Tolstoj (1828.-1910.) Je bio pripadnik plemstva čija je obitelj pod sobom imala na stotine sluga na imanju. Mladost je proveo u ludovanju i nasilju

Ubijao sam ljude u ratovima i izazivao ljude na duele kako bih ih ubio. Gubio sam na kartama, uživao u plodovima rada seljaka, određivao im kazne, živio opušteno i varao ljude … tako sam živio deset godina – pisao je Tolstoj.

Autor Roman Krznarić za britanski javni servis objašnjava da je Tolstoj postupno odustao od dekadentnog i burnog životnog stila i odbacio vjerovanja koje mu je donijelo aristokratsko porijeklo, da bi potom usvojio radikalni i nekonvencionalni pogled na svijet koji je šokirao njegovo staro okruženje. Evo kako, po Krznarić, osobno iskustvo ruskog pisca može utjecati na promjenu naše vlastite životne filozofije:

#1. Neka vam um bude otvoren

Jedan od najvećih darova koje je Tolstoj imao jeste bila mogućnost i volja za promjenu načina razmišljanja na temelju novih iskustava. Strašno krvoproliće kojem je nazočio tijekom Krimskog rata sredinom 50-ih godina 19. stoljeća preobratilo ga je u pacifistu kakvim je ostao do kraja života.

Kada je 1857. u Parizu vidio kako se glava čovjeka odsječena na giljotini otkotrljala u košaricu postao je žestoki protivnik države i zakona, s uvjerenjem da vlade ne samo što su brutalne, već i služe interesima bogatih moćnih.

#2. Pokazujte empatiju

Tolstoj je iskazivao neobičnu empatiju tako što se stavljao u uloge ljudi čiji su životi bili značajno drugačiji od njegovog. Tijekom 60-ih godina 19. stoljeća ne samo da se počeo oblačiti kao seljak, već je počeo i raditi rame uz rame s tek emancipovanim seljacima na svom imanju, obrađujući polja i opravljajući njihove kuće vlastitim rukama.

#3. Napravite razliku

Izdigao se iz redova više klase tako što je u praksi pomagao ljudima, ponajviše u borbi protiv gladi. Nakon propale žetve 1873, Tolstoj je prekinuo pisanje “Ane Karenjine” na godinu dana kako bi organizirao pomoć za gladne. Slično je postupio i tijekom gladi koja je zahvatila Rusiju 1891, kada je dvije godine proveo radeći u narodnim kuhinjama i prikupljajući pomoć.

#4. Usavršite umjetnost jednostavnog življenja

Nakon živčanog sloma krajem 70-ih godina 19. stoljeća, Tolstoj je odbacio sve organizirane religije uključujući i pravoslavno crkveno učenje uz koje je odrastao. Prihvatio je revolucionarno viđenje kršćanstva zasnovano na duhovnom i materijalnom odricanju.

Prestao je piti, puši i postao vegetarijanac. Utjecao je na stvaranje utopijskih zajednica poput ašrama “Tolstojeva farma” koju je Gandhi osnovao 1910. godine.

#5. Čuvajte se vlastitih proturječnosti

Ovaj njegov novi, uprošćenije način života nije bio bez borbi i proturječnosti. Tolstoj bio čuven po tom što je propagirao opću ljubav iako je stalno bio u sukobu sa svojom ženom. Pored toga, iako je zagovarao ravnopravnost među ljudima nikada nije bio spreman da se u potpunosti odrekne svojeg bogatstva i privilegija.

#6. Naučite obrt

Tolstoj je priznao da je utvrđivanje ravnoteže između uma i tijela bilo ključni dio njegovog kretaivnog procesa. Ne samo da je redovito ostavljao pisaći stol da bi poorao njivu, on je uz taj stol redovito držao i kosu i pilu. Tijekom posljednjih godina njegovog života pisci i novinari koji su ga posjećivali čudili su se kada bi ga zatekli kako obućarske lata pravi cipele.

#7. Proširite svoj krug društva

Ključna životna lekcija koju je moguće uzeti iz primjera Tolstoja jest to da je najbolji način na suočvanje s predrasudama okruživanje ljudima čija se gledišta i životni stilovi razlikuju od naših.

Lav Nikolajevič Tolstoj rođen je u jednoj od najznačajnijih ruskih grofovskih obitelj, koja je već nekoliko stoljeća Rusiji davala mnoge generale, diplomate i pisce. U svijetu postoji oko 200 potomaka Lava Tolstoja koji se svake druge godine okupljaju u Jasnoj Poljani.
 
(blic.rs)

Slavni i kontroverzni Charles Bukowski je bio američki pjesnik i romanopisac, njemačkog podrijetla

Njegovi romani kao i pjesme prožeti su socijalno-društvenim momentima iz njegovog rodnog grada, Los Angelesa.

Charles je mahom pisao o ljudima koji su na margini društva, koji su posrnuli i koji žive u prilično teškim, egzistencijalnim uvjetima. U njegovom fokusu najčešće su bile žene, alkohol kao i sama književnost.

Za svoga života Bukowski je napisao preko tisuću pjesama, nekoliko kratkih priča i šest romana.

Kada je imao samo tri godine, cijela obitelj se preselila u Ameriku, točnije Los Angeles u kom je pohađao koledž od 1939. do 1941. godine kada se preselio u New York u želji da započne karijeru pisca.

Nažalost, u početku je imao veliki problem s konstantnim odbijanjem njegovog rukopisa pa se odao piću što ga je koštalo nekoliko godina pisanja i totalne blokade …

U tom razdoblju je radio fizičke poslove ne bi li preživio poput pranja suđa, vozača kamiona, raznosilac pošte, čuvara, priobalnog radnika, ali i lift boya, a također je kačio postere po njujorškom metrou, piše Elle.

Prvu priču je objavio sa 24 godine, dok je poeziju počeo pisati tek u 35-oj godini.

Prva knjiga njegove poezije je objavljena 1959. godine a nakon toga je objavo još 45 knjiga poezije i proze, među kojima su najpoznatije “Pulp” (1994), “Screams from the Balcony” (1993) i “The Last Night of the Earth Poems “(1992).

Pročitajte njegove legendarne citate:

Čovjek se rodi kao genije, a umire kao idiot.

***

Činilo se da čovjek ima samo dva izbora – živjeti u užasu ili biti propalica.

***

Ničija patnja nije veća od one koju je priroda odredila.

***

Neki ljudi nikada ne polude. Sigurno vode užasne živote.

***

Ne mrzim ljude, samo se bolje osjećam kada nisu oko mene.

***

Slobodna duša je rijetkost, ali prepoznat ćete je – uglavnom jer se osjećate dobro, vrlo dobro, kada ste blizu nje ili s njom. (“Priče o običnom ludilu”)

***

Poezija je ono što se dogodi kada se ništa drugo ne događa.

***

Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš. Ako se dogodi nešto dobro, piješ da proslaviš. Ako se ne dogodi ništa, piješ da bi se nešto dogodilo. (“Žene”)

***

Kada piješ, to je kao da se ubiješ, a onda ponovno oživiš. Ja sam tako proživio 10-15 tisuća života.

