Znanstvenici su nedavno došli do senzacionalnog otkrića koje bi moglo riješiti problem oceana

Više od osam milijuna tona plastike završi u našim oceanima samo tijekom jedne godine, ubijajući morski život i uništavajući ekosustav.

No, izgleda da su znanstvenici na tragu rješenju. Otkrili su da se proteini pronađeni u lignjama mogu koristiti za stvaranje održivih alternativa plastici. Objavljeno je to u četvrtak u Frontiers in Chemistry, javlja CNN.

Lignje hvataju plijen pomoću vakuumskih čašica na svojim pipcima. Te ‘čašice’ su opremljene oštrim “prstenastim zubima” koji drže hranu. Zubi su napravljeni od proteina koji su slični svili, a oni su u posljednjih nekoliko godina postali predmetom znanstvenih istraživanja.

Melik Demirel s Državnog sveučilišta u Pennsylvaniji, glavni je autor ovog izvješća, koje sadrži postojeća istraživanja o materijalima napravljenim od tih proteina. On kaže da je njegov tim proizveo prototipove vlakana, premaza i 3D predmeta izrađenih od proteina lignjinih prstenastih zubi – tzv. proteina SRT.

Demirel kaže da su ti prirodni materijali biorazgradivi i mogli bi pružiti izvrsnu alternativu plastici.

SRT proteini mogu se proizvesti u laboratoriju pomoću genetski modificiranih bakterija, što znači da se uopće ne moraju ubijati lignje. Proces se temelji na fermentaciji, korištenju šećera, vode i kisika.

Prema istraživačima, SRT proteini imaju “izvanredna svojstva”, a materijali od njih su elastični, fleksibilni i jaki. Oni također imaju sposobnost termičke i električne provodljivosti, ali i samoobnovljivosti, što daje potencijal za neke nove primjene.

Mogla bi se stvoriti tkanina koja se može sama zakrpati i reciklirati tako da se napravi premaz čime bi im se povećala otpornost na oštećenja pranjem u perilicama. To bi moglo smanjiti i broj i količinu odjevnih mikrovlakana koje također završavaju u oceanima i pridonosi zagađenju mikroplastikom.

SRT proteini se također mogu koristiti za izradu zaštitne odjeće za kemijske i biološke agense, kažu istraživači.

“Iako sam stručnjak za polimere, želim minimizirati zagađenje plastikom i stvoriti održivost okoliša”, objašnjava Demirel.

Demirel priznaje da je potrebno dodatno raditi na povećanju proizvodnje materijala. Sintetski SRT proteini sada koštaju najmanje 100 dolara po kilogramu za proizvodnju, ali vjeruje da bi im se cijena mogla u budućnosti spustiti na samo 10 dolara.

(express.hr)

Kambodža se pridružila skupini azijskih zemalja koje su odlučile vraćati natrag pošiljke plastičnog smeća koje su im poslale zapadne kompanije, javlja CNN

Dužnosnici te zemlje priopćili su u srijedu kako će Sjedinjenim Državama i Kanadi poslati natrag njihovih 1600 tona smeća.

“Kambodža nije kanta za smeće“

Neth Pheaktra, državni tajnik i glasnogovornik Ministarstva okoliša, izjavio je kako su u utorak u glavnoj jugozapadnoj luci Sihanoukville nađena 83 kontejnera plastičnog otpada. Bili su označeni kao “proizvodi koji se mogu reciklirati” te nisu imali oznaku da sadrže plastični otpad.

“Kambodža nije kanta za smeće u koju strane zemlje mogu bacati svoj otpad. Dodatno, vlada se oštro protivi svakom pokušaju uvoza plastičnog otpada i maziva za recikliranje”, rekao je Pheaktra.

Ovo je samo posljednji u nizu incidenata u globalnoj krizi rješavanja smeća, pri kojoj se iz zapadnih zemalja pokušava u jugoistočnu Aziju poslati elektronički otpad i plastika.

Azija se bori za čišći okoliš

Kina je 2018., u sklopu inicijative za čišći okoliš, zabranila uvoz plastičnog otpada, nakon čega su svjetski opskrbni lanci usmjerili svoj otpad prema Maleziji ili Filipinima.

