Iz Hrvatske lansirana zarazna povijesna igra koja je u manje od dva tjedna privukla 880.000 igrača diljem svijeta

Trenutačno najpopularniji hrvatski izvozni proizvod je SCUM, online igra preživljavanja koju je u manje od dva tjedna kupilo 880.000 igrača iz cijeloga svijeta.

U to kratko vrijeme ova igra se smjestila među najpopularnije igre u hrvatskoj povijesti, a koliko je naslov zagrebačkog studija Gamepires oduševio gamere svjedoči i činjenica da su iz Valvea, tvrtke koja je vlasnik online trgovine Steam, potvrdili kako je SCUM imao najveći skok prodaje u povijesti njihove trgovine.

Sve su ovo impresivne brojke, pogotovo kad se uzme u obzir da igra još nije gotova. Naime, Gamepires ju je ponudio u Steamovu programu za nove igre koje su još u razvoju, i to po sniženoj cijeni.

Odličan i ležeran pristup u promociji razvoja igre kroz YouTube videa te suradnju s online streamerima koji su igru isprobali i objavili niz videa u danima prije lansiranja pomogli su da igra doslovno “eksplodira” na društvenim mrežama i u prvom danu se prodala u 250.000 kopija.

“Praktično živimo u studiju, jednostavno moramo biti tu. Misliš da će biti lakše nakon što napraviš jednu zakrpu, ali već sad radimo na sedmoj kako bi igra bila što stabilnija i imala što bolje performanse”, komentirao je Levenski život svojeg tima u posljednja dva tjedna.

Dodaje kako im se nakon uspjeha igre javlja i mnogo potencijalnih partnera koji sad žele dodati vlastite servise u igru, a među njima su brojni tehnološki divovi. Golemi uspjeh igre Gamepiresu je donio i drugi “problem”.

Moraju zaposliti niz ljudi te se preseliti u veći prostor kako bi mogli održavati i razvijati igru.

“Zaposlili smo kolegu koji radi od doma jer nemamo dovoljno mjesta”, kaže Andrej i dodaje kako je njih 20-ak sad smješteno u 140 kvadrata te da traže prostor od 500 kvadrata.

Najpotrebniji su im programeri, trenutačno ih imaju šest, a ciljaju na desetak, no zaposlit će ljude i u svim ostalim odjelima, poput art dizajna.

“Pokazali smo da imamo tehnološki napredan i uspješan proizvod te vjerujem da ćemo zbog toga dobiti puno bolje ponude potencijalnih zaposlenika, ali vidjet ćemo kako će to ići kad objavimo natječaje. Ako ne bude dovoljno kadra ovdje, uvijek ostaje zapošljavanje izvana”, rekao je Levenski.

Prva ideja za SCUM nastala je prije dvije i pol godine, kad su nakon igre Gas Guzzlers u Gamepiresu razmišljali što dalje.

“Shvatili smo da nije dovoljno imati dobru igru”, kaže Levenski o igri koja se prodala u 300.000 kopija, ali kroz nekoliko godina. SCUM je u svojoj osnovi simulacija preživljavanja u zatvoru koji je dio reality showa o robijašima koji pokušavaju pobjeći s fiktivnog otoka Bagne de Cayenne.

Igrači, odnosno zatvorenici bore se za slavu i život, no igra tu nudi i za ovaj žanr neuobičajenu kompleksnost, poput praćenja metabolizma, unosa vitamina i minerala te razvijanje vještina koje će biti ključne za uspjeh.

Sve to se odvija u okruženju koje podsjeća na Hrvatsku, pa ćete i hodajući mapom vidjeti mjesta koja izgledaju kao slavonska i dalmatinska sela s tablama Špičkovine ili Huma te Porata i Stona te 60-ak drugih mjesta.

“Htjeli smo napraviti nešto atraktivno, a da nije isfurano poput tropskih otoka koji su bili česti u ovom žanru. Željeli smo zadržati sunčano područje pa smo se odlučili na mediteranski stil za obalu. Jedan od članova tima često posjećuje Brač te smo kod njega fotografirali brojne kuće i krajolik koji je postao dio igre”, priča Levenski te dodaje kako su isto to učinili i za slavonski krajolik.

Kako bi uštedjeli na razvoju igre, tehnologijom snimanja pokreta skenirali su svoja lica, pa su i sami postali dio igre. Trenutačno su u SCUM-u njih troje, ali s vremenom će ubaciti i ostale članove tima. No kaže da su otvoreni za to da u kasnijoj fazi u igru ubace i poznate Hrvate iz stvarnog svijeta.

Sami su u svojem prostoru snimali i pokrete tijela, ali kad bi morali snimati veće pokrete i skokove za kretanje likova, rezervirali su sportsku dvoranu u kojoj su to mogli obaviti.

“Prošli smo kritičnu granicu u razvoju igre te nam ovaj uspjeh daje mir za poslovanje i kreativni razvoj. Sad tek kreću prave stvari jer smo puno slobodniji razmišljati, a ako se pojavi neki talent i idealna osoba za naš tim, ne moramo razmišljati možemo li ga primiti”, priča Levenski.

Tijekom razvoja igre sve do konačne verzije autori će raditi na tome da SCUM radi što bolje, ali i da ima nove sadržaje i mogućnosti, no to će značiti i da će cijena igre postupno rasti.

“Moramo odati poštovanje onima koji su riskirali s nama u startu i dali nam povjerenje te kupili igru po sniženoj cijeni. Oni koji će čekati, kasnije će morati platiti više”, dodaje Levenski.
 

 
(express.hr)

Ugrožene su lozinke i drugi tajni podaci. Microsoft radi zakrpe, a šef Intela prodao dionice

Ozbiljni sigurnosni propusti na računalnim procesorima Intela i drugih proizvođača čipova mogli bi omogućiti zlouporabe lozinki i drugih osjetljivih podataka iz memorije sustava, objavili su stručnjaci tehnološke kompanije Google.

Google je otkrio te nedostatke ubrzo nakon što je Intel najavio da radi na pronalaženju zakrpa za njih. Intel je rekao da prosječni korisnik računala neće doživjeti značajna usporavanja jer je pogreška ispravljena.

Tehnološke tvrtke obično ne otkrivaju detalje o sigurnosnim problemima dok ne budu raspoloživi načini kako da se oni to riješe, tako da hakeri ne bi dobili informacije kako iskoristiti pogreške, navodi agencija AP.

Google je rekao da propusti također utječu na druge procesore i uređaje i operacijske sustave koje koriste.

