Jedno od najvećih postignuća u stomatologiji jest izum plombe, no čini se da ona nije tako savršena kao što se mislilo

Norveški znanstvenici otkrili su da bi nam plombe mogle donositi više štete nego koristi.

Naime, tijekom petogodišnjeg istraživanja u kojem je sudjelovalo više od 700 ljudi koji su trebali plombe, liječnici su pratili druge zube ispitanika. Ono što su otkrili jest da su kod čak 60 posto njih počeli propadati zubi smješteni uz onaj koji je trebao plombu.

“Ova otkrića su ustvari prilično logična, jer ako imate šupljinu na prvom kutnjaku, koji je sljubljen sa zubom ispred njega, ono zbog čega je vaš zub bio toliko osjetljiv da je počeo propadati, vjerojatno je već i na drugom zubu”, objašnjava Mark S. Wolff, profesor s njujorškog stomatološkog fakulteta.

Ali ipak, nemojte se odmah riješiti zubara. “Ono što smo vidjeli iz ovog istraživanja jest da su stomatolozi liječili samo rupu – šupljinu u zubu, a ne i rizično stanje koje je to uzrokovalo. Naime, prema ovom istraživanju ispada da ljudi koji stavljaju plombe imaju veće šanse da će im i drugi zubi uskoro propasti. Ali to se ne događa zbog same plombe, nego zato što bolest zuba nije izliječena prije postavljanja plombe.”

“Istraživanjem se pratio rizik nastanka naknadnog karijesa, koji je veći kod osoba sa slabijom ili umjerenom oralnom higijenom. Važno je zapamtiti da zub treba plombu zbog toga što propada. Da nije stavljena plomba, on bi samo nastavio propadati, što bi uzrokovalo daljnje oralne ili zdravstvene probleme, te bi na kraju mogli ostati bez zuba”, izjavili su iz američke stomatološke organizacije.

Dakle, kako biste uopće spriječili propadanje zuba i pojavu karijesa, trebali biste:

• Četkati zube dva puta dnevno s pastom (najbolje je prirodna bez fluora)
  

• Koristiti zubni konac jednom dnevno

• Imati uravnoteženu prehranu i ograničiti unos šećera i zaslađenih pića

• Redovito posjećivati stomatologa

Najčešće greška koji svi rade jest da ne četkaju zube dovoljno dugo. Obavezno biste zube trebali prati barem dvije minute, kako bi zubi postali otporniji na propadanje.
 
(express.hr/uredio:nsp)

Jeste li znali da vađenje živaca iz zuba može imati vrlo negativne posljedice po vaše zdravlje? Ljudi postupno otkrivaju skrivene opasnosti vađenja živaca pošto sve veći broj stručnjaka progovara o ovim opasnostima

Dr. George Meinig, autor knjige “Zataškavanje vađenja živaca”, naveo je sljedeće:

“… Kada inficirani zubi proizvedu poremećaje u drugim dijelovima tijela, infekcija ne mora obavezno biti velika, ali dokazi upućuju na to da opasni otrovi mogu doći iz inficiranih zuba u limfni sustav ili krv, ili oboje, proizvodeći poremećaj mnogo gori od infekcije.

Dokazi upućuju na to da otrovne tvari mogu pod određenim uvjetima smanjiti osjetljivost organizma ili specijalnih tkiva, tako da i manje količine organizama koji proizvode toksine mogu proizvesti veću reakciju i poremećaj”.

Možda vam se ovaj citat čini komplicirano, ali on sažeto objašnjava zašto se operacije vađenja živaca moraju izbjegavati. Kad god se izvadi živac iz nekog zuba, može doći do situacije koja je gore opisana.

Štetne tvari proizvodi inficirani zub kojem je izvađen živac, a to može imati ozbiljne posljedice po cjelokupno zdravlje. Kada se ove infekcije i toksini ne detektiraju na vrijeme, mogu nastati sustavna oštećenja.

