Antropolozi u južnoameričkoj državi Peru nedavno su naišli na stravične ostatke onoga što mediji sada opisuju kao najveću svjetsku grobnicu masovnog žrtvovanja

Stručnjaci na terenu su očito otkrili šokantne dokaze o masovnim grobnicama u kojima su plemenske drevne kulture odbacile tijela žrtvovanih životinja i djece, čija su srca groteskno istrgana iz tijela tih nevinih bića kao gesta „podmirivanja bogovima“.

Prema cirkulirajućoj priči, svrha ovih drevnih životinjskih i ljudskih događaja žrtvovanja bilo je uvjeriti “bogove” da stanu na kraj ekstremnim vremenskim događajima kao što je El Nino koji su se događali u to vrijeme – u uvjerenju da, ako se bogovima omogući tekuća opskrba krvlju kao sredstvo plaćanja, da će se loše vrijeme smiriti.

Takav je mitski folklor kojem bi se današnji ljudi rugali kao još jednom udžbeničkoj primjeru primitivnog barbarizma na djelu – i nečemu što je odavno napušteno kao rezultat ljudskog prosvjetljenja i “napretka”.

Da li je ta vrsta nasilja kroz žrtovanje ljudi kao pomirljiv čin nagrade božanskim bićima zapravo danas istinski prestala? Jedva.

Pobačaj i čedomorstvo su samo moderne tehnike ljudske žrtve kojima se zadovoljavaju “bogovi” preko neželjenih trudnoće, prenaseljenosti, klimatskih promjena i “reproduktivnih prava”.

Vidite, iako ljudi danas uglavnom ne postavljaju javne oltare gdje režu srca najranjivijih članova društva pred okultnim kipovima ili drugim religijskim relikvijama, oni u suštini obavljaju ista djela vjerskog obožavanja, svaki put kada posjećuju “hramove” za Planirano roditeljstvo, i time omogućavaju ritualno prinošenje ljudskih žrtava putem pobačaja ili čedomorstva.

Ako doista razmislite o tome, ideja ubijanja vlastitog djeteta kao “rješenja” za neželjenu trudnoću, na primjer, ili jednostavno izražavanje vlastitih “reproduktivnih prava” kao žena, zapravo se ne razlikuje od ubojstva iste te djece ispred divovske piramide kao “rješenje” za loše vremenske uvjete.

Zapravo, mnogi zagovornici pobačaja sada tvrde da je jedini način ublažavanja “prenaseljenosti”, za koju kažu da uzrokuje globalno zagrijavanje i klimatske promjene, ubojstvo djece putem pobačaja ili čedomorstva.

Da bi se riješili svjetski problemi, drugim riječima, liberali žele ritualno žrtvovati što je više moguće nedužne djece suvremenom bogu klimatskih promjena – baš kao što su drevni Peruanci žrtvovali svoju djecu drevnom bogu klimatskih promjena.

Istina je u tome da je platforma sustava za pobačaj zapravo samo modernizirana i “rafinirana” verzija iskonskog paganizma Kulta smrti u drevnom Peruu. Sve je to gotovo identično, osim činjenice da je današnji “Kult smrti” rebrendiran pod nazivima poput “progresivizam”, i njegovi “sveti tekstovi” ažurirani nazivima poput “Green New Deal”.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ruski istraživači su analizirali uzorke tkiva jednog od tajanstvenih vanzemaljskih stvorenja otkrivenog u Peruu prošle godine

Mumija, s izduženom lubanjom i samo tri prsta, šokirala je ufologe od svog otkrića do danas.

Preliminarna analiza uzoraka tkiva pokazala je da je mumija pronađena u grobu pokraj Nazca linija u Peruu i nazvana Maria, “humanoidno biće” sa 23 para kromosoma – koji su do sada pokazani da sliče ljudskim kromosomima.

Nalazi datiraju u razdoblju oko 5. stoljeća, skoro jedno puno tisućljeća prije nego što su Europljani otkrili Ameriku.

Profesor Nacionalnog istraživačkog sveučilišta u Petrogradu, Konstantin Korotkov i Natalya Zaloznaya, radiolog i specijalist računalne tomografije na Institutu za međunarodne biološke sustave, prikupili su uzorke tkiva u Peruu i donijeli ih u Sankt Peterburg radi analize.

Korotkov vjeruje da bi Maria mogla biti predstavnik jedne određene rase koja se razvila mnogo ranije nego što smo se mi razvili, “možda tisućama godina ranije” – rekao je. Profesor je pretpostavio da je ova rasa nestala zbog poplave ili udara kometa.

Tim sada želi saznati kako sastav i kompozicija Marie sliči onim ljudima u Južnoj Americi, Africi ili drugdje. “Trenutno radimo detaljnu analizu kako bismo vidjeli da li se položaj svih kromosoma, svih aminokiselina, podudara s našim” – rekao je Korotkov za Mir 24.

X-zrake i računalna tomografija pokazali su da Maria ima vrlo različitu strukturu rebara nego kod ljudi. Pregršt polukružnih rebra koji štite unutarnje organe stvorenja, nalikuju ljudskim.

“Jasno vidimo konture traheje i bronha, srca i njegovih komora, možemo vidjeti i oblik ventila, također možemo vidjeti jasne obrise dijafragme, jetre i slezene”, objašnjava Zaloznaya.

Znanstvenici su također otkrili da je Maria bila balzamirana u kadmij kloridnom bijelom prahu, čiji je antibakterijski učinak očuvao Mariu do danas.

Istraživači sada blisko surađuju sa njihovim peruanskim kolegama kako bi nastavili dešifrirati genom i razbijati njezin DNK kod, piše Mir 24.

Čak se i nadaju da će jednog dana uvjeriti vlasti da donesu mumiju u Rusiju.

Osim Marie, profesor Korotkov je svjedočio još četiri mumije u Peruu, koji su bili muškarci sa DNA od 23 parova kromosoma, poput nas. Međutim, “oni se pojavljuju kao ljudi, ali to nisu. Njihova anatomska struktura je drugačija”, kaže Korotkov.

“Mogli bi biti izvanzemaljci ili bio roboti”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Već smo navikli da masovni mediji prešućuju događaje kada se, kao u ovom slučaju milijuni okupe protiv okupacije zdravog razuma!

Prosvjed za blokirane u Hrvatskoj nije popratio niti jedan medij. Nije ga čak niti najavio. Svi masovni mediji su šutjeli danima, a ako su i pustili vijest iz nekog razloga nisu poticali ljude da se bore za malene, za slabe za blokirane! A blokirani su svi.

