Papa je istaknuo potrebu da mladi budu upoznati s ratovima 20. stoljeća, kako ne bi ponovili greške te kako bi znali kako se populizam širi

Papa Franjo se u utorak u propovijedi založio za toleranciju prema izbjeglicama i upozorio na opasnosti populizma, spomenuvši i Adolfa Hitlera.

Istaknuo je potrebu da mladi budu upoznati s ratovima 20. stoljeća, kako ne bi ponovili greške te kako bi znali kako se populizam širi.

“Sjetimo se Hitlerove ’32 i ’33 godine, rekao je, “čovjeka koji je obećavao razvoj Njemačke..oni moraju znati kako problemi počinju”, upozorio je Papa.

On je govorio na promociji knjige o mudrostima starijih ljudi, tijekom koje su mu nazočni postavljali pitanja.

Papa Franjo je izložio analizu populizma i nasljeđa svjetskih ratova nakon što mu je jedna starija žena koja migrante uči talijanski rekla da je zgrožena stavovima prema izbjeglicama.

Papa je rekao da Biblija upućuje na srdačno dočekivanje migranata, ali je također rekao da vlade imaju pravo ograničiti imigraciju.

“Vlada mora biti otvorena prema primanju i integraciji ali ima pravo biti oprezna i reći koji broj migranata može primiti”, objasnio je.

“Zato je važno za cijelu Europu da odredi uvjete za rješenje tog problema, tako da zemlje koje su na prvoj crti poput Italije, Španjolske i Grčke ne budu prepuštene neproporcionalnoj raspodjeli izbjeglica”, zaključio je papa Franjo.

(24sata.hr)

Bilderberg globalisti su zabrinuti su zbog populističkih pokreta koji se sve više šire Europom

Godišnje elitističkao okupljanje će se održati ovog tjedna 7. – 10. lipnja u Torinu, primjerenom mjestu gdje je Italija upravo izabralo anti-masovnu-migracijsku i euroskeptičnu koalicijsku vladu.

Prema službenoj internetskoj stranici Bilderberg grupe, tema o kojoj će se razgovarati na ovogodišnjem tajnom sastanku bit će “populizam u Europi”.

Nakon što nije privremeno instaliran bivši tehnokrat MMF-a u Italiji i nakon što su koalicijski pregovori između stranaka “5 zvjezdica” i “Lega” privremeno prekinuti, globalisti će nesumnjivo izraziti uznemirenost da Italija ne bude primjer za ostatak Europe.

Nova populistička vlada je obećala provesti deportaciju 500.000 imigranata, ponovno potvrđujući lokalizam nad globalizacijom i monopolističkim kapitalizmom, nadgledajući džamije i oživljavajći kršćansku baštinu zemlje. Sve su to politike koje izravno proturječe neoliberalnom globalističkom konsenzusu kojeg Bilderberg grupa zastupa.

Popis sudionika ovogodišnje konferencije Bilderberg, koji započinje u četvrtak, također je objavljen, popis koji je novinar Charlie Skelton opisao kao “fascinantan i moćan”.

Tajna skupina također će raspravljati o “SAD-u na pola mandata” i “post-istinskom svijetu”, koji uključuju napore u borbi protiv takozvanih “lažnih vijesti”.

Iako mainstream mediji redovito opisuju Bilderberg grupu kao puku “konferenciju raznih ljudi” bez stvarne moći, postoje bezbroj primjera ove skupine u kojima je ona utjecala na svjetske poslove.

Godine 2010. bivši glavni tajnik NATO-a i član Bilderberg grupe Willy Claes priznao je da su članovi Bilderberg grupe dobili mandat da provedu odluke koje su formulirane tijekom godišnje konferencije.

Ako je to slučaj, oni tada krši zakone u brojnim zemljama koje zabranjuju političarima da u tajnosti budu pod utjecajem stranih posrednika.

