FDA i Velike farmaceutske kompanije su priznali da antidepresivi povećavaju rizik od samoubojstva za više od 800%, prema sudskim dokumentima u procesu protiv kompanije GlaxoSmithKline

Tužba koju je podigla udovica iz države Illinois protiv farmaceutskog giganta GlaxoSmithKline (GSK) nastoji pokazat da je ta kompanija bila odgovorna za neoznačavanje potencijalno fatalnih nuspojava kod svojeg svjetski poznatog antidepresiva, piše YNW.

Paroksetin (obično poznat kao “Paxil”) je popularni antidepresiv i anti-anksiozni lijek u klasi lijekova poznatih kao selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI).

Od 2012. godine udovica Wendy Dolin je u sudskoj borbi protiv protiv GSK nakon samoubojstva njezinog supruga, Stewart Dolina.

Wendy kaže da je u ljeto 2010. godine, Stewartu propisana generička verzija Paxila za anksioznost. Prema Wendy, Stewart Dolin se žalo da je postao sve zabrinutiji i uznemireniji i nije mogao spavati dok je uzimao “lijek”.

15. srpnja 2010. godine, za manje od tjedan dana nakon početka uzimanja ovog lijeka, Stewart je počinio samoubojstvo, bacajući se pod vlak.

Wendy je počela potragu za odgovorima za samoubojstvo njezinog supruga i te je saznala da je njezin suprug pokazivao znakove “akatizije”, poremećaja kojeg karakterizira nesposobnost pojedinca da se opusti i mirno sjedi.

U 2012, Wendy je podnijela pravnu tužbu protiv GSK u kojoj je nastojala dokazati da je proizvođač odgovoran za smrt njenog supruga.

Tužba je istaknula da je „znanstvenik koji je radio za drugog proizvođača SSRI lijekova, Pfizer, napisao u medicinskom časopisu iz 1998. da suicidalni impulsi koji proizlaze iz akatizije se mogu objasniti kao osjećaj da je ‘smrt dobrodošao rezultat’ kada se izrazito neugodni simptomi akatizija na vrhu poremećaja već pogoršaju.

Kritični problem u tužbi Wendy Dolin nije sam paroksetin. Nije tajna da su tužbe protiv farmaceutskih tvrtki obično komplicirane u većini slučajeva, ali ovaj slučaj je posebno značajan kao tragičan primjer sive zone odgovornosti kada je pacijentu propisan generički lijek, kao i problemi između FDA i farmaceutskih kompanija koji postoje kada su u pitanju objavljivanje sigurnosnih uputstava i naljepnica za pacijente i liječnike.

Važno je razlikovati da Stewart Dolinu nije propisan brand lijeka Paxil, već generički brand paroksetina koji je proizveden od strane druge tvrtke, Mylan. Brent Wisner, odvjetnik Wendy Dolin opisao je problem kao „rupa u odgovornosti”, u kojem će generički i izvorni proizvođač poreći odgovornost.

Generički lijekovi su često propisuju umjesto određenih poznatih brandova lijekova, uglavnom zbog manjih troškova, jer generički lijekovi koštaju daleko manje od glavnig lijeka u prosjeku.

Wendy i Wisner tvrde da su upozorenja za lijek koja je dao generički brand „činjenično netočna i dovode u zabludu.” U svojoj tužbi, oni tvrde da ”uputstva za paroksetin u trenutku smrti Stewart Dolina nisu upozoravala na povećani rizik suicidalnog ponašanja u odraslih unatoč GSK-ovim informacijama da je statistički 6,7 ​​puta veći rizik u odrasle osobe.

U stvari, uputstvo je navodilo suprotno – da se rizik suicidalnosti ne povećava iznad dobi od 24. godine starosti. ”Stewart Dolin je bio blizu 57 godina starosti kada je uzimao paroksetin.”

Suđenje protiv GSK je u tijeku, a očekuje se da će trajati nekoliko tjedana. Bob Fiddaman, bloger i autor koji je napisao opsežni blog o svojim vlastitim iskustvima s paroksetinom, je davao dokaze na suđenju. Fiddaman je napisao „zapanjujuće otkrivenje” 22. ožujka:

Odvjetnici koji zastupaju udovicu Wendy Dolin pokazali su da je omjer suicidalnosti u odraslih koji uzimaju Paxil zapanjujućih 8.9, a ne 6.7, kako se ranije tvrdilo od strane Glaxoa. 6,7 brojka je zapanjujuće visoka sama po sebi, ali je omjer 8.9 zastrašujuć!

Svjedok tužitelja, Dr. David Ross, rekao da je ova brojka „zapanjujuća”. Ono što treba zapamtiti je da je GSK-ov razvojni program iz 1989. godine za lijek Paxil rekao da je omjer suicidalnosti bio oko 2.6.

Fiddaman je napisao da je dr Ross, koji je radio za FDA deset godina, ponudio svoje svjedočanstvo. Fiddaman ističe da je dr. Ross raspravljao o problematičnom odnosu FDA i proizvođača lijekova. FDA se u velikoj mjeri oslanja na točnost podataka koje daju farmaceutske tvrtke, što je problematično kada tvrtke daju sporne podatake.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Američki predsjednik Donald Trump pozvao je u utorak farmaceutsku industriju da osnaži američku proizvodnju i snizi cijene, a obećao je da će ubrzati odobravanje novih lijekova i uskoro imenovati novog čelnika Agencije za hranu i lijekove

Na sastanku s Trumpom u Bijeloj kući bili su direktori farmaceutskih tvrtki Novartis AG, Merck & Co Inc, Johnson & Johnson, Celgene Corp, Eli Lilly & Co i Amgen Inc kao i čelnik lobističke grupe Farmaceutska istraživanja i proizvođači Amerike.

Trump je rekao proizvođačima lijekova da su cijene “astronomske”.

“Moramo smanjiti cijene zbog puno razloga. Nemamo izbora, zbog Medicarea i Medicaida”, kazao je američki predsjednik na sastanku pozivajući se na vladine programe osiguranja starijih ljudi, siromašnih i invalida koji su najveći kupci lijekova u SAD-u.

Također je rekao da su proizvođači lijekova zbog devalvacije stranih valuta povećali outsourcing i pozvao ih je da više proizvode u Sjedinjenim Državama.

Dodao je da druge zemlje moraju platiti “pošteni udio” u troškovima razvoja lijekova. “Okončat ćemo globalno iskorištavanje”, kazao je Trump.

Direktor Novartisa Joe Jimenez, koji je izabrani čelnik lobističke grupe, rekao je prošli tjedan da s Trumpom želi razgovarati novim modelima formiranja cijene lijekova, koji bi se temeljili na pokrivanju troškova kliničkih ispitivanja a ne na fiksoj cijeni po tableti, kao i o planovima za zamjenu Obaminog zakona o zdravstvenoj zaštiti, tzv. Obamacarea.

No, nedugo nakon Trumpova apela, stigao mu je hladan tuš iz farmaceutskog diva Pfizera, čiji je direktor rekao da nema namjeru mijenjati filozofiju kada je riječ o formiranju cijena lijekova.
 
(jutarnji.hr)

Cjepivo kao “medicinsko čudo” se pokazalo vrlo čudesno barem u jednom slučaju, financijskom.

Ulagači u proizvodnju, distribuciju i administraciju cjepiva su požnjeli lijepu dobit od stvaranja Nacionalnog Zakona o Cijepljenju djece (NCVIA).

Prema Centru za kontrolu bolesti (Centers for Disease Control – CDC):

Tema sigurnosti cjepiva, je postala značajna tijekom sredine 1970-ih s povećanjem parnica u ime onih koji su navodno oštećeni cjepivom protiv difterije, tetanusa, hripavca (DTP). Pravne odluke su donesene i dosuđena je naknada štete, unatoč nedostatku znanstvenih dokaza koji podupiru tvrdnje da je cjepivo opasno. Kao rezultat tih odluka, odgovornost i cijene cjepiva su skočile, a nekoliko proizvođača je zaustavilo proizvodnju. Nestašica cjepiva je rezultirala time da su javni zdravstveni dužnosnici postali zabrinuti za povratak epidemija bolesti. Kako bi smanjili odgovornost i odgovaranje kompanija zabrinutošću javnom zdravstvu, Kongres je donio Nacionalni Zakon o Cijepljenju djece (Zakon NCVIA) u 1986.

Ova promjena u odgovornosti proizvođača je stvorila okruženje u kojem proizvođači cjepiva mogli evoluirati od nesigurne proizvodnje pa sve do unosne proizvodnje cjepiva. Navest ćemo rezultate zarade industrije cjepiva u 2012. godini:

1. Prevnar 13 ® – 3,718 milijardi dolara – od strane kompanije Pfizer
2. Gardasil ® – $ 1,900 milijardi dolara – od strane kompanije Merck & Co / Sanofli Pasteur MSD
3. PENTAct-HIB – 1,522 milijardi dolara -  od strane kompanije Sanofli / Sanofli Pasteur MSD
4. Infanrix / Pediarix – 1,183 milijardi dolara – od strane kompanije GlaxoSmithKline
5. Fluzone – 1,152 milijardi dolara – od strane kompanije Sanofli / Sanofli Pasteur MSD
6. Hepatitis franchise – 986 milijuna dolara – od strane kompanije GlaxoSmithKline
7. Varivax – 846 milijuna dolara – od strane kompanije Merck & Co / Sanofli Pasteur MSD
8. Menactra – 735 milijuna dolara – od strane kompanije Sanofli / Sanofli Pasteura
9. Zostavax – 651 milijuna dolara – od strane kompanije Merck & Co / Sanofli Pasteur
10. RotaTeq ® – 648 milijuna dolara – od strane kompanije Merck & Co / Sanofli Pasteur
11. Synflorix ® – 587 milijuna dolara – od strane kompanije GlaxoSmithKline
12. Pneumovax ® 23 – 580 milijuna dolara – od strane kompanije Merck & Co / Sanofli Pasteur
13. Rotarix – 549 milijuna dolara – od strane kompanije GlaxoSmithKline
14. Adacel – 469 milijuna dolara – od strane kompanije Sanofli / Sanofli Pasteur MSD
15. Prevnar – 399 milijuna dolara – od strane kompanije Pfizer

Za pet najboljih proizvođača 15 najprodavanijih cjepiva, ukupna zarada je 15.925 milijarde dolara, uopće nije loše za industriju koja je prijetila da će se zatvoriti s radom prije 30 godina. Očito, kompanije sa ograničenom odgovornošću čine “čuda” kad dođu do dna.