***

Seks je šutiranje. Smrti u dupe dok pjevate.

***

Na svijetu postoji samoća, toliko velika da se vidi u sporim pokretima kazaljke na satu. (“Ljubav je pas iz Pakla”)

***

Život je onoliko lijep koliko mu vi dozvolite da bude. (“Hot water music”).

***

Velika umjetnost je sranje, kupujte takose!

***

Išao sam u najgore barove u nadi da će me tamo netko ubiti, ali uspio sam samo opet da se napijem.

***

Bez književnosti, život je Pakao.

***

Nikada nisam upoznao čovjeka u čijoj bih se koži radije našao. Ako to zabluda, sretna je.

***

Pakao svakog čovjeka nalazi se različitom mjestu. Moj je iznad i iza mog uništenog lica.

***

Nosim Smrt u lijevom džepu, nekad je izvadim i pričam s njom. Bok dušo, kako si? Kada dolaziš po mene? Bit ću spreman.

***

Pisci su očajni ljudi, i kada prestanu biti očajni, prestanu biti pisci.

***

Ne postoji ništa gore nego kad se ise*ete, pružite ruku i shvatite da nemate više toalet papira. Čak i najužasnija ljudska bića na Zemlji zaslužuju da obrišu dupe. (“Factotum”)

***

Neki ljudi vole ono što radite, neki mrze, ali većinu jednostavno ‘zaboli’ za vas.

***

Ljudi su čudni. Stalno su uznemireni trivijalnostima, ali veliku stvar, kao što je činjenica da troše svoje živote uzalud, uopće ne primjećuju.

***

Što čovjek postaje jači to biva sve usamljeniji, to je čista matematika.

***

Smrt je ništa, brate, život je ono što je teško.

***

Naravno da je moguće da se voli ljudsko biće, ali samo pod uvjetom da ga ne znaš dovoljno dobro.

***

Uvijek se nađe neka žena da te spasi od druge, i dok te ta žena spašava, sprema se da te uništi.

 
(Global CIR/N1)

Za razliku od 37 drama, njegov privatni život puno je manje poznat

Pisac William Shakespeare preminuo je 1616. godine, a kako je prošlo točno 400 godina od njegove smrti na međunarodnoj kulturnoj sceni ova godina posvećena je njemu i njegovim djelima.

Mnogi kazališni i operni festivali upravo će Romea i Juliju, Macbetha i Hamleta uvrstiti u svoje programe, a to neće zaobići ni, recimo, 67. Dubrovačke ljetne igre gdje će se prikazivati Hamlet.

No, osim njegovih djela te crtica iz njegovog života u kojima stoji da je imao sedmero braće i sestara, da je sa osam godina starijom suprugom imao troje djece te da je u svom životu napisao 37 drama, postoje i neke manje poznate činjenice o slavnom spisatelju. Recimo, da je volio pušiti marihuanu iz svoje lule ili da su se u njegovom kazalištu, osim predstava, izvodile borbe pasa i medvjeda.

Bio je biseksualac

Shakespearova sekusualnost bila je tema brojnih akademskih diskusija. Iako je Shakespeare bio oženjen s Anne Hathaway te je s njom imao troje djece, 126 njegovih soneta upućeni su mladiću kojeg naziva Fair Youth (lijepi mladić). Kako tvrde neki stručnjaci, jezik tih poema može se interpretirati kao seksualni te sugerira kako je postojala seksualna veza između spisatelja i mladića. Neki pak tvrde kako su ti stihovi demonstracija platonske ljubavi i divljenja.

Volio je marihuanu i kokain

Znanstvenici su analizom Shakespearovih lula pronaši tragove kokaina i marihuane. Povjesničari vjeruju kako je Shakespeare koristio ove supstance kako bi se nosio sa stresom te našao inspiraciju.

Možda je bio katolik (u tajnosti)

Shakespearov rođak Edward Arden bio je umiješan u pokušaj ubojstva kraljice Elizabete I. Njegov zet John Somerville imao je plan ubiti kraljicu, a ovaj mu je pomagao. Somerville je uhvaćen prije nego što je svoj plan proveo u djelo.

Tad je izjavio kako je na to nagovorio Arden, za kojeg je u isto vrijeme otkriveno kako je u protestantskoj Engleskoj zapravo bio katolik u tajnosti, a neki tvrde da je to bio i Shakespeare. Inače, Arden je proglašen krivim te je smaknut u prosincu 1583. godine, njegova glava je nabijena na šiljak na London Bridgeu.

Netko je iz groba ukrao njegovu lubanju

Na njegov grob uklesano je prokletstvo. Točnije, piše: ‘Proklet bio onaj tko makne moje kosti’. Zanimljivo je da je, iako je u to vrijeme bila standardna praksa da se iskopaju tijela iz starih grobova kako bi se napravilo mjesta za nove preminule, njegov grob ostao netaknut stotinama godina.

Sve dok arheolozi 2016. godine nisu napravili neinvazivno istraživanje koje je dovelo do iznenađujućeg otkrića, Shakespearova lubanja je nestala. Najvjerojatnije je ukradena iz plitkog groba od strane lovaca na trofeje u 18. stoljeću.

Možda je imao dijete u aferi s udatom gospođom

Možda je imao izvanbračnog sina, a mnogi su spekulirali kako je on bio pjesnik Sir William Davenant. Naime, Shakespeare je bio redoviti posjetitelj jedne taverne u Oxfordu, a navodno je bio blizak vlasnikovoj supruzi Jane Davenant.

Kad je Jane rodila 1606. godine, Shakespeare je postao dječakov kum, a kako je Davenant odrastao pokazujući literarni talent usporediv sa samim Shakespearom, sumnje okoline su rasle, a mladi pjesnik nikad nije opovrgnuo govorkanja da mu je Shakespeare otac.

Izmislio tisuće novih riječi

Upravo njemu se pripisuje gotovo 3 tisuće riječi i fraza u engleskom jeziku, a je li on zaista izmislio sve te riječi ili su njegovi radovi bili prvi postojeći pismeni zapisi o njima, do danas ostaje misterija.

Lingvisti su procjenili kako se njegov vokabular sastojao od 17 do 29 tisuća riječi što je usporedivo s prosječnim govornikom engleskog jezika danas. Uz autore Biblije, Shakespeare je trenutačno najcitiraniji autor na engleskom jeziku.

Neizravno je uzrokovao avionsku nesreću

Tijekom 1890. godine literarni entuzijast Eugene Schieffelin pokušao je Ameriku upoznati sa svim vrstama ptica pjevica iz Shakespearovih drama, uključujući i čvorke. Zahvaljujući Schieffelinu, za samo 50 godina, u Americi je bilo oko 200 milijuna čvoraka (koji danas žive na području od Aljaske do Floride).

Nažalost, njegov projekt je imao i tragične posljedice. U listopadu 1960. godine avion koji je polijetao s bostonskog aerodroma naletio je na jato od 10 tisuća čvoraka koji su zagušili motore i izazvali pad aviona. U nesreći je život izgubilo 62 ljudi.

