Plaćenici su se predstavljali kao liječnici kako bi zarazili crne Južnoafrikance sa HIV-om te kako bi “uništili” crnu rasu i stvorili bijelačku većinu u Južnoj Africi, prema šokantnom priznanju bivšeg plaćenika

Južnoafrička Republika sada ima jednu od najgorih epidemija HIV-a na svijetu, sa 7,1 milijuna ljudi, ili nešto manje od 19% stanovništva, koji žive s tim virusom. Crno stanovništvo u Južnoj Africi je nesrazmjerno zahvaćeno ovom bolešću, piše Guardian.

Tvrdnje da su bijeli plaćenici aktivno širili AIDS u južnoj Africi osamdesetih i devedesetih godina objevljene su u dokumentarcu “Cold Case Hammarskjold” koji je ove godine premijerno prikazan na filmskom festivalu Sundance.

Te tvrdnje je iznio Alexander Jones, koji je godinama radio kao obavještajni časnik u Južnoafričkom institutu za pomorska istraživanja (SAIMR), prije tri desetljeća, kada je organizirao državne udare i druga nasilja diljem Afrike.

Jones tvrdi da je vođa SAIMR-a Keith Maxwell imao “rasističku, apokaliptičnu opsjednutost HIV-om / AIDS-om”, a skupina je imala namjeru stvoriti bjelačku većinu među stanovništvom u Južnoj Africi i susjednim zemljama tako da izbriše crnu rasu.

Keith Maxwell se navodno predstavljao kao liječnik dok je vodio klinike u siromašnim, uglavnom crnačkim četvrtima u području Johannesburga, što mu je dalo mogućnost da provede svoje ubilačke pokuse.

“Koji je najlakši način dobiti zamorca, nego kada živite u apartheidskom sustavu?” – kaže Jones u filmu.

“Crnci nemaju prava, trebaju liječenje. Dolazi bijeli ‘filantrop’ i kaže: ‘Znate, otvorit ću klinike i liječiti ću vas.’ U međuvremenu je on zapravo vuk vuk u ovčjoj koži.”

Keith Maxwell je pisao o “kugi” za koju se nadao da će uništiti crnu populaciju, zacementirati vladavinu bijelaca i vratiti konzervativne vjerske običaje, prema dokumentima koje su prikupili filmaši.

Znak na ordinaciji “Dokotela [liječnik] Maxwell” još uvijek visi ispred ureda u gradu Putfontein gdje se mještani sjećaju poštovanog čovjeka koji je doslovno imao monopol na zdravstvo na tom području.

Nudio je čudne tretmane. uključujući stavljanje pacijenatau “cijevi”, za koje je rekao da su mu dopustili da vidi unutar njihovih tijela. Također je davao “lažne injekcije”, rekao je Ibrahim Karolia, koji je vodio trgovinu preko puta.

Svaki interes koji je Maxwell pokazao u Aidsu u javnosti bio je dobronamjeran. Claude Newbury, liječnik koji je bio pobačaja i koji je poznavao vođu plaćenika, potvrdio je da Maxwell nema medicinske kvalifikacije, ali je opisao provedenu humanitarnu pomoć. “Bio je protiv genocida i pokušavao je otkriti lijek za HIV” – rekao je Newbury filmašima.

Čini se da dokumenti koje su prikupili tvorci filma pokazuju da su se Maxwellovi privatni stavovi jako razlikovali od njegovih javnih stavova. Radovi sugeriraju njegov jezovit užitak u dolasku epidemije AIDS-a.

Ono što je manje jasno je da li je imao stručnost ili sredstva za provedbu svojih košmarnih vizija. Jones, bivši član SAIMR-a, tvrdi da jest.

“Bili smo uključeni u projektu u Mozambiku, šireći virus AIDS-a kroz obične bolesti” – kaže on.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Veseli predsjednik Venezuele Nicolas Maduro zahvalio se oružanim snagama svoje zemlje na tome što su ostali lojalni pred neuspjelom zavjerom državnog udara, održavajući povorku u njihovu čast

Obraćajući se gomili od oko 4000 vojnika Bolivarskih nacionalnih oružanih snaga (FANB) prije povorke, predsjednik je rekao kako je vojska napravila povijest i odbacila ustanak, piše RT.

“Bolivarske nacionalne oružane snage su dale svijetu povijesnu lekciju” – rekao je Maduro vojnicima u Fort Tiuni u četvrtak u Caracasu.

Maduro je sudjelovao u pjevanju s vojnicima, dajući skupu svečanu atmosferu.

“U ovom trenutku u Venezueli postoji oružana snaga koja je dosljedno odana, kohezivna i ujedinjena kao nikad prije, pobijedivši pokušaje isplaniranog državnog udara koji se prodaje za dolare u Washingtonu” – rekao je.

Zapovjednik strateških operacija FANB-a Remigio Ceballos također je razgovarao s vojnicima, ponovivši riječi predsjednika i obećavajući njegovu odanost.

Maduro je prosvjed podrške zaključio popularnim partijanskim sloganom: “Uvijek odani, nikada izdajnici!”

Nakon ranog jutarnjeg obraćanja u Fort Tiuni, predsjednik je vodio vojnu povorku, koju su državni mediji označili kao “marš koji je potvrdio apsolutnu lojalnost oružanih snaga”.

Vojnici su masovno koračali niz ulicama Caracasa i mahali crvenim zastavama vladajuće stranke PSUV, a Maduro je izišao na čelo kolone.

