Portugalski premijer Antonio Costa kaže da ta zemlja ima potrebu za doseljenicima jer joj je pučanstvo u opadanju. Premijer Portugala je kao i novi premijer Španjolske član Bilderberg grupe

U jeku rasta populizma diljem Europe, koji je mnoge vlade starog kontinenta pomaknuo udesno i usmjerio političku oštricu prema izbjeglicama i migrantima, Portugal se ističe kao trenutačno možda i jedina zemlja Europe koja ne odbija useljavati ljude.

Pritom, za razliku od, primjerice, Italije, Austrije ili Mađarske, tamošnja vlada ne pribjegava identitetskim pitanjima i ne radi razliku između “njih” i “nas”.

“Ne toleriramo ksenofobiju”

Za razliku od američkog predsjednika Donalda Trumpa, talijanskog vicepremijera Mattea Salvinija te šefa mađarske vlade Viktora Orbana, koji na sprečavanju dolaska migranata grade političku karijeru, portugalski premijer Antonio Costa kaže da ta zemlja ima potrebu za doseljenicima jer joj je pučanstvo u opadanju.

Imamo potrebu za većom imigracijom i ne toleriramo nikakvu ksenofobnu retoriku – kazao je Costa.

Prema analizama koje je provela vlada u Lisabonu, svake bi godine Portugalu trebalo oko 75.000 novih stanovnika kako bi se održao broj radno sposobnih ljudi u populaciji koja danas broji 10,4 milijuna stanovnika.

Portugal je usto pokrenuo i proces reguliranja statusa za oko 30.000 osoba koje su u Portugal došle legalnim putem iz drugih država.

Tijekom trogodišnje financijske krize koja je počela 2011. čak je 300.000 Portugalaca otišlo u druge države tražiti posao, a među njima bilo je mnogo mladih s visokom stručnom spremom.

Tek je 2017. godine ova zemlja zabilježila pozitivni migracijski saldo, odnosno više se osoba uselilo nego odselilo.

Prema nacionalnom statističkom zavodu, takav je saldo zabilježen prvi put poslije šest godina. Portugalske su vlasti prošle godine dale 61.400 novih dozvola boravka, što je povećanje za 31% u odnosu na 2016.

Sada ima oko 6 posto stranaca u odnosu na ukupan broj stanovništva. Ipak, bez obzira na boljitke i u ekonomiji i u prihvaćanju izbjeglica, migranti nerado biraju Portugal kao državu svoga stalnog boravka, već se sele prema bogatom sjeveru Europe.

Portugal je bio među prvim zemljama EU koje su izjavile da žele prihvatiti izbjeglice koji su bili na plovilu Lifeline koje je ostalo blokirano 21. lipnja jer Italija nije htjela otvoriti svoje luke.

Žele biti dio rješenja

Prije tjedan dana čelnici zemalja EU raspravljali su o tome koliko bi koja država trebala prihvatiti izbjeglica spašenih u moru sjeverne Afrike, a Portugal je već poduzimao mjere kako bi postao useljenička zemlja.

U nedjelju je 30 migranata s Lifelinea dospjelo iz Malte u portugalsku luku prema ad hoc dogovoru o prihvaćanju migranata koji su sklopile europske vlade. Ova zemlja želi biti dio rješenja, a ne problema.
 
(vecernji.hr)

Portugalske vijesti su izvijestile o otkriću vrlo velike podvodne piramide, koju je prvo otkrio Diocleciano Silva, između otoka Sao Miguel i Terceira u portugalskim Azorima

Prema tvrdnjama, struktura je savršeno kvadratna i orijentirana prema stranama svijeta. Trenutne procjene dobivene pomoću GPS digitalne tehnologije odredile su visinu piramide od 60 metara, s bazom od 8000 četvornih metara (otprilike 90x90m).

Portugalski mornarički hidrografski institut trenutno ima zadatak analizirati podatke kako bi se utvrdilo da li je ili ne – strukturu napravio čovjek.

Daljnja istraživanja su na početku ukazivala na mogućnost podvodnog vulkanskog brda na temelju novijih skeniranja.

Više informacija trebaju izaći na površinu. Neki smatraju da ovo novo objašnjenje može biti prikrivanje, ali takva pozicija ostaje samo nagađanje u ovom trenutku.

“Piramida je savršeno oblikovana i očito orijentirana prema stranama svijeta”, rekao je Silva lokalnom listu Diario Insular.

Piramida je pronađena u području na sredini Atlantika i već je pod vodom oko 20.000 godina. S obzirom na vrijeme posljednjeg ledenog doba, gdje je glacijacija izazvala topljenje leda sve do prije 2.000 godina, da li je to bila ljudska civilizacija ili ne, piramida je izgrađena prije ledenog doba.

Iako portugalska mornarica još uvijek nije odredila njezino porijeklo, mnogi se pitaju zašto to nije bio prijavljeno ranije nego krajem 2012. godine.

NOAA (National Oceanic and Atmospheric Administration) koja proučava vulkanske aktivnosti na području na kojem je pronađena piramida, ga nije otkrila kroz slike sonara, no ovo područje je temeljito istraživano zbog vulkanske aktivnosti.

Ili NOAA još nije prešla preko piramide, ili oni skrivaju ono što su pronašli, ili piramida ne postoji. Posljednja teorija se ne čini vjerojatnom s obzirom na autentičnost nalaza.

Arheolozi iz portugalske Udruge arheoloških istraživanja nedavno su otkrili dokaze na otoku Pico koji upućuju na postojanje ljudi na Azorima i prije dolaska portugalaca prije nekoliko tisuća godina, i to dalje podupire ideju da je ova piramida mogla biti izgrađena od različitih civilizacija.

I danas, još uvijek ne postoji objašnjenje tko je stvorio umjetnost na stijenama koja se može naći na otocima. Je li piramide gradila civilizacija koja je postojala prije portugalaca? Da li piramide nisu napravljene od strane čovjeka?

Ovdje se nalazi video portugalskih vijesti s engleskim titlovima za one koji žele pogledati i uvjeriti se u istinitost tvrdnje.
 

 
Azori su zanimljiva regija, sadrže lanac od devet vulkanskih otoka u tri glavne skupine koje su oko 1400 kilometara zapadno od Lisabona.

Svi oni se nalaze oko pukotine između sjevernoameričke, euroazijske i afričke tektonske ploče – zanimljivo mjesto za gradnju piramide s obzirom na energetske osobine često povezane s piramidama.

Ovaj video istražuje autentičnost priče i moguće lokacije vizualizirane pomoću karte. Važno je napomenuti da točne koordinate piramide nisu objavljene.

Smatra se da postoje još 2 piramide u tom području, kao što slika ukazuje, i da bi mogle biti povezane sa onim piramidama izgrađenim u Egiptu.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

MMF TRUBI DA JE MOGUĆ GLOBALNI EKONOMSKI KRAH, A ON ĆE ZA NJEGA BITI JEDAN OD GLAVNIH KRIVACA

Nastupajući 8. ožujka u američkoj Nacionalnoj asocijaciji za biznis i ekonomiju – zamjenik generalnog direktora MMF, David Lipton, upozorio je da se rizik globalne ekonomske katastrofe i dalje povećava. To je točno, ali to nije cijela istina.

Teško da David Lipton može zamisliti realne razmjere tog problema.

Radi se o tome da je MMF jedan od glavnih krivaca za sadašnju krizu.

On radi jednostavno: nakon što otkrije da vlada neke zemlje nije u stanju isplatiti kredite, MMF joj predlaže da on iz svojih sredstava isplati kreditore i na taj način spasi njen kreditni rejting.

Zauzvrat, ta vlada se obvezuje da će MMF-u isplaćivati ​​dugove novcem koji će uštedjeti na račun smanjenja socijalnih naknada i državnih usluga, kao i na račun prodaje državnih aktiva stranim vlasnicima. U ulozi tih vlasnika često nastupaju klijenti onih istih banaka koje su i ugušile vladu koju “spasavaju” svojim kreditima.

Takvih primjera ima bezbroj.

Danas su to Grčka i Portugal. Tako je prije njih bilo u Irskoj i Latviji.

Međutim, glavni uzrok pada svjetske ekonomije je stagnacija potrošnje u takozvanim razvijenim ili industrijskim zemljama.