Iako je Intel naveo rivalsku tvrtku AMD među kompanijama s kojima radi na rješavanju problema, AMD je u priopćenju naveo da vjeruje da su njihovi čipovi sigurni jer koriste drukčiji dizajn.

Znajući za sigurnosni propust na stotinama milijuna Intelovih čipova, Brian Krzanich prodao je gotovo sve dionice te tvrtke koje je mogao, dok su iz Microsofta objavili kako već rade na zakrpi za računala pogonjena operativnim sustavom Windows.

Šef Intela Brian Krzanich prodao je dionice te tvrtke vrijedne 24 milijuna američkih dolara iako su u Intelu u to vrijeme već mjesecima znali za značajan sigurnosni propust u top modelima svojih čipova za stolna računala, izvješta Business Insider.

Krzanich se velikog dijela dionica u svom vlasništvu riješio nakon što su iz Googlea upozorili Intel na problem, ali prije no što je za to doznala javnost.

Sigurnosni propust koji pogađa procesore tvrtki Intel, AMD i ARM može hakerima omogućiti krađu lozinki i drugih tajnih podataka.

Informacija o njemu procurila je u javnost s prvim danima 2018. godine i natjerala proizvođače čipova i operativnih sustava na brzu izradu sigurnosnih zakrpi.

Google je obavijestio Intel tijekom lipnja prošle godine.

Sumnjiva prodaja dionica

Intelov šef Krzanich prodao je dionice vrijedne 24 milijuna dolara 30. studenog, djelomično se riješivši onih koje je držao u vlasništvu, a djelomično iskoristivši pravo na opcije.

Taj je potez začudio analitičare i medije, tim više što je u Krzanichevom vlasništvu ostalo tek 250 tisuća Intelovih dionica, što je najmanja moguća količina koju Intel ugovorno traži od njega. Čini se izvjesnim kako će postati predmetom pomnije istrage u svjetlu informacija o sigurnosnom propustu.

U Intelu tvrde kako je prodaja bila unaprijed planirana te kako nije povezana sa sigurnosnim propustom. No, plan nije realiziran mjesecima nakon što se za propust doznalo.

Microsoft ponudio zakrpu, Intel tek idući tjedan

Iz Microsofta su objavili kako već rade na zakrpi za Intelov sigurnosni propust za računala pogonjena operativnim sustavom Windows.

Zakrpa neće u potpunosti riješiti problem i dostupna je samo vlasnicima najnovijeg izdanja Windowsa. Uz to, moguće je kako će se negativno odraziti na izvedbu većine stolnih računala s Windowsima.

Procesori temeljeni na dvije i pol godine staroj arhitekturi Skylake ne bi trebali imati značajnih problema, ali starijima bi zakrpa mogla značajno usporiti rad. Vezana je uz dio procesorske arhitekture koji Intel koristi pri proizvodnji čipova još od 1995., što znači kako bi problema mogli imati na stotine milijuna čipova.

Zakrpa za Windows 10 je već objavljena. Za Windows 7 i 8 bi trebala postati dostupnom danas tijekom dana. No, svoju zakrpu treba izdati i Intel, što bi se prema Krzanichevim najavama trebalo dogoditi tek idući tjedan.
 
(tportal.hr,fakti.org)

Hakeri su prošlog mjeseca napali jedan od najpoznatijih softvera za čišćenje elektronskih računala britanske tvrtke Piriform, čime su potencijalno mogli upravljati uređajima više od 2 milijuna korisnika, javlja Reuters

Zloćudni softver ubačen je u CCleaner koji se najčešće koristi na osobnim računalima i Android mobitelima, a s interneta se preuzme čak 5 milijuna puta na tjedan.

Koristi se za čišćenje nepotrebnih programa i “kolačića”.

CCleaner koristi oko 130 milijuna ljudi

Tvrtku Piriform kupila je tvrtka Avast sa sjedištem u Pragu, koja je jedna od najvećih svjetskih tvrtki za kompjutersku sigurnost. U trenutku kupnje Avast je naveo da CCleaner koristi 130 milijuna ljudi.

Verzija CCleanera iz kolovoza uključivala je alate za daljinsku kontrolu, kojima bi se povezivala s neregistriranim web stranicama kako bi preuzimala neovlaštene programe.

*Korisnici dvije zaražene verzije moraju ih izbrisati i preuzeti nove

Istražitelj Craig Williams izjavio je da se radilo o sofisticiranom napadu sličnom onome u lipnju, kada su pogođene tvrtke koje su preuzele zaraženi ukrajinski softver: “Korisnici nisu nikako mogli primijetiti napad”, rekao je Williams.

Tvrtka Piriform upozorila je korisnike CCleanera v5.33.6162 i CCleaner Clouda v1.07.3191 da preuzmu s interneta nove verzije. Glasnogovornica tvrtke izjavila je da je zaraženu verziju CCleanera preuzelo 2,27 milijuna, a CCleaner Clouda 5000 korisnika.
 
(index.hr)

Računalni stručnjaci su pronašli gigantsku spam listu sa više od 710 milijuna e-mail adresa i osobnih podataka povezanim s njima

Lista e-mailova je ukradena od strane programa Onliner, koji je zapravo spambot.

Pariški sigurnosni istraživač po imenu Benkow prvi je otkrio popis.

Sadrži dvije odvojene vrste podataka: jedna sadrži email adrese, s druge zapravo sadrže lozinke i adrese.

Ova li sta e-mail adresa je najveća lista u povijesti koju je napravio spambot, kažu stručnjaci.

Uz stalni razvoj i mijenjanje internet privatnosti, i dalje postoji mogućnost da se vaši e-mailovi nađu u javnosti zajedno sa njihovim lozinkama.

Vladini entiteti, institucionalni subjekti, korporativni moćnici, i cyber kriminalci također su pojačali napore da bi omogućili krađu osobnih podataka na internetu ili špijuniranje osoba.

Moglo bi se gledati na ovo i reći da smo na rubu ponora da se otkrije puno osobnih informacija sa puno različitih mjesta: to je neizbježna posljedica nadzora.

Provjerite i vidite ako je vaš e-mail na popisu, posjetite haveibeenpwned.com – anti-hakersku stranicu koju vodi Troy Hunt, australski računalni stručnjak za sigurnost. Njegova stranica ima detalje o hakiranim e-mail adresama i lozinkama koje su procurile.

Ako je vaš e-mail na popisu, vjerojatno bi trebali promijeniti svoju lozinku, ako ne i u potpunosti prestati koristiti taj e-mail. Također bi bilo pametno promijeniti svoje druge lozinke ako se podudaraju sa lozinkama na vašem e-mailu.