Na primjer, u 1980. godini bila su tri preporučena cjepiva kojima su cijepljena djeca 5 puta prije dobi od 2 godine, DTP (difterija, tetanus, pertusis), MMR (ospice, zaušnjaci, rubeola) i OPV (oralna polio cjepivo). Stopa autizma u 1980. je bila procijenjena na 2/10.000. Danas, bi djeca mogla biti cjepljena čak 24 puta do 2 godine starosti, tj. pet cijepljenja u jednom posjeta,a stopa autizma je sada na 1/51.

No, ova informacija ne dokazuje uzročnost. Međutim, svaka razumna osoba može vidjeti da postoji korelacija. Ova povezanost se treba temeljito istražiti od strane kompanije ljudi koji nisu zainteresirani za cjepiva ili programe cijepljenja.

Odgovorite na ova pitanja prije nego što se odlučite da je cjepivo prava stvar za vas i vaše dijete:

• Kako je ozbiljna bolest protiv koje se cijepite?
• Koje su šanse da ste izloženi toj bolesti?
• Što je normalno ishod oboljevanja od ove bolesti?
• Što je najgori mogući scenarij kod oboljevanja ove bolesti?
• Koji su sastojci ovog cjepiva?
• Imam li alergiju na bilo koji od sastojaka cjepiva?
• Koliko učinkovito je ovo cjepivo?
• Koji su štetni učinci povezani s ovim cjepivom?
• Jeste li doživjeli nepovoljne reakcije na bilo koje prethodno cijepljenj?
• Da li moja zdravstvena obiteljska povijest govori da ću vjerojatno patiti od reakcije na ovo cjepivo?
• Da li moje trenutno zdravstveno stanje ukazuje da se mogu cijepiti sada, treba li pričekati da se cijepim kasnije, ili se ne cijepiti uopće?
• Koji su alternativni načini zaštite protiv ove bolesti?

Iznad svega, ne zaboravite da cjepiva mogu i uzrokovati ozljede ili smrt za neke pojedince.

Nemojte igrati rulet sa cjepivom – procijenite rizike, beneficije, ali i alternative – budite mudar medicinski korisnik!
 
 
izvor: activistpost.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=14700"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Internet televizija i portal World Truth objavila je popis najkontroverznijih svjetskih korporacija koje svojom konspirativnom i agresivnom politikom daju obol konceptu teoretičara zavjere zvanom ‘Novi svjetski poredak’. Popis smo prilagodili sukladno broju tužbi i fatalnosti njihovog djelovanja prema prirodi i čovjeku nauštrb moći i profita. Ovaj popis smo primjenili i na Hrvatsku i ocjenili potencijalnu opasnost od strane ovih kompanija.

Popis najkontroverznijih svjetskih korporacija

Želja za profitom i izbjegavanje osnova radne etike nisu nimalo strani brojnim korporacijama i pojedincima kroz povijest. Iako se takva agresija, bilo nad ljudima ili planetom, danas smatra normalnom zbog kapitala, ovakav način reakcije kad tad će se svima obiti o glavu. Donosimo vam razinu opasnosti koju može imati Hrvatska i njezini građani od strane ovih kompanija. (ocjena 1-5,najmanja opasnost prema najvećoj)

15. Caterpillar Inc.

Kompanija najpoznatija po proizvodnji traktora, kamiona i teških strojeva usko surađuje s američkom vojskom po pitanju vozila, brodova i podmornica. Izraelci pak naručuju zloglasne buldožere s kojima uništavaju palestinska naselja u pojasu Gaze. Najpoznatiji slučaj je onaj kada je pregažena Rachel Corrie, aktivistica koja je stajala u živom zidu ispred doma višečlane palestinske obitelji. Što se zaštite okoliša tiče, tu su poznati kao tvrtka koja najčešće plaća globe i kazne zbog onečišćenja, a danas je vodeći financijer ‘U.S. Global Leadership Coalition’ udruge za lobiranje koja promiče američke interese u međunarodnoj politici. Na taj način Caterpillar monopolistički lakše zauzima nova tržišta razvijenih zemalja.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

14. Smith & Wesson

Najveći američki proizvođač ručnog oružja i manjih strojnica iz Springfielda najpoznatiji je po pištoljima i revolverima, poput legendarnog Magnuma Prljavog Harryja. Kroz povijest je ova tvrtka neizravno zaslužna za milijune žrtava, a predrasuda je da je koriste samo policija i državne agencije. Naime, u studiji najpopularnijeg oružja kriminalnog miljea pobjedu je glatko odnio S&W .38 Special, a šesto i sedmo mjesto je također njihov proizvod. Statistika je poražavajuća i kada se pogleda činjenica da je S&W oružje češće korišteno u kriminalnim radnjama nego u samoobrani. Problem je dostupnost oružja, a S&W očito svoje čini najlakšim za kupovinu. Na ovim prostorima se kupuje najviše rusko oružje, a građani još i od rata imaju previše oružja po kućama, tako da ova kompanija uopće ne predstavlja nikakvu opasnost za Hrvatsku.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

13. ‘Ringling Bros. and Barnum & Bailey’ Cirkus

Grana zabave koja je u Hrvatskoj donekle iščeznula je u Americi zloglasna zbog zlostavljanja divljih životinja. Zanimljivo je da je Američko društvo za prevenciju okrutnosti prema životinjama prošle godine cirkusu platilo čak 9.2 milijuna dolara odštete zbog ‘urote i uništavanja legalnog poslovanja tvrtke’. To dovoljno govori o njezinoj moći, a danas je još više utjeran strah prema borbi s menadžmentom organizacije. Lav Clyde je 2004. umro zbog loše ventilacije u prijevoznom sredstvu, slonove se zlostavlja i trese elektrošokovima, a tragični primjeri su i divljanje slona Tykea na Havajima s mrtvim krotiteljem i napadom na publiku, te stotine mrtvih gledatelja prilikom požara 1944. Da nema ove tvrtke, smatra se da bi cirkus odavno nestao iz javnog života.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

12. Coca Cola

Uz proizvođače cigareta, najomiljenija svjetska korporacija kod širokih masa. Gotovo jedini pravi okršaj vezan uz djelatnost (izuzev aspartamske Cole Zero i Cole Light) ova kompanija održava u Indiji. Tamo su optuživani za uništavanje lokalnih bioraznolikosti, a troše i milijune litara vode dnevno dok deseci tisuća mještana istovremeno tijekom suše nemaju pristupa tekućini. Suočili su se i s optužbama zbog nepravilnog odlaganja otpadnih voda i trideset puta više koncentracije kancerogenih kemikalija. 2001. su optuživani i za unajmljivanje paravojske u Kolumbiji, tuženi su i za nepravilno oglašavanje, no to i dalje ne narušava popularnost diljem planete. Hrvatska je kao bivša socijalistička zemlja prihvatila Coca-Colu, kapitalizam i američki način života – objeručke! Širenjem svijesti o zdravoj prehrani, Coca-Cola u zadnje vrijeme u Hrvatskoj je moglo bi se reći u znatnom gubitku, što se izmeđuostalog može reći i po maloprodajnim cijenama proizvoda ove kompanije. Mogli bi reći da je opasnost prošla.
Opasnost po Hrvatsku: 3/5

11. Phillip Morris

Najveći svjetski proizvođač cigareta svoje proizvode reklamira kao ‘opasnost od raka’ i ‘mogući uzrok za poteškoće u razvoju nerođene djece kod majki koje puše za vrijeme trudnoće’. Dim cigarete sadrži 43 poznata karcinogena uz 4.000 kemikalija i aditiva, uključujući ugljični monoksid, formaldehid, vodikov cijanid, nikotin, amonijak i arsen. Nikotin uzrokuje ovisnost, a čikovi cigareta često dopru do slanih ili slatkih voda gdje ispuštaju štetne kemikalije. Pušenje je možda štetno za zdravlje, ali je svakako dobro za imidž.

Opasnost po Hrvatsku: 3/5

10. DeBeers

Ukoliko isključivo gledamo destrukciju zbog profita, DeBeers je na samom vrhu popisa. Afrički ‘krvavi’ dijamanti njihov su djelokrug i pri tome doslovce ‘gaze’ sve pred sobom. UN im je tek 2000. godine počeo otežavati djelatnosti nastale na temeljima i radu kontroverznih magnata Cecila Rhodesa i Ernesta Oppenheimera s početka prošlog stoljeća. Otvoreno financiranje terorizma u Angoli, Sierra Nevadi i Kongu, nasilno uklanjanje lokalnog stanovništva s dijamantnih nalazišta u Botswani i monopol na cijene dijamanata samo su neki od čitavog niza kontroverzi što okružuju ovu multinacionalnu kompaniju iz najgorih noćnih mora.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

9. Halliburton

Tvrtka o kojoj dovoljno govori činjenica da joj je bivši CEO Dick Cheney, a današnji David Lesar, osoba koja je zbog uspješnog poslovanja tijekom invazije na Irak dobila bonus od frapantnih 42 milijuna dolara. Naravno, djelatnost joj je iscrpljivanje nafte, a posao su preko Cheneya dobili kao ‘nagradu novoj iračkoj vlasti i pomoć pri pumpanju i distribuciji’. Kao sukob interesa nije prepoznata niti odšteta za odlazak novopečenog potpredsjednika SAD-a od 36 milijuna dolara koji je odmah po napadu na Irak zbog oružja za masovno uništenje posao uručio svom zadnjem poslodavcu. Tužbe prema Cheneyu zbog korupcije KBR i Halliburton platili su Nigeriji iz vlastitih sredstava, priča se o umiješanosti u ekološku kataklizmu u Meksičkom zaljevu, a svoje radnike u Iraku su često prepuštali silovanjima i napadima na konvoje kamiona.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

8. Nestle

Tvrtka poznata po Nescaféu, Kit-Kat-u, Nesquiku i zločinima protiv prirode i čovjeka. Uništavanje prašuma u Borneu, narušavanje staništa ugroženih orangutana, ilegalna trgovina mlijekom u Zimbabveu, prodaja štetnog mlijeka za dojenčad u državama u razvoju, melamin u kineskom mlijeku, ekomanipulacije i lažna oglašavanja, epidemije Escherichia coli, prisilni dječji rad i izrabljivanja, flaširanje vode i najnovija afera vezana uz konjsko meso samo su dio bogate lepeze optužbi i skandala. Nestle unatoč optužbama odbija odgovornost te nesmetano nastavlja rad bez konsekvenci. Nestle uvozi kakao sa farmi u Africi i Južnoj Americi gdje je radna snaga plaćena dnevno par dolara. Nestle kao EU kompanija je u Hrvatskoj rasprostranjena, i svako malo se proizvodi Nestle-a povlače sa polica.