U svibnju ove godine Malezija je vratila 450 tona plastičnog otpada u Veliku Britaniju, Kanadu, SAD, Japan i Nizozemsku.

(index.hr)

Ravnateljica Aquatike Margarita Maruškić Kulaš rekla je da plastične boce i čepovi najviše zagađuju europske rijeke i jezera

Karlovački slatkovodni akvarij Aquatika će posjetiteljima od Dana planeta Zemlje (22.4.), umjesto vode u plastičnim bocama nuditi vodu iz vodovoda, koja je na karlovačkom području izvrsne kakvoće.

Ranije su prestali koristiti plastične vrećice, celofanske omote, plastične čaše, pribor za jelo i slamke.

Tako žele potaknuti i ostale javne ustanove, tvrtke, ugostiteljske objekte i domaćinstva da smanje uporabu jednokratne plastike, posebice kupovanje i posluživanje vode u plastičnim bocama.

Pod motom Čuvajmo naše rijeke, one su naše veliko blago Aquatika razvija projekt u s karlovačkom komunalnom tvrtkom Vodovod i kanalizacija te će svim karlovačkim ugostiteljima pokloniti bokal za vodu, uz zamolbu da se uključe u akciju.

Ravnateljica Aquatike Margarita Maruškić Kulaš rekla je da plastične boce i čepovi najviše zagađuju europske rijeke i jezera, slijede vrećice od metalizirane plastike i omoti slatkiša.

(poslovni.hr)

Indija je slijedila vodeću ulogu Kine i zabranila uvoz čvrstog plastičnog otpada u nastojanju da se uhvati u koštac sa vlastitom ekološkom krizom – no taj je korak još više pridonio sve većoj globalnoj krizi recikliranja i plastike

Prije godinu dana, kineska vlada je provela svoju politiku „Nacionalnog mača“, koja je zaustavila masovni protok plastičnog otpada koji se može reciklirati iz zapadnih zemalja.

Uvoz plastike u Kinu pao je za 99 posto otkako je novo uvozno ograničenje nedavno stupilo na snagu.

Do kineske zabrane, SAD, Velika Britanija, Njemačka i Japan bile su među najvećim izvoznicima plastičnog otpada u Kinu.

Nova pravila prisilila su ih da potraže neko drugo mjesto gdje će pohraniti svoj plastični otpad za recikliranje. Izvoz Velike Britanije u Maleziju gotovo se utrostručio, dok je izvoz u Tajland sada 50 puta veći. SAD je najveći izvoznik plastike u Maleziju, u razdoblju od siječnja do srpnja 2018. izvezeno je 195.444 tone u tu zemlju.

Međutim, kineske i indijske zabrane pokazale su da je izvoz plastičnog otpada neodrživ – a Tajland i Malezija također su najavile zabrane, ne želeći nastaviti biti odlagalište za svjetski plastični otpad.

Dok je kratkoročno rješenje problema za zapadne zemlje bilo pronalaženje alternativnih tržišta, dugoročno rješenje, prema riječima britanskog tajnika za okoliš Michaela Govea, jest “zaustaviti izvoz našeg smeća”.

Sadašnji razvoj na području zbrinjavanja plastičnog otpada vjerojatno će ujediniti neke zemlje, vjeruje Yoichi Shimatsu, ekološki novinar i bivši predavač na Sveučilištu Tsinghua u Kini. Plastični otpad ima ogroman negativan učinak na ljudsko zdravlje, upozorio je.

“Spojevi bazirani na organskom ugljiku … djeluju kao hormonski disruptori (ometaju rad hormona u tijelu), koji posebno ometaju endokrini sustav i ženske reproduktivne organe, ostavljajući komplicirane poremećaje i urođene mane” – objasnio je i nadodao, da pravilno zbrinjavanje plastičnog otpada zahtijeva skupu obradu tehnologija koja uključuje spaljivanje uz pomoć plazme.

To bi povećalo trošak odlaganja plastike, koja se trenutno jednostavno izvozi negdje drugdje. Međutim, kako sve veći broj zemalja zabranjuje uvoz plastičnog otpada, razvijeni svijet bi mogao ostati bez alternative, osim ako se pozabavi time kod kuće. No, postoje i drugi aspekti ovog problema.