Uzmimo za primjer najveću ekonomiju u svijetu – Sjedinjene Države. Sada ekonomska politika neoliberala faktički ruši potrošačko tržište SAD, doslovno satirući potražnju za i uslugama i robom – kako domaćom, tako i uvoznom.

Postoje dvije razorne strategije. Prva je – premještanje industrijske proizvodnje u inozemstvo, s premještanjem radnih mjesta u području stručnih usluga, na primjer, u području proizvodnje softvera.

Umjesto tih radnih mjesta, otvaraju se nova, ali ona su u pravilu nisko plaćena i privremena. Primjerice, mjesta konobara, barmena ili prodavaca-konzultanata.

Kada se radna mjesta prenose u inozemstvo, u zemlji se smanjuju prihodi i kupovna moć stanovništva, a zajedno s tim i porezna osnova.

Da bi se osigurali priljevi u proračun, vlada počinje na svoju štetu privatizirati javnu infrastrukturu (npr. puteve) i izvore prihoda (npr. automate za parkiranje). Tako privatni investitori počinju sakupljaju prihode koji su ranije bili namijenjeni državnoj kasi.

Primjerice, 2008. gradske vlasti Chicaga dale su u zakup 36.000 automata za parkiranje za razdoblje od 75 godina. Prema tom, konzorcij privatnih investitora uplatio je u gradski proračun svega 1,2 milijarde dolara.

Druga i ne manje razorna neoliberalna strategija je – povećanje dužničkog tereta stanovništva. Primjerice, ranije su hipotekarni krediti ograničavani na iznos za čije opsluživanje je odlazilo 25% mjesečnih prihoda obitelji, a preostalih 75% ljudi su mogli koristiti po svom nahođenju ili štedjeti. Danas za hipotekarni kredit obitelj može trošiti do 50% svojih prihoda, odnosno, na taj način je mogućnost za potrošnju smanjena za 25%.

Isto takvu politiku vode banke-kreditori na tržištu automobila.

Ranije je kredit za kupnju automobila odobravan na tri godine, a sada – i do sedam godina, ranije je iznos kredita iznosio do 80% od cijene automobila, a sada – svih 100%. Povećavaju se rokovi i iznosi za plaćanje, a smanjuje mogućnost za potrošnju.

Zbog krajnjeg dužničkog opterećenja, koje je palo na vrat stanovništva, nije moguće povećavati potrošačke potrebe kako to savjetuje MMF. Takvi procesi očituju se ne samo u SAD, nego iu većini drugih zemalja svijeta.

U stimuliranju trgovine neće pomoći ni višestrane trgovinske inicijative – Trans-atlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo i Trans-Tihooceanske partnerstvo, koja podržava MMF.

Glavni i istinski cilj tih sporazuma je da – izvede globalne korporacije iz okvira djelovanja zakona onih zemlja u kojima će one raditi.

Takozvano partnerstvo davat će korporacijama mogućnost da osporavaju nacionalna zakonodavstva. Recimo, ako Francuska odluči da se priključi Trans-atlantskom partnerstvu, američka korporacija Monsanto će moći pozvati na odgovornost francusku vladu na temelju toga što francusko zakonodavstvo koje ograničava korištenje GMO-proizvoda “stvara barijere na putu razvoja slobodne trgovine”.

Teško breme za svjetsku ekonomiju predstavlja i zapadni bankarski sustav. Davanje bankarskih kredita svodi se gotovo u potpunosti na financiranje ugovora o kupnji nekretnina, tvrtka, sirovina i robe široke potrošnje.

Američke banke ne kreditiraju izgradnju novih proizvodnih kapaciteta, već stvaraju nove dužničke instrumente. A to, sa svoje strane, smanjuje mogućnost za investicije i potrošačke rashode.

Ipak, država na račun poreznih obveznika ili pomoću “nulte” ili negativne kamatne stope, koja klijente banke lišava njihovih akumuliranih sredstava, održava u dobroj formi krupne privatne banke koje su “prevelike da bi se urušile”.

Glavni rizik svjetske ekonomije je u tome što je neoliberalna ekonomija, čije principe i dalje slijede MMF i međunarodne institucije – greška koja može pretvoriti u katastrofu.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

U vrijeme dok se nemirna 2015. godina bliži kraju analitičari diljem svijeta pokušavaju predvidjeti što će čovječanstvu donijeti sljedeća godina. Imamo li se još čemu nadati?

Prije no što pređemo na predviđanja za 2016. skupine ekonomista, diplomata i geopolitičkih stratega možda bi bilo dobro podsjetiti da je krajem 2014. I “cvjetalo” rusko-tursko prijateljstvo, da je Assadova vojska zaista bila na izmaku snaga i da je nafta stajala još uvijek vrlo visokih 80 dolara po barelu.

Danas su Rusija i Turska dvije zemlje otvoreno neprijateljski nastrojene jedna prema drugog, sirijska vojska je uz rusko izravno uključivanje u sukob prešla iz faze očajničke obrane u fazu aktivnog napada, a nafta je dosegla nezamislivo nisu cijenu od jedva 36 dolara po barelu. Sve stvari koje na početku 2015. nitko nije mogao ni zamisliti.

Dakle, skupina ekonomista, diplomata i geopolitičkih stratega je, sudeći prema aktualnim sukobima u svijetu, za Bloomberg pokušala predvidjeti moguće scenarije za 2016. i to koristeći se djelomično takozvanom teorijom “crnog labuda” (Black swan theory) koja analizira rijetke i teško predvidljive događaje. Ekonomist Nassim Taleb je uz pomoć eksperata iz raznih područja stvorio djelomično tmurnu sliku, ali o onu koja budi određenu nadu za ono što nas čeka u narednoj godini.

Nafta doseže cijenu 100 dolara po barelu

Hipotetski napad terorističke skupine “Islamske države” na strateške infrastrukture zemalja proizvođača nafte na Bliskom istoku u kombinaciji s novim valom nasilja koji bi mogao izbiti u delti Nigera, regiji bogatoj naftom, te stvaranje političke nestabilnosti u Venezueli bi bili savršen scenarij za nagli porast cijena crnog zlata, piše Bloomberg.

Učinak na svjetskom tržištu bi bio povećanje cijena barela nafte na 100 dolara, što bi Kinu povuklo u recesiju. Najveći dobitnici bi bili nuklearna industrija i industrije obnovljivih izvora energije koje ulažu u proizvodnju energije iz sunca i vjetra.

Europska unija propada zbog straha i antiimigracijske politike

Niz terorističkih napada sličnih onima u Parizu u kombinaciji s trenutnim priljevom izbjeglica lako mogu izazvati krizu u većem dijelu Europske unije. Analitičari Bloomberga su izjavili da će u takvom scenariju njemačka kancelarka Angela Merkel biti prisiljena dati ostavku, prije svega zbog svoje popustljivosti prema izbjeglicama, a razlog će biti da će njemački građani prekoračiti prag svoje tolerancije.

U međuvremenu, kako sluti Bloomberg, francuski nacionalisti i sljedbenici Marine Le Pen će “zapaliti” Europu sa svojom populističkom govorima punim ksenofobije i ekonomskih strahova. Time će izravno zaprijetiti kontinuitetu otvorene granične politike na kontinentu.

U tom će slučaju obveznice najugroženijih zemalja poput Grčke i Portugala znatno pasti, jer će njihove vlade odbiti prihvatiti zahtjeve nasljednika kancelarke Merkel. Usred ekonomskog kaosa bi Grčka mogla napustiti eurozonu. Jedinstvena valuta će zbog sumnji koje će nastati oko njene održivosti također oštro pasti.

Kinesko gospodarstvo pada i jačaju kineske oružane snage

Prognoza je da će kinesko gospodarstvo otkriti sve svoje nedostatke tijekom 2016. godine, jer bi se moglo ispostaviti da službene statistike ne odgovaraju realnom stranu stvari. Zemlju bi tada potresali nacionalni štrajkovi, a pod vodstvom novog predsjednika bi SAD poslale više brodova u sporne vode Južnog kineskog mora i pružile pomoć protukineskoj vladi u Tajvanu, prisiljavajući Peking na prijetnju uporabe sile.

Napetosti koje bi mogle dovesti do otvorenog sukoba bi utjecale na pomorski i zračni promet. Cijene nafte eksplodiraju zbog prekida dostave i azijske burze se raspadaju.