Opasnost po Hrvatsku: 4/5

7. BP – British Petroleum

Vjerojatno broj jedan u svijetu korporacija ako se priča o nesrećama i velikim aferama. Šesta su multinacionalna kompanija po vrijednosti (iza Exxona, Shella, Wallmarta, Sinopeca i Kineske nacionalne naftne kompanije). 2010. su gotovo uništili Meksički zaljev uz ‘masakriranje’ flore i faune, a u brojnim nesrećama stotine radnika su kroz desetljeća izgubili živote. Poznati su i kao najveći onečišćivači okoliša, puštaju otrove i toksine u zrak, bacaju toksične otpade na Aljasku, a uz to sve plaćaju paravojske i milicije u nestabilnim državama za čuvanje naftnih nalazišta. Uz sve to plaćaju političke kampanje, na lobiranje troše desetke milijuna dolara, te ih se često optužuje za manipulacije cijena naftnih derivata – zaista zavidan broj prijestupa, čak i za korporativni milje.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

6. Pfizer

Teško je pričati o zloglasnim korporacijama, a u izbor ne ubaciti farmaceutsku mašineriju. Pfizer je najveća svjetska farmaceutska korporacija, a 2009. je aktivno sudjelovala u najvećem zdravstvenom skandalu u povijesti SAD-a. Tada su platili i najveću odštetu u povijesti zbog ilegalne trgovine lijekovima. Poznati su i po pokusima u Nigeriji gdje su, nezadovoljni životinjama kao ‘pokusnim kunićima’, za daljnje eksperimente upotrebljavali djecu. Deseci malih Nigerijaca su odmah umrli, a ostali su zbog lijeka trovafloxacina ostali mentalno i fizički zaostali. Ranije su optuživani i za kreiranje tajnih GMO virusa, a poznati su i po uništavanju okoliša (u čemu su među deset u SAD-u) dok političku podršku osiguravaju već uhodanim principom – sponzoriranjem kampanja i lobiranjem. U Hrvatskoj je ovo jedna od najvećih farmaceutskih kompanija zajedno uz švicarski Novartis.
Opasnost po Hrvatsku: 4/5

5. Tyson

Drugi najjači svjetski proizvođač piletine, govedine i svinjetine, iza brazilskog JBS-a. Čitav niz afera ih svakodnevno potresa, a možemo izdvojiti očajne uvjete uzgoja, brutalna klanja i plinske komore u kojima dnevno umire stotinjak tisuća životinja, uporabu antibiotika, steroida i GMO hrane kao prehrane, odbijanje testiranja mesa, uništavanje okoliša i zagađivanje otpadnih voda, iskorištavanje ilegalnih doseljenika, zaraze salmonelom itd. Uz sve to optuživani su i za trovanja čitavih sela amonijakom – gotovo nevjerojatan niz prijestupa koji bi se doslovno mogao nastaviti unedogled. Ukoliko TTIP sporazum dođe na snagu, Hrvatska bi mogla pretrpiti velike posljedice preko uvoza hrane iz SAD-a, koja je većinom GMO, ili je hranjena GMO hranom radi uzgoja. Ocjena opasnosti će tada biti puno veća.
Opasnost po Hrvatsku: 1/5

4. Monsanto

Kada je Monsanto relativno nisko plasiran s obzirom na medijsku eksponiranost afera, onda možete pretpostaviti kakve su tek korporacije na zlatnom postolju. Zanimljivo, kada ovu korporaciju provjerite na Wikipediji, gotovo 80% cijelog teksta otpada na kontroverze. U čitavom moru protuzakonitosti vrijedi istaknuti plasiranje neprovjerene GMO tehnologije na tržište, korupcija i lažiranje znanstvenih eksperimenata i zakonodavaca, lažno oglašavanje, uništavanje biološke raznolikosti i poljoprivrednih zemljišta, prodaja ‘terminator’ sjemena, prodaja zloglasnog ‘Agensa Orange’, bacanje visokotoksičnog otpada u okoliš, devastacija podzemnih voda, odlaganje žive u usjeve, manipulacija farmerima i brojnim samoubojstvima, iskorištavanje djece i roblja… Gotovo je bespredmetno dalje nabrajati, a djeca ovu tvrtku obožavaju zbog financiranja Disneylanda diljem svijeta – zaista odvratno i perfidno! U Hrvatskom kao i u svim zemljama Balkana su se počele otvarati podružnice kompanije Monsanto, GMO sjeme se donira poplavljenim područjima….itd. Vrlo agresivna kampanja.
Opasnost po Hrvatsku: 5/5

3. Dyncorp

Privatna vojna kompanija koja 96% poslova dobiva od američke Vlade – samim time štite američke interese, obavljaju prljave poslove, a SAD svu krivnju prebacuje na njih. Moderni plaćenici tako su u Bosni optuživani za seksualna podvođenja i pedofilske lance, u Iraku djeluju gotovo samostalno te troše američki državni proračun bez pravdanja, brutalno se odnose prema domicilnom stanovništvu u siromašnim državama gdje ratuju protiv pobunjenika ili vlasti, ovisno o isplati, a tuženi su čak i za špricanje lokalnog stanovništva štetnim herbicidima. Kako im djelatnost nije ni najmanje transparentna, teško je utvrditi dokle seže njihova samostalnost, ovlasti i paravojna aktivnost. Svjetski su broj jedan kada su u pitanju direktni okršaji s ljudima. Hrvatska kao članica NATO saveza uskoro može očekivati više vojnih baza i utvrđivanje NATO granice prema Rusiji.

Opasnost po Hrvatsku: 3/5

2. Exxon Mobil

Najbogatija, najutjecajnija i najmoćnija korporacija na svijetu direktno je naslijeđe Johna D. Rockefeller-a i njegove kapitalističke ekspanzije. Poznati su po najvećoj naftnoj havariji iz 1989. kada je isteklo jedanaest milijuna galona nafte u Kanalu Princa Williama na Aljasci pri čemu je uginulo čak 250.000 ptica, a sudstvo SAD-a je Exxon primoralo na plaćanje smiješnih 500 milijuna dolara odštete. Nešto manje katastrofe prouzročili su u Brooklynu, Baton Rougeu, rijeci Yellowstone i brojnim drugim lokacijama. Šesti su zagađivač atmosfere u SAD-u, jedan su od najvećih krivaca kada se priča o ljudskom faktoru u globalnom zagrijavanju, a najveći su financijeri pokreta i studija koje osporavaju globalno zatopljenje. Poznati su i po brojnim incidentima u kojima su unajmljivanjem lokalne vojske (poput indonezijske) stvorili nekontrolirane grupacije koje su silovale, mučile i ubijale po selima. Kada je u pitanju šteta po planetarni ekosustav, Exxon gazi konkurenciju. U Hrvatskoj Exxon nije toliko popularan osim po bušenju nafte u Jadranu, no i u budućnosti možemo biti mirni od strane ove kompanije jer se za ovo područje bore isto tako i ruske kompanije, te europske.

Opasnost po Hrvatsku: 3/5

1. Chevron

Teško je zamisliti da može postojati i gore od do sada nabrojanog, ali je tu Chevron da demantira. Ova multinacionalna kompanija doslovce je upropastila čitavu državu Ekvador gdje je kroz dvadeset i jednu godinu osamnaest milijuna galona toksične vode pustila u prašume, uništavajući na svom putu floru, faunu, živote lokalnih farmera i njihovih potomaka kroz sve buduće generacije. I u SAD-u su odgovorni za uništavanje vodnih zaliha u Kaliforniji, a u Nigeriji su platili miliciju da masakrira prosvjednike zbog demonstracija oko zagađenja okoliša i zraka. Na kraju su im i spaljena i sela da bi se lakše prikrili tragovi njihovog postojanja. Kroz povijest su osuđivani za urote oko promjena legislative da bi gradovi prešli na veće potrošače benzina u javnom prijevozu, u Indoneziji su zatajili milijarde dolara poreza, korumpiraju i lobiraju protiv ekoloških automobila te onemogućavaju razvoj tehnologije suprotan onom kojeg prodaju, lažiraju razvoj i primjenu tehnologije protiv zagađenja, zapalili su najveći nacionalni park na Bangladešu, odgovorni su za naftnu havariju kod Rio de Janeira, uplatili su Republikancima za kampanju 2.5 milijuna dolara… Nakon ovog nabrajanja nema niti potrebe zaključiti ili analizirati izbor.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

 
 
(blog.vecernji.hr/uredio i analizirao:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12938"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Iako su u posljednjih stotinu godina mnogi medicinski istraživači i znanstvenici širom svijeta definirali blizu 300 terapija koje su se pokazale izuzetno uspješnima (i do 100%) u liječenju raka, službena medicina prihvaća samo tri metode: kirurško odstranjivanje tumora, zračenje X-zrakama i kemoterapiju.

Sve tri metode sakate i razaraju ljudski organizam i zapravo samo tretiraju posljedicu, ali ne i uzrok bolesti. Je li liječenje zaista cilj suvremene medicinske znanosti?

U najširem smislu kemoterapija je medicinski tretman u kome se određenim kemijskim sredstvima, koja se ubacuju direktno u krvotok, truju i ubijaju stanice u ljudskom organizmu. Cilj da se ubiju one koje sadrže neki mikroganizma ili kancergene stanice. U tu svrhu koriste se brojni spojevi ili njihove kombinacije sa antibioticima i citostaticima (koji sprečavaju diobu stanica).

Kako se putem krvi praktično prenose kroz čitav organizam ove toksične kemikalije ubijaju i mnogo zdravih stanica i čine u čitavom tijelu ogromna razaranja.