Osim toga, paziti na sumnjive poruke e-pošte označeni kao „invoice” (dostavnica, faktura) u vaš poštanski sandučić: oni mogu biti ispunjeni zlonamjernim softverom namijenjenim da ukrade podatke o bankovnom računu.

Onliner spambot je ukazao na IP adresu u Nizozemskoj, što upućuje da je lista e-mailova objavljena sa web poslužitelja u toj zemlji.

Vaš e-mail možete provjeriti na stranici haveibeenpwned.com.
 

Processing the largest list of data ever seen in @haveibeenpwned courtesy of a nasty spambot. I’m in there, you probably are too.

— Troy Hunt (@troyhunt) 28. kolovoza 2017.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nakon uređaja ‘Smart Meter’ i ‘Smart TV’ tehnologija za koje je utvrđeno da prikupljenu telemetriju šalju države centrale i njihov sadržaj analiziraju tajne službe, novost u toj obavještajnoj paradigmi su i ‘pametni miševi’ i tipkovnice

Društvena analiza ili društveni inženjering?

Nakon što je ravnatelj CIA-e otvorio Pandorinu kutiju izjavom ‘Ako niste teroristi, nemate se čega bojati’, građanske slobode su došle na najveći udar od 9/11.

Nova regulacija tako bi, ukoliko je vjerovati Sveučilištu Brigham Young University i RT-u, jednog dana trebala zahvatiti računala. Istraživanje je obuhvatilo analizu klikanja, pomaka i obuhvaćanja prostora mišem, te utjecaja tih parametara u referenciji s emocionalnim stanjem korisnika.

I ne samo to – cilj je bio analiza i predviđanje korisnikovog mentalnog stanja, naročito negativnih emocija. Nezadovoljstvo je tako okarakterizirano sporijim, kraćim, nepravilnijim i nepreciznijim pomacima miša. Slične stavke su i kod zadovoljstva, živčanosti, rastresenosti…

‘Ova tehnologija bi i web stranice trebala učiniti pametnijima’ smatra voditelj projekta Jeff Jenkins. ‘Web bi mogao ići ispred pukog predstavljanja informacija – mogao bi te osjetiti. Mogao bi shvatiti tvoje osjećaje u realnom vremenu’.

Subliminalna manipulacija korisnika

Sve je regularno dok je u domeni istraživanja, no što se događa kada se ovakvi podaci zlouporabe u marketingu i društvenom inženjeringu?

‘Oglašivači će moći poraditi na subliminalnom planu web iskustva – usluga će biti bliža korisnicima, a negativne emocije neće ometati istraživanje’ tvrdi članak – no, ovakve ‘podsvijesne’ igrice zabranjene su i EU zakonima.

Sudeći po ranijim iskustvima, tako što nije nimalo strano oglašivačkom i obavještajnom sektoru pa to više niti ne skrivaju.

Ovaj eksperiment čiji će se rezultati tek upotrebljavati uključio je 65 nasumičnih korisnika ‘Mechanical Turk’ tržnice Amazona gdje su namjerno frustrirani kroz posebni zadatak. Njihove navike su se analizirale i tako se došlo do rezultata.

Slična stvar ponovljena je na lažnoj e-oglas online tržnici gdje je čak 81.7% korisnika imalo iste reakcije mišem pri istim osjećajima.

Trenutno je u procesu zaključivanje koje emocije predstavljaju konkretne radnje, a sljedeći istraživački poligon bit će tipkovnica. Ne sumnjamo da će doći trenutak kada će tajne službe ovakve podatke koristiti u neke sasvim drugačije svrhe.
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)

Jeste li znali kako neke svakodnevne navike koje radimo rutinski mogu ugroziti vaš oči? Želite li sačuvati vid i oči održati zdravima izbjegavajte sljedeće obrasce ponašanja

Naš organizam se svakodnevno susreće s nizom negativnih utjecaja koji mu mogu naškoditi. Od svih štetnih utjecaja nije se moguće obraniti pa se organizam na njih s vremenom prilagodi.

Kratkovidnost, na primjer, nastaje kod dugotrajnog gledanja na blizinu. 1900. godine svega je 6% populacije bilo kratkovidno, a danas prosječno 60% ljudi ima problema s nekom vrstom miopije (kratkovidnosti).

U Japanu taj postotak za djecu srednjoškolske dobi je nevjerojatnih 90%.

Dakle, kratkovidnost je u velikom postotku stečena nepravilnom upotrebom očiju. Kod kratkovidnosti mišići se oka naviknu na jedan položaju kome predugo i prečesto ostaju i na taj način drže oko u obliku u kojem može vidjeti u blizinu, ali ne i na daljinu.

Isto je i s dalekovidnošću. Ukoliko dugotrajno gledate na daljinu, oči će se prilagoditi da bi trpile što manji napor i vaš će se vid pokvariti. Ovo su samo svije u nitu od brojnih prilagodbi koje tijelo vrši.

Slomljena kost zaraste, zub se izliječi od karijesa, oči vraćaju svoj prirodni vid

Postoje razne metode za vraćanje zdravog i oštrog vida, samo najteža od svih je upornost, i vježba. Vid nije irreverzibilan i može se ispraviti prirodnim vježbama. Naravno, za to treba vremena. Nekima trebaju mejseci, a nekima godine da bi došli do svojeg savršenog vida.

Svakako ukoliko čitate ili gledate kompjuter sa naočalama i lećama, nikada nemojte udaljeni manje od 50 cm, jer vam tada slijedi degradacija vida.

Gledanje u mutnoj zoni je zdravo i koristno, a ne loše kao što nam oftomolozi govore

Mutna zona dio je vašeg videokruga koji ne vidite jasno. Između dijela koji jasno vidite i dijela koji vam je zamućena nalazi se zamišljena granica. Cilj vježbi koje poboljšavaju vid i cilj samog poboljšanja vida je pomicanje te zemišljene granice što dalje, dok vaš vid ne postane savršen.

Za ljude koji boluju od kratkovidnosti, mutna zona se najčešće nalazi na udaljenosti od pola metra ili manje. Kod dalekovidnosti ta je zona obično sve što se nalazi bliže od pola metra.

Važno je da skinemo često naočale ili kontaktne leće i gledate u svoju mutnu zonu. Što je manje gledate, manje ćete vidjeti. Čak i dako vam je sve mutno, nemojte se bojati pogledati i naravvno prihvatiti ono što vidite. Cilj gledanja u mutnu zonu je da stimulirate jačanje veze i slanje signala na dijelu oko – mozak. Ni u kom se slučaju ne naprežite da biste bolje vidjeli. Opustite se, dišite pravilno i, naravno, trepćite.

