Smjestio se u kolibu koju je još 1935. sagradio njegov pradjed na Sokolskoj planini, na nešto manje od 1.000 metara nadmorske visine

Posljednje četiri godine Radovan Popović iz sela Vrbić neprekidno živi u planini. I to možda i ne bi bilo čudno da je riječ o nekoj starini, navikloj na surove uvjete života ispod vedrog neba. Ali u pitanju je čovjek u punoj snazi, star 36 godina, elektromehaničar po zanimanju.

Smjestio se u kolibu koju je još 1935. sagradio njegov pradjed na Sokolska planina, kod Vujičić vode, na nešto manje od tisuću metara nadmorske visine.

Sredio je oronulu građevinu s dvije prostorije i sad tu živi, ​​ima stado od 60 ovaca i deset hektara zemlje, o kojima sam brine.

Radio je svojevremeno u nekoliko firmi, ali čekanje na neredovitu plaću i sve ostalo što prati taj život nisu mu odgovarali i odlučio se na nesvakidašnji korak.

Radio sam ja u nekim tvrtkama, u Vojvodini, od jutra do mraka. Spavao sam u hladnim sobama i čekao kada će se gazde smilovati da mi isplate zarađeni novac.

Dok su moji drugari krenuli nizvodno, iz sela ka gradu, tražeći ljepši i lakši život, ja sam odlučio krenuti težim putem.

Uzvodno, uzbrdo ka Vujičić vodama i kolibi svog pradjeda.

Nisam se pokajao jer sad živim od svog rada i u svojoj slobodi – priča Radovan.

Struje nema, kao ni kupaonice, vodu uzima s planinskog izvora, a prije godinu dana nabavio je solarnu ploču, koja mu omogućuje da koristi nekoliko malih žarulja, sluša radio i dopuni mobitel.

U planinu je prvi put došao prije 18 godina, nakon završene srednje škole, i imao je 19 ovaca.

Nekoliko puta se vraćao u rodno selo, ali je 2012. odlučio ostati u planini, na pradedovsku ognjištu, i više je nije napuštao.

Svojoj kući u Vrbić nisam uopće odlazio dvije godine, a svaka tri mjeseca odem do Krupnja, gdje pokupujem neophodne namirnice.

“Sad se spremam za zimu, kada ovdje znaju pasti veliki snijegovi. Neće mi biti dosadno jer počinje sezona jagnjenja, koja traje dva mjeseca” – kaže Radovan, koji godišnje ima oko 50 janjadi i kome u čuvanju stada pomaže pas Luna.

Kaže da uvijek ima nešto za raditi, a ustaje prije šest sati jer je noć u planini duga, pa se dobro naspava.

Dok krstari planinom, sretne ponekog zeca, lisicu ili divlju svinju, a prošle zime naišao je i na vuka, ali je svatko otišao svojim putem.
 
(vestinet.rs)

U pitanju je put koji vodi do vrha Tianmen planine u Kini koja se nalazi na nadmorskoj visini od 1.500 metara i liči na pravu rally stazu za sve adrenalinske obožavatelje

Jako mali broj dionica je ispravljen, većina je u zavojima, kojim su željeli ‘izrezati’ planinu, radi lakše vožnje.

Ukoliko se ikada uputite u ovom pravcu tamo će vas ‘dočekati’ najduža žičara od 7.500 metara koja se penje čak 1300 metara s najvišim nagibom od 37 stupnjeva.

Turisti imaju tu mogućnost da ‘prošetaju’ do vrha planine, a nekim dijelovima je staklena staza kroz koju mogu gledati u podnožje.

Inače, ovakvi putevi u Kini nisu rijetkost, već nešto što se često može vidjeti na putu do planinskih vrhova.

Na planini Hua Shan postoje stepenice koje zovu ‘nebeske’, a njihov kraj se ne može vidjeti iz podnožja planine.

