U CERN-u je snimljen “znanstveno-fantastični” plesni performans za filmski projekt koji prikazuje skupinu plesača koji izvode Shivin ples uništenja u postrojenju Velikog hadronskog sudarača čestica

Prema službenim stranicama spota, navodi se:

“CERN-ov fizičar naporno radi na Velikom hadronskom sudaračm čestica (LHC) u potrazi za najmanjom postojanom česticom, kada se odjednom pojavi sablasna žena koju glumi sopranistica Claron McFadden, pitajući ga voli li više česticu nego što voli samog sebe, i da li bi, ako bi mogao, postao jedno s česticom.

Dok se Lucas sve više trudi usredotočiti se na svoj rad, Claronina poruka postaje sve upornija, jer ga nosi kroz vrijeme u potrazi za odgovorima – odvajajući ga od bezvremenosti fizike i usmjeravajući ga prema bezvremenosti ljubavi i glazbe.

Međutim, kao što se može vidjeti, u promotivnom videu su plesači koji izvode ritualni ples, sličan Shivinom “Plesu uništenja” (ili Dance of Destruction), koji se odvijao samo tjedan dana prije nedavnog otvaranja akceleratora čestica.”

Kao posljednji od hinduističkog svetog trojstva uz Brahmu i Višnua koji su stvaratelji i održavatelji ovog materijalnog svemira, Boga Shivu se prikazuje kao uništavatelja, kao onog koji dolazi posljednji da bi u sebi zadržao ovaj svijet do novog ciklusa stvaranja.

Pogledajte spot:

Novi-Svjetski-Poredak.com

Otok Okinawa u Japanu, odmah sjeverno od Tajvana, odavno je već “vruća točka”  tajne dugovječnosti

On je bez premca po svojem zdravlju, duhovnosti i spoju uma i tijela. U stvari, Okinawa je među prvima u svijetu stanovnika.

To nisu bilo kakvi prosječni stari ljudi. Ovdje na Zapadu, povezujemo starost s jadom, bolom u zglobovima, demencijom i staračkim domovima, ali na otoku Okinawa, stogodišnjaci su sretni i iznenađujuće neovisni.

Bolesti poput Parkinsonove, Alzheimerove bolesti, autizma, raka, dijabetes i bolesti srca se ne pojavljuju kod ovih ljudi, barem ne do 90. godine!

Zanimljivo je da, kada je Okinawa uklonila iz svog društva životne stilove i obrede i usvojila američki ili zapadni način života, njihova dobna granica je počela biti paralelna sa onom građana SAD-a.

Što je točno njihova tajna? Iako geni igraju ulogu, čini se da životni stil ima najveći doprinos. U 2000. godini, objavljena je studija o nekim fascinantnim činjenicama o dugovječnosti:

1. Biljna prehrana

Okinawa je lijep tropski otok (koji pomaže svačijem raspoloženju), ali postoji još veća tajna njihova uspjeha. Budući da su biljke bliže ekvatoru, gdje šteta sunca može biti veća, da bi se zaštitile one proizvode veće količine fitokemikalija i antioksidansa da bi preživjele.

Ove hranjive tvari ne samo da štite biljke od sunčevih zraka, već i od životinja i insekata također. Te fitokemikalije zapravo uklanjaju slobodne radikale i eliminiraju upale iz našeg tijela! Građani Okinawe jedu i do 10 porcija voća i povrća dnevno – sve organsko!

2. Ograničeni na ne-životinjske proteine

U Okinawi, populacija slijedi prehranu na biljnoj bazi, i sami uzgajaju vlastitu hranu. Njihova prehrana se temelji 80% na biljnoj bazi sa 20% rezerviranih za ribu i, povremeno, svinjetina, ako postoji poseban obred. Također, meso je bez antibiotika, hormona i okrutnost koje postoje na Zapadu u tvorničkim farmama.

3. Prehrana bogata flavanoidima (estrogenim tvarima iz hrane) i dobrim mastima

Oni jedu prirodne žitarice, korjenasto povrće, slatki krumpir, lisnato zeleno povrće, i tone ne-GMO fermentirane soje (90% je GMO soje u SAD-u).

Hrana kao što je miso, lan, ili tempeh su izvrsni za jetru i menopauzu. Žene doživljavaju menopauzu, naravno, uz manje komplikacija.

Druga tajna je gorka tikva ili Goya. Kao što naziv implicira, to je vrlo gorka dinja! Sadrži vitamine B skupine, vitamin C, kalcij, magnezij, cink, fosfor, željezo i beta karoten.

Sadrži fitonutrient koji se zove karantin i spoj koji oponaša inzulin – polipeptid P, koji uzrokuje nižu razinu šećera u krvi i može biti lijek za dijabetičare.

4. Kalorijska ograničenja

Oni prakticiraju tehniku ​​pod nazivom Hara Hachi Bu, gdje se oni ne prejedaju.

U prijevodu to znači 8 dijelova od 10, što znači da prestaju jesti kad su 80% puni. Kalorijsko ograničenje je sporna tema, ali istraživanja su pokazala da ograničenje, bez pothranjenosti, može proizvesti mjerljive prednosti i potencijalnu dugovječnost.

Jer jedna stvar, vi ćete izgubiti na težini, i to je dobra stvar za većinu Amerikanaca i Europljana. Kalorijska ograničenja također aktiviraju autofage, što je proces u kojem se starije, mrtve stanice gutaju i očiste od strane drugih stanica kako bi tijelo radilo u tip top formi.

Ako je tijelo neučinkovito kod uklanjanja starog otpada, onda ta prljavština može dovesti do neurodegenerativnih i srčanih bolesti. Druge studije ukazuju na “hormeze”, što znači da se potiče korist od niskog intenziteta bioloških stresora.

Ova teorija predlaže da kalorijski ograničena dijeta izaziva imunološki sustav i povećava obrambeno stanje zbog izazivanja male količine stresa koji dovodi do uključivanje gena dugovječnosti kroz znanstveno dokazanu epigenetiku (neki geni su isključeni i uključuju se na temelju prehrane, okoliša, misli, itd).

5. Dnevna tjelovježba

Oni prakticiraju svakodnevno vježba koje ne samo da su korisne za tijelo, već i um, isto tako. Znaš kako se divno osjećati kada završite neki sportski trening ili sat joge?

Zamislite da to radite svaki dan sporijim tempom, u otočnom okolišu. Većina ljudi prakticira Tai Chi, karate, vrtlarstvo, ples, jogu, ili borilačke vještine, za koje se zna da spoja um i tijelo u više duhovni proces.

Isto tako, nitko ne puši! Oni također imaju mali postotak oboljelih od osteoporoze (ne, oni ne piju puno mlijeka, koje ne zaustavlja osteoporozu), jer oni jedu više biljaka koje su pune kalcijem! Oni tada za sveukupno zdravlje kostiju aktiviraju vitamin D i provodeći vrijeme na suncu.