Zbog ratne napetost će dionice tvrtki vojno-industrijskog kompleksa i za obranu probiti povijesne maksimume, a vojni arsenal Kine će ojačati.

Izrael napada iranska nuklearna postrojenja

Jedan od ključnih ratobornim scenarija uključuje dva vječna neprijatelja – Iran i Izrael. S Barack Obamom kao predsjednikom u odlasku će pozornost američke javnosti biti usmjerena na predsjedničke izbore, a izraelski premijer Benjamin Netanyahu zbog straha od nuklearni sporazum s Iranom i moguće iranske atomske bombe zapovijeda napad na iranske nuklearne infrastrukture.

Ova odluka bi dodatno dolila ulje na vatru ionako kaotičnog Bliskog istoka i na izborima u Sjedinjenim Državama prednost dala kandidatu militantne opcije. U ovoj situaciji bi nuklearni sporazum s Iranom propao.

Cijena sirove nafte rastu, a oporavila bi se i cijena zlata. Međutim, svi novi poslovi s Iranom bi se zamrznuli, što bi najveći utjecaj imalo na trgovce naftom u Europi.

Izraelska tržišta strmoglavo padaju, dok bi dionice tvrtki vojno-industrijskog kompleksa zbog očekivane povećane vojne potrošnje porasle.

Putin će biti “brži” od Amerike

Nisu svi “crni labudovi” sinonim za loše vijesti. Neke mogu imati pozitivne konotacije, kao u slučaju uvjerljivog predviđanja stručnjaka Bloomberga oko ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Ruski predsjednik bi zaista mogao postati ključni faktor mira u sirijskom ratu. Nakon pokretanja vojne kampanje u Siriji, obaranja ruskog putničkog zrakoplova A-321 nad Sinajem i pokolja u Parizu se Putin odučio osvetiti “Islamskoj državi”. Ova dva teroristička napada su nesporno postavili temelje za užu vojnu suradnju protiv zajedničkog neprijatelja.

Prognoza je da će ruski predsjednik preuzeti vodstvo u koordinaciji prijelazne vlasti u Siriji i u sklopu regionalnog sporazuma istrijebiti takozvanu “Islamsku državu”. Ovaj sporazum će usporiti protok izbjeglica u Europu, što će istovremeno olakšati pritisak na kancelarku Merkel i ostale europske čelnike.

Kao rezultat toga će njemačka kancelarka Merkel prihvatiti zahtjev europskih lobija koji insistiraju na tome da je krajnje vrijeme za uklanjanje sankcija nametnutih Rusiji zbog ponovnog ujedinjenja s Krimom.

Vrijednosti na ruskoj burzi znatno rastu, kao i dionice ruskih dobara. Nakon ukidanja ruskog embarga na europske proizvode, europska tržišta dionica također jačaju. Njemačke burze se vraćaju u dobra stara vremena, jer nakon ukidanja sankcija i embarga dolazi do pojačanog izvoza njemačkih proizvoda. Ukratko, svi su na dobitku.

Što će se od ovoga dogoditi, teško je reći, ali ove prognoze ipak nije sastavio “vidovnjak” s lokalnih televizijskih postaja, nego ipak ekspertni tim ekonomista, diplomata i geopolitičkih stratega Bloomberga.
 
(altermainstreaminfo.com.hr,youtube/uredio:nsp)

Nakon svojevrsne demonstracije relativno tekućeg kineskog jezika, Mark Zuckerberg je impresionirao je mnoge i postigao još veći ugled među utjecajnim Kinezima

Obraćanje potencijalnom poslovnom partneru na jeziku s njegovog govornog područja zasigurno će olakšati komunikaciju, ali i ostvariti bolji i zapaženiji rezultat jer će dojam biti snažniji i ostavit dojam kompetentnije osobe.

U Hrvatskoj su trenutno najisplativija dva strana jezika engleski, njemački (ogroman broj građana uči njemački zbog dobivanja EU putovnice i odlaska u inozemstvo zbog katastrofalne ekonomske situacije u zemlji – rad u Njemačkoj ili Austriji i norveški (ogromne plaće, odlazak u ovu zemlju).

Donosimo vam šest jezika koje je servis OneHourTranslation.com izdvojio kao najbrže rastuće i jezike (uz engleski, koji se gotovo podrazumijeva) koje se isplati učiti te u njih uložiti svoje vrijeme i novac.

Španjolski

Zahvaljujući novim ekonomskim i gospodarskim prilikama javila je i potreba za znanjem španjolskog jezika. Tržište Meksika, Argentine, Čilea, Perua, Kolumbije, Venezuele i Španjolske zahtijevaju poznavanje ovog indoevropskog romanskog jezika koji ima iste korijene kao i engleski pa je lakši za učenje.

Portugalski

Portugalski je već postao četvrti najprevođeniji jezik na popularnom servisu za prevođenje OneHourTranslation.com, što je značajan pokazatelj kako se radi o jeziku čija popularnost postaje sve veća. Gospodarski i ekonomski napredak Brazila otvara mnogim tvrtkama brojne mogućnosti suradnje, zato će uglednije tvrtke sigurno imati koristi od poznavanja portugalskog jezika.

Kineski

Učenje kineskog jezika posljednjih godina je u porastu. Ogromno kinesko tržište mnogima predstavlja velik izazov, bilo da se radi o uvozu ili izvozu, stoga je svakako jedan od jezika u čije učenje se isplati ulagati vrijeme i novac.

Ruski

Oko 300 milijuna govornika vrlo plodonosnog tržišta nametnulo se kao jako dobar razlog za učenje ovog jezika. Brojne poslovne prilike i veliko – dobar su razlog da se okušate u učenju ruskog jezika koji je slavenski jezik i zbog toga ne bi trebao biti toliko zahtjevan za učenje.

Arapski

Stotine milijuna ljudi diljem svijeta govori arapski. S obzirom na razvoj brojnih segmenata gospodarstva i ekonomije, otvara se tržište brojnim tvrtkama koje ondje mogu pronaći razne poslovne prilike.

Njemački

S obzirom da uspješno upravljaju jednom od najstabilnijih ekonomija na svijetu, njemački jezik s razlogom postaje sve popularniji i traženiji.

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(economy.rs,youtube/uredio:nsp)

Danas je glavna tema, kada se govori o EU, hoće li Grčka uspjeti ispuniti svoju dužničku obvezu. Međutim, to je sve pažljivo osmišljena predstava koju su izrežirali Međunarodna financijeri i globalisti

Činjenica je da Grčka neće moći otplatiti dug i to je to. Možda će Grčka ostvariti neki dogovor danas ili sutra, ali ona neće uspjeti rastegnuti svoje resurse do te mjere da ispuni sve svoje obveze. Ne postoji matematika kojom to može riješiti, piše zerohedge.com

Zašto su uopće svi ti silni ekonomisti toliko zabrinuti zbog male države kao što je Grčka? Sve se temelji na laži da će, ukoliko Grčka ne uspije otplatiti dug ili ukoliko napusti EU, nastati domino efekt, te da će druge nacije slijediti primjer Grčke.

Budimo realni, mnoge države u EU su razvile svoje dužničke probleme neovisno od Grčke. Svaka od ovih država, bila to Italija, Španjolska ili Portugal, imaju svoje vlastite suverene dužničke katastrofe koje je izazvala njihova vlastita fiskalna neodgovornost.

Jedini legitiman razlog da ove nacije prate primjer Grčke jeste taj što su sve te države prisiljene na društvenu međuovisnost kroz strukturu EU.

EU nije u problemu zbog Grčke, već zbog supranacionalne međuzavisnosti. EU u stvari ne bi trebalo ni postojati jer je centraliziran supranacionalni sustav s jednom valutom neodrživ.

Također treba istaknuti da su globalističke institucije poput MMF-a visoko motivirane da izazovu katastrofu u EU, unatoč tome što ljudi misle da je EU nekakav reprezentativni model globalizacije. Da je stvarno tako, MMF ne bi primoravao Grčku platiti dug, dok u međuvremenu pomaže Ukrajini iako je u sličnoj situaciji.

Zašto globalisti žele parcijalni raspad EU? Što oni mogu dobiti od toga?

Dobit će krizu, kaos i priliku da predstave lažnu dijalektiku.