Pošto zub kojem je izvađen živac u suštini biva ubijen, ljudsko tijelo ga odbacuje kao što bi odbacilo bilo koji drugi mrtav organ ili tkivo. Iz tog razloga gotovo svaki zub kojem je izvađen živac postaje mjesto infekcije.

Zbog često neprimjetnih simptoma, pojedinac može godinama patiti, a da ne bude svjestan infekcije.

Ove infekcije se nazivaju fokalne, pošto su kod njih bakterije lokalizirane u nekom regiji, kao što su krajnici ili tkivo oko zuba, iz kojeg se zatim mogu proširiti na neki drugi organ.

Čak su i mjesta u kojima su se nekada nalazili živci podložna fokalnim infekcijama. Kada se živac ne izvadi iz zuba kako treba i dio živca ostane u čeljusti, javlja se vrlo podložno okruženje za nastanak fokalnih infekcija.

Ovakve fokalne infekcije mogu uzrokovati srčani udar, moždani udar, oštećenje bubrega pa čak i oštećenje jetre. Pošto često bivaju nedetektirane od strane zubara, one mogu prilično ugroziti zdravlje pacijenta.

Zbog čega je još vađenje živaca tako opasno?

Što duže inficirani zub ostane nedetektiran, veća je šansa da će nastati potpuna infekcija. Međutim, upravo ono što se događa dok se infekcija tek pojavljuje nanosi najviše štete unutarnjim organima i sustavima organa.

Fokalne infekcije koje se razvijaju u zubima napadaju različite dijelove organizma. Neki istraživači su zaključili da od toga koji je zub inficiran ovisi koji će tijelo biti zahvaćen infekcijom.

Zaključak

Operacija vađenja živaca se mora izbjegavati po svaku cijenu. To često označava da bolan ili nepopravljivo oštećen zub mora se vadi.

Nažalost, vađenje čitavog zuba je obično jedino zdravo rješenje osim ako zub može popraviti nekom drugom operacijom pored vađenja živaca.

Što duže se zub s izvađenim živcem nalazi u ustima, veća je šansa da će se razviti zdravstveni problemi.

Pošto imunološki sustav postaje prezasićen silnim središtima infekcijama, kod pojedinca na kraju može doći do nastanka različitih autoimunih bolesti.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Interesantna napomena je da su tumori, u većini slučajeva, pojavljivali s iste strane tijela gdje je napravljena plomba ili neka druga operacija na zubu

Jedna od zubarskih procedura kojih se ljudi najviše plaše je stavljanje plombe. Može biti i najbolnija. Na tisuće ljudi koji ih vrše su nesvjesni opasnosti koju može imati po njihovo zdravlje, i život.

Što je plombiranje?

Plombiranje je procedura u kojoj zubar izbuši i izbaci propalu zaraženu pulpu i postavi sloj u kanal koji će otkloniti preostalu pulpu. Kanali se zatim napune izvjesnim materijalom. Zub je sada praktično mrtav i ostaje u ustima.

Zašto se vrši plombiranje?

Problem leži u anaerobnim bakterijama koje ostanu u kanalu zuba i koje mogu završiti u krvotoku uzrokujući razne zdravstvene probleme poput MS-a, ALS-a, pa čak i raka.

Dr George Mainig, napisao je knjigu pod nazivom “Prikrivanje plombe” gdje se obrađuje pitanje plombiranja. U ovoj knjizi on piše o detaljnom istraživanju u koje je bilo uključeno oko 5.000 životinja.

Istraživanje je otkrilo da su bakterije i toksini uspjeli pobjeći u krvotok kroz koščato podnožje zuba. Također je pokazano da su ovi organizmi bili odgovorni za visok postotak kroničnih i degenerativnih bolesti koje su doslovno epidemija u Americi.

Otprilike 25% stanovništva ima jak imunološki sustav i sposobni su živjeti bez simptoma nakon plombiranja. Zbog toga zubari i zubni kirurzi vjeruju, lažno, da je plombiranje potpuno sigurno.