Korištenje zemalja u razvoju kao deponija za otpad Zapadnih zemalja je “nemoralno, neetično i nepravedno”, izjavila je aktivistica za zaštitu okoliša dr. Vandana Shiva za RT.

“Nikada nije bilo toliko plastike uvedene u gospodarstvo. Posvuda smo imali lokalne i svježe proizvode. Plastika i ekonomija fosilnih goriva koja je to poduprla bila je samo malobrojna industrija koja je imala korist od toga – a onda je do danas sve počelo ovisiti o plastici i kulturi bacanja smeća” – rekla je Shiva.

U SAD-u, Nacionalna udruga za otpad i recikliranje (NWRA) nedavno je zatražila od predsjednika Donalda Trumpa da ukine sankcije Kini u sklopu trgovinskih razgovora s kineskom vladom, odbijajući ono što su nazvali “nerealnim ograničenjima na uvoz reciklirajućih materijala” i rekavši da bi zabrana mogla dovesti do gubitka tisuća radnih mjesta.

Dok zapadnjaci poslušno odvajaju svoje papire i plastiku, vjerujući da će se ispravno reciklirati u dalekim zemljama, to često nije slučaj.

Istraživanje organizacije Greenpeace prošle godine je otkrilo da se veći dio otpada koji se šalje u Maleziju na recikliranje uopće ne reciklira, već se spaljuje (dodajući onečišćenje u zrak) ili se jednostavno baca. Zemlje u koje Zapad šalje svoj otpad, otpadne vode su tako preplavljene tim istim otpadom, da su dovele do javnih i ekoloških kriza za koje se malo čuje u svijetu.

“Sustav međunarodne trgovine otpadom je slomljen i temelji se na lažnim pretpostavkama o tome što se doista događa sa otpadom” – kazao je Heng Kiah Chun, član Greenpeacea.

Recikliranje može biti dobro i unosno – ako sustavi rade – ali pravi problem, kažu stručnjaci, je prekomjerna proizvodnja plastike općenito. Vlade diljem svijeta doista su se odlučile na smanjenje proizvodnje nepotrebne plastike.

Osim što zabranjuje uvoz plastičnog otpada, Indija je postavila cilj da postupno ukine plastiku za jednokratnu uporabu do 2022. godine.

EU se dogovorila da zabrani neke plastične proizvode za jednokratnu uporabu, uključujući jednokratne plastične tanjure, pribor za jelo, slamke, plastične pupoljke i mješalice za piće, u pokušaju borbe protiv onečišćenja mora.

Nevjerojatnih 60 posto od 25,8 milijuna metričkih tona plastičnog otpada proizvedenog u EU-u svake godine dolazi iz područja ambalaže, od kojih se većina na kraju izvozi kako bi se “reciklirala” negdje u Aziji.

No mali koraci u tom smjeru nisu dovoljni, tvrde zagovornici kampanje. Plastika je samo “jedan od simptoma ekološke krize” koja ide ruku pod ruku s činjenicom da su lokalni i održivi sustavi hrane “uništeni”.

Naposljetku, plastika bi mogla postati doslovno problem za sve ljude na zemlji, iako je nekoć bila priznata kao znanstveno otkriće.

Plastika sve više izgleda kao jedno od onih znanstvenih čuda iz poslijeratnih godina kao što je nuklearna energija, s negativnom stranom mnogo lošijom od bilo koje koristi.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Oko 300 milijardi komada plastike (ili otprilike 150 milijuna tona otpada) zagađuje Arktički ocean, zaključio je međunarodni tim istraživača nakon procjene razine plastičnog otpada koje se nalazi istočno od Grenlanda i Barentsovog mora u blizini Norveške i Rusije

Unatoč relativnoj izolaciji ovih područja, istraživači kažu da je zagađenje uzrokovano čovjekom dostiglo opasnu razinu.

Njihovo izvješće, koje je obljavljeno u časopisu “Science Advances” označava te zone kao “polarna groblja” i upozorava na potencijalne opasnosti koje ta mjesta mogu imati.

Konkretno… toksini u tim komadima plastike mogu se ispustiti u vodu i promijeniti životne oblike i prirodnu pH razinu vode. Životinje u prirodi također mogu progutati plastiku ili se u nju zapetljati.