6. Pozitivan stav

Kad istraživanja, Okinavci su dosljedno dobivali više ocjene u borbi protiv stresa i stresnim situacijama, kao i na njihov ukupni pogled na život. Na otoku oni uživaju u sporijem tempu života i bliskom zajedništvu. Laboratorijski rezultati pokazuju nisku razinu homocisteina, upalne aminokiseline prisutne u onih s bolestima srca. Stanovnici Okinawe imaju 80% manji rizik od srčanog udara!

7. Usko povezane zajednice

Mi smo društvena bića kojima je potrebna ljubav i podrška od prijatelja i najmilijih. Do 80% starijih ljudi na Okinawi žive sami ili sa supružnikom, no oni nikad ne odustaju od njihove povezanosti sa društvenim centrima i sudjelovanja u igrama, sportovima ili zajedničkim vježbama.

Takve društvene skupine se zovu Moai skupine. Na Okinawi, starenje se gleda s poštovanjem, a stari ljudi i dalje pomažu u funkcioniranju zajednice.

8. Pronaći “Ikigai”

Ikigai znači “tvoj cilj.” Umirovljenje je strani pojam na Okinawi. Njihovo uvjerenje je da treba učiniti život vrijednim življenja, bez obzira to koliko ste stari. Vi pomažete drugima i nastavljate uvijek tražiti ponovne misije.

9. Njegovanje duhovnosti

Duhovnost, ne religija, je glavni dio života u Okinawi. Postoje jutarnji rituali, meditacijske skupine, te nastavak osjećaja pripadnosti grupi koja radi zajedno kako bi postigla nešto više od njih samih. Oni ne srame glazbe ili plesa i vjeruju da to budi dušu.

10. Istočni i zapadni medicinski pristup

Za razliku od razmišljanja na Zapadu gdje postoji pilula za svaki simptom, naporan rad kojim se postiže zdravlje se često izbjegava, Stanovnici Okinawe kombiniraju oba aspekta kako bi se postigli sveukupno zdravlje.

Oni također upotrebljavaju šamanske iscjeliteljske prakse, duhovnost i neke zapadne metode također. Oni vjeruju u vitalnost i zdravlje ljudi njihovih sela. Posebno, starije žene igraju aktivnu ulogu kao i vjerski vođe i duhovni šamani u selima. Drevno bilje poput onih koje se koriste u Ayurvedi i tradicionalnoj kineskoj medicini se koriste u svakodnevnom životu. U stvari, kurkuma se konzumira u velikim količinama (uglavnom u čaju) i cijenjena je po svojim antioksidansima i detoksifikaciji jetre jetre.

Mi bi svi mogli naučiti neke lekcije načina života od mudrih i nježnih ljudi sa otoka Okinawa u Japanu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Plesna epidemija je bio slučaj plesnog ludila koji se dogodio u Strasbourgu, u srpnju 1518. godine. U razdoblju od oko mjeseca dana, otprilike 400 osoba je plesalo danima bez odmora, te su neki od plesača zbog toga umrli od iscrpljenosti, te moždanog ili srčanog udara

Epidemija je počela u srpnju 1518. kada je gospođa Troffea počela gorljivo plesati na ulici u Strasbourgu. Njezin ples je trajao negdje između četiri do šest dana, a u roku od tjedan dana, pridružilo se još 34 osobe, da bi za mjesec dana bilo oko 400 plesača, uglavnom žena.

Ovaj je događaj dokumentiran u povijesnim dokumentima, liječničkim bilješkama, lokalnim i regionalnim kronikama, pa čak i bilješkama koje je izdalo gradsko vijeće Strasbourga iz čega je vidljivo da ovaj slučaj nije ni izmišljen, a niti preuveličan.

Kako se plesna zaraza širila i pogoršavala, zabrinuti su plemići zatražili savjet od lokalnih liječnika, koji su odbacili teoriju astroloških i natprirodnih uzroka, nego su tvrdili da se radi o bolesti koju uzrokuje “vruća krv”.

Zatim su, umjesto uobičajenog propisivanja puštanja krvi, vlasti krenule u poticanje plesanja, vjerujući da će se plesači oporaviti samo ako budu danonoćno plesali. U tu svrhu su pripremili dvije hale, tržnicu i drvenu pozornicu te su čak platili i svirače, ali i profesionalne plesače koji su dodatno trebali motivirati na ples, sve kako bi povećali učinkovitost.

Tek kada su ljudi počeli umirati, vladari su razmislili o svojoj strategiji te su zaključili kako se ipak radi o prokletstvu te su odredili masovno kajanje; prostitucija i kockanje su zabranjeni, a plesači su odvedeni u obližnje svetište na molitvene obrede. U sljedećim tjednima, epidemija plesa je popustila.

Do današnjeg dana, usprkos raznim pretpostavkama, uzrok ovog ponašanja nije razjašnjen.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube.com/uredio:NSP)

U ovoj minilisti vidjet ćemo otprilike kako stvari stoje među pet vodećih kontroverza globalne mistike, okultizma i magije. Ovo je inače prilagođeni dio poglavlja iz moje prve knjige ‘Svjetske misterije i tajne’ (2007.).

5. ŠAMANIZAM

Najkraća definicija šamanizma je kontakt s drugim razinama stvarnosti, poznatijim kao ‘svijet duhova’, preko posrednika šamana. Termin šaman dolazi iz turskog jezika i znači praktičar, te je danas pojam za sve praktičare komunikacije s duhovima. Njegova najpoznatija zadaća je iscjeljivanje pomoću duhova životinja, biljaka, predaka, a u najokultnijim i najtajnijim ritualima preko duhova vanzemaljaca.

Tu su i radi tradicije i drevne povijesti, vodstva pri ritualnom žrtvovanju, podizanja iz mrtvih, angažmana za zaštitu prirode itd. Ukoliko Vi poželite postići komunikaciju s duhovnim svijetom potreban je ulazak u druga stanja svijesti. Vrijedi napomenuti da se u stanje transa može doći i na druge načine, ne isključivo pomoću psihodeličnih droga i napitaka.

Tu je tako recimo poseban ples, bubnjanje, glazba, post, itd. Povijest razvoja šamanizma je također interesantna. Podrijetlo je nepoznato, ali se ipak zna da korijeni sežu najmanje 12.000 godina u prošlost. Ono što zapanjuje je brzina kojom se šamanizam rasprostranio diljem planete kao i brojnost i jačina sukoba vodećih svjetskih religija sa šamanima. Sve te religije su nastale pod velikim utjecajem ove drevne prakse, a unatoč tome gorljivo provode progone, spaljivanje pismene i onemogućavanje usmene predaje, lov na vještice, a u modernije doba i cenzuru informacija, uništavanje prirodnih bogatstava i svega ostalog vezanog uz djelovanje šamanizma.

Ovakva kultura je danas najzastupljenija u Americi, no ima je i diljem svijeta, primjerice u Africi, Sibiru, Oceaniji itd. Sibir je i nekakvo polazište svih istraživanja, poput Haitija za vodou. Šteta je što se tijekom prošlog stoljeća gotovo u potpunosti izgubio trag svjetski poznatih tamošnjih plemenskih šamana. U Europi eksperti za ovu kulturu najčešće dolaze iz turskih, bugarskih i mađarskih plemena. Azija je popunjena sa korejskom, tibetanskom i mongolskom praksom koje su trenutno najznačajnije.

