Švedske žene trebaju još jednom razmisliti o svom “ponašanju” kad napuste kuću u gradu Upsali

U suprotnom, mogle bi biti silovane. Tu poruku policija navodi u novinama.

U noći između utorka i srijede došlo je do još jednog pokušaja silovanja u Uppsali. Bio je to četvrti napad silovanja u samo četiri dana.

Policiju je upozorilo nekoliko ljudi koji su čuli kako žena vrišti u pomoć.

Ne vjeruju da radi o serijskom silovatelju, pa istražuju incidente kao zasebne.

Nisu objavljeni opisi osumnjičenih počinitelja.

Policija upozorava žene i kažu da moraju razmisliti o promjeni svojeg ponašanja.

Što znači da sada Šveđani moraju promijeniti svoje ponašanje zbog nesigurne situacije u državi.

Žene u Uppsali ne bi trebale brinuti već biti oprezne u tome kako se ponašaju.

Počinitelji traže osamljene muškarce i žene, pa je važno kako se građani ponašaju kada su vani, navodi policija.

Policija savjetuje ženama da ne izlaze same, da uvijek budu oko drugih i da se drže dobro osvijetljenih ulica.

U idealnom slučaju, oni uopće ne bi trebali hodati gradom navečer i noću. Ako moraju izaći, trebali bi putovati automobilom.

Kada su upitali policiju da li je zbilja na ženama da promijene svoje ponašanje, policija odgovara da ne mogu istovremeno biti na svim mjestima i da muškarci mogu koristiti te savjete kako bi umanjili rizik od izloženosti uličnoj pljački.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Poremećaj hiperaktivnosti s nedostatkom pozornosti, poznat samo kao ADHD, karakterizira poteškoća pri održavanja pozornosti i kontrole kompulzivnog ponašanja kod djece

U SAD-u se ADHD često dijagnosticira kod djece i njime se upravlja lijekovima.

Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), oko 9,4 posto američke djece u dobi od dvije do 17 godina ima ADHD – to znači da se oko 6,1 milijuna djece liječi lijekovima kao što su stimulansi i antidepresivi.

S druge strane, u Francuskoj, gdje je ADHD klasificiran na drugi način, kliničari su došli do uspjeha u upravljanju simptomima ADHD-a u djetinjstvu kroz holistički pristup.

U usporedbi sa SAD-om, manje od 0,5 posto djece u Francuskoj ima dijagnozu tog poremećaja. Zašto je to tako?

Psihosocijalni pristup naspram farmaceutskog pristupa

Klinički psihijatri u SAD-u smatraju ADHD biološkim poremećajem s biološkim uzrocima, pa je preferirani tretman za takvu djecu uz pomoć psihostimulanasa.

Međutim, U Francuskoj umjesto da se ADHD klasificira kao biološka disfunkcija i patologizira ono što je normalno ponašanje u djetinjstvu, kliničari se odlučuju baviti temeljnim uzrocima djetetovog ponašanja – ne samo i u mozgu nego i u društvenom kontekstu.

Stoga su njihove preferirane metode liječenja psihoterapija i obiteljsko savjetovanje.

Američki psihijatri koriste Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja (DSM) kako bi klasificirali emocionalne probleme u djetinjstvu, dok francuski psihijatri koriste vlastiti sustav pod nazivom Francuska klasifikacija za mentalne poremećaje djece i adolescenata (skraćeno CFTMEA na francuskom).

CFTMEA se prvenstveno fokusira na psihosocijalne uzroke dječjih simptoma, ali DSM zanemaruje te uzroke i potiče liječenje.

To navodi američke kliničare da dijagnosticiraju ADHD u velikom broju slučajeva i propisuju farmaceutsku intervenciju.

Osim razmatranja čimbenika u okruženju simptomatske djece, francuski holistički pristup također omogućuje kliničarima da razmotre prehrambene uzroke koji utječu također na ponašanje.