Europa nije ni blizu onome što globalisti žele u smislu ekonomske i političke strukture, neovisno od toga što ljudi misle. Kada Europa padne na dno financijskog sloma i kada javnost počne tražiti odgovore, elita će biti tu sa svojim objašnjenjem. Oni će tvrditi da nije bio problem u međuzavisnosti, već da EU nije bila dovoljno centralizirana. Oni će reći da, kako bi supranacionalna ekonomija i pretvorba djelovali, mora postojati supranacionalna vlast. Drugim riječima, sustav će propasti zato što mora ga stabilizira globalna vlast.

Fabianski socijalisti će reći da je barbarska i zastarjela institucija nacionalnog suvereniteta uzrokovala krizu. Oni će u potpunosti zanemariti negativne efekte međuzavisnog ekonomskog sustava i činjenicu da zbog nedostatka suvišnosti kulture postaju nemoćne. Mi smo svi jedno veliko ljudsko naselje i trebamo prihvatiti činjenicu da ćemo ili svi zajedno uspjeti ili svi zajedno propasti. Slobodno tržište i individualne inovacije očigledno nemaju veze s ekonomskom strukturom.

Globalisti će iskoristiti pad EU kao alat. Ne postoji nacija ili institucija koju oni ne bi žrtvovali ukoliko to unapređuje njihov cilj totalne globalne političke i ekonomske dominacije. Oni ne žele samo potpuno centralizirani sustav, već i da ih molimo da uspostave takav sustav. Oni žele da svi misle kako je to ideja naroda. To je najagresivniji i najefektivniji oblik ropstva, kada se robovi manipuliraju tako da zahtjevaju da i dalje budu zarobljeni.

Pad SAD će biti vrlo sličan

Amerikanci igraju ulogu razmaženih imperijalista koji konačno dobivaju ono što zaslužuju – ekonomski udarac u lice. Oni su novi Rim. Kada se SAD počne raspadati kao i Europa, Fabijanci će ponovo biti tu da ukažu na pohlepu, nacionalni suverenitet i destruktivne aspiracije moći koja se mora zamijeniti boljim globalnim političkim sustavom. Amerikanci su prikazani kao zlikovci, dok ostatak svijeta predstavlja nevine žrtve.

Njihov dug premašuje dug svih nacija EU zajedno. Međutim, za razliku od Grčke, SAD imaju opciju da tiskaju novac kako bi produžili svoju muku i pretjerano trošenje. Ipak, sudeći po skorijim događanjima na tržištu i spominjanju porasta kamatnih stopa u rujnu, SAD su naveliko u recesiji .

Federalne rezerve znaju da su jedine stvari koje drže američko tržište besplatan novac i slijepa vjera javnosti da će banke i vlast djelovati kako bi umanjili ekonomske probleme ukoliko do njih dođe. Kada novac i vjera nestanu, u Americi će nastati epska katastrofa.

Globalisti to znaju i žele to izazvati, ali tako da ne izmakne kontroli. Eliti je potreban kolaps trenutnog američkog sustava jer će samo tako napraviti mjesta za uspon onoga što oni zovu “veliko ekonomsko resetiranje”. Ovo resetiranje je sljedeći stadij u planu za totalnu globalnu ekonomsku centralizaciju.

Društvene promjene za koje nikad ne biste pomislili da su moguće postaju vrlo moguće u vremenima krize. Jasno je da se nalazimo na rubu velike krize i nema povratka.

Što god da se desi, ne smijemo prihvatiti centralizirani sustav. Ne smijemo podlegnuti dijalektici. To je jedina šansa da ostvarimo pravi prosperitet. Kada jednom pređemo granicu institucionalizirane svjetske međuzavisnosti, nikada više nećemo čuti za prosperitet i slobodu.

Brandon Smith (alt-market.com)
 
 
Izvor: Webtribune.rs
priredio: NSP
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21811"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

“Eurogendfor” je obična teorija zavjere neovisnih portala i blogera? Ne bi se reklo.

Talijanski bloger Daniele Di Luciano piše kako su on i njegove kolege od strane mass-medija, “uglednih” novinara i državnih dužnosnika ismijavani i dobivali etikete “teoretičara zavjere koji zarađuju na lakovjernim internetskim ovisnicima koji prate blogove, portale i internetske stranice pune besmislica i gluposti”.

Međutim, sada je postojanje ove nove europske policije potvrđeno i na službenoj internetskoj stranici Carabinieri.it i opširan članak potvrđuje “partnerstvo” talijanske policije pod ingerencijom Ministarstva obrane i “Eurogendfora”.

Naime, “Eurogendfor” ili “Europske žandarmerijske snage” je ime vojno-redarstvenih snaga Europske unije koje su zeleno svijetlo za ustroj dobile potpisivanjem “Velsenskog ugovora” 2007. godine.

Ugovor, čiji je sadržaj bio nepoznanica za stanovništvo zemalja potpisnica, ali i šire, prve su potpisale Francuska, Španjolska, Nizozemska, Portugal i Italija, Rumunjska se pridružila 2008. godine, a Poljska 2011. Litva je zemlja “partner”, a Turska ima status “promatrača”.

Nove sigurnosne snage sa specijalnim ovlastima su stacionirane su u Vicenzi (Italija), a aktivni sastav je do tisuću ljudi, uglavnom iz redova žandarmerije i vojnih policija zemalja potpisnica, dok službeno mogu mobilizirati 2 500 pripadnika elitnih postrojbi navedenih zemalja.

Navodno se radi o “jačanju sigurnosti na europskoj razini”, ali je zabrinjavajuće da mass-mediji uglavnom prešućuju postojanje ove multinacionalne vojno-redarstvene sigurnosne službe, dok se informacije o njima moraju tražiti po neovisnim medijima. Koliko god se mass-mediji trudili da se ne diže previše buke oko ustroja “Europske žandarmerije”, nakon objave teksta ugovora su internetski portali su bili zagušeni komentarima o vrlo upitnoj strukturi i namjeni EGF-a.

Izvorno su specijalne postrojbe Europske unije mole intervenirati i u slučaju “nereda zbog teške gospodarske situacije u zemljama koje su do sada potpisale ugovor”. Dakle, ukoliko bi došlo do “pobune” na nacionalnoj razini, redovne sigurnosne snage zemalja potpisnica ugovora bi “smirivanje situacije” predale u ruke “Eurogendfora”, koji bi se, naravno, potrudio da ušutka sve i svakoga. Osim toga, prema članku 4. ugovora, ove snage mogu obavljati sve aktivnosti koje obavlja redovna policija i sigurnosne službe, uključujući i podizanje kaznenih prijava. Kasnije je mogućnost intervencije proširena na sve članice Europske unije i izvan nje.

Potvrđeno je da je “Eurogendfor” intervenirao u Torinu krajem 2013. godine, kada je redovna policija obila zapovijed da silom rastjera prosvjednike. Iako se jedan talijanski portal “specijaliziran za razotkrivanje teorija zavjere” svojski potrudio da nasilno rastjerivanje mirnih prosvjednika u Torinu prikaže kao akciju redovne policije, kasnije je Igor Gelarda, glavni tajnik Konfederacije neovisnih sindikata talijanske policije (CONSAP), potvrdio aktivnosti “Eurogendfora” i opasnost koju po europsku demokraciju sa sobom nosi jedna takva elitna paravojna formacija.

Osim Torina, “Eurogendfor” je godinama intervenirao u razbijanju demonstracija u Grčkoj, a njegove su bile stacionirane u posebnoj bazi u Igumenici, gradu u sjeverozapadnoj Grčkoj. Tada je grčka ljevičarska stranka KKE uputila oštru prosvjednu notu bivšoj grčkoj vladi kojom je tražila objašnjenje prisustva neregularnih i stranih specijalnih snaga na grčkom teritoriju i sudjelovanju istih u nasilnom razbijanju prosvjeda protiv mjera štednje.

