Kako bi bilo kada bismo imali pristup svježe ubranim, organski uzgojenim namirnicama tijekom čitave godine, čak i po najvećoj zimi? Ovo nije fikcija, dapače, jer izgradnjom podzemnih plastenika povrće se može uzgajati tijekom cijele godine, bez obzira na vremenske prilike i podneblje

Oni koji se bave uzgojem povrća su najsretniji kada nastupi rano proljeće, doba pripreme za sjetvu, no neki ipak moraju pričekati još neko vrijeme. Sezona uzgoja ovisi o podneblju, kod nekih traje duže, dok je kod drugih relativno kratka.

Uzgojem povrća u plasteniku se može produžiti vrijeme uzgoja, no samo u toplijim krajevima su moguće rane i kasne berbe. Dakle, svi vrtlari sanjaju o tome kako bi produžili vrijeme uzgoja i berbe, a idealna prilika se pruža upravo u vidu ukopanih plastenika.

Uzgajivači su uvijek u potrazi za metodama uzgoja koje će uštedjeti energiju, smanjiti zagađenje, omogućiti kvalitetnije usjeve, ali koje će biti i pristupačne. Na sve ovo kao savršeni odgovor dolazi Walipini, podzemni staklenik, kao najbolja metoda za ekološki svjesne uzgajivače.

Oni se mogu izgraditi unutar raznih geografskih i klimatskih uvjeta, a budući da je tlo toplije zimi i hladnije ljeti, stvara se daleko stabilnija mikroklima nego kod vanjskog uzgoja. Najčešće se rade na dubini od metar i po do dva i po metra, a način izvedbe je usmjeren na prikupljanje sunčeve svjetlosti i skladištenje topline dobivene sunčevom energijom.

Plastenik prekriva plastični pokrov, a najveći dio pravokutnika te konstrukcije je usmjeren ka zimskom suncu. Na južnoj hemisferi bi trebao biti okrenut ka sjeveru, a na sjevernoj ka jugu.

Dubina ukopa omogućava uzgajivačima iskorištavanje toplinske konstantne temperature, tako da povrće može rasti i u hladnijim vremenskim uvjetima.

Korištenjem plastike umjesto stakla, rast biljaka je poboljšan jer se na ovaj način zrake svjetlosti filtriraju. Naravno, osim što sunce služi za rast biljaka, njegova toplina se pohranjuje i akumulira u zemljane zidove i tlo, čime se grije i zrak. Količina pohranjene topline je ključan čimbenik u zaštiti biljaka od hladnoće i mraza.

Ovaj podzemni način uzgoja nije novost, prisutan je već desetljećima, a pokazao se kao učinkovit dizajn koji koristi prirodne resurse kako bi se osigurao stabilan i topao ambijent za uzgoj tijekom cijele godine. Pogodan je i za komercijalni uzgoj, za one koji uzgajaju povrće za prodaju, dovoljno je samo iskopati više ovakvih plastenika ili napraviti nekoliko većih, a prihodi su na ovaj način deseterostruki u odnosu na konvencionalne načine uzgoja.

Walipini, odnosno “mjesto topline”, osim što su funkcionalni kao prirodni izolatori i solarni generatori, su i izrazito ekonomični i pristupačniji od uobičajenih plastenika i staklenika koji zahtijevaju grijanje.

Prema izvještaju Benson instituta, koji je izdao priručnik za izgradnju ovakvih plastenika, stoji kako je model veličine 6×22 metra koštao svega 300 dolara, odnosno 2000 kuna, uz pomoć volontera i korištenje jeftinijih materijala za pokrov te materijala koji se koriste za odvod vode, ventilaciju i nepropusnost.

Iako se čini da je priručnik opširan, neka vas to ne obeshrabri, on je samo vrlo detaljan što je od velike pomoći, a uz malo pripreme te sve više prakse oko održavanja ukopanog plastenika, doći ćete do stupnja kada će vam sve to biti vrlo jednostavno, a za uzvrat, moći ćete tijekom cijele godine uživati u svježim plodovima svog rada.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)