Može li suočavanje sa bolovima biti slučaj upotrebe uma nad materijom? Nova studija iz Nizozemske pokazuje da ljudi mogu olakšati njihovu bol jednostavno zamišljajući nešto manje bolno

Istraživači su odlučili upotrijebiti placebo efekt. Sve je više dokaza da su naša iskustva oblikovana našim očekivanjima.

U nekim pokusima, ljudi su čak izvijestili o poboljšanjima nakon kirurške operacije kako bi testirali placebo učinak. Istraživači sa Sveučilišta u Leidenu odlučili su utvrditi da li je to i istina kada je riječ o olakšanju boli.

U studiji, doktorandica Kaya Peerdeman je koristila ledeno hladnu vodu i vizualizacijske vježbe. Sudionici jedne skupine stavili su ruku u kantu hladne vode i ocijenili njihovu bol.

Drugoj grupi je međutim rečeno prije nego što su stavili ruku u kantu da vizualiziraju da nose toplu i zaštitnu vodootpornu rukavicu sa mogućnošću zaštite od vrlo niskih temperatura. Oni koji su to učinili rekli su da su imali osjećaj manje boli kada su uronili ruku u vodu.

Placebo učinak može biti problematičan u nekim studijama, kao što su klinička ispitivanja lijekova gdje skupine koje imaju pravu terapiju kao i placebo osjećaju poboljšanja. S druge strane, postoje slučajevi poput ovog, gdje se učinak može koristiti kao tretman sam po sebi.

Nalazi nisu mogli doći u boljem trenutku, jer se Amerika nalazi usred devastacijske opioidne epidemije, a istraživači i liječnici sada pokušavaju pronaći sigurniji i učinkovitiji način ublažavanja boli.

Kognitivna bihevioralna terapija, svjesnost i meditacija se u nekim slučajevima koriste u velikoj mjeri, a to bi moglo biti još jedan vrijedan alat za pacijente sa kroničnom ili teškom boli.

Možda mislite da placebo učinak možda nije dovoljno jak da bi se suprotstavio akutnoj boli, ali studije su pokazale kako je nevjerojatno moćan.

Na primjer, studija na 200 bolesnika koji boluju od angine pronašla je gotovo nikakve razlike u sposobnostima vježbanja između onih kojima je ugrađen srčani stent i onih koji su podvrgnuti placebo postupku.

Placebo učinak mijenja fiziološke reakcije kralježnice

Studija objavljena u časopisu Science pokazala je da placebo učinak zapravo mijenja fiziološke reakcije u kralježnici.

U istraživanjima Sveučilišnog medicinskog centra Hamburg-Eppendorf, sudionicima je rečeno da im se daje na raspolaganje ili anestetička krema ili placebo krema za njihove ruke prije nego što su bili izloženi bolnoj toplini.

Oni koji su dobili kremu za koju se vjeruje da smanjuje bol su istodobno bili snimani uz pomoć fMRI-a, te su pokazali smanjenu aktivnost živaca u svojoj kralježnici – iako je aktivna krema bila placebo. Drugim riječima, nije samo um koji smanjuje bol; tijelo zapravo osjeća manje boli.

Um je nevjerojatno utjecajan, a pronalaženje načina da se ova moć koristi za vaša fizička stanja moglo bi imati duboke posljedice na ljudsko zdravlje – ne samo kada je u pitanju olakšanje boli, već i na druge aspekte vašeg zdravlja.

Ipak, to su načela koja možete naučiti i primjenjivati​u svom životu kao dopuna ostalih sigurnih pristupa olakšanju bolova.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Velika većina antidepresiva ne djeluje, navodi se u velikom novom istraživanju, od kojih samo jedan na 14 najčešće propisanih antidepresiva dokazano djeluje bolje nego placebo

Osim toga, pronađeno je da su mnogi od tih lijekova opasni i povezani sa suicidalnim mislima i pokušajima samoubojstva.

S obzirom na spremnost liječnika na propisivanje neučinkovitih antidepresiva, te s obzirom na širok spektar “lijekova” na tržištu, postavlja se pitanje što je njihova stvarna svrha.

Studija, koja je objavljena u časopisu The Lancet, otkrila je da je od 14 antidepresiva, samo jedan je djelovao bolje od placeba, a to je fluoksetin (Prozac).