Niti jedan masovni medij osim HRT-a nije ni došao prvog dana prosvjeda. Pitanje je za koga rade? Nasuprot toga, prisjetite se masovne medijske histerije i nabrijavanja ljudi na prosvjed za kurikularnu reformu.

Propaganda je trajala danima, ljudi su izašli na ulice iako nisu ni znali da izlaze za pedofilske lektire, seksualni odgoj i manipulaciju te reformu koja je potpuno u skladu s ciljevima novog poretka, Sorosa i liberalne ideologije preodgoja novih generacija u kojoj se poništava moralno učenje o svetosti života i čovjeka samog a djecu se indoktrinira u smjeru jedne države, jedne vlade i propalog čovjeka u duhu.

Opet se postavlja pitanje za koga rade? Jer hrvatski mediji ne samo da ne prenose prosvjede poput blokiranih u Hrvatskoj, oni su toliko pristrani da ne izvještavaju ni o događajima u svijetu ako oni nisu u skladu s tom istom diktatornom agendom koja se nameće pod krinkom slobode.

Tako su prešutjeli spektakl, odnosno milijun i pol Peruanaca na ulicama na prosvjedu pod nazivom : ‘Miči ruke s moje djece’.

Svijet se zaista budi iako ljudi u Hrvatskoj, zahvaljujući orkestriranom medijskom divljaštvu nemaju pojma o tome.

Naime, povijesni protest u Peruu koji je okupio milijune bio je održan u zajedništvu tog mnoštva s ciljem ukidanja rodne ideologije u školama, koja je kod njih, baš kao i kod nas nametnuta od jedne male vrhuške dobro potkovane novcem – mlijardama koje ekipa poput Sorosa uplaćuje kako bi se indoktriniralo čovječanstvo – u njihovom smjeru, daleko od istine, što bi nas trebalo dovesti do propasti kršćanske civilizacije i svih njenih temelja.

Peruanci su to prepoznali, i ujedinili se protiv, pedofilije, nametanja pederastije, nametanja rodne ravnopravnosti koja s mozgom veze nema, a ne sa znanosti i općenito protiv prljavog udara na djecu svijeta. Zato su prosvjed i nazvali ‘Miči ruke s moje djece’.

‘Roditelji imaju temeljno pravo obrazovati svoju djecu i odgajati ih onako kako žele. Ovakvo nametanje liberalne ideologije propasti dovodi nas do toga da smo morali ujedinjeni izaći na ulice u bitku, duhovnu bitku za umove naše djece.

Mi se borimo za moral, za svetost ljudskog života od začeća do njegove prirodne smrti. Mi se borimo za zaštitu obitelji i tradicionalnog odgoja, i ljudi su nas podržali’, rekao je biskupski vikar zadužen za pastoral obitelji, Lois Gašpar koji je oduševljen odazivom još dodao: ‘Morate shvatiti da smo na bojnom polju. Na bojnom polju u kojem se borimo za našu djecu’.

Šteta da u Hrvatskoj ljudi nisu svjesni koliko su izmanipulirani, pogotovo kad se bore za indoktrinaciju u hrvatskim školama, pa izlaze na ulice samo onda kad to dobro plaćeni mediji organiziraju, ali ne i onda kad se trebamo zauzeti jedni za druge, kao što su to učinili Peruanci.
 

(dnevno.hr)

Peruanske vlasti pokušavaju otkriti što je uzrokovalo pomor 10 tisuća tzv. Tititaca žaba u rijeci Coata na jugu zemlje. Titicaca žabe su inače ugrožena vrsta

Titicaca žabe su ugrožena vrsta koja žive samo u velikom istoimenom jezeru te pritokama tog jezera, donosi Business Insider.

Žabe su karakteristične po naboranoj koži. Iako im broj rapidno opada, neki Peruanci ih dalje koriste u prehrani.

Ekološke udruge i konzervatori tog područja misle da je najvjerojatniji uzrok pomora zagađenje rijeke Coata.

Optužuju lokalne vlasti da su ignorirale pozive za izgradnju postrojenja za preradu otpadnih voda.

Čekaju se rezultati istrage

“Vlastima sam odnijeli mrtve žabe. Mislim da oni ne shvaćaju kako živimo. Nemaju pojma koliko se zagađenje proširilo. Situacija je nepodnošljiva”, rekao je Maruja Inquilla.

Nadležni tijela, koja se bavi zaštitom životne sredine u Peruu, tvrde da su uzeti uzorci vode i tla te da će istraga dokazati uzrok pomora žaba.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegram.hr)

Predsjednik SAD Barak Obama potvrdio je u ponedjeljak da je zaključen sporazum o Transpacifičkom trgovinskom partnerstvu i izjavio da će, shodno tome, pravila svjetske trgovine pisati Amerika, a ne netko drugi, na primjer, Kina

U okviru Transpacifičkog partnerstva biti će obrazovana zona slobodne trgovine u Azijsko-pacifičkoj regiji. Tihooceanske zemlje ostvaruju 40 posto svjetske ekonomije i trećinu svjetske trgovine.

Sudionici sporazuma su SAD, Kanada, Meksiko, Peru, Čile, Malezija, Brunej, Singapur, Vijetnam, kao i Australija i Novi Zeland.

“Pošto više od 95 posto naših potencijalnih klijenata živi izvan naših granica, ne možemo dozvoliti da zemlje poput Kine pišu pravila globalne ekonomije. Mi trebamo pisati ta pravila, otvarajući nova tržišta za američke proizvode i uspostavljajući visoke standarde za zaštitu radnika i očuvanje okoliša. To će omogućiti sporazum koji je postignut danas u Atlanti”, izjavio je Obama.

Transpacifički sporazum (TPP) će utjecati na 40 posto svjetske ekonomije i predstavljati jedan od krunskih uspjeha Barack Obame, pod uvjetom da ga odobri Kongres i zastupnici u parlamentima drugih potpisnica.

Predsjednik SAD je također izrazio uvjerenje da će sporazum štititi radna mjesta u SAD i okoliš “više nego bilo koji drugi sporazum u povijesti”. Obama je također odgovorio na kritike sporazuma upućene zbog tajnovitosti, obećavši da će dokument podnijeti javnosti na uvid.

“Kada sudionici razgovora završe rad nad tekstom partnerstva, Kongres i američki narod imat će nekoliko mjeseci da pročitaju svako slovo prije nego što ga ja potpišem”, obećao je Obama.