Eskimi i Inuiti i sada žive u skladu s drevnim vjerovanjima. Ipak, glavni adut suvremenog šamanizma su američki Indijanci. Sjevernoamerički Indijanci su iznimno brojni i kroz popularnu kulturu najpoznatiji šamani. Ostatak Amerike je današnji autoritet na području vizija. Curanderosi i Ayahuascerosi iz Amazone ulaze u druga stanja svijesti pomoću napitka Ayahuasce kojeg su naslijedili direktno od duhova.

4. WICCA

Wicca je u suštini neopoganska prirodna religija koju je definirao Gerald Gardner 1954. godine. Glavne karakteristike Wicce su obožavanje Božice i Rogatog Boga koji su dio nekakvog panteona uz prakticiranje magije, morala i proslava osam sezonskih blagdana.

Gardner je napisao knjige ‘Vještičarenje danas’ (1954.) i ‘Značenje vještičarenja’ (1959.). U njima je udario temelje ove religije koje je navodno doznao prilikom inicijacije u jedan vještičji red u Južnoj Engleskoj. Stručnjaci pravim uzorom smatraju Crowleya, te pisce Kiplinga i Frazera. Kao i kod svih drugih religija upitno je postojanje prvotnog čina zbog koje je dogma nastala što teoretičari zavjere dovode u kontekst sa manipulacijom naivnih ljudi.

Ovdje nije sporno Gardnerovo postojanje već njegov kontakt s vješticama. Britanska Wicca je imala mnoge podružnice i frakcije, a prava popularnost je zabilježena tek dolaskom u SAD. Tako je 1990. zabilježen broj od 8.000 Amerikanaca Wiccana, a 2001. ih ima čak 134.000 što dovoljno govori o strjelovitom usponu ove religije. Rogati Bog je personifikacija Pana, Cernunnosa, Athoa, Karnayne, kao i brojnih drugih simbola. Božicu pak vidimo kao djevu, majku i staricu. Ipak, oni nisu ništa naspram ‘Velikog Pokretača’ koji se zove Dryghten te je njegova priroda nepoznata.

Ostali vjerski aspekti su recimo i reinkarnacija. Pošto je neslužbena parola Wiccana ‘Jednom vještica, uvijek vještica’ tako je tu i vjerovanje da su današnji Wiccani reinkarnacija srednjovjekovnih vještica. Komunikacija s mrtvima se uspostavlja preko Ouija ploče, no postoji i frakcija koja to ne dopušta.

Ceremonijalna magija je opisana kao znanost kontrole tajnih prirodnih sila. Magiju primjenjuju, po vlastitim navodima, isključivo za iscjeljivanje, plodnost i slične korisne stvari, te zabranjuju crnu magiju (po njima Zlu magiju jer crna boja nema veze sa zlim, op.a.). Poznat je i tzv. kodeks časti kod Wiccana koji je sadržan unutar 161. Wiccanskog Zakona.

Ostale religijske knjige su ponajviše one Gardnerove i Crowleyeve. Wiccani vjeruju u pet elemenata, dijelova materije (Zrak, Vatra, Voda, Zemlja i Eter ili Duša). Rituali se održavaju na osam glavnih prirodnih svetkovina tijekom godine, te se upotrebljavaju razni okultni predmeti i simboli. Svatko tko želi pristupiti u ovu religiju mora proći ritual inicijacije i napredovati kroz tri stupnja preko takvih inicijacija što je zajedničko većini religija. Brak Wiccana traje dok traje i ljubav, te dijete rođeno u takvoj ljubavi prolazi kroz Wiccanenje što je slično poput krštenja.

Današnja Wicca promiče neke drevne vrijednosti vezane uz svetkovanje prirode te nemaju nikakve veze s urocima i vradžbinama. Mnogi Wiccani vjeruju u druge dogme i religije, a meni je zanimljiv veliki rast neopoganskih religija što definitivno navodi na nešto.

3. THELEMA

Thelema je religijski i filozofski sustav koji je baziran na misli: ‘Čini što želiš, to je sav zakon… Ljubav je zakon, ljubav pod voljom’ (Aleister Crowley, ‘Knjiga Zakona’). Thelema na koinskom grčkom znači upravo volja. Religiju je razvio sam Crowley nakon susreta s bićem Aiwassom 1904. godine.

Ono što je sporno je taj poznati izraz ‘Čini što želiš, to je sav zakon’ jer ga tumači smatraju vrhuncem težnji vlastitog ega. Crowley to nije tako zamislio već je vjerovao da sve upućuje ka dosegu jedne prave volje, odnosno, sudbine. Povijest Theleme po nekima počinje još u Bibliji, no pravi izvor je ipak knjiga ‘Hypnerotomachia Poliphili’ koju je napisao dominikanski redovnik Francesco Colonna. U njegovoj knjizi postoji dioba između Logistice (razuma) i Thelemie (volje).

Na kraju pobjeđuje Thelemia. Uzor Crowleyu je bio François Rabelais, franjevac i benediktinac iz 16. stoljeća. On je u svojim knjigama govorio o Kapeli Thélème gdje su se stanovnici vodili isključivo zakonom ‘Čini što želiš’. Tako je udario temelje za gotovo sve kasnije teorije koje je Crowley po svojim riječima upotpunio u već spomenutoj ‘Knjizi Zakona’.

Sljedeći teoretičar je bio Sir Francis Dashwood i njegova grupacija ‘Redovnici iz Medmenhama’ poznatija pod imenom ‘Klub Vatrenoga Ognja’. Njihovo djelovanje je nepoznato, zna se samo da su Rabelaisova djela bila predmet čitanja. Grupacija je navodno prakticirala masoneriju (u članstvu velik broj društvenih uglednika) uz tajne katoličke rituale.

I sada dolazimo do pravog začetnika Theleme, Aleistera Crowleya. ‘Liber AL vel vegis’ iliti ‘Knjiga Zakona’ prva je knjiga o materiji. Napisao ju je u Kairu pod utjecajem bića zvanog Aiwass koji mu je bio anđeo čuvar. Svaka osoba tako ima Pravu Volju koju treba razlikovati od ega. Takva Volja se može okarakterizirati kao životna svrha ili cilj.

Svaki Telemist želi izdvojiti svoje prave težnje iz podsvijesti kako god one nevjerojatne bile, te je zbog toga potrebno stupiti u kontakt s bićem, anđelom, koje nam je dodijeljeno pri rođenju. Božanstva dolaze iz egipatske mitologije, a Nuit je najviša božica.