Konkretno, namirnice koje sadrže umjetne boje, određene konzervanse i alergene mogu uzrokovati simptome ADHD-a kod djece. Potpuno svjesni da prehrambene intervencije ponekad mogu pomoći u rješavanju djetetovih problema u ponašanju, francuski kliničari radije rade ne samo s djecom, nego i sa roditeljima. To minimizira dijagnozu ADHD-a kod francuske djece.

Francuska djeca se općenito bolje ponašaju od američke djece, a za to bi mogle biti odgovorne različite roditeljske filozofije u SAD-u i Francuskoj.

Francuski roditelji vjeruju u postavljanje pravila i ograničenja, te ih primjenjuju od rođenja njihove djece.

Oni su također stroži od američkih roditelja, pogotovo kada je riječ o hrani. Na primjer, francuski roditelji ne dopuštaju svojoj djeci da jedu grickalice kad god to žele.

Umjesto toga, oni ih uče strpljivo čekati na obroke i ograničiti vrijeme obroka na samo četiri određena doba dana.

Prema Pameli Druckerman, američkoj novinarki i autorici knjige “Bringing up Bebe”, francuski roditelji vjeruju da disciplina u obliku dosljednog nametnutih ograničenja čini djecom sigurnijom.

Oni također vjeruju da ta ograničenja čine da se dijete osjećaju sretnije. Ukoliko kažete “ne” svojoj djeci i provodite pravilnu disciplinu, roditelji mogu podučavati svoju djecu samokontroli.

Djeci koja se uče u samokontroli rano u životu ne trebaju lijekovi za kontroliranje svog ponašanja. To može biti još jedan razlog zašto holistički pristup dobro djeluje na francusku djecu i zašto je dijagnoza ADHD-a u Francuskoj vrlo oskudna.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Nalazi studije ukazuju na to da postoji način da hakirate svoj mozak kako biste formirali dobre navike

Može vam biti teško vježbati svaki dan, pogotovo ako imate pretrpan raspored rada i kućnih obaveza; ali prema nevjerojatnoj studiji, vi mozete “hakirati” svoj mozak kako bi stvorili dobre navike ponavljajuci akcije dok se ne naviknete na njih.

Studija, koja je objavljena u časopisu Psychological Review je provedena od strane istraživača sa sveučilišta Brown University, Princeton University, te University of Warwick u Engleskoj.

Nalazi studije ukazuju na to da postoji način da hakirate svoj mozak kako biste formirali dobre navike, kao što je redovito vježbanje i rani odlazak na počinak. To možete postići ponavljanjem tih postupaka dok vam ne postanu rutina.

Dr. Elliot Ludvig iz Warwickovog Odjela za psihologiju i njegovi kolege istraživači koristili su digitalni model kako bi pokazali kako formiranje navika, i dobrih i loših, više ovisi o tome koliko često obavljate određene radnje nego o tome koliko ste zadovoljni njima.

Za istraživanje su istraživači stvorili računalnu simulaciju gdje je “digitalnim glodavcima” dan izbor u obliku dvije poluge. Jedna poluga bila je povezana s mogućnošću dobivanja nagrade. Ova poluga je smatrana “ispravnim” izborom, dok je poluga bez nagrade bila “pogrešan” izbor.

Istraživači su zamijenili mogućnost dobivanja nagrade između dvije poluge i trenirali simulirane glodavce da odaberu “ispravnu” polugu.

Istraživači su izvijestili da su nakon kratkog vremena glodavci odabrali novu, “ispravnu” polugu čak i kada se zamijenila mogućnost nagrade.

Ali kada su digitalni štakori istrenirani na jednoj polugi, oni su nastavili birati “pogrešnu” polugu unatoč tome što im nisu pružili priliku da dobiju nagradu.

Istraživački je tim otkrio da su se digitalni glodavci radije držali ponavljajućih radnji na koje su se navikli nego da se prilagode na nagradama.

Dr. Ludvig je objasnio da je većina onoga što ljudi rade vođeno navikama. Međutim, postoji mnogo toga što treba razumjeti o tome kako se navike uče i oblikuju.

