Piramida prehrane koju je dizajnirao Udo Erasmus savršeno ilustrira kako se povećava toksičnost obrađene hrane od dna, od sirove hrane, do vrha piramide gdje je zastupljena hidrogenizirana, vrlo opasna hrana koja uzrokuje bolesti

Oko 70% svih kalorija u zapadnjačkoj prehrani dolazi iz kombinacije četiri namirnice: pšenica, mlijeko, soja i kukuruz, pretpostavljajući da izuzimamo kalorije iz šećera. Problem je što ove namirnice ni na koji način ne unapređuju naše zdravlje.

Ali kako je ovo moguće ako su žito i pšenica svrstani kao najbolja hrana u piramidi ljudske prehrane?

Po riječima doktora Williama Davisa, kardiologa i stručnjaka za pšenicu, ova hrana je vrlo toksična za naš metabolizam. Zapravo, kako on kaže, soja i pšenica su, pored šećera, najdestruktivniji nutrijenti koji utječu na pretilost i zdravlje diljem svijeta.

Pasterizirano mlijeko je navodno jedno od najviše nutritivno manjkavih napitaka koje se pogrešno obilježava kao “savršena hrana”. Po jednoj studiji koja je obuhvatila 42 države, konzumacija mlijeka i sira je usko povezana s mogućnošću raka testisa kod muškaraca između 20 i 39 godina.

Zašto se mi u stvari toliko razboljevamo od hrane koju jedemo? Zavisi u velikoj mjeri o tome koliko je obrađena hrana koju konzumiramo.

Generalno govoreći, što se prije hrana pokvari, više nutrijenata sadrži. Svježa hrana se pokvari vrlo brzo, dok procesuirana hrana može stajati mjesecima, pa čak i godinama s obzirom da su uklonjeni svi mikroorganizmi, enzimi, kisik i vlaga iz hrane. Što je više hrana obrađena, veće su šanse da ćemo se razboljeti od nje.

Erazmusov izbor piramide prehrane

1. Razina – Sirova hrana
Baza piramide se sastoji od sirove hrane koja podrazumijeva svježu, cijelu hranu koja je uzgojena u vašoj zemljopisnoj okolici. Hrana se treba uzgajati organski, bez herbicida, pesticida ili kemijskih gnojiva, sazrijevati pod suncem i da je sezonska.

Od pamtivijeka je sirova hrana bila vitalna za opstajanje svih živih bića i zato je svrstana u bazu piramide za sve žive organizme.

2. Razina – Zamrznuta hrana
Zamrznuta hrana je druga po redu koja može osigurati vitamine, enzime, minerale i proteine ​​za zdravlje.

Zamrznuta hrana ipak nije dugoročno rješenje, ona se mora čuvati uvijek na niskim temperaturama i iskoristiti u razumnom roku.

3. Razina – Sušena hrana
Sušenje se obično primjenjuje na žito, leguminoze, voće i povrće. U ovom slučaju, minerali, proteini i neki enzimi ostaju netaknuti.

Prednost sušene hrane je što se može dulje čuvati, ali se ipak mogu izgubiti neki nutrijenti.

4. Razina – Kuhana hrana
Metode obrade koje su najmanje štetne po hranu su blanširanje, kuhanje i kuhanje na pari. U svakom od ovih procesa dolazi do gubljenja nutrijenata kao što su enzimi, probiotici i neke aminokiseline.

 Prethodna 4 opisane razine pomažu očuvanju zdravlja!

5. Razina – Prerađena pšenica i šećer
Obrada i procesuiranje žita i šećera je imalo veoma loše učinke na zdravlje zapadnjačke civilizacije.

Prerada uzrokuje gubitak minerala, vitamina, enzima, vlakana, antioksidanta, probiotika, proteina, esencijalnih masnih kiselina i fitonutrijenata. Ovaj vid obrade pretvara hranu u “prazne kalorije” s malo ili bez ikakve nutritivne vrijednosti.

6. Razina – Izbijeljena hrana bez mirisa
Ovaj način obrade se primjenjuje na sjemena, orahe i leguminoze koje se koriste za proizvodnju komercijalnog ulja i kao takva je vrlo gruba, oduzimajući gotovo svu prehrambenu vrijednost tih proizvoda.

Osim ogromnog gubitka nutrijenata, molekule hrane su trajno oštećeni, čineći hranu toksičnom na staničnoj razini i povećavajući rizik od raka, groznice i trajnih degenerativnih promjena.

7. Razina – Pečena hrana
Pečenje hrane u pećnici ili na roštilju uzrokuje kemijske promjene na hrani koje su opasne po zdravlje.