Donosimo vam 5 navika kojima redovito kvarimo vid:

1. Gledanje filmova na laptopu ili tabletu
Iako je praktično i zabavno, gledanje filmova, serija ili dugo čitanje s laptopa ili tableta je vrlo štetno za vaš vid.

Blizina ekrana koji je tek 20 do 30 centimetara udaljen od vašeg lica značajno umara i napreže oči zbog čega se mogu javiti i glavobolje. Svako toliko napravite pauzu od 5 minuta i gledajte u daljinu.

“Premalo treptanja dok radite na računalu isušuje oko i izaziva iritacije poput peckanja i svrbeži oka. “

2. Odlazak na sunce bez sunčanih naočala
Osim što šteti vašoj koži, UV zračenje vrlo je opasno i za vaše oči te može uzrokovati razne bolesti.

Tijekom kasnih proljetnih i ljetnih mjeseci, kada je UV zračenje najjače ne zaboravite staviti sunčane naočale čija leća ima adekvatnu zaštitu. Naočale nosite tijekom ljeta čak i ako je polu oblačno vrijeme.

3. Čitanje tijekom vožnje
Duga vožnja može biti poprilično dosadna, no umjesto čitanja pronađite si radije neku drugu zanimaciju za oči. Naime, tijekom čitanja u vožnji vaše su oči konstantno u pokretu te se trude uhvatiti fokus.

S obzirom na to da se vaše ruke zbog vožnje stalno pomiču, oko se značajno umara i opterećuje dvostruko više nego kod običnog čitanja zbog čega možete osjetiti glavobolju i zamućen vid.

4. Premalo treptanja pred kompjuterom
Koliko vam se puta dogodilo da ste se tijekom korištenja interneta, čitanja, igranja igrice ili pisanja na računalu ‘zabuljili’ u ekran i jednostavno zaboravili trepnuti.

Premalo treptanja isušuje oko i izaziva iritacije poput peckanja i svrbeži oka. Ako nakon korištenja računala često osjećate spomenute simptome nabavite umjetne suze – kapi koje štite i vlaže oko. U minuti trebate trepnuti oko 5-10 puta.

5. Premalo sna
Poznato je kako premalo sna može uzrokovati tamne i podbuhle podočnjake, no ova vrlo loša navika šteti i vašim očima. Tijekom noći oči se regeneriraju i odmaraju. Prekratak san tako oku ne dozvoljava da se ‘odmori’ te može uzrokovati suhoću oka i pucanje kapilara u oku.
 
(zadovoljna.dnevnik.hr,knjiga/uredio:nsp)

Mislite da ste obrisali dokument ako ste ispraznili ‘koš za smeće’? Uvjereni ste da ste sigurni jer surfate ‘anonimno’? Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine na prvi pogled

Tehnologija je proteklih godina toliko uznapredovala da su neki savjeti koji su bili korisni prije desetak godina postali neupotrebljivi ili čak štetni za nove uređaje.

No znači li to da treba zaboraviti baš sve savjete koje ste tijekom godina čuli o mobilnim telefonima, tabletima ili računalima?

Popular Mechanics je napravio listu mitova koji kruže među korisnicima, a koji mogu i ne moraju biti istiniti. Neki od njih novijeg su datuma, dok su drugi tu već dvadesetak godina.

‘Jailbreak’ i ‘Root’ su ilegalni

Otkako su se na tržištu pojavili pametni telefoni, iskusniji korisnici traže način kako zaobići tvornička ograničenja operativnih programa i pristupiti i onim dijelovima uređaja koji su nedostupni prosječnim korisnicima.

Najpopularnije su metode ‘Jailbreak’ za uređaje s iOS-om odnosno ‘Root’ za uređaje s Androidom. Radi se, zapravo, o ubacivanju operativnog sustava u pametni telefon bez tvorničkih ograničenja koje je proizvođač ugradio u originalni operativni sustav.

No da li je ‘jailbreakanje’ i ‘rootanje’ ilegalno i zabranjeno zakonom? U SAD-u su odlučili kako je ‘jailbreak’ na iPhoneu legalan, ali time korisnici gube Appleovu garanciju, dok je na iPadu to još uvijek sivo područje.

U Hrvatskoj se još nitko nije pozabavio pravnom stranom ‘rootanja’ i ‘jailbreakanja’ uređaja.

U svakom slučaju, promijenite li operativni sustav na uređaju ili kroz ‘jailbreak’ ili kroz ‘root’, proizvođači vam neće više priznavati garanciju. Ako se bilo što dogodi s uređajem nakon toga, popravak ćete platiti kao da nemate garanciju.

Isplati li se riskirati? Milijuni korisnika koji su ‘jailbreakali’ ili ‘rootali’ svoje uređaje tvrde da se isplati, ali i da uvijek postoji rizik da umjesto ‘boljeg’ uređaja na kraju završite s ‘ciglom’.

Što se tiče ‘otključavanja’ uređaja s mobilne mreže, Pravilnikom o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga propisano je da operator može ograničiti mobilni uređaj na rad unutar svoje mreže samo za vrijeme minimalnog trajanja pretplatničkog ugovora. Nakon isteka ugovora, odnosno u slučaju pre-paid korisnika nakon 12 mjeseci korištenja usluge, operater bi trebao na zahtjev korisnika i bez naknade ‘otključati’ uređaj.

Što više ‘crtica’, to je bolji signal

Sjećate se onih scena s početka ere mobilnih uređaja kada ste ulaskom u zgradu ili tunel izgubili signal, prekinuo vam se poziv ili niste mogli poslati SMS poruku, a pogled na ekran pokazao je da nemate niti jednu ‘crticu’ koja je označavala jačinu signala?

Znači li to da je potrebno što više ‘crtica’ da bi nam signal bio bolji? Da i ne. Kvaliteta samog signala ne ovisi o ‘broju crtica’. One označavaju koliko je jak signal prema odašiljaču.

Ukoliko je odašiljač opterećen, možete imati sve ‘crtice’, a da i dalje ne možete uspostaviti poziv. Najbolji je primjer Nova godina kad svi šalju poruke ili zovu pa se dogodi da vam ‘puca’ veza ili ‘ne prolaze’ SMS poruke.

Isto tako, prikaz jačine signala varira od uređaja do uređaja. Stariji uređaji sa slabijim prijemnikom na ekranu mogu imati tek jednu ili dvije ‘crtice’, dok će kod novijeg uređaja s jačim prijemnikom signal biti ‘pun’.

LED i LCD su različite tehnologije

Proizvođači ekrana i televizora vole isticati različite slova uz modele svojih uređaja kako bi naglasili da je upravo taj uređaj napravljen pomoću najnovije tehnologije. Tako su često LED i LCD prikazane kao dvije različite tehnologije, no to nije u potpunosti točno.