Japanski premijer Shinzo Abe potvrdio je da je postignut dogovor o Transpacifičkom partnerstvu, prenio je televizijski kanal NHK. “Priopćili su mi da je postignut sveobuhvatni sporazum o Transpacifičkom partnerstvu”, rekao je premijer.
 

 
(rs.sputniknews.com/uredio:nsp)

Zbog neuobičajeno izraženog vremenskog fenomena El Nino, koji se najavljuje za predstojeću zimu, veći bi dio planeta za nekoliko mjeseci mogao biti suočen s ekstremnim poplavama, sušama i šumskim požarima, piše britanski Daily Telegraph, pozivajući se na ugledne meteorologe

Riječ je o ekstremnom meteorološkom poremećaju koji bi u Velikoj Britaniji mogao izazvati ekstremno hladnu zimu, u Sjedinjenim Državama razorne oluje, u Južnoj Americi obilne oborine te posljedične bujice i odrone zemlje, u južnoj Aziji sušu, a u Australiji šumske požare.

Klimatolog Bill Patzert, zaposlen u NASA-i, kaže da ovogodišnji El Nino ‘definitivno ima šansu postati Godzilla’.

‘Ostvari li svoj potencijal, moglo bi biti jako puno poplava, odrona i kaosa’, izjavio je Patzert.

El Nino je meteorološki fenomen koji se javlja svakih dvije do sedam godina, a NASA s velikom pozornošću prati temperature mora na istočnom dijelu Tihog oceana, koje su ključni indikator ove pojave.

Temperature površine oceana u relativnoj blizini Perua već su 1,9 Celzijevih stupnjeva više od prosjeka i proteklih su nekoliko mjeseci u porastu. Dapače, skočile su na višu razinu nego što su bile u isto vrijeme 1997. godine, kada je zabilježen dosad najsnažniji i najsmrtonosniji El Nino.

U katastrofama diljem svijeta koje se povezuju s ovim fenomenom, tada je život izgubilo više od 23.000 ljudi, a nastala je šteta koja se procjenjuje na 45 milijardi američkih dolara.

Vjetrovi koji obično pušu s istoka prema zapadu i rashlađuju morsku površinu, ‘tjerajući’ pritom vodu prema Australiji, posljednjih su mjesecu u slabljenju. To utječe na mlaznu struju i ‘pomiče’ oluje prema istoku.

Inače, El Nino sjevernim dijelovima Europe najčešće donosi nešto hladnije zime od uobičajenih. Stručnjaci tvrde da je, primjerice, El Nino jedan od faktora koji je izazvao ekstremne hladnoće u Velikoj Britaniji 2009. i 2010. godine, kakve prije toga nisu zabilježene desetljećima, a u dijelovima te države izazvale su neviđeni kaos.

U Centru za klimatska predviđanja Američke meteorološke službe predtojećem su El Ninu dali nadimak Bruce Lee, a kažu da se njegov vrhunac može očekivati ili u kasnu jesen ili u ranu zimu.

Njegove se posljedice, međutim, osjećaju već sada. Stručnjaci ga smatraju glavnim krivcem za poplave u Čileu i veliku sušu u Indoneziji, Filipinima i Australiji. Povezuju ga i s izrazito niskim razinama vode zbog kojih je promet kroz Panamski kanal znatno otežan.

Također, El Nino se dovodi u vezu s činjenicom da je tijekom 2015. zabilježeno čak pet supertajfuna na zapadnom Pacifiku. Uobičajeno je da se do ovog dijela godine pojavi tek jedna takva oluja.

U američkoj Nacionalnoj upravi za oceane i atmosferu navode da je velika vjerojatnost da El Nino potraje sve do ranog proljeća 2016. godine.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Kalifornijska televizijska ekipa, koja se vodi kao nestala od 2002. godine, ostavila je iza sebe snimak i priču o drevnim ruševinama pronađenim ispod leda na Antarktiku

Pored ove ekipe, misiju je provela i Mornarica SAD. Tako navodi arheolog i avanturist Jonathan Gray iz World Education Research Ltd u najnovijim vijestima o arheologiji.

Glasnogovornik tvrtke je rekao da je svojevremeno “Vlada SAD rekla da će spriječiti emitiranje snimke koji su pronašli članovi Mornarice na Antarktiku, a koji otkriva masovno arheološko nalazište 3.200 metara ispod površine leda”.

“Ekipa Atlantis TV koja je napravila snimku se još uvijek vodi kao nestala”, navodi Gray.

Odvjetnici ekipe su svojevremeno rekli da je tvrtki najvažnija sigurnost ekipe, ali da će se usprotiviti bilo kakvim pokušajima da se cenzurira materijal koji očito zanima javnost.

Ledeni kontinent Antarktika ne pripada nijednoj naciji, istaknuli su oni. “SAD ne posjeduje jurisdikciju na tom prostoru”.

“Snimka je u vlasništvu Atlantis TV”, rekao je glasnogovornik tvrtke. “Mi smo ga snimili, što znači da je naš, a kada nam se snimak vrati, namjeravamo ga emitirti. Kraj priče.”

“Dva člana Mornarice koja su pogledala snimak su opisala njegov sadržaj istraživačima Državne znanstvene zaklade (NSF) kada su se vratili u postaju Amundsen-Scott na južnom polu”, navodi Gray.

Oni su rekli da su prikazane spektakularne ruševine i druge stvari u koje nisu smjeli zalaziti, naveo je istraživač NSF.

Dužnosnici Mornaričkih snaga SAD za ispomoć na Antarktiku su negirali priču i bilo kakav snimak koji je snimila nestala Atlantis TV ekipa.
 

 
Izvori iz Mornarice su rekli da su našli snimak u napuštenoj rupi za opskrbu 160 kilometara zapadno od stanice Vostok.

Mnogi smatraju da se na snimci nalazi izgubljeni grad na Antarktiku.

Tim istraživača je tvrdio da je otkrio tri drevne piramide na ledom prekrivenom kontinentu. Točni detalji su nepotpuni, ali tim je objavio tri intrigantne fotografije svog otkrića.

Međunarodni tim se sastojao od istraživača iz SAD i nekoliko europskih država. Dvije od tri ogromne piramidalne strukture su pronađene oko 15 kilometara u unutrašnjosti, dok se treća nalazi nedaleko od obale, jasno vidljiva iz oceana.

Momčad planirao ekspediciju do jedne od piramida, kako bi se utvrdilo da li su u pitanju prirodne ili umjetne građevine. Posljednji zapisi od strane istraživačkog tima su zabilježeni 29. kolovoza 2012. godine.