Ona je noćno nebo i Velika Majka. Ostala bitna božanstva su Hadit, bog manifestacije i vremena, Ra-Hoor-Khuit, bog Sunce, Hoor-Paar-Kraat, bog tišine i unutrašnje snage, Babalon, božica užitka poznata kao Djevica Kurva i Therion kojeg Babalon jaše, životinja unutar čovjeka. U ritualu se prakticira joga, invokacija i istjerivanje, priziv anđela čuvara, obožavanje Sunca i razne forme mise. Sve je potrebno radi shvaćanja Prave Volje. Danas postoje brojne organizacije koje štuju Thelemu poput O.T.O.-a, A∴A∴. Crkve Svih Svjetova, Bratstva Saturna itd…

2. VOODOO

Vodou ili, amerikanizirano, Voodoo, je religija koja potječe s Haitija i nekakva vrsta fuzije između raznih vjerovanja ljudi iz Zapadne Afrike (Gana i Benin) i katoličkih svjetonazora tijekom ropstva. Ključni bog ove religije je Bondyè (poveznica s Jahveom) koji se ne miješa u svijet ljudi, te je nedokučiv i njemu se ne moli jer po vjerovanju ne uslišuje molitve. Iz tog razloga se štuju niža bića, Loa (poveznica s precima i svecima).

Među utjecajnijim Loa bićima poznajemo Papa Legbu, čuvara križanja, Erzulie Fredu kao duha ljubavi, Simbi, duha kiše i magova itd. Podjela Loa je dvadeset i jedna nacija, te prezimena i svako pojedino biće ima svog similara kod katoličkih svetaca. Hijerarhija crkve kao takve ne postoji osim na najnižim nivoima pa tako nemaju niti središnju figuru poput pape.

Ritual je interesantan jer je spoj raznih drugih rituala. Prije početka je potrebna najmanje jednodnevna priprema uz postavljanje oltara, razno spravljanje peradi itd. Početak ceremonije je označen pjevanjem uz bubnjeve što doziva razna bića i duhove. Ta dozvana bića zaposjedaju tijela sudionika te komuniciraju sa ostalima kroz njih. Zanimljivo je to što na kraju korist od cijelog događaja ima isključivo obitelj sudionika u kojima su se nalazila takva bića. Sam ritual zna biti u potpunosti ozbiljan kao i nešto neozbiljniji, ovisno o izvođačima.

Izvođači rituala nisu inicirani jer vlada vjerovanje da za priziv duha ne moraš biti službeno ili magijski odobren. Ipak, postoje osobe koje se brinu o postojanosti ceremonije i ponašanju sudionika. Ono što nas također zanima je tamna strana vodoua.

Popularna kultura pri tome ističe zombije, voodoo lutke i slične ostale dodatke. Zombije kreira takozvani bokor – crni mag, i to se isključivo prakticira na Haitiju. Slična stvar je i s voodoo lutkama. Podrijetlo im je Afrika, a kako su ljudi došli do zabijanja igala nije poznato. Taj fenomen više vežemo sa hoodoom (forma vodoua koju najčešće rabe Afroamerikanci i Latinosi te je gotovo u potpunosti nastala pod utjecajem kršćanstva i možemo je danas pronaći u New Orleansu, SAD) iako ga, zbog turizma, prikazuju i Haićani. Simbolika lutki u vodou religiji nije uništavanje tuđih života već komunikacija s duhovima.

Dakle, ako izvučemo zaključak, postoji velika obmana o vodouu jer se miješa s hoodoom, odnosno magijskim ritualima. Hoodoo je niz magija koje se koriste za sve aspekte života, a glavni cilj im je približiti čovjeku paranormalno i pomoći mu pri korištenju takvih sposobnosti. Prvi veliki čarobnjak je tako Mojsije kojem se najčešće upućuju i molitve. Biblija je neka vrsta talismana, a tu su i već spomenute lutke kojima možete činiti i dobro i zlo. Kada to sada gledamo, možda je i naziv ovog odlomka trebao biti Hoodoo.

1. KABALA

Kabbalah ili Kabala je disciplina i škola misli iz mističnog judaizma koja pokušava objasniti poveznicu između svemogućeg kreatora i njegove kreacije. Dakle, proučavanje ovih učenja će nas približiti odgovorima na neka od pitanja u vezi prirode cijelog svemira. Kabbalah na hebrejskom znači primanje, a kroz nju primamo razna učenja.

Ono što izučavamo su Tora, skupina tekstova Heichalot, te ‘Sefer Yetzirah’, najstarija poznata knjiga o židovskoj ezoteriji. Tu su i Zohar iz 13. st. koji je mnogima polaznica u izučavanju, te Safed iz 16. st. itd. Ranija učenja su naravno bila prenošena usmenom predajom, a najplodnija vremena Kabale u kojima ju je veći dio tadašnjeg svijeta (oko milijun ljudi) prakticirao odvijala su se oko tisućite godine prije Krista kada je njezino izučavanje bilo otvorenog tipa.

Srž znanja svijeta po Kabali je spoznaja da je Bog stvoritelj svega. On je u svojoj kreaciji bio vođen kroz deset Sephirota, odnosno, deset nivoa kreacije. To su Keter (volja), Chochmah (mudrost), Binah (razumijevanje), Chesed (milost), Gevurah (predostrožnost), Tiferet (harmonija), Netzach (pobjeda), Hod (slava), Yesod (snaga, temelji) i Malkuth (kraljevstvo).

Također su poznata i tri dijela ljudske duše. Prvi je niža duša, Nefresh, životinjski dio uz koji su povezani nagoni i žudnje. Drugi je srednja duša, Ruach, duh uz koji su vezane moralne vrijednosti i spoznaja dobra i zla. Viša duša, Neshamah, je tzv. super-duša koja dijeli čovjeka i ostale oblike života te uz nju ide intelekt. Ono što je interesantno je poučavanje rabina da svako slovo, broj i simbol unutar židovskog dijela Biblije sadrži višestruko kodirano značenje. Danas je Kabala opet došla do otvorenosti prema svijetu (Aleister Crowley) i popularnosti za koju može zahvaliti poznatim osobama koje je prakticiraju.
 
(nexsus-svjetlost.com,blog.vecernji.hr/uredio:nsp)

Zašto sam se na prvom mjestu opredijelio da obradim škakljivu temu kao što je droga i njezin utjecaj na svijest? Iz prostog razloga što sam samoproklamirani stručnjak po tom pitanju

Ne, nisam završio medicinu niti psihologiju, već sam onako seljački istražio teren potpuno pješke; većinu droga koje su u ponudi, bolje rečeno koje su bile na izborniku u vrijeme mog istraživanja, sam konzumirao. Neke malo više, neke malo manje, na jednu tvar sam bio opasno navučen, ono jako do bola, malo je nedostajalo da preteknem. Ali još sam među živima iz ko zna kojeg razloga, i zato želim izvjesna saznanja i iskustva podijeliti s vama.

Živjeh šest godina u minskom polju zvanom London. O da, pravo minsko polje za nas radoznalce iz istočnih zemalja. A ja stara pacerčina nagazih baš na svaku minu u polju. Ozbiljan u namjeri da proučim djelovanje narkotika na tijelo i um, zavrnuh rukave, zarolam novčanicu, kupih rizle i prionuh na posao muški, što bi rekli stari naši – samopregorno. Uf, baš sam sagorio!

