Neki tinejdžeri slušaju glazbu, neki se bave sportom koji im se sviđa, neki čak provode svoje vrijeme zalijepljeni za društvene mreže i video igre – a neki, poput 14-godišnjeg Jackson Oswalta, grade radni nuklearni reaktor u rezervnoj sobi obiteljske kuće

Jackson, sramežljivi tinejdžer iz Memphisa, najmlađa je osoba koja je učinila ovaj podvig – u dobi od 12 godina sramežljivo je postigao nuklearnu fuziju samo nekoliko sati od svog 13. rođendana.

Rekord je prethodno držao Taylor Wilson – koji je 2008. godine sagradio svoj reaktor za nuklearnu fuziju u garaži njegove obiteljske kuće u Renu, kad je imao samo 14 godina.

Wilsonovo je djelo također inspiriralo Jacksona da izgradi jedan vlastiti nuklearni reaktor.

Mislio je – kao i svaki drugi 12-godišnjak – da bi mogao pokušati oboriti ovaj rekord. Morao je raditi i postići nuklearnu fuziju i od tada nije prestao.

U telefonskom intervjuu rekao je rekao: “Jednom kada sam vidio da je to moguće, pomislio sam da bih mogao i pokušati.”

“Uvijek mi je bilo u mislima da želim biti najmlađi” – dodao je.

Razbijanje atoma bolje je od video igrica

Čitajući ovu priču, možda ste skloni razmišljati o Jacksonu kao o sjajnom učeniku koji je zakopan u knjigama o nuklearnoj fizici.

Sasvim suprotno! On se druži s prijateljima i igra video igru Fortnite neprestano. No Jackson je zaključio da ne želi provoditi svo slobodno vrijeme igrajući igrice, pa je počeo proučavati nuklearnu fuziju.

Jackson je započeo svoje istraživanje prekopavajući Internet o stvarima vezanim za nuklearnim procesima, gledajući kako drugi ljudi grade svoje reaktore.

“Početak procesa bio je samo učenje o onome što su drugi radili sa svojim fuzijskim reaktorima”, rekao je za Fox News.

“Nakon toga, sastavio sam popis dijelova koji su mi trebali. Ja sam te dijelove skidao prvenstveno s eBaya, a često puta su dijelovi koje sam iskopao na sa eBaya nisu bili baš ono što sam trebao. Dakle, morao sami ih modificirati da su mogle služiti za moj projekt.”

Brzo je sve shvatio i u staroj igraonici u kući njegovih roditelja počeo je raditi na izgradnji svog reaktora. Uz potporu roditelja potrošio je oko 10.000 dolara prikupivši sve dijelove potrebne za njegov reaktor. Ali sastaviti dijelove i učiniti da se rade pokazalo se zahtjevnim. Jackson se oslanjao na pokušaje i pogreške i savjetovao se preko internetskog foruma fizičara-amatera.

Chris Oswalt, njegov otac, bio je impresioniran poslom svog sina. Ali bio je zabrinut i za svoju sigurnost s obzirom na to da je Jackson radio sa električnom strujom od 50.000 volti i radioaktivnim materijalom. Njegovi roditelji zatražili su pomoć Jacksonovog učitelja fizike i istraživača iz Dječje bolnice St. Jude kako bi ga savjetovali o zračenju.

“Kao roditelj, sigurnost je bila moja briga br. 1″, dodao je otac. “Jackson je postao stručnjak, ali svi smo zajedno učili.”

Jackson je uglavnom nastavio raditi na reaktoru, objavljivao je ažuriranja na mrežnom forumu i dobivao savjete i upute.

19. siječnja 2018. uspio je spojiti dva atoma deuterija (stabilni izotop vodika) u jezgri plazme reaktora kako bi stvorio neutron. Nakon što ga je usporen, njegov je uređaj otkrio nuklearnu fuziju.

Svoje je rezultate objavio na forumu, gdje ih je potvrdio Richard Hull – ista osoba koja je provjeravala Wilsonov rad s nuklearnom fuzijom 2008. godine.