Igor Gelarda za portal Infodifesa potvrđuje navode neovisnih novinara koji su upozoravali da “Eurogendfor” nema ograničenja u svom radu. Zabrinjavajuće je što nije jasno definirano kome bi trebala polagati račune, jer u članku 5. ugovora stoji “kako mogu intervenirati samo uz dozvolu NATO saveza, Ujedinjenih naroda, EU, OESS-a i drugih organizacija i saveza, a za svoj posao će odgovarati zajedničkom povjerenstvu ministarstava vanjskih poslova i obrane zemalja potpisnica”. Talijanska agencija ASI tvrdi kako će te snage biti slobodne da obavljaju svoje zadaće prema svojoj procjeni, te da im se zbog ove nedefiniranosti u nadzoru i ovlastima “nitko neće smjeti miješati u njene poslove”.

Ne samo to, kontingent koji može okupiti oko 2 500 ljudi u roku od trideset dana može intervenirati van granica Europske unije i u svakom kutku svijeta, a članak 29. određuje da djelatnici “Eurogendfora” ne mogu biti predmetom nikakvog kaznenog progona koji bi se mogli odnositi na povredu zakona države domaćina ili države koja se koristila njihovim “uslugama”, bez obzira na zločin “kojeg operativci tijekom službe počinili”.

Dakle, odu li na primjer specijalci “Eurogendfora” u Grčku ili Makedoniju, Ukrajinu ili Portugal i neselektivno pucaju po prosvjednicima, neće snositi nikakve posljedice.

Prema deklaraciji o namjeni i ugovoru, snage “Eurogendfora” su predstavljene kao “operativne, unaprijed organizirane i robusne snage za brzo razmještanje” koje će doprinijeti Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (Common Security and Defence Policy), čak i kada nisu raspoređene u strukturama Europske unije.

U lipnju prošle godine je Europska unija usvojila posebnu uredbu kojom ove snage lakše mogu biti raspoređene izvan teritorija EU, što se posve sigurno odnosi na moguće akcije u Ukrajini, Moldaviji ili Gruziji, piše Andrej Akulov i pita se jesu li ljudi Gruzije, Ukrajine i Moldavije dobro informirani o tome? Jesu li svjesni te činjenice i što sve to znači u praksi? Teško! Najvažniji aspekt se uvijek ignorirao namjerno, što i jest trik politike.

Talijanski parlament je bez javne rasprave gotovo jednoglasno ratificirao ugovor o pristupanju ovim snagama, a postavlja se pitanje zašto su taj ugovor potpisale samo Francuska Španjolska, Portugal, Italija, Nizozemska i Rumunjska, a kasnije Poljska? Postoje oni koji se bave teorijama zavjere i vide zakulisni utjecaj interesnih skupina financijske i gospodarske svjetske elite, ali je sve više onih kojima je dovoljno i to što se dovodi u pitanje suverenitet zemalja koje se odluče tražiti “usluge” ovih specijalnih snaga bez ikakve odgovornosti.

Službeno je “Eurogendfor” djelovao ili djeluje u Bosni i Hercegovini, Centralnoafričkoj Republici, Maliju, Afganistanu i na Haitiju i, unatoč svim dokazima, ne želi priznati da su bili “partneri” u suzbijanju prosvjeda u Italiji i Grčkoj.

No, sada talijanski Carabinieri potvrđuju suradnju i na njihovim službenim stranicama u dijelu o “partnerima” stoji prilično uznemirujuća potvrda ove vojno-policijske strukture:

“Među instrumentima upravljanja krizom na raspolaganju međunarodnih organizacija vodeću ulogu preuzimaju, Europske žandarmerijske snage (Eurogendfor/EGF), koji su se etablirale kao učinkovito sredstvo intervencije i snage sposobne za rad čak i u vrlo destabilizirajućem scenariju.

Ideja o stvaranju policijskih snaga ustrojenih po vojnom modelu dolazi zbog potrebe njihovog raspoređeno u kriznim područjima pod okriljem NATO saveza, Ujedinjenih naroda, Europske unije ili ad hoc koalicija. Ideja je izvorno nastala na tijekom neformalnog sastanka ministara obrane EU koji se održao u Rimu 8. listopada 2003.

Tom prigodom su se ministri obrane Francuske i Italije, Michele Alliot Marie i Antonio Martino, složili o potrebi za takvim instrumentom koji bi mogao biti određeni segment potpore mirovnim operacijama, za obavljanje policijskih poslova umjesto ili uz lokalne policijske snaga, te da djelomično ili u potpunosti vrše njihovu zadaću.

Između predstavnika policijskih snaga zemalja članica je dogovoreno da se ove snage po nalogu Europske unije ustroje po vojnom modelu, a činit će ih talijanski Carabinieri, francuska Nacionalna žandarmerija, španjolska Guardia Civil, portugalska Guardia Nacional Republicana i nizozemski Marechaussee.

Izjava je na marginama neformalnog sastanka ministara obrane EU potpisan 17. rujna 2004. u Noordwijku (Nizozemska).

Navedena izjava zatim ratificirana međunarodnim ugovorom potpisanim 18. listopada 2007. u Nizozemskoj. Svi su parlamenti ratificirali ugovor, samo Francuska još nije završila proces.

Konkretno, Glavni stožer “Eurogendfora” predviđa ukupno 36 mjesta, jednako podijeljenih između Carabiniera, francuske Nacionalne žandarmerije, španjolske Civilne garde, portugalske Nacionalne republikanske garde i nizozemskog Marechausseea, koji trenutno drži čak i dužnost zapovjednika Stalnog stožera u Vicenzi i Rumunjske žandarmerije koja je članica EGF-a postala u prosincu 2008. godine.

Glavni stožer EGF-a koji se nalazi u vojarni “Chinotto” će služiti za planiranje budućih policijskih operacija.

EGF zbog fleksibilnosti strukture može biti stavljen na raspolaganje vojnim ili civilnim vlastima.

Predsjedništvo “Eurogendfora” je Međuresorno povjerenstvo na visokoj razini i riječ je o vojno-političkom koordinativnom tijelu EGF-a. Sastanci Međuresornog povjerenstva su održani 2010. godine u Italiji, potom 2011. u Španjolskoj i 2012. u Portugalu.

Rastući interes u novoosnovane je pratio zahtjev Rumunjske, Turske, Poljske i Litve da se pridruži EGF-u kao članovi, promatrači i partneri.

Procjena o otvaranju novim zemljama je još uvijek predmet potrebe tehničke pričuve, obzirom da je roje o policiji po vojnom ustroju, potrebno je steći političke uvjete i zemlja mora biti članica ili kandidatkinja za ulazak u EU.

Tako je Rumunjska žandarmerija status punopravnog člana dobila na sastanku 18. prosinca 2008. Turska “Jandarma” ima status promatrača, a Poljska vojna žandarmerija i Služba javne sigurnosti Litve imaju status partnera.

Što se tiče prvog operativnog korištenja “Eurogendfora”, Međuresorno povjerenstvo se 19. srpnja 2007. odlučilo za sudjelovanje u vojnoj operaciji “EUFOR” u Bosni i Hercegovini. Operativna uporaba EGF-a u BiH je završila 31. listopada 2010.

Od 8. prosinca 2009. se EGF službeno koristio u Afganistanu u sklopu misije ISAF.

Dana 8. veljače 2010. Međuresorno povjerenstvo odobrava uključivanje EGF-a kao dio misije na Haitiju, gdje je u sudjelovalo 120 talijanskih karabinjera, 147 francuskih žandara i jedan španjolski SWAT od 23 čovjeka iz Civilne garde. Misija je završila 31. prosinca 2010.”

Ovo stoji na službenoj stranici partnera “Eurogendfora”, talijanskih Carabiniera, i nema naznaka da je EGF korišten bilo gdje i izvan područja za koja ih je ovlastilo posebno Međuresorno povjerenstvo na visokoj razini. Međutim, ukucate li na tražilici na Googleu na grčkom jeziku pojam “Ευρωπαϊκή Δύναμη Χωροφυλακής Ελλάδα” dobit ćete oko 60 000 rezultata, izvješća u PDF formatu, žalbi, prosvjednih nota i novinskih članaka o postupcima “Eurogenfora”, najviše u razdoblju od 2010. do 2014. godine. Osim službenog dopisa vladi stranke KKE, neke su parlamentarne skupine tražile raspravu o prisutnosti “Eurogenfora” na grčkom teritoriju, tko je te snage zvao i u skladu s kojim ustavom propisanim ovlastima? U priopćenju grčke policije su uvijek tvrdili da ove informacije nemaju nikakve veze sa stvarnošću, unatoč činjenici da brojni grčki političari, aktivisti, novinari, prosvjednici tvrde da su se, zbog “nepouzdane grčke policije”, upravo te snage koristile za gušenje prosvjeda koji su Grčku potresali nekoliko godina za redom.