Ranije tog dana Maduro je osudio planere opozicionog državnog udara kao “izdajnike” i optužio ih za pokušaj kupnje vojnih prebjega “kao da smo plaćenici”.

Oporbeni čelnik Juan Guaido kojeg podupire SAD u utorak je pokušao pokrenuti nacionalni ustanak s ciljem smjene Madura s vlasti.

Guaido nije uspio uvjeriti vojnike u dezerterstvo, a državni udar je nestao nakon dana i pol demonstracija.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kontroverzna američka plaćenička vojska „Blackwater“ najavila je svoj veliki povratak. Oni su u magazinu „Recoil“ objavili oglas sa dramatičnom porukom: „Vraćamo se!“

„Blackwater“ važi za zloglasnu kompaniju upletenu u niz skandala tijekom ratova na Bliskom istoku, nakon čega je čak jedno vrijeme poslovala pod drugim imenom, „Academy“.

Njeno uskrsnuće je analitičare nateralo da najavu američkog povlačenja sa ratišta na Bliskom istoku promatraju u novom svjetlu.

Oglas u časopisu Recoil je objavljen nakon što je tajnik za obranu SAD-a James Mattis najavio povlačenje sa te funkcije, zbog čega su mnogi zabrinuti da bi predsjednik SAD-a Donald Trump mogao pokrenuti proces privatiziranja američkog angažmana u Afganistanu i Siriji.

Povlačenje američkih trupa iz Sirije je već počelo.

Glavni pristaša ideje o privatiziranje američkog sudjelovanja na ratištima na Bliskom istoku je Erik Prince, bivši šef „Blackwatera“. Ovaj dugogodišnji republikanac je kompaniju prodao 2010. godine, ali je ostao u dobrim odnosima s Trumpom, a navodno je pokušavao lobirati da se američko vojno prisustvo u regiji zamjeni plaćenicima.

Mattis, koji je kao general komandirao operacijama američke vojske u Afganistanu i Siriji, oštro se protivio ovim pokušajima.

„Sada kada je Mattis otišao, sasvim je moguće da Trump ponovo razmotri ovu ideju“, rekao je Michael Malouf, bivši analitičar Pentagona.

Malouf kaže da ostaje vidjeti da li će prepuštanje američkih ratova privatnim firmama imati ikakav pozitivan efekat na terenu.

Prema njegovim riječima, trenutni odnos snaga u Siriji i Iraku je „tri plaćenika na svakog vojnika“, a rezultati su slabi.

„Erik Prince je veoma blizak Trumpu, ali to bi moglo skupo koštati američku Vladu“, kaže Malouf.

Povratak „Blackwatera“ za mnoge je podsjetnik na mračne epizode u angažmanu ove firme u Iraku. Plaćenici „Blackwater“ su na Trgu Nisur u Bagdadu 2007. godine ubili 14 iračkih civila.

„Ne vjerujem da će američka javnost stati iza kompanije koja je počinila toliko zločina u prošlosti. Erik Prince i plaćenici zarađuju na produžavanju ratova, a ne na njihovom zaustavljanju“, kaže politička aktivistkinja Medea Benjami.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(sputniknews.com)

Zapadne su vlasti zainteresirane za produljenje sukoba u Africi, jer žude za resursima kontinenta, izjavio je osnivač privatne vojske

Većina afričkih vojnih snaga je “osuđena na propast” od strane stranih savjetnika, dodao je.

Zapadne nacije vide dugotrajne afričke ratove i kaos samo kao sredstvo da stave svoju ruku na afrička bogatstva, rekao je Eeben Barlow, osnivač tvrtke “Executive Outcomes” u Južnoafričkoj republici koja je započela trend osnivanja plaćeničkih odreda.

“Sve dok postoji sukob koji se trenutno događa, neke sporazume je moguće prihvatiti od strane vlada”, koje dopuštaju stranim silama da “dobiju vlasništvo nad tim resursima za vlastitu upotrebu” – kazao je.

Barlow je rekao da strane, a posebno zapadne sile se često odlučuju za podupiranje oružanih skupina ili različitih snaga koje zapravo destabiliziraju situaciju u regiji. Anti-vladine skupine također se žestoko koriste kao sredstvo “smjenjivanja određene vlade koja nije dovoljno usklađena sa željama onih koji su izvan tih sukoba”.

Što se tiče inozemnih savjetnika vladinih snaga, kvalitete obuke i savjeta koju pružaju afričkim vlastima, ona je obično “siromašna”, požalio se bivši pukovnik južnoafričkih obrambenih snaga. “Većina afričke vojske je osuđena na propast … od strane stranih plaćenika ili stranih savjetnika koji od sukoba imaju koristi” – rekao je.

Inozemna privatna vojna poduzeća (PMC) obično su na terenu kako bi “vidjeli koliko dugo oni mogu produžiti sukob ili rat, jer što se više može produžiti, to više novca oni mogu zaraditi”, rekao je Barlow, dodajući kako on “vjeruje” da mnoge “strane snage u Africi ovdje ne riješavaju probleme, već su tu da osiguraju da se ti problemi nastave”.

Kada afričke vlade pokušavaju iskoristiti lokalne snage, uključujući i afričke PMC-ove, da im pomognu u rješavanju sukoba, terorističkih skupina ili pobune, “stalno im se prijeti da će … to biti njihov nedostatak”.