Rekao je da studija otkriva nove informacije izgradnjom matematičkog modela kako jednostavno ponavljanje može rezultirati različitim navikama kod ljudi i drugih životinja.

Dr. Amitai Shenhav, koautor studije, primijetio je da psiholozi već više od jednog stoljeća pokušavaju shvatiti što pokreće ljudske navike. Jedno od ponavljajućih pitanja je koliko su navike pod utjecajem onoga što ljudi žele u odnosu na ono što rade.

Eksperiment s digitalnim štakorima pomogao je odgovoriti na ovo pitanje sugerirajući da su same navike proizvod prethodnih akcija.

Međutim, u nekim situacijama, te navike mogu biti nadvladane željom za dobivanjem najboljeg ishoda.

Istraživači vjeruju da ova studija može pomoći stručnjacima da saznaju više o određenim stanjima povezanim s ponavljajućim ponašanjem, kao što su opsesivno-kompulzivni poremećaj i poremećaj tika.

Njihova sljedeća studija uključivat će slične eksperimente u stvarnom scenariju, gdje će promatrati ljudsko ponašanje u testovima temeljenim na akciji i nagradama.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Našim prijateljima na društvenim mrežama zavidimo na svemu: njihovim karijerama, hrani koju jedu, djeci, izgledu, putovanjima…

Društvene mreže nas čine zavidnima, jer dok gledamo na njima slike naših prijatelja imamo osjećaj da su svi sretniji, ispunjeniji i zadovoljniji od nas, pokazalo je istraživanje provedeno svojedobno u Americi na 425 studenata.

Da je zbog popularnosti društvenih mreža zavist kod ljudi trenutačno vrlo izražena tvrdi i Ethan Kross, profesor psihologije na Sveučilištu Michigan, koji istražuje utjecaj Facebooka na naše raspoloženje.

“Neprestano smo bombardirani savršenim, fotošopiranim životima koji u nama stvaraju pritisak kakav ljudska vrsta još nije doživjela. I to nikako nije ugodno”, rekao je Kross.

Isto tvrde i drugi stručnjaci koji se bave ovom problematikom.

Klinička psihologinja Rachel Andrew navodi kako kod svojih klijenata sve češće prepoznaje osjećaj zavisti. Klijenti joj se, kaže, u posljednje vrijeme sve učestalije žale da ne mogu imati život kakav bi htjeli imati, a kakav gledaju kod drugi ljudi.

Ljudi su oduvijek osjećali zavist zbog “onih koji imaju ono što mi želimo imati”. Još u četvrtom stoljeću prije Krista Aristotel je taj osjećaj opisao kao “bol zbog tuđe sreće”.

Tisuću godina kasnije zavist je proglašena i jednim od sedam smrtnih grijeha. Danas, u 21. stoljeću, društvene mreže poput Facebooka, Twittera, Instagrama i Snapchata, dovele su osjećaj zavisti do vrhunca.

Našim prijateljima na društvenim mrežama zavidimo na svemu: njihovim karijerama, hrani koju jedu, djeci, izgledu, putovanjima…

“Prije su ljudi mogli zavidjeti samo svojim susjedima, a sad se uspoređujemo s čitavim svijetom”, upozorava Andrew.

Dodaje kako svi znamo da te usporedbe nisu realistične budući da se fotografije koje ljudi objavljuju na društvenim mrežama prethodno mogu urediti.

I drugo, znamo da ljudi na društvenim mrežama objavljuju samo ono najbolje o svom životu. Pa opet, većina ljudi ne može racionalizirati ono što vide na društvenim mrežama.

“Znamo da ono što vidimo nije stvarno, možemo o tome raspravljati, ali nas to, na emotivnoj razini, opet pogodi. Posebice ako su te fotografije i način života nešto čemu težimo”, rekla je Andrew.

Problematikom “doba zavisti” pozabavila se Moya Sarner, novinarka uglednog Guardiana, priznavši pritom kako je i sama više puta bila zavidna svojim prijateljima zbog statusa koje su objavili na društvenim mrežama.