U 2009. godini, predsjedatelj Bilderberg grupe Etienne Davignon se čak hvalio o tome kako je jedinstvena valuta Europske unije bila zamisao skupine Bilderberg.

Na službenoj stranici Bilderberg grupe bilderbergmeetings.org, piše:

Torino, 66. Bilderberg sastanak, će se održati od 7. – 10. lipnja 2018. u Torinu, Italija. Danas je 128 sudionika iz 23 zemlje potvrdilo svoj dolazak.

Kao i uvijek, pozvana je raznolika skupina političkih lidera i stručnjaka iz industrije, financija, akademske zajednice i medija.

I naravno, NOVINARIMA JE ULAZ ZABRANJEN!

Ključne teme za raspravu ove godine su:

1. Populizam u Europi
2. Izazov nejednakosti
3. Budućnost rada
4. Umjetna inteligencija
5. SAD prije pola mandata
6. Slobodna trgovina
7. Američko svjetsko vodstvo
8. Rusija
9. Kvantno računanje
10. Saudijska Arabija i Iran
11. Svijet “post-istine”
12. Tekući događaji

 
POTPUNI POPIS SUDIONIKA KONFERENCIJE BILDERBERG GRUPE 2018. MOŽETE VIDJETI OVDJE.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

“Hitler nije ukrao vlast”, rekao je Papa. “On je bio izabran od strane njegovih ljudi, a onda je uništio svoj narod.”

Franjo je upozorio protiv populističkih lidera, rekavši da je Njemačka izabrala takovog istog još davne 1933., a završila je sa Adolfom Hitlerom kao svojim diktatorom.

“Krize izazivaju strah i stres. Po mom mišljenju, najčešći primjer europskog populizma je bio u Njemačkoj 1933. … I tada su ljudi bili uronjeni u krizu, u potrazi za identitetom koji se na kraju našao u karizmatičnom vođi koji im je rekao da će im vratiti natrag njihov identitet, ali on im je dao iskrivljeni identitet, i svi znamo što se nakon toga dogodilo”, rekao je u razgovoru sa španjolske novine El Pais.

“Hitler nije ukrao vlast”, rekao je Papa. “On je bio izabran od strane njegovih ljudi, a onda je uništio svoj narod.”

“U vremenima krize, gledamo na sve subjektivno i fali nam prave kritike koja je konstantna referenca za mene … Zato ja uvijek kažem: razgovarajte među sobom, razgovarajte jedni s drugima”, dodao je.

Franjo je bio u razgovoru s novinama baš kada je Donald Trump na inauguraciji izrekao zakletvu kao novi predsjednik SAD-a u Washingtonu, DC. Neki kritičari kažu da Trump ima autoritarne sklonosti.

Papa je rekao da bi htio donositi zaključke unaprijed o Trumpu, već će promatrati njegove postupke prije donošenja stava, piše INFOWars.

“Vidjet ćemo kako se ponaša, što on radi, a onda ću imati mišljenje. Ali se bojati ili radovati unaprijed zbog nečega što bi se moglo dogoditi je, po mom mišljenju, vrlo mudro. To bi bilo kao da prorok predviđa nesreću”, rekao je on.

Katolička lider također su razgovarao o stanju u Crkvi, mogućem posjetu Kini, i promjenama koje je doživjeo otkako je postao papa.

Izrazio je zabrinutost zbog povećanog populizma koji je sve glasniji na Zapadu, naročito u Europi, gdje ranije marginalne stranke sada dobivaju popularnost zbog ekonomskih problema i krize migranata. Neki politički promatrači kažu da se pojam “populistički” često koristi da bi se označile snage koje su protiv establišmenta i koje su nevažne i opasne.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

SLAVNI BRITANSKI FIZIČAR UVEREN DA JE ČOVJEČANSTVO U NAJOPASNIJOJ FAZI SVOG RAZVOJA

Svjetski poznati britanski teorijski fizičar Stephen Hawking još je u rimskoj bolnici “Gemelli”, ali se u utjecajnom londonskom dnevnom listu The Guardian pojavio njegov članak s upozorenjima Zapadu i njegovim elitama.