“To su prijetnje koje dolaze izvan Afrike. I to je zapravo samo dokaz da stabilna i sigurna Afrika izgleda da je u interesu vrlo malo moćnih ljudi sa Zapada” – rekao je Barlow.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Bijela kuća namjerava napravi plan kako bi veći dio vojnih operacija SAD u Afganistanu prenio na privatnike, navodi list “USA Today”, pozivajući se na osnivača privatne vojne tvrtke “Blackwater” Erika Princea

Naime, članovi administracije Donalda Trumpa već nekoliko mjeseci pripremaju novu strategiju s obzirom da su nezadovoljni time što gube rat u Afganistanu. Istovremeno, oni zahtijevaju smjenu generala John W. Nicholsona koji je zadužen za zapovjedništvo nad američkom vojskom u tom dijelu planete.

Prema podacima koje je objavio list, plan će podrazumijevati najam 5.500 vojnika po ugovoru, od kojih će najveći broj biti bivši specijalci koji će konzultirati afganistansku vojsku diljem zemlje.

Shodno planu, bit će unajmljeno i 90 zrakoplova koji će se koristiti u medicinske svrhe, za potporu vojsci i za prijevoz vojnika.

Prema pisanju lista, plan se vrlo ozbiljno razmatra unatoč upozorenjima Trampovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Herbert McMastera i ministra obrane James Matissea.

Prince navodi i da će vojnici po ugovoru pružiti dodatnu snagu tamošnjoj vojsci, nosit će afganistanske uniforme, a piloti će izvršavati zadatke sukladno odlukama afganistanske vlasti.

On kaže i da je za realizaciju tog plana neophodno izdvojiti oko 10 milijardi dolara godišnje, što je daleko manje nego što je Pentagon izdvojio samo ove godine – 40 milijardi.

Iz Bijele kuće još nisu željeli komentirati tu informaciju.

Tvrtka “Blackwater” osnovana je 1996. godine kao privatna vojna kompanija koja je do sada poprimila razmjere prave vojske. Njene trupe sudjelovale su u operacijama u Iraku, a u mnogo navrata mediji su je optuživali za nesmotreno ubijanje civila.

U žiži javnosti dospjela je 2004. godine nakon što su četiri vojnika po ugovoru poginula u Iraku, što je rezultiralo odmazdom tvrtke poznatijom kao “prva bitka za Faludžu” kada je stradalo skoro 600 civila.
 
(sputniknews.com)

Bivši agent CIA tvrdi da je pokolj u San Bernadine režiran, da bi se razoružala nacija jer vlasti predviđaju da će oružana revolucija u SAD uskoro početi

Plaćenici grupe Craft International, tvrtke za taktičku obuku vojske SAD, proveli su operaciju pod lažnom zastavom u San Bernardinu u Kaliforniji, naveo je Steven D. Kelly, bivši suradnik NSA i CIA-e., piše beforeitsnews.com.

Sijed Rizvan Faruk (28) i Tashfin Malik (29), upali su na blagdansku zabavu u San Bernardinu u Kaliforniji i usmrtili 14 ljudi, ranivši 21 osobu. Nekoliko sati kasnije, javljeno je da su ovo dvoje terorista stradali u okršaju s policijom.

Malikova se zaklela na odanost Abu Bakr al Bagdadiju, lideru terorističke skupine ISIS, naveli su američki dužnosnici upoznati s istragom. Skupina Takfir je također navela da su ovo dvoje bili sljedbenici te grupe.

FBI je u ponedjeljak rekao da je ovaj par bio radikaliziran “već neko vrijeme”.

Kelly je za Press TV u utorak rekao da je pucnjava “samo jedna u nizu operacija pod lažnom zastavom kojih će biti još”.

“Moguće je da će biti još ovakvih napada do kraja godine, pogotovo sada kada se vjeruje da je NATO umiješan u kupnju nafte od ISIS-a”, naveo je on.

“Kada se takve stvari dogode, one moraju imati brzi odgovor koji najčešće podrazumijeva operaciju pod lažnom zastavom. Bilo je vrlo očito da će se tako nešto dogoditi”, rekao je analitičar.

“Ljudi koji su prisustvovali ovom događaju su naveli da su vidjeli tri visoka bijela muškarca u crnim majicama, kaki hlačama i vojnim čizmama i da su oni bili ti koji su pucali. Upravo tako izgledaju plaćenici grupe Craft International, koja je umiješana iu neke druge operacije pod lažnom zastavom”, napomenuo je on.

Predsjednik Barack Obama je u nedjelju naveo da je pucnjava u Kaliforniji bila “teroristički čin” i da su ljudi koji su organizirali napad bili podvrgnuti “radikalizaciji”.

“Oni su prikupljali oružje, streljivo i bombe. Bio je to teroristički čin “, rekao je on.

Kelly je rekao da bi ovaj par, da je stvarno bio radikaliziran i da je planirao nešto, bio spriječen počiniti zločine od strane NSA i FBI koji su ih u tom slučaju sigurno pratili.

“Ne vjerujem da ti ljudi imaju išta s pravom pucnjavom. Vjerujem da su oni samo žrtve kao i Timothy McWay ili bilo tko drugi u prošlosti tko je iskorišten za tako nešto”, rekao je Kelly.

“Ukoliko pogledate ranjene ljude, vidjet ćete da njihove rane od metaka uopće nisu prave. Metak iz AR15 kalibra .223 može raznesti nečiju ruku, a ne samo da napraviti malu rupu”, rekao je Kelly, koji je također i stručnjak za oružje.

“Ovo je dakle vrlo dobro isplanirana operacija pod lažnom zastavom. SAD postae veoma veoma očajna i shvaćaju da mora učiniti nešto da bi što prije razoružali svoju državu prije nego što dođe do revolucije jer se ljudi sve više i više bude iz sna i uskoro će uništiti ovo zlo carstvo”, zaključio je analitičar.