Nuklearna fuzija je proces spajanja lakih atomskih jezgri u teže (sve do željeza 56Fe), pri kojem se zbog gubitka mase (defekta mase) oslobađa golema količina energije.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Američko ratno zrakoplovstvo je nedavno priznao da Chemtrailsi postoje i da su neophodni, te da im pomažu u naprednoj vojnoj tehnologiji

Američka vojska kaže kako planira aktivirati plazmene bombe u gornjoj atmosferi Zemlje rabeći flotu malih satelita radi “poboljšanja opsega radijskih komunikacija”.

Naturalnews.com je izvjestio da će zrakoplovstvo koristiti “CubeSats” koji će nositi ogromne količine ioniziranog plina do ionosfere u nastojanju da razviju radio-reflektirajuću plazmu. Odjel kaže da je odobrio ugovore tri istraživačka tima u nadi da oni mogu razviti tehnologiju.

Budući da je ionosfera gušća i nosi nabijene čestice, nakon zalaska sunca, radio signali mogu putovati dalje. Ionosfera je sloj Zemljine atmosfere koji se ionizira od sunca i kozmičkog zračenja. Nalazi se 74 do 1000 km iznad našeg planeta, u skladu sa Stanford Solar Centrom.

“Tijekom noći, bez smetnji od strane Sunca, kozmičke zrake ioniziraju ionosferu, iako ni približno tako snažno kao što to radi Sunce. Ove snažne energetske zrake potječu iz izvora u cijeloj našoj galaksiji i svemiru – rotirajućih neutronskih zvijezda, supernova, radio galaksija, kvazara i crnih rupea”, objašnjava Stanford Solar centar.

“Ionosfera ima veliki značaj za nas, jer, među ostalim funkcijama, utječe na širenje radijskih valova u udaljenim mjestima na Zemlji, i između satelita i Zemlje.”

Američko zrakoplovstvo razmišlja o novom korištenju kontroverznog HAARP-a dok raspravlja o novim tehnologijama za poboljšanje radio signala

Komunikacija radio signalima se može poboljšati slanjem ogromne količine ioniziranog plina do ionosfere, navodi se u američkom zrakoplovstvu, dopuštajući mu da stvara radio-reflektirajuću plazmu.

“Da bi to sve funkcioniralo, istraživači moraju razviti plazmeni generator dovoljno malen da stane u CubeSat, i oni moraju pronaći način da kontroliraju kako će se plazma raspršiti nakon što je puštena”, prema Daily Mail-u.

U tijeku je projekt na Sveučilištu u Marylandu koji će razviti plan koji će “zagrijati kovinu aktiviranjem male bombe”, koristeći eksploziju za stvaranje električne energije.

Slični napori su provedeni od strane istraživača koji rade sa High Frequency Active Research Programom, također poznatim kao HAARP, na Aljasci.

Vrijeme i manipulacije ispušnim plinovima iz aviona

Znanstvenici su pokušali razviti plazmu “koristeći zračenje uz pomoć zemaljskih antena koje stimuliraju ionosferu (HAARP).” No, zrakoplovstvo tvrdi da je njihov plan mnogo učinkovitiji.

“Oni upotrebljavaju HAARP za manipulaciju vremenom i raspršivanje chemtrailsa. Emitirajući snažne radio-frekvencijske signale u atmosferu može biti štetno za sve oblike života“, kaže Dane Wigington sa portala Geoengineering Watch.

“Opasnosti s kojima se suočavamo u svezi globalnog klimatskog inženjeringa nisu samo atmosferska zasićenost vrlo otrovnim aerosolima, ali i stalnog bombardiranje izuzetno snažnim radio-frekvencijskim signalima koji također prožimaju našu atmosferu od oblaka do zemlje u cijelom svijetu. “

Istraživači američkog ratnog zrakoplovstva kažu da je njihov plan za aktiviranje plazmene bombe u Zemljinoj atmosferi još uvijek u ranoj fazi razvoja.

Međutim, jednom kada agencija potvrdi ono što vjeruje da je najbolja strategija, ona će početi testiranje plazmenih generatora u vakuumskim komorama i u svemiru.