“Ukupno opterećenje plutajuće plastike na nesmrznuti Arktički ocean procijenjeno se u rasponu od oko 100 do 1200 tona, pri čemu se procjenjuje da se 400 tona sastoji od oko 300 milijardi plastičnih artikala” – navodi se u studiji.

“Fragmentacija i tipologija plastike ukazivala je na obilje prisutnosti starih otpadaka koji potječu iz udaljenih izvora.”

Tim sugerira da je vjerojatno da je otpad došao sjevernim oceanskim strujama. Arktik je postao “slijepa ulica” za otpad koji se baca u Atlantik u Europi i Sjedinjenim Državama.

To može objasniti zbunjujuću činjenicu da bi rijetko naseljena regija mogla imati daleko više otpada od očekivanog. Autori su za Daily Mailu izjavili: “Sjevernoatlantsko područje Atlantskog oceana pojavilo se kao mrtva točka za površinski transport plastičnog onečišćenja”.

Istraživači su došli do svojeg zaključka nakon uzorkovanja 42 mjesta na Arktiku kroz kružnu ekspediciju Tara Oceana 2013. godine.

Njihov je pregled pronašao stotine tisuća malih komadića plastike u sjeveroistočnom dijelu Atlantika. Ovi su dijelovi očito bili stari i izgledali su kao da su potekli sa raznih mjesta u Europi i Sjevernoj Americi.

Voditeljica Andres Cozar sa Sveučilišta u Cadizu u Španjolskoj kaže: “Devedeset devet posto plutajuće plastike na Arktiku bilo je ograničeno na područje Grenlanda i Barentsovog mora …. Plastično zagađenje u ostatku Arktskog polarnog kruga bilo je nisko ili ga nije bilo”.

Cozar pretpostavlja da bi morsko plastično zagađenje moglo postati prevladavajuće na Arktiku, jer društvo nastavlja odlagati otpad u ocean.

Potencijalne ekološke implikacije

Prethodna istraživanja Svjetskog gospodarskog foruma već su izazvala zabrinutost zbog količine plastičnih otpadaka koja pluta u oceanima.

Studija, pod nazivom The New Plastics Economy: Rethinking the Future of Plastics, procjenjuje da se osam milijuna tona plastičnog otpada godišnje baca u ocean.

To je ekvivalent jednom kamionu smeća svake minute. Autori studije idu dalje, navodeći da se 95 posto plastične ambalaže baca nakon samo jedne uporabe.

#Istraživanje zaključuje: “U standardnom scenariju, u oceanu se očekuje da će biti jedna tona plastike na svake tri tone ribe do 2025., a do 2050. godine će biti više plastike nego ribe.”

Članak u časopisu One Green Planet kaže da se svake godine od plastičnog onečišćenja biti ubijeno oko 100 milijuna morskih sisavaca. Životinje zamijene ostatke hrane za plastiku i jedu plastičnu masu. Kao posljedica toga, njihovi probavni sustavi postaju blokirani i životinje umiru vrlo sporo i bolno.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Eurozastupnici su na nedavnoj plenarnoj sjednici usvojili Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju utjecaja plastičnih proizvoda na okoliš

Direktivom se predlaže potpuna zabrana jednokratnih predmeta poput štapića za uši te plastičnog pribora za jelo i slamki koji ujedno čine gotovo najveći dio otpada na europskim obalama i u morima

Uz štapiće za uši, parlamentarci se zalažu za potpunu zabranu i plastičnog pribora za jelo, slamki, štapića za miješanje pića te držača za balone, odnosno zabranu plastičnih predmeta za koje na tržištu postoji dostupna alternativa.

“Plastika je promijenila naše ponašanje. U manje od 60 godina proizveli smo 80 milijardi tona plastike kojom smo zagadili naše oceane. Želimo usvojiti ovaj zakon za bolju budućnost, okoliš i građane Europe koji su spremni postupati drugačije”, rekla je izvjestiteljica Frederique Ries (ALDE, Belgija) tijekom rasprave.