Koliko su ove tvari toksične govori i to što liječnici, medicinski tehničari i sestre koji ubrizgavaju pacijentima ovaj “lijek” obavezno nose specijalne zaštitne rukavice i naočale jer i samo mala količina ovih kemikalija u dodiru s kožom može izazvati teške opekline.

“Ukoliko u bolnici prilikom rada ili transporta dođe do prosipanja izvjesne količine kemikalija koje se koriste u kemoterapiji, proglašava se biološka opasnost. To zahtijeva posebne mjere predostrožnosti, a stručnjaci u specijalnim odijelima moraju počistitit pažljivo sve površine koje su bile u dodiru s kemikalijom i to po specijalno propisnim protokolima. Nije li čudno da se ovim otrovnim kemikalijama “liječe” ljudi i ubacuje im se to direktno u krv? “

Prvi lijek koji je napravljen za potrebe kemoterapije je “salvarsan” i njega je napravio još 1909. godine Paul Erlich za borbu protiv sifilisa. Za to je dobio i Nobelovu nagradu.

Za same pacijente kemoterapija je izuzetno teško mučenje ravno srednjevjekovnoj inkvizicijskoj torturi. Pored mučnine koja se javlja, ne samo tijekom primanja ovih otrova u organizam, već i nekoliko dana, pa i tjedana nakon toga, dolazi do teških oštećenja na staničnom novou u čitavom organizmu.

Najprije se uništavaju krvne stanice, crvene i bijele i sprječava se njihova dioba. Dioba stanica u organizmu je stalni proces i to je esencija života. Zbog toga se ubacuju u krv drugi lijekovi koji onda nivo bijelih krvnih zrnaca podižu.

Na sluznici usne šupljine se pojavljuju teške ulceracije, gdje je koža toliko uništena da nervni završeci postaju ogoljeni. Uzimanje hrane i vode tako postaje nepodnošljivo zbog osjećaja pečenja i žarenja.

Ali, bez brige kažu educirani liječnici, jer i za o postoje napravljeni specijalni rastvori za ispiranje usta.
Isti tip ulceracija se javlja na crijevima što ima za posljedicu teške proljeve. Ali farmaceutika je i za to napravila neke lijekove koji se mogu davati kako bi se tegobe makar malo ublažile.

Naravno, na istom principu strada i mjehur.

Kemoterapija (čitaj trovanje) izaziva pad imunološkog sustava, gubitak apetita, i logično, konstipaciju. Vjerovali ili ne, sve ovo suvremana medicina 21. stoljeća naziva liječenjem. Čega?

Malignog tumora, kažu, jer on se mora smanjiti ili uništiti. Drugog načina osim kemoterapije, radijacije ili rezanja nožem – NEMA, kažu educirani liječnici!

Kako je moguće da i nakon gotovo 100 godina od kako se vrše istraživanja u liječenju raka, na koja je potrošeno do sada najmanje trilijun dolara, NEMA bolje terapije? Što je radila medicinska znanost stotinu godina, kada nije uspjela za liječenje raka naći nešto manje otrovno, manje škodljivo i mučno?

Istina je, međutim, da danas u svijetu postoji najmanje 300 različitih veoma uspješnih terapija za liječenja raka, ali se uporno sve vode kao alternativne. Vodeći svjetski zdravstveni autoriteti i dalje prednost daju trovanju, pečenju i rezanju, baš kao i prije sto godina. Tko je zaustavio medicinsku nauku na nivou od prije 100 godina?

Učinila je to je jedna mala, ali moćna interesna skupina kapitalista kako bi osigurala svoj profit.

Upravo 1920. godine farmaceutska industrija, kemijska industrija i naftna industrija (mnogi lijekovi se prave sa suspstancama koje se dobivaju iz derivata nafte) uključili su svoj biznis, a njihovi vlasnici umrežili su vlasničke strukture u svim vodećim tvrtkama iz navedenih područja. Tako je nastao korporativni biznis farmako-petro-kemijske industrije.

Njihove transnacionalne korporacije danas pokrivaju praktično čitavo svjetsko tržište kemijskim i farmaceutskim proizvodima, tržište nafte, medicinske opreme i opskrbu vodećih svjetskih kliničkih centara.

“Lijek” koji je greškom dospjeo na kožu jednog pacijenta

Termin “korporacija” izveden je upravo iz riječi “korpus”-tijelo. Korporacija je tijelo za sebe i ono se hrani i egzistira samo ukoliko stalno postoji profit. Cilj korporacije jeste da se stalno uvećava. Korporacija u sebe zato uvlači što više poslova i povezuje ih, pri tome guta manje tvrtke. Samo u liječenju raka korporativni biznis danas okreće preko 200 milijardi dolara godišnje i najveći dio kolača odlazi onima koji su za sebe zgrabili najveći dio tržišta. Korporacija Bristol-Myers je danas glavni svjetski dobavljač kemijskih supstanci za kemoterapiju.

Njezini ljudi su u upravnim odborima vodećih svjetskih bolnica i istraživačkih centara. “Bristol – Myers opskrbljuje pola svijeta lijekovima za kemoterapiju. Članovi upravnog odbora ove kompanije istodobno su bili i na čelnim funkcijama u američkom Nacionalnom institutu za istraživanje raka (NCI). Primjerice: Paul A. Marks je predsjednik Izvršnog odbora u bolnici Sloan-Kettering i istovremeno direktor moćne kompanije Pfizer, koja proizvodi lijekove koji se koriste u kemoterapiji. James Robinson je član upravnog odbora Sloan-Kettering i direktor Bristol – Myers-a. Sve to je razlog zašto su Sloan-Kettering bolnica, Nacionalni institut za rak (NCI), Društvo za borbu protiv raka (ACS), Američka medicinska asocijacija (AMA), kao i Administracija za hranu i lijekove (FDA), uključeni u borbu kojom se štite interesi profitera na ovoj bolesti “.

O radu ove kanceromafije pisao je detaljno u svojoj knjizi “Svijet bez raka” Eduard Grifin još 1974.

Članovi Vijeća za opću edukaciju, prve Rockefeller fondacije snimljeni 1915. godine (lijevo) i Upravni odbor Rockefeller Instituta za medicinska istraživanja (desno). Rockefeller fondacija je tako sa svojim “filantropskim” radom i donacijama postavila svoje ljude u čitav niz medicinskih škola, istraživačkih centara i bolnica diljem SAD. O ovome je detaljno pisao E.Richard Brown u svojoj knjizi “Rockefeller Medecine Men” (Medicine & capitalism in America).

“Kemoterapija je izuzetno unosan posao. Za doktore, bolnice i farmaceutske kompanije … Medicinski establišment želi da svako slijedi točno isti protokol. Oni ne žele da industrija kemoterapije podbaci i to je prepreka broj jedan za bilo kakav progres u onkologiji “. Dr. Glenn A. Warner, MD

Da je do ovakve globalne inkorporiranosti došlo prije 200 godina umjesto prije stotinu, kada je otkrivena nafta, kao zlatna koka, umjesto kemoterapije rak bi se liječio pijavicama. I to bi bilo usvojeno kao ortodoksna medicina. Ako vam liječenje pijavicama u odnosu na kemoterapiju djeluje primitivno, napominjemo da je “liječenje” pijavicama mnogo sigurnija terapija od “liječenja” toksinima.

Ali, većina liječnika ni pacijenata nije u stanju prihvatiti da je kemoterapija obična prijevara.

Napravimo zato malu analogiju i pogledajmo šta bi se desilo da se medicina, prije 200 godina u vrijeme liječenja pijavicama, inkorporirala u profitabilni sustav petro-kemijskog diva.

Poznato je da je puštanje krvi bila uobičajena medicinska terapija stotinama godina još od antičke Grčke. Mnoge bolesti su se tako “liječile”. I to su provodili educirani liječnici. Ovu primitivnu terapiju zasjecanja pacijenata nožem u početku 19. stoljeća zamijenila je mnogo suvremenija varijanta tog istog, ali pomoću pijavica. Nož više nije bio neophodan i bio je to veliki napredak u medicini.

Pijavice su korištene uz simptome laringitisa, mentalnih poremećaja i debljine. Klinika sa pijavicama je napredovala i razvijala se pa je vremenom otkriveno da su američke vrste pijavica bolje u terapiji od europskih, jer prave manji rez na koži i isisavaju manje krvi. To je za pacijenta bilo sigurnije. Tako se dinamika isisavanja krvi mogla stručno regulirati dodavanjem ili smanjenjem broja pijavica. I za ovo su se, vjerojatno, specijalizirali liječnici “pijavičari”. Terapija je bila toliko popularna da su pijavice skoro istrebljene. Specijalizirao su se vjerojatno i uzgajivači pijavica, pa sakupljači, pa trgovci koji su ih prodavali liječnicima itd… Svi oni koji su u ovom poslu sudjelovali svakako su našli tu i svoj interes.

Da su se svi ovi “biznismeni” iz 19. stoljeća tada organizirali kao jedna korporacija i jedan interesni klan, mogli su organizirati monopol za uzgajanje pijavica, na njihovu distribuciju i medicinsku terapiju. Investirali bi onda u edukaciju isključivo liječnika “pijavičara” i patentirali ovu terapiju kao svoju i definirali svoje protokole u liječenju. Investirali bi u bolnice koje bi ovu terapiju provodile, isključivo po njihovim protokolima, i debelo to naplaćivali. Najveći dio zarade bi išao glavnim pijavičari koji bi registrirali patent.

Da bi ostvarili monopol u terapiji morali bi staviti pod kontrolu sve bare iz kojih bi se mogle nabaviti pijavice ili bi ih jednostavno isušili, a onda napravili svoje zaštićene bazene za njihovo uzgajanje. Držali bi monopol i u distribuciji pijavica, njihovom posebnom pakiranju, a investirali bi i u medije i popularne medicinske revije preko kojih bi promovirali liječenje pijavicama. Građani bi tako bili uvjereni da su pijavice najsuvremenija medicinska metoda za liječenje mnogih bolesti.

Pijavičari bi otvarali svoje edukativne centre, medicinske škole, sveučilišta, izdavali medicinske udžbenike. U upravnim odborima ovih institucija bi sjedili provjereni pijavičari. Studenti medicine bi učili o najsuvremenijim medicinskim dostignućima u tretmanu pijavicama.