Međutim, postoji 75% njih čiji imunološki sustavi ne funkcioniraju najbolje zbog loše prehrane, nesreća, bolesti, stresa itd.

To su pojedinci koji zbog razvijenih simptoma moraju ići od liječnika do liječnika u pokušajima da nađu odgovor za svoje muke. Veliki postotak ovih slučajeva događa se zbog bakterija porijeklom iz korijena zuba, kod vađenja zuba ili zbog nekakve druge infekcije.

Nedavno je dr Robert Jones, istraživač, otkrio veliku povezanost između korjena zuba i raka dojke.

On je proveo studiju od 5 godina sa 300 pacijentica koje boluju od raka dojke koja je pokazala da 93 posto žena s rakom dojke imaju plombe. Preostalih 7% je imalo drugih problema sa zubima.

Interesantna napomena je da su tumori, u većini slučajeva, pojavljivali s iste strane tijela gdje je napravljena plomba ili neka druga operacija na zubu.

Dr Jones je ustanovio da toksini iz bakterija u inficiranom zubu i viličnoj kosti mogu inhibirati prirodnu sposobnost tijela da suzbije razvoj tumora.

Zdravlje zuba je vrlo važno za zdravlje čitavog organizma.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(naturalnews,webtribune,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Depresivni ste? Konstantno umorni? Patite od glavobolje? Nezainteresiranost? Zaboravljate? Imate česte mučnine? Probleme s probavom? Anksiozni ste i agresivni? Bez koncentracije? Ako imate ovu plombu u ustima i neke od ovih simptoma, najvjerojatnije je trovanje živom počelo!

Iako je ova stomatološka metoda zastarjela, zbog pojave drugih alternativnih metoda, dentalne plombe zvane amalgam još uvijek se koriste u mnogim stomatološkim ordinacijama u svijetu, ali i milijuni ljudi ih još uvijek ima u svojim ustima ni ne znajući da u ustima sustavno nose otrovnu i po život pogubnu živu.

Dr. Stuart Scheckner, stomatolog rodom s Floride, suočen s vlastitim iskustvom trovanja živom iz plombi izgubio je gotovo sve, ali je svoj život okrenuo borbi protiv stomatoloških otrova.

Napisao je knjigu “Entitled Time Bomb from Vithin: Mercury Poisoning in Dentistry” u kojoj je opisao svoje strašno iskustvo trovanja živom, a cilj knjige je, kako kaže, potpuna zabrana korištenja amalgamske plombe igdje u svijetu, te njeno kažnjavanje jer, kako dr. Scheckner govori, “Korištenje ovih plombi jednako je ubojstvu”.

Amalgamske plombe su najjeftinije, pa je zbog toga i najčešce korišcena plomba u stomatološkom svijetu i još uvijek se najčešće stavlja preko socijalnog zdravstvenog osiguranja. Ali, njen sastav je zapanjujući.

Jedna plomba sadrži čak 54% posto žive!

Za one koji ne znaju o kojim plombama govorimo, to su one srebrne plombe koje ima u ustima skoro svaki drugi čovjek na planeti. Problem je u tome što živa isparava, i ona isparava u ljudskim ustima, što dovodi do sustavnog trovanja živom.

No, kako dr. Scheckner govori u svojoj knjizi, problem je što je trovanje živom kroz plombe gotovo nemoguće prepoznati jer simptomi trovanja se pojavljuju godinama i ako ne znate, nikada ih ne biste povezali s živom. Na posljetku živa taložena godina u ljudskom organizmu može izazvati dugu i bolnu smrt, a da nikad ne saznate da je to od žive.

Imate ovu plombu u ustima? Depresivni ste? Konstantno umorni? Patite od glavobolje? Nezainteresiranosti? Zaboravljate? Imate česte mučnine? Probleme s probavom? Anksiozni ste i agresivni? Bez koncentracije?

Ako imate ovu plombu u ustima i neke od ovih simptoma najvjerojatnije je trovanje živom počelo!