Prilikom svog televizijskog obraćanju Ovalnom uredu, Obama je pozvao na oštriju kontrolu oružja, počevši sa zabranom prodaje oružja svima onima koji nisu na listi vlade SAD.

“Ne postoji nijedan argument za prodaju poluautomatskog oružja teroristima. To je pitanje nacionalne sigurnosti”, rekao je on.

Obama je rekao da je najviše isfrustriran zbog toga što za vrijeme svog mandata nije uspio smanjiti razinu oružanog nasilja u svojoj državi.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube/uredio:NSP)

Evo nešto što vjerojatno nikada niste vidjeli ili čuli na Zapadu

Video u kojem Putin odgovara američkom novinaru na pitanja u svezi ISIS-a u Međunarodnom klubu Valdai.

Putin je započeo govor…

“Ja ne nikada ne govorim da vidim Ameriku kao prijetnju za Rusiju. Predsjednik Obama ipak vidi Rusiju kao prijetnju po nacionalnu sugurnost, no ja ne osjećam isto to prema SAD-u.

Ono što osjećam je to da politika onih u krugovima moći, ako se smijem tako izraziti, pogrešna. Ne samo da je kontradiktorna u našim nacionalnim iteresima, ona podriva povjerenje koje smo imali u Sjedinjene Države, i to dakako zapravo škodi i njima.

Jednostrane akcije, konstantno traže slijedeći “savez” i koaliciju, i to nije dobro, te dovodi do krize. Akcije moraju biti jednostrane.

Druga prijetnja koju je spomenuo predsjednik Obama je ISIS.

Tko ih je dovraga naoružao?

Tko je naoružao Sirijce da se bore protiv Assada?

Tko je kreirao potrebnu političku / informacijsku klimu da se organizira takva situacija?

Tko je organizirao dostavu oružja u ta područja?

Razumijete li uopće tko se to bori u Siriji?

To su većinom PLAĆNICI!

Da li razumijete tko ih plaća?

Plaćenici se bore za onoga tko plati više.

Čak i znam koliko su plaćeni.

Tada oni okupiraju naftna polja, bilo da je to u Siriji ili Iraku.

Oni počnu vaditi naftu i tu naftu netko kupuje.

Gdje su sankcije za te strane koje kupuju naftu od terorista?

Da li vjerujete da Amerika ne zna tko kupuje tu naftu?

Oni nisu njihovi saveznici ali kupuju naftu od ISIS-a?

Zašto onda bombardirati ISIS?

U područjima gdje vede više nafte, počinje dolaziti sve više plaćenika.

U tim područjima su pobunjenici “civilizirana” sirijska opozicija, koja se odmah priklonila ISIS-u, jer oni plaćaju više.

Mislim da je to totalno neprofesionalna politika koja nema temelja u realnom svijetu.

Podržavaš ih, naoružavaš ih i sutra ćeš se pridružiti ISIS-u.

Zar oni ne mogu razmišljati jedan korak unaprijed?

Mi smo protiv takve politika koju provodi SAD.

Takva politika će štetiti svim stranama, ukljućujući i vas Amerikance.

Pogledajte Libiju i što ste napravili tamo, i to je rezultiralo ubojstvom vašeg ambasadora.

Čak je i zona neletenja uspostavljena iznad zemlje tako da Gaddafi ne bi mogao bombardirati pobunjenike. To nije bilo pometno rješenje.

Morate raditi suprotno: podići se iznad beskrajne želje za dominacijom. Morate prestati provoditi imperijalističke ambicije.”

Ostatak pogledajte u VIDEU:
 

 
(preveo:mag.A.B./uredio:nsp)

Prašina od ruskih zračnih napada na položaje ISIS-a u Siriji se još nije ni slegla, a zapadni mediji već izvještavaju da je ubijeno na desetine civila, uključujući žene i djecu.

Bez obzira na to da li su ovi navodi, koji su se pojavili i prije nego što su ruski zračni napadi zaista počeli, točni, zapadni političari nemaju nikakvo pravo upirati prstom u Rusiju kada je u pitanju “kolateralna šteta”.

Ako usporedite nedavne naslove BBC-a s onima od prije 4 godine kada je NATO sravnio sa zemljom nekoliko gradova u Libiji, pomislili biste da su novinari i urednici BBC-a tek sad shvatili da bombe ubijaju ljude, i to onda kada ih bacaju Rusi.

Prije četiri godine nije bilo ni riječi u zapadnim novinama o pokolju ljudi u gradu Sirtu od strane NATO ratnih zrakoplova.

Libijski političar, Musa Ibrahim, pozvao je 17. rujna 2011. godine ured Reuters -a u Tunisu i rekao sljedeće:

“NATO je napao grad Sirt prošle noći s više od 30 raketa usmjerenih na glavni gradski hotel i zgradu Tamin u kojoj ima više od 90 stanova.

Kao rezultat toga, u jednoj noći je poginulo više od 354 ljudi, dok je 700 njih ranjeno, a 89 ih se vodi kao nestalo.

U posljednjih 17 dana je više od 2.000 stanovnika grada Sirta poginulo u zračnim napadima NATO-a “.

Međutim, čak i ove brojke blijede kada se usporede s pokoljem koji su SAD napravile u proteklih 12 godina, ratujući protiv “terorizma”.