Postavlja se pitanje, tko im je dao dozvolu da to rade sa Zemljinom atmosferom?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Znanost ide u krivom smjeru već 50 godina. Donosimo vam još jedan glupi izum ratne industrije koji će možda zaživjeti na američkim ratištima širom svijeta. Dobrodošli na “tamnu stranu”

Boeing je patentirao sustav zaštite koji inspiraciju uzima iz SF filmova i brojnih oblika elektromagnetskih štitova. Kad će ovo zaživjeti u stvarnosti, tek treba vidjeti

Boeing, svjetski poznata kompanija po proizvodnji zrakoplova koja proizvodi i sofisticirane obrambene,satelitske i oružane sustave patentirala je sustav zaštitnog polja koji će vozila i zgrade štititi od eksplozija, javlja The Next Web.

Neprijatelj vas napada i ispaljuje hitac i vaš brod od sigurnog uništenja spašava energetski štit. Scena je dobro poznata iz brojnih SF filmova, poput Ratova zvijezda, Zvjezdanih staza i drugih. Energetski štitovi u raznim oblicima štite letjelice, utvrde, ali i vojnike. I dok je to uglavnom u sferi znanstvene fantastike, Boeing je odlučio taj princip pretvoriti u stvarnost.

Njihov patent za metodu i sustav slabljenja udarnog vala uz pomoć elektromagnetskog luka koristi upravo energiju kako bi odbio potencijalnu štetu.

No, kako se opisuje, njihov sustav nije dizajniran kako bi spriječili direktni udarac od granate, već da se meta (zgrada ili vozilo) zaštiti od udarnog vala iz obližnje detonacije. Senzori bi na ovom sustavu detektirali eksploziju i smjer iz kojeg dolazi udarni val, a potom bi se ioniziralo određeno područje koje bi stvorilo polje plazme između mete i eksplozije i to uz pomoć lasera, električne energije i mikrovalova.

To polje plazme bi bilo različito od okoliša po temperaturi, gustoći i sastavu i formiralo bi sloj koji bi umanjio snagu udarnog vala eksplozije, piše CNET.

Naravno, ovo je samo patent koji su predali. Kad ćemo ovakav sustav zaštite vidjeti u stvarnosti, to je sasvim druga priča.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(veceernji,youtube.com/uredio:nsp)

Zna se da je Amerika desetljećima radila na moćnijem oružju nego što je atomska bomba. Postoje svjedočenja koja o tome govore, ali to oružje još nije viđeno jer se čuva kao najskrivenija tajna na planeti.

Rusija je u stopu pratila američku vojnu industriju i sada dolaze vijesti da i ona posjeduje slično oružje.

Ruski znanstvenici i inženjeri spremni su da naprave superprecizno oružje koje će po ubojitoj moći usporediti s nuklearnim, priopćio je akademik Georgij Rikovanov, znanstveni šef Sveruskog znanstveno-istraživačkog instituta za tehničku fiziku.

“Superprecizno oružje odavno postoji” – istakao je ovaj akademik Ruske akademije nauka.

Ukazao je da su prilično davno napravljeni sustavi gdje se za navođenje koriste posebne karakteristike ciljeva – povećani odsjaj u radarskom dijapazonu (dužina valova elektromagnetskog zračenja od 1 do 10 sm), osvjetljavanje cilja laserskim zrakama, nakon čega glava za navođenje “hvata” odbijeni signal i sl..

“Sada imamo ambiciozniji zadatak – da pogodimo bilo koji konkretno zadati cilj s distance veće od 100 kilometara. Ranije se, zbog manje preciznosti projektila koji je trebao uništiti cilj, na takvoj distanci koristilo nuklearno oružje”.

Sada su atomske bombe dobile alternativu.

“Pretpostavimo da je nepreciznost našeg oružja manja od 10 metara. U tom slučaju cilj može biti uništen i izbačen iz stroja uništenjem najosetljivijeg ili najvažnijeg njegovog dijela običnim eksplozivom. U tom slučaju se precizno oružje po svojoj učinkovitosti približava nuklearnom “- rekao je akademik Rikovanov.