Dr. Hal Huggins, jedan od najpoznatijih stomatologa, prvi je počeo razotkrivati ​​istinu o smrtonosnim plombama te se sukobio sa cijelom svojom strukom jer je rekao da je i najmanja količina žive u ljudskom tijelu opasna.

Uzeo je primjer ljudskog jajašca koje, ako se na trenutak dodirne živom, nerijetko gubi svoju sposobnost vezivanja za zid maternice čak i ako je oplodnja bila uspješna.

Huggins upozorava da živa u ljudskim ustima ispušta toksične pare 24 sata na dan te da može uzrokovati po život opasne bolesti. Najčešci uzročnik kroničnog umora upravo je živa sadržana u ustima ljudi i djeluje konstantno, sve dok se ne izvadi.

Huggins je život posvetio besplatnom pružanju pomoći ljudima koji su otrovani živom kroz ‘srebrne’ plombe. Nakon otkrivanja istine javnosti dobio je otkaz i teško odbacivanje od strane struke, a nastavio je da obavještava ljude o strašnim smrtonosnim materijalima koje stomatologija nosi sa sobom.

Njegov otkaz, ali i primjeri mnogih drugih liječnika stomatologa koji su o tome progovorili te su bili prognani i diskreditirani unutar svoje struke zbog toga, dokaz su da ni ove plombe nisu slučajno u ustima velikog broja ljudi na planeti.

Te otrovne plombe koriste se od 1800. godine, pa možete zamisliti koliko je ljudi otrovano, mučeno i umrlo jer su vjerovali medicinskoj struci.

Osviješteni liječnici, stomatolozi danas, spremno poručuju: “Ako imate te plombe u ustima, izvadite ih i ozdravit od mnogih bolesti”.

Metalni amalgam za plombu zuba sadrži oko 50% elementarne žive i 50% drugih metala

Amalgamske plombe su napravljene od smjese koja nastaje procesom amalgamacije žive i srebra, uz dodatke još nekih drugih elemenata poput kositra, cinka ili zlata koji služe u svrhu poboljšanja kvalitete materijala s obzirom na njegovu namjenu i jake žvačne sile koje treba podnositi. Postavlja kao ispunjavač na zub gdje je zub oštečen, a nakon što se očisti karijes.

Otrovnost žive je neupitna, ali samo u obliku para koje se isparavaju prilikom postavljanja i raspršivanja materijala prilikom skidanja amalgama. Jednom postavljene amalgamske plombe u ustima su pasivni, ali mnogi stomatolozi preporučuju zamjenu posebice ako su starijega datuma ili ako su popucali.

Ukoliko ste se odlučili za zamjenu amalgamskih plombi ono što trebate znati su dvije stvari, nije preporučljivo vaditi više od jedne do dvije plombe odjednom te zamolite zubara da prilikom mijenjanja ispuna koristi zaštitnu opnu koferdam tj. gumene plahtice kako živu ne biste progutali. Stomatolozi prilikom mijenjanja ispuna koriste jake sisaljke, ali opna se preporučuje radi dodatne zaštite. Također se preporučuje da se između mijenjanja plombi pričeka i do mjesec dana kako bi se organizam stigao očistiti od eventualnih količina unesene žive. U svrhu čišćenja poželjno je unašati u organizam i više zelenoga povrća koje sadrži klorofil koji veže otrovne metale na sebe ili uzeti dodatak prehrani na bazi klorofila u istu svrhu.

Metalni amalgam za ispun zuba sadrži oko 50% elementarne žive i 50% drugih metala no unatoč toj činjenici, amalgam se u većini svijeta još uvijek smatra sigurnim za ljudsko zdravlje kao najučinkovitiji ispunjavač za kvarne zube. Američka agencija za hranu i lijekove (U.S. Food and Drug Administration – FDA) smatra da nije štetan za zdravlje, no u Norveškoj i Švedskoj je zakonom zabranjen, prije svega zbog štetnog utjecaja žive na okoliš.
 

 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio:nsp)