Od psihoaktivnih legalnih i nelegalnih supstanci probao sam: hašiš, kanabis, kokain, heroin, ecstasy, ketamin, speed, LSD, Valium, alkohol i duhan.

Evo zašto objavljujem ove neslavne podatke; vodeći engleski stručnjaci iz oblasti opijata, dakle toksikolozi, psihijatri, doktori, policajci, su 2013. godine, poslije višegodišnjeg istraživanja, napravili listu od dvadest najštetnijih tvari po ljudsko tijelo i društvo uopće.

Došli su do zanimljivih i kontradiktornih zaključaka, toliko kontradiktornih da ih je britanska vlada odbila ozvaničiti. Lista je sastavljena po sljedećem redoslijedu: dvadeseto mjesto zauzima najmanje štetna tvar i svaka sljedeća je jača odnosno štetnija.

Lista izgleda ovako: (u popisu sam napomenuo supstance koje sam konzumirao i koje se spominju u tekstu, ostale opijate nisam spominjao jer ih nisam koristio i uglavnom se radi o lijekovima i stimulansima koji se mogu kupiti u ljekarnama uz recept)

Osamnaesto mjesto zauzima ecstasy, zatim na četrnaestom mjestu dolazi čuveni LSD, jedanaesto mjesto zauzima kanabis, neočekivano visoko deveto mjesto zauzima duhan, osmo mjesto pripada speedu, sedmo mjesto je okupirao Valium, šesto mjesto zauzima ketamin, na petom mjestu nalazi najrasprostranjenija droga na planeti – alkohol, na četvrtom mjestu ustoličio se metadon, i istinski oskarovci koji zauzimaju drugo, odnosno prvo mjesto, su kokain i heroin.

Duhan je u Britaniji izravno odgovoran za 114 tisuća smrtnih slučajeva godišnje i odnosi više života nego alkohol, AIDS, ubojstva i prometne nesreće zajedno. Duhan u prosjeku skraćuje životni vijek za deset godina i jedan od pet stanovnika Britanije je probao duhan. Zanimljivo zar ne?

Skačemo odmah na peto mjesto na kome se nalazi alkohol koji je po ovoj listi štetniji nego droge poput spid, LSD, ecstasy, ketamin.

Alkohol je štetniji po društvo nego sve legalne i ilegalne droge na ovoj listi zajedno i neposredno je odgovoran za 40 000 tisuća smrtnih slučajeva u Britaniji, a konzumira ga oko 40 milijuna stanovnika ovog kišnog i maglovitog otoka. Eksperti koji su sastavljali listu složni su u jednoj konstataciji a to je da se alkohol kojim slučajem pojavio na tržištu prije neku godinu, sigurno bi zakonski drugačije bio reguliran. Ali kao što znamo, alkohol cirkulira u ljudskoj krvi odavno i današnjim puritanskim, demokratskim vladama gigantski konglomerati za proizvodnju alkohola svojom financijskom moći drže vezane ruke.

O heroinu i kokainu ne treba pisati posebno jer smo dovoljno čuli, vidjeli, osjetili, posvjedočili o njihovom djelovanju na ljudsku psihu i tijelo.

Ko su najveći protivnici narkomanije?

Debeli stričevi, brkate tetke, zadrigli rođaci, rumeni kumovi, ispred kojih na slavama, svadbama, rođendanima i sahranama stoje raskrečeni mrtvi prasići, sarme, tulumbe, baklava, alkohol, duhan, bijelošećerne torte i peciva nastala ujedinjavanjem bijelog brašna, praška za pecivo, soli i kvasca. Ah, uvijek to bijelo …

Kako društvo gleda na one koji trguju nelegalnim drogama, a kako promatra one koji dilaju legalne gudre koje nanose štetu ljudima koji ih konzumiraju, ali i svima koji borave u prostorijama gdje se puši i pije?
Jedni su marginalci a drugi su hvaljeni kao uspješni menadžeri! Da li univerzalnu karmu zaista zanimaju zakoni pisani ljudskom rukom?

Što je s kanabisom? Zašto se u posljednje vrijeme diže tolika frka oko legalizacije kanabisa?

Moje osobno mišljenje, koje sam izvukao iz petnaestogodišnjeg konzumiranja trave i njenih derivata, je da je cijela priča kako je marihuana vrlo beneficijalna po ljudsko zdravlje, prenapuhana i da se više radi o pobuni protiv sustava i zakonodavaca, nego o istinskoj potrebi čovjeka za inhalacijom obogaćenog dima.
Mit da kanabis ubija 98% kancerogenih stanica, koji kruži netom i fejsbukom, nije točan. To je još jedna od niza neprovjerenih informacija koju u eter guraju dugogodišnji korisnici i interesne grupe koje bi prve da ulete na polje distribucije ako gandža bude legalizirana.

Kao bivši dugogodišnji korisnik smatram da kanabis nije ljekovita biljka i da ima pogubne učinke na ljudsku psihu. Objašnjenje?

Onima koji se bave energijama dobro je poznato da kod čovjeka postoje latice inteligencije koje se nalaze poviše glave, i izgledaju kao hobotnica zalijepljena na teme čovjeka, čiji pipci pretražuju prostor u potrazi za hranom. Kao što samo ime govori, namirnica kojom se prehranjuju latice inteligencije je inteligencija, tako da se latice lijepe na sve što kruži u eteru a u sebi nosi nekakvu informaciju, odnosno inteligentnu formu. Pojedinci svoje latice napajaju čitanjem, meditacijom, muzikom, plesom, slikanjem, kreativnim radom, itd. … dok drugi latice prehranjuju artificijalno izvorima zabave, odnosno duvanjem, pijenjem, drogiranjem, koje se u većini slučajeva završava gledanjem nogometnih prijenosa, pijenjem piva, buljenjem u kompjuter, igranjem igrica, i u najboljem slučaju seksom.

Energija droge je, jel tako, bestjelesni inteligentni entitet koji u sebi sadrži pregršt informacija koje se u jednom trenutku mogu učiniti kao korisne, ali te škakljive informacije imaju samo jednu svrhu, a to je da zaustavljaju konzumente na putu ka višim razinama svijesti.

Da li su one kao takve loše? Ne!

Njihov zadatak u svekolikom postojanju je upravo taj; da ne dozvoljavaju prolaz ka višim razinama svijesti onima koji za to nisu spremni. Moramo se složiti sa činjenicom da nepripremljena pojedine informacije i znanja nanose više štete nego koristi. Latice inteligencije, kojih kod intelektualno razvijenih ljudi ima dvadeset i jedna, izuzetno su oštre i pokretne, dok su kod konzumenata opijata otupljena i nema ih više od pet, šest. Kod onih koji konzumiraju bilo koju vrstu opijata svakodnevno, latice inteligencije izgledaju kao mrtva hobotnica čiji pipci beživotno visulje podno brade u predjelu vrata.