“Mogu vas umirim – nastavio je znanstvenik – imamo sve potrebne tehnologije: napravljeni su inercijski navigacijski sustavi, sustavi upravljanja i globalnog pozicioniranja (GLONASS), a proizvodi se i mikroelektronika s dovoljnim stupnjem integracije za realizaciju ovog zadatka. A što je najvažnije, imamo stručnjake koji su u stanju da izvrše postavljene zadatke “.

Odgovarajući na druga pitanja, Rikovanov je iznio stav da “odsad i u dogledno vrijeme nije neophodno da se obavljaju nuklearna testiranja u prirodi”.

Testiranje novog naoružanja, napomenuo je ruski znanstvenik, sada se obavlja pomoću računalnog modeliranja i drugih eksperimenata.

“Potrebno je izgraditi nove eksperimentalne naprave i pomoću njih stvoriti uvjete koji su bliski termonuklearnoj eksploziji” – rekao je Rikovanov.

“Vlada naše zemlje je već donijela odluku da se jedna takva naprava izgradi. Imam u vidu platformu za lasersku termonuklearnu sintezu čija je izgradnja planirana u Sarovu. Nadamo se da će stručnjaci iz Sarova i Snežinska još uspješnije obavljati svoje eksperimente “- istakao je ruski akademik.

On je također govorio o perspektivama znanstvene suradnje s američkim nacionalnim laboratorijima.

“Ranije smo obavljali zajednička istraživanja u području dinamičkih svojstava materijala, gustoće visokotemperaturne plazme i matematičkog modeliranja” – istaknuo je znanstvenik.

“Najvjerojatnije će radovi u ovim područjima biti nastavljeni. Ne isključujem da ćemo uspjeti da organizujemo suradnju i u području inercijske termonuklearne sinteze “- izjavio je Rikovanov.

Dodajući: “Nadam se da će suradnja biti nastavljena u eksperimentalnim istraživanjima i na platformama NIF za lasersku termonuklearnu sintezu koja funkcionira u Livermorskom laboratoriju”.

U posljednje vrijeme razgovori o superpreciznom i nuklearnom oružju vode se u kontekstu sustava “globalnog munjevitog udara” koji je lansirala Amerika.

Potpredsjednik ruske vlade Dmitrij Rogozin rakao je da se “može eksperimentirati do mile volje, da se nuklearno oružje postavlja na strateške nosače, ali treba imati u vidu da ćemo mi – ako nas napadnu – nesumnjivo pribjeći u određenim situacijama pomoći nuklearnog oružja”.

Rogozin je istakao da je Rusija spremna da odgovori na novu američku koncepciju jer ne može sebi dopustiti da bude u drugom znanstveno-tehničkoj redu onda kada se aktivno radi na razvoju superprecizih sredstava i suprsoničnih tehnolgija, kao i novih materijala koji za sobom povlače razvoj superpreciznog oružja.

Rogozin je istakao da je iluzija da će Rusija likvidirati svoj ​​nuklearni potencijal.

ORUŽJE MOĆNIJE OD ATOMSKE BOMBE POSTOJI I ČUVA SE DUBOKO ISPOD ZEMLJE

Pitao sam ga koliko je dubok najdublji dio produžetka. On me je pogledao i rekao trezveno, vrlo tiho “Ide jedan kilometar duboko”. Onda sam ga pitao što podzemna baza sadrži, a on je odgovorio: “Oružje”. Pitao sam ga: “Kakvo oružje?” A on je odgovorio: “Oružje moćnije od nuklearnog oružja”.

Sama vlada SAD-a svrstava preko 500 milijuna dokumentiranih stranica svake godine. Kako da se išta zna o tome što se događa na našoj planeti ako je toliko informacija skriveno od javnosti?

“Prema našim najboljm procjenama više od polovice svih američkih državnih zapisa su klasificirana. To znači da se najveći dio naše povijesti krije i čuva u tajnosti” kazao je Richard Dolan, američki autor dvije knjige u kojima govori o NLO i nacionalnoj sigurnosti u SAD.