Naravno da Europska unija nikada neće priznati da je stvorila monstruma – paravojne snage “Eurogendfor”, koje imaju vlastitu obavještajnu službu i mogu izravno intervenirati na poziv “ad hoc” osnovanog tijela. Ne navodi se koje je to tijelo i tko ga može “osnovati”, ali je za pretpostaviti da bilo koja vlada ili Vijeće za nacionalnu sigurnost može tražiti njihove “usluge”, gotovo sigurno bez parlamentarne rasprave i službenim kanalima preko institucija EU, UN-a ili OESS-a.

“Europska žandarmerija” ima sve ovlasti i resurse policije, vojske i tajnih službi, a može djelovati u dogovoru s nacionalnim policijama ili vojskom u borbi protiv nereda, nemira i velikih demonstracija. Njemačko Savezno ministarstvo obrane pohvalio je “Eurogenfor” na svojim internetskim stranicama, govoreći “kako je Europska žandarmerija obećavajuće rješenje”, prenosi grčki Kostasxan.

EGF i dalje gotovo u potpunosti djeluje u sjeni i što više ljudi tone u siromaštvo i očaj, a pogrešna politika ne rješava krizu, ove će snage biti sve traženije da “poprave” situaciju. Čelnici europskih država će sigurno tražiti da usluge ove postrojbe koriste protiv svojih građana.

Europske vlade točno znaju što mogu očekivati i da bi izbjegle koristiti svoje vojske protiv vlastitih državljana gotovo u tajnosti su osnovale su paravojne “Europske žandarmerijske snage”.

Teoretski, vodstvo Europske unije može koristiti EGF u bilo kojoj krizi.

Zanimljivo je da je logotip EGF-a “Lex paciferat”, što se može prevesti kao: “Zakon donosi mir”, čime se naglašava “načelo bliskog odnosa između provedbe pravnih načela i vraćanja sigurnog okruženja”.

“Ratno vijeće” u obliku Međuresornog povjerenstva se sastoji od ministara obrane i sigurnosti zemalja članica EU koje sudjeluju u organizaciji i ono odlučuje o sigurnosnoj strategiji.

U članku 4. statuta koji govori o dužnostima misije možemo pročitati: “Zahtjev za korištenje EGF-a se može uputiti za zaštitu osoba i imovine, te održavanje reda u slučaju javne pobune.”

Vojnici ove paravojne postrojbe Europske unije bi trebali poštovati postojeće zakone države u kojoj interveniraju i gdje su stacionirani, ali su sve zgrade i područja na kojem djeluju izvan nacionalnog suvereniteta domaćina i na njih ne mogu doći vlasti države u kojoj EGF intervenira.

Još jednom na kraju treba naglasiti na sporni članak 29. ugovora o stvaranju “Eurogendfora”, koji na 13. stranici ugovora kaže “kako član Eurogendfora ne podliježe nikakvim postupcima ili bilo kojoj odluci protiv njega u državi domaćinu ili državi u kojoj je postrojba djelovala ako je to posljedica obavljanja njegovih službenih dužnosti”.

Pripadnik postrojbe ne može biti pravno gonjen bez obzira na individualnu odgovornosti u slučaju nanesene štete ako je to učinjeno u obavljanju službene dužnosti, a problem će se rješavati tako da će vlasti države domaćina ili države primateljice usluga razmotriti zahtjev i procijeniti visinu naknade na pravedan i ispravan način, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, uključujući i ponašanje ozlijeđenih i izvješće o tom pitanju.

Dalje se navodi na koji će se način tužbe rješavati i da će se naknada štete zadovoljiti samo ako je zahtjev u potkrijepljen argumentima. Dakle, kroz beskrajnu pravnu proceduru se gubi iz vida potencijalni zločin i odgovornost pripadnika “Eurogendfora” će se možda riješiti kroz dugogodišnju pravno-birokratsku proceduru, najvjerojatnije nikada.

Najgore je što Europska unija ovim dodatno ukida nacionalne suverenitete zemalja članica i sama odlučuje koje će “zakone” provoditi u slučaju nemira.

Iskreno govoreći, ovo je “briljantna ideja”, uzmemo li u obzir činjenicu da bi se tijekom socijalnih nemira mnogi pripadnici redovnih policijskih snaga možda oglušili o zapovjedi za uporabu sile. Kako bi se izbjegao takav rizik, najbolja opcija je u pobunjenu zemlju poslati sigurnosne snage iz drugih zemalja. Tada sve ide “puno lakše” i nema opasnosti da, kao u Torinu, policajci skinu kacige, polože palice na pločnik i ogluše se o zapovijed.

Je li “Eurogendfor” zaista obična teorija zavjere neovisnih portala i blogera? Ne bi se baš reklo.
 

 
 
(altermainstreaminfo.com.hr,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21725"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Za manje od 72 sata Grčka bi mogla i formalno proglasiti bankrot koji se zapravo već dogodio na Vijeću ministara financija zemalja eurozone u Luxembourgu

Istina, spas je moguć čak i u “minutu poslije 12 sati” jer je za ponedjeljak zakazan hitan izvanredni sastanak Europskog vijeća, skup šefova država i vlada koji će odlučiti o sudbini Grčke.

Međutim, možda će u ponedjeljak već biti kasno jer je iz grčkih banaka u posljednjih 48 sati povučeno više od dvije milijarde eura. Na kontu vlade je ostalo samo 1,4 milijardi, dok središnja banka u Ateni upozorava da se banke u Grčkoj u ponedjeljak možda neće ni otvoriti.

Ukoliko u ponedjeljak ne bude dogovora, Atena će proglasiti bankrot. U najcrnjem scenariju to znači da vjerovnici ostaju bez oko 317 milijardi eura grčkog duga, zemlja izlazi iz eurozone, dolazi do potunog sloma bankarskog sustava Grčke koja bi kao valutu uvela drahmu. Izgledno bi bilo čak i grčko napuštanje Europske unije.

Ipak, šanse da se to dogodi su, procjenjuje američka City banka, su oko 40 posto. Usporedbe radi, 2010. godine, kad je dužnička kriza i nastupila, šanse da Grčka napusti eurozonu procijenjene su na 75 posto.

Ovdje je sada riječ o igri “tko će prvi trepnuti”. Problem Grčke nije nastao sada, već se razvlači još od 1991. kada je tadašnji predsjednik Europske komisije Jacques Delors upozorio Atenu da ne petlja s proračunom i zaduživanjem. Sad smo došli do kraja tog puta.

Sastanak u Luksemburgu se završio fijaskom, pa će se rješavati posljednji put na razini šefova država i vlada. Naime, sasvim je jasno da Grčka ne može platiti Međunarodnom monetarnom fondu 1,4 milijarde eura tranše duga 30. lipnja. Štoviše, ako se zbroje tranše koje dospijevaju i u srpnju, to je više od sedam milijardi eura.

Zašto Hrvatska šuti?

U Hrvatskoj posluje blizu 30 banaka. Većina ih je u talijanskom vlasništvu.

Vrlo čudno je da Hrvatska Narodna Banka šuti. To nije dobro za povjerenje klijenata. Kad je riječ o grčkim bankama, čak i bankrot u matici ne znači da bi one prestale poslovati u Hrvatskoj.

Ukupna štednja u hrvatskim bankama krajem travnja dosegla je 240,4 milijardi kuna, pokazuju najnoviji podaci Hrvatske narodne banke (HNB), što je gotovo tri posto više nego prije godinu dana, no i otprilike jedan posto manje nego krajem ožujka 2015. godine…. i raste. Hrvatski građani kao da ne čuju scenario koji se sprema u Grčkoj i najviše od svega vjeruju bankama.

Grčka ne može vratiti taj novac i MMF će se naplatiti 30. lipnja. Pitanje je sada – ako Grčka to ne plati, tko hoće? Ne vidim kako politički vlada Sirize može ovo preživjeti jer ona nema podršku građana za izlazak iz eurozone – navodi za “Vijesti” Vladimir Gligorov iz Bečkog instituta za ekonomske studije.

