Jeste li i vi sumnjivi predvodnicima Novog svjetskog poretka?

Novi svjetski poredak počeo je ubijati ljude. Da, nije riječ o šali dogodilo se u četvrtak u sjevernom Parizu a najzanimljivije od svega je to što mediji svijeta izjavljuju da je ubijeni čovjek NAVODNO napadač s LAŽNIM samoubilačkim prslukom koji je NAVODNO vikao Allahu Agbar i krenuo NAVODNO prema policijskoj postaji u Barbesu, NAVODNO naoružan s LAŽNIM prslukom!

Taj čovjek nije navodno ubijen već je ubijen i to sve zbog nepotvrđene sumnje. Može li se braniti? Ne može, on je mrtav! Ono što policija sada kaže mora biti točno!

A to što su prije mjesec dana na naslovnicama za terorizam optužili potpuno nevine ljude, nikome ništa.

To što se postavlja pitanje je li terorizam uopće postoji s obzirom na NAVODNE scene koje služe isključivo širenju straha i stvaranju nove policijske države u kojoj policija ima ovlasti veće od bilo koga i bilo čega, nije bitno. Čovjek možda uopće nije nikakv terorist? No život je izgubio zbog riječi NAVODNO!

O čemu se zapravo radi? O novom svjetskom poretku koji je svojom strahovladom ozbiljno počeo djelovati pred čitavim svijetom. Radi se o tome da više nitko nije siguran jer zbog sumnje policija novog svijetkog poretka može ubiti čovjeka i još na tome dobiti aplauz svijeta!

A da su svi u opasnosti i da apsolutno svatko može biti usumnjičen pa posljedično i ubijen svjedoči i nevjerojatan popis objavljen na stranicama američkog Ministarstva domovinske sigurnosti, koji opisuje karakteristike terorista.

Taj dokument šokirao je Amerikance i cijeli svijet. Zašto? Zato što prema popisu svatko od nas može biti terorist. Mislite da to nije bitno? Varate se! Ako spadate u grupu terorista vaš život je pod povećanim nadzorom američkih agenata razasutih po cijelom svijetu.

Američke vlasti na temelju ovog bizarnog popisa imaju potpuno pravo osumnjičiti ljude za terorizam, a nakon tog činiti s njima što god žele: privesti ih, uhititi, ispitivati, maltretirati im obitelji, ali i upadati u njihovo vlasništvo, domove, kopati po računalima (to rade i ovako) ali i ubiti vas kao prijetnju.

Djeca teroristi?!

Ono što najviše šokira je to da je izdano upozorenje i za roditelje, jer, naime, teroristi mogu biti i djeca! Savjetnica Bijele kuće za protuterorizam i domovinsku sigurnost, Lisa Monaco je prije nekoliko mjeseci održala govor u kojem je pozvala roditelje kod svoje djece prate znakove “konfrontacije” – ponašanje koje bi moglo biti pokazatelj da postaju teroristi.

Tijekom govora na na Sveučilištu Harvard John F. Kennedy, Lisa Monaco rekla je da roditelji trebaju biti sumnjičavi prema “naglim promjenama ličnosti kod njihove djece”. Drugim riječima, roditelji su pozvani da sumnjiče vlastitu djecu, a da svoje povjerenje poklone Ministarstvu domovinske sigurnosti.

Proučite popis i pogledajte jeste li i vi terorist u očima svjetske Vlade!