Istraživač i arheolog Jonathan Gray navodi da se artefakti koji predstavljaju naprednu drevnu tehnologiju obično suzbijaju zato što se ne slažu s trenutnim akademskim vjerovanjima, pri čemu se dokazi uništavaju ili skrivaju.

On navodi da su države poput Perua, Amerike, Izraela, Novog Zelanda, Francuske i Australije sakrile brojne dokaze.

On je kao primjer naveo sljedeća otkrića:

• Vrsta stakla iz Egipta i Perua koja se može savijati poput plastike
• Projektori korišteni u egipatskim hramovima sa simulacijom zvuka
• Artefakti i građevine ostavljeni na Mjesecu (o kojima postoje zapisi)
• Satelit “Crni Vitez”
• Drevni podzemni kompleks otkriven u južnoj Kaliforniji u kojem su pronađene karte zvijezda na aluminijskim pločama
• Mikrotehnologija pronađena u Rusiji i objekti koji su manji od milimetra
• Mape drevnog svijeta koje prikazuju Antarktik bez leda

Gray je također napomenuo kako se zvanične teorije ne slažu sa radom Zecharia Sitchina, koji tvrdi da je vanzemaljska rasa, Anunaki, posjetila Zemlju, došavši s planeta Nibiru. Sitchinovi prijevodi sumerskog klinastog pisma se ne poklapaju s ustanovljenim razmišljanjem, kaže Gray.

Jonathan Gray je međunarodni istraživač, arheolog i autor koji je proputovao svijet sakupljajući podatke o drevnim misterijama. U proteklih 37 godina, on je obišao mnoga neistražena mjesta, uključujući dijelove prašuma Amazone. On je također predvodio ekspedicije na dnu mora, ali i u udaljenim planinama i pustinjama diljem svijeta.

Jonathan je tijekom svojih istraživanja naišao na razne artefakte, koji ne bi trebali postojati, ako se pridržavamo onoga što su nas naučili u školi. Što je najčudnije, postoji izvjestan globalni predložak za ove artefakte, što ukazuje na drevnu civilizaciju neviđenih razmjera.

U njegovoj knjizi “Tajne mrtvaca”, zabilježeno je više od tisuću dokaza o nevjerojatnim drevnim tehnologijama, uključujući i dostignuća koja nadilaze današnja ostvarenja.

Na primjer, jeste li znali da su Egipćani bušili granit bušilicama koje su se okretale 500 puta brže od modernih bušilica?

Jeste li znali da su Kinezi u putopisima Sjeverne Amerike iz 2200. godine prije nove ere opisali izlazak sunca nad Velikim kanjonom, crne opale i zlato u Nevadi, ali i foke koje su se brčkale u zaljevu San Francisca?

Sve to i još mnogo više se može pročitati u knjizi “Tajne mrtvaca” Jonathana Graya.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 

 
(vestinet,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

PRVA GMO HRANA koja sadrži ljudske gene je dobila dozvolu za masovnu proizvodnju, iako je to izazvalo užas među GM kritičarima i potrošačkim skupina s obje strane Atlantika

Geni, prerađeni i kopirani u laboratoriju da bi proizveli sintetičku verziju, se prenose u embrionalne biljke riže. Do sada, biljke s genima ljudskog porijekla su bile ograničene na malim testiranim parcelama.

Ali sada, riža obogaćen ljudskim genima će se uzgajati po prvi put na otvorenom umjesto u laboratorijima, što vodi korak bliže masovnoj proizvodnji, izvještava Washington Post.

Riža je veliki korak u takozvanoj Frankenstein hrani, prvo miješanje gena ljudskog porijekla i onih iz biljaka.

Proizvođač riže, Ventria Bioscience, sa sjedištem u Kaliforniji, smatra se da već od 2006 godine potajno uzgaja ovu rižu, je dobila preliminarno odobrenje da ga uzgaja na više od 3.000 hektara u Kanzasu, u gradu Junktion, i možda i na drugim mjestima, ali većina ljudi nema pojma o tome. Tvrtka planira stvarati proteine ​​i koristiti ih u pićima, desertima i jogurtima.

Kompanija Ventria je 2007. godine odlučila započeti uzgoj GM riže izvan laboratorija. Izvorno je planirala ga uzgajati u južnom Missouriju, ali pivovara Anheuser-Busch, veliki kupac riže, zaprijetila je da će bojkotirati državu uslijed zabrinutosti zbog zagađenja i reakcije potrošača.

No, Američko Ministarstvo Poljoprivrede (USDA), rekavši da riža “praktično nije rizična”, je dalo preliminarno odobrenje da se uzgaja u državi Kansas, koja nema komercijalne farme riže. Do ovoga je došlo pošto je Komisija za kontrolu hrane i lijekova SAD (FDA) odbila suglasnost da kompanija Ventrilo  proizvodi takvu rižu 2003 godine.

Ventria će također koristiti namjensku opremu za pohranu i preradu što bi trebalo spriječiti riže da se miješa sa drugim kulturama.

Ova riža sadrži ljudske gene za proizvodnju majčinog mlijeka i sline.

“Mi doista možemo pomoći djeci s dijarejom, da se brže oporave”, kaže Scott E. Deter, predsjednik tvrtke i izvršni direktor, objašnjavajući proizvod. Dijareja (proljev, probavna virusna infekcija, crijevna viroza), koja je rezultat dehidracije i komplikacija, je inače glavni ubojica djece u zemljama trećeg svijeta.

Oko dva milijuna djece godišnje umre od nje. On je rekao i da je stalna zabrinutost oko sigurnosti i zagađenja “zasnovane na percepciji, a ne realnosti”, s obzirom na sve mjere opreza koje tvrtka primjenjuje. Gospodin Deeter je rekao da je proizvodnja u pogonima daleko jeftinija od drugih metoda, koje bi trebale pomoći da terapija postane pristupačna i u zemljama u razvoju. On je rekao: “Biljke su fenomenalne tvornice. Naše sirovine su sunce, zemlja i voda.”

Istraživanja u Peruu pod pokroviteljstvom Ventria Bioscience pokazala su da su se djeca s teškom dijarejom oporavila dan i pol brže kada su uzimala tekućinu koja sadrži proteine.

Ali to ne označava rižu “srebrnim metkom” za borbu protiv dijareje u zemljama u razvoju, kažu stručnjaci. “Nema jamstava da će se koristiti u siromašnijim zemljama, krajni je ishod rasprave koju su vodili altruisti”, napominje istraživač Brian Hallwail sa Worldwatch instituta.