LED je zapravo oznaka koja označava na koji način se dovodi svjetlost u pozadinu LCD zaslona. LCD televizori u pravilu su nešto deblji jer se oslanjaju na hladne katodne fluorescentne lampe koje emitiraju bijelu svjetlost, a kojoj se potom dodaje boja kako bi se stvorila slika. S druge strane, LED televizori su veoma tanki jer koriste svjetleće diode koje emitiraju svjetlost u boji.

Za razliku od plazmi i LCD televizora, LED televizori i zasloni nešto su štedljiviji što se potrošnje energije tiče, a i navodno traju dulje.

Laptop uvijek može biti ‘u struji’

Baterija u prijenosnom računalu tijekom godina bila je predmet različitih rasprava. Trebali ju vaditi iz računala kad je ono priključeno na struju? Treba li ju u potpunosti prazniti prije ponovnog punjenja? Treba li uopće puniti bateriju do kraja?

Želite li što bolje iskoristiti bateriju na prijenosnom računalu, trebate, prije svega, obratiti pozornost na samo računalo. Ukoliko punite bateriju i radite na računalu te primijetite da se ono jače zagrijava, isključite računalo iz struje. Naime, zagrijavanje smanjuje životni vijek baterije i ona prije slabi.

Osim vrućine, za bateriju je poguban i visoki napon. Poput onog kakav se stvara u bateriji ako se nastavi puniti i nakon što je napunjena do kraja. Stoga želite li održati bateriju što dulje na životu, ili ju punite kad je računalo isključeno, ili ju prestanite puniti netom prije no što dosegne punu napunjenost.

I obratite pozornost na ono što vam signalizira program za upravljanje baterijom, ako je takav dostupan za vaše prijenosno računalo. On vam može reći kada se baterija pregrijava ili koliko je još ciklusa punjenja/pražnjenja preostalo prije no što budete prisiljeni zamijeniti bateriju.

Appleova računala ne dobivaju viruse

Godinama su Appleova računala slovila kao ‘imuna na viruse’. No nakon što je virus ‘Flashback’ zarazio oko 250 tisuća Mac računala, Apple je morao priznati kako njihovo računalo nije imuno na zarazu.

Istina je da su Appleova računala manje izložena virusima i hakerskim napadima jer ih je u svijetu manje od računala koja koriste Windowse kao operativni sustav. Ali kako se i broj Macova povećava iz godine u godinu, tako i oni postaju sve poželjnija meta.

Stoga bi i vlasnici Macova trebali instalirati antivirusni program i obratiti pozornost na internetske stranice kojima surfaju kako bi rizik od zaraze smanjili na najmanju moguću mjeru.

Što više piksela, to je bolja fotografija

Istina je da će kamera sa 16 megapiksela zabilježiti bolju fotografiju nego ona s 3 ili 6 megapiksela, ali to ne znači i da će i konačni rezultat biti bolji.

Hoće li na fotografiji koju ste napravili s kamerom od 16 megapiksela biti vidljiv svaki detalj ovisi ponajprije o samom senzoru kamere. Što je senzor veći, može registrirati više svjetlosnih podataka i više detalja.

Tako možete imati kameru sa 20 megapiksela, ali ako je senzor veličine glave pribadače, svi ti silni pikseli neće doći do izražaja.

Kod mobilnih uređaja, razlika se osjeti i ovisno o softveru koji se koristi za obradu fotografije u samom uređaju. To se najbolje vidi kad nakon ažuriranja sustava fotografije ‘odjednom’ postanu puno čišće i detaljnije.

U prosjeku je 10 megapiksela i više nego dovoljno za svakodnevnu uporabu.

Za najbolje HD iskustvo, trebaju vam i najskuplji kablovi

Proizvođači kabela stalno izbacuju nove, ‘još bolje’ kabele koji bi trebali osigurati savršeni zvuk i sliku. No kod HDMI kablova to i nije točno.

HDMI kabeli prenose digitalni signal koji ili prolazi kroz kabel ili ne prolazi. Stoga nije bitno imate li kabel sa zlatnim konektorima ili onaj koji ste kupili u obližnjoj trgovini za 30 kuna. Ako je ispravan i dobro spojen, prenositi će signal bez problema.

Jedina iznimka mogla bi biti ako vam treba kabel dulji od 3-4 metra. Kako kod jeftinih kablova na većim udaljenostima može doći do slabljenja signala, za takve slučajeve možda ne bi bilo loše dati koju kunu više. Ali to i dalje ne znači da vam treba kabel sa zlatnim konektorima, osim ako ga baš želite imati kod kuće.

Pražnjenje ‘Koša za smeće’ briše dokumente zauvijek

Želite li obrisati neki dokument na svom računalu, poslati ćete ga u ‘Koš za smeće’, a potom taj ‘Koš’ isprazniti i dokument je izbrisan. Nije baš tako.

Naime, kad korisnik isprazni ‘Koš za smeće’ na računalu, računalo nije fizički obrisalo niti jedan dokument sa svog tvrdog diska. Ono je samo obrisalo veze koje su bile stvorene prema tom dokumentu i zabilježilo kako prostor na kojem se dokument nalazi može ispuniti nekim drugim dokumentom.

Kako biste u potpunosti obrisali dokument s računala, potrebno je napraviti još jedan korak. Na Macu je potrebno odabrati ‘secure empty Trash’ opciju, dok će korisnici Windowsa morati posegnuti za specijaliziranim programima koji zaista uništavaju sve tragove dokumenta na računalu.

No i to samo pražnjenje ‘Koša za smeće’ ima svoje prednosti. Ukoliko ste neki dokument nehotice obrisali, vjerojatno ćete ga moći povratiti. Barem u teoriji.

Privatno surfanje štiti vašu privatnost

Gotovo svi internetski preglednici imaju mogućnost ‘privatnog’ ili ‘anonimnog’ surfanja internetom. No iako vas mogu uvjeravati da kad uključite tu opciju surfate internetom anonimno, to nije točno.

Iako preglednici tijekom ‘privatnog’ surfanja neće bilježiti informacije o tome koje stranice posjećujete ili što upisujete u obrasce, vaš internetski provider, same web stranice, ali i oglašivači i dalje mogu pratiti što radite na internetu.
Želite li zaista biti anonimni dok surfate, potreban vam je ‘posrednik’ odnosno ‘proxy server’ poput Tora koji će maskirati vašu IP adresu i prikazati vas kao nekog drugog korisnika. Druga je opcija korištenje VPN-a, odnosno sigurne veze koja kodira sve podatke koje šaljete u svijet i tako štiti vašu privatnost.
 