Čak i više zapanjuje da osim što nisu djelotvorni lijekovi za depresiju, lijek venlafaksin (Effexor) je povezana sa pojačanim rizikom od suicidalnih misli i pokušaja samoubojstva u usporedbi s placebom i sa pet drugih antidepresiva.

Ostalih 12 “lijekova” protiv depresije uključuju imipramin, nefazodon, paroksetin, citalopram, duloksetin, mirtazapin, sertralin, nortriptilin, escitalopram despiramin, klomipramin, i amitriptilin.

Autori studije upozoravaju da prave razine učinkovitosti i rizici nisu u potpunosti jasni, jer mnoga klinička ispitivanja procjenjuju da su loše dizajnirani.

Ko-autor studije profesor Peng Xie je rekao, “ravnoteža rizika i koristi antidepresiva za liječenje teške depresije ne izgleda da može ponuditi jasnu prednost kod djece i adolescenata, s vjerojatno jedinom iznimkom, a to je fluoksetin.”

On preporuča da se mlade ljude koji uzimaju antidepresive treba pratiti, osobito u ranim fazama liječenja.

Procjenjuje se da oko 3 posto djece u dobi od 6 do 12 godina i 6 posto tinejdžera u dobi od 13 do 18 godina između pate od velikog depresivnog poremećaja.

Unatoč FDA izdala upozorenje o korištenju antidepresiva u osoba mlađih od 24 godine zbog visokog rizika od suicidalnih misli, upotreba ovih lijekova je porasla u sedmogodišnjem razdoblju između 2005. i 2012. godine.

Udio Amerikanaca mlađih od 19 godina koji uzimaju ove lijekove u SAD-u porastao je s 1,3 posto na 1,6 posto. Najčešće propisane antidepresivi u zemlji je sertralin.

Istraživanje koje je vodila dr Andrea Cipriani, sa Sveučilišta u Oxfordu, istraživači su sustavno pregledavati i analizirali objavljene i neobjavljene randomizirane pokuse u kojima su usporedili učinke spomenutih 14 antidepresiva kod mladih ljudi koji pate od teške depresije.

Oni su rangirali lijekove po njihovoj učinkovitosti, podnošljivosti, prihvatljivosti i ozbiljnoj šteti koju rade.

Više od polovice istraživanja o antidepresivima financira Velika farmaceutska industrija

Otkrili su da 65 posto istraživanja lijekova se financira od strane farmaceutskih tvrtki. Gotovo 30 posto istraživanja je ocijenjeno da ima visok rizik pristranosti, a gotovo 60 posto je imalo umjerenu opasnost od pristranosti. Smatra se da su samo 4 od 34 istraživanja ocijenjena da imaju nizak rizik od pristranosti farmaceutskih tvrtki.

Na Sveučilištu u Adelaideu, dr. Jon Jureidini se pitao samo koliko bi još više suicidalnih događaja moglo biti otkriveno, kada bi svi podaci pojedinih bolesnika bili na raspolaganju.

Jedan od lijekova u studiji koju je utvrđen da je najnedjelotvorniji, citalopram (celexa) nedavno je došao na udar većeg broja znanstvenika, liječnika i psihijatara.

Druge studije, kao što je jednom objavljena u JAMA-i 2010. godine, pokazuju da SSRI lijekovi ne djeluju ništa bolje od placeba kod osoba koje pate od blage ili umjerene depresije.

Prirodni tretmani mogu pomoći kod depresije

Za mlade ljude koji se bore s depresijom, moglo bi biti dobra ideja da isprobaju neke od prirodnih načina kako se nositi sa depresijom.

Tjelovježba može uzrokovati da tijelo ispušta endorfine od kojih ćete se dobro osjećati, a biti i na otvorenom je također podizač raspoloženja, pa zašto ne bi kombinirali ove dvije kombinacije – sport vani?

Drugi mladi ljudi se opuštaju uz meditaciju, jogu, art terapiju, i aromaterapiju.