SAD ima povijest vladinih agencija koje postoje u tajnosti. Nacionalna agencija za sigurnost (NSA) je osnovana 1952. a njeno postojanje je skrivano sve do sredine 1960. Još tajanstvenija je Nacionalna Izviđačka kancelarija koja je osnovana 1960., ali je ostala potpuno u tajnosti 30 godina.

Nešto više o tome smo mogli saznati od Eduard Snowdena, bivšeg obavještajca koji je želio rasvijetliti neke svjetske tajne. Ovo je svijet pun “Specijalnih Pristupa programima” (SAP) koji prilaže trilione dolara svake godine za obavljanje poslova, a da javnost ništa ne zna. Ovi programi nisu poznati javnosti, ali oni zaista postoje i nazivaju se “Duboki crni programi”.

Senat ih je u izvještaju 1997. opisao kao toliko osjetljive da su izuzeti od obveze davanja bilo kakvih izvještaja na Kongresu. Jedan aspekt ovih programa su razvoj dubokih podzemnih vojnih baza koje idu i do nekoliko kilometara ispod zemlje.

Već znamo za neke podzemne objekte koje postoje. Uzmimo na primjer švedski podzemni vojni objekt na otoku Musko. To je velika pomorska baza sagrađena ispod planine. Samo bolnica u tom objektu ima oko 1.000 ležajeva. Prilikom izgradnje oko 1,5 milijuna tona kamenja je uklonjeno, a podzemni objekt je držan visoko u tajnosti i nije mnogo toga bilo poznato javnosti.

“Vojna korist u izgradnji podzemnih baza je očigledna. Sjećam se prije mnogo godina proučavajući pitanja u kontekstu Hladnog rata i američke vojne strategije tijekom 1950.- ih, motiviran strahom od sovjetskih raketa, koje bi pogodile američke gradove, vojni planeri su prepoznali vrijednost sigurnih objekata pod zemljom. “- Rekao je Richard Dolan.

1987. zamjenik ravnatelja za inženjering i izgradnju je održao govor na konferenciji pod nazivom “Podzemni objekti za obranu” gdje kaže:

“Poslije Drugog svjetskog rata, politički i ekonomski čimbenici promijenili su sliku podzemnih gradnji i izazvali ponovni interes kod korporacija za inženjering koje bi se uključile u izgradnju konstrukcija nekih vrlo kompleksnih i interesantnih vojnih projekata.”

Postoje dokumenti koji govore o dubokim podzemnim zapovjednim centrima koji su izgrađeni daleko ispod površine kao što je bilo nekad tijekom Drugog svjetskog rata. Dokumenti pokazuju da je vojska razmatrala izgradnju ogromne podzemne šupljine 4000 metara duboke ispod Kineskog jezera još 1964. godine.

Poznato je da su Sjedinjene Države i Sovjetski Savez stvorili podršku za ogromnu infrastrukturu ofanzivnih i defanzivnih oružja tijekom Hladnog rata. Ova infrastruktura uključuje objekte za razvoj, testiranje, skladištenje i proizvodnju oružja. Tu je bila baza komunikacijskih i zapovjednih centara.

Svjetski najistaknutiji istraživač podzemnih vojnih baza, dr. Richard Sauder, napisao je interesantnu priču u svojoj knjizi: “Kao što se događa, nakon što sam održao javnu tribinu, prišao mi je čovjek koji je bio u uniformi Američke mornarice. Ćaskali smo neko vrijeme i kada je spomenuo da je proveo neko vrijeme na Kineskom jezeru, sav sam se pretvorio u uho. Pitao sam ga da li postoji podzemni objekt u Kineskom jezeru.

On je rekao da zaista postoji i da je impresivno veliko i duboko. Pitao sam ga da li je ikada bio u njemu, a on je rekao da je bio ali ne do najdubljih nivoa. Pitao sam ga koliko je dubok najdublji dio produžetka. On me je pogledao i rekao trezveno, vrlo tiho “Ide jedan kilometar duboko”. Onda sam ga pitao što podzemna baza sadrži, a on je odgovorio: “Oružje”. Pitao sam ga: “Kakvo oružje?” A on je odgovorio: “Oružje moćnije od nuklearnog oružja”.