Osobno poznajem i družim se s velikim brojem uživalaca opijata, naročito s ljubiteljima kanabisa ili njenih derivata, i ne moram biti Einstein kako bih uočio promjene u njihovoj motorici i brzini i lucidnosti razmišljanja, prije i poslije inhaliranja magičnog dima.

Želio bih napomenuti kako alkohol i kanabis zaista na trenutke otklanjaju suvišne misli i saniraju probleme, ali veliko pitanje je gdje odlaze te misli i problemi kada smo pijani i naduvani!

Cilj cjelokupne priče oko podizanja svijesti bazira se na umirivanju uma kojeg možemo slikovitije opisati kao divlju rijeku nadolazećih misli koja teče lubanjom. Alkohol i marihuana zaista potiskuju misli i probleme, ali ispod bujice uma. Ovo pokazuje da misli i problemi nestaju dok traje djelovanje opijata, ali bujica uma nije pregažena, odnosno problemi nisu riješeni već samo potisnuti.

Rijeku uma treba pregaziti i tako stići na onu drugu, ponekad se čini nedostižnu obalu, gdje caruju sloboda, mir i tišina. Najučinkovitiji prijevoz do tamo je splav meditacije.

Dakle, suočavanje s problemima i suvišnim mislima, čistog uma, u tišini i sklopljenih očiju.
Put opijata i psihostimulansa čini se kao prečac do oslobođenja, jer se ne ulaže nikakav napor sem gutanja, šmrkanja, rolanja, ispijanja … Ali tu je skrivena zamka droge, jer se ubrzo javlja ovisnost, koju većina konzumenata poriče, tvrdeći da su samo rekreativci.

Da li konzumiranje droga proširuje svijest?

Na početku da, ali to su zanemarivi postoci u odnosu na to koliko droga konzumira ljudsko tijelo i psihu, jer da ponovim, jedini način podizanja svijesti je umirivanje uma, a droge, opijati i alkohol, su najkaloričnije potpaljivači kotlovnice uma.

Konzumenti marihuane, alkohola i duhana, često koriste i druge stimulanse kao što su kokain, LSD, ecstasy, heroin i kad dođu vremena liječenja, skidanja, čišćenja, u većini slučajeva nastupa razdoblje opasnih zabluda. Shema ovako glasi: Ostavio sam kokain, ali duvam i pijem. Moram jer ne mogu biti strejt. Ostavio sam duvka, ali cirkam ko lud. Ostavio sam alkohol, ali duvam ko propuh.

Brod koji je s pet konopaca bio vezan za obalu i dalje će biti uz obalu ako odvezle četiri čvora!
Brod jeste najsigurniji u luci, ali brod nije dizajniran da bude u luci. Dok se ne oslobodimo svih ovisnosti, ne može se pričati o podizanju svijesti.

Alkohol ili kanabis?

Ako se mora birati između ove dvije supstance, moj glas dajem kanabisu.
Zašto?
Alkohol podgrijava nasilje, kanabis umiruje.
Nitko nikad nije vidio dva naduvana lika da se tuku, ali smo svjedoci svakodnevih tuča, nasilja, ubojstava koji su podgrijani alkoholnim parama.
Da li bih oteo špricu iz ruke tipu koji se bode na ulici? Ne!
Da li bih slučajnom prolazniku ugasio cigaru kad ga vidim da puši? Ne!
Da li bih rođenom bratu sklonio čašu rakije sa stola? Ne!
Da li bih uzeo zarolanu novčanicu liku u toaletu, koji se nadvio nad plastičnom daskom toaleta, išaranoj bijelim linijama? Ne!
Da li bih nekome preporučio put istraživanja svijesti uporabom psihostimulansa?
– A što su psihostimulansi? – Odgovaram pitanjem.
Da li je neophodno da psihostimulansi dolaze izvana?
Da li je religijski post psihostimulans? Svakako!
Da li je meditacija psihostimulans? Naravno!
Da li je trpljenje tjelesnih bolova psihostimulans? Da!
Da li je ples psihostimulans? Jeste!
Da li je kreativan rad psihostimulans? Najbolji!
Da li je LSD psihostimulans? Jeste, ali dolazi izvana i sintetički je!
Da li je ecstasy psihostimulans? Jeste, ali dolazi izvana i sintetički je!
Da li je heroin psihostimulans? Sigurno 100%, ali konzumira psihu, tijelo, obitelj, društvo, i dolazi izvana!
Da li je kokain psihostimulans? Jeste, ali konzumira psihu, tijelo, obitelj, društvo, doziva strah i dolazi izvana!

Zašto je droga označena kao jedna od najvećih društvenih pošasti?

Moje osobno mišljenje je da je zato što se zlouporaba droga tretira kao kriminalni delikt, a ne kao zdravstveni problem.

Svi mi koji smo otplesali ples s drogama, alkoholom, i duhanom, trebali bi se zapitati da li smo zaista imali problem s navedenim supstancama, ili smo imali problem sa tjelesnim senzacijama koje one izazivaju? Mislim, ja zaista nisam imao problem sa čašom viskija dok je stajala na stolu, niti sa kutijom cigara u džepu, niti s linijom bijelog praha dok je ležala razvučena na položenom ogledalu. Problemi su nastali kad su tvari došle u dodir s mojim tijelom, odnosno umom, i napravile biokemijsku reakciju u mozgu koju sam ja ocijenio kao ugodnu i zabavnu. Dakle, problem nije u psihoaktivnim tvarima već u konzumentu!

Svjedoci smo vrlo neuspješne politike suzbijanja droga i ostalih psihoaktivnih supstanci, jer činjenice s terena jasno pokazuju da je droge na ulicama svake godine sve više, da broj konzumenata vrtoglavo raste, i da prosječna starost uživaoca opijata rapidno opada. Dakle sve je više klinaca koji konzumiraju drogu.

Edukacija u osnovnim i srednjim školama u vezi droga praktično ne postoji, i većina roditelja / staratelja, škola, odgojnih ustanova, služe se taktikom zastrašivanja i oslanjaju se da će strah stvoriti animozitet ka opijatima.

Da li je moguće da strah ratuje protiv paranoje? Stativa!

Kad bi mene pitali ne bi puno skitali, jer bih predložio da se organiziraju predavanja koja će držati izliječeni, a potom obučeni za rad s ljudima, narkomani, alkoholičari, pušači, koji bi po školama, sveučilištima, mjesnim zajednicma, ili gdje već, ispred karte ljudskog mozga, govorili o utjecaju psihoaktivnih supstanci na mozak i središnji živčani sustav. Mislim da predavači ne trebaju biti zdravi, jedri, uredni doktori ili sociolozi, koji su znanja stekli proučavanjem knjiga, boravkom u laboratorijima, listanjem psihologije, već mislim da bi profesori u ovom slučaju morali biti dugogodišnji ovisnici koji su se uspjeli isčupati iz kandži ovisnosti.

Klinci trebaju čuti nekog tko govori iz vlastitog iskustva, klinci moraju vidjeti te žutilo, sarma podočnjake, polupane zube, izborana i upijena lica, duhanske prste i drhtave ruke.