U kazalištu dopuštao borbe pasa i medvjeda

Shakespearovo Globe kazalište nije se koristilo samo kako bi se u njemu održavale predstave već i se koristilo i za borbe između pasa i zatočenih medvjeda, a publika je plaćala da gleda tko će pobijediti.

Kad je jednom prilikom posjetio kazalište, pisac Thomas Platter je bio šokiran što je zatekao 120 pasa i 12 velikih medvjeda (od kojih je jedan bio slijep), a svi su bili zatvoreni iza pozornice kazališta.

Njegov autogram vrijedi 5 milijuna dolara

Shakespeare je vrlo rijetko dva puta na isti način pisao svoje prezime, a podaci koji postoje pokazuju više od 80 različitih načina uključujući i William Shaksp, Wm Shakspe te Willm Shakspere.

Zanimljivo je kako danas ni nema dokumenata na kojima svoje ime piše William Shakespeare, kako ga mi znamo. Taj način pisanja dolazi iz originalnog zbornika njegovih drama, koji je objavljen sedam godina nakon njegove smrti (1623. godine). Bez obzira na varijacije pisanja, autentični Shakespearov autogram trenutačno se procjenjuje na 5 milijuna dolara.

Shakespeare je bio samo pseudonim nekog pisca?

Tijekom 1785. godine Oxfordski učenjak James Wilmot sugerirao je da je Shakespearovo poznavanje prava i povijesti nekonzistentno s odrastanjem kakvo bi imao sin jednog obrtnika koji pravi rukavice u malom engleskom gradu. Otad se u oko 5 tisuća knjiga diskutiralo je li Shakespeare zapravo bio nečiji pseudonim.

Točnije, brojni učenjaci lamentirali su o tome tko bi mogao biti ‘pravi autor’ tih djela. Recimo, Edward de Vere ili pak Earl of Oxford, koji je imao iskustvo u politici i pravu te je čak i živio u Italiji gdje se odvijaju radnje Shakeseparovih djela.

No, kako nema dokaza koji bi potkrijepili ovu teoriju, kao protuargument se daje činjenica da je de Vere preminuo 1604. godine, prije nego što su Kralj Lear i Macbeth napisani.
 
(telegram.hr/uredio:NSP)

Čuveni pisac zadnji je put viđen u javnosti 3. listopada 1849. godine u jako lošem stanju. Njegov liječnik je zabilježio da je pred smrt dozivao Reynolda, a do danas nitko nije siguran tko bi taj čovjek mogao biti. Poeova smrt je kao prepisana s njegovih stranica i iza sebe je ostavio pravu misteriju o svojoj smrti. Magazin Smithsonian izdvojio je najzanimljivije teorije o tome zbog čega je Edgar Allan Poe preminuo.

Udarci

Eugene Didier je 1872. godine u svojoj knjizi “Poeov grob” govori o mogućnosti da je Poe naliteo na neke prijatelje na West Pointu, s kojima je otišao na piće. Kako Poe nije dobro podnosio alkohol, nije mu bilo potrebno puno da se opije, pa je ostavio svoje prijatelje, lutao ulicama, nakon čega su ga siledžije opljačkale i pretukle, ostavivši ga na ulici.

Žrtva politike

Drugi vjeruju da je Poe bio žrtva neobične metode kojom se u SAD-u u 19. stoljeću primoravalo ljude na glasanje. Bande koje su radile za određene stranke bi presrele čovjeka na ulici, uvukle ga u sobu, tamo bi ga napile i natjerale da glasa, nekad čak i više puta. Ukoliko bi žrtva odbila glasanje, banda bi ga pretukla ili ubila. S vremenom je ova teorija postala općeprihvaćena, posebno nakon što je 70-ih godina 19. stoljeća Poeov biograf John Henry Ingram primio nekoliko pisama koji govore o ovoj teoriji.

Alkohol

Puno podataka govori o tome da Poe zaista nije podnosio alkohol. Poe bi bio pijan od jedne čaše vina, kao i njegova sestra. Oni koji su se nalazili u Poeovom okruženju, priznali su da je pisac često razmišljao da se otruje alkoholom.

Trovanje ugljičnim dioksidom

Mnogi su pokrenuli ovu teoriju o Poeovoj smrti, smatrajući je mogućom jer se svjetlo u to vrijeme punilo ugljikom. Mnogi su odbacili ovu teoriju jer nakon testiranja vlasi Poeove kose nisu pronađeni tragovi koji bi na to ukazivali.

Trovanje živom

Za razliku od ugljičnog dioksida, testovi su pokazali da je Poeov organizam mjesecima prije smrti imao povišenu razinu žive. Međutim, to vjerojatno posljedica ljekova koje je Poe koristio nakon što je bio Philadelphiji u vrijeme epidemije kolere. Trovanje živom moglo bi objasniti neke halucinacije i delirijum prije smrti, ali razine žive pronađeni u vlasima Edgara Allana Poea i dalje su trideset puta manje od onih koje su potrebne za ovakvu vrstu trovanja.

Bjesnilo

Ovu teoriju je na konferenciji patologa 1996. godine iznio jedan liječnik zajedno s listom simptoma koje je upoređivao sa simptomima pacijenata koji su bolovali od bjesnila. Liječnik nije znao o kome se radi, samo je pregledao izvještaje njegovog doktora. Prema izvještaju Poeovog doktora, pisac je bio primljen u bolnicu zbog “letargije i konfuzije”, a njegovo stanje se vrlo brzo pogoršavalo. Međutim, ovo se ne može sigurno utvrditi bez DNK analize. Mnogi se slažu s ovom teorijom jer je ovo jedina teorija koja je donesena nakon analize pri kojoj doktor nije znao o kome se radi.

Tumor na mozgu

Prilikom ekshumacije Poeovog groba, otkiveno je da se unutar njegove lubanje nalazi nešto krajnje neobično. Mnogi tvrde da je riječ o tumoru dok drugi pretpostavljaju da se ipak radi o nečem drugom. Naime, liječnik iz New Yorka je rekao Poeu da ima leziju na mozgu koja izaziva neželjene reakcije na alkohol.

Gripa

Tu je i teorija da je Poe jednostavno podlegao gripi koja je zahvatila pluća. Hladna kiša i gripa mogli su dovesti do upale pluća koja se završila smrću, dok je visoka temperatura vjerojatno utjecala na halucinacije i konfuziju.

Ubojstvo

Još jedna od mnogobrojnih teorija govori da su Poea ubila braća njegove bogate zaručnice Sarah Elmire Shelton. Ova teorija se često pokušava dokazati novinskim člancima, pismima i sjećanjima koja govore da je putovanje na koje je Poe otišao prije svoje smrti zapravo bila posjeta njezinoj braći.
 

 
(express.hr/uredio:nsp)

U novom romanu Numero Zero, književnik i intelektualac Umberto Eco bavi se istinama i lažima masovnih medija

Eco je pasionirani čitatelj dnevnoga tiska, a redovno piše i za talijanske novine L’Espresso i La Repubblica. U intervjuu za francuski Le Monde, Eco je objasnio zašto je opsjednut teorijama zavjere i zbog čega je nužan povratak radikalne i militantne kritike u novinarstvo

Čitate li i dalje intenzivno novine?