Koristite Google maps u nekom čudnom gradu?
Koristite Google maps za gledanje fotografija sportskih stadiona?
Instalirali ste software za online privatnost na svome računalu?
Pokušavate zaštiti vaše računali i zaslon od pogleda drugih ?
Brijete bradu, bojete kosu i često mijenjate svoj način odjevanja?
Često se znojite?
Izbjegavate kontakt očima?
Koristite kameru mobilnog telefona u zračnoj luci, na željezničkoj stanici ili u trgovačkom centu?
Želite raditi sami i bez nadzora?
Imate mrlje svijetle boje na vašoj odjeći?
Nedostaju vam prsti na ruci?
Čudno mirišete?
Putujete na njima nelogičnu udaljenost u kupovinu?
Često ste nervozni?
Kupujete stvari u drugome gradu?
Koristite karticu na tuđe ime?
Izvikujete parole za zaštitu okoliša u blizini gradilišta?
Ulazite na gradilište u vrijeme radnog vremena?
Iznajmljujete brod na duže vrijeme?
Postate komentare na društvenim mrežama iz radikalne teologije?
Radite nejasna i zagonetna upozorenja?
Javno pišete ili govorite protiv vlade SAD-a?
Kupujete mobitele na bonove, niste unutar mreže?
Pretjerano ste zainteresirani za sateltske antene i tajnost razgovora?
Postvljate pitanja o zamjeni SIM kartice u mobitelima?
Postavljate pitanjao tome kako se mobitel može pratiti (u tražilicu googlea)? Izražavate njima pretjerano vjerske ili političke osjećaje i stavove?
Izgledate nestrpljivo?
Vozite vozilo koje se čini preopterećeno?
Odlazite brzo kada budete viđeni?
Osoba ste koja im izgleda sumnjivo?
Pravite nečitke bilješke na kartama?
Uzimate fotografije Kipa slobode ili drugih simboličkih obilježja?
Postavljate pitanja u hobi dučanima o upravljanju zrakoplovima?
Pokazujete interes za ručnu izradu zrakoplova ili bombi?
Zahtjevate neke specifičnosti u hotelu ili motelu?
Dolazite u hotel s neobično puno prtljage? Odbijate usluge čišćenja?
Izbjegavate predvorje hotela ili motela?
Odete iz hotela na nekoliko dana i onda se vratite?
Ostavljate odjevne predmete ili kozmetiku u hotelu?
Parkirate vozilo u izoliranom području? Imate više telefona i mobitela?
Komunicirate s ljudima iz svijeta preko PC igara?
Nosite ruksak kada je vrijeme toplo?
Mrmljate sebi u brk?….

Ovaj popis se nastavlja i na popisu su sve bizarnije i bizarnije stvari. Kao što možete vidjeti prema ovome svatko od vas može biti terorist i biti stavljan pod znak sumnje.

Čini se kako se navodna zemlja slobode pretvara u zatvor, zemlju iracionalnog straha i potpune kontrole, kao i da smo svi u opsnosti i to kako se čini ne od terorista već od onih koji se NAVODNO bore protiv terorizma!
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Europska unija u 2016. godinu ulazi sa svim dvojbama koje su je pratile tijekom 2015, a čije se rješenje ne nazire: izbjegličkom krizom i krizom Schengena, odnosno strahom od terorizma, dugoročnim problemima u eurozoni, prijetnjom izlaska Velike Britanije iz EU, krizom u odnosima s Rusijom i promijenjenom geopolitičkim slikom

Problemi su toliki da su mnogi skloni govoriti o skoroj propasti Europske unije kakvu znamo.

‘Centralno pitanje u 2016. je kako će Europa percipirati te izazove s kojima je suočena, odnosno hoće li ih percipirati kao prijetnju ili će se na njih naviknuti, prihvatiti ih kao nešto s čim se može živjeti’, tumači politolog Dejan Jović, objašnjavajući kako su prijetnje u velikoj mjeri stvar percepcije. Ako razvijemo strah od terorizma, Trećeg svjetskog rata ili od izbjeglica, onda se to pretvara u sigurnosno pitanje, nužno dolazi do sekuritizacije.

’2015. obilježila su dva događaja koja smo sekuritizirali: izbjeglička kriza i terorizam u Parizu. Jasno je da rizik ne možemo izbjeći i ključno je pitanje jesmo li u stanju živjeti s time. Po pitanju izbjeglica, što je više konzervativizma, to je više sklonosti dramatiziranju jer izbjeglice remete stabilnost i strukturu postojećih zajednica’, kaže Jović.

‘Godinu iza nas obilježio je produžetak krize koncepta liberalne Europe, naročito nakon financijske krize i sigurnosnih prijetnji koje su rezultat propasti Arapskog proljeća, koje se pretvorilo u europsku jesen’, kaže Jović, naglašavajući da umjesto da se europski koncept prenio u susjedstvo, došlo je do inputa susjedstva u Europu. Odgovor je porast nacionalizma u Europi koji se očitovao u najdramatičnijem događaju 2015. – podizanju ograda.

Alternative liberalnoj demokraciji dobivaju na popularnosti

Europska unija neće se raspasti nekim dekretom, do toga može doći postupnim slabljenjem njenih institucija i porastom naci0nalizama, konstatira Jović, naglašavajući da bi to predstavljalo veliku opasnost za mir, jer Europi treba kontrola nacionalnih država u vidu nadnacionalnog kontrolora kakav je EU.

Jezgru Europske unije predstavlja njenih šest najvećih i najmnogoljudnijih članica – Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija, Španjolska i Poljska. Ako bi se bilo koja od tih članica odlučila za izlazak, to bi za opstanak Europske unije bio veliki problem, ističe Jović.