Pogledajte video:
 

 
(vestinet.rs,global CIR)

Iako se možda čini očigledanno da pješačenje kroz šumu ili planinarenje može očistiti um, tijelo i dušu, znanost sada otkriva da planinarenje zapravo može promijeniti vaš mozak … na bolje!

Pješačenje u prirodi može zaustaviti negativne i opsesivnu misli.

Osim gotovo trenutnog osjećaja mira i zadovoljstva koji prati vrijeme na otvorenom, pješačenje u prirodi može smanjiti prekomjerno razmišljanje.

Mnogi od nas često se nađu u “konzumiranju” negativnih misli, što nas odvodi od uživanja u sadašnjem trenutku, u najboljem slučaju, i vodi nas na put do depresije i anksioznosti u najgorem slučaju.

No, nedavna studija objavljena u Proceedings of National Academy of Sciences otkrila je da provođenje vremena u prirodi uvelike smanjuje te opsesivne, negativne misli.

Za provođenje ove studije, istraživači su usporedili sudionike istraživanja koji su pješačili kroz urbani ili prirodni okoliš.

Otkrili su da oni koji su hodali 90 minuta u prirodnom okruženju doživjeli niže razine fokusiranja na negativne stvari i također smanjene neuronske aktivnosti u subgenualnom prefrontalnom korteksu, području mozga vezanom za duševne bolesti.

Oni koji su prošli kroz urbani okoliš, međutim, nisu doživjeli niže razine fokusiranja na negativne stvari.

Znanstvenici tvrde da povećana urbanizacija usko korelira s povećanim slučajevima depresije i drugih mentalnih bolesti.

Uzimajući vremena da se redovito uklonimo iz urbanim sredinama i provedemo više vremena u prirodi, može imati velike koristi na naše psihičko (i fizičko) blagostanje.

Planinarenje je vrijeme kada niste povezani s tehnologijom i potiče kreativno rješavanje problema

Studija provedena od strane psihologa Ruth Ann Atchley i David L. Stryer otkrila je da se kreativno rješavanje problema može drastično poboljšati odspajanjem sa tehnologijom i ponovnog povezivanja s prirodom.

Sudionici ovog istraživanja su otišli sa ruksacima kroz prirodu u trajanju oko 4 dana, i za to vrijeme se nisu smjeli koristiti bilo koju tehnologiju.

Oni su bili zamoljeni da obavljaju zadatke koji zahtijevaju kreativno razmišljanje i složen problem rješavanja, a istraživači su otkrili da su se njihove performanse rješavanja problema i zadataka poboljšale za 50% nakon ovog “tech-free” planinaranog izleta.

Istraživači ove studije su napomenuti da su i tehnologija i urbana šuma nevjerojatno destruktivne, stalno zahtijevajući pažnju i sprečavaju nas da se usredotočimo, i time mogu smanjiti naše kognitivne funkcije.

Lijepo dugo pješačenje, bez tehnologije, može smanjiti mentalni umor, smiriti um i potaknuti na kreativno razmišljanje.

Planinarenje na otvorenom može smanjiti ADHD u djece

Attention Deficit Hyperactivity Disorder (ADHD) je sve više i više zajednički nazivnik među djecom. Djeca koja imaju ADHD imaju poteškoće sa kontrolom impulsa i usredotočen boravak, oni se ometaju lako, i pretjerano su hiperaktivna.

Dok odgajanje djece koja imaju ADHD može biti teško za roditelje, uobičajeno rješenje je opredjeljivanje za lijekove na recept – može donesti više zla nego dobra, posebno kada prirodno rješenje može biti jednako dobro.

Studija provedena od strane Frances E Kup, PhD, i Andrea Faber Taylor, dr.sc., pokazala je da izlaganje djece s ADHD-om “zelenim” aktivnostima na otvorenom smanjuje simptome ADHD-a značajno.