- Svako jutro pročitam najmanje dva lista i pregledavam puno veću količinu novina na dnevnoj razini. Ne mogu popiti kavu i početi dan bez udubljivanja u novine. I dalje se rukovodim Hegelovom idejom da je čitanje novina “dnevna molitva modernog čovjeka”. Uz to sam i suradnik u novinama – pišem za dnevnik i tjedno izdanje. No, rijetko kada idem dalje od naslovnica, zato što se mediji očajnički trude da svako jutro ponove informacije koje su otkrivene dan prije.

Je li ponavljanje tih informacija, bez dodavanja dubine, prijetnja za opstanak dnevnog tiska?

- Tiskani mediji i dalje čine sve u svojatanju vijesti koje se prethodno emitiraju na televizijskim i radijskim postajama, bez dodavanja neke značajne vrijednosti. To je velika kriza koja postoji gotovo od rođenja televizije.

Treba li tisak učiniti više da održi kritičko promišljanje na životu?

- Svjedoci smo izumiranja militantne kritike. Da, moramo rehabilitirati kritičko razmišljanje u novinarstvu, i proširiti njegov spektar, među ostalim i na Internet. U novinama bi trebali imati jednu do dvije stranice za kritiziranje internetskih stranica, gdje bi se prokazivali lažljivi portali i oni kojima čitatelji mogu vjerovati. Ne bismo se trebali odreći uloge oblikovanja javnog ukusa. Novine istovremeno mogu biti kritički filter i ostati demokratične.

Je li opasno i koncentrirano vlasništvo medija u rukama nekoliko velikih grupacija?

- To je istinski problem. U Italiji sve novine ovise o više industrijskih poduzeća i moćnih banaka. U Francuskoj je slična situacija. Zbog toga moramo postaviti snažno rukovodstvo na čelo novina i oduprijeti se određenim pritiscima.

Vlasnik novina iz vašeg romana kaže “da se mora govoriti jezikom čitatelja, a ne intelektualca”. Ne bismo li, međutim, i sami trebali biti kritični prema vlastitim čitateljima?

- Ili ćeš pokušati izgraditi svoga čitatelja, ili ćeš slijediti njegov pretpostavljeni ukus, rukovodeći se istraživanjima javnog mnijenja. Eugene Sue je dao svojim čitateljima ono što su željeli; Balzac je oblikovao njihov ukus nudeći im priče sa situacijama i stilovima koje nisu zamišljali. Neke knjige kažu: “Ja sam poput tebe”, a druge “Ja sam drugačiji”. Trebamo izbjeći homogenizaciju stila kojemu svjedočimo, a koji se čak i zahtijeva od strane nove medijske industrije.

Što je s klišejima?

- Dobro sam se zabavljao stvarajući u knjizi popis klišeja koji dominiraju u medijima. Čak i novinari u “dobrim” novinama priznaju da ti klišeji dominiraju i kod njih. To je oblik lijenosti. Za književnost kažu da joj je svrha održavati jezik u uporabi. Novine bi trebale imati isti cilj. Klišeji paraliziraju jezik.

Fascinirani ste teorijama zavjere koje stalno cirkuliraju na društvenim mrežama. Zbog čega?

- Član sam društva koje se nastoji boriti protiv okultizma i teorija zavjere. Prema tome, laž me fascinira. Zbog toga skupljam knjige s lažima. Nemam Galilea u svojoj zbirci, nego Ptolemeja, zato jer je bio u krivu! Volim i alkemičare te mađioničare. Semiotika – naša sposobnost stvaranja znakova i simbola – se ne sastoji toliko od načina na koji govorimo istinu koliko od sposobnosti da lažemo.

Pismo propovjednika Johna, koje se proširilo u 12. stoljeću, opisivalo je nevjerojatno kraljevstvo negdje u središtu muslimanskog svijeta kojim vlada kršćanski kralj. Marco Polo ga je tražio tijekom putovanja u Kinu. Velike laži stvaraju povijest. Protokoli sionskih mudraca – antisemitska prijevara koja je imala cilj razotkriti židovski plan za svjetskom dominacijom – nažalost je jedan od poznatijih primjera. U svakom slučaju, laži su imale veliki utjecaj na povijest.

Što je jedinstveno za današnje teorije zavjere?

- Danas su bolji komunikacijski kanali, pa imamo veće i brže širenje laži. Prije su falsifikatori morali pronaći određenu vrstu urednika. Danas, pak, svaki antimuslimanski lažljivac ili svaki antisemitski imbecil može objaviti svoje zavjere na Internetu.

Filozof Karl Popper je napisao da je zavjerenički sindrom konstanta u civilizacijama: prema Homeru, Trojanski rat je počeo zavjerom bogova. Teorije zavjere nas lišavaju odgovornosti. Sociolog Georg Simmel je rekao da snaga velikih tajni dolazi iz njihove praznine. Najbolje zavjere su one koje nitko ne može pobiti.

Imaju li novinari ulogu u zaustavljanja zavjera?

- Novinari moraju doprinijeti sprječavanju vladavine laži i manipulacija. To bi morala biti jedna od njihovih borbi, uz očuvanje kritičkog duha na životu, i izbjegavanje standardizacije misli.
 
(lupiga.com/uredio:nsp)

Izumitelj iz Teksasa je objavio čitavu kolekciju predmeta koji se mogu napraviti, a koji predstavljaju dijelove za neelektrični kućni sustav za uzgajanje hrane, čiji rad košta jedva nekoliko centi

Priču o izumu i dijelove koji se mogu ispisati 3D pisačem možete pronaći na neprofitnom sajtu www.FoodRising.org.

Potrebni dijelovi su jednostavni, svatko ih može napraviti ili naručiti online. U početku vam ovo može djelovati nestvarno, jer tehnika 3D pisača još nije popularna kod nas, ali ako se to već odavno radi na Zapadu, nije loše pokušati.

Ovaj sustav koji predstavlja mini farmu može uzgojiti velike količine hrane bez korištenja struje ili zemlje. Nije potrebno čupati korijenje niti koristiti crpke ili nekakve motore.

Uzgajanjem se dobiva hrana bogata mineralima, a koristi se jedva 1/20 vode u odnosu na konvencionalnu poljoprivredu i polovica prostora potrebnog za zasađivanje vrta.

Mike Adams, poznat još kao i “Spasilac zdravlja”, razvio je sustav na temelju rada profesora Kratky-a, a 3D dijelovi se potpuno besplatno mogu isprintati sa stranice FoodRising.org. Adams također objavljuje “uradi sam” snimke koji upućuju ljude kako da naprave svoje sustave pomoću jeftinih dijelova i uobičajenih alata.

Sve dijelove koje možete ispisati pomoću 3D pisača možete pronaći ovdje:

http://www.foodrising.org/Downloads-Food-Production.html

Gotovi sustavi se prodaju na sajtu www.SupplySource.com , gdje se može naći i sirovina potrebna za 3D ispis.