Velika Britanija je, podsjetimo, najavljivala održavanje referenduma o ostanku ili izlasku iz EU do 2017. godine, s tim da su prije nekoliko dana najavili da bi se taj referendum mogao održati još tijekom 2016. Britanski premijer David Cameron, koji je na izborima 2015. odnio značajnu većinu pa konzervativci sami mogu kreirati politiku zemlje, kao preduvjet za ostanak traži od EU reforme koje nisu do kraja definirane, ali zasnivaju se na davanju veće samostalnosti nacionalnim politikama.

Najnovija istraživanja britanskog javnog mnijenja pokazuju da je javnost podijeljena 50:50 za ostanak, odnosno izlazak iz EU. S obzirom na to da Cameronovi zahtjevi ulaze u neka od temeljnih načela EU, kao što su sloboda kretanja i sloboda rada građana EU na cijelom području Unije, bit će zanimljivo pratiti ishod tih pregovora koji će obilježiti 2016.

Ovu godinu je u Francuskoj okarakterizirao rast euroskeptične krajnje desnice u vidu Nacionalne fronte Marine Le Pen. Udruženim nastupom socijalista i republikanaca, Le Pen na kraju nije odnijela prevagu u nedavno održanim francuskim regionalnim izborima, ali ako kao pobjednik predsjedničkih izbora 2017. izađe Nicolas Sarkozy, može se očekivati njegovo prilagođavanje sve desnijem francuskom biračkom tijelu. Sarkozy tijekom svog prijašnjeg političkog djelovanja nije prezao od nasilnog uvođenja reda u pariškim doseljeničkim predgrađima, a kraj njegovog predsjedništva obilježile su vojne intervencije na Mediteranu.

Najnovija od spomenutih velikih članica EU, Poljska, zauzela je na izborima održanim krajem ove godine desni i antieuropski kurs, krećući se mađarskim stopama, prema orbanizaciji.

Španjolska prvi put od kraja Francove diktature nije izašla s jasnim pobjednikom parlamentarnih izbora. Značajan broj mjesta u parlamentu osvojio je lijevi Podemos koji se protivi europskoj politici štednje. Ako Podemos u konačnoj podjeli karata bude u prilici sudjelovati u vladajućoj koaliciji, bit će zanimljivo pratiti kako će se to odraziti na europsku ekonomsku agendu, s obzirom na to da je Španjolska puno veća i važnija ekonomija od Grčke u kojoj je Siriza osvojila vlast, ali je bila prisiljena kapitulirati pred europskim institucijama.

Za Europsku uniju bit će važan i ishod američkih predsjedničkih izbora. ‘Američki predsjednik Barack Obama tijekom zadnjih osam godina nije Europu imao u fokusu. Pitanje je kako će izgledati Amerika poslije Obame’.

U 2015, kaže Jović, došlo je i do jedne sasvim nove krize: one u odnosima Turske i Rusije, koja će svoj odraz imati i u širem susjedstvu uključujući zapadni Balkan. Iako je na početku godine izgledalo da su se Rusija i Turska približile, odnosno da će umjesto Južnog toka Rusija energetske kanale usmjeriti preko Turske, nakon rušenja ruskog vojnog zrakoplova opet je aktivan trokut: Europa, Turska, Rusija, odnosno djelovanje svih protiv svih.

Kada bi u 2016. bio i postignut trajni mir u Siriji, smatra se da time ne bi bio riješen izbjeglički problem u Europi. Skeptičan je oko ostanka, odnosno povratka izbjeglica u razrušenu Siriju.

U Europi se svi pomalo pozicioniraju za slučaj da Europska unija stvarno nestane. Kao ilustraciju toga, navodi se kako Njemačka tijekom ove godine trudila popraviti odnose s Turskom, Francuska je napravila zaokret u odnosima s Rusijom, a istočnoeuropske zemlje u strahu od Rusije samoorganiziraju se, odnosno rade na privlačenju SAD-a.

I inicijativu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o uspostavljanju uspravnice Jadran-Baltik-Crno more u koju bi uz Hrvatsku bile uključene Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Austrija, Slovenija, Slovačka, Češka, Poljska, Estonija, Latvija i Litva Jović vidi kao zanimljivu ideju na tom tragu.
 
(tportal.hr/uredio:NSP)

Francuski predsjednik Francois Hollande je odlučio zatvoriti granice, a u Parizu je uvedena vojska i izvanredno stanje za slijedeća 3 mjeseca …

Nedavno su militanti Islamske države na adresu Rusije i Europe uputili prijetnju u obliku pjesme. Budući da se pjeva na ruskom i opisuje ruske muslimanske regije, očito je da je namijenjena Rusima, prenosti fakti.org.