Mnoge skupine potrošača su zabrinute da će takva riža biti više štetna nego korisna. Genetski modificirane (GM) biljke se sele iz svojih parcela i zagađuju (truju) ostale biljke, bilježe kritičari, a teško je kontrolirati dozu ljudskih proteina koju ljudi namjerno ili nenamjerno unose.

“Ovo nije proizvod koji bi svi željeli koristiti”, rekla je Jane Risler iz Saveza zabrinutih znanstvenika za Washington Post 2007 godine. “Nerazumno je proizvediti lijekove od tih biljki.”

“Ovi genetski modificirani lijekovi mogu pouzdano pogoršati infekcije, izazvati opasne alergije i reakcije imunološkog sustava”, kaže Bill Friz, znanstveno politički analitičar u centru za sigurnost hrane (CFS), koji je još 2007 godine objavio izvještaj o opasnosti Ventria-ine GM riže.

Kler Oksorov je rekla: “Uporaba prehrambenih usjeva i polja, da bi se proslavile tvornice lijekova je vrlo zabrinjavajuća”.

“Ako ovi farmaceutski usjevi završe na tanjurima potrošača, posljedice po naše zdravlje mogu biti pogubne”.

“Vlada mora zabraniti proizvodnju lijekova od ovih usjeva. Ona također mora uvesti oštre mjere da spriječi nelegalne GM usjeve da zagađujuju našu hranu i osigura da biotehnološke kompanije budu odgovorne za bilo kakvu štetu koju njihovi proizvodi izazovu.”

“Postojala bi slaba kontrola nad dozama kojima ljudi mogu biti izloženi, i neki mogu biti alergični na proteine.”

Unija američkih potrošača i centar za sigurnost hrane, sa sjedištem u Washingtonu, se također protive Ventria-nim planovima.

Prema Danijeli Nirnberg, “većina ovih GM-poboljšanih sorti usjeva se zapravo ne bavi glavnim uzrokom problema siromaštva i bolesti.” Svake godine, više od milijun beba i djece umre od bolesti povezanih s neadekvatnim vodom i kanalizacijom.

GeneWatch iz Velike Britanije, koja prati novu GM hranu, je ove vijesti opisala kao “vrlo uznemirujuće”. Istraživač Becky Price je upozorio: “Postoje ogromni zdravstveni rizici i ljudi bi trebali biti s pravom zabrinuti zbog toga.”

Kako se strahuje od zagađenja, tako postoji i ozbiljna moralna zabrinutost zbog miješanja sa sastavnim dijelovima života.

Ipak, ne postoje pravni argumenti koji bi omogućili Britaniji i Europi zabranu takvih proizvoda na etičkoj osnovi

Uvoz bi trebao biti prihvaćen nakon što prođe kroz znanstvene procjene sigurnosti. Razvoj je ono što može uplašiti ljude kao, prije deset godina, kada su znanstvenici pokazali kakvu hranu je moguće stvoriti ubacivanjem kopije gena riba u paradajz, da mu pomogne izdržati mraz.

Ventrilo je proizvela tri sorte riže, svaki s drugačijim genom ljudskog porijekla koji čini da biljke proizvode jedan od tri ljudska proteina.

“Umjesto guranja ovih proizvoda siromašnim potrošačima koji nemaju financijsku sposobnost reći “NE” GMO biljakama, novac uložen u razvoj ovih usjeva bi mogao koristiti za više ciljeve kao što su osiguravanje čiste vode i kanalizacije za sprečavanje same bolesti za čije se liječenje stvaraju ovi usjevi”, kaže Danijela Nirnberg.
 
(vestinet/uredio: nsp)

U šumovitoj zabiti Rumunjske, grupa znanstvenika pronalazi ruševine manastira iz 13. stoljeća, s hodnicima koje je zapečatilo davno zaboravljeno bratstvo monarha.

Dolaze do zaprepaštujućeg otkrića: manastir je sagrađen iznad ulaza u gigantski sustav podzemnih špilja. Lokalni biolozi vjeruju da pećina krije nepoznati ekosustav, pa skupina speleologa kreće u istraživanje. U mračnim dubinama podzemlja, oni se suočavaju s gomilom bizarnih stvorenja, ali i sa skupinom istraživača koji su tri desetljeća ranije zalutali u pećinama i koji su odavno izgubili karakteristike ljudskih bića ….

Ovo je kratki sinopsis filma “Špilja” iz 2005. godine sa Coll Hauser i Linom Heidi u glavnim ulogama, koji je režirao Bruce Hunt. Reklamni slogan filma glasi: “Ispod Raja leži Pakao, a ispod Pakla ….?” Dobar uvod za pitanje možemo li uopće naslutiti što se sve krije u podzemlju naše planete i čemu su sve nekada služili ogromni prirodni umjetno sustavi pećina i podzemnih tunela koji su – prema nekim istraživačima, povezivali čitav civilizirani svijet?

ULAZ U PAKAO

U knjizi “Podzemni svjetovi u unutrašnjosti Zemlje”, autor Timothy Binkley priča više nego zanimljivu priču. On podsjeća da su katolički svećenici, koji su poslije konkvistadorskog osvajanja Južne Amerike pokušavali pokrstiti domorodačko stanovništvo, otkrili ulaz u podzemnu pećinu koju su nazvali “Pakao”. Taj ulaz je danas zatvoren tonama krša, zemlje i ogromnih stijena. Naselje Liobaa (čije ime u prijevodu znači Pećina Smrti), nalazi se u provinciji Zapoteka, u blizini drevnog sela Miktlan takozvanog “Naselja iz Podzemnog svijeta”.

Špilja Smrti se zapravo nalazi u posljednjoj od osam odaja zgrade velikog hrama. Četiri prostorije hrama su sagrađene iznad površine tla, a preostale četiri ispod razine tla. Visoki svećenici drevne indijanske religije su izvodili ceremonije namijenjene običnim ljudima uvijek u gornjim odajama hrama, ali one prave, najsvetije obrede vršili su duboko u podzemnim prostorijama.

U prvoj od njih su prinošene ljudske žrtve. Zidovi ove prostorije prekriveni su prikaza različitih bogova. Na kamenom oltaru u središtu prostorije, još uvijek prekrivenom osušenom krvlju, svećenici su živim ljudima vadili srca i nudili ih kamenim idolima bogova, u nadi da će se ovi obnoviti i ponovno oživjeti.