“Pokrenuli smo projekt Food Rising kako bismo ohrabrili ljude da uz pomoć jednostavnih rješenja znatno poboljšaju kvalitetu svog života”, objasnio je Adams.

“Ovaj sustav za uzgajanje hrane omogućuje ljudima da proizvedu svoju organsku hranu, punu minerala, trošeći jedva par centi”.

Mike Adams je direktor znanstvene laboratorije i prehrambeni aktivist koji je testirao mnoge tehnologije uzgoja (poput hidroponika i akvaponika) prije nego što je razvio ovu mini-farmu. Pun naziv koji se temelji na radu havajskog profesora Kratkya je “bescirkulacioni konstantno hraneći hidroponički sustav”.

Da bi sustav funkcionirao kako treba, potreban mu je automaski ventil za samodoljevanje, te se Adams potrudio da napravi taj dio od jednostavnih dijelova: gumice za brisanje, spajalice, vrtnog crijeva i plastične posude. Dijelovi koji se mogu ispisati pomoću 3D pisača, mogu se napraviti od recikliranog smeća, navodi Adams.

Food Rising je projekt neprofitnog Centra za dobrobit potrošača ( www.ConsumerWellness.org ), koji donira 250 ovih sustava za uzgajanje školama diljem Amerike.

Ali ako mislite da zato što se ove biljke ne uzgajaju na zemlji, da je to njihova mana? Mislite li da je povrće u vašim supermaketima svo uzgojeno na zemljinoj površini. Varate se. Dobar dio tog povrća nikada nije vidio zemlju.

 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
*Uputstva za izradu*

 
(webtribune,naturalnews,youtube.com/uredio:nsp)

Einstein je 1921. godine dobio Nobelovu nagradu za doprinos teorijskoj fizici i otkriće zakona fotoelektričnog efekta.

Objavio je preko 300 znanstvenih, i više od 150 ne-znanstvenih radova. Einstein se smatra ocem moderne fizike i jednim od najuspješnijih znanstvenika. Pred vama je njegovih 10 životnih lekcija:

1. Pratite svoju radoznalost

“Ja nisam nešto posebno talentiran. Samo sam strastveno znatiželjan. ”

Što zadirkuje vašu radoznalost? Što vas najviše zanima? Praćenje znatiželje je tajna vašeg uspjeha.

2. Ustrajnost je neprocjenjiva

“Nisam ja osobito pametan; ja samo duže rješavam problem.”

Da li ste spremni da ustrajete sve dok ne stignete do odredišta? Kažu da se sva vrijednost poštanske marke sastoji u njenoj sposobnosti da se drži za pismo sve dok ne stigne. Budite poput poštanske marke, završite utrku koju ste počeli!

3. Fokusirajte se na sadašnjost

“Svaki čovjek koji može sigurno voziti dok ljubi lijepu djevojku, jednostavno ne poklanja poljubcu pozornost koju zaslužuje.”

Stara poslovica kaže da ne možemo jahati dva konja u isto vrijeme. Ja bih rekao, možemo učiniti bilo što, ali ne i sve. Naučite biti prisutni, i predajte se onome na čemu trenutno radite. Fokusirana energija je moć. Tu leži razlika između uspjeha i neuspjeha.

4. Mašta je moćna

“Mašta je sve. Ona je pregled svega zanimljivog što nadolazi. Mašta je važnija od znanja. ”

Da li svakodnevno koristite svoju maštu? Einstein je izjavio da je mašta važnija od znanja! Vaša mašta unaprijed određuje vašu budućnost. Također je izjavio, “Pravi znak inteligencije nije znanje, već mašta”. Ne dopustite da vam nešto tako moćno poput mašte leži uspavano.

5. Griješite

“Osoba koja nikada nije napravila grešku nije nikada pokušala nešto novo.”

Nikada se ne bojte da ćete napraviti pogrešku. Greška nije neuspjeh. Pogreške vas mogu učiniti boljim, pametnijim i bržim, ako ih pravilno iskoristite. Otkrijte moć pogrešaka. Hoćete da uspijete? Utrostručite broj pogrešaka koje pravite.

6. Živite u trenutku

“Nikada ne razmišljam o budućnosti. Ona dolazi dovoljno brzo. ”

Jedini način da učinite nešto od svoje budućnosti jeste da budete što je moguće prisutniji u “sadašnjosti”.

Ne možete “sada” promijenite jučer ili sutra, pa je od ogromne važnosti da ono što možete učiniti SADA. To je jedino vrijeme koje je bitno, jedino koje je potrebno.

7. Stvarajte vrijednost

“Ne trudite se da postanete uspješni, već biti od koristi.”

Ne gubite vrijeme pokušavajući budete uspješni, umjesto toga se trudite da stvorite vrijednost. Ako budete vrijedni, privući ćete uspjeh.

Otkrijte talente i darove koje posjedujete, i naučiti kako ih ponudite na način koji najviše odgovara drugima.

Težite tome da budete vrijedni drugima, i uspjeh će zakucati na vaša vrata.

8. Ne očekujte različite rezultate

“Ludilo: raditi istu stvar iznova i iznova očekujući različite rezultate.”

Drugim riječima, ne možete nastaviti s istom vrstom treninga ako želite izgledati drugačije. Za promjenu život, morat ćete se promijenite do te mjere promijeniti načine na koje razmišljate.

9. Znanje dolazi sa iskustvom

“Informacija nije znanje. Jedini izvor znanja je iskustvo. ”

Znanje proizlazi iz iskustva. Možete razgovarati i razmišljati o zadatku koji je pred vama, ali razgovor će vam dati samo filozofsko razumijevanje o njemu. Uprljajte ruke i steknite iskustvo! Ne trošite vrijeme sakrivajući se iza špekulativnih informacija, idite tamo i učiniti to što je potrebno. Tako se stječe neprocjenjivo znanje.

10. Naučite pravila i onda zaigrajte najbolje što možete

“Morate naučiti pravila igre. A onda da zaigrate bolje od bilo kojeg drugog.“

Jednostavno je. Postoje dvije stvari koje morate učiniti. Prva stvar koju morate učiniti jest naučiti pravila igre koju igrate. Ne zvuči uzbudljivo, ali je od vitalnog značaja. Drugo, morate se posvetite tako jako da neće biti nikoga tko tu igru ​​igra bolje od vas. Ako možete učiniti ove dvije stvari – uspjeh je vaš!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(samopouzdanje, youtube.com/uredio: nsp)

Poznati američki filozof, lingvist, pisac i predavač Noam Chomsky tokom predavanja na Globalnom medijskom forumu (GMF) u Bonnu kazao je da u “današnjem kapitalističkom sistemu obični narod nitko ne pita ništa”.

“Ali mislim da je u Europi gore nego u Americi. Mnogi već govore o manjku demokracije u Europi. U nekim europskim zemljama mijenjala se vlast, ali je ekonomska politika ostala ista. Nacionalne vlade nastavljaju smanjivati socijalne troškove i podižu poreze, bez obzira što narod o tome mislio”, kazao je Chomsky.