Liječnici koji bi bespogovorno upražnjavali liječenje pijavicama išli bi na međunarodne seminare u egzotične krajeve, dobivali skupe poklone i stručna plaćena usavršavanja od uzgajivača pijavica. Interesni klan pijavičara bi za svoje odabrane liječnike ustanovio posebnu svjetski priznatu nagradu za dostignuća u medicini, a na sve strane bi nicali istraživački centri koji bi se bavili genetikom pijavica i rekombiniranja njihovog DNK kako bi se dobile nove i suvremenije vrste koje bezbolno buše kožu i sišu krv.

Posebne farme bi uzgajale ove pijavice u najsterilnijim uvjetima, a sva znanstvena ispitivanja bi bila vrlo skupa i to bi se odrazilo kasnije i na cijenu tretmana.

U korporativni lanac bi se uključile i brojne farme na kojima bi se uzgajala samo hranu za pijavice.
Za saniranje ožiljaka od ujeda pijavica nakon terapije specijalizirala bi se posebna farmaceutska grana koja bi proizvodila meleme, kreme, losione i sl.., Za brži oporavak. Biznis bi se širio.

Znanstvenici bi na posebnim institutima proučavali i utvrđivali količinu krvi koju pijavice trebaju isišu za svaku bolest. Podaci bi izlazil u stručnim časopisima koje bi financirali pijavičari. Postojale bi pijavice za tumore, za reumu, hipertenziju, dijabetes … i, naravno, doktori “pijavičari” za to specijalizirani.

Cijenu liječenja bi podigli u nebesa i tada bi mnogi manje imućni građani morali ići od kuće do kuće i preko medija moliti za humanitarni prilog za liječenje svog bolesnog djeteta u najprestižijoj pijavičarskoj klinici koja bi skupo naplaćivala tretmane.

Mediji u vlasništvu pijavičara bi promovirali isključivo liječenje pijavicama, a servisne televizije (kao NovaTV) bi skupljale novce za nabavku uzgajališta pijavica. Žene bi se pozivale da obavezno bar dva puta godišnje idu kod liječnika na tretman puštanja krvi pijavicama i to bi se nazivalo prevencijom. Oni koji se ne bi odazvali na preventivne tretmane, bili bi preko istih medija zastrašivani mogućim dobivanjem “opake bolesti”.

Nevladin sektor bi zahtijevao da parlament donese zakon o obaveznom puštanju krvi kao prevenciji.

Pijavice bi se prodavale samo za devize, pa bi državne i privatne bolnice u Hrvatskoj morale uzimati kredite u eurima ili dolarima kako bi ih nabavili. Naravno, mediji bi promovirali američke pijavice kao najbolje. Najbolje za cijeli svijet.

I na tome bi svi u lancu zarađivali novac. Sve po potrebi i u skladu sa medicinskom naukom koja nikada ne bi smjela izaći izvan okvira u kome se nalazi terapija pijavicama.

Sva daljnja medicinska istraživanja bi bila zaustavljena, a svatko tko bi pomislio da se liječi na drugi način, osim pijavicama, bio bi proglašavan šarlatanom i nadriliječnikom. Medicinska udruge bi samo liječnicima koji liječe pijavicama izdavala licencu za liječničku praksu. Svaka alternarivna liječenja bi bila zabranjena, a oni koji bi ih primjenjivali nazivani bi nadriliječnika i preko medija bi bili omalovažavani i ismijavani.

Da se nevjerni uvjere da je to jedino ispravno liječenje pravljene bi lažirane statistike o broju izliječenih od raznih bolesti. Tko bi to mogao provjeriti kada su u svim upravnim odborima znanstvenih institucija i svim medicinskim školama pijavičari?

Zapravo, stvarnog izlječenja za mnoge bolesti ne ni bi bilo, pa bi se medicinska znanost bavila novim istraživanjima u pokušaju da nađe optimalan način korištenja pijavica za određene bolesti. Izlječenje od raka bi uvijek bilo tu negdje, stalno u novim i novim otkrićima.

Ministri i bi iz državnih proračuna davali odgromna sredstva za daljnja istraživanja pijavica i njihovu genetsku modifikaciju. To što bi mnogi umirali po bolnicama bilo bi tumačeno da se nisu na vrijeme javili liječniku i dobili tretman pijavicama.

Generacije liječnika bi bile uvjerene da se danas živi duže i zdravije samo zahvaljujući uspješnoj primjeni pijavica u liječenju mnogih bolesti.

Da li vam sve ovo djeluje sumanuto? Ili vam je tu mnogo toga poznato?

A da li vam djeluje sumanuto kada danas moderna medicina 21.stoljeća primjenjuje liječenje kemoterapijom koja je nastala još 1909. od koje opada kosa, razaraju se tkiva i ljude uvode u paklene muke. Da li vam je neobično što se u kemoterpapiji koriste čak kemikalije koje se istovremeno koriste kao bojni otrovi (kao npr.. Citotoksin bis2-kloroetil sulfid poznat zbog mirisa kao senf-plin).
I sve to košta od 300 tisuća do 1.000 000 dolara. Tko je odredio tako visoku cijenu tretmana otrovima? Znate li tko danas sjedi u upravnim odborima tih eminentnih svjetskih klinika?

Čime se opravdava korištenje kemoterapije

Jedini način da se opravda korištenje kemoterapije i zračenja je ukoliko ovi tretmani značajno produžuju život pacijenta u usporedbi s onima koji se liječe drugim alternativni metodama. To znači da je kemoterapija (poslije kirurgije) jedini način da se tumor, ukoliko ugrožava život, smanji ili eliminira. Napominjemo da nije svaka maligna izraslina na vitalnom organu i da mnoge i ne predstvlajju smetnju vitalnim funkcijama.

Točno je da će se tumor na ovaj način brzo smanjiti, ali smanjit će se i vrijeme preživljavanja pacijenta. Evo što o tome kaže dr. Philip Binzel koji se preko tridest godina bavio tumorima:

“Kada se okrije da netko ima tumor, prvo što liječnici razmatraju je što učiniti sa izraslinom. I kada takav pacijent prima kemoterapiju pažnja liječnika najčešće je okrenuta tome što se događa s tumorom. I najvažniji cilj je njegovo smanjivanje ili eliminacija. Ali, kako se ovom terapijom smanjuje tumor i pacijent postaje sve bolesniji. Zastrašujuće je koliko liječnicima to ne smeta, a smeta im postojanje tumora, koji često ne smeta ni samom pacijentu, osim što kod njega izaziva paničan strah “. (Ovaj strah najčešće pospješuju mediji.)

“Najstrašnije je što se nakon eliminacije tumora, kirurškim putem ili kemoterapijom pacijent smatra skoro izliječenim. Ali nije tako. Naprotiv “.

Doktor Binzel podsjeća da je tumor samo vidljiva manifestacija poremećaja koji se odvija u čitavom organizmu. Odstranjivanje tumora ne znači i odstranjivanje uzroka bolesti. Borba protiv raka mora biti borba protiv kancerogenog procesa u cijelom oganizmu. Jer, smrt ne nastupa od jedne maligne izrasline već od metastaze.

Na žalost, konvencionalna medicina je potpuno koncentrirana na simptom, a ne na uzrok. Tako se kemoterapijom, radijacijom i kirurgijom zapravo rak kao proces uopće i ne tretira, a ljudi se nakon operacije otpušataju kući jer je širenje raka tako zaustavljeno.

“Ne postoji ništa u kirurškoj metodi odstranjivanja raka što može spriječiti njegovo daljnje širenje”, kaže doktor Binzel. “Radijacija, također, ne može spriječiti daljnje širenje. Ni kemoterapija ne može zausaviti širenje bolesti. Kako to znamo? Jednostavno pregledom statistike. “
…
“Postoji u medicinskoj statistici nešto što nazivamo ‘vrijeme preživljavanja’. Ono je definirano kao vremenski interval od trenutka kada je rak dijagnosticiran do trenutka kada pacijent umre od ove bolesti. “
…
“Posljednjih 50 godina, ogroman napredak je učinjen u ranom dijagnosticiranju raka. U tom periodu vremena, ogroman napredak je učinjen u kirurškoj sposobnosti da se tumore ukloni. Ogroman napredak je učinjen u primjeni radijacije i kemoterapije i njihovoj sposobnosti da tumor smanje i unište. Ali, vrijeme preživljavanja pacijenata danas nije veći od onoga koji je bio prije 50 godina. Što to znači? Očigledno znači da tretiramo pogrešnu stvar “, piše u svojoj knjizi” Živi i zdravi “dr. Filip Binzel. (Philip Binzel, MD, Alive and Well).
Dr. Philip Binzel smatra da se u primarnom stadiju raka, osim malog broja izuzetaka, tumori nalaze u stanju u kojem niti ugrožavaju zdravlje, niti život pacijenta. Ono što predstavlja opasnost je širenje bolesti na čitav organizam “.

Kemoterapija ubija brže od raka

Mnogi ljudi koji su “umrli od raka” zapravo su umrli od tretmana koji je uključivao kemoterapiju ili zračenje. Tako kemoterapija ubija zdrave stanice organizma prije nego što ih razori rak koji može veoma sporo da se razvija.

Većina pacijenata koji su “umrli od raka” zapravo su umrli od neuhranjenosti, jer tumorne stanice uzimaju hranjive sastojke iz krvi i razaraju imunološki sustav pa je tako oslabljen organizam podložan mnogim infekcijama protiv kojih nije više u stanju da se brani. Hrana se transportira krvlju pa je ubijanjem krvih stanica organizam još više ugrožen. Pored toga kemoterapija uništava stanice crijeva, usne šupljine i zbog totalnog mučenja organizma on prestaje tražiti hranu.

Dakle, kemoterapija ne da ne podiže imunološki sustav, već ga slabi. Sve ove pojave koja prate kemoterapiju medicina “liječi” dodavanjem novih lijekova koje je farmakobiznis spremio kao pomoćna sredstva u kemoterapiji.