Nedavno je otkriveno da spojevi akrilamidi, koja se formiraju u skrobu tijekom kuhanja na visokoj temperaturi, povećavaju rizik od raka i upale, ali i oštećuju živčani sustav. Oštećeni molekule hrane su toksične za čovjeka.

8. Razina – Pržena hrana
Za prženu hranu se odavno zna da predstavlja prijetnju po zdravlje. Istraživanje je pokazalo da porast kardiovaskularnih oboljenja, raka i drugih degenerativnih poremećaja raste s povećanom konzumacijom pržene i “brze” hrane.

9. Razina – Hidrogenizirana hrana
Hidrogenacija je “kralj toksičnosti”! U ovom procesu, ulja se pregrijavaju i izlažu vodiku u pokušaju da se “zasite” nezasićene veze u molekulama.

Osim zasićenja, ona stvara trans-masne ksiseline koje su povezane s porastom kardiovaskularnih oboljenja, rakom, dijabetesom i poremećenim imunim i reproduktivnim sustavom.

Vrijeme je pokazalo da je piramida prehrane koju nameću vlasti nepravilan vodič ka zdravlju. Što se više informirate o GMO, obrađenoj hrani i toksinima iz prehrambene industrije, prije ćete zaključiti da će VAŠA piramida prehrane, koja poboljšava VAŠE zdravlje, biti drugačija i bolja od bilo koje konvencionalne piramide.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet, youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Životinje unose i pohranjuju u svom tijelu umjetno gnojivo i pesticide koji se koriste pri proizvodnji njihove hrane. I biljna hrana je danas zagađena; međutim, koncentracija svih tih otrovnih spojeva mnogostruko se umnožava taloženjem u masnom tkivu životinja. Životinjama koje se uzgajaju u skučenom prostoru rutinski se daju hormoni, antibiotici i druge kemikalije kako bi se neutralizirao učinak stresa pod kojim one žive, spriječio nastanak bolesti i ubrzao rast.

Koja je hrana najbolja?

Danas još uvijek mnogima ide voda na usta od ukusnog pečenja. Ispada da je prava hrana dobar komad teletine ili svinjetine. Tko bi samo želio odreći tako sočnog zalogaja!

Autoritativni glas informira nas da u 100 grama teleće šnicle nema više kolesterola nego u 100 grama piletine.

Ono što se, međutim, često prešućuje jeste činjenica da čak i nemasna junetina, iako se po kolesterolu može usporediti sa piletinom, sadrži tri do šest puta više opasnih zasićenih masnoća koje podižu razinu kolesterola u krvi. Osim toga, tko jede obrok od 100 grama? Prosječni hamburger ima oko 150 grama mesa, a prosječna odrezak 170 grama.

Ali, zar meso nije važan izvor bjelančevina?

Meso je po svojoj prehrambenoj vrijednosti zaista izvor obilnih količina bjelančevina, ali ono sa sobom donosi i niz drugih problema. Prije svega, većina ljudi precjenjuje svoju potrebu za bjelančevinama. Preporučena dnevna količina (RDA) bjelančevina iznosi 45-60 grama.

Ali prosječni stanovnik razvijene zemlje pojede dva do tri puta veću količinu. Takav prekomjerni unos bjelančevina stvara probleme bubrezima, potiče razvoj gihta i dovodi do izlučivanja kalcija iz kostiju.

Kod mesa je još veći problem u tome što ono sadrži veliku količinu masnoća (većinom zasićenih) i kolesterola. Znanstvena istraživanja uvelike ukazuju na to da je prehrana bogata masnoćama jedan od glavnih krivaca za današnje bolesti. Ona se sastoji od upotrebe proizvoda životinjskog podrijetla kao što su meso, jaja i mliječni proizvodi.

Nevolja pri uporabi tih proizvoda nastaje kad ljudskom tijelu, iako je u stanju da se hrani životinjskom hranom, usfali zaštita protiv velikih količina masnoća i kolesterola. Čovjek, naime, za razliku od životinja mesojeda, ne posjeduje enzime koji mogu probaviti kolesterol.

U njegovom krvotoku se skuplja suvišna masnoća i kolesterol koji se talože na stijenke krvnih žila. Tijekom vremena one odebljaju i suze se, stvore se naslage i nastaje ateroskleroza.

Zbog toga dolazi do smanjenja ili potpunog prestanka dotoka krvi u vitalne organe. Na taj način se udara temelj mnogim današnjim smrtonosnim bolesti ma poput koronarna bolest, visoki krvni tlak, moždani udar, šećerna bolest i više vrsta raka.