Pješačenje u prirodi je dobra vježba i osnažuje mozak

Mi već znamo da je vježbanje fantastično za naše cjelokupno zdravlje. Planinarenje je izvrstan način da se potroši između 400-700 kalorija po satu, ovisno o dužini i težini pješačenja, no lakše je za zglobove od ostalih aktivnosti kao što je npr. trčanje.

Istraživači s University of British Columbia otkrili da aerobna tjelovježba povećava volumen hipokampusa – dio mozga koji je povezan s prostornim i epizodnim pamćenjem – kod žena u dobi od 70. godina starosti.

Takve vježbe ne samo da poboljšavaju gubitak pamćenja, već pomažu u spriječavanju gubitak pamćenja, isto tako

Istraživači su također otkrili da tjelovježva također može smanjiti stres i anksioznost, potaknuti samopoštovanje i pustiti endorfine. Mnogi ljudi uzimaju lijekove da riješili svaki od tih problema, ali rješenje za ove bolesti može biti puno jednostavnija nego što mislite!

Kako možete početi početi sa planinarenjem?

Srećom, planinarenje je jedan od najjednostavnijih i najjeftinijih sportova u koji se možete uključiti, i može imati velike koristi za cijelu obitelj, uključujući i bake!

Počnite sa malim udaljenostima i testirajte svoje sposobnosti. Učinite ono što vam paše – i ako to znači samo hodanje po stazi u parku, to je u redu.

Svaka vježba na otvorenom je bolje nego ništa. Možete jednostavno pronaći karte staza oko svog doma na internetu, a ima dosta aplikacije pametnih telefona koji bi vam mogli pomoći.

No preporučujemo isključiti telefon dok planinarite, ipak, tako da možete dobiti najviše koristi od pješačenja (iako može biti dobro sa nosite mobitel sa sobom u slučaju nužde).

Pobrinite se da imate neke dobre čvrste planinarske cipele, šešir i bocu s vodom, i biti sigurni da imate slojevitu odjeću, tako da možete skinuti odjeću i jednostavno se zagrijati i ohladiti.

Krenite na izlet!
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ako stanujete negdje u nizini, imamo zaista zaista loše vijesti za vas jer – bez obzira na to da li ste u gradu ili na selu, u odnosu našeg rođaka koji živi na planini – imate mnogo veći rizik da obolite od raka pluća

Pored prije svega pušenja, ali i smoga, genetike ili radnog vijeka provedenog u rudniku, jedan od razloga zašto ljudi u određenim područjima češće obolijevaju od raka pluća je, vjerovali ili ne, zrak koji dišu!

Zapravo, stvar je u tome što nije svejedno na kojoj nadmorskoj visini živite. U nizinama zrak gušći, a samim tim i bogatiji kisikom, koji unatoč svojoj blagotvornosti, u pretjeranim količinama opasan za naš organizam.

Jednostavno, kisik je vrlo neobičan element. Svaki put kada jedemo, u naše tijelo ga koristi kako bi hranu pretvorilo u energiju. Međutim, oksidacija je metabolički proces kojim se oslobađa mnoštvo takozvanih slobodnih radikala, koji su izuzetno kancerogeni.

Ovi vrlo reaktivni atomi u mogućnosti su da naprave pravi dar-mar u organizmu, pa i dovesti do oštećenja DNK, a s vremenom i do mutacije stanica – i, eto kancera. S obzirom na to da su upravo pluća, kao dio organa za disanje, prva na udaru kisika, ona su najpodložnija obolijevanju od raka.

Iako ovo stvarno zvuči zastrašujuće, to negdje je prirodan proces. Ipak, ako želite smanjiti rizik da obolite od raka pluća, preselite se na veću nadmorsku visinu, a najbolje na planinu, jer je tamo zrak rjeđi, gdje vaša pluća ne samo da se više šire i drugačije rade, već imaju i manje opakog kisika s kojim moraju boriti.