Prvi Top Secret memorandum o dubokom podzemnom centru je izdao Robert McNamara, 7. studenog 1963. iz ureda tajnika obrane, na sastanku koji je održan neposredno prije ubojstva Kennedyja.

U tom dopisu McNamara razmatra temu Nacionalnog podzemnog zapovjednog centra. Međutim, samo što su ugovorili sastanak desilo se tragično ubojstvo Kennedyja.

Drugi memorandum je izdan povodom nacionalnog zapovjednog centra koji će biti oko 3.500 metara pod zemljom u Washingtonu. Memorandum također spominje dizalo ispod State Departmenta i Bijele kuće koji se spušta 3.500 metara, velikom brzinom, horizontalnim tunelom do glavnog objekta. Postavlja se pitanje koji tip tehnologije je bio dostupan na raspolaganju da bi se završio ovakav projekt, budući da govorimo o 1960. godini?

Realnost dubokih podzemnih vojnih baza je izuzetno fascinantna. Postoji ogromna količina dokaza koja potvrđuje njihovo postojanje. Vojne tajne baze su obično stavljane u kontekst teorije zavjere. Ne tako davno, Ministarstvo obrane je i službeno Skunuo oznaku tajnosti postojanja Područja 51.
 

 
 
(vestinet,youtube.com/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16803"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Niti jedan istraživački program Vlade nije proizveo onoliko pitanja koliko i špekulacija kada se pojavio Visokofrekventni Aktivni Auroralni Istraživački Program (HAARP). Kao potencijal HAARP-a, tu su razne mogućnosti ometanja i kontrole komunikacija sve do mogućnost kontrole vremena i stvaranje prirodnih katastrofa, sofisticiranost HAARP-a i svrhe u kojoj se on koristi je predmet mnogih rasprava.

Međutim, dok mnogi mogu samo nagađati o onome što dobri ljudi rade u HAARP postajama, činjenica je da je velika većina nesposobna priznati da HAARP objekti uopće postoje, na prvom mjestu.

Ipak, dok ovo opovrgavanje može umiriti one koji se ne vole suočiti sa neugodnim činjenicama, istina se ne oblikuje sama prema željama i željama namjernih neznalica. Pitanja se odnose na postojanje antena HAARP i njegove sposobnosti da proizvede prilično nevjerojatne pojave koje su jasno dokumentirane u znanstvenoj literaturi, kao i prema onima koji su godinama samostalno istraživali program.

Na primjer, znanstveni rad “Geometrijska modulacija: Učinkovitiji način usmjerljivih ELF / YLF valnih generatora s kontinuiranim HF grijanjem donje ionosfere” (“Geometric modulation: A more effective method of steerable ELF/VLF wave generation with continuous HF heating of the lower ionosphere”), objavljen u časopisu Geophysical Research Letters, navodi tri metode geometrijske modulacije – linijski doseg, pila-zub doseg, i kružni doseg – ne samo da ispituje činjenicu da HAARP je sposoban za generiranje i obasipanje regije u nekoj zemlji sa ELF / YLF valovima, već pokazuje da se to trenutno radi tako.

Ova informacija kojom se potvrđuje nalaz predstavljen od nezavisnih istraživača poput onih na Sincedutch-u koji su, neko vrijeme, opisali valnu modulaciju HAARP-a pomoću slične terminologiju kao što su “HAARP prstenovi”, “Obrazac stepenica”, i “Skalarni Kvadrati”.

Nedavno je, međutim, Američki Pomorski Istraživački Laboratorij (US Naval Research Laboratory NRL) dodao još više dokaza da je HAARP je sposoban utjecati i kontrolirati vrijeme.

Proizvedeni održivi plazmeni oblak visoke gustoće u Zemljinoj gornjoj atmosferi

To je zato što su znanstvenici iz Odjela Fizike Plazme (Plasma Physics Division) u pogonu HAARP odašiljača u Gakona, Aljaska, nedavno objavili da su u stanju proizvesti “održivi plazmeni oblak visoke gustoće u Zemljinoj gornjoj atmosferi.”