Prema najtačnijim procjenama, SAD su u ratovima protiv Iraka, Afganistana i Pakistana usmrtile najmanje 1,5 milijuna civila. Ukoliko se uzmu u obzir i neizravne smrti, na tu cifru se može dodati još par milijuna. Najmanje 20 milijuna ljudi je raseljeno iz svojih domova.

Kao što se vjerojatno sjećate, Washingtonov “rat protiv terorizma” su opravdali napadi 11. rujna za koje je okrivljena Al Kaida, skupina terorista protiv koje se vlada SAD prvobitno borila, a koju sada financira da se bore protiv sirijske vlasti.

Također se sjećate da su otmičari aviona bili državljani Saudijske Arabije, a ne Iraka niti Afganistana. Iako je evidentno da je Saudijska Arabija bila suučesnik u ovim napadima, ništa nije poduzeto protiv Saudijske Arabije, čak ni tužba.

Prije samo dva dana, SAD su odbacile optužbe u slučaju protiv Saudijske Arabije koje su podnijele obitelji žrtava stradalih u napadima 11. rujna, navodeći da je ta država pružila materijalnu podršku Al Kaidi.

Sudac je rekao da je pružanje bilo kakvih novih dokaza besmisleno pošto Saudijska Arabija posjeduje “suvereni imunitet”.

Saudijska Arabija je zajedno s američkim obavještajnim agencijama iskoristila muslimanske teroriste, okrivljujući njih za napade 11. rujna kako bi se opravdao “rat protiv terorizma” čiji je cilj umanjiti utjecaj Rusije na Bliski istok. Mislite li da Rusija to ne zna?

Nemojte se prevariti kada dužnosnici ruske vlade kažu da gađaju samo “ISIS”. Njihovi avioni također gađaju sve “pobunjeničke” skupine koje je Zapad financirao na Bliskom istoku i to s pravom.

Unatoč onome u što zapadne vlasti žele da povjerujemo, početak sirijske revolucije 2011. godine nije uključivao masovni ustanak običnog sirijskog naroda. Naprotiv, tu je bilo vrlo malo antivladinih grupa i jako puno ljudi koji su stajali uz vlast.

Međutim, oni su pali u sjenu nakon nasilnih napada na demonstrante, sirijsku policiju i zgrade vlade od strane dobro opremljenih i obučenih skupina koje su naoružali vojska Zapada i obavještajne snage iz Jordana, Iraka i Turske.

Od tada se vodi “rat” u Siriji, koji nema nikakve veze sa sirijskim narodom već sa skupinama vanjskih plaćenika koji se dopremaju u državu. Čak je i glavni tajnik UN, Ban Ki-moon, napomenuo da je Al Kaida odgovorna za bombaške napade u kojima su stradali mnogi nedužni Sirijci.

Vlada SAD i njezini saveznici na Bliskom istoku su 4 godine vodili opak zastupnički rat protiv sirijskog naroda zato što su se odlučili za pogrešnog predsjednika. Ali zašto je Assad loš izbor?

Assad je davne 2002. godine posjetio Veliku Britaniju gdje je razgovarao s ratnim zločincem Tony Blairom, također se sastavši i sa kraljicom u Buckinghamskoj palači. Britanski dužnosnici su u to vrijeme čak htjeli pružiti tu čast Assadu da ga kraljica proglasi vitezom.

Assad je tada upozorio Veliku Britaniju da se ne pridružuje ratu SAD protiv Iraka jer bi to moglo stvoriti “plodno zemljište” za terorizam. “Nitko ne želi ratovati … onaj kome je rat cilj je mentalno bolestan”, rekao je tada Asad.

Tako su već 2006. godine Washington i London pretvorili Assada u “diktatora koji podržava terorizam”, inzistirajući na “promjeni režima”.

Razlog za ovu radikalnu promjenu je bila odluka Asada da se udruži sa svojim povijesnim saveznicima u regiji, Libanonom i Rusijom, odbacivši suradnju sa Zapadom u borbi protiv “terorizma” ili Izraelom u genocidu protiv Palestinaca. Također, Sirija je 2006. godine prebacila sve transakcije u stranim valutama iz dolara u eure.

Kada već govorimo o radikalnoj promjeni politike, poznato je da je Turska imala veliku ulogu u olakšavanju protoka džihadista do Sirije u proteklih nekoliko godina, istodobno žustro kritizirajući Asada.

Ipak, nije oduvijek bilo tako. Zapravo, Turska i Sirija su do 2011. bile bliski saveznici, pri čemu su od 2002. do 2009. godine potpisali skoro 50 sporazuma o suradnji i proveli čak i zajedničke vojne vježbe.

Ove dvije države su 2010. godine potpisale povijesni sporazum o kontraterorizmu, kao i pakt o mjerama protiv pobune. Turska je do 2011. godine bila najveći trgovinski partner Sirije. Ovi odnosi su bili toliko bliski da je 2009. godine turski ministar vanjskih poslova, Ahmet Davutoglu, izjavio da njihove države dijele zajedničku “vjeru, povijest i budućnost”.

Dakle, zbog čega su Turci tako iznenada promijenili mišljenje o svom najbližem savezniku? Moguće je da su diplomati Zapada i Izraela uvjerile Tursku, ponudivši joj neki poveći dio sjeverozapadne Sirije koji naseljavaju povijesni neprijatelji Turske – Kurdi.