Uz rizik od antidepresiva koji je tako velik, njihova neučinkovitost poziva na ozbiljnu sumnju, i razočaravajuće je da će i dalje biti propisivani u takvim visokim brojevima mladima ljudima, od strane liječnika.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Brojne studije su pokazale da ponavljanje molitve i meditiranje mogu smanjiti psihološki stres, povišeni krvni tlak, usporiti ritam srčanih otkucaja i disanja, kao i povisiti imunološke, obrambene snage organizma

Religija i medicina su povezane na način koji nije moguće sasvim objasniti, razmrsiti. Tu povezanost liječnici vide s vremena na vrijeme. Nije u pitanju samo organizirana religija koja nekim pacijentima daje snagu. Svatko ima duhovnost koja životu daje smisao.

Veza između duha i tijela je vjekovna, ali kao liječenje postala je znanost. Sve do nedavno, liječnici Zapada udaljili su se od duhovnosti i religiozne vjere. Sada zahtjevi pacijenata, zajedno sa znanstvenim studijima koje dovode u vezu vjeru s dobrim zdravljem, polako preobraćaju skeptičnu medicinsku zajednicu. Znanstveni časopisi i mnoge nove knjige prihvaćaju razmatrati tu temu. Sve veći broj liječnika prisustvuje skupovima na kojima se raspravlja o vjeri i ozdravljenju.

Val nedavnih ispitivanja miče zid između crkve i laboratorija. Na primjer, istraživanja pokazuju da ljudi koji odlaze na mise više od jednom tjedno, žive u prosjeku sedam godina duže od onih koji uopće ne idu u crkvu. Ispitivanja obavljena na medicinskom fakultetu američkog Duke sveučilišta su našla da oni ljudi koji tjedno odlaze u crkvu, imaju manju vjerojatnost da će biti hospitalizirani (iz bilo kojeg razloga), nego oni koji odlaze u crkvu rjeđe. Ako i budu hospitalizirani, proborave u bolnici manje vremena od onih drugih.

Vjerom do uravnoteženog stanja

Psihijatar Martin Jones, sa Howard sveučilišta, koji proučava vezu između vjere i ozdravljenja, kaže: “Potpuno objasniti kako dolazi do pozitivnog učinka duhovnosti na zdravlje nije toliko važno. Isto tako, mi ne razumijemo mehanizam djelovanja mnogih lijekova.

Ali znamo, promatrajući uzrok i učinak, da oni djeluju. Slično tome, mi možemo vidjeti učinke osobne duhovne svijesti na konačni rezultat, pa prema tome, zašto je ne koristiti? To je poput placebo učinka. Zašto on ima učinka? Vjerovanje. To je vrlo snažna snaga.”

Međutim, razumljivo, čak i oni doktori koji uključe “duhovnost” u svoju liječničku torbu, dopuštaju upotrebu vjere samo kao dodatak medicinskoj skrbi i samo ako je pacijent otvoren za razgovor o svom vjerovanju.

Usprkos još uvijek prisutnih debata o primjeni meditacija u duboko misaonih molitvi u svrhu smirenja misli, postoje dokazi u stručnoj literaturi da stres oštećuje imunološki, obrambeni sustav u organizmu.

Stotine istraživačkih studija dokazuju vezu između vjere, pobožnosti i zdravlja. Navest ćemo samo neke od rezultata do kojih se došlo u tim istraživanjima. Starije osobe koje su sebe smatrale religioznima imale su manje zdravstvenih problema i tjelesno su bolje funkcionirale nego nereligiozne osobe.

Ispitanici koji isu redovno molili, imali su 70 posto manju vjerojatnost da će oboliti od srčane koronarne bolesti. Također, oni koji su smatrali religiju vrlo važnom i koji su redovno odlazili u crkvu, znatno rjeđe su imali povišeni krvni tlak i rjeđe su obolijevali od depresije i tjeskobe. Brojne studije su pokazale da ponavljanje molitve i meditiranje mogu smanjiti psihološki stres, povišeni krvni tlak, usporiti ritam srčanih otkucaja i disanja, kao i povisiti imunološke, obrambene snage organizma.

Kad se organizmu događa fizičko urušenje, tada je duhovni rast iznimno velik. Vjera dovodi čovjeka u jedno uravnoteženo stanje kad on više ne osjeća bolest kao teret.

Kulturna i duhovna pitanja, kao i pitanja smrti izašla su na vidjelo kao značajne teme u medicinskoj skrbi. Medicinski fakulteti reagirali su na takve zahtjeve društva. Danas već nekih pedesetak medicinskih fakulteta od 125 u SAD, imaju u svojim nastavnim planovima predmete, koji su posvećeni takvim pitanjima. Studente se podučava kako komunicirati s bolesnicima, kako brinuti o njima s dušom.

