Američka vojska slijedi primjer Oružanih snaga Velike Britanije – za svoje Specijalne jedinice nabaviti će nekoliko stršljen-dronova

Radi se o novom tipu letećeg robota, a vojni stručnjaci su zabrinuti implikacijama koje on može imati kada je u pitanju budućnost ratovanja.

Specijalne snage Američke vojske testiraju drone PD-100, popularne “crne stršljenovr”, najnoviju vrstu minijaturnih dronova koji su sposobni samostalno letjeti u različitim sredinama, a koji, kako upozoravaju stručnjaci, predstavljaju izazov s znanstvene, tehničke, ali i etičke strane, kada je u pitanju njihova vojna ili civilna uporaba.

Dron “crni stršljen” težak je 18 grama i opremljen je običnom ili termalnom kamerom; maksimalna duljina leta iznosi približno 25 minuta, dostiže brzinu od 10 metara u sekundi i ima domet od preko jednog i pol kilometra. Njegova kamera kontrolnom terminalu prenosi video i fotografije.

Ovu nevjerojatnu napravu razvila je norveška tvrtka “Proxy Dinamix”, koja za PD-100 kaže da je to “osobni izviđački sustav” koji “agencijama za provođenje zakona pruža do sada neviđenu mogućnost obavještavanja, nadgledanja i izviđanja u džepnom izdanju, što osobi koja ga koristi omogućuje trenutnu situacijsku svijest”.

Maleni dron je u operativnoj uporabi već tri godine; britanska vojska je PD-100 prvi put koristila u Afganistanu 2012. godine. Veljače 2013. godine, Ministarstvo obrane Velike Britanije priopćilo je da planira kupnju 160 minijaturnih letećih robota, u vrijednosti od 20 milijuna funti.

“Upravljanje ovim dronovima ne razlikuje se mnogo od igranja videoigrica pomoću joysticka na konzoli poput ‘X-boxa’ ili ‘Playstation’”, rekao je vodnik Karl Boyd, član Vojske Velike Britanije, prilikom demonstracije ove naprave.

Komentar koji je ovaj tjedan objavio časopis “Nature” bavio se izazovima i posljedicama ovakvih izuma, koji, prema autorima teksta, predstavljaju “značajnu etičku odluku: da li treba pružiti potporu razvoju smrtonosnih autonomnih oružanih sustava ili mu se suprotstaviti”.

“Tehnologija je dosegla razinu na kokoj je razvoj ovakvih sustava – promatran u praksi, ako ne sa legalne strane – izvodljiv, pri čemu govorimo o roku od nekoliko godina, a ne desetljeća.

Ulog je visok: smrtonosni autonomni oružani sustavi promatraju se kao treća revolucija u ratovanju, nakon baruta i nuklearnog naoružanja”, piše Stewart Russell, profesor računalnih znanosti na Berkeleyu, Sveučilištu u Kaliforniji.

“Autonomni oružani sustavi biraju i prate mete bez intervencije ljudi; oni postaju smrtonosni kada takve mete uključuju ljudska bića. Ono što bi trebalo najviše brinuti je moguća krajnja točka ove tehnološke putanje. Mogućnosti autonomnog oružja prije će biti limitirane zakonima fizike – primjerice ograničenjima dometa, brzine i nosivosti – nego bilo kakvim nedostacima sustava umjetne inteligencije koja ga kontrolira”, zaključuje Russell.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 

 
(sputniknews.com,youtube/uredio:nsp)

Tekst o životu ljudi rođenih 1950-tih, 60-tih, 70-tih i 80-tih godina sve se više širi društvenim mrežama. Ukoliko pripadate ovim generacijama, možda ćete se čitanjem narednog teksta prisjetiti lijepih vremena …

Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes …

Kao djeca, vozili smo se u autu bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnje biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu cockte ili coca-cole s našim prijateljima i nitko nije umro zbog toga …

Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili cockte i koka-kola koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli zato što smo se stalno igrali vani …

Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti, sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje ionako nije bilo previše.

Nerijetko nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljski šamar bio dio odgoja, a bez zlostavljanja u obitelji.

I, nikad nije bilo problema!

Provodili smo čitave dane praveći trkaće daske od otpada iz podruma ili šupe, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica, naučili smo kako riješiti problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje. Mi prijatelje nismo dodavali nego ih vremenom stjecali! Nismo imali ni probleme s koncentracijom u školi …

Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i odgojitelja pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole … Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, mobilne telefone, kompjutere, internet, sobe za chat …

Mi smo imali prijatelje i mi smo išli van i družili se s njima!

Padali smo s drveća, znali se izrezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za novu godinu, čitali hrpe stripova i sve smo to preživjeli bez posljedica!

Vozili smo se biciklom ili pješke, dotrčali do kuće prijatelja, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. Ustvari, bili su često stroži nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti svijeta. Naše generacije su dale najbolje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim!

I TI PRIPADAŠ TOJ GENERACIJI?

ČESTITAM! MOŽDA ĆEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI!

MOŽDA BI BILO DOBRO POSLATI OVU PORUKU I VAŠOJ DJECI DA VIDE KAKO SU NJIHOVI RODITELJI ODRASTALI!

POZDRAV GENERACIJO I ŽIVJELI! SVAKO OD NAS JE ANĐEO SA SAMO JEDNIM KRILOM, A LETETI MOŽEMO TEK ZAGRLJENI …
 

 

 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)