Hawking prvo ocjenjuje da su pobjeda Donalda Trumpa i Brexit postali mogući zato što ljudi traže načine kako da se spase od neravnopravnosti, nezaposlenosti i ekonomskih posljedica globalizacije.

Po njegovom mišljenju, ta dva događaja su bili trenuci u kojima su svoje rekli zaboravljeni ljudi, kada su dobili priliku da progovore i da odbace savjete i preporuke stručnjaka i elite.

Hawking u ovom kontekstu upozorava da će zapadne elite napraviti užasnu grešku ako odbace tako iskazano mišljenje masa i pokušaju ga zaobići i izigrati.

Slavni britanski znanstvenik podsjeća da znanstveno-tehnički progres suočava ljude s gubitkom posla, a da intenzivni razvoj interneta i sa njim povezanih platformi dodatno produbljuje ekonomsku nejedankost jer omogućuje superprofite ograničenim skupinama ljudi. Pa upozorava:

“To je neizbježno, to je – progres. Ali, takav progres na socijalnom planu ima destruktivni znak “.

Hawking posebno ukazuje da se u današnjem svijetu financijska nejednakost ne smanjuje već, naprotiv, raste, pa su mnogi ljudi suočeni ne samo s padom svog životnog standarda, nego i sa iščezavanjem mogućnosti da na bilo koji način zarađuju.

Internet ovakvo stanje stvari čini vidljivijim, jer su telefoni stanovnicima Afrike južno od Sahare dostupniji od pitke vode.

Hawking dalje piše:

“Sirotinja, koja želi dostići nirvanu viđenu na Instagram, prvo hrli u velike gradove, a zatim – u potrazi za boljim životom – kreće u emigraciju. Zato je ekonomskih migranata sve više, što povećava pritisak na infrastrukturu i ekonomiju, a tolerantnost stanovnika zemalja u koje dolaze sve više se smanjuje, što samo dodatno pothranjuje politički populizam”.

Hawkingov zaključak je:

“Sve to samo pokazuje da se nalazimo u najopasnijoj etapi razvoja čovječanstva. Sada raspolažemo tehničkim sredstvima kojima možemo uništiti planetu na kojoj živimo, ali još nismo smislili načine da to izbjegnemo. Da bismo to izbjegli – ne smiju se podizati barijere među zemljama već uklanjati”.
 
(fakti.org)

I. Europski izbori potvrdili su tendenciju koja se već godinama uočava diljem kontinenta: spektakularni uspon ekstremne desnice. Riječ je o pojavi nezapamćenoj još od 1930-ih.

U mnogim zemljama ovaj pokret je dobio između 10% i 20% posto glasova; danas je u tri zemlje (Francuskoj, Britaniji, Danskoj) već dostigao 25% do 30% posto. Štoviše, utjecaj krajnje desnice je veći od njenog biračkog tijela: njene ideje kontaminiraju i “klasičnu” desnicu, pa čak i dio socijalno neoliberalne ljevice.

Francuski slučaj je najozbiljniji, jer je uspjeh Nacionalnog fronta nadmašio čak i najpesimističnija predviđanja. Kako je nedavno napisano u uvodniku na sajtu Mediapart, “pet minuta je do dvanaest”.

II. Krajnja desnica je vrlo raznolika i kreće se od otvoreno nacističkih stranaka poput “Zlatne zore” u Grčkoj do buržoaskih sila koje su savršeno integrirane u institucionalnu političku igru, poput UDC u Švicarskoj.

Zajednički su im šovinistički nacionalizam, ksenofobija, rasizam, mržnja prema imigrantima – naročito “neevropljanima” – i Romima (najstarijem narodu ovog kontinenta), islamofobija i antikomunizam.