U ambulantu – otvorena srca

Proces izlječenja može biti u obliku prihvaćanja svoje situacije, postupanje sa sobom i drugima na jedan drugi način i zadržavanja osjećaja mira za vrijeme suočenja s patnjom i boli. Vjera je dopuna medicinskog liječenja. Bolest ima fizički temelj, međutim, postoji hijerarhija: fizička razina, emotivna razina, intelektualna razina i duhovna razina. U medicinskoj praksi poželjan je pomak od liječenja samo bolesti, prema liječenju čitave osobe.

Sigurno, kad je u pitanju bolest, znanost je postigla nevjerojatne uspjehe. U prošlom stoljeću povećana je očekivana dužina života za gotovo dvije trećine, uglavnom zahvaljujući znanosti.

Prof. Christine Puchalski, internist na George Washington sveučilištu, kaže: “Nije uvijek i sve samo u znanosti. Postoji jedna veza povjerenja, koja se može i ne pojaviti ako se fokusirate samo na nečiji fizički aspekt. A to ne uzima puno vremena; dovoljno je ući u ambulantu otvorena srca.”
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Gotovo polovica ispitanika jedne studije, koji su tijekom 8 tjedana redovno pušili kanabis, su kao rezultat imali potpunu remisiju Crohnove bolesti

Potaknuti ovim rezultatima, znanstvenici predlažu daljnja istraživanja s većim brojem osoba kao i s terapijom kanabisom koja ne uključuje pušenje.

Za potrebe ove studije, znanstvenici Medicinskog centra Meir iz Izraela su ispitivali 21 osobu s teškim stupnjem ove bolesti crijeva, a koji nisu imali pozitivne reakcije na terapije steroidima, imunomodulatorima ili anti-TNF-α agensima.

Ispitanike su podijelili u dvije skupine: 11-tero je dobilo smotuljke koje su pušili dva puta dnevno, a 10-tero je dobilo placebo smotak u kojem nije bilo tragova kanabinoida.

Smotuljci kanabisa su sadržavali 115 mg Δ9-tetrahidrokanabinol (THC), dok je placebo sadržavao cvijetove kanabisa iz kojeg je THC ekstrahiran. Aktivnost bolesti i laboratorijski testovi su evaluirani tijekom osam tjedana liječenja i dva tjedna nakon toga.

Potpuna remisija Crohnove bolesti zabilježena je kod 5 od 11 ispitanika (45%) u skupini pušača kanabisa i kod 1 od 10 u placebo skupini.

Ukupno je 10-tero od 11 pacijenata u skupini koja je uzimala kanabis prijavilo značajno smanjenje simptoma Crohnove bolesti, koji uključuju bol, proljev, umor i gubitak težine. Osim toga, prijavili su i poboljšan apetit i san.

Za razliku od kanabisa, koji nema štetnih nuspojava, one su kod korištenja kortikosteroida koji se koriste za liječenje Crohnove bolesti vrlo žestoke; moguće su prekomjerne dlake na licu, nesanica, povišeni krvni tlak, osteoporoza i glaukom.

Često okarakterizirana kao autoimuna, Crohnova bolesti je u stvari stanje nedostatka imuniteta. Bolest uzrokuje kronični upalni poremećaj koji napada gastrointestinalni trakt, bilo gdje od usta do anusa. Simptomi bolesti su u rasponu od blage boli u trbuhu do težih slučajeva krvavih proljeva, mučnina, povraćanja, gubitka težine i groznice.

Ne postoji lijek za Crohnovu bolest, međutim, različite metode su usmjerene na ograničavanje upale i održavanje bolesti u remisiji. Tretmani, kao i težina bolesti, ovise o osobi. Jednostavne promjene u prehrani su dovoljne za neke, dok je drugima potrebna invazivna kirurgija za uklanjanje zahvaćenih područja. Kortikosteroidi i drugi lijekovi su propisani za manje teške slučajeve.