Tako kada se unište bijela krvna zrnca, ona se novim lijekovima ponovno podižu na neki podnošljiv nivo. Ulceracije se liječe rastvorima za ispiranje, a tu su i lijekovi protiv proljeva ili zatvora. Suvremena medicina ima na raspolaganju lijek za sve, samo ne lijek protiv ljudske gluposti. Sve je to uključeno u cijenu tretmana, pa jedna kemoterapija danas košta 300 tisuća do 1.000 000 dolara. Oni očajnici koji vjeruju suvremenoj medicini morat još i podmazati ili moliti liječnike da bi ovaj skupi tretman i dobili, jer sve to na kraju plaća Fond za zdravstveno osiguranje.

“Većina pacijenata oboljelih od raka umire od kemoterapije. Kemoterapija ne odstranjuje rak dojke, debelog crijeva, ili rak pluća. Ova činjenica je dokumentirana prije više od deset godina, ali liječnici i dalje uporno koriste kemoterapiju za ove tumore “. (Allen Levin, MD UCSF “The Healing of Cancer”)

“Njemački epidemiolog na “Mannheim Tumor Clinic” u Haidelbergu, dr. Ulrich Abel, napravio je opsežno istraživanje i analizu svake glavne studije i kliničke primjene kemoterapije ikada izvedene u svijetu. Njegove zaključke treba pročitati svatko tko se namjerava ukrcati na ‘kemo ekspres’, zapisao je u svojoj knjizi “Doktor u kući” Tim O’Shea (The Doctor Within).

“Da bi bio siguran da je uzeo u obzir i pročitao sve što je ikada publicirano o kemoterapiji, dr. Abel je poslao pisma na 350 medicinskih centara diljem svijeta tražeči da mu pošalju bilo što publicirano na tu temu. Abel je istražio tisuće članaka i vjerojatno da u svijetu nitko ne zna više o kemoterapiji od njega.

Za analiziranje mu je bilo potrebno nekoliko godina, ali su rezultati bili zapanjujući: Abel je otkrio da od ukupne znanstvene evidencije o primjeni kemoterapije, koja mu je bila na raspolaganju, nigdje nema dokaza da je kemoterapija na bilo koji primjetan način produžila život pacijenata koji su patili od najčešćih oblika raka “.

“Abel u svom radu naglašava da kemoterapija rijetko može i poboljšati kvalitetu života oboljelog. On opisuje kemoterapiju kao ‘znanstvenu pustoš’ i kaže da je najmanje 80 posto kemoterapije izvedene u svijetu bezvrijedno i uspoređuje je posprdno sa “carevim novim ruhom”, jer niti jedan liječnik niti pacijent nije voljan da od nje odustane, iako nema znanstvenih dokaza da ona nešto vrijedi “. (Objavljeno u medicinskoj reviji “Lancet, 10. kolovoza 1991.)

Ni jedan vodeći medij u svijetu nikada nije spomenuo o ovoj obimnoj studiji ni riječi. Ona je totalno zataškana. (Možete pretpostaviti da su svi ti mediji u vlasništvu “pijavičara”).

“Moje studije su pokazale da netretirani rak kod oboljelih ostavlja oboljelima do četiri puta veće šanse za duži život, nego tretirani. Ako netko ima rak i riješi da ne poduzme ništa, živjet će bolje i kvalitetnije nego ukoliko se podvrgne radijaciji, kemoterapiji ili kirurgiji … “tvrdi profesor Hardin Jones (National Cancer Institute of Bethesda, Maryland 1956 Transactions of the NY Academy of Medical Sciences, vol. 6.)

Doktor Jones je proveo globalno istraživanje raka svih tipova i usporedio netretirane i tretirane slučajeve, da bi zaključio da netretirani žive duže i često nadžive one koji su tretirani.

Kako izgledaju neki od altrenativnih tretmana biće riječi u nekoliko narednih tekstova.

ZAŠTO SE U HRVATSKOJ VRŠI PRIVATIZACIJA ZDRAVSTVA?

Zdravstevana politika je dio državne politike. Državna politika je zaštita ekonomskih interesa države, a ekonomija je zasnovana na proizvodnji sredstava za život. Jedino ljudski rad može nesto proizvesti. Da bi narod radio i stvarao dobra bez kojih nema života (hrana, energenti, sklonište) mora biti zdrav tj.. radno sposoban. Zato stara rimljanska poslovica kaže: Sani divitibus ditiores – Zdravi su bogatiji od bogataša.

Ali, današnja društvena zajednica koja počiva na novcu kao “vrijednosti” morala je i ovo da promijeni. Zato se od liječnika danas očekuje da prave novac, a ne da liječe ljude. Tako je i globalna politika u području zdravstva (koja se nameće i Hrvatskoj – da se od liječnika naprave dileri lijekova, a od zdravih ljudi – pacijenti (potrošači). Novac je tako postao vrijedniji od života pa je ogroman broj ljudi diljem svijeta postao biološki višak. Njegovu redukciju danas nameće globalna svjetska oligarhija i to trebaju provesti oni od kojih se to najmanje očekuje – liječnici. Nevidljivi neprijatelj je najučinkovitiji. Liječnici su danas tako postali najveće ubojice i masovni egzekutori.

Kako se obraniti?
Priroda je ipak jača od ljudskog zla i jedan biološki mehanizam je voljom Kreatora ugrađen u tijelo svakog zdravog čovjeka. Zato, ukoliko prilikom odlaska liječniku osjetite STRAH – znajte da vam to Kreator šalje signal o opasnosti. To osjeti i svako dijete čim ugleda liječnika. Da li ste se nekada pitali zašto? Sada znate. Ovaj prirodni signal isti medicinsko-korporativni klan nazvao je ijatrofobijom i promovira ga kao bolest. Zato će vam “stručno” preporučiti da se javite psihijatru.

Na vama je da sami odlučite što ćete učiniti.
 
(vestinet.rs)

Njome započinje tekst o depresiji jednog od naših vodećih stručnjaka, te se nastavlja konstataciju da je depresija četvrti po redu globalni zdravstveni problem. Riječ je o stvarnoj bolesti koja se mora liječiti jer se u protivnom pogoršava i ima značajnu smrtnost. Depresija često ostaje neprepoznata, a najčešće zablude su da će brzo proći i da se depresivan čovjek može sam izliječiti. Osnovu terapije predstavljaju lijekovi – antidepresivi.

Autorica članka upozorava da njihovo djelovanje nastupa s latencijom od više tjedana i da je jedan od čestih uzroka terapijskog neuspjeha nedovoljna doza ili prerano prekidanje. U liječenju može pomoći biljni preparat, a svoje mjesto ima i psihoterapija. Bitna je podrška okoline, pri čemu je najvažnije pomoći depresivnoj osobi da dobije liječničku pomoć, pratiti uzima li redovito propisanu terapiju, ohrabrivati je da je ne prekida, te da zatraži njezinu korekciju ako nema poboljšanja; treba uvjeriti bolesnika da će se uz adekvatno liječenje s vremenom početi osjećati znatno bolje.

Tekstovi poput ovog česti su u časopisima i rubrikama koji se bave zdravljem, a na sličan način o depresiji se govori u radijskim i TV emisijama. Dio je to promišljene kampanje osvještavanja javnosti, odnosno promicanja bolesti, koju su za potrebe farmaceutske industrije osmislile i na globalnoj razini provode PR (public relations) agencije. Kampanja je usmjerena i liječnicima. Osim promidžbe same bolesti, odnosno isticanja da se radi o vrlo čestom, opasnom i nedovoljno prepoznatom poremećaju, cilj joj je bio izbrisati razliku između onoga što se ranije nazivalo endogenom, teškom depresijom, i onoga što smo označavali kao depresivni ili anksiozno-depresivni sindrom, pod kojim se podrazumijevao reaktivni, prolazni poremećaj izazvan događajima iz okoline. U tumačenju patofiziologije bolesti, afirmiran je i u središte pozornosti stavljen neurotransmiter serotonin, odnosno njegov manjak.

Navedene aktivnosti imale su za posljedicu da je u razdoblju od tek desetak godina, klinički problem razmjerno ograničenog značaja prerastao u globalnu epidemiju, a u nekim sredinama poput SAD-a od njega je stvorena neka vrsta pomodne, čak i prestižne bolesti. Iza spomenute kampanje stajali su proizvođači novostvorene klase antidepresiva – selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI). U SAD-u, gdje je 1987. registriran prvi pripravak iz te skupine – fluoksetin, u kratkom su se razdoblju ovi lijekovi popeli na vrh ljestvice najpropisivanijih.

Uzimanje antidepresiva postalo je ne samo društveno prihvatljivo, već, u današnjem svijetu punom stresa i frustracije, gotovo neophodno, na neki način i popularno. Zbog velike potrošnje fluoksetina Amerikanci su dobili epitet Prozac-nacije. Isti se trend proširio diljem razvijenog svijeta. Antidepresivi, nekad davani samo za jedno stanje – tešku depresiju, danas imaju i do dvanaest indikacija (paroksetin), koje između ostalog uključuju obuzeto prisilni poremećaj, panični poremećaj, socijalnu fobiju, depresivno-anksiozni poremećaj, PTSP, bulimiju i premenstruacijski disforični poremećaj. Pri tom su SSRI praktički istisnuli stariju, jednako djelotvornu, ali znatno jeftiniju skupinu tricikličkih antidepresiva.

Pa kakva je djelotvornost antidepresiva SSRI klase koje prema preporukama kliničkih smjernica i stručnih autoriteta široko propisujemo, kako za ublažavanje simptoma depresije, tako za prevenciju relapsa bolesti, a premda to nije službena indikacija, stvorena je i predodžba da mogu zaštititi od samoubojstva.

Ako krenemo od „čvrstih“ kliničkih ishoda, a takav je svakako suicid, niti za SSRI, niti za tricikličke antidepresive nema dokaza da smanjuju stopu samoubojstva. Analiza američkog psihijatra Arifa Khana i suradnika iz 2003. godine, koja je uključila kliničke pokuse s više od 48 000 bolesnika s depresivnim poremećajem iz baze podataka FDA, a ona se smatra pouzdanijom od drugih jer sadrži i neobjavljena istraživanja, nije pokazala razliku u stopi suicida između skupine na SSRI, skupine na drugim antidepresivima i skupine na placebu. Do istog zaključka došla su i europska istraživanja. Također nema znanstvene osnove za stavove nekih psihijatara koji pad stope samoubojstava u nekim zapadnim zemljama povezuju s rastućom uporabom antidepresiva.