Međutim u pjesmi postoje i ovi stihovi: “I Europa će drhtati, i Rusija će umrijeti. Mi ćemo vas preplaviti razornim valom”.

U istoj pjesmi se čulo obećanje da će poteći “more krvi”, koje zbog svoje vulgarne patetike nitko nije shvaćao previše ozbiljno. Što je, kako se ispostavilo, bilo pogrešno …

Islamska država je požurila ispuniti svoje prijetnje – za početak, u Europi. Ali, odmah uskrsava prirodno pitanje: zašto baš u Francuskoj !?

Francuska je u akcijama anti-ID-ovske koalicije počela sudjelovati tek prije mjesec i pol dana. Šteta koju su pričinili njezini malobrojni avio-udari apsolutno se ne može usporediti s onom koje je izazvale ruska i amaricka avijacija.

Zašto je onda baš Francuska, a ne SAD ili Velika Britanija, odabrana kao meta terorista?

Da malo odstupimo od teme i vratimo se na američki 11 rujna.

Jeste li se ikada zapitali zašto je napad avionima na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. ostao jedini ozbiljan teroristički napad na teritoriju SAD? Isto se može reći za eksploziju u autobusima u Londonu.

Dvije zemlje, koje se već drugo desetljeće svim silama bore protiv terorizma, same od njega praktički ne stradaju. Zašto?

Pa, reći ćete: njihove obavještajne službe ne jedu kruh džabe, osujećuju opasnosti.

Uvjeren sam da su to gluposti. Ideologija muslimanskog ekstremizma je već odavno sposobna stvoriti fanatike teroriste-pojedince čije se namjere teško mogu predvidjeti, a mogućnosti svakog američkog građanina muslimana da izvrši teroristički čin su – ogromne.

Svakog mjeseca čitamo o novom masakru nevinih ljudi na javnom mjestu koji je izvršio neki američki psihopat, i samo jednom je to bio musliman-terorista (2009. godine, bojnik Malik Nidal Hasan).

U samoj Britaniji žive milijuni muslimana, od kojih desetine tisuća simpatiziraju radikalne islamiste – ali gdje su teroristički napadi? Gdje su dizanje u zrak benzinskih crpki, eksplozije u metrou, miniranje mostova, snajperisti na javnim mjestima? Nešto ih nema.

Događanja u Francuskoj su pokazali: ako grupa ekstremista odluči izvršiti teroristički napad – njih je krajnje teško naći i zaustaviti. Kako francuskim tajnim službama, tako britanskim, tako i američkim. I, da budemo iskreni, i ruskim – inače ne bi bilo ni “Nord-Osta” ni Beslana.

Ali, u Francuskoj se, koja je tek u trećem redu u borbi protiv Islamske države, napad desio, a u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji – nije ih bilo stotinu godina? Zbog čega?

Sve navodi na jednu misao: iza “europskog 11-og rujna”, kao i iza američkog, stoje obavještajne službe SAD koje same dirigiraju terorističkim aktivnostima i odlučuju, gdje će nanijeti sljedeći udarac, a gdje – ni u kom slučaju ne treba udarati.

Spavajte bezbrižno, dragi anglo-saksonci, mi se borimo protiv terorizma tako precizno da ni jedan islamist bez našeg naloga neće narušiti vaš mir. Ali, zato hoće u drugim zemljama – ovisno od političke potrebe.

U čemu je sada ta potreba?

Potrebno im je zastrašivanje Rusije koja se bez pitanja uplela u navodnu američku “borbu protiv Islamske države”, a u stvari – protiv Assada. Možda je prijetnja usmjerena i protiv Francuske – koja u minskim pregovorima ima mlak, bezmalo proruski stavak (“Morelov plan”), pa joj treba očitati lekciju.

Amerika eksplozijama ID-ovskih bombi poručuje Rusiji: napustite Siriju, ili će se ovo i kod vas desiti. Istovremeno šalje signal i Europi: pratite trag naše politike u sirijskom pitanju.

U svjetskom hibridnom ratu SAD protiv Rusije počela je nova etapa, a što će biti sutra – nije izvjesno. Možemo biti sigurni samo u jedno: teroristički napadi će i dalje zaobilaziti Sjedinjene Države i Britaniju, glavne “borce protiv terorizma”, a od američkih ID-ovskih pitomaca ginuti će samo ljudi u trećim zemljama.
 
(fakti.org/uredio:nsp)