Izbori su beskorisni

Istaknuo je da su “izbori postali beskorisni jer vlade rade ono što od njih traži Europa”.

“Nacionalne vlade bespogovorno provode ekonomske direktive Europske komisije, i izbori su postali skoro besmisleni. Cijela ta situacija podsjeća na zemlje trećeg svijeta kojima upravljaju moćne međunarodne financijske institucije”, rekao je Chomsky.

Napomenuo je da je briga vlasti o sigurnosti jedan veliki mit osmišljen kako bi vlasti uvećale svoju moć.

“U današnjoj kapitalističkoj demokraciji, prava i potrebe građana su postali beznačajna i sporedna briga. Nacionalne vlade govore o zabrinutosti, o nacionalnoj sigurnosti, ali to je stvoreni mit. Glavni cilj nacionalnih vlada je da uvećaju vlastitu moć”, tvrdi američki profesor.

Nema slobodnih medija

Chomsky smatra da u Americi ne postoji “istinska sloboda medija koji bi kritizirali politike američkih vlasti”.

“Ovih dana vlada SAD-a pokušava opravdati špijuniranje koje izvode tajne službe tvrdeći da se na taj način bore protiv prijetnje terorizma. Da postoje istinski slobodni mediji oni bi propitivali opravdanja američkih političara. Ali toga nema u Americi, što nam pokazuje koliko smo daleko od ideala slobodnih medija”, kazao je Chomsky.

On je istakao da u današnjem svijetu timovi odnose s javnošću (PR) političkih stranaka pokušavaju manipulirati građanima kako bi došli na vlast.

“PR ekipe danas imaju ulogu da degradiraju demokraciju. Ne smijemo zaboraviti da samo dobro informirani birači donose dobre odluke. Cilj PR-a u izbornim kampanjama je da dezinformira birače koji onda donose iracionalne i pogrešne odluke. PR je iz komercijalnog marketinga stigao i u politiku. Kada uključite TV, vidite da se reklamama pokušavaju dezinformirati potrošači kako bi krenuli u masovnu i iracionalnu kupovinu”, kazao je Chomsky.

Govor od 7:49 min – Noam Chomsky tokom predavanja na Globalnom medijskom forumu (GMF) u Bonnu 2013.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(index, youtube.com/uredio: nsp)

PISAC, predavač, bloger, esejist Charles Eisenstein jedan je od najzanimljivijih autora za koje smo čuli u posljednje vrijeme. Možda iz razloga jer se mnogo stvari o kojima je pisao u svojim knjigama “Sveta ekonomija” i “Uspon čovječanstva” posljednjih godina ozbiljno počelo obistinjivati.

Pisac David Korten ga je opisao kao “rijeku osobu koja uspješno kombinira filozofske i duhovne dubine s praktičnim uvidima u kulturalno i institucionalno podrijetlo potencijalno ubojite disfunkcije današnjeg društva – ali i njezina rješenja”.

Ubojita disfunkcija današnjeg društva očitava se na svakom koraku i sferi života običnog čovjeka, od pohlepe modernog kapitalizma do pogubnosti, rasprostranjenosti i prihvaćenosti GMO hrane. Knjigu “Sveta ekonomija” možete besplatno skinuti na internetu jer ju je autor, vjeran svojoj filozofiji, postavio dostupnom po principu “platite koliko želite”.

Charles Eisenstein diplomirao je na Yaleu filozofiju i matematiku, nakon života u jugoistočnoj Aziji posvetio se proučavanju i pisanju o najvažnijim temama današnjice – civilizaciji, općoj osviještenosti, novcu i evoluciji ljudske kulture. Na američkom Penn koledžu predavao je o znanosti, tehnologiji i društvu, a zatim i na Goddardu.

Nama je pažnju privukao njegov članak objavljen u internetskom izdanju britanskog The Guardiana u kojemu piše o genetskom modificiranju i patentiranju sjemena te objašnjava zašto to nije odgovor.

Eisenstein je članak započeo s citatom Lewisa Mumforda koji je patent opisao kao “sredstvo koje dozvoljava jednom čovjeku da prisvoji financijska dobra samo zato što je bio posljednja karika u kompliciranom socijalnom procesu – proizvodnji izuma”. Nadalje objašnjava što to znači: “Do izuma se ne dolazi ex nihilo – iz ničega, već iz ukupnosti izuma i znanja koja su došla prije njega”.

Nije točno da GMO uzgoj povećava prinos po hektaru

Veliki agrokorporacije kroz genetički inženjering dolaze do novih životnih formi, a onda ih patentiraju. Fizičarka Vandana Shiva u kampanji za slobodu sjemenja Seed Savers Exchange ovo naziva suvremenim porobljavanjem i poziva poljoprivrednike i potrošače da se bore protiv ovakve privatizacije.

Dok će mnogi zagovornici GMO uzgoja viknuti da nam je potreban ovakav poticaj s obzirom na svjetsku glad, da se trebamo oprostiti od tradicionalnog uzgoja i prigrliti high-tech agrikulturu koja, zbog genetskog inženjeringa, kemijskih herbicida, pesticida i gnojiva povećava prinos po hektaru.

Eisenstein objašnjava da ova tvrdnja nije točna. Organske agrikulture, naročito permakulture i tradicionalne zemljoradničke kulture se s vremenom prilagođavaju jedinstvenim karakteristikama lokalnog tla i klime. Poljoprivrednik i zemlja zajedno evoluiraju kroz generacije. Brojna istraživanja su pokazala dobro izvedene organske agrikulture kroz godine povećavaju prinose za dva ili tri puta i to sve konvencionalnim tehnikama. Teza da GMO agrikultura povećava prinos po hektaru je čisti mit, tvrdi Eisenstein.

Dalje objašnjava da ono što GMO kulture čine je da povećavaju produktivnost po jedinici rada, što je dobro ako se američki model ekonomskog razvoja primjenjuje na ostatak svijeta. Ako se uzmu osnovni parametri GMO agrikulture (i GMO patentiranih sjemena) koja je u velikoj mjeri potpuno mehanizirana, stav da može nahraniti svjetsku glad je ispravan. Ipak, tim parametrima došli smo pretpostavki koji su se počele pokazivati kao katastrofične, piše Eisenstein.

GMO uzgoj promiče zaduženost i stvara ovisnost o nestabilnim međunarodnim cijenama robe

Zapadnjački (GMO) agrikulturni stil suočava se s ogromnom krizom kroz sve veću upotrebu tehnologije. Nestašica vode, salinizacija, erozija i zbivanje tla ukazuju na neodrživost ovog sustava, objašnjava Eisenstein. Svako tehnološko rješenje rezultira novim, nepredvidivim problemima; primjerice otpor na herbicide i pesticide (superkorovi i supernametnici) znači da je potrebno još tehnologije kako bi se očuvao prinos. Zdravstveni rizici GMO-a su vrlo kontroverzna tema. Uzgoj GM sjemena uz koje dolaze posebni pesticidi i herbicidi je dizajniran tako da naruši ruralni radni reciprocitet, promiče zaduženost i stvara ovisnost o nestabilnim međunarodnim cijenama robe.