U suštini sve sada ovisi od Njemačke i Francuske koje su glavni vjerovnici Grčke. Teoretski, čak i da Grčka proglasi bankrot u ponedjeljak, zemlja može ostati u eurozoni, nešto poput modela po kojem i Crna Gora danas ima euro.

Ali, to bi značilo da bez Europske središnje banke nema za Grke pristup novcu. To, opet, znači da nema kreditne aktivnosti banaka i zapravo bi funkcionirali kao “keš ekonomija”. Vrlo je moguće i da nastupi panika jer Grčka ima kontinuirani odljev kapitala iz banaka, a sada bi on mogao biti masovan – dodaje Gligorov.

Nijemci gube 80 milijardi eura?

Grčki stečaj njemačku državu koštao bi 80 milijardi eura. Nasuprot tome, izlazak iz eurozone je besplatan, “ne košta ništa”, napisao je nedavno predsjednik njemačkog Ifo-instituta Hans-Werner Sinn.

Vlada u Berlinu grčki izlazak iz monetarne unije u međuvremenu smatra podnošljivim, prije svega zato što su druge zemlje u krizi, poput Španjolske, Portugala i Irske na putu oporavka.

Osim toga, Europska unija i ECB donijele su mjere kojima bi se trebalo spriječiti širenje krize iz Grčke na druge članice monetarne unije. S jedne strane, to je Europski stabilizacijski mehanizam, fond težak 500 milijardi eura iz kojeg se, u slučaju nužde, može pomoći zemljama.

Izlaz bi bio da Europska središnja banka isplati MMF i napravi neki novi političko-ekonomski dogovor s Grčkom, ali je sada unutar same EU naraslo raspoloženje da se Grčka pusti u bankrot. Prema riječima stručnjaka, to za eurozonu ne predstavlja nikakvu posebnu opasnost, ali bi za Grčku bila katastrofa.

Grčka već jednom mora shvatiti da se mora proizvoditi i izvoziti. Kraj je životu na dug!

Pierre Moscovici, povjerenik Europske komisije za ekonomska i financijska pitanja, upozorio je na katastrofu ako se ne postigne dogovor. Grčki ministar financija Janis Varufakis predstavio “nove” ideje, ali one očito nisu prihvaćene jer se suštinski reforme odgađaju i nigdje se ne spominje vraćanje dugova 30. lipnja i u srpnju.

Prosvjedi u Ateni

Više desetaka tisuća ljudi je cijele pretprošle noći prosvjedovalo pred parlamentom u Ateni uzvikujući da ne žele “staljinističke metode” Tsipras vlade. Uz razvijene zastave Europske unije Grci šalju poruku svojim pregovaračima da opcija napuštanja eura, a kamoli EU nikako nije na stolu.

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je imao još jedan telefonski razgovor s premijerom Grčke Alexis Tsipras tijekom kojega je ponovio da je Komisija “spremna 24 sata, sedam dana u tjednu raditi, ako može pomoći u pronalasku rješenja”.

Ekonomski savjetnici ističu da će se Tsiprasova vlada u svakom slučaju kajati.

Bankrot na “ciparski način”

Prema grčkim izvorima, Ateni se sprema scenarij bankrota na “ciparski način”, po kome bi Grčka ostala u eurozoni, ali bi joj bila uvedena vanjska kontrola kapitala, a u bankama zaplijenjeni depoziti veći od 100.000 eura kako je to urađeno prije tri godine s Nikozijom.

Ovaj scenarij zadovoljio bi MMF, ali i EU koja strahuje od posljedica eventualnog izlaska Grčke iz eurozone čije razmjere nitko točno nije izračunao. Malo je, međutim, vjerojatno da će vlada u Ateni dopustiti provođenje ovog scenarija i to je ono od čega europska birokracija strahuje.

Ako popuste i prihvate zahtjeve vjerovnika, pogaziti će sve na čemu su dobili izbore. Ako, pak, ne popuste, zemlja će bankrotirati i možda napustiti eurozonu i EU, što ne želi grčki narod.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21625"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Steve Keen, profesor ekonomije i financija na Sveučilištu Zapadni Sydney, ugledni je australski ekonomist, a najpoznatiji je po tome što je predvidio globalnu krizu

Oštar kritičar ekonomije, teorija i metodologije na kojima počiva današnja ekonomska znanost razvio je model u koji je uključio banke, dug i novac i dokazao da prije velike oluje u ekonomiji vlada bonaca u koju se globalne ekonomije uljuljkaju uoči početka katastrofe. Glavni uzrok kolapsa ekonomije su privatni, a ne javni dugovi, smatra Keen.

Privatni dug, a on je rastao desetljećima i prešao je rast BDP u posljednjih četrdeset godina, u američkom slučaju privatni dug rasao je s oko 25 posto BDP pedesetih godina prošlog stoljeća i došao do 150 posto BDP 2005.

Svijet je postao ovisan o dizanja kredita kao gorivo za ekonomsku ekspanziju, a kad je dug prestao rasti, ekonomija je pala – kaže Keen.

Ovaj ekonomist je još 2005. godine počeo držati seriju predavanja po uglednim sveučilištima sa tezom da je slom globalne ekonomije neminovan. Ipak, premda rado viđen gost i zanimljiv govornik, njegove riječi nisu dopirale do vlada. I tada, kao i danas, glavna briga vlada bio je javni, odnosno državni sud, a ne privatni dug kojeg Keen smatra ključnim.

Privatni dug je važan, jer banke kreditiranjem stvaraju novac i novu potražnju. To je glavni izvor širenja ponude novca u našoj ekonomiji, a novčane zalihe će rasti i ekonomija će rasti ako novi krediti prelaze otplatu starih dugova.

Koji su glavni uzroci globalnog financijskog kolapsa?

Glavni uzrok bio je rast privatnog duga, a on je rastao desetljećima i prešao je rast BDP-a u posljednjih četrdeset godina; u američkom slučaju privatni dug rastao je sa oko 25 posto BDP-a pedesetih godina prošlog stoljeća i došao do 150 posto BDP-a 2005. Svijet je postao ovisan o dizanju kredita kao gorivu za ekonomsku ekspanziju, a kad je dug prestao rasti, ekonomija je pala.

Ali to je proces koji ne može ići zauvijek, jer dug ne može postati beskonačno veći od prihoda. Iako je teško uspostaviti maksimalnu razinu, empirijsko istraživanje koje je proveo američki bankar Richard Vegh utvrdilo je da se svaka kriza u posljednjih 150 godina u svijetu dogodila kad je privatni dug premašio BDP za 1,5x puta. (Hrvatsku tek čeka ulazak u krizu?)

Amerika je doista ispunila te kriterije tijekom dvetisućitih godina, a Kina ih je premašila u posljednjih pet godina. Dakle, kriza u SAD bila je predvidiva, a vjerujem da će se kriza dogoditi u Kini u idućih godinu ili dvije – zaključuje Keen.

Kad je riječ o zemljama koje su najefikasnije isplivale iz krize Keen navodi Island.

Tamo su političari htjeli učiniti ono što su činili svi drugi, da spase banke, a ne dužnike, nametnu mjere štednje. Ali ljudi su opkolili Parlament, predsjednik je odbio ugovore s MMF i pobuna je značila da je Island otpisao svoje dugove, podržavajući dužnike, a ne vjerovnike. I osim toga, procesuirali su bankare.

Island je izašao iz krize bolje nego li bilo koja druga zemlja, iako je u jednom trenutku privatni dug u bankama bio oko 1.000 posto njihovog BDP – zaključuje profesor Keen.

Najgore se s krizom nosi eurozona gdje su nametnute mjere štednje zbog lažnih uvjeravanja da je javni dug pravi problem i da će štednja dovesti do rasta. Ove politike su izazvale drugu Veliku depresiju, smatra Keen.

Nepotrebna patnja Grka

“Najgore prošli ljudi u zemljama poput Grčke, Španjolske, Portugala, koji su morali proći kroz nepotrebne patnje programa štednje koji je pogrešno identificirao problem kao posljedicu javnog duga. Mnogi ljudi počinili su samoubojstvo zbog pogrešnih politika. Trebamo političko vodstvo koje može razumjeti složene sustave, od ekonomije do ekologije”, navodi Steve Keen.

Kako ste uspjeli predvidjeti veliku financijsku krizu koja je od 2008. zahvatila svjetsku ekonomiju?