Možemo zaključiti, čekajući neke nove studije s većim brojem učesnika, da se simptomi Chronove bolesti, kao i mnogih drugih, mogu ublažiti ili eliminirati uporabom kanabisa, te prije nego li podlegnete predoziranju opasnim farmaceutskim lijekovima s teškim nuspojavama ili novom trendu sakaćenja ljudskog tijela, isprobajte lijek iz prirode – kanabis.

Pogledajte VIDEO u nastavku, svjedočanstvo izliječenja Crohnove bolesti uljem od kanbisa:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Da, da da! Slušajte ono što vam Vlada priča, što vam znanstvenici u službi korporacija pričaju, slučajte liječnike koji danas samo gledaju profit, oni vam žele najbolje! Naravno to nije istina, njihove priče trebamo kritički promatrati i uzeti sa rezervom

Donosimo vam tekst u kojem ćemo prikazati da je najveći neprijatelj danas modernom čovjeku koji kritički razmišlja i koji analizira društvo, zapravo ZNANSTVENIK! Pogledajmo što oni misle o građanima koji se ne želi cijepiti, koji znaju za chemtrailse, te su svjesni da HAARP postrojenja ne služe kao kuhalo za kavu:

Znanstvenici kažu da je prosječan građanin, od pojave interneta krajem 90-ih, naprosto zapljusnut “new age čudesima” na dnevnoj razini.

Hrvatska javnost zadnjih je godina izložena poplavi pseudoznanstvenih teorija o alternativnim oblicima liječenja te paranoji zbog navodne onečišćenosti hrane, zraka i vode, koje mediji nekritički šire i populariziraju, smatraju hrvatski znanstvenici.

Upravo medije, ali ponajprije gotovo svima dostupan internet, smatraju uzrokom niske razine društvene odgovornosti i znanstvene nepismenosti stanovništva, odbijanja cijepljenja i kemoterapije, kojima danas svjedočimo.

Na svim našim televizijama, u novinama i na internetu, pseudoznanstvenici nude našoj intuiciji uvjerljiva, ali znanstveno nedokazana i nedokaziva rješenja. Plaše nas trovanjima iz aviona, GMO hranom i zračenjem mobitela, a propagiraju liječenje homeopatijom i bioenergijom, metodama koje nisu zadovoljile nijedno ozbiljno znanstveno testiranje, tvrde fizičari s Instituta Ruđer Bošković Saša Ceci i Dario Hrupec, koji su kao popularizatori znanosti u razgovoru za Hinu pokušali “razotkriti pozadinu poplave alternativnih liječenja i teorija zavjere u Hrvatskoj”.

Neposredan povod za razgovor bio je slučaj smrti devetogodišnjeg dječaka u Rijeci, nakon što su roditelji odbili liječenje kemoterapijom.

Znanstvenici kažu da je prosječan građanin, od pojave interneta krajem 90-ih, naprosto zapljusnut “new age čudesima” na dnevnoj razini. Prodavači magle pritom računaju na “slabost našeg mozga” koji će puno prije povjerovati u osobna svjedočanstva, nego u znanstvene činjenice – da se npr. od cjepiva ne može dobiti gripu ili da se rak liječi kemoterapijom, a ne bioenergijom. U Hrvatskoj ne postoji dovoljna razina društvene odgovornosti da bi se ljudima trebalo prepuštati da sami odlučuju hoće li se liječiti konvencionalno ili alternativno, pogotovo kada je riječ o djeci i opasnim zaraznim bolestima, smatra Ceci.

Njegov kolega Hrupec uzroke vidi u tome što kroz obrazovni sustav ne potičemo dovoljno skepticizam i kritičko mišljenje, tako da ljudi lako nasjedaju na “svakakve budalaštine koje se objavljuju po medijima”.

Paranoja oko cijepljenja

Kao banalan primjer Ceci iznosi cijepljenje protiv gripe koje ljudi masovno odbijaju, uključujući i one najugroženije – starije od 65 godina. U pozadini su nerijetko teorije zavjere o trovanju cjepivom kako bi farmaceutska industrija imala tržište za svoje lijekove ili paranoja koju šire pojedinci tvrdeći da su upravo od cjepiva “dobili gripu ili reakciju kakvu u životu nisu imali”.