U toj prvoj prostoriji postoje još jedna vrata koja vode u sljedeću odaju – kriptu gdje su čuvana mumificirana tijela svih preminulih prvosvećenika. Iz kripte se kroz vrata prolazi u treću podzemnu odaju gdje su čuvana tijela svih prethodnih kraljeva Teozapotlana. Kada bi kralj umro, njegovo tijelo ukrašeno kraljevskim insignijama svećenici bi prenijeli u ovu odaju i postavili ga kraj njegovih prethodnika uz sve počasti i posmrtne ponude.

Vrata na grobnici kraljeva vode u posljednju podzemnu odaju u kojoj nema ničega osim još jednih vrata koja su zatvorena ogromnom kamenom stelom. To je ulaz u “Pakao” onakav, kako su ga zamišljali katolički svećenici. Zapravo, u špilji iza kamene stele su ostavljana tijela žrtvovanih ljudi, ali i tijela ratnika poginulih u bitkama, značajnih plemića i gospodara osvojenih zemalja. Tijela ratnika su dopremana sa velikih daljina i uvijek ostavljana u ovoj pećini.

ZAUVIJEK ZATRPAN

Mnogi obični ljudi, osjetivši da im se bliži smrt uslijed teške bolesti ili starosti, molili su svećenike da im dopuste privilegiju da prođu kroz vrata smrti dok su još uvijek živi. Vjerovali su da će time zaslužiti posebno mjesto u zagrobnom životu.

Svećenici su ih ponekad prihvaćali kao žive žrtve i poslije posebne ceremonije im dozvoljavali da uđu u Pećinu Smrti. Ne treba ni spomenuti da se nitko od njih više nije vratio natrag, u svijet živih.

U pokušaju da domorodačko stanovništvo koje je vjerovalo u ovaj “mit” preobrate na kršćanstvo, katolički svećenici su odlučili da uđu u podzemlje i dokažu da nema mjesta “bezrazložnom strahu”. Osigurali su veliki broj dobrovoljaca koji su nosili baklje i dugačko uže, jednim krajem vezano za tešku kamenu stelu kraj vrata. Također su angažirali naoružane vojnike da paze da se vrata kojim slučajem ne zatvore (slučajno ili nemarno).

Zapalili su baklje i prošli kroz vrata, da bi otkrili nekoliko visokih stepenica koje vode u podzemlje. Prolaz je zatim vodio dalje od stepeništa, izravno u mračne dubine utrobe zemlje. Svuda okolo su se bjeljele ljudske kosti, dok su hodali prolazom bez kraja. Sa obje strane staze se širio labirint ogromnih kamenih stupova koji kao da su podupirali masivnu planinu iznad njihovih glava. Nastavili su spuštanje u unutrašnjost, a zagušljivi, zagađeni zrak im je jedva dozvoljavao disati. Zmije, preplašene svjetlom, bježale u sjene stupova.

Na dubini od oko 40 metara, iznenadio ih je jak nalet ledenog vjetra. Vjetar je puhao niotkuda, a svećenici su s pratnjom tvrdoglavo nastavili spuštati. Ali kada su se baklje počele gasiti, užasnuti ne samo sve većim brojem zmija i mrakom već i čudnim zvucima čije podrijetlo nisu mogli odrediti, vrlo su se brzo odlučili vratiti. Iznenada su se našli u potpunom mraku.

Baklje su se ugasile. Držeći se za uže, počeli su da se vraćaju istim putem, uz sve glasnije molitve i litanije. U daljini su ugledali baklju jednog od vojnika ostavljenih da čuvaju vrata. Kada su se svi sretno vratili u predsoblje “Pakla”, ulaz su zatvorili kamenom stelom i pridodali još jedan ogroman kamen. Zatim je naređeno da se sve podzemne odaje napune zemljom i kamenjem, da se svi tragovi stepenica unište, a svaki prolaz ka podzemlju hrama zapečati. Tako je ulaz u Pećinu Smrti zauvijek zatrpan.

TUNELI JUŽNE AMERIKE

U Južnoj i centralnoj Americi, baš kao i u Meksiku, drevne kulture nisu poricale postojanje podzemnih špilja, odaja i tunela. Naprotiv. Asteci Meksika imali su svoj mračni, užasavajući Tlaksiko kojim je vladao Miktlan, njihov bog smrti. I Maje sa Jukatana su čvrsto vjerovale u podzemne svjetove. Nazvali su ih Miktlan i smatrali da su ledeno hladni, poput mnogih podzemnih odaja i tunela (ako posjetite neku veliku pećinu odjeveni u ljetnoj odjeći, shvatit ćete koliko to može biti neugodno iskustvo).

Podzemnim svjetovima vladao je Ah Puh, gospodar smrti. Spominju se i u svetoj knjizi Maja Popol Vuh, u knjizi Čilam od Čumajela, pa čak i u kodeksima.

U Peruu i Čileu iz vremena vladavine Inka, također je bilo rasprostranjeno vjerovanje u podzemni svijet. Supai, bog smrti, vladao je zastrašujućim Mestom Tame. A onda je Pačakamče, bog zemlje, preplavljen bijesom zatresao svijet. Zemlja se toliko zatresla, da su se u pozemní svjetovima obrušile stijene, a tutnjava se čula čak na površini gornjeg svijeta.

Legenda o prvom Inki Manko Kapeku, govori da su on i njegovi sljedbenici koji su osnovali kraljevstvo Inka, došli iz podzemnih pećina dok su ljudi toga vremena duboko poštovali zmije zbog Urkaguja, boga podzemnog blaga. Ovaj bog je prikazan kao velika zmija na čijem repu vise privjesci, glava jelena i mnogi zlatni lanci. Čak i knjiga Komentarios Reales de los Inkas Garsilasija de la Vege, nagovještava postojanje misterioznog, zastrašujućeg podzemlja.

Priče o podzemnim tunelima došle su do nas zahvaljujući informacijama koje su prikupili konkvistadori. Iz nama nepoznatog izvora, saznali su da je bogatstvo kraljevstva Inka skriveno u ogromnom podzemnom tunelu ili sustavu hodnika koji se kilometrima protežu ispod površine zemlje. Pizzaro je zarobio Atahualpu, kralja Inka, ne bi li se dočepao njegovog blaga. A ako je kralj i znao gdje se nalazi ulaz u zlatno podzemlje, nikada to nije otkrio svom tamničaru.

Svećenici Boga Sunca i supruga prvog Inke su, kako se navodi, okultnim sredstvima riješili njegovu sudbinu. Saznanje da Pizarro nije namjeravao poštediti život Atahualpa, navela ih je da zapečate ulaz u podzemlje i tako ga dobro sakriti, da ni do danas nije pronađen.