(tportal.hr/uredio: nsp)

Južno od Velikog slanog jezera u saveznoj državi Utah, Nacionalna sigurnosna agencija (NSA), američka obavještajna agencija, čuva jednu od svojih najskupljih tajni. Ovdje na 100.000 četvornih metara, nadomak vojnog kampa Williams, NSA gradi ogromne zgrade za superbrza računala.

Ovaj projekt je ukupno koštao oko dvije milijarde dolara (1,5 milijardi eura), a kompjuteri će moći pohraniti gigantsku količinu podataka, najmanje 5 milijardi gigabajta. Samo struja neophodna za napajanje rashlade za servere koštati će 40 milijuna dolara godišnje.

Bivši službenici NSA Tomas Drake i Bill Binney rekli su za Spiegel da će ovo postrojenje skladištiti osobne podatke ljudi diljem svijeta, koje će se čuvati desetljećima. U njih spadaju mailovi, razgovori na Skype-u, pretraživanja na Google-u, recenzije na YouTube-u, postovi na Facebook-u, bankarski transferi – elektronski podaci svake vrste.

“U Utahu imaju sve o vama”, kaže Drake, “Tko donosi odluku da li će se ti podaci pregledati? Tko odlučuje što s njima činiti? “Binney, matematičar i bivši utjecajni analitičar u NSA, računa da su poslužitelji dovoljno veliki da uskladište čitavu elektroničku komunikaciju čovječanstva u narednih 100 godina – što njegovim bivšim kolegama daje mogućnost da čitaju i slušaju u zaista laganom tempu.

James Klaper, direktor nacinalne sigurnosne službe, potvrdio je postojanje obimnog nadzornog programa. Predsjednik Barack Obama je objasnio da je kongres odobrio ovaj program – ali da su iz njega izuzeti američki građani.
Strogo povjerljivi dokument koje su objavili Washington Post i britanski Guardian pokazuje odakle NSA dobiva većinu svojih podataka. Prema ovom dokumentu, koji je navodno objelodanio bivši službenik CIA-e Edward Snowden, ova obavještajna služba je počela zahtijevati izravan pristup poslužiteljima od američkih internet kompanija 2007.

Programu je prvo pristupila tvrtka Microsoft dajući sve svoje podatke. Yahoo je ušao godinu i po dana kasnije, zatim Google, Facebook, PalTalk, YouTube, Skype (vlasnik Microsoft) i AOL. Zadnja tvrtka koja je izrazila spremnost surađivati je Apple, u listopadu 2012. U ovom povjerljivom državnom dokumentu agencija ponosno navodi da podatke prikuplja “izravno s poslužitelja” ovih kompanija.

Navedene tvrtke su naravno negirale ove tvrdnje. Ali ako je ono što piše u dokumentu istina, NSA može znati što radi svaka osoba na svijetu koja koristi usluge tih tvrtki, što uključuje i milijune Nijemaca.

Njemačka ministrica za zaštitu prava potrošača Ilse Aigner zatražila je “jasne odgovore” od tvrtki navedenih u dokumentu, a njemačka stranka Zelenih zahtijevala je da vlada smjesta provede istragu o programu PRIZMA (Prism).

“Totalno nadziranje svih njemačkih građana od strane NSA potpuno je neprimjereno”, rekao je tajnik skupine Zeleni Volker Beck. Ova stranka je predložila da se o toj temi raspravlja na skupštinskom zasjedanju sljedećeg tjedna.

***

Postrojenje u Utahu okruženo je sigurnosnim ogradama, psima čuvarima i sigurnosnim kamerama, i opremljeno biometrijskim sustavom identifikacije. Dva izvora kažu da lokacija ovog postrojenja nije slučajnost. U Utahu živi najveći broj mormona na svijetu.

Ova izrazito patriotska vjerska zajednica šalje svoje mlade članove svuda po svijetu kao misionare – a mnogi su kasnije regrutirani u Nacionalnu gardu Utah, u čijoj 300. vojno-obavještajnoj brigadi služi 1.600 lingvista. NSA ima pristup ovim lingvistima u svako doba, a jedan insajder vjeruje da se oni koriste za “analizu međunarodnih telekomunikacija”.
 

Prikaz veće karte
 

Prikaz veće karte
 
U tajnom dokumentu, špijunski program NSA naziva se Prism (Prizma). Prizma je također oblik koji reflektira svjetlost u optičkim kablovima – dakle kablovima koji čine osnovu svjetskog internet prometa. Ovaj dokument, odobren za interne prezentacije u NSA, pokazuje da podaci koji putuju iz Europe u Aziju, pacifička regija ili Južnu Ameriku, često prolaze kroz servere u SAD. “Telefonski poziv praćene osobe, njegova elektronska pošta ili poruka na chatu proći će najjeftinijim, a ne fizički najdirektnijim putem”, navodi se u dokumentu.

Bushova administracija je legalizirala ovu novu dimenziju državnog špijuniranja, ali je Obamina administracija obnovila taj zakon u prosincu 2012. Ovaj zakon omogućuje, primjerice, nadgledanje svih korisnika Google-a koji žive izvan SAD, kao i komunikacije između američkih građana i ljudi u drugim zemljama.

Dokument također otkriva da pomoću programa kao što je Prism, NSA reinterpretira pravnu osnovu za svoje djelovanje u jednom ključnom aspektu. Desetljećima su sigurnosnim službama bili neophodni nalozi specijalnog suda sa preciznim specifikacijama o osumnjičenicima, ukoliko su na primjer željele nadgledati račun elektroničke pošte. Sada je dovoljno da NSA ima uvjerljive dokaze da ta osoba ili živi u inozemstvu ili komunicirati s nekim tko živi izvan SAD. Ovim se proširuje krug potencijalnih osumnjičenih, preskaču se birokratske prepreke i snižava se razina međusobne kontrole, čime se olakšava i ubrzava prikupljanje podataka o još većem broju ljudi.

Mogućnosti NSA za prikupljanje podataka daleko nadilaze okvir američkih internet poslužitelja. Ova agencija također vrši prismotru diljem planeta, na primjer pomoću satelita. Pritom je instalirala moćne antene u raznim zemljama, koje presreću razgovore vođene preko mobitela. Nijedna država nikada nije sakupljala podatke u tom obimu.