Nevjerojatno, ali ljudi će prije povjerovati takvom jednom osobnom svjedočenju nego svim znanstvenim dokazima, poput onih da se od cjepiva ne može dobiti ni gripu ni autizam, kažu znanstvenici. (ovdje bi bilo lijepo da su naveli izvor tih istraživanja, no znanstvenici ne žele objaviti ni kemijski sastav cjepiva, a kamoli provesti istraživanje o autizmu)

Aktualni otpor cijepljenju i djece i odraslih koji je u zadnje vrijeme poprimio ogromne razmjere, specifičan je, kažu, i po tome što se širi preko društvenih mreža, a ljudi ga često ne zastupaju iz osjećaja da se “u svetom ratu bore za pravu stvar”.

“To su entuzijasti koji su došli do zaključka da je cijepljenje opasno. Dio njih ozbiljno vjeruje u razne teorije zavjere, možda imaju najbolje namjere i želju da prosvijetle. Nije isključeno da su roditelje, koji su nedavno odbili kemoterapiju za teško bolesno dijete, pogrešno informirali ljudi koji su im htjeli pomoći”. Mediji bi trebali više prostora otvoriti za razotkrivanje takvih zabluda, umjesto da obmanjuju javnost znanstveno odbačenim bedastoćama, primjerice o tome kako “molekule vode nešto pamte”.

Placebo i nocebo

No, nisu svi alternativci dobronamjerni entuzijasti. Dapače, značajan dio njih vješto manipulira ljudima radi vlastitih, vrlo konkretnih, interesa.

Tako se, plasiranjem priča o štetnosti farmaceutskih proizvoda, neionizirajućeg elektromagnetskog zračenja ili glutena u hrani izaziva tzv. nocebo efekt. Čitatelj se počne osjećati loše samo zbog jakih sugestija plasiranih preko prikrivenih oglasa na društvenim mrežama ili forumima. Tamo se, naravno, nude i razni “alternativni” proizvodi ili tretmani s placebo efektom – kratkotrajnim poboljšanjem izazvanim sugestijama, tvrdnjama navodnih stručnjaka i tobožnjim osobnim svjedočanstvima.

Neke od takvih jednostavnih i brzih izliječenja nude homeopati i bioenergetičari za koje znanstvenici tvrde da su “obični prodavači magle”.

Hrupec tako homeopatiju povezuje s astrologijom, navodeći ih kao tipičan primjer pseudoznanosti.

“Astrolozi, homeopati i iscjelitelji ne propituju i ne testiraju svoje metode jer i bez toga ‘dobro žive od svog posla’. Znanstvene metode uvijek iznose statistiku o svojoj učinkovitosti, u homeopatiji i iscjeljivanju – statistika je nepoznata. Iznosi se uvijek konkretan primjer osobe kojoj se pomoglo, a koliko je onih kojima se nije pomoglo – to nitko ne zna”.

Na primjedbu da mnogi ljudi tvrde da im je bioenergija pomogla, Ceci navodi jedan od mogućih scenarija: “Neka osoba s pogrešnom dijagnozom ili prolaznim tegobama dođe kod bioenergetičara. Nakon prvog tretmana zbog placeba odmah osjeća poboljšanje. Nakon nekoliko tretmana tegobe nestanu (nestale bi ionako), a nove medicinske pretrage potvrđuju da bolesti više nema (jer je nije ni bilo). Koliko će takvih ljudi biti potpuno uvjereno da ih je bioenergija izliječila. I koliko će oni drugih ljudi uvjeriti tim svojim osobnim svjedočanstvom”, pita autor popularno-znanstvenog bloga Blesimetar i jedan od autora HRT-ove znanstvene emisije “Treći element”.

Da sam bioenergetičar, kaže Ceci, i da iskreno vjerujem da pomažem ljudima, otišao bih u neku medicinsku instituciju koja bi to znanstveno provjerila “slijepim pokusom”, što znači da bih bio zakriven zaslonom tako da pacijent ne vidi kada djelujem. “Tako funkcionira znanost. Napravljen je niz takvih pokusa i nikad nitko do sada preko zaslona nije uspio osjetiti bioenergiju – toplinu i peckanje, koju pacijenti navodno osjećaju tijekom tretmana”.

Strah od glutena

Među aktualnim paranojama mjesto je našlo i plašenje građana glutenskom i genetski modificiranom hranom, dok se za skupe novce prodaje bezglutenska hrana kao i ona “organski uzgojena”. Pritom se ignoriraju rezultati “slijepih pokusa” – ljudi koji nemaju celijakiju (preosjetljivost i alergiju na gluten) jednako reagiraju na hranu sa i bez glutena.