Danas se u Peruu šuška da nekolicina Kinča Indijanaca, potomaka linije drevnih svećenika Inka, poznaju tajnu lokaciju gdje se nalazi ulaz u tunel. Oni sebe smatraju čuvarima te tajne.

Još jedan izvor informacija o tunelu mogla bi biti ogromnna, monolitna vertikalna stijena, namjerno odvojena od svog prirodnog habitata – planina. Tko je, kako i zašto uspravio taj ogromni komad stvrdnute lave, ne zna se. Saznanje o tome izgubljeno je davno prije nego što je kraljevstvo Inka osnovano.

Taj ogromni monolit stoji uspravan i usamljen na obali Ila, malog gradića na južnom kraju Perua, nedaleko od granice s Čileom. Na njemu su urezane hijeroglifske oznake, znakovi koji jedino pod svjetlošću zalazećeg sunca otkrivaju skupinu tajnih simbola. Priča kaže da će samo onome ko umije ih dešifrirati, uklesani znaci otkriti lokaciju tajnog ulaza u tunele. Ulaz se, kako tvrde neki istraživači, nalazi u divljinama Los Tres Pikas, odnosno, regije Tri Vrha. To je trokutna formacija planinskih vrhova u blizini monolita, u dijelu kraj rijeke Loa.

ATOMSKO SVJETLO

Kada je čuvena gospođa Blavatska posjetila Peru, potvrdila je da su informacije o simbolima Ila monolita točne. Također je naglasila i da su informacije koje se tiču ​​lokacije ulaza u podzemne tunele uklesane u zidine Hrama Sunca u Kusku. Informacije su simbolizirane, ali su i dalje realne informacije koje će samo osoba koja poznaje značenje simbola uspjeti pročita i otkrije tajni ulaz u tunele koje su čuvali svećenci Boga Sunca.

Ostalo je zabilježeno da je gospođa Blavacki, prilikom posjete Limi, od starog Indijanca dobila na poklon kartu tunela. Ta mapa se danas nalazi u adiđara u Indiji, gdje se čuvaju arhive Teozofskog društva.

Harold T. Wilkins, autor Misterija drevne Južne Amerike, godinama je istraživao priče o podzemnim tunelima Inka. Na kraju je zaključio da od Lime u Peruu vode dva podzemna puta. Jedan ispod zemlje ide sve do Kuska, protežući se gotovo 650 kilometara na istok. Drugi podzemni put je dugačak više od 1.500 kilometara i ide na jug sve do Solar de Atakame. To je ogromna slana pustinja u Čileu, ostatak nekadašnjeg oceana čije su vode nestale prilikom tektonskog podizanja tla.

Jedna takva kataklizma je stvorila jezero Titicaca, i podigla je grad Huanako visoko iznad linije obale. O tome piše i Immanuel Velikovsky u poglavlju “Tihuanaku u Andima” u knjizi Zemlja u previranju. Dijelovi današnjih Kordiljera su, evidentno, okružili veliki dio mora kada se tlo izdiglo. Pošto je morska voda isparila, ostale su ogromne naslage soli i pustinja koju je gotovo nemoguće prijeći.

Tunel čiji se ulaz, navodno, nalazi negdje u trokutu Tri Vrha, također je bio povezan s ovim dugačkim podzemnim putem. Možda je kataklizma tijekom koje se izdigao planinski vijenac Anda, potpuno pekinula južni tunel koji bi, u slučaju da je nastavljen, mogao povezati drevne tunele Čilea i Perua s navodnim Gradom Duge na Antarktiku, čije postojanje nije potvrđeno.

Tektonski poremećaji i pomicanje zemljine kore, ostali su zapamćeni u predanjima i nekih sjevernoamerčkih Indijanaca, s obzirom da bar jedno pleme s koljena na koljeno prenosi legendu da su njihovi preci na sjever stigli iz Južne Amerike.

Legenda govori o davnoj prošlosti, kada su preci plemena živjeli u velikom kamenom gradu daleko na jugu. Čak se i zvijezde na nebu koje legenda spominje, mogu povezati s Južnim Kižem. Moguće da je taj grad predaka bio Huanaka, iz vremena prije nego što je izdignut iznad razine mora. U svakom slučaju, legenda dalje priča da su ljudi iz grada na jugu bili prisiljeni napustiti svoje domove jer su ih otjerali novopristigli okrutni i neustrašivi ratnici. Grupice preživjelih stanovnika grada lutale su dugo, dugo vremena podzemnim prolazima koji vode na sjever. Na kraju su stigli na sjeverozapad današnjeg SAD, izašli iz podzemlja i tu se naselili kao pleme.

Legenda ne govori ništa o tome kako su ti drevni Indijanci mogli vidjeti u mraku podzemlja, čime su se hranili i kako su se orijentirali. Neki vjeruju da su drevne tunele sagradili Atlanti ili Titani, rasa ljudi neke pradavne civilizacije koja je postojala mnogo prije svih nama poznatih drevnih kultura. Zagovornici ove teorije također vjeruju i da su podzemni tuneli bili osvijetljeni nekom vrstom atomskog svjetla.

TAJNA MALTEŠKE PEĆINE

Ulaz u malteškom špilju nalazi se na otoku Malta, najvećem od tri otoka koja razdvajaju Europu od Afrike. Malena Malteška otočja leže daleko od obala mnogo većeg otoka Sicilije, koje se nalazi na pola puta između libijske luke Tripoli i Kalabrije, područja smještenog na palcu talijanske čizme.

Tri Malteška otoka su Gozo, Comino i Malta. Ona čine jedan od najmanjih arhipelaga na svijetu i ostaci su pradavnih formacija kada su kontinenti imali sasvim drugačiji oblik. U tim predkataklizmičkim danima kada su Atlantida i Mu još uvijek postojali, postojao je i kopneni most između Europe i Afrike. Bili su to dani kada je današnji mediteranski bazen predstavljalo samo nekoliko većih jezera.

Malta je glavna od tri otoka. Široka je oko 14 km, a dugačka oko 28 km. Gozo je mnogo manji otok, a Komino gotovo točkica koja razdvaja prethodna dva otoka. Na Kominu nikada, u čitavoj povijesti njegovog postojanja, nije živjelo više od 50 ljudi.

Malta je najjužniji otok, udaljen oko 290 km od obala Afrike. Bila je središte antičke civilizacije u vrijeme kada su je iz Kartage osvojili Feničani. Tada ni prinošenje krvne žrtve nije bilo strano Maltežanima, pa su spremno prihvatili svećenike Moloha kao drugačije predstavnike Baala, boga sunca i vatre. Moloh svećenici su svome bogu žrtvovali ljude.