“Jedne noći, prije pet godina, prije nego sam išla spavati, vidjela sam tweet u kojem je prijateljica napisala kako je oduševljena jer je nominirana za novinarsku nagradu.

Nakon što sam pročitala taj tweet, zabolio me želudac i zavrtjelo mi se u glavi te nisam mogla zaspati do jutra”, napisala je Sarner.

Kako bi istražio koju ulogu zavist ima na društvenim mrežama, Ethan Kross i njegov tim istražili su vezu između pasivnog korištenja Facebooka (kada na Facebooku samo gledamo ono što drugi ljudi objavljuju) i zavisti, odnosno utjecaja onoga što vidimo na naše raspoloženje. Rezultati su bili očekivani. Pokazalo se da gledanje tuđih statusa kod ljudi rađa zavist, a sve to u konačnici utječe i na njihovo raspoloženje.

Klinička psihologinja Andrew tvrdi kako ne postoji dobna skupina ili društvena klasa imuna na zavist. Andrew navodi kako je upoznala mnoge mlade žene koje su nezadovoljne svojim izgledom na Instagramu počele pratiti profile drugih žena, a kako bi u njima našle inspiraciju za frizuru ili nove tehnike šminkanja.

Na kraju su na te žene postale ljubomorne i počele se osjećati još nezadovoljnijima sobom. Identično ponašanje Andrew je primijetila i kod starijih biznismena koji na Twitteru počnu tražiti nove strategije i savjete, a kad pronađu da je netko uspješniji od njih – polude od zavisti.

“Možemo biti ljubomorni i na prijatelje i na obitelj, bilo zbog nečijeg izgleda, stila života, karijere ili odgajanja djece. Na društvenim ćemo mrežama uvijek naći nekoga kome je bolje no nama”, upozorila je Andrew.

Socijalna psihologinja Sherry Turkle novinarki Guardiana rekla je kako smatra da je ono što sami sebi činimo na društvenim mrežama još pogubnije od zavisti.

“Na naš život na društvenim mrežama gledamo kao da je nečiji tuđi i osjećamo zavist prema sebi samima. Promatramo naše uređene fotografije u zrcalu i želimo takvo tijelo, a ne ono koje nas boli”, rekla je Turkle te dodala: “Postajemo ljubomorni na same sebe te stvaramo tzv. samozavist.”

Postoji još mračnija definicija zavisti. Patricia Polledri, psihoanalitičarka i psihijatrica te autorica knjige “Zavist u svakodnevnom životu” zavist opisuje kao nešto jako opasno, što može prijeći i u nasilje. I to u emocionalno i fizičko nasilje. “Ljudi puni zavisti često ne potraže pomoć jer ne žele prihvatiti ničiju kritiku i žele uništiti sve dobro u drugim ljudima te u sebi samima”, rekla je Polledri koja smatra da zavist nije urođena, već se javlja u ranoj dobi u situaciji kada majka ne uspije uspostaviti emocionalnu vezu s djetetom.

Profesor Windy Dryden, stručnjak za kognitivno bihevioralnu terapiju, smatra kako na osjećaj zavisti, zbog sadržaja koji drugi ljudi dijele na društvenim mrežama, utječe naše nisko samopouzdanje te osjetljivost na nezadovoljstvo koje se javlja kod ljudi koji ne mogu preboljeti to što nisu dobili ono što žele.

Kako bismo se riješili tog osjećaja, Dryden nam savjetuje da kada vidimo da netko ima nešto što mi nemamo probamo uvidjeti kako i bez toga možemo preživjeti te da to što nemamo neku stvar ne znači da smo manje vrijedni.

Ethan Kross rješenje vidi i u aktivnijem korištenju Facebooka. Podaci koje su on i njegov tim prikupili od više desetaka tisuća ljudi pokazuju da je pasivno korištenje Facebooka bitno štetnije od njegova aktivnog korištenje.

“Veze između pasivnog korištenja Facebooka i lošeg raspoloženja vrlo su jasne”, upozorio je Kross koji smatra da nam zavist, ako slušamo sebe na pravi način, može pokazati što nam u životu zapravo nedostaje.

(express.hr)

Najgore sumnje roditelja o učincima prekomjernog vremena provedenog ispred zaslona njihovog potomstva djelomično su potvrđene preliminarnim rezultatima novog istraživanja – a učinci bi mogli biti puno dalekosežniji nego što se sumnja

Djeca koja provode više od dva sata ispred zaslona, svakim danom imaju niže rezultate na testovima vezanim za jezik i razmišljanje, prema najranijim rezultatima studije Nacionalnog instituta za zdravstvo.

Prva grupa podataka iz studije objavit će se iduće godine, ali kao preliminarni nalaz.

Ovi su rezultati zabrinjavajući, budući da prosječni tinejdžer troši do 6 sati na dan na svom telefonu ili tabletu.

Ambiciozna studija Nacionalnog instituta kognitivnog razvoja mozga vrijedna 300 milijuna dolara pratila je 11.874 djece u dobi od 9 do 10 godina, uključujući 2100 blizanaca ili trojčeka. Slijede ih mladi ljudi odrasle dobi na 21 istraživačka mjesta širom SAD-a.

Nisu svi raniji rezultati mogli biti potpuno shvaćeni dok istraživači ne dobiju više podataka.

Na primjer, djeca koja troše više od sedam sati dnevno ispred zaslona doživljavaju preuranjeno stanjivanje korteksa u usporedbi sa svojim vršnjacima koji provode manje vremena ispred ekrana.

Korteks je vanjski sloj mozga, mjesto osjetilnih impulsa i funkcije višeg reda koje nam nedvojbeno čine ljudima. Na prvi pogled, ovo prerano stanjivanje korteksa izgleda kao još jedan razlog za paniku.

No, istraživači su upozorili da ne možemo izvlačiti konačne zaključke iz ovog otkrića – korelacija ne podrazumijeva uzročnost, što znači da bi stanjivanje moglo biti uzrokovano nečim drugim nego samim vremenom provedenim ispred ekrana.

“Ne znamo još da li je to loša stvar” – ističe voditeljica studije Gaya Dowling, objašnjavajući kako je takvo stanjivanje korteksa obično povezano sa zrelijim mozgom nego sa onim mozgom kod 9 i 10 godina starih eksperimentalnih subjekata i nije poznato što to radi mlađem mozgu.

Ne čekaju svi znanstvenici rezultati da krenu davati smjernice roditeljima male djece. Američka akademija za pedijatriju preporučuje roditeljima da njihova djeca izbjegavaju potpuno korištenja digitalnih medija, osim video poziva, kod djece mlađe od 18 do 24 mjeseca.

Dr. Dimitri Christakis, glavni autor tih smjernica, objašnjava kako djeca ne imitiraju ono što rade na zaslonu u stvarnom svijetu.

Na mnoge načine, zabrinutost koju istražitvači imaju jest vezana za prirodni nekontrolirani ekpsriment na sljedećoj generaciji djece.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Odrasli ljudi bez djece odjeveni kao pirat Johnny Depp ili Elsa guraju djecu u redu da dobiju prva mjesta u vožnji lunaparkom u Disney Worldu

Ta ista djeca od 30 godina se laktare pred malom djecom koja čekaju susret sa svojim omiljenim Disneyjevim likovima, prema osoblju koje upozorava da bijesni milenijalci “uništavaju Disney World za djecu”.

Disney World je sada potpuno preplavljen od strane odraslih milenijalaca tako da mnoga djeca nisu u mogućnosti sudjelovati u mnogim aktivnostima ponude u tematskom parku, uključujući susret i slikanje sa Disneyjevim likovima, popularne vožnje, a najpopularnija stvar svih milenijalaca je – predano bojanje slika omiljenih Disneyjevih likova.

Jedna je majka putovala sve od grada Memfisa sa svojim 5-godišnjim djetetom kako bi posjetila Disney World i izvijestila o ovoj sceni:

“Ovo je savršen dan u Walt Disney Worldu. Moj petogodišnjak je čekao ZAUVIJEK ovaj dan, a njegovo je malo srce prelijetala radost dok smo prolazili kroz Vrata Čarobnog kraljevstva i dobili naš prvi uvid u Pepeljugin dvorac. Moj sin je zatim vidio jednog od mnogobrojnih likova koji su hodali parkom i slikali se sa posjetiteljima. O moj Bože! To je Winnie the Pooh! Njegov najomiljeniji! Trčimo da se slikamo s njim.

Od niotkuda, tri milenijalca koja nose majice Mickey Mouse-a, izgurala su moje dijete na putu da se prvi put približi Poohu. Točno ste pročitli. Tri odrasle osobe osjetile su da je u redu pregurati se ispred djeteta da bi se slikali sa muškarcem / ženom odjevenom kao lik iz dječjeg crtića.

Kasnije tog dana, vidjeli smo stol za bojanje koji je postavljen za djecu i bojaju slike svojih omiljenih Disneyjevih likova. Nakon što smo čekali petnaestak minuta u redu za stol, moje dijete je opet izgurano od strane milenijalaca, te smo odlučili samo krenuti dalje bez bojenja. Bio je uzrujan što nije zauzeo svoj red nakon tako dugo čekanja, ali objasnila sam sam mu da se ponekad na takav način “lome kolačići”.

Oh, jesam li spomenuola da su petorica za stolom za bojanje bila preko 20 godina?? Tona djece nije mogla doći do stola s bojicama, jer je hrpa odraslih željela bojati sliku Donalda Ducka.

Milenijalci bez djece, uništavate nam Disney World!

Činjenica da je Disney World tako usmjeren na djecu je jedan od razloga zašto volim ovo mjesto – kaže majka. Ljudi koji ovdje rade (Disney naziva svoje zaposlenike “članovima filmske ekipe”) se uvelike trude kako bi vaše dijete dobilo sjajno iskustvo.

Oni su vrlo demokratski i sa posebnim tretmanom, pazeći pritom na širenje Disneyjeve čarolije na svako dijete.

Dakle, kad vidim horde odraslih kako trče da bi bili prvi u redu vožnje za djecu, laktareći malu djecu, ja tu ne mogu pomoći, već samo uzdahnuti. Kako smo došli do ove situacija, milenijalci? Ja znam, ja znam. Previše smo kritični što se tiče ove generacije, i oni se obično krive za sve. Ali ipak.

Milenijalci, ovo je Amerika. Ne mogu vas spriječiti da dobijete svoj Disney World doživljaj, pa čak i ako mogu, ne bih željela. Sve što tražim je da duboko udahnete i stavite svoje ponašanje u odgovarajući kontekst. Zahvaljujemo na slušanju, a sada se možete vratiti slikanju selfija sa tostom od avokada, ili što god mladi ljudi rade u vašim godinama.” – zaključuje majka.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Sigmund Freud, najpoznatiji psihijatar i otac psihoanalize ostavio nam je genijalne mudrosti i izreke za sva vremena

Među njima, tu je i lekcija koju svatko treba zapamtiti – kako da prepoznate glupe ljude!

Legendarni psihijatar je ljudsku glupost otkrivao vrlo brzo, a kako da ih i vi otkrijete, savjetuje u jednoj jedinoj rečenici:

“Prvi znak ljudske gluposti je potpuno odsustvo stida“ – rekao je Frojd.

Dakle, kada se nađete u situaciji da vas je sramota zbog tuđeg ponašanja ili izjave, ili se čudite nekim suludim postupcima – odmah znate s kim imate posla.

Ako vas ne cijene, nemojte se dokazivati – budite to što jeste!

Nije problem u vama, u njima je. Nemojte zbog toga spuštati svoje kriterije i raditi sve što oni požele, izigravati njihovog klauna.