NSA je koristan partner njemačkih vlasti. Dirktor NSA, general Keith B. Alexander, redovito prima delegacije iz Njemačke u svom stožeru u Fort Mid-u. Ovi sastanci su obično konstruktivni, djelomično zato što su odnosi jasni: NSA skoro uvijek zna mnogo više, dok se Nijemci ponašaju kao njezini asistenti. Njemačka obavještajna služba BND provodi razne tajne operacije u suradnji s NSA, od kojih se većina odnosi na masovno prikupljanje podataka. Njemačke vlasti su također pomagale ovoj američkoj sigurnosnoj agenciji, naročito u kriznim regijama.

Što se tiče NSA, ona redovito sa njemačkim sigurnosnim službama dijeli svoja saznanja o osumnjičenima. Plan o postavljanju bombe islamističke terorističke grupe u Njemačkoj, takozvane skupine Zauerland, otkriven je 2007. tako što je NSA presretnula mailove i telefonske razgovore i proslijedila ih njemačkim kolegama.

Prema bivšem službeniku NSA, američki programi su korišteni i u Njemačkoj, iako jedan bivši visoki njemački sigurnjak kaže da njemačke vlasti nisu sudjelovale u programu Prism.

Sada je jasno da su višegodišnje sumnje stručnjaka bile opravdane – da NSA nadgleda svaku vrstu eletronske komunikacije diljem planeta. Postavlja se jedno važno pitanje: kako jedna sigurnosna agencija, čak i kada je toliko velika kao NSA sa 40.000 zaposlenih, može smisleno raditi s takvim morem informacija?

Odgovor na ovo pitanje krije se u pojavi o kojoj poslovna zajednica trenutno dosta razgovara, a koja se naziva “big data”. Zahvaljujući novim tehnologijama obrade podataka, sada je moguće povezati potpuno različite oblike informacija i analizirati ih automatski.

Jedan od rijetkih uvida u to što sigurnosne agencije mogu učiniti pomoću ovog pristupa pružio je prošle godine David Patreus. Taj novi vid analize podataka podrazumijeva otkrivanje “veza koje nisu očite”, kako je u to vrijeme novi direktor CIA-e objasnio na jednoj konferenciji. U to spada, na primjer, “pronalaženje veza između ove kupnje, onog telefonskog poziva, mutne video snimke, carinske i imigracijske informacije.”

Cilj je, prema Patreusu, da veliki podaci “dovedu do automatskog otkrivanja, umjesto da se oslanjamo na to da će pravi analitičar postaviti pravo pitanje”. Algoritmi automatski pronalaze veze u amorfnom moru podataka koje pročešljavaju. “CIA i naši partneri iz sigurnosne zajednice moraju znati plivati ​​u oceanu “velikih podataka”. Moramo biti prvorazredni plivači – zapravo, najbolji”, nastavio je direktor CIA-e.

Važnost “big data” analize za američke obavještajne agencije može se vidjeti iz novca koji NSA i CIA u nju ulažu. Ona ne samo što obuhvaća višemilijunske ugovore s tvrtkama specijaliziranim za dubinsku analizu podataka, nego CIA pritom izravno investira, kroz svoju tvrtku In-Q-Tel, u nekoliko “big data” startup tvrtki.

Poanta je da se ljudi i njihovo ponašanje učine predvidljivim. Istraživački projekti NSA usmjereni su na predviđanje, na temelju telefonskih podataka i postova na Twitteru i Facebooku, kada će se dogoditi pobuna, društveni protest ili drugi događaj. Ova agencija također istražuje nove metode analize sigurnosnih videa u nadi da će prepoznati sumnjivo ponašanje prije nego što se napad izvrši.

Gas Hunt, glavni tehnološki direktor CIA, je izravno priznao:

“U suštini, mi pokušavamo sakupiti sve i da to vječno sačuvati”. Hunt je objasnio na što točno misli kad kaže “sve”: “Vrlo smo blizu toga da možemo prikupimo sve ljudski generirane informacije”, rekao je on.

Ovu izjavu je teško pomiriti s četvrtim amandmanom američkog ustava, koji jamči pravo na privatnost. Vjerojatno je Hunt zato dodao, skoro izvinjavajućim glasom: “Tehnologija napreduje brže nego što je država ili zakon mogu pratiti.”
 

 
 
(pescanik.net, nsa.gov1.info, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=14268"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

• Izraelski znanstvenici pronašli da Facebook može izazvati ‘povredu i iznevjeru’
  

• Nitko od onih pacjenata na kojima su proučavalo nema povijest bilo psihoze ili zloupotrebe droga
• Jedan pacijent je mislio da ga njegov virtualni prijatelj dodiruje iz ekrana
  

Facebook i druge stranice socijalnih mreža zapravo vas mogu napraviti ludima, smatraju znanstvenici u Izraelu.

Istraživači sa sveučilišta u Tel Avivu su povezali psihotične epizode kod bolesnika do ovisnosti o internetu i iluzija uzrokovanih virtualnim odnosima kultiviranim na društvenim mrežama.

Iako su svi sudionici imali temeljni problem samoće, niti jedan nije imao nikakvu povijest psihoze ili zloupotrebe droga, rekao je tim znanstvenika.
Studije slučaja pacijenata u Izraelu su otkrili da koriste Facebook i druge socijalne mreže, mogu dovesti do psihotičnih slučajeva  i zabluda. Usamljeni ljudi su više vjerojatni da će se osloniti na virtualne odnose, a to može dovesti do boli i izdaje

Voditelj istraživanja doktor Uri Nitzan sa Sveučilišta Tel Aviv Sackler Medicinski fakultet i Shalvata Centar Mentalnog Zdravlja  je rekao: “Kako je internet postao sve prisutniji, tako je postao sve više vezan za psihopatologiju.

Kompjutorska komunikacija, kao što je Facebook i chat grupe su važan dio ove priče”.

Slabo obrazovani će najvjerojatnije biti ovisnici o Facebooku

Studija sa Sveučilišta u Gothenberg utvrdila je da osobe s niskim prihodima i nisko obrazovani ljudi provode najviše vremena na Facebooku.

I u ovu skupinu, oni koji su proveli najviše vremena na web stranici su bili manje sretni i manje zadovoljni svojim životima.

Do 85% posto anketiranih korisnika Facebooka prijavljuje se na stranice za društveno umrežavanje na dnevnoj bazi.

A 26% posto njih se osjeća “nelagodno” ako se nisu prijavili redovito.

Žene u prosjeku potroše 81 minutu dnevno na Facebook-u.

Dok muškarci troše 64 minuta dnevno na Facebook-u.

Studija je napravila dubinski pogled na tri pacijenta dr. Nitzana.

Istraživanje je našlo izravnu vezu između psihotičnog ponašanja i njihove internet ili Facebook komunikacije.