Preventiva je u svim slučajevima efikasnija od liječenja.

Ali pošto u ne živimo u perfektnom svijetu, uvijek je bilo i uvijek će biti onih koji će se navući na legalne i nelegalne droge, i smatram da teške slučajeve ovisnosti ne treba liječiti uporabom manje štetnih droga kako to trenutno radi medicina.

Pa ljudi moji, eksperti i dan danas prepisuju heroinskim ovisnicima metadon, koji je lošija verzija heroina. To je isto kao da renovirate namještaj na Titanicu, kako je to slikovito opisao stari, proslavljeni, i nadasve kvalitetni londonski junkie koji se očistio prije deset godina.

Postoje razni načini da se pomogne ljudskim bićima koja su duboko zaglibila u blato ovisnosti, a predlažem jedan nekonvencionalan program; prvih tjedan dana remen, stolica i okruženje ljudima koji znaju voljeti. Ako je neophodno, dolazi u obzir i par šljaga koje izviru iz ljubavi. Prvih sedam dana su najgori, poslije toga kriza znatno slabi, a onda na red dolazi čišćenje organizma posnom i sirovom hranom, potom kreće lagana meditacija, zatim fizička aktivnost s naglaskom na znojenje, najbolje joga. Najvažnije je prisutnost ljudi koji znaju da vole, preporučujem da to ne bude rodbina, već ljudi koji imaju Znanje o istinskoj Ljubavi. To je nova sorta ljudskih bića koju sve češće susrećem na putovanjima kroz Južnu Ameriku, ali o njima nekom drugom prilikom.

Pretpostavljam da teorija zvuči kao utopija, ali ovu metodu nisam ja izmislio, već sam tijekom jednog od mojih putovanja prošao kroz kamp u Amazonskoj džungli u kom sam otkrio ovu recepturu, i gdje sam popričao s nekolicinom bivših ovisnika koji su se izliječili. Poslije su ostali u kampu volontirati …

Da li je moguće izlječenje poslije višegodišnje zloupotrebe droga?

Kod ekstremnih slučajeva gdje je došlo do permanentnih oštećenja mozga ne, ali kod većine, mislim na 98 korisnika, moguće je potpuno zaliječenje mozga i povratak vitalnih funcija tijela u normalu. U fantastičnoj knjizi “Super mozak”, autori Deepak Chopra i Rudolf Tanzi, spominju termin plastičnost mozga, koji označava nevjerojatnu pokretljivost, savitljivost, elastičnost, prilagodljivost mozga na uvjete kojima ga “korisnik” izlaže.

Ne bih se dodatno uplitao u mogućnosti mozga, jer on je i pored sofisticirane tehnologije ostao velika nepoznanica za medicinu, ali moram spomenuti prelijepu definiciju kojom su autori knjige “Super mozak” opisali ovaj tajanstveni organ: Univerzum od kilu i pol.

I evo konačno dolazimo do psihoaktivnih supstanci o kojima se u zadnje vrijeme dosta piše i diskutira.
To je Ayahuaska koja se upotrebljava u šamanskim ritualima u Peru-u, Ekavdoru, Kolumbiji a ista stvar je u Brazilu toliko rasprostranjena da je čak dobila i ogranak pod okriljem Katoličke crkve i zove se Santo Daime (Sveti Daj-Mi).

Druga zanimljiva psihoaktivna supstanca južnog kontinenta je kaktus San Pedro (Sveti Petar) koji se može pronaći u Boliviji, Peru-u, Ekvadoru, Kolumbiji i sjevernim dijelovima Argentine, i koji se također može konzumirati u Centralnoj Americi pod nazivom Peyote.

Da li bih nekome preporučio da kuša ove psihoaktivne supstance? Šaman s kojim sam radio ceremonije mi je zabranio da reklamiram Ayahuasku, ali ja onako iz srca zborim – Da! A-ha, pa i ove psihoaktivne tvari dolaze izvana, čujem glas.

Ove psihoaktivne supstance se s razlogom ne nazivaju droge već medicina; probao sam ih kao i u tekstu nabrojane ulične droge, i mogu potvrditi da se ne radi o drogama ili opijatima već o ulaznicama koje uvode u polja kvantne medicine, u kojima cvjetaju neograničene mogućnosti i potencijala. U tim poljima beskonačnih mogućnosti, dakle moguće je sve, i to podrazumijeva da konzument tijekom ceremonije izliječi samog sebe.

Moramo povući crtu između efekata koje izazivaju, s jedne strane, droge tipa kokain, heroin, marihuana, alkohol, duhan, i Ayahuaska i kaktusi s druge strane. U prvoj grupi nabrojane su tvari koje ordiniraju po neurokorteksu i evo pokušati ću da vrlo složenu priču spustim u nekoliko rečenica.

Dakle, neurokorteks je najmlađi ali najsloženiji dio mozga, nalazi se u frontalnom dijelu lubanje (čelo) i zadužen je za složene funkcije kao što su razmišljanje, govor, maštanje i kreativno stvaranje, tako da ulične droge stvaraju vizije / halucinacije jer se u umu korsinika miješaju mašta, snovi i želje. Dakle imaginacija koja nema dodirnih točaka s Istinom.

Nakon dugogodišnje upotrebe narkotika u neurokorteksu nastaju nove, drogom hranjene neuronske veze, koje postaju ovisne od sintetičkih izvora hrane, tako da nagli prestanak dotoka stimulansa, dovodi do teških kriza i agonija.

Droge potpaljuju igru uma koja se odvija u astralnom svijetu, kome ne treba pridavati poseban značaj na spiritualnom traganju.

Za razliku od uličnih droga, Ayahuaska i kaktus San Pedro ne pospješuju rad neurokorteksa, već izravno upadaju u “centralu”, odnosno pinealnu žlijezdu, koja luči spiritualnu molekulu DMT, kako su ga znanstvenici nazvali, i tijekom ceremonije dolazi do “gašenja” pet poznatih tjelesnih čula, te se aktiviraju novi, sofisticiraniji instrumenti za opažanje Stvarnosti. Svaki opis Stvarnosti je nemoguć jer je stvarna Stvarnost izvan dosega riječi zbog toga što se nalazi u “vanumnom” znanju.

Ayahuaska je sve samo ne ugodno tjelesno iskustvo, jer tijekom ceremonije ima dosta povraćanja, suza, znojenja, nerijetko i proljeva, tako da se mali broj korisnika odlučuje za drugu ceremoniju. Osobno sam prisustvovao na sedam ceremonija u zadnjih devet godina, na dvije sam bio prevoditelj, a na ostalih pet sam uzimao medicinu. Kaktus San Pedro ima blaže djelovanje i najbliži opis je osjećaj Jedinstva s cjelokupnim postojanjem, slično osjećaju koji se javlja pri uporabi LSD-a, s tim što treba napomenuti da je LSD sintetički stimulans, dok je kaktus prirodan.

Kako sam trenutno pozicioniran u odnosu na gore navedene tvari, tvari, droge, medicine?