Od vremena Kartaginjana na ovamo, Maltom su vladali mnogi narodi: Rimljani, Arapi, Normani, Aragonci, Kastiljani, kratko vrijeme Francuzi i konačno Britanci u čijem je posjedu i danas.

Ali unatoč šarolikoj povijesti i brojnim osvajačima koji su stoljećima nametali svoju vlast, Maltežani još uvijek govore drevni kanaanitski jezik, semistki jezik Feničana i maternji jezik kraljice Dido, žene koja je osnovala Kartagu. Na Malti je rođen i Hanibal – najslavniji Kartaginjanin, čovjek koji je zastresao temelje Rima na vrhuncu svoje moći i jedan od najvećih vojskovođa svijeta.

Na severoistočnj obali otoka postoji nekoliko velikih zaljeva. Jedan od njih je poznat pod imenom Velika Luka. Na njegovim obalama sagrađen je glavni grad Malte, La Valletta. Nekoliko kilometara od grada ka jugu, veliki plato Koradin nadvisuje ravnicu koja vodi do obale. Na platou je sagrađeno maleno seoce Kasal Paula. Sa tog mjesta se, kao na dlanu, vide La Valletta, Velika Luka, ravnica koja vodi do njih i dobar dio okolnog mora.

Kada su 1902. radnici kopali bunar u Kasal Pauli, doslovno su propali u zemlju. Tako je sasvim slučajno pronađen zaboravljeni ulaz u vanjsku odaju Malteške pećine. Ovaj ulaz je nazvan Hipogeum Hal Saflieni, s obzirom da je bunar trebao biti iskopan za obitelj čija se kuća nalazila u glavnoj ulici sela nazvanoj Hal Saflieni. Hipgeum je latinski naziv za podzemnu strukturu, jer je odaja u koju su radnici propali bila samo prva u cijelom kompleksu pećina: tri su predstavljale seriju odaja iskopanih u čvrstoj stijeni, a tri sljedeće su otkrivene na još nižoj razini.

Arheolozi su kasnije otkrili da su ove podzemne odaje locirane u središtu drevnog, neolitskog sela. Na temelju konstrukcije kamenova kraj ulaza, pretpostavlja se da su, u nekom davnom vremenu, za to kamenje pred ulazom u pećinu vezivane ljudske žrtve. Ulaz, zidovi i stropovi nekih od prolaza i prostorija, ukrašeni su crvenom bojom i primitivnim umjetničkim slikarijama.

Ali kada su prvi put otkrivene, tri špilje su bile pretrpane skeletima oko 30 000 muškaraca, žena i djece. Pošto su kosti uklonjene, ukazali su se primitivni murali. Imali su oblik dijamanta i izduženih ovala, spojenih valovitim linijama i vrtlozima. Svi ti ukrasi bili su iscrtani isključivo crvenom bojom.

NESTALI UČENICI

Kada se prođe kroz ulaz, uskim prolazom se stiže do prve prostorije. Tu je pronađeno “proročište”. Proročište je poluloptasta rupa u zidu, postavljena niže od usta čovjeka prosječne visine. Otprilike je 60 cm u promjeru, tako da čovjek može govoriti kroz tu rupu. U stražnji dio špilje je uklesana iskrivljena linija ukrasa koja je služila kao rezonator.

Glas onoga tko govori kroz rupu je pojačan i gromoglasno odjekuje kroz preostale odaje špilje, stvarajući efekt koji je sasvim sigurno utjerivao strah u kosti primitivnim ljudima i navodio ih prinositi svoje suplemenike kao žrtvu biću koje govori “glasom Boga”.

Kroz uzani prolaz stiže se na donji nivo u još jednu odaju. U središtu ove prostorije nalazi se kružni kamen oltar sa žljebovima, o čijoj se ulozi samo može nagađati. U zidove prostorije uklesane su brojne niše, a u njima strukture nalik krevetima na kat, sa šupljinama za glave, tijela i stopala bića koja su bila visoka najviše oko 120 cm, mnoga su, očito, bila i niža.

Ispod ove prostorije je mali, tijesni prolaz koji završava još jednom velikom podzemnom odajom, odakle se kroz procjepe u stijeni ulazi u ulaze u druge manje pećine koje okružuju tu prostoriju. Jedan otvor je, međutim, prozor koji gleda u drugu pećinu, a prekriven je velikom kamenom pločom. Prozor gleda dolje u ono što je, bez ikakve sumnje, morao biti zatvor. Kako su bića visoka jedva 120 cm mogla pomaknuti tu ogromnu kamenu ploču, još uvijek je misterija.

Otvor na zidu nasuprot ulazu u ovu pećinu, vodi u tijesan, vijugav prolaz – to je ulaz u prave, prirodne špilje. Prolaz završava stazom koja se proteže duž rubova ogromne pukotine u tlu, stazom uklesanom duž zastrašujućeg ponora koja vodi još niže, do dugačkog niza podzemnih tunela i špilja, kojima se može putovati cijelom dužinom otoka, pa čak i dalje.

Prema legendi, ovi podzemni prolazi bili su u davna vremena povezani s podzemnim kriptama koje čine današnje rimske katakombe. Postoji mogućnost da je ova legenda istinita – treba se prisjetiti da je Mediteransko more stvoreno tek poslije razdoblje neolita, tako što je došlo do kataklizmičnih tektonskih premještanja zemljine kore. Ako su drevni tuneli i postojali i povezivali sva ta mjesta, sasvim je moguće da su se urušili nakon strašnog potresa koji je protresao planetu, a sjećanje na njih je do nas stiglo u obliku legendi i narodnih priča.

Tuneli ispod Hipogeuma su zapečaćeni još otkako je jedan učitelj osnovne škole poveo u pećine 30 svojih učenika. Nestali su svi, učitelj, učenici i vodič. Vlasti su tvrdile da su se vjerojatno na njih obrušili zidovi. Spasilačke ekipe nisu pronašle nikakav trag nestalih.

Pričalo se da su se na različitim dijelovima otoka tjednima čuli odjeci vriske i dozivanje izgubljene djece, ali nitko nije uspio locirati izvor zvuka. A ako su se zidovi zaista obrušili, kako to da nitko nije uspio pronaći urušavanje i spasiti preživjele? Misterija je i kako su djeca uspjela preživjeti tjednima, koliko su se njihova dozivanja i krici čuli?

U svakom slučaju, nakon tog nemilog događaja, svi ulazi u podzemlje Malte su zapečaćeni i nikome više nije dozovoljeno istraživati.
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)