Tome se u mnogim slučajevima mogu dodati antisemitizam, homofobija, mizoginija, autoritarnost, preziranje demokracije i eurofobija. Što se tiče drugih pitanja – na primjer, stavova za ili protiv neoliberalizma i sekularizma – ovaj pokret je podijeljen.

III. Bilo bi pogrešno vjerovati da su fašizam i antifašizam pojave koje pripadaju prošlosti. Naravno, danas nemamo masovne fašističke stranke koje se mogu usporediti s NSDAP u Njemačkoj 1930-ih, ali ni tada se fašizam nije ograničavao samo na ovaj model: španjolski frankizam i portugalski salazarizam veoma su se razlikovali od talijanskog i njemačkog modela.

Veliki dio današnje Europske krajnje desnice djeluje u izravno fašističkom i / ili neo-nacističkom okviru: to vrijedi za grčku “Zlatnu zoru”, mađarski Jobbik i ukrajinske stranke Svoboda i Desna sektor; ali i nešto drugačije, za francuski Nacionalni front, austrijski FPO, i belgijski Vlaams Belang, čiji su osnivači održavali bliske veze s povijesnim fašizmom i snagama koje su kolaborirali s Trećim rajhom.

U drugim zemljama poput Nizozemske, Švicarske, Britanije i Danske – krajnje desničarske stranke nemaju fašističko porijeklo, ali s fašizmom dijele rasizam, ksenofobiju i islamofobiju. Jedan od argumenata kojim se često dokazuje da se krajnja desnica promijenila i da više nema mnogo veze s fašizmom jeste njeno prihvaćanje parlamentarne demokracije i izbornog puta do vlasti.

Prisjetit se da je izvjesni Adolf Hitler postao kancelar Njemačke legalnim glasanjem u Reichstagu, i da je maršala Petena za šefa države izabrao francuski parlament. Kad bi Nacionalni front došao na vlast izbornim putem – što nažalost više nije hipoteza koja se može odbaciti – što bi ostalo od demokracije u Francuskoj?

IV. Ekonomska kriza koja razdire Europu od 2008. gotovo svugdje (osim u Grčkoj) više je pomogla krajnjoj desnici nego radikalnoj ljevici.

Ove dvije sile su neusporedive, za razliku od europske situacije tridesetih, kada je u mnogim zemljama antifašistička ljevica rasla usporedo s fašizmom. Današnja krajnja desnica je nesumnjivo profitirala od krize, iako ona ne objašnjava sve: u Španjolskoj i Portugalu, dvjema državama najteže pogođenim krizom, krajnja desnica je ostala marginalna.

I u Grčkoj, iako je “Zlatna zora” eksponencijalno rasla, to se odvijalo u sjeni uspona Sirize, koalicije radikalne ljevice. U Švicarskoj i Austriji, zemljama koje je u velikoj mjeri kriza zaobišla, rasistička krajnja desnica često dobiva preko 20% posto glasova. Tako da se treba čuvati ekonomističkih objašnjenja koja često daje ljevica.

V. Povijesni čimbenici su nesporno odigrali neku ulogu: duga antisemitska tradicija rasprostranjena u nekim zemljama; izdržljivost kolaboracionističkih struja iz Drugog svjetskog rata; i kolonijalna kultura koja prožima stavove i ponašanje dugo nakon dekolonizacije – ne samo u bivšim imperijama, nego u skoro svim europskim državama. Svi ovi faktori djeluju u Francuskoj i pomažu da se objasni uspjeh stranke Marin Le Pen.

VI. Koncept “populizma” koji koriste neki politolozi, mediji, pa čak i dio ljevice, potpuno je neadekvatan za objašnjavanje ove pojave i služi samo širenju konfuzije.

Ako se u Latinskoj Americi od 30-ih do 60-tih termin populizam upotrebljavao da definira nešto sasvim konkretno – vargasizam, peronizam itd. – Njegova europska upotreba od 90-ih do danas sve je manje jasna i precizna. Populizam se definira kao “politička pozicija koja se svrstava uz narod protiv elite”, što važi za skoro svaku političku stranku ili pokret.