Nova pravila

Nova pravila EU-a, koja je 10. listopada izglasao Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (ENVI), obuhvaćaju i deset najčešće pronađenih predmeta na europskim morskim obalama kao i izgubljenu opremu za ribolov koji skupa čine 70 posto otpada u morima, a koje bi trebalo ograničiti.

Na popisu deset najčešće pronađenih predmeta na obalama, uz gore navedene, i plastične su boce, opušci cigareta, ambalažne vrećice i omoti, higijenske potrepštine, plastične vrećice, plastične čaše, baloni te posude za hranu.

U slučaju plastičnih proizvoda za koje ne postoje alternative države članice će do 2050. morati ograničiti njihovu upotrebu putem smanjenja potrošnje na nacionalnoj razini te uvesti obvezu za proizvođače povezanu s gospodarenjem otpada.

Države će tako morati organizirati prikupljanje 90 posto jednokratnih plastičnih boca za napitke, primjerice putem programa povratne naknade. Osim toga, uvodi se obveza jačanja svijesti potrošača o negativnom učinku bacanja jednokratne plastike.

Znanstvenici procjenjuju da svake godine u morima i oceanima završi do 12,7 milijuna tona plastike, odnosno jedan kamion plastike svake minute, te da njezina prisutnost ugrozi i do 700 životinjskih vrsta, a sveukupno se do danas u morima i oceanima nakupilo oko 150 milijuna tona plastike.

“Ako ne poduzmemo ništa, do 2050. u moru ćemo imati više plastike nego riba”, rekao je član Europskih konzervativaca i reformista (ECR), Mark Demesmaeker tijekom rasprave u ponedjeljak.

Velika šteta zbog plastičnog otpada u morima

Plastični otpad u morima uzrokuje gubitke i do 259 milijuna eura u sektoru turizma i 695 milijuna u ribarstvu, a predstavlja opasnost i za ljudsko zdravlje kroz hranidbeni lanac. Naime, plastika čini čak 86 posto otpada u svjetskim morima.

Znanstvenici također tvrde da u vezi smanjenja CO2, plina koji je odgovoran za globalno zatopljenje, ne treba zanemariti činjenicu da je recikliranje jednog milijuna tone plastike jednako uklanjanju jednog milijuna automobila s cesta. Procjenjuje se da na globalnoj razini proizvodnjom plastike i spaljivanjem plastičnog otpada nastane približno 400 milijuna tona CO2 godišnje.

Karmenu Vella, povjerenik Odbora za okoliš, pomorstvo i ribarstvo, u raspravi s europarlamentarcima istaknuo je da hvatanje u koštac s otpadom u moru, osim što pridonosi čišćem okolišu i zdravlju ljudi, stvara i trgovinske mogućnosti za Europu.

“Europska komisija želi biti primjer stvaranja ekonomije koja će uključivati održivo korištenje plastike. S obzirom na to da mnogi proizvođači nisu svjesni štetnog utjecaja plastike, moramo uvesti nove mjere te ih što prije implementirati u djelo”, rekao je Vella.

Na raspravi je bilo govora i o mikroplastici i činjenici da se na godišnjoj razini u EU ispusti od 75 000 do 300 000 tona mikroplastike u okoliš.

Dan ranije su europarlamentarci usvojili Direktivu o pitkoj vodi u kojoj su upozorili da je mikroplastika prisutna u oko 2/3 uzoraka vode iz vodovoda u europskim zemljama.

Direktivu o plastici je podržao 571 zastupnik, 53 ih je bilo protiv, a 34 suzdržanih.

Nakon njezinog usvajanja u Parlamentu slijede pregovori s Vijećem.

Hrvatski europarlamentarac: Ovo je pobjeda u borbi protiv jednokratne plastike

Hrvatski eurozastupnik Davor Škrlec (Zeleni/EFA), član Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, ocjenjuje da je izglasana direktiva pobjeda u borbi protiv onečišćenja plastikom, priopćio je ured zastupnika.