Kad je riječ o ublažavanju simptoma depresije, učinkovitost lijekova evaluira se uz pomoć standardiziranih upitnika, odnosno ljestvica procjene depresije. Brojna istraživanja na tu temu objedinili su sustavni pregledi efikasnosti najpopularnijih antidepresiva koje je 2002. i 2008. objavio Irving Kirsch sa suradnicima. I tu su analizirani klinički pokusi priloženi zahtjevima za registraciju regulacijskoj agenciji FDA, a u potonjoj studiji primijenjeni su kriteriji poznatog britanskog instituta za kvalitetu u kliničkoj medicini NICE. U prvoj meta-analizi, koja je uključila bolesnike s težom slikom depresije, SSRI su bili oko 20% bolji od placeba, što je po mišljenju istraživača i stručnjaka FDA proglašeno razlikom od upitnog kliničkog značaja. Druga analiza pokazala je da su antidepresivi nedjelotvorni, odnosno bezvrijedni u svim slučajevima depresije osim onih najtežih. „Uzevši u obzir ove podatke, čini se da je malo dokaza koji podupiru propisivanje antidepresiva bilo kome, osim najteže depresivnim bolesnicima“, stoji u izvještaju te studije.

Najnoviju i najsveobuhvatniju analizu učinkovitosti antidepresiva naći ćemo u ove godine objavljenom prikazu Edmunda Pigotta i suradnika, koji je uz ranije sustavne preglede uključio i do sada najveću studiju s antidepresivima STAR*D. Nalaz je, u smislu marginalnog efekta lijekova bio toliko porazan, da su si autori članka dozvolili ironiju („bilo bi dobro ponovo razmotriti termin “depresija rezistentna na terapiju” kad je riječ o bolesnicima koji ne reagiraju na liječenje. Ne bi li bilo bolje usmjeriti pažnju na to što ne valja s našim liječenjem?“). U zaključku su zatražili reviziju aktualnih preporuka i standarda za liječenje depresije.

Istražujući dugoročne učinke antidepresiva, koji se mjere učestalošću relapsa ili kvalitetom kontinuiranog odgovora na terapiju, znanstvenici su došli do sličnih rezultata kao za kratkoročne, isključujući time mogućnost da su efekti antidepresiva veći tijekom duljeg uzimanja. Istraživači studije STAR*D ukazuju da bi dugotrajno uzimanje antidepresiva moglo čak pogoršati tijek depresije, a upozoravaju i na nuspojave poput dijabetesa.

Depresija se smatra čimbenikom rizika za nastanak i prognozu koronarne bolesti. Međutim, u pokusima i opservacijskim istraživanjima antidepresivi nisu smanjili koronarni morbiditet i mortalitet. Prema tome, sugestiju da bi ih u koronarnih bolesnika trebalo primjenjivati, a nju ćemo naći i u Europskim smjernicama za prevenciju kardiovaskularnih bolesti, trebalo bi zanemariti.

Iako u literaturi ima meta-analiza, preglednih članaka i smjernica koje nalaze da su SSRI učinkoviti i korisni lijekovi, težina dokaza i uvjerljivost na drugoj je strani. O tome svjedoči činjenica da spomenuti ugledni institut NICE u blažim depresijama ne preporučuje primjenu antidepresiva, da autori sustavnog pregleda iz najcjenjenije baze podataka Cochrane Collaboration smatraju da su efekti antidepresiva precijenjeni, a uvodničari British Medical Journal-a uzimaju u obzir mogućnost da SSRI ne djeluju mnogo bolje od placeba. U svakom slučaju, ako i imaju učinka, on je, kako pokazuju istraživanja, ekvivalentan onome puno jeftinijih tricikličkih antidepresiva, a usporedive su i nuspojave, barem kad je riječ o novoj generaciji ovih preparata, još uvijek značajno jeftinijoj od SSRI.

Ono što su, povrh neučinkovitosti, primijetili svi objektivni evaluatori antidepresiva, velike su metodološke slabosti istraživanja s ovim lijekovima. To njihovu ionako skromnu djelotvornost dodatno dovodi u pitanje. Američki psihijatar Peter Breggin, autor knjige „Talking back to Prozac“ iz 1994. godine, te irski psihijatar i psihofarmakolog David Healy čija je knjiga „Let them eat Prozac“ objavljena 2004. godine, otkrivaju čitav niz nevjerojatnih manipulacija u kliničkim pokusima s fluoksetinom. Iz istraživanja su, primjerice, isključivani suicidalni i hospitalizirani bolesnici, te oni starije dobi i djeca.

Suicid uopće nije postavljan kao pitanje, odnosno ishod studija, kao niti izlječenje bolesti, kako se ne bi, tvrdi Breggin, otkrilo da lijekovi u tom smislu ne djeluju. U testiranju su primjenjivani postupci koji su povećavali učinak preparata, primjerice tzv. wash-out, a blinding je često bio neadekvatan. Pokusi su trajali tek nekoliko tjedana, a istraživanje je prekinulo nedopustivo mnogo ispitanika, pa je, u suprotnosti s tvrdnjom proizvođača da je u istraživanjima sudjelovalo 11 000 ispitanika, fluoksetin primjereno testiran na njih svega 286 (!). Dokazana je i snažna publikacijska pristranost; velik broj studija s negativnim nalazom nije objavljen. Činjenica da je fluoksetin uopće odobren za tržište teško je shvatljiva jer velika većina pokusa koji su prezentirani regulacijskoj agenciji (FDA) nije uspjela demonstrirati njegovu prednost nad placebom.

Objašnjenje zašto se, i na koji način to ipak dogodilo, naći ćemo u knjizi Johna Virapena „Nuspojava: smrt“, nedavno objavljenoj i u nas. Autor knjige desetljećima je radio za farmaceutsku industriju, a u kompaniji Eli Lilly, proizvođaču fluoksetina, bio je glavni direktor za Švedsku. Sam sebe nazivajući „stručnjakom za psihotropne lijekove i podmićivanje“, među gomilom prljavog rublja iznosi i priču o tome kako je, u ozračju apsolutne nesklonosti registraciji fluoksetina u Švedskoj, podmitio tamošnjeg ključnog psihijatra.

Fluoksetin je, ponegdje uz otpore (njemačka regulacijska agencija) ipak ubrzo odobren širom svijeta. Za njim su slijedili drugi pripravci SSRI klase, na temelju sličnih istraživanja i „dokaza“ o efikasnosti (tvrtka GlaxoSmithKline kasnije je kažnjena zbog skrivanja pokusa s negativnim nalazima za paroksetin).

Uzevši u obzir upitne pokazatelje učinkovitosti antidepresiva, nameće se pitanje zašto se ti pripravci toliko propisuju. Jedan od odgovora, odnosno razloga je u tome da se naprosto koristi njihov placebo efekt. Nekoliko pojava govori tome u prilog. Kad se u studijama primijeni placebo s nuspojavama, razlika između antidepresiva i placeba nestaje. S povećanjem doze lijeka ne dobiva se veći učinak, što govori protiv kemijskog, a u prilog psihološkom efektu. U skladu s placebo učinkom bilo bi i zapažanje da stopa općenitog terapijskog odgovora na SSRI u populaciji tijekom godina raste. Obzirom da se sastav lijekova nije bitno promijenio, moguće je da se to dogodilo zbog širenja informacija o čudesnom učinku novih antidepresiva.

Ako se djelovanje antidepresiva doista većinom može svesti na placebo, treba ipak priznati da je i taj učinak vrijedan, da antidepresivi time ne gube svoja ljekovita obilježja i da ih treba primjenjivati. Problem je, međutim, u tome da postoji mnogo jeftiniji placebo. To je gospina trava, ali i druge jeftine supstancije koje se mogu pripremiti na način da im je cijena značajno niža od SSRI.

Ipak, nije sve u vezi s antidepresivima placebo. Teže depresivni bolesnici od ovih pripravaka, čini se, imaju i objektivnu korist. A postoje i bolesnici koji su od njih doživjeli objektivnu štetu.

Još od početka devedesetih godina javljaju se istraživanja, kao i anegdotalni podaci koji antidepresive povezuju s ozbiljnim nuspojavama. Breggin i Healy u svojim su knjigama i na drugim mjestima, u prvom redu na sudu, uvjerljivo izložili ta istraživanja, kao i užasne priče žrtava onoga što se još uvijek prikazuje kao čudotvorno efikasno liječenje. Fluoksetin, a to je pokazano i za paroksetin, u rijetkim slučajevima može stvoriti izraziti nemir, agresivnost ili autoagresivnost. U slučaju kad je primjena masovna, rijetko postaje značajno; u SAD-u se žrtve samoubojstava i ubojstava koja se povezuju s antidepresivima broje u tisućama.

Činjenica da u relevantnim znanstvenim studijama nema porasta suicida, kao i činjenica da još nijedna žrtva nije dobila sudski proces protiv proizvođača, ne umanjuje uvjerljivost priče o naličju antidepresiva. Istraživanja su gotovo u cijelosti financirana od proizvođača antidepresiva i kao takva izvedena i interpretirana pristrano – ispitanici koji su reagirali agitacijom isključeni su kao non-responderi, većina ispitanika uz fluoksetin je uzimala i sedativ, „statistički izvještaji se dotjeruju dok se smrti uzrokovane nuspojavama u njima više ne mogu naći“ (John Virapen).

Osim toga, klinički je pokus slabo osjetljiv za otkrivanje nuspojava; on bilježi samo grubu štetu, dok mu rijetke stvari lako promaknu. Što se pak tiče sudskih postupaka, kompanije ih svim sredstvima nastoje spriječiti jer su okrivljujuće presude za njih pogubne. Stoga tužiteljima nude golem novac u izvansudskoj nagodbi, a ovi to, svjesni da su šanse da dobiju postupak minimalne (tvrtke korumpiraju pravosuđe), gotovo bez iznimke prihvaćaju. O nuspojavama antidepresiva ne zna se i stoga što psihijatri o tome šute, ili još gore, kad se uznemirujuće informacije pojave, umanjuju i zataškavaju problem. U dva navrata, 2005. i 2008. naši su psihijatri požurili u svim medijima osporiti i demantirati istraživanja koja su povezala antidepresive i samoubojstva. „Nastavite uzimati antidepresive, ne prekidajte terapiju“, poručivali su s malih ekrana.