No, da se vratimo na zapadnu propagandu koja je ovih dana ponovno usmjerena na Assada. Prije neki dan je London Guardian objavio podužu emotivnu priču o anonimnoj osobi pod pseudonimom “Cezar”, koja navodi da je pobjegla iz Sirije u Katar i koja ima na tisuće fotografija koje dokazuju da Asad muči ljude u sirijskim zatvorima.

Nije čudno što je ova osoba pobjegla baš u Katar, obzirom na to da je ta država, isto kao i Saudijska Arabija, uložila na milijarde dolara u zastupnički rat protiv Assada. Zašto onda ne bi uložila još koji milijun u neku osobu koja je voljna pružiti nekakve fotografije kao dokaze propagandnog rata protiv Assada?

Opet, tko je Zapad da govori o mučenju kada je CIA u sklopu američkog “rata protiv terorizma” uspostavila oko 50 centara za mučenje u 28 država svijeta pored 25 centara u Afganistanu i 20 centara u Iraku. Postoje čak i brodovi koji služe kao ploveći centri za mučenje, a u kojima na tisuće nevinih ljudi biva mučeno i ubijano.

Države koje su omogućile SAD da se njihov teritorij koristi za mučenje su Bosna i Hercegovina, Izrael, Jordan, Katar, Kenija, Kosovo, Litva, Mauritanija, Poljska, Rumunjska, Saudijska Arabija i Velika Britanija, između ostalih.

Stoga bi bilo jako lijepo kada bi nas zapadni mediji, u pokušaju da ocrne Ruse i “brutalnog diktatora Asada”, poštedjeli raznih manipulacija. Svatko tko umije razmišljati zna dobro tko je odgovoran za patnju sirijskog naroda i drugih nevinih ljudi diljem svijeta koji odluče da se suprotstave njihovoj globalnoj hegemoniji.

Zahvaljujući Rusima, ova dominacija je trenutno u najnižoj mogućoj točki.

Joe Quinn (Sott.net)
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)

Libija je uništena od strane scenarija “red iz kaosa”. Sličan scenario je upravo u tijeku u Ukrajini.

Vratimo se nazad u 2011. kada je “Stranka regija” bila upozorena da ako prođe nezapaženo, da će globalistički financijer George Soros osloboditi “libijski scenarij” na Ukrajinu.

“Čak imam informaciju da je Soros izdvojio određena sredstva kako bi pripremio određenu skupinu mladih dječaka ovdje u Ukrajini koji bi mogao pokrenuti sve postojeće projekte temeljene na primjeru sjeverne Afrike”, rekao je Aleksandr Yefremov , čelnik Stranke regija, parlamentarne frakcije .

“Određena nasilna skupina mladića,” “trenirani za rukovanje oružjem”, huligani desnog sektora i povezane neofašističke skupine, su navodno pod kontrolom u Kijevu od subote. Pripadnici “31. stotine”, oporbene skupina iz Lavova, rečeno je da kontroliraju zgradu parlamenta Ukrajine, izvještava New York Times, a predsjednik Viktor Janukovič je pobjegao iz glavnog grada. Prosvjednici su preuzeli kontrolu svojeg doma.

Sjedinjene Američke Države i NATO su podržavali plaćenike u Libiji, koji su svrgnuli vladu i ubili njezinog vođu, pukovnika Muammar al-Gaddafija. Libija je sada paralizirana frakcijskim, regionalnim, plemenskim i ideološkim podjelama, sudbinom sa kakvom se sada Ukrajina suočava kao što su -  opljačkane trgovine,  ispražnjeni bankomati, i masovni egzodus iz glavnog grada prema gradovima Odessa, Simferopol i Kharkov, ukrajinski gradovi koji su uglavnom lojalni vladi i manje pogođeni previranjima, prema RT.

Još od 2008. u zatvoru bivša premijerka, Julija Timošenko, je govorila o ulozi George Soros-a koju je igrao u ukrajinskoj politici i savjete koje je dao u svezi financijske krize.

“Podigle su se sumnje da je kroz takve savjete, George Soros mogao utjecati na stopu ukrajinske nacionalne valute u svojim špekulativnim interesima. Nekoliko visokih dužnosnika predsjednika Juščenka su izjavili da žele pokrenuti istragu u svezi Sorosevim ukrajinskih aktivnosti, ali to se nije dogodilo” RT.com je izvijestio u 2011.

U 2010. Ukrajinska Služba Državne Sigurnosti je počela praćenje aktivnosti koje je Soros sponzorirao i financirao kroz Zakladu Vozrozdeniye (“Renesansa”) i njegove povezanosti s drugim nevladinim organizacijama koje djeluju u zemlji. Istraga nije proizvela djelotvorne rezultate.

U odgovoru na optužbe koju j izjavio Aleksandr Yefremov, Zaklada Soros je izjavila “u posebnoj izjavi je objavila da su sva sredstva za ukrajinski program troše na razvoj otvorenog i demokratskog društva te za pomoć ukrajinskim građanima, koji su patili od posljedica međunarodne financijske krize.”

U siječnju je objavljen cinični pokušaj da Soros potkopa Ukrajinu i druge narode u Ruskoj Federaciji. Sorosev “Institut Otvoreno društvo”, sada poznat kao Zaklada Otvoreno društvo (OSF), radi na financiranju aktivističkih udruga u središnjoj Europi i gradi i nastavlja rad na “Zakladi Ford”. Od ranih 1950-ih, CIA je koristila Zakladu Ford kao paravan za financiranje raznih operacija. Soros i nekolicina američkih organizacija poput “National Endowment for Democracy” (Nacionalni Pokret za Demokraciju)  provodi destabilizaciju i svrgavanje vlade, zadaće koje je prvobitno obavljala CIA.