Oblak, kojeg je Pavao Bernhardt, dr.sc. opisao kao “plazmenu loptu visoke gustoće”, je bio u mogućnosti da se održi puni sat, gdje je većina prethodnih plazma oblaka (otkada je projekt priznao stvaranje istog) samo trajala oko deset minuta. Ova novo stvaranje oblaka plazme, međutim, je prestalo nakon što je HAARP radio zraka i sama prestala odašiljanje, pa je vrlo moguće da se oblak mogao čak i duže održati od jednog sata, izvijestio je pomorski laboratorij.

Američki Pomorski Istraživački Laboratorij opisuje projekt ovako:

Korišteni su 3,6-megavat HAARP odašiljači visoke frekvencije (HF), plazmeni oblaci, ili lopte od plazme, su se proučavali za uporabu kao umjetna ogledala na visinama od 50 km ispod prirodne ionosfere, te za odbijanje valova HF radara i komunikacijskih signala.

Prošli pokušaji da se proizvede povećanje elektronske gustoće dale su gustoću 4 x 105 elektrona po kubičnom centimetru (cm3) pomoću HF radio prijenosa u blizini drugog, trećeg i četvrtog harmonika elektronske ciklotronske frekvencije. Ova frekvencija koja je blizu 1,44 MHz je ista ona frekvencija kojom se elektroni vrte oko Zemljinog magnetskog polja.

Tim laboratorija je uspio u proizvodnji umjetnih oblaka plazme s gustoćom iznad 9 x 105 elektrona / cm3 pomoću HAARP odašiljača šestog harmonika elektrona ciklotron frekvencije.

Članak nastavlja,

Optičke slike umjetnih plazmenih kugli pokazuju da su one turbulentne i da dinamički mijenjaju strukturu gustoće. Mislilo se da su elektrostatički valovi generirani od strane HAARP radio postaje odgovorni za ubrzavanje elektrona do dovoljno visoke energije za proizvodnju vidljivog pražnjenja u neutralnoj atmosferi, a visina se približavala gotovo 170 km.

Američki Pomorski Istraživački Laboratorij tvrdi da su njegovi znanstvenici rade na ovom projektu kako bi se “sintetizirala zapažanja teorije parametarskih interakcija i razvijanje sveobuhvatne teorije generiranja oblaka plazme.” U tom cilju, Pomorski Laboratorij će biti u suradnji sa SRI International, Sveučilištem Aljaska Fairbanks, Sveučilištem u Floridi, i BAE Systems (globalna kompanija za razvoj, dostavu i podršku napredne obrane).

Također treba napomenuti da je eksperiment koji je producirao navedene rezultate (proizvodnja oblaka plazme sat vremena), bio dio istraživanja Agencije za Obranu DARPA, kampanje poznate kao Temeljna istraživanja ionosferskih svojstava i učinaka (BRIOCHE). BRIOCHE je projekt koji postoji, za potrebe istraživanja “ionosferskih fenomena i njihov utjecaj na komunikaciju i svemirsko vrijeme”.

Doista, činjenica da HAARP-bazirani projekt nije onaj koji će se dokazati korisnim za čovječanstvo, svjedoči sudjelovanje ne samo DARPA-e, već i i BAE Systems, britanske multinacionalne kompanije za obranu, koja je tek nedavno počla pregovore s Europskom zrakoplovnom obranom i Svemirskom Tvrtkom N.V. (EADS).

SRI International također ima povijest djelovanja kao izvođač obrane i kompanija za razvoj obrane i sigurnosti, s posebnim smislom za Zemlju i svemirska istraživanja. Web stranica SRI International čak navodi da organizacija “ispituje temeljne procese koji upravljaju gornjom atmosferom i prostorom.”

Prava priroda HAARP testova koje je izvijestio Pomorski Laboratorij i trenutni testovi su umotani u misteriju, jedna stvar je sigurna: ne samo da HAARP program postoji, već je sposoban za stvaranje neke zaista nevjerojatne i naizgled prirodne pojave. To je očito prirodno onima koji su nesvjesni mogućnosti tehnologije.
 
 
(activistpost.com, nrl.navy.mil/uredio: nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata