Ljudski mozak je biološki kompjuter koji obradjuje informacije.Nas mozak nije u stanju izvoditi nezamislive matematičke operacije kao pravi kompjuter ali moze razmišljati, pisati poeziju, dizajnirati, režirati filmove ……

Pored ovoga mozak ima i neke druge sposobnosti kao sto je tipoglikemija. Koliko puta vam se dogodilo da negdje pročitate neku riječ kojoj nedostaje neko slovo, ili je redoslijed slova istumban a vi ipak pročitate značenje te riječi. To je zato što mozak na riječi gleda kao na cjelinu, a ne kao zasebna slova.

Ako uspijete pročitati ovu poruku bez problema, to znači da vaš mozak radi besprijekorno.

“Btnio je smao da su pvro i zdnjae sovlo rčijei na parovm msetu. Sovla u seridni mgou biti ptoupno imze šana. Vi tađoker mzoete čtiati bez porlbema čak i ako je na srtanome jzeiku.”

Jeste li čuli za pojam tipoglikemija? To je pseudoznanstvena konstrukcija koja je nastala poslije jednog pisma upućenog New Scientistu, a riječ je o anomaliji mozga da prepozna, a zatim i pročita riječi u kojima su slova ispremetana. Ako možete pročitati ovaj tekst u fotografiji ispod i vi ste ‘tipoglikemični’!

Tipoglikemija je šaljivi naziv za ‘poremećaj’ mozga da pročita riječi, u kojima slova nisu napisana ispravnim redoslijedom ili čak neka i nedostaju. Javlja se iz razloga što je mozak, kao najsloženiji ljudski organ sposoban izvoditi komplicirane radnje, među koje se može ubrojiti i mogućnost da na riječi gleda u vidu cjeline, a ne slovo po slovo.

Dovoljno je zadržati prvo i posljednje slovo u izrazu, a ostala se mogu ispremetati kakogod i bit će ih opet relativno jednostavno pročitati.

Ako ste uspješno riješili prvi nivo s hrvatskim jezikom, pokušajte pročitati i ovih nekoliko rečenica na engleskom.

Još jedan primjer…

Tipoglikemijski tekst

“I cdn’uolt blveiee taht I cluod aulaclty uesdnatnrd waht I was rdanieg: the phaonmneel pweor of the hmuan mnid. Aoccdrnig to a rseearch taem at Cmabrigde Uinervtisy, it deosn’t mttaer in waht oredr the ltteers in a wrod are, the olny iprmoatnt tihng is taht the frist and lsat ltteer be in the rghit pclae. The rset can be a taotl mses and you can sitll raed it wouthit a porbelm. Tihs is bcuseae the huamn mnid deos not raed ervey lteter by istlef, but the wrod as a wlohe. Scuh a cdonition is arppoiatrely cllaed Typoglycemia .

“Amzanig huh? Yaeh and you awlyas thguoht slpeling was ipmorantt.”

Originalan tekst

“I couldn’t believe that I could actually understand what I was reading: the phenomenal power of the human mind. According to a research team at Cambridge University, it doesn’t matter in what order the letters in a word are, the only important thing is that the first and last letter be in the right place. The rest can be a total mess and you can still read it without a problem. This is because the human mind does not read every letter by itself, but the word as a whole. Such a condition is appropriately called Typoglycemia.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(magazin.ba,srednja.hr,youtube/uredio:nsp)

Koliko se god uspješni ljudi razlikovali jedni od drugih, svi oni imaju jedno zajedničko obilježje: ludi su k’o šibe!

Sigurno ste već čuli kako za uspjeh morate biti malo ludi i sigurno ste tada, kao što to i sada činite, okrenuli očima i pomislili ‘oh, kako duboko, nazovimo bolje od sebe luđacima’, ali to je zaista tako. Ludost i uspjeh su sinonimi, piše Elite Daily.

Kao dokaz toj tezi, vratimo se malo u prošlost. Nisu li tijekom povijesti sve osobe koje su otkrile ili napravile nešto novo u nekom trenutku prozvane ludima? Ernest Hemingway, Steve Jobs, Angelina Jolie, Oscar Wilde, Salvador Dali, Andy Warhol i Karl Lagerfeld – svi su oni ‘drugačiji od drugih’.

Bilo da je u pitanju ljubav, karijera, umjetnost, veze, aktivizam ili poezija, svi od navedenih ‘luđaka’ pomaknuli su granice i to ih je učinilo slavnima i uspješnima.

Ljudi moraju razmišljati drugačije i neuobičajeno kako bi mogli učiniti nešto novo, a evo što ‘lude’ ljude čini tako uspješnima.

1. “Luđake” baš briga što drugi ljudi misle

Ludi ljudi odavno su shvatili ono što neki od nas nikako ne mogu upamtiti: što vam prije prestane biti stalo što drugi misle, to ćete prije napredovati i biti sretni.

Kada vas ne guše očekivanja mase po pitanju što je ‘normalno’, postat ćete slobodniji i kreativniji.

2. Ludi ljudi ne razmišljaju konvencionalno

Većina ljudi razmišlja na način koji im je zadalo društvo. No, neki ljudi ne razmišljaju tako, nego imaju šire vidike i ne zamaraju s time što je normalno i općeprihvaćeno. To su ludi ljudi.

3. Ludi ljudi nisu upoznati s pravilima – ili ih jednostavno nije briga za njih

Pravila su stvorili ljudi kojima manjka mašte kako bi kontrolirali briljantne, kreativne umove.

Kako možete uživati u spontanosti nove ljubavi ako se čitavo vrijeme sputavate vremenom, protokolima, a to ne odgovoara ni vama ni vašem partneru? Kako možete stvarati kada čitavo vrijeme slijedite tuđe upute i bojite se razmišljati iznad onoga što već postoji?

4. Kada kažete ‘ne’, luda osoba čuje ‘izazivam te’

Pokušajte ludoj osobi reći ‘ne’ i ona će to prihvatiti kao izazov da vam dokaže kako niste u pravu.

Nije li vječna želja za preživljavanjem, odbijanje odustajanja, pronalaženje drugog načina i samopouzdanje da stanete na noge nakon što ste pali upravo ono što je potrebno kako biste postali uspješni?

5. Luđaci su dovoljno ludi da vjeruju u sebe

Suvremeni svijet prepun je talenata pa je život postao jedno veliko natjecanje.

Kada shvatimo koliko je svijet ogroman i koliko se ljudi bori za isti posao, istu osobu, isti dom iz snova, poželimo dići ruke i odustati.

Ipak, postoji nekolicina ljudi koji će uspjeti i ostvariti svoje snove. Ne radi se o tome da su ti ljudi talentiraniji, pametniji ili bolji od vas – radi se samo o tome da oni vjeruju kako su dovoljno jaki i posebni da dobiju što žele.

6. Lude ljude ne ‘koči’ strah od neuspjeha

Konstantni strah od neuspjeha najčešće je glavna ‘kočnica’ koja nam ne dozvoljava da riskiramo i napredujemo. Kada na je slomljeno srce, ne vidimo kako bismo se ikad mogli oporaviti pa se od straha od ponovnog sloma radije zaštitimo od nove ljubavi.

Ludi ljudi ne boje se pasti. Oni nesmotreno uronjavaju pod površinu na kojoj mi samo plutamo u strahu da će nas ono što je ispod povrijediti. Možda se tako štitimo od lošeg, no, nažalost, štitimo se i od dobrog.

7. Luđaci ne traže dozvolu

Ludi ljudi nikada ne pitaju za dozvolu. Njihov je životni moto: “Radije bih molio za oprost nego pitao za dozvolu”.

Oni to jednostavno učine. Možda će završiti u zatvoru, možda će dobiti Oscara. U svakom slučaju, strah da će upasti u nevolju ne sprečava ih da učine nešto revolucionarno.

8. Ludi ljudi svjetlucave su osobe posute zvjezdanom prašinom

Djeca često pokušavaju shvatiti što je to što filmske zvijezde čini ‘zvijezdama’, povezujući to sa zvijezdama na nebu i njihovim sjajem.

Kada odrastu, shvate da je to što ih čini tako uspješnima i poznatima njihova osobnost. Njihov uspjeh izravni je rezultat činjenice da se ne uklapaju.

9. Ludi ljudi imaju integritet

Svaki vođa neke društvene revolucije prozvan je ‘luđakom’. Lude ljude nemoguće je ušutkati kada je u pitanju istina.

10. Luđake vodi strast, a ne novac

Kada je novac krajnji cilj, osoba ne može daleko stići. Možda ćete ostvariti financijski uspjeh, no izgorjet ćete. Novac nije dovoljan da vas održi.

Strast će vas dovesti do većeg i boljeg usjeha nego što će želja za novcem to ikada moći.

11. Ludi ljudi dovoljno su ludi da vjeruju samima sebi

Luđaci vjeruju svom šestom čulu, srcu, instinktu… Svi imamo taj unutarnji ‘osjećaj’, ali rijetki od nas ga slijede.

To činimo pogrešno. Ludi ljudi vjeruju samima sebi, slijede taj osjećaj i zato su uspješni.
 
 
(net.hr/uredio:nsp)

Smatran jednim od najvažnijih britanskih pisaca 20. stoljeća, George Orwell najpoznatiji je po svoje dvije kultne knjige, Tisuću devetsto osamdeset četvrta i Životinjska farma, koje su ujedno prodane u više primjeraka od bilo koje druge dvije knjige nekog autora u prošlom stoljeću.

Upravo su ta dva naslova najčešće završavala na filmskim platnima pa postoji nekoliko ekranizacija svakog romana, naravno, s različitim umjetničkim dosezima.

George Orwell, pravim imenom Eric Arthur Blair, pisao je poeziju, fikciju, književne kritike i bavio se novinarstvom, a svojim je kritičkim i socijalno angažiranim romanima postao jedan od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća. Najpoznatiji je po distopijskom romanu Tisuću devetsto osamdeset četvrta (1949.), koji je ovoga vikenda obilježio obljetnicu objavljivanja, te alegorijskom romanu Životinjska farma (1945.). Prvi je doživio tri ekranizacije, a drugi dvije, dok je pored njih na ekranima završio još samo jedan Orwellov roman, Neka cvate Aspidistra. K tome, čovjek je poznat i kao tvorac neologizama poput Big Brother ili hladni rat, a s obzirom na slojevitost njegovih romana, njihova ekranizacija nikada nije bila lagan posao. Ipak, nekima je uspjelo prilično dobro dočarati “orvelovsku” (još jedan pojam za koji je zaslužan) atmosferu.

5. Životinjska farma (1999.)

Nekoliko godina nakon uspjeha izvrsnoga Praščića Babea producenti su procijenili da je pravi trenutak za igranu verziju Orwellova romana smještenog u životinjski milje (naravno, uz pomoć obilatog korištenja računala i specijalnih efekata). Radilo se o televizijskom projektu koji kombinira glumce (Pete Postlethwaite), životinje, stvorenja iz radionice Jima Hensona (kojima su glas posudili Kelsey Grammer, Patrick Stewart, Ian Holm…) i specijalne efekte kako bi što bolje dočarali zbivanja na farmi. Nažalost, kreativna ekipa na ovoj verziji Životinjske farme nije bila na razini one koja je zaslužna za Babea, pa je i rezultat prilično lošiji. Redatelju Johnu Stephensonu (dotad je radio u Hensonovoj radionici, ali i na spomenutom Praščiću Babeu) to je bio debitantski rad, što se i vidi iz priloženog.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

4. Životinjska farma (1954.)