“Ovo je pobjeda u borbi protiv jednokratne plastike, ali pred nama je dug put da zaustavimo gušenje našeg planeta pod težinom vlastitog smeća. Svake minute kamion pun plastičnog otpada baca se u naša mora i oceane. Građani ne mogu više čekati da industrija shvati kako onečišćenje plastikom predstavlja ozbiljnu prijetnju svima nama. Ovim primjerom Europska unija može svijetu pokazati kako izgraditi održivu budućnost bez upotrebe jednokratne plastike”, ocijenio je Škrlec,

Škrlec je u rujnu na plenarnoj sjednici podsjetio na činjenice da je u Uniji u sektoru plastike zaposleno 1,5 milijuna ljudi te da su u 2015. godini ostvareni prihodi u iznosu od 340 milijardi eura, ali da je potencijal za recikliranje plastičnog otpada u europskom bloku i dalje većinom neiskorišten.

Dubravka Šuica, voditeljica Hrvatske EPP/HDZ delegacije u Europskom parlamentu i članica Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, u raspravi je prijedlog Direktive ocijenila “izvrsnim”.

“Smatram da je pred nama izvrstan prijedlog o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. No isto tako, moramo pronaći alternativne načine proizvodnje kako bismo zamijenili proizvode o kojima govorimo.

Također, ne želim da Europska unija postane simbol zabranjivanja dječjih balona na rođendanima i njihovog puštanja u zrak, ali mora biti predvodnik u borbi protiv onečišćenja i smanjivanju upotrebe jednokratnih plastičnih proizvoda.“

“Europa mora predvoditi u ovoj borbi protiv plastike, nemoguće zvuči podatak da tri četvrtine otpada u moru dolazi od plastike. Ako se taj trend nastavi do 2050. godine, u moru će biti više plastike nego ribe. S obzirom da dolazim iz Hrvatske, s obala Jadranskog mora, ovo pitanje smatram osobito važnim”, rekla je Šuica.

(index.hr)

Zemlje diljem svijeta su počele snositi posljedice zbog nakupljanja otpada, nakon što je Kina ove godine prestala uvoziti smeće koje se može reciklirati

Japan je postao najnovija zemlja, iza Amerike, koju je ozbiljno opteretila industrija recikliranja.

Kineska zabrana uvoza odnosi se na 24 vrste čvrstih otpadnih materijala, kao što su boce gaziranih pića, mješoviti papir, reciklirani čelik i novinski papir, utjecalo je na lanac recikliranja širom svijeta.

Japan, koji je prošle godine izvezao oko polovice svojih 1,5 milijuna tona plastičnog otpada, sada ga gomila sve više i guši se u vlastitom smeću, a mnoge lokalne vlasti nastoje se nositi sa problemom.

Oko četvrtina od 102 jedinica lokalne samouprave počela su prekomjerno nakupljanje plastičnog otpada, koji u nekim slučajevima prelazi sanitarne norme, pokazali su podaci Ministarstva zaštite okoliša ovaj tjedan.

Najmanje 34 općina istaknula je da ne uspijevaju pronaći nova odredišta za vanjsko zbrinjavanje svoje plastike nakon što su domaći troškovi obrade otpada porasli višestruko.

Kina je odbila prihvatiti daljnji uvoz smeća što nadilazi japansku reciklažnu industriju, s 34,9 posto tvrtki u Japanu trenutno je ograničeno ili razmatraju ograničavanje količine plastičnih masa koje mogu prihvatiti.

Kako bi se riješio problem, japansko ministarstvo priopćilo je kako će proširiti domaće kapacitete za obradu plastičnog otpada. Vlada također želi uvesti mjere za sprečavanje ilegalnog skladištenja i proširenje uporabe bioplastike, koja je biorazgradiva.

Sličan problem prijavljen je ovog vikenda u Velikoj Britaniji, koja je prošle godine izvezla oko dvije trećine otpada za recikliranje.

Udruga lokalnih vlada (LGA) okrivila je kinesku zabranu za promjenu metoda recikliranja koje prisiljavaju lokalne vlasti da dodaju dodatnih 500.000 funti godišnje u cijenu recikliranja otpada.

“Jasno je da zabrana uvoza otpada u Kinu, koju bi uskoro mogle provesti druge zemlje, mogla imati značajan utjecaj na sposobnost vijeća da se pobrine za otpad” – rekao je Martin Tett, glasnogovornik okoliša za LGA.

