Velika glad u Irskoj, tijekom koje je zbog neuspjelih usjeva krumpira više od milijun muškaraca, žena i djece umrlo od gladi, sada se promatra kao jedan od prvih povijesnih primjera genocida

Ipak, ono što malo tko shvaća jest da je to i jedan od najranijih primjera kada je hrana iskorištena kao oružje za etničko čišćenje i genocid.

U svojoj knjizi “Zavjera o gladi”, irski povjesničar Timothy Patrick “Tim Pat” Coogan objašnjava kako je britanska monarhija dovela Irce do užasne sudbine tako što je iscenirala nestašicu hrane koja je uzela svaki osmi život u Irskoj.

Na temelju definicija SAD o tome što je genocid, tretman Iraca za vrijeme Kraljevske krune sredinom 19. stoljeća služi kao jasan primjer genocida putem hrane.

Prema Cooganovim riječima, tadašnja engleska vlada namjerno nije učinila ništa da pomogne Ircima kada je neobična gljivica počela uništavati usjeve krumpira. Uz visoke tenzije između protestantskih i katoličkih elemenata ove dvije države, Engleska je iskoristila glad kao izgovor da maltretira Irce, trvdeći da su sami sebi donijeli siromaštvo zato što su naginjali ka katoličanstvu.

Englezi su već posjedovali većinu zemlje u Irskoj prije gladi, pri čemu su Irci bili njihovi zakupci. Irci su plaćali velike poreze i prekomjerne zakupe, čak i u teškim vremenima gladi, zbog čega su bili prisiljeni izvoziti većinu svog kukuruza, pšenice, ječma i zobi Velikoj Britaniji. Na kraju su ostali samo krumpiri, koje su pojele gljivice, a Irci su ostali gladni.

“Dok su se druge regije mogle okrenuti alternativnim izvorima hrane, Irci su bili ovisni o krumpiru, a rezultati su bili katastrofalni”, objašnjava se u dokumenti koji je objavio Američki univerzitet u Washington DC-u.

Britanska vlada izazvala glad u Irskoj

Umjesto da pomognu Ircima kada im je to bilo potrebno, Englezi su nastavili tvrdeiti da je Bog kaznio Irce zbog zlodjela, koja uključuju i odbijanje nacionalne religije u Engleskoj. Kako je Coogan naveo u knjizi, mnoge lokalne organizacije su pokušale dopremiti neku vrstu pomoći u Irsku, ali Kruna je osigurala da niti jedan od tih napora ne uspije.

Konvencija Ujedinjenih naroda o prevenciji i kažnjavanju genocida jasno opisuje da takve akcije predstavljaju genocid. U članku 2. tog dokumenta navodi se “namjerno izazivanje uvjeta života koji će proračunato dovesti do fizičkog uništenja u cijelosti ili djelomično” kao jedna definicija. Druga definicija kaže “uzrokovanje ozbiljnog tjelesnog ili umnog oštećenja članovima određene skupine”.

Ako želite kontrolirati stanovništvo, kontrolirajte njihovu hranu

Iako Engleska možda nije sama kreirala gljivicu krumpira, ona je od Irske oduzela sve ostale usjeve od kojih su oni mogli opstati, a ostavila onaj koji je imao potencijal da propadne. Isti ovakav scenarij se danas događa u SAD uz masovnu sadnju genetski modificiranog kukuruza i soje koji potiču nastanak otpornih “superkorova” i “superbuba”.

Cilj je isti – da se unište sve zalihe hrane i da dođe do masovnog uništenja stanovništva.

Mnogi će se složiti da su Indijanci već doživjeli ovakvu sudbinu kada su došli britanski kolonisti, koji su njihove usjeve i tradicionalnu medicinu smatrali “zlim”. Neki povijesni podaci ukazuju na to da su Indijanci istrebljeni, barem dijelom, namjernim uništavanjem različitih biljaka koje su koristili za prehranu i medicinu.

“Jedna od suštinskih metoda genocida bilo je namjerno uništavanje flore i faune koju su Indijanci koristili za prehranu i u druge svrhe”, objašnjava se u jednom dokumentu.

Tomas Gallagher je istaknuo u “Oplakivanju riže” da su tijekom prve zime gladi, 1846.-1847. godine, kada je od gladi umrlo 400.000 Iraca, zemljoposjednici izvozili 8,5 milijuna kilograma pšenice, stoke, svinja, brašna, jaja i peradi najboljeg kvaliteta, a mogli su spriječiti smrti koje su nastale.

Za vrijeme gladi, kako napominje Gallagher, u Irskoj je bilo sasvim dovoljno hrane, ali su zemljoposjednici odlučili izvoziti u inozemstvo.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)