U pravoj histeriji oko navodnog trovanja nacije genetski modificiranom (GM) hranom zanemaruje se činjenica da su istraživanja i razvoj GM organizama toliko skup i zahtijevan postupak da do danas na svjetskom tržištu postoji tek šačica GM vrsta, među kojima je vrlo raširena proizvodnja GM pamuka i soje. GM uzgoj popularnu i jeftinu hranu može obogatiti vitaminima, a jedino loše što može sadržavati – neki su alergeni, kakve uostalom imaju i jagode, lješnjaci… No, GM rajčice, krumpira, paprike i patlidžana više nema nigdje u svijetu. Nemoguće ih je naći u trgovinama čak i u SAD-u, a kamoli u našim trgovinama.

“Desetljećima se mijenjalo gene i stvaralo hibride ozračivanjem usjeva radijacijom, čime su se stvarale nekontrolirane promjene DNK. Od toga se nije radio problem iako tamo nismo imali pojma koji će se sve geni izmijeniti. A sad kad se to radi kirurški precizno, pa je sve novo što nastane potpuno kontrolirano, odjednom je nastala potpuna panika. Meni je to neobjašnjivo”, kaže Ceci.

Teorija zavjere o chemtrailsima

U nizu apsurdnih teorija zavjere kojima se bombardira hrvatsku javnost preko društvenih mreža, posebno mjesto zauzima teorija o chemtrailsima, po kojoj nas tajne organizacije ili udružene svjetske vlade iz zrakoplova zaprašuju toksičnim tvarima kako bi nas lakše kontrolirale, izazvale bolesti i tako smanjile broj stanovnika.

Fizičari pak kažu da su tragovi na nebu nakon prolaska aviona samo kondenzirana vodena para, nastala na visinama iznad pet kilometara, s kojih je apsolutno nemoguće nešto kontrolirano ispustiti. “Na takvim visinama nemoguće je kontrolirati – gdje bi, kada i u kojim količinama na zemlji završio tako ispušteni agens. Ako nas baš netko želi trovati, zar ne bi bilo jednostavnije da otrov ispusti u vodovod”, pitaju znanstvenici.

“Chemtrailsi su jedna od najvećih budalaština u pseudoznanosti. Nevjerojatno je da postoje ljudi koji u to vjeruju, posebno političari, poput Mirele Holy, koja je 2010. u Saboru postavila zastupničko pitanje o chemtrailsima. To je čisto podilaženje ljudima i pokušaj da se preko ovakvih priča prikupi što veći broj simpatizera”, ističe Hrupec.

Pseudoznanstvena glupost

U konačnici znanstvenici smatraju da svi navedeni otpori cijepljenju i medicini, propagiranje alternative i plašenje raznim teorijama zavjere pokazuju urušavanje znanstvene pismenosti hrvatskog stanovništva, koje se, preko novih komunikacijskih tehnologija, sve više okreće pseudoznanosti.

Da bi se situacija promijenila, potrebni su nam, kažu, bolji nastavnici znanstvenih predmeta, ali i što neovisniji znanstvenici, kojima radno mjesto ili financiranje istraživanja ne ovisi o stranci na vlasti ili profitu neke privatne tvrtke. Takvi znanstvenici mogu onda jasno i javno reći kad je neka popularna teza ili proizvod pseudoznanstvena glupost koja u najboljem slučaju proizvodi placebo efekt.

Potrebni su i mediji, svjesni važnosti točnog informiranja, čak i kad je sitna dezinformacija ili čak potpuna laž javnosti puno zanimljivija i prihvatljivija. I, naravno, treba nam javnost koja će biti dovoljno kritična i tražiti od medija da postavljaju sva moguća pitanja i političarima i znanstvenicima i tvrtkama, ali i dovoljno educirana da prepozna točan odgovor kad ga dobije, i dovoljno društveno odgovorna da ga prihvati čak i onda kad joj nije baš po volji.

Može li se tako što realno postići? “Stvarno nemam pojma”, kaže Saša Ceci, “ali mislim da vrijedi raditi na tome”.
 
(jutarnji.hr/uredio:nsp)