Kolikogod pristrana i insuficijentna da dokažu povećanje samoubojstava, znanstvena su istraživanja ipak demonstrirala porast sucidalnih misli i ponašanja, poglavito u djece i mladih do 25 godina na antidepresivima – fluoksetinu, sertalinu, paroksetinu, citalopramu i drugima, a i u odraslih u slučaju paroksetina. Na temelju toga FDA je 2004. izdala upozorenje, kasnije dopunjavano, u kojem potvrđuje spomenutu vezu, te od proizvođača traži uključivanje te informacije u uputu o lijeku, a od propisivača i bolesnika oprez.

John Virapen svjedoči da su odgovorni ljudi u kompaniji Eli Lilly još od 1978. znali za vezu fluoksetina i samoubojstva i da do dan-danas rade na zataškavanju tog problema. To nije ništa novo; mnogo se puta pokazalo da su farmaceutske tvrtke spremne štetiti bolesnicima radi vlastita profita. Ne čude onda niti drugi njihovi neetični postupci i projekti – lažno prikazivanje patofiziologije bolesti, primjerice. Znanost financirana od proizvođača antidepresiva svela je tumačenje depresije na manjak serotonina u mozgu (i onda ponudila SSRI za korekciju tog nedostatka). No valja znati da je serotonin tek jedan od stotina neurotransmitera i neuromodulatora koji su kompleksno međusobno povezani.

Fokusiranje samo na serotonin znači grubu simplifikaciju fiziologije negativnog raspoloženja. Niti u jednom mentalnom poremećaju nije utvrđen manjak serotonina, eksperimenti s njegovom deplecijom nisu rezultirali depresivnim raspoloženjem, a oni koji su proizveli njegov porast nisu smanjili depresiju. Protiv serotoninske teorije i hipoteze da SSRI ispravljaju kemijsku neravnotežu u mozgu govori i činjenica da antidepresivi koji djeluju preko različitih mehanizama imaju jednak učinak, da se dobiva isti intenzitet odgovora u različitih pacijenata i da efekt SSRI ne ovisi o dozi. Ipak, serotoninska teorija i dalje se tumači liječnicima i studentima. A tu su i nove obećavajuće hipoteze i spoznaje poput one koja ruši stoljetni mit o tome da se živčane stanice ne mogu obnavljati. Čini se da je regeneracija neurona ipak moguća – uz pomoć antidepresiva.

Kritičari suvremene medicine depresiju danas uzimaju kao primjer fenomena medikalizacije. S jedne strane, područje te bolesti silno se proširilo na način da je obuhvatilo stanja ranije označavana anksioznošću i neurozom, te uključilo svakidašnje, prolazne i blaže psihoemocionalne smetnje. Na taj je način uzurpirano područje zdravlja i izbrisana jasna granica između normalnog i patološkog. S druge strane, problemi koji su nerijetko osobni, međuljudski i društveni, pretvoreni su u patofiziološke. Nezadovoljstvo i jad prevedeni su u kliničke entitete i učinjeni podložnima primjeni kratkoročnih tehničkih rješenja poput savjetovanja i uzimanja tableta. U njihovoj pozadini, barem u blažim oblicima, najčešće su ipak teške okolnosti života.

Proglašavanje depresije jednim od vodećih zdravstvenih problema, kao što je to učinila SZO, ima smisla samo ako iza toga slijede akcije usmjerene smanjenju siromaštva i društvenih razlika, te unaprjeđenju ljudskih prava. U protivnom, radi se o ozbiljnom iskrivljenju koje odvlači pozornost od stvarnih uzroka ljudske nesreće i očaja, ne rješava problem i odgovara tek vlastodršcima i stručnom establišmentu. A liječnike onemogućava ili ograničava da, okrenuvši se prema političarima, zatraže promjene koje istinski i stvarno vode dobrobiti njihovih bolesnika.

Porazni rezultati: Hrvati, najbezosjećajniji narod u regiji

Prema istraživanju instituta Gallup, čini se da su Hrvati najmanje emotivan narod u regiji.

Na listi od151 zemlje zauzeli smo visoko 30. mjesto, a iza nas su se našli Makedonci (35.), Srbi (41:), Bosanci i Hercegovci (44.) Crnogorci (55.) i Albanci (65.), a Slovenci su tek 86, businessweek.com

Neka od pitanja iz istraživanja kojima se došlo do rezultata su: Jeste li se dobro odmorili? Jesu li se prema vama odnosili s poštovanjem? Jeste li se smijali? Jeste li osjetili: užitak, bol, brigu, tugu ili bijes?

Vrh je pripao Singapurcima, a najemotivniji su Filipinci, Salvadorci, Omanci i Kolumbijci.
 

 
 
(skajvok3r.blogspot.com,index.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11560"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Liječnici tvrde da država troši novac na nepotrebne lijekove koji su krivi za do 20.000 smrtnih slučajeva godišnje. Farmaceutska industrija je najunosnija, najviše cinična i najmanje etička od svih industrija.

Polovica svih lijekova koji se propisuju od strane liječnika u Francuskoj ili su beskorisni ili potencijalno opasni za pacijente, prema dvojci uglednih liječnika specijalista. Oni krive moćne farmaceutske tvrtke za održavanje ovih lijekoca u prodaji koji samo stvara ogroman trošak u zdravstvenom sustavu i poreznim obveznicima.

Profesor Philippe Even, direktor prestižnog Instituta Necker, i Bernard Debré, liječnik i saborski zastupnik, kažu da bi uklanjanjem onog što oni opisuju kao suvišne i opasne lijekove s popisa onih plaćenih od strane francuske zdravstvene službe, će se uštedjeti i do € 10 milijardi eura godišnje. To bi također spriječilo do 20.000 smrtnih slučajeva povezanih s lijekovima i smanjilo bi bolničke troškove do 100.000 osoba, tvrde oni.

U svojoj knjizi od 900-stranica “Vodič za 4.000 korisnih, beskorisnih ili opasnih lijekova”, Even i Debre ispituju učinkovitost, rizike i troškove farmaceutskih lijekova dostupnih u Francuskoj. Među onima koji su navodno bili “potpuno beskorisni” su statini, piroko konzumirani lijekovi za snižavanje kolesterola. Crna lista od 58 lijekova, za nju liječnici tvrde da su opasni, uključuju i anti-inflamatorike i lijekove propisane za ove bolesti: kardiovaskularna stanja, dijabetes, osteoporoza, kontracepcija, mišićne grčeve i ovisnosti o nikotinu.

Stručna Federacija Medicinskih Industrijalaca su osudili liječničke stavove kao “pune zabluda i netočnosti”.

“Ova knjiga pomaže kao alarm onima koji su nepotrebno bolesni od lijekova i rizici koji vode ako prestanu sa tretmanom” rečeno je u njihovoj izjavi.

Christian Lajoux, predsjednik Federacije Industrijalaca je izjavio: “To je opasno i neodgovorno … stotine njihovih primjera nisu ni precizni niti pravilno dokumentirani. Ne smijemo zaboraviti da država izvršava stroge kontrole na lijekovima, a u Francuska ima specijaline agencije odgovorne za zdravlje bolesnika i kontrolu informacije koje se daju pacijentima. “

Profesor Even je rekao za Guardian da se većina lijekova koji se kritiziraju u knjizi su proizvedeni od strane francuskih laboratorija. On je optužio da farmaceutska industrija gura lijekove prema liječnicima koji ih zatim guraju na bolesnike. “Farmaceutska industrija je najunosnija, najviše cinična i najmanje etička od svih industrija”, rekao je on.

“To je kao hobotnica s pipcima koja se infiltrirala u donošenje odluka zdravstvenih tijela, Svjetske zdravstvene organizacije, Vlada, parlamenata, visoke administracije zdravstva, bolnica i medicinske struke.”

“To je to učinjeno s prešutnošću, a povremeno i korupcijom medicinske struke. Nisam samo govorio o lijekovima, već o cijeloj medicini, farmaceutska industrija je ta koja se sada okružuje cijeli liječnički krajobraz u našoj zemlji.”

Francuzi konzumiraju lijekove vrijedne € 36 milijardi eura svake godine, ili oko 532 € eura na svakog građana koji ima prosječno 47 kutija lijekova u ormaru svake godine. Država pokriva 77% troškova, u Velikoj Britaniji potrošnja na lijekove je oko £ 271 po osobi. “Ipak, u Velikoj Britaniji ljudi imaju isti životni vijek od oko 80 godina i nisu ništa manje zdraviji”, rekao je Even.

Autori su naručeni od strane bivšeg predsjednika Nicolasa Sarkozyja da napišu izvješće o Medijator aferi, lijeku razvijenom za bolesnika s dijabetesom, ali propisanom kao pomoć u mršavljenju, koji je povezan sa smrtnim slučajevima stotine pacijenata koji su razvili srčane probleme.

Međutim, Even je optužio industriju da ima stav brzog bogaćenja u izradi lijekova te je rekao da je ona zainteresirana samo za jurnjavu prema lakom profitu, “Oni nisu otkrili mnogo u posljednjih 30 godina, ali su multiplicirali proizvodnju, koristeći trikove i laži.”

“Nažalost, nitko od njih nije zainteresiran za izradu lijekova za rijetka stanja ili, recimo, za zarazne bolesti u zemljama bez novca, jer to nije veliko tržište. Niti su zainteresirani za razvoj lijekova za stanja kao što su Alzheimerova bolest ili Parkinsonova bolest, jer to je previše teško i ne postoji brzi profit.”

“Farmaceutska industrija je postala zainteresirana samo za neposredne, u kratkoročne dobitke. Na Wall Street-u, farmaceutska industrija je treća nakon naftne industrije i bankarstva, te se svake godine povećava za 20%. Ona je naime unosnija od rudarske industrije dijamanata.”

Upitan da objasni ovisnost o lijekovima francuskog naroda koje je očito, Even je rekao: “U posljednjih 40 godina pacijenti su rekli da su im lijekovi potrebni, tako da su ih oni sami tražili. Danas imamo liječnike koji žele dati ljudima lijekove i bolesnim odobama koje ne traže lijekove. Nema ničeg objektivnog ili realnog u tome. “

On je dodao: “Nema ništa revolucionarno u ovoj knjizi. Ovo je sve poznato već neko vrijeme.”
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)