Američki znanstvenici proveli su ogromno istraživanje i izračunali da se na svakih tisuću metara nadmorske visine, broj ljudi koji obolijevaju od raka pluća, višestruko smanjuje.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegraf.rs,youtube/uredio:nsp)

Zašto je hram Kailasa u Elori toliko poseban? Ovaj hram nije sagrađen dodavanjem kamenih blokova, već je čitava planina urezana kako bi se napravio ovaj hram

To je jedini primjer na svijetu gdje je planina isklesana od vrha kako bi se napravila građevina. U svim drugim slučajevima, kamen je sječen sprijeda.

Takoreći, čitav svijet je koristio tehnologiju po imenu “rezanje u monolitu”, dok je za hram Kailasa korištena suprotna tehnika “rezanje iz monolita”.

Zašto je ova tehnika tako specifična? Za početak, da bi se napravili stupovi veličine preko 30 metara, potrebne su godine posla uz precizno rezanje velikog kamena.

Međutim, stupovi u hramu Kailasa su izrezani tako što su dijelovi planine odvojeni od njega. Možete li zamisliti koliko je kamenja trebalo ukloniti da bi se napravio jedan takav stup?

Povjesničare i arheologe zbunjuje upravo ta količina kamenja koja je uklonjena. Arheolozi tvrde da je uklonjeno preko 400.000 tona kamenja, za što ne bi bile potrebne godine, već stoljeća rada. Povjesničari nisu pronašli zapise o tom velikom podvigu i smatraju da je hram izgrađen za manje od 18 godina.

Recimo da su ljudi radili svaki dan 18 godina po 12 sati bez pauza. Ignorirat ćemo kišovite dane, festivale i ratove i zamisliti da su ljudi radili kao roboti.

Ukoliko je 400.000 tona kamenja uklonjeno za 18 godina, to znači da su 22.222 tone kamenja uklanjane svake godine. To znači da je 60 tona kamenja uklanjano svakoga dana, a 5 tona svakog sata.

Mislim da se svi možemo složiti da je tako nešto i sa najnaprednijom opremom koju posjedujemo danas nemoguće. Dakle, ako ljudi nisu mogli sagraditi ovaj hram, da li su to učinili došljaci iz svemira?

Ajde sad na trenutak da se s izgradnje prebacimo na uništavanje. Muslimanski kralj Aurangzeb je zaposlio tisuću radnika da u potpunosti uništiti ovaj hram. On je naredio 1682. godine da se hram sravni sa zemljom. Prema zapisima, tisuću radnika ga je uništavalo 3 godine, ali nisu napravili veću štetu. Uspjeli izlomiti po koju statuu tu i tamo, ali hram nisu mogli uništiti u potpunosti. Aurangzeb je ubrzo odustao od ovog nemogućeg zadatka.

Važno je napomenuti da je slično bilo i sa Mikerinovu piramidom u Egiptu. Drugi muslimanski vladar je želio uništiti sve piramide, a počeo je s Mikerinovom piramidom.
 

 
Nakon godina pokušavanja, on je uspio samo napraviti manje ogrebotine na piramidi i na kraju odustao. Da li su sve ove neuništive građevine diljem svijeta u stvari napravili došljaci iz svemira? Jesu li upravo zato neuništive?

Zapravo, arheolozi se slažu da je hram Kailasa kreiran prije svih ostalih hramova u kompleksu špilja Elore. Moguće je da je on izgrađen dugo prije svih okolnih hramova, a da su se kasnije civilizacije ugledale na njega.

Da nije tako, ljudi bi vremenom usavršili metodu izgradnje i noviji hramovi bi bili bolji i ljepši.

Za razliku od ostalih hramova, jedino se Kailasa vidi iz zraka.

Od 34 hrama, Kailasa se posebno ističe i možete preletjeti iznad njega. Da li je to slučajnost ili je on zaista dizajniran tako da se može vidjeti iz zraka, kao recimo Naska linije u Peruu? Kada pogledate na Google Earth-u, hram Kailasa je u obliku jasnog znaka X.

Da li je to signal ostavljen za druge civilizacije, tako da mogu uočiti građevinu iz zraka?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)