Kina, koja je tijekom posljednjih 25 godina primala oko 45 posto svjetskog kumulativnog plastičnog uvoza, bez sumnje je imala ogroman utjecaj na globalni sustav recikliranja.

Dok su mnoge kineske tvrtke preselile svoje operacije u Maleziju, ova azijska zemlja nema kapacitet da bi zamjenila Kinu i ovog tjedna je nametnula tromjesečnu zabranu uvoza otpada.

Mi “ćemo učiniti sve kako bi osigurali da Malezija ne bude plastična smeća razvijenih zemalja” – rekao je ministar znanosti, tehnologije i zaštite okoliša i klimatskih promjena Yeo Bee Yin.

Vijetnam, koji je jednom pozdravljao inozemne pošiljke smeća, također se sada teško nosi sa recikliranim materijalima, te je nametnuo privremenu zabranu uvoza između lipnja i listopada.

Tajland, druga svjetska destinacija plastičnih proizvoda, navodno će zabraniti uvoz do 2021. godine. Zatvaranje azijskih zemalja za uvoz plastičnog otpada također će utjecati na SAD, koji je u prvih šest mjeseci ove godine izvozio otpad za recikliranje u Tajland, Maleziju i Vijetnam.

NoviSvjetskiPoredak.com

Italija će zabraniti korištenje plastičnih čaša, pribora za jelo, tanjura i ostalih proizvoda za jednokratnu upotrebu od siječnja 2020. godine, rekao je talijanski ministar okoliša Segio Costa

Najavljenom zabranom Rim uvažava prijedloge Europske komisije koji tek trebaju biti usvojeni. Obuhvatit će i proizvode poput slamki, balonskih štapića i miješalica za pića.

„Moj cilj je očistiti morski ekosustav što je više moguće“, rekao je Costa talijanskom dnevniku La Repubblica, dodavši kako prvo „taj potez zahtijeva smanjenje upotrebe nekih plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu“.

Zabrana jednokratnih proizvoda

Komisija je u svibnju zatražila zabranu plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu na razini EU-a, upozorivši da plastika čini više od 80 posto otpada bačenog u more.

Talijanski ministar najavio je danas i da od 2020. godine ribari više neće smjeti vraćati u more otpad uhvaćen u mreže. Dodao je da je u planu i zabrana kozmetike koja sadrži mikroplastiku.

Mikroplastika

Mikroplastika obuhvaća sitne komadiće plastike, manje od pet milimetara, koji zagađuju more budući da ih sustavi za pročišćavanje vode ne mogu filtrirati. Smatra je se ozbiljnom prijetnjom morskom ekosustavu.

U kozmetičkoj industriji čine je mikrogranule, sitni komadići polietilenske plastike koji se dodaju kozmetičkim kremama i pastama za zube radi boljeg čišćenja.

Costa pojašnjava da će najavljene mjere biti uključene u zakon koji je gotovo završen. Slijedi njegovo usvajanje na sjednici vlade, da bi potom bio poslan u parlament na izglasavanje.

(index.hr)

Bit će to prvi pokušaj čišćenja gomile smeća u kojoj se prema procjenama nalazi čak 1,8 trilijuna komada plastičnog otpada, kaže 24-godišnji Nizozemac hrvatskog porijekla, utemeljitelj i direktor Ocean Cleanupa

Brod koji za sobom vuče duge plastične cijevi ispunjene zrakom čija je svrha počistiti oceane od plastičnog smeća, isplovio je u subotu iz San Francisca u pokusnu vožnju prije nego što nastavi plovidbu prema velikoj nakupini otpada (GPGP) u Tihome oceanu koja se prostire na gotovo milijun četvornih kilometara.

Cilj ambicioznog projekta koji se odvija pod nadzorom nizozemske neprofitne organizacije Ocean Cleanup je u predstojećih pet godina isprazniti polovinu GPGP-a (The Great Pacific Garbage Patch) ili oko 40.000 tona.

Oceanograf i voditelj projekta Laurent Lebreton potvrđuje da se u gomili pacifičkog otpada nalazi oko 80.000 tona smeća.

Nakon petogodišnjih priprema i obavljenih pokusa “stigao je vrhunac naših napora”, rekao je uzbuđeno 24-godišnji Boyan Slat, Nizozemac hrvatskog porijekla koji je osmislio sustav za čišćenje. On je utemeljitelj i direktor Ocean Cleanupa.