Vjerujte da će vas u jednom trenutku iskoristiti, to je u ljudima. Kada im date jedan prst – oni uzimaju cijelu ruku. Na kraju vas zbog svega doista više neće niti cijeniti, pa će sve to što ste učinili i prošli biti uzalud.

Ako vas ne cijene nemojte se dokazivati – budite to što jeste. Nemojte spuštati cijenu svoga dostojanstva radi stjecanja povjerenja, nećete ga ionako dobiti.

Ako vam ne vjeruju – nemojte im dokazivati i pravdati se što radite, kako radite, zašto radite. Kad ne žele vjerovati – neće.

Iskoristit će to za neke loše namjere. Dovoljno je da ostanete vjerni sebi usprkos svemu i vidjet ćete kako će se stvari nakon nekog vremena same mijenjati. No ne očekujte promjene preko noći.

Ako vas ne cijene nemojte se dokazivati – budite to što jeste. Nemojte ih moliti za ljubav ako vas ne vole. To će vas satrati i uništiti vam svaku vjeru u ljude.

Nemojte puzati pred takvim ljudima, dopuštati da u vašoj prisutnosti iznose samo negativnosti iz tuđeg života, to vam je najbolji znak da se od takvih ljudi trebate odmaknuti što prije i da morate razmisliti o vašoj želji da budete dio njihovog života.

Pravi ljudi će prije ili kasnije otkriti vašu vrijednost. Kada pronađete takve ljude držite ih kao kap vode na dlanu, a ostale zanemarite.

Vaše oči neće odmah primjetiti vrijednost takvih ljudi, ali jednom kada ih prepoznate nemojte dopustiti da vas išta od njih odvuče.

Kada vi postanete najbolja verzija sebe onda će se pojaviti ljudi čija će prisutnost postati prava avanutra zajedničkog življenja. Tada će vaš zajednički život postati ono što ste oduvijek željeli.
 
(magazin.ba)

Pojavila se snimka bivšeg potpredsjednika Joea Bidena na kojoj on neprimjereno dira djevojčicu dok joj šapće u uho: „Znaš li kako sam uspaljen kada 13-godišnja djevojka stoji tik uz mene?„

Joseph Robinette „Joe” Biden, Jr. (Scranton, Pennsylvania, 20. studenog 1942.) je američki političar, bivši potpredsjednik SAD-a.

Član je Demokratske stranke. Profesor je prava na više američkih sveučilišta i od 1973. godine senator države Delaware. Dana 23. kolovoza 2008. godine je objavljeno da ga je Barack Obama, kandidat Demokratske stranke za predsjednika SAD na izborima 2008. godine, izabrao za svog kandidata za potpredsjedničko mjesto.

Naslonjen na mladu djevojku tako da ona na silu dodiruje njegove prepone, Joe Biden joj je šapnuo: „Kaži mojoj kćeri Ashley o filmu„ prije nego što joj je na silu dao poljubac.

13-godišnja djevojčica uspijeva izbjeći Joe Bidenove, naborane usne, pokazujući jasno svoju zbunjenost, kao što možemo vidjeti na videu.

Dokazujući da je teško stečeni ugled kao Washingtonskog ljigavca opravdan, grozni Joe Biden ju ponovo dotiče i mrmljajući izgovara: „Ti si djevojka koja dobro izgleda.”

Nije ni čudo da je Jeff Sessions naredio Joe Bidenu da ne smije dirati njegove unuke kada su naletjeli jedan na drugoga na svečanosti prisege bivšeg potpredsjednika Senata u 2016.
 

 
Postoje beskrajane snimke Joe Bidena na kojima on iskorištava mlade djevojke i dira ih dok su njihovi roditelji zauzeti susrestima i pozdravljaju političare u Washingtonskim koridorima moći, piše YNW.

Dok su mainstream mediji zauzeti i pokušavaju progurati Joe Bidena kao predsjedničkog kandidata 2020. godine – prikazujući ga kao kul Uncle Joea, koji uvijek uvijek nosi sunčane naočale i pun je viceva – stvarnost je daleko od toga.