Kada se upotrebljava za stranke krajnje desnice, ovaj pseudokoncept ih – svjesno ili nesvjesno – legitimira, čini prihvatljivim, ili čak primamljivim – jer tko još nije za narod protiv elite? – Pažljivo izbjegavajući uznemiravajuće izraze: rasizam, ksenofobija, fašizam i ekstremna desnica. Neoliberalni ideolozi također svjesno mistifikatorski koriste “populizam” da spoje krajnju desnicu i radikalnu ljevicu, pa ih označavaju kao “desničarski populizam” i “ljevičarski populizam”, budući da su i jedni i drugi protiv neoliberalnih mjera, “Europe” itd.

VII. Ljevica u cjelini, s rijetkim izuzecima, ozbiljno je potcijenila ovu opasnost. Nije vidjela podizanje smeđeg vala, pa tako nije vidjela ni potrebu da preuzme inicijativu u antifašističkoj mobilizaciji. Za određene struje na ljevici, koje krajnju desnicu tumače kao puki nusprodukt krize i nezaposlenosti, moraju se napasti uzroci, a ne sama fašistička pojava. Takvo tipično ekonomističko rezoniranje razoružalo je ljevicu pred desničarskom rasističkom, ksenofobičnom i nacionalističkom ideološkom ofenzivom.

VIII. Nijedna društvena skupina nije imuna na smeđu kugu. Ideje krajnje desnice, naročito rasizam, zagadile su veliki dio ne samo sitne buržoazije i nezaposlenih, nego i radničke klase i mladih ljudi. Ovo je naročito primjetno u slučaju Francuske.

Ove ideje nemaju veze s realnošću imigracije: podrška nacionalnom frontu, na primjer, bila je osobito visoka u nekim ruralnim područjima koje nikad nisu vidjele nijednog imigranta. A Roma imigranata, koji su nedavno bili predmet histerične rasističke kampanje – uz nesebično sudjelovanje tadašnjeg “socijalističkog” ministra unutarnjih poslova Manuela Valsa – ima manje od dvadeset tisuća u čitavoj Francuskoj.

IX. Druga “klasična” ljevičarska analiza fašizma jeste da se u suštini radi o instrumentu krupnog kapitala za gušenje revolucije i radničkog pokreta. Budući da je radnički pokret danas vrlo oslabljen i da revolucionarna prijetnja ne postoji, krupni kapital nema interes da podrži desničarske pokrete, pa tako rizik od smeđe ofanzive nema.

To je još jedno ekonomističko tumačenje koja ne uzima u obzir autonomiju nekog političkog fenomena – birači zaista mogu izabrati stranku koja nema potporu krupne buržoazije – i po svemu sudeći zanemaruje činjenicu da krupni kapital može prilagoditi na najrazličitije političke režime bez mnogo predomišljanja.

X. Ne postoji čarobna formula za borbu protiv krajnje desnice. Moramo biti inspirirani – uz odgovarajuću kritičku distancu – antifašističkim tradicijama iz prošlosti, ali moramo i biti kreativni kako bismo reagirali na nove oblike ove pojave.

Moramo znati da kombiniramo lokalne inicijative s dobro organiziranim i strukturiranim unitarnim sociopolitičkim i kulturnim pokretima, i na nacionalnoj i na kontinentalnom planu. Ponekad je moguće udružiti se s duhovima “republikanizma”, ali organizirani antifašistički pokret može biti učinkovit i vjerodostojan samo ako ga predvode snage izvan dominantnog neoliberalnog konsenzusa.

To podrazumijeva borbu koja se ne može ograničiti samo na jednu zemlju, već se mora organizirati na razini Europe u cjelini. Borba protiv rasizma, kao i solidarnost s njegovim žrtvama, jedna je od osnovnih komponenti ovog otpora.
 

 
(pescanik, youtube.com/uredio: nsp)