.818 američkih dolara) godišnje na temelju 40-satnog tjedna.

Podnositelji zahtjeva također trebaju imati relevantne priznate kvalifikacije ili imati najmanje tri godine radnog iskustva u relevantnoj industriji.

Unatoč činjenici da su escort pratnja i seksualni rad na kvalificiranom popisu za zapošljavanje, nema evidentne velike potražnje za njima, budući da nisu uključeni u popis vještina koje se traže na tržištu.

Prostitucija je navedena kao kvalificirano zapošljavanje, ali podnošenje zahtjeva za rezidentnu vizu kao seksualnog radnika i dalje bi bilo izuzetno teško, rekla je Udruga za novozelandsku migraciju i investicije (NZAMI).

“Iako je prostitucija zakonsko zanimanje, nije zanimanje koje imigrant može raditi kada mu se dodijeli privremena viza, seksualni rad je posebno prihvaćen”, izjavio je Peter Moses, glasnogovornik NZAMI-ja i odvjetnik specijaliziran za zakon o imigraciji.

Zakon o dekriminalizaciji seksualnog rada, poznat kao Zakon o reformi prostitucije, proslijeđen je parlamentom u Novom Zelandu 2003. godine kroz burno glasovanje. Odluka o legalizaciji prostitucije, koja je ranije bila široko rasprostranjena, ali skrivana, bila je pozdravljena od strane mnogih građana u zemlji.

Prelazak na pretvaranje prostitucije u zakonsku okupaciju imao je za cilj zaštitu ljudskih prava spolnih radnika i zaštitu od iskorištavanja. Danas je Novi Zeland poznat po tome što nudi najbolje radne uvjete za prostitutke.

Iako je ocjena djelovanja zakona u 2008. pokazala da broj seksualnih radnika nije porastao kao posljedica zakonodavstva, i dalje postoji socijalna stigma koja okružuje uključenost u seksualnu industriju.
 
NoviSvjetskiPoredak.com