Ali, čovjek oduvijek jede meso. Otkud sada takve vrste problema?

Vratimo se u mislima malo u prošlost, na početak 20. stoljeća. Tada nije bilo toliko bolesti vezanih uz aterosklerozu jer ljudi nisu jeli meso dva ili tri puta dnevno kao danas. Oko 70% bjelančevina oni su unosili preko biljne hrane. Danas, međutim, prosječan čovjek u razvijenim zemljama dobiva 70% bjelančevina iz životinjskih proizvoda zasićenih masnoćama i kolesterolom.

U ono vrijeme su se domaće životinje uzgajale na veoma drugačiji način. Kokoške su trčale po dvorištu, a svinje valjale u blatu. Međutim, te idilične farme su danas velikim dijelom zamijenjene tovilištima. Na najmanjem mogućem prostoru i po najmanju moguću cijenu uzgaja se uzgaja najveći mogući broj životinja. Većina životinja koje danas jedemo uzgajaju se u uzgajalištima ili su zatvorene u kavezima, praktično bez ikakve mogućnosti kretanja. Meso tih životinja može sadržavati dva puta više masnoća od mesa domaćih životinja koje se slobodno kreću.

Životinje unose i pohranjuju u svom tijelu umjetno gnojivo i pesticide koji se koriste pri proizvodnji njihove hrane. I biljna hrana je danas zagađena; međutim, koncentracija svih tih otrovnih spojeva mnogostruko se umnožava taloženjem u masnom tkivu životinja. Životinjama koje se uzgajaju u skučenom prostoru rutinski se daju hormoni, antibiotici i druge kemikalije kako bi se neutralizirao učinak stresa pod kojim one žive, spriječio nastanak bolesti i ubrzao rast.

Ostaci tih zagađivača ulaze u prehrambeni lanac, na čijem je vrhu čovjek!

Da li onda treba izostaviti meso iz upotrebe?

Milijarde ljudi na ovoj planeti sasvim dobro žive hraneći se samo biljnim bjelančevinama. Evo nekih prednosti takve prehrane:

ZDRAVSTVENE PREDNOSTI

Ljudi koji ne jedu namirnice životinjskog podrijetla:

- Duže žive;

- Manje obolijevaju od srčanih napada i moždanih udara;

- Imaju manje problema s težinom;

- Imaju nižu razinu kolesterola;

- Imaju niži krvni tlak;

- Manje obolijevaju od šećerne bolesti;

- Manje oboljevaju od hemoroida i divertikuloze, i imaju redovniju stolicu;

- Manje oboljevaju od raka dojke, prostate i debelog crijeva;

- Imaju jače kosti, a manje osteoporoze;

- Manje obolijevaju od bubrežnih i žučnih kamenaca;

- Manje obolijevaju od bubrežnih bolesti i gihta.

Osim toga, takva prehrana je ukusna i financijski isplativa.

ZAŠTITA OKOLIŠA

Stočarstvo je, s ekološke strane, jedna od najrazornijih industrija na svijetu. Prijelaz na bezmesnu hranu bi:

1. Sačuvalo velike količine vode: Za proizvodnju jednog kilograma pšenice potrebno je oko 300 litara vode, dok je za proizvodnju jednog kilograma junetine potrebno 3.000 litara vode, dakle deset puta više.
2. Zaštitili kišne šume: Proizvodnja pola kilograma mesa za hamburgere zahtjeva uništenje 5 četvornih metara kišne prašume za uzgoj potrebne životinjske hrane.
3. Sačuvalo plodno tlo: Svake godine se zbog pretjerane ispaše stoke i neodrživih metoda uzgoja životinjske hrane izgubi više milijardi tona površinskog plodnog tla.

POVEĆANJE ZALIHA HRANE U SVIJETU

Oko 85% žitarica proizvedenih u Americi odlazi za stočnu hranu. Kad bi se samo u SAD-u pola smanjila potrošnja mesa, sa sačuvanom zemljom i ušteđenom vodom, kao i sa žitaricama i sojinim zrnom mogle bi se pjrehraniti sve zemlje u razvoju.

Impresivni podaci

Činjenice koje ukazuju na potrebu prestanka upotrebe mesa i drugih proizvoda životinjskog podrijetla svakog dana su sve brojnije. Nutricionistička istraživanja potvrđuju da je prehrana temeljena na integralnim biljnim namirnicama ne samo adekvatna, već i najbolja.

KNJIGA: Raznovrsna ishrana jača zdravlje (link)

 
(vestinet.rs/uredio:nsp)