U kasnim 1980-ima čitao sam radove Hymana Minskog i postao uvjeren da je njegovo objašnjenje kapitalizma točno. Izgradio sam matematičke modele njegove hipoteze financijske nestabilnosti za svoj doktorat i ti su modeli pokazali ne samo da će se kriza dogoditi nego da će se dogoditi kad stopa rasta privatnog duga bude usporena, ali i da će krizi prethoditi razdoblje prividne mirnoće. Kad sam vidio da se ova oba obrasca pojavljuju u podacima – dizanje duga i istovremeno pad nezaposlenosti i inflacije – vjerovao sam da je kriza neizbježna. Počeo sam s javnim upozorenjima da će se kriza dogoditi još u prosincu 2005.

Zašto mainstream ekonomija nije predvidjela ovu krizu?

Mainstream ekonomija zanemaruje privatni dug uz argument da je “dug novac koji dugujemo sami sebi” – odnosno da pozajmljivanje povećava dužnikovu potrošačku moć, ali smanjuje vjerovnikovu, međutim uz mali ukupni učinak. To je točno za situacije kad jedna osoba posuđuje novac drugoj jer se onda radi o izmjeni postojeće, stalne količine novca. Ali, to nije istina kod bankovnih kredita, koji stvaraju novi novac i potražnju kad je kredit realiziran, ali uništavaju novac i smanjuju potražnju kad se dug otpla­ćuje. Ignoriranjem ove bitne značajke kredita banaka, ignorirali su i uzroke krize i prividno blagostanje koje se pojavilo uoči krize.

Zašto je privatni dug tako važan za razumijevanje financijskog kolapsa i same financijske sfere?

Privatni dug je važan, jer banke kreditiranjem stvaraju novac i novu potražnju. To je glavni izvor širenja ponude novca u našoj ekonomiji – a novčane zalihe će rasti i ekonomija će rasti ako novi krediti prelaze otplatu starih dugova. To je bio slučaj tijekom šest desetljeća od 1945. do 2008.: svake godine novo kreditiranje prekoračilo je otplatu duga, te je ukupni dug rastao brže od BDP-a za tih 60 godina. Ali to je proces koji ne može ići zauvijek, jer dug ne može postati beskonačno veći od prihoda. Iako je teško uspostaviti maksimalnu razinu, empirijsko istraživanje koje je proveo američki bankar Richard Vague utvrdilo je da se svaka kriza u posljednjih stotinu i pedeset godina u svijetu dogodila kad je privatni dug premašio BDP za 1,5 puta ili kada je omjer porastao za oko 20 posto – na primjer sa 135 posto do 155 posto tijekom pet ili manje godina. Amerika je uistinu ispunila te kriterije tijekom dvijetisućitih, a Kina ih je premašila u posljednjih pet godina. Dakle, kriza u SAD-u bila je predvidljiva, a vjerujem da će se kriza dogoditi u Kini u idućih godinu ili dvije.

Što mislite o studentskim pokretima koji zahtijevaju izučavanje alternativnih ekonomskih znanosti umjesto neoklasične?

Mislim da su zahtjevi studentskih pokreta izvrsni. Alternativne poglede kako kapitalizam funkcionira treba izučavati sve dok ne evoluira pristojna paradigma. To bi moglo trajati desetljećima, a u međuvremenu neoklasična ekonomija nema pravo na monopol nastave na sveučilištima.

Što je rješenje za ovu krizu i stagnaciju?

Moramo drastično smanjiti privatni dug: samo kad se vrati na razine koje smo imali 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, kapitalistička ekonomija će opet snažno rasti – mada se sada, naravno, moramo nositi i s ekološkim ograničenjima rasta. To bi se moglo postići onim što ja nazivam “jubilejem modernog duga”, ili “kvantitativnim olakšavanjem za narod”. Iskoristili bi se kapaciteti vlade – kroz središnju banku – kako bi se stvorila novčana podloga za otpis dugova na način da se ne pravi razlika između štediša i dužnika. Oni koji nemaju dug dobili bi novčanu injekciju, oni koji imaju dug trebali bi ga, uz pomoć, otplatiti; i trebalo bi zaustaviti situaciju da banke kreditiraju kako bi financirale špekulacije, a ne investicije.

Što bi svijet, ili globalna zajednica, trebali naučiti iz ove krize?

Najvažnija je lekcija shvatiti kako se lako stvara privatni dug – stvarno nastaje “ni iz čega” te kako banke lako mogu stvoriti previše duga. Moramo prestati razmišljati o dugu kao o nečemu što se događa između dva pojedinca – u situaciji u kojoj onaj koji je štedio novac može taj novac posuditi, a mogućnost da onaj drugi ne vrati taj novac smatra se krađom – i razmišljati na način da je banka poput tvornice koja teži što više proizvoditi, i mora povremeno otpisati dug koji nikad ne bi trebao biti stvoren. Konačno, neekonomisti moraju naučiti da je konvencionalna ekonomska teorija vrlo loše model kapitalizma jer zanemaruje novac, dug i neravnotežu – a sve ove kategorije definiraju aspekte kapitalizma. Trebamo novu teoriju ekonomije koja uzima pojmove novca i duga vrlo ozbiljno, a vidi ekonomiju kao kompleks koji je daleko od ravnoteže sustava.

Koje su posljedice koje osobno smatrate najgorima? Kako će – i hoće li – promijeniti društva u kojima živimo?

Najgore je pojedincima koji su izgubili prihode te u mnogim slučajevima životne ušteđevine zbog ove krize. Možda su još gore prošli ljudi u zemljama poput Grčke, Španjolske, Portugala, koji su morali proći kroz nepotrebne patnje programa štednje koji je pogrešno identificirao problem kao posljedicu javnog duga. Mnogi ljudi počinili su samoubojstvo zbog pogrešnih politika.

Je li kriza pokazala da postoji potreba za novom vrstom vodstva? Na koji način?

Trebamo političko vodstvo koje može razumjeti složene sustave, od ekonomije do ekologije. Naši politički sustavi su dizajnirani kad smo trebali “plemensko” vodstvo protiv drugog plemena. No, ovih dana najveće prijetnje našem opstanku dolaze iz složenosti prenapučenog svijeta u kojemu živimo i potrebne su nam odluke koje su suprotne od onoga što su plemenske vođe sklone učiniti. Na primjer, da bismo sada riješili ekonomsku krizu, moramo smanjiti privatni dug i mi imamo kapacitete da to učinimo. Javni dug je porastao jer je privatni dug prvo postao prevelik, a onda je prestao rasti – čime je uklonio izvor potražnje iz gospodarstva. Ali naši političari jednostavnog načina razmišljanja primjenjuju uvijek jednostavan lijek pokušaja izravnog smanjivanja javnog duga i time gospodarstvo pati. To je jedini rezultat. Povlačim analogiju između naših političara i onoga što oni rade s amaterskim vozačima automobila koji pokušavaju skrenuti desno na cesti i zbog toga voze automobil u krug. Njihov je refleks da i dalje drže volan udesno, ali zbog toga još više proklizavaju – jer zapravo trebaju okrenuti volan ulijevo kako bi se izravnali.

Možete li navesti nekoliko dobrih i loših primjera kako su različite vlade rješavale krizu?

Vjerojatno je krizu najbolje riješio Island. Način na koji su to oni učinili uključivao je političko djelovanje cijele zajednice – što je lako u zemlji koja ima tako malo stanovnika. Politički lideri htjeli su učiniti ono što su činili svi drugi – spašavati banke, a ne dužnike, nametati mjere štednje… ali ljudi su opkolili Parlament, predsjednik je odbio potpisati ugovore s MMF-om i pobuna je značila da je Island otpisao svoje dugove – podupirući dužnike, a ne vjerovnike. I osim toga, procesuirali su bankare. U konačnici, Island je izašao iz krize bolje nego li bilo koja druga zemlja, iako je u jednom trenutku privatni dug u bankama bio oko 1000 posto njihova BDP-a.

Najgore se sa krizom nosi eurozona gdje su nametnute mjere štednje zbog lažnih uvjeravanja da je javni dug pravi problem i da će štednja dovesti do rasta. Ove su politike izazvale drugu Veliku depresiju.

*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs,jutarnji.hr,youtube.com/uredio:nsp)