Njegov ugled u Washingtonu i nije baš na tako visokoj razini, a drugi političari ne daju svoje mlade članove obitelji ni blizu njega.

Grozni Joe Biden je premijer primjer kulture popustljivosti koja prožima hodnike moći u Washingtonu, prepune sotonista i pedofila koji vrebaju dvoranama i zlorabe svoje ovlasti na najgori mogući način.

Pedofilija je postao veliki problem u vlasti, kao i na vrhu industrije zabave, i oni štite jedni druge od kaznenog progona.

Joe Bidenovo ponašanje dokazuje da su postali samozadovoljni. Oni su se počeli čak hvaliti svojim perverzijama u javnosti.

Vrijeme je da se napravi čistka.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Tranzitni službenici metroa u Los Angeles su se obrušili na “širitelje nogu” i kažnjavat će sve vrste lošeg ponašanja u javnom prijevozu

Praksa sjedenja sa skroz raširenim nogama kako bi nekome zauzeli sjedalo pored vas, sada vas može koštati do 75 dolara.

Najnovija kampanja „Pravila ponašanja u metrou” dolazi nakon vala nekulture ranije ove godine kada je u metrou Los Angelesa izdano upozorenje, oko 3.200 putnika i preko 2000 putnika je izbačeno zbog raznih povreda ponašanja, uključujući zauzimanje prekomjernog prostora, također kao i jelo i piće.

Putnici koji budu uhvaćeni kako rade bilo što od sljedećeg, kaznit će se novčanom kaznom od 75 dolara za svaki prekršaj, nakon čega će biti izbačeni iz vlaka ili autobusa:

- Jesti, piti, pušiti
– Puštati glasno glazbu;
– Smetati drugima;
– Nesređeno i nepristojno ponašanje;
– Stavljanje žvakaćih guma na sjedala;
– Dangubljenje;
– Neimanje karte za vožnju;
– Zauzimanje više od jednog mjesta ili blokiranje vrata;
– Vožnja biciklom ili skateboardom na stanici.

Putnici koji počine prekršaj treće, četvrte i pete točke se mogu suočiti sa zabranom putovanja javnim prijevozom od 30 do 90 dana, rekli su dužnosnici.

To nije prvi put da Metro pokušva naučiti svoje putnike boljim načinima ponašanja: U 2003. godini, agencija je izradile karte „Pravila ponašanja u metrou” kojima su se igrala djeca u školama u LA-a.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Dokumenti koji su dobiveni na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama (ZOSPI) otkrivaju da su vlade diljem svijeta znale da MMR cjepivo uzrokuje autizam u ranim 1970-im

CDC nije jedina vladina organizacija koja je znala za opasnosti od oba cjepiva – MMR kombiniranog cjepiva i zasebnog cjepiva protiv ospica.

Godine 1972., britanska vlada izrazila “ozbiljnu zabrinutost” u svezi potencijala cjepiva protiv ospica da uzrokuje Subakutni Sklerozirajući Panencefalitis (SSPE).

SSPE je degenerativno neurološko stanje koje utječe na naše ponašanje, pamćenje i koordinaciju, što dovodi do napadaja, sljepila i na kraju smrti.

S obzirom na ove probleme, odlučeno je da se stručna skupina sastane i detaljno prouči SSPE kao veliki problem posljedice cijepljenja.

Dana 9. veljače, Medicinski direktor F.C. Stallybrass napisao zahtjev britanskim vodećim zdravstvenim profesionalacima tražeći od njih da prisustvuju sastanku u ponedjeljak, 13. ožujka 1972. godine, u sobi D1001 Alexander Fleming House. Nešto se ozbiljno počelo dešavati u svezi cjepiva u to vrijeme, i to su oni jako dobro znali

Ostatak ovog opširnog članka sa svim dokumentima pročitajte OVDJE.
 
NoviSvjetskiPoredak.com