Današnja kriza traži povratak ekološkijim metodama uzgoja, onima iz stare agrikulturne tradicije. U te tradicije spada ne samo agronomsko znanje, nego i socijalne strukture koje dozvoljavaju znanju da evoluira i kruži. Danas imamo sistem intelektualnog vlasništva koji potiče inovaciju, ali samo jedne vrste – one koja dovodi do još većeg profita.

Koja je alternativa?

Ona stara praksa čuvanja i dijeljenja sjemena koja dozvoljava biljkama, zemlji i kulturi da organski evoluira, što organizacije poput Seed Savers Exchange imaju za cilj. U posljednjih 20 godina, praksa inovativne permakulture se raširila poput požara i nije patentirana, učinjena rijetkom i onda prodavana. Umjesto toga su je kopirali, dijelili i prilagodili lokalnim uvjetima – slično kao što se geni šire kroz vrste i životne oblike i tako šire kroz planet, slikovito opisuje Eisenstein.

U ekologiji, svaka vrsta doprinosi dobrobiti cjelokupnog života i izvlači korist iz dobrobiti svih životnih oblika. Sad bi se i čovječanstvo moglo priključiti ovom krugu. Tradicionalna agrikulturna društva u kojima poljoprivrednici imaju svoja sjemena i dijele ih međusobno puno su bliža ideji ekološke agrikulture od zapadnjačkog modela. Charles Eisenstein završava svoj članak predlažući da umjesto nametanja zapadnjačke tehnologije tradicionalnim društvima, pokušaju zapadnjaci preuzeti tradicionalno i učiti od njih.
 

 
 
(index.hr, youtube.com/priredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10992"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

1 Mata Hari

Danas priznata kao prototip fatalne žene, Margareta Gertruda Cele, poznata kao Mata Hari, bila je čuvena plesačica egzotičnog plesa, koja je ubijena 1917. godine zbog špijuniranja za Njemačku tijekom Prvog svjetskog rata. Slavu je stekla u Parizu svojim plesanjem, a kad je izbio rat bila je ljubavnica i dama za pratnju mnogih bogatih ljudi i vojnih osoba.

Kao državljanka neutralne Nizozemske, Mata Hari je često prelazila državnu granicu, što je u jednom trenutku privuklo pažnju savezničkih sila. Na informativnom razgovoru u britanskoj obavještajnoj službi, tvrdila je da je tajni agent koji radi za Francusku, međutim, francuska vlada je tu izjavu demantirala. Ubrzo potom, Francuska je presrela njemačku radio vezu, u kojoj se govorilo o detaljima jednog od njihovih najsupešnijih špijuna. Sve je ukazivalo na to da se radi slavnoj plesačici, i ona je ubrzo uhićena i optužena da je doprinijela smrti 50.000 ljudi. Na suđenju je osuđena i nad njom je izvršena smrtna kazna u listopadu 1917. godine. Iako nikad nije bilo točno utvrđeno da li je zaista radila za Nijemce ili Francuze, Mata Hari se pamti kao jedan od najslavnijih špijuna svih vremena.

2 Kim Philby
Možda jedan od najčuvenijih duplih agenata Hladnog rata, Kim Philby bio je britanski špijun, svjetski putnik, koji je zapravo bio socijalista po opredjeljenju pod kontrolom sovjetskog KGB. Tijekom svoje karijere, koja ga je vodila put Španjolske, Afrike, Sjedinjenih Država, Istanbula i Moskve, Philby je stekao reputaciju jednog od najsposobnijeg britanskog špijuna, koji je sve vrijeme slao tajne informacije sovjetskoj ambasadi u Parizu. Krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća dobio je zadatak da bude posrednik između britanskih i američkih tajnih službi u Washingtonu. Za to vrijeme, proslijedio je značajne informacije o američkom naoružanju i zalihama atomskog oružja. Mnogi smatraju da su njegovi izvještaji imali veliki utjecaj na Staljinove političke odluke i da su doveli do početka Korejskog rata. Britanske obavještajne službe su sumnjale da je špijun, ali nisu mogli ništa dokazati, tako da je dugo ostao u “ladicama” obavještajnih službi, dok nije 1963. godine prebjegao u Sovjetski Savez. Nastavio je raditi u okviru sovjetske tajne službe sve do smrti 1988. godine, kada je dobio brojna posthumna odlikovanja od ruske vlade.

3 Nathan Hale
Nathan Hale bio je vojnik Kontinentalne vojske kada se 1776. godine dobrovoljno prijavio za opasni obaveštajni zadatak iza neprijateljske linije. godine dobrovoljno prijavio za opasni obavještajni zadatak iza neprijateljske linije. Hale, koji je tada imao samo 21 godinu, došao je prerušen u New York kako bi izvijestio o kretanju britanske vojske, ali, nakon što je grad pao u britanske ruke, pronašao ga je jedan britanski časnik i uhitio. Iako tada špijuniranje nije bilo toliko rasprostranjeno, Hale je optužen da je bio ilegalni borac i obješen nekoliko dana po hapšenju. Priča se da je, prije nego što je ubijen, izrekao čuvenu rečenicu “žao mi je što imam samo jedan život da dam za svoju zemlju”. Ova izjava i njegove špijunske aktivnosti donijele su mu reputaciju heroja Revolucionarnog rata. I dan danas njegova statua stoji ispred glavnog sjedišta CIA.

4 Frederick “Fritz” Joubert Duquesn
Frederick “Fritz” Joubert Duquesn bio je pisac, vojnik i avanturist koji je stekao slavu njemačkog špijuna za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata. Kao mladić, borio se protiv Engleske u svojoj rodnoj Južnoj Africi za vrijeme Prvog i Drugog burskog rata, kada se u jednom trenutku prijavio u britansku vojsku kako bi sabotirao njihove operacije i izvještavao o kretanju vojske. Ovo iskustvo pomoglo mu je da se u njemu ukoreni mržnja prema svemu što je englesko. Po izbijanju Prvog svjetskog rata, Duquesne počinje raditi kao špijun za Nijemce. Postavio je nekoliko bombi na britanske brodove. Uhićen je 1917. godine i izručen u New York, ali nakon dvije godine zatvora uspijeva pobjeći tako što je presjekao šipke u svojoj ćeliji i uz pomoć ljestava sišao niz zatvorski zid. Neko vrijeme je bio nestao, radeći kao novinar suradnik. Tada je čak i napisao svoju biografiju, prije nego što se opet vratio starom poslu kada je počeo Drugi svjetski rat. Njegovi špijunski dani okončani su 1942. Njegovi špijunski dani okončani su 1942. godine, kada je zajedno sa još 33 nemačka tajna agenta uhapšen i osuđen na najvećem suđenju špijunima u američkoj istoriji. godine, kada je zajedno sa još 33 njemačka tajna agenta uhićen i osuđen na najvećem suđenju špijunima u američkoj povijesti.

