Islamska država samo provodi ono što je u Kuranu, priznaje muslimanski imam u Saudijskoj Arabiji, Dubaiju

Šeik Adel Al-Kilbani, bivši imam u Velikoj Džamiji u Meki, priznao je tijekom televizijskog pojavljivanja da ISIS dijeli iste uvjerenja kao svi muslimani koji su usvojili ono što je sadržano u Kuranu, prenosi Infowars.

Upitan je li pojava ISIS-a bio rezultat “islamskog revanšizma (osvete)”, rekao je saudijski klerik je odgovorio: “Nema sumnje o to, nema sumnje.”

Odbacujući tvrdnju su ISIS stvorile “obavještajne agencije,” Al-Kilbani nastavlja tvrditi, “Islamska država je usvojila Salafističku filozofiju … oni izvlače svoje ideje iz onoga što je napisano u našim knjigama, iz vlastitih principa.”

Muslimanski svećenik nastavlja govoreći da pokazuju da se mnogi muslimani slažu s Salafisttičkom filozofijom koja stoji iza ISIS-a, te da je jedino neslaganje s načinom na koji ta filozofija djeluje iz perspektive javnih odnosa.

“Mi ne kritiziramo misli na kojima se temelji, kao što je i koncept apostaze (otpadnštva od religije)”, navodi Al-Kilbani, sugerirajući da su pogubljenja opravdana za ljude koji napuštaju islam, ali da “brutalan” način na koji ISIS ubija ljude, “uništava našu sliku ispred svijeta.”

“Ako ih ne izvršavaju na način koji nam pokazuju pogubljenja u lošem svjetlu, onda su pogubljenja u redu”, dodaje on.

Al-Kilbani dalje naglašava naglasiti da ISIS ne djeluje izvan okvira Salafističke nauke prigrljene od strane Saudijske Arabije i samo slijedi ono što je napisano u Kuranu.

Govor saudijskog Imama je u tome da mnogi muslimani dijele ista radikalna uvjerenja kao ISIS, je samo u skladu s istraživanjima Agencije Pew koja pokazuju netoleranciju koja prožima muslimanski svijet, sa značajnom većinom bliskoistočnih i sjevernoafričkih zemalja koje podržavaju izvršavanje smrtne kazne prema onima koji napuštaju vjeru, kao i smrtna kazna za homoseksualce i navodne preljubnike.
 

 
(preveo:NSP)

Kakvo god čovjekoljublje i uzvišene ideje nosile medije, čak i ako su potpuno oslobođeni primisli o podizanju naklade ili čitanosti na tuđoj nevolji, u okolnostima kad ljudski život visi o niti, kao u slučaju terorističkih otmica, svaki novinar, urednik i medijska kuća trebaju se pitati što jest, a što nije ispravno, odnosno je li bilo kakav njihov angažman u službi propagande terorističke ideologije

Ponavljamo, čak i kad su nošeni isključivo pozitivnim, ljudskim porivima da pomognu “malom čovjeku” u nevolji, senzibiliziranjem javnosti i politike za strašnu nesreću u kojoj je važno bližnjima i svima koji se ikad nađu u sličnim okolnostima pokazati da nisu sami.Znači li to da su bešćutni mediji koji nisu ili su suženo izvještavali o navodnim otmicama i pogubljenjima?

Ili to samo znači da su oprezni jer im je ljudski život iznad svega. I obrnuto, pokazuju li mediji veću empatiju što detaljnije izvještavaju uvjereni da je sve važno?U vremenima internetskih sloboda u kojima je etika sve zapostavljenija, gotovo pa zastarjela disciplina, mediji ni na svjetskoj razini nisu našli jedinstven odgovor na teška pitanja.

Za razliku od politika koje odbijajući pregovaranje s teroristima biraju manje zlo kako bi spriječile veće – afirmaciju otmica kao efikasnog sredstva postizanja terorističkih ciljeva.

Kamo taj izbor žrtvovanja žrtve vodi, još ne znamo. Možda bi i medijski zavjet šutnje oduzeo smisao terorističkim otmicama.

Premda, bi li se politika angažirala na jednak način kako to sada i pod dojmom medija čini hrvatska politika. Dok god postoji nada da se nešto može učiniti, mediji imaju opravdanje za svoj angažman.

Drugo je pitanje kako to čine. Tko ima koristi od objave zastrašujućih detalja snimke žrtve otmice u ponižavajućim okolnostima uz maskiranog terorista s nožem?

Koji je smisao objave tog besmisla?! Time se samo šalje poruka da su “oni” moćni, strašni i beskrupulozni. Upravo to i jest propagandni cilj koji su teroristi htjeli postići objavom snimke. Ako se zlo ne može izbjeći, ne treba ga reklamirati!
 
(vecernji.hr/uredio:nsp)