Prema kokainu osjećam veliku ljubav iz prostog razloga što sam spoznao da i on dolazi iz Izvora iz kojeg izviru i sve ostale pojavne manifestacije, i zato što me je naučio na jako bolan način pojedinim lekcijama koje ne bih nigdje drugdje mogao savladati. Istinska ljubav ne znači dodirivanje!

Nikada neću pljuvati, omalovažavati, ili govoriti loše o drogama, iz jednog razloga: Naime, tijekom posljednje seanse između moje utjelovljene inteligencije i bestjelesnih inteligentnih entiteta kokaina, duhana, alkohola, marihuane, one me u rani jutarnji sat onako izmrcvarene upitaše – Pa što si toliki dripac i pljuješ po nama i pričaš kako smo otrovi, govna, đubrad, i kako ti život umalo nismo uništile? Pa tolike smo sate zajedno proveli, a ti udario po nama iz svog raspoloživog oružja.

- Ja nijednom nisam sam ušao u zarolanu novčanicu i potom uletio u tvoj nos! – reče Koks.
– Ja se nijednom nisam sama zarolala i inhalirala u tvoja pluća? – reče Vutrica.
– Ja se nikada sama nisam upalila? – reče Pljuga.
– Ja se nikada nisam sam nasuo u čašu? – reče Viskoza.
– Zar nisi ti taj koji je nas noćima maltretirao?!

Momenat kad sam postao prijatelj s mojim demonima je trenutak kad su me prestali progoniti! Da li mi je žao što sam proveo sedam godina za istim stolom s Koksom, Vutricom, Pljugicom i Viskozicom. Ne! Da nije bilo njih nikada ne bih otkrio da postoji tako tamna strana mog bića.

Suma sumarum, korištenje raznih psihoaktivnih supstanci donosi uvide i rezultate, ali ne donosi slobodu jer stvara vezanost.

ISKRENA molitva / meditacija donosi nevezanost i slobodu!

Želim napomenuti da je ovaj tekst inspiriran mojom osobnom tragalačakom putanjom tijekom koje su me mnogi osuđivali, nekolicina se divila, a većina se smijala u nevjerici što živ čovjek uradi od sebe. Ni ja tijekom puta nisam gajio simpatije prema umjerenjacia koji su znali da popiju pivo – dva, ili povuku linijicu – dvije, i odu kući na spavanje. Sad mi je savršeno jasno da je moja nekompetentnost stvorila animozitet ka tim inteligentnim likovima koji su imali kontrolu nad sobom.

I kratka priča za kraj.
Kao klinac oduševljeno sam promatrao kućne električne aparate, telefone, lampe, miksere, itd. … i uvidjeh da na svima njima postoji prekidač na kome se nalaze dvije pozicije – on i off. I baš mi bilo smiješno da ni na jednom aparatu nisam pronašao poziciju između off i on.
Kasnije u životu, nošen tom spoznajom, smislih mudrost po kojoj sam se vodio u Londonu: If the life is to live On, then live On, if not, then fuck Off.

Ali evo, tek nedavno svatih da je On zapravo Off …
 
(autor: Aleksandar Bilanović, pisac, life coach / uredio:nsp)

U današnje vrijeme industrijalizacije i brzog života kojeg nam je nametnuo kapitalizam i zapadni svijet, polako smo počeli zapostavljati svoj duh i tijelo. Ljudi su sve više nesretni i ne slušaju svoje tijelo. Utrka za novcem je prestigla utrku za preživljavanjem.

Uvijek su nam govorili da moramo slušati starije i mudre ljude, no danas su oni pali u drugi plan. Donosimo vam jedan od primjera kako netko može bez previše novca pobijediti godine.

Tao Porchon-Lynch može uravnotežiti težinu tijela na svojim podlakticama, dok joj je tijelo u zraku i paralelno s podom, bez potrebe za potporu nogama. Ona se također bavi natjecateljskim plesom, rasturajući plesni podij sa partnerima koji imaju upola manje godina.

Velika stvar?

Ne bi bila da ona nema 95 godina.

Jasno je da Porchon-Lynch pokazuje ekstremnu fleksibilnost, izdržljivost i energiju, što je lako shvatiti zašto je ona učitelj joge već više od 20 godina. Zapravo, ona i dalje čvrsto drži titulu Guinnessovog svjetskog rekorda “najstarijeg svjetskog učitelja joge”, a zdrave navike je otkrila kao djevojčica dok je žvijela u njezinoj rodnoj Indiji.

Tajne dugovječnosti

Budite aktivni. Porchon-Lynch, koja je pobijedila na natjecanju “Najbolje noge u Europi” tijekom Drugog svjetskog rata i imala karijeru modela, te glumačku karijeru u Parizu i Americi, kaže da je “ostati aktivan” ključ za mladost i agilnost. “Joga i ples”, objašnjava ona, “su nešto što živi u meni i kroz što gledam na svijet. Učiti ću jogu dok ne mogu više disati, a nakon toga će me nositi na druge planete.”

Ona također vodi redovite satove plesa, meditira, predaje na etabliranim joga centrima poput Kripalu Centra i Integral Yoga Instituta u New Yorku, a vodi i međunarodne joga izlete.

Vegetarijanska prehrana, bez lijekova

“Ja sam vegetarijanac”, kaže ona. Ona objašnjava da ona jede male obroke tijekom dana (ona ima tendenciju da favorizira grejp za doručak), a često uživa u vitaminima bogatim svježim voćnim sokovima. Porchon-Lynch također vjeruje u moć čaja i njegovim antioksidativnim svojstvima.

“Ja sam rijetko bolesna i rijetko se umorim” kaže ona. “Ljudi se previše danas oslanjanjaju na lijekove. Kroz proučavanje joge, sama sebe može zaliječiti. Ja ne uzimam nikakve dodatke prehrani – nikakve vitamine ili kalcij ili bilo što drugo. Ne uzimam nikakve lijekove za bilo kakva medicinska stanja; rijetko čak i aspirin.”

Radite ono što vas čini sretnim

Druga stvar da ostanete aktivni, ona sugerira na to da sreća djeluje kao izvor mladosti. Istina u onome što mnogi ljudi često čitaju ali na žalost ignoriraju je pronalaženje vaše strasti koja vam donosi unutarnju sreću. Nije tajna što miješa i pobuđuje vašu dušu. “Joga”, kaže ona, “Prosvjetljuje [moj] dan”, kroz to što radi s preko 400 joga studenata širom svijeta.

Ne odustajte

Najstarijoj učiteljici joge, nažalost je potrebna operacije kuka kad je bila u 80-tim. U toj dobi posebno, mnogi ljudi završe hodajući pomoću hodalice i bivaju prisiljeni odreći se svoje dnevne rutine koja može uključivati ​​vježbe. Ali ne za Porchon-Lynch, koja je mjesec dana nakon svoje operacije, opet podučavala jogu. “Ja ne vjerujem u prepuštanje starosti i da slomljene kosti mogu usporiti moj život. Vjerujem da ništa nije nemoguće.”
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)