5 Sidney Reilly
Jedan od glavnih modela po kojem je osmišljen lik Jamesa Bonda, bio je Sidney Reilly, vrhunski špijun koji je radio za brojne vlada početkom dvadesetog stoljeća. Poznat kao “as špijuna”, Riley je bio ekspert za prijevaru i osobnu promociju, tako da su mnoge činjenice o njegovom životu pod velom tajne. Ono što se zna, jeste da je bio majstor prerušavanja, i da je često prelazio državne granice pod različitim imenima, a zadatak mu je bio da dolazi do vojnih tajni, planova izgradnje i prototipova aviona. Također je bio poznat po svom veselom karakteru, i često je koristio svoj šarm kako bi zavodio žene političara i vojnih osoba. U svom najčuvenijem zadatku, Riley je radio kao vođa britanske obavještajne skupine koja je imala za zadatak svrgavanje boljševičke vlade u Rusiji 1917. godine. Sudjelovao je u izvođenju neuspješnog državnog udara, i predvodio je pokušaj ubojstva Lenjina. Međutim, njegova grupa je bila raskrinkana, a on je za dlaku izbjegao uhićenje, uzevši identitet Nijemca i uspio je pobjeći u Finsku. Ruska vlada ga je u odsutnosti osudila na smrt. Godine 1925. u tajnoj operaciji namamljen je u Sovjetski Savez i uhićen. Iako nikad nije priznao da je bio tajni agent, streljački vod je izvršio smrtnu kaznu nad njim.

6 Richard Zorg
Richard Zorg, koga smatraju jednim od najvještijih špijuna 20. stoljeća, bio je sovjetski majstor špijunaže koji je djelovao diljem svijeta prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tijekom većeg dijela svoje karijere, tajno je radio kao profesionalni novinar, putovao je diljem Europe, i prikupljao informacije o mogućem širenju komunizma. Po izbijanju Drugog svjetskog rata, Zorg je otputovao u Japan prerušen u nacističkog reportera i počeo Sovjetima da šalje vrijedne obavještajne podatke o japanskim i njemačkim vojnim operacijama. Upozorio ih je na napad na Pearl Harbor, na planiranu njemačku invaziju Rusije, i na bezbroj drugih vojnih misija. Međutim, Staljin je jednostavno ignorirao masu njegovih podataka. Japanci su ga uhvatili 1944. godine, i , iako nikad nije priznao da je sovjetski špijun, čak ni prilikom mučenja, ubrzo je ubijen. Sovjeti nisu priznavali ni njega ni njegov rad sve do 1964. godine, kada je proglašen nacionalnim herojem.

7 Aldrich Hazen Ames
Dok je većina špijuna angažirana u tajnim operacijama iz političkih ili ideoloških razloga, Aldrich Hazen Ames radio je kao agent CIA iz čisto financijskih motiva. Ames je radio kao analitičar kontrašpijunaže u Vašingtonu. Ames je radio kao analitičar kontrašpijunaže u Washingtonu. Kako mu je novac očajnički bio potreban, počeo je prodavati informacije Sovjetima, od kojih je, navodno, primio preko četiri milijuna dolara. Tijekom devet godina, Rusima je odao bezbroj tajni, uključujući imena preko stotine američkih doušnika koji su radili u Rusiji, od kojih je najmanje deset potom bilo ubijeno. Tako zarađeni novac trošio je na luksuzni način života, što je privuklo pozornost njegovih kolega iz CIA. Međutim, zahvaljujući dobroj obučenosti, uspijevao je nekoliko puta proći detektor laži. Napokon je 1994. godine uhićen, kada je priznao da je radio kao krtica, i osuđen je na doživotnu robiju. Interesantno je da je najmanje dva milijuna dolara ostalo na neotkrivenom bankovnom računu, a Rusi do današnjeg dana odbijaju vratiti taj novac američkim vlastima.

8 Elizabeth Van Liew
Elizabeth Van Liew bila je špijunka koja je radila za Uniju u vrijeme američkog Građanskog rata. Radila je predstavljajući se da je suradnica dobrotvornog društva. Bilo joj je dozvoljeno da ulazi u ozloglašeni zatvor Libi u Richmondu, gdje je zatvorenicima Unije donosila hranu i ostale potrepštine. Tamo je prikupljala informacije o kretanju vojske Konfederacije i prenosila ih američkim snagama. Također je djelovala u okviru malog špijunskog kruga sa sjedištem u okolici Richmonda, koji je uključivao nekoliko visokih dužnosnika konfederativne vlade. Čak su kružile glasine da je uspjela da zaposli jednog od svojih bivših robova u Bijeloj kući Konfederacije, koji je bio njen doušnik. Nakon završetka rata, Van Liew je kapetan Grant smatrao najvrednijim izvorom informacija iz glavnog grada Konfederacije. Zajedno sa Belle Boyd sa južnjačke strane, ostala je zapamćena kao najčuveniji špijun iz Građanskog rata, i postavljena u Hall slavnih vojne obavještajne službe.

9 Klaus Fuchs
Njemački teoretičar fizike i stručnjak za tehnologiju pravljenja atomske bombe, Klaus Fuchs opskrbio je brojnim značajnim tajnama o naoružanju tadašnji SSSR dok je radio kao znanstvenik za američku vladu. Napravio je nekoliko vrijednih otkrića na polju nuklearne fizija, i sudjelovao je u poznatom projektu Manhattan, koji je doveo do nastanka prve atomske bombe. Kao mladog komunistu, KGB ga je regrutirao 1941. godine, i tako je on godinama prenosio Sovjetima informacije o tehnologiji izrade bombe io stanju američkog naoružanja. Bio je uhićen 1946. godine nakon što je obavještajna služba Savezničkih snaga provalila sovjetsku šifru. Prilikom ispitivanja priznao je da je radio za Ruse. Iako nije toliko poznat kao što su bračni par Julius i Ethel Rosenberg, tajne o atomskoj bombi koje je odavao Klaus Fuchs više su utjecale na saznanja Rusa o američkom nuklearnom programu, i čak su im pomogle da razviju svoje nuklearno oružje.

10 Allan Pinkerton
Allan Pinkerton bio je škotski detektiv koji je uveo mnoge tehnike špijuniranja koje se koriste i danas. Bio je prvi detektiv koji je bacio u zasjenak svoje “mete”, a njegove tajne operacije, koje je nazivao “tumačenjem uloge”, pomogle su da se oblikuje moderna špijunaža. Godine 1850. osnovao je Nacionalnu detektivsku agenciju Pinkerton. Njegov tim bio je dobro poznat u 19. stoljeću, a najviše su ostali zapamćeni po sudjelovanju u praćenju i hvatanju nekolicine ondašnjih poznatih kriminalaca. Za vrijeme američkog Građanskog rata, Pinkerton je stajao na čelu Obavještajne službe Unije, i bio je blizak suradnik i savjetnik Abrahama Lincolna. Pomogao je da se osujeti zavjera ubojstva Lincolna 1861. godine, tako što je postavio agente unutar vojske Konfederacije, i čak je bio na tajnom zadatku kao časnik Konfederacije, kako bi izvještavao o pokretima vojnih trupa.
 
 
(blitz.rs/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8231"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]