Kazao je da će to biti prvi pokušaj čišćenja gomile smeća otkrivene 1997. u kojoj se prema procjenama nalazi čak 1,8 trilijuna komada plastičnog otpada. Većinom je riječ o otpadu koji u more stiže iz rijeka, ali i ribarskoj i nautičkoj opremi poput dijelova mreža i užadi.

Nakupine smeća se, kaže Lebreton, ondje nakupljaju još od pedesetih godina prošlog stoljeća.

Kako sustav funkcionira?

Brod Maersk Launcher za sobom vuče goleme plutajuće cijevi ispunjene zrakom i duge oko 600 metara, koje čine najveću dosad napravljenu barijeru na moru nazvanu System 001.

Zmijolika barijera će se formirati u obliku potkove i slobodno plutati nošena morskim strujama i vjetrovima. Na cijevi se u dubinu nastavlja pregrada duga oko tri metra pa će se otpad zadržavati unutar “potkove”, a ribe i ostale morske životinje moći će nesmetano plivati oceanom.

Pošto se otpad ‘zgusne’ u kompaktnu masu po njega će stići brod koji će ga prikupiti i odvesti na reciklažu. Brodovi bi prikupljeni otpad trebali odvoziti svakih šest do osam tjedana.

U svjetska mora godišnje se baci 8 milijuna tona plastike

Plastični predmeti godišnje ubiju i do 100.000 kitova, dupina i tuljana koji ih progutaju misleći da je hrana. U posljednje vrijeme pronalazi se i sve više uginulih ptica čiji su želuci ispunjeni plastikom.

Morska stvorenja i ptice često jedu odbačenu plastiku no na koncu umru od gladi jer zapravo nisu siti.

Drugi se zapetljaju u mreže iz kojih ne mogu pobjeći pa se često uguše. Svake godine u svjetska se mora baci oko 8 milijuna tona plastike. “Želimo se uvjeriti u to da sve ovo funkcionira i za nekoliko mjeseci ugledati prve komade plastičnog otpada u luci, što će značiti da je tehnologija ispravna”, kazao je Slat za AFP.

Dodaje kako će uspjeh pokusnog isplovljavanja značiti da će se u dogledno vrijeme u čišćenje oceana moći poslati čitava flota sa šezdesetak sustava za čišćenje.

Hrabar pokušaj riješenja oceanskog onečišćenja Ocean Cleanup privukao je pohvale od tvrtki za zaštitu okoliša i tehnologije, uključujući tehnološku zvijezdu Elon Muska. On je na Twitteru tijekom lansiranja napisao da sustav “izgleda cool.”
 

 
(vecernji.hr)

Papa Franjo je rasčistio i izrazio stav da je borba protiv plastike u našim oceanima veći prioritet od pedofilskih svećenika koji siluju djecu u Katoličkoj crkvi

U subotu je Papa izdao poziv na očuvanje oceana kojima prijeti plastični otpad, rekavši kako je čista voda “osnovno ljudsko pravo”.

Njegovi su javni komentari u velikoj suprotnosti sa šutnjom iz Vatikana o aktualnom skandalu povezanim sa silovanjem djece koji je zahvatio Crkvu.

“Ne možemo dopustiti da naša mora i oceani budu prekriveni beskrajnim poljima plutajuće plastike”, rekao je papa u poruci četvrtog Svjetskog dana molitve, izvijestio je Breitbart.

“Nažalost, prevelika nastojanja nisu uspješna zbog nedostatka učinkovite regulacije i sredstava kontrole, osobito u pogledu zaštite morskih područja izvan nacionalnih granica”.

Papa je također rekao da je pristup “sigurnoj pitkoj vodi temeljno i univerzalno ljudsko pravo”, te je istaknuo da je za mnoge teško, ako ne i nemoguće.

“Naš svijet duguje veliki socijalni dug dugu prema siromašnima koji nemaju pristup pitkoj vodi, i time im se se uskraćuje pravo na život koji je konzistentan s njihovim neotuđivim dostojanstvom” – kazao je.
 
NoviSvjetskiPoredak.com