Destabilizacija ukrajinske vlade je dio tijeka geostrateških poteza globalista koji potkopavaju bilo kakav izazov svojem hegemonističkom dizajnu. Libija pati kao rezultat onoga što se naziva planom “reda iz kaosa”. Sličan plan u Ukrajini je sada u tijeku. Koja je budućnost Ukrajine? Ako stvari budu išle svojim tijekom, onda će se ponoviti libijski scenarij – kaos, paralizirano društvo, glad i siromaštvo…..sve u svemu “američka demokaracija”.

 

 
 
izvor: iw.com / prenio i uredio: nsp, youtube.com
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16845"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Za vrijeme rata u Vijetnamu, jednu od vojnih baza SAD krasio je natpis: “Ubijati je naš biznis, a biznis – to je dobro”.

I zaista, veoma dobar biznis je bio u Vijetnamu (kao iu Kambodži, Laosu i Koreji), gdje se broj žrtava među civilnim stanovništvom brojao milijunima.

U godinama koje su uslijedile nakon Vijetnama, taj biznis je ostao vrlo cijenjen. Ubojstva su se dešavala kako izravno, tako i tuđim rukama, kojih je bilo na svakom kontinentu, pošto je “nacionalna sigurnost” SAD svuda zahtijevala baze, garnizone, naručena ubojstva, invazije, bombardiranja, pokroviteljstva režimima ubojica, prave terorističke mreže i programe kao odgovor na terorističke prijetnje i izazove “patetičnom džinu” (izraz, koji je 1970. iskoristio predsjednik Nixon kao izgovor za invaziju u Kambodžu).

Prije nekoliko godina, Jan Knipers Blake u svojoj sjajnoj knjizi skrenula je pozornost na to da je “nacionalna sigurnost” u stvari vrlo rastegljiv pojam, koji se širi ovisno o tome “šta treba sadržavati sukladno mišljenju države, klase ili institucije” .

Rezultat je da baš oni kojima bogatstvo i vlast, čini se, daju maksimalnu sigurnost, u stvari najviše pate od paranoje i svojim bijesnim pokušajima da osiguraju sigurnost izazivaju svoje vlastito uništenje. (Ona je razmatrala opasnost socijalne demokracije u Brazilu 1960-ih godina i njenu likvidaciju kao rezultat podržane od strane SAD kontrarevolucije i diktature koja je uslijedila).

Dodajte na to traganje utjecajnih predstavnika vojno-industrijske mašinerije za misijama koje će opravdati povećanje proračuna i svestranu suradnju medija u tom traženju, i dobićete zastrašujuću realnost.

U stvari, gorostas koji se pravi paranoičan primoran je da čini herojske napore, kako bi donosio svijetu manje-više vjerodostojne prijetnje, osobito nakon pada “Imperije zla”, koju je ova zemlja “kao” dugo “suzdržavala”.

Hvala Bogu što je nakon relativno kratkih valova pažnje, usmjerenih na narkoterorizam, a zatim i na Sadamovo oružje za masovno uništenje, uistinu, kao đavo iz lampe, iskočio islamski terorizam kako bi naslijedio ulogu izvora prijetnji, koje, izvan svake sumnje, nastaju uslijed neprijateljstva prema američkim slobodama, kao i uslijed odbijanja islamskog svijeta dopustiti Izraelu da pronađe partnera u pregovorima i da mirno riješi sporove s Palestincima.

Međutim, uz uvođenje na najvišoj razini biznisa ubojstava i vezane za njega prodaje oružja, Sjedinjene Države su osvojile “proizvodnju defektnih država” u industrijskim razmjerima.

Pod defektnom državom ima se u vidu takva država koja je bila srušena vojnim sredstvima, ili pretvorena u nekontroliranu, putem političke i (ili) ekonomske destabilizacije i kaosa, i koja je za dug period lišena sposobnosti (ili prava) da se obnovi i da se brine o potrebama svojih građana.

Naravno, Sjedinjene Države su takvi proizvođači odavno, o čemu govore primjeri Haitija, Dominikanske Republike, Salvadora, Gvatemale i država Indokine, gdje je bilo tako dobro za ubijanje.

Ali, mi smo postali svjedoci znatnog oživljavanja te proizvodnje u skorije vrijeme, kao što se to događalo u slučaju postsovjetske Rusije i niza istočno-europskih država. Opadanje prihoda stanovništva i nagli porast razine mortaliteta u tim zemljama bili su rezultat šok-terapije i elitnih poluzakonitih krađa, masovnih i izvršenih uz potporu Zapada, ali djelomično organiziranih i podržanih na lokalnoj razini (odnosno privatizacija, izvedenih u uvjetima koji su krajnje povoljni za korupciju) . (Hrvatski scenario ?!)

Međutim, nakon raspada Sovjetskog Saveza (i, naravno, prestanka djelovanja bitnog, mada ograničenog, faktora “obuzdavanja”) stigao je svjež val defektnih država, koje su produkt “humanitarnih intervencija” i smjene režima, koje su izveli SAD i NATO s još većom agresivnošću.

Kao obrazac bila je uzeta humanitarna intervencija u Jugoslaviji, nakon koje su Hrvatska, Bosna, Srbija i Kosovo pretvorene u defektne države, dok su neke druge zemlje-beskralježnjaci izbjegle tu sudbinu, pri čemu su sve počele opsluživati interese Zapada ili tražiti od njega milostinju. Čitav taj konglomerat, koji je sobom zamijenio ranije nezavisnu državu (Jugoslaviju), uvenčala je gigantska vojna baza SAD-a na Kosovu.