Od dvije animirane ekranizacije ove Orwellove alegorije komunizma, poznatija je ona s polovice prošloga stoljeća koju redateljski zajednički potpisuju supružnici Joy Batchelor i John Halas. Riječ je prvom prikazanom britanskom crtiću, a zanimljiv je podatak da je u njegovu financiranju sudjelovala i američka CIA u sklopu svoje “kulturne ofenzive” tijekom hladnoga rata. Na kraju je projekt završio u rukama bračno-poslovnog para koji je dotad zanat pekao na propagandnim filmovima britanske vlade tijekom Drugog svjetskog rata. Oni su ujedno i zaslužni za izmijenjeni kraj crtića u odnosu na roman, ali unatoč svemu neosporno je da Životinjska farma ima šarma.

3. Neka cvate Aspidistra / A Merry War (1997.)

Britanska romantična komedija Neka cvate Aspidistra, snimljena prema istoimenom Orwellovom romanu, nije film kakav biste očekivali s obzirom na piščevu reputaciju. No radi se o sjajnom, inteligentnom i duhovitom filmu s tipično britanskom atmosferom koji govori o marketinškom stručnjaku koji napušta posao kako bi se posvetio pisanju poezije, što će ga dovesti u nezavidnu financijsku situaciju. Glavne uloge tumače Richard E. Grant i Helena Bonham Carter, a režiju potpisuje iskusni televizijski profesionalac Robert Bierman.

2. Orwell Rolls in His Grave (2003.)

Dokumentarni film scenarista i redatelja Roberta Kanea Pappasa bavi se stanjem medija u suvremenoj Americi, pokazujući kako Orwellova naizgled bujna mašta ima poprilično dodira sa stvarnom situacijom. Medijske kuće i moguli s vlastitim interesima, pristrano izvještavanje i kreiranje javnoga mišljenja, prešućivanje informacija i još brdo toga s čime se susrećemo i u Hrvatskoj prikazano je u dokumentarcu Orwell Rolls in His Grave, uz sudjelovanje poznatih aktivista Michael Moorea, Tim Robbinsa i Dennisa Kucinicha koji pomažu raskrinkati stvarnu pozadinu izbora za američkog predsjednika i sličnih važnih događanja.

1. 1984 (1984.) & 1984 (1954.)

Najpoznatije Orwellovo djelo doživjelo je tri adaptacije (prvu još 1954.), a svakako je najdojmljivija ona u režiji Michaela Radforda što se pamti i kao film u kojemu je Richard Burton ostvario svoju posljednju ulogu (preminuo je dva mjeseca prije premijere filma). Prava na ekranizaciju koju godinu ranije producentima je prodala piščeva udovica uvjetujući snimanje filma bez korištenja specijalnih efekata, što se na kraju pokazalo odličnom smjernicom. Redatelj Radford i njegov direktor fotografije Roger Deakins (inače stalni suradnik braće Coen) htjeli su otići i korak dalje te snimiti crno-bijeli film, ali producenti nisu bili oduševljeni tom idejom pa se genijalni Deakins morao koristiti trikovima kako bi postigao željenu sumornu atmosferu. Inače, za ulogu koju je na kraju odigrao Burton figurirali su, između ostalih, Anthony Hopkins i Sean Connery. U svakom slučaju, riječ je o uspjelom prenošenju ovog literarnog klasika u filmski medij pa ne čudi što se upravo 1984 smatra najboljim filmom nastalim prema nekom Orwellovu djelu. Knjigu možete skinuti OVDJE –> 1984 – George Orwell (knjiga pdf)

 

cijeli film pogledajta na www.nowvideo.sx/video/jy2eykp6y3dzv (copy-paste)
 

 
(online.hr, youtube.com/uredio: nsp)