Ova očevidna demonstracija jakih strana imperijalne intervencije pripremila je tlo za daljnje napore u proizvodnji defektnih država u Afganistanu, Pakistanu, Somaliji, Iraku, Demokratskoj Republici Kongo i Libiji. Sličan program se danas realizira, ne bez uspjeha, prema Siriji i Iranu – prema posljednjem slobodnom svijetu primjenjuje politiku zastrašivanja, koja je zamijenila bezbrižne odnose sa šahova diktaturom, nametnutom Zapadom.

Ovi, industrijski stvoreni, slučajevi defektnih država imaju zajedničke crte koje ukazuju na njihov zajednički izvor – imperijalnu politiku i projekciju imperijalne moći. Često sve ide preko službenog priznanja etničkih pobunjeničkih grupa, koje prijavljuju svoj status žrtve, vode borbu sa svojom vladom uz pomoć terorističkih akata (često s ciljem da se isprovocira država da uzvrati) i redovito pozivaju imperijalne zemlje da im priteknu u pomoć.

Ponekad se radi pružanja potpore pobunjenicima u određenu zemlju šalju strani plaćenici, pri čemu im imperijalne zemlje često daju oružje, pripremu i logistiku.

Imperijalne zemlje ohrabruju djelovanje tih pobunjenika, jer vide u njima dobar izgovor za opravdanje destabilizacije, bombardiranja i na kraju, svrgavanja izabranog kao metu, režima. Ovaj proces je bio na površini tijekom čitavog razdoblja demontaže Jugoslavije radi dobivanja skupa defektnih država. Zemljama NATO je zato bio potreban raspad Jugoslavije.

Oni su ohrabrivali nacionalističke elemente u drugim republikama na ustanak. (Primjer Hrvatskog proljeća 1990.). Ti elementi su otpočeli rat jer su shvaćali da će ih NATO podržati i da će ih, na kraju krajeva, braniti. Ova je činjenica potpomogla odugovlačenju vojnih aktivnosti i etničkog čišćenja, ali zadatak rušenja Jugoslavije i stvaranja na njenom mjestu defektnih država bio je, zahvaljujući tome, ispunjen.

Zanjimljivo je da su članove Al Qaeda-e i najmnike uvozili u Bosnu i na Kosovo s ciljem borbe sa republikom Srbijom  i Hrvatskom uz znanje i suradnju s administracijom Clintona, kao i sa Iranom.

Al Qaeda je bila zastupljena među “borcima za slobodu”, koji su sudjelovali u libijskoj kampanji, a sada, mada sa zakašnjenjem, priznata je od strane New York Times kao pokretačka snaga programa za smjenu režima u Siriji.

I naravno, ona je bila središnji element prilikom smjene režima u Afganistanu i osnova “efekta bumeranga” 9/11 (Bin Laden je bio bitan sudionik pobunjeničke djelatnosti pod američko-saudijskim nadzorom, da bi kasnije bio napušten od strane svojih mentora, koji su ga nakon terorističkih napada demonizirali i ubili).

Ovi programi uvijek podrazumijevaju najozbiljniji odnos prema “upravljanju zvjerstvima”, kad se vlada koja se nalazi na udaru optužuje za nasilje protiv pobunjenika i njihovih pristalica, a još se s uspjehom ocrnjuje i podmeće joj se tijekom procesa kako bi se povećale dimenzije miješanja u tuđu politiku.

Ovaj zahvat je igrao bitnu ulogu u ratovima s ciljem razjedinjenja Jugoslavije, a možda još i veću u Libiji i Siriji. Neprocjenjivu pomoć procesu pruža mobilizacija međunarodnih organizacija koje uzimaju učešća u demonizaciji putem razotkrivanja zvjerstava, a ponekad i izlaganjem optužbi za zločine koje se pripisuju osobama određenim za tu ulogu.

U slučaju Jugoslavije, osnovani od strane UN Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju (MTBJ) prilikom organizacije sudskog gonjenja hrvatske i srpske vlsti, radio je u tijesnoj suradnji sa zemljama članicama NATO.

Na isti način, kada je NATO bio spreman napasti Libiju, tužitelj Međunarodnog kaznenog suda je operativno podigao optužnicu protiv Moamera Gadafija, bez bilo kakve neovisne istrage.

Ovaj način “upravljanja zakonom” je neprocjenjiv za imperiju i doprinosi procesu smjene režima i proizvodnji defektnih država.

Postoje također naizgled neovisne organizacije koje “pospješuju demokraciju”, udruge poput Human Rights Watch, Međunarodna krizna grupa, Institut otvoreno društvo. Te organizacije sa zavidnom revnošću nastupaju uz imperijalnu većinu, režirajući zlodjela režima i njihovih vođa, koji su određeni za smjenu.

Postoje ozbiljni argumenti koji potvrđuju da su i same Sjedinjene Države – defektna ili država koja tone u defektnost.

Razumije se, SAD nisu pretrpjele katastrofalni vojni poraz od neke strane države, ali njihov sustav konstantnog ratovanja nanio je veliku štetu stanovništvu, koje čini temelje države.

Sav višak proizvoda se troši za potrebe sustava vođenja konstantnog rata, potrošnje i bogaćenja manjine …

Zaista, u svojoj državnoj defektnosti, kao i u mnogome drugom, Sjedinjene Države su izuzetna država!
 
 
(vestinet.rs / uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11364"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]