Sva trojica pacijenata dr. Nitzan je sklono osamljenom životu i nalaze utjehu u intenzivnim virtualnim odnosima.

Iako su ti odnosi bili pozitivni na prvi pogled, kasnije su doveli do osjećaja povrijeđenosti, izdaje, i zadiranja u privatnost.

Dr. Nitzan naglašava:

“Pacijenti dijeli neke ključne karakteristike, uključujući osamljenosti ili osjetljivosti na gubitak ili odvajanje od voljene osobe, pomanjkanje iskustva s tehnologijom, i to bez prethodne povijesti psihoze ili zlouporabe droga.”

“U svakom slučaju, veza postoji između postupnog razvoja i pogoršanja psihotičnih simptoma, uključujući deluzije, tjeskobe, zbunjenosti, i povećanog korištenja računalnih komunikacija.”

“Dobra vijest je da bi svi pacijenti, koji su svojevoljno potražili liječničku pomoć, mogli biti potpuno oporavljeni uz pravilno liječenje i njegu.”

Istraživanjem u 2012. je utvrđeno da žene troše najviše vremena na Facebooku – 81 minute po danu – u usporedbi s 64 minute za muškarce. Slabo obrazovani će se najvjerojatnije zakačiti na ovisnost o Facebook-u

Dr. Nitzan je dalje naglasio:

“Svi pacijenati su razvili psihotičke simptome koji su povezani na situaciju, uključujući i zablude u svezi osobu iza ekrana i njihove veze putem računala.”

“Dva pacijenta su se počela osjećati ranjivo kao rezultat dijeljenja privatnih podataka, a jedan čak doživio taktilne halucinacije, vjerujući da je osoba iza ekrana fizički dira.”

“Neke od problematičnih značajki interneta odnose na pitanja geografskog i prostornog izobličenja, izostanak neverbalnih znakova, i težnje prema idealizaciji osobe s kojom se komunicira, postajući intimnim bez susreta licem u lice”.

On je dodao da stručnjaci za mentalno zdravlje ne bi trebali zanemariti utjecaj interneta kad razgovaraju sa pacijentima.

“Kada pitate nekoga o njegovom društvenom životu, vrlo je osjetljivo pitati o navikama na Facebook-u i društvenim mrežama, kao i korištenju interneta.”

Jeste li zakačeni? Jednostavna ljestvica od šest stupnjeva koja odvaja zdravog korisnika od FACEBOOK OVISNIKA – Ovo su šest osnovnih izjava. Odaberite sljedeće: 1 = vrlo rijetko, 2 = rijetko, 3 = ponekad, 4 = često i 5 = vrlo često.

• Trošite puno vremena razmišljajući o Facebook-u ili planu korištenja Facebooka?
• Osjećate potrebu da koriste Facebook sve više i više?
• Koristite Facebook kako bi zaboravili osobne probleme?
• Pokušali ste smanjiti korištenje Facebooka bez uspjeha?
• Postajete nemirni ili uznemiri ako vam je zabranjeno korištenje Facebooka?
• Koristite Facebook toliko da ima negativan utjecaj na vaš posao / studij?
• Ako ste odgovorili 4 (često) ili 5 (uvijek) na najmanje četiri od šest pitanja, onda biste mogli biti ovisni o Facebooku.

“Kako se ljudi ponašaju na internetu je vrlo važno kod psihijatara, koji ne bi trebali ignorirati tu dimenziju obrazaca ponašanja svojih pacijenata.”

Dr. Nitzan na kraju kaže:

“Naše istraživanje pokazuje da, dok tehnologija kao što je Facebook ima brojne prednosti, neki pacijenti će biti oštećeni na društvenim mrežama, čime se privlači one koji su usamljeni ili ugrožene u svojim svakodnevnom životu ili djelovati kao platforma za cyber-mobbing i druga agresivna ponašanja.

“Svi ovi čimbenici mogu pridonijeti da pacijent prekine doticaj sa stvarnošću, te razvije psihotično stanje”.

Rad je objavljen u časopisu Israel Journal of Psychiatry and Related Sciences.

Autori planiraju učiniti više dubinskih istraživanja na Facebook-u, proučavajući značajke i aplikacije koje imaju potencijal da naškode emocionalno ili izazvati emocionalnu štetu drugima.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(infowars.com,dailymail.co.uk/uredio: nsp)

Međunarodni sporazum iz 1988. godine potpisan između 114 zemalja uspostavlja liberalizaciju međunarodne telekomunikacije dajući internetu imunitet od svih ekonomskih ili tehničkih regulacija.

Izdvajajući time internet iz tokova standardnih regulativa stvoren je medij s vlastitim integritetom i do danas, ne nadvladanim potencijalom koji podupire privatnost korisnika i osigurava slobodu govora i anonimnost.

Vrijeme akademskog interneta je trajalo do 1992. godine kada je tadašnji potpredsjednik SAD Al Gore donio dekret o komercijalizaciji mreže nakon čega je uslijedila i privatizacija pod sjajem potpune slobode.

Internet je od tada pa narednih dvadeset godina autonomna mreža bez fizičkog vlasnika i nadzora uz samo povremene ispade i nasrtaje na njegovo demokratsko lice. Danas, internet broji preko dvije milijarde korisnika i zauzima jedinstveno mjesto u komunikacijskom sustavu na planetarnom nivou.

Također, u povijesti svjetske mreže, posljednja godina broji rekordan broj nasrtaja na njezinu slobodu i po učestalosti i po broju pokušaja da se uspostavi totalitarna kontrola jedinog neovisnog i slobodnog medija na planeti.

Kada napravimo presjek događaja, interes u kontroli pronalaze vladajuće “elite” koristeći se najegzibicioznijim metodama pa sve do bizarnih pokušaja ultimativne i otvorene cenzure poput pritiska kabineta Silvio Berlusconi-ja na Wikipediju i korekciju nepodobnih sadržaja pokazujući time svu svoju slabost i nemoć pred otvorenim i slobodnim medijem.

Karakteristike nemoći i straha pokazuju i drugi pokušaji pokrenuti lavinom događaja iz Kaira krajem 2010. godine kada je internet odigrao prvu aktivnu ulogu u promjeni političkog režima. Strah je prodrmao prvo SAD, a zatim i europske zemlje. Bitno je spomenuti da su prvi pokušaji kontrole zasnovani na ultimativnim tehničkim sustavima kao u primjeru Hab-stop uredbe.

Kako ta, a i mnoge druge inicijative nakon nje nisu prošle ni u političkim ni u javnim krugovima, iznjedrila se zaobilazna metoda koji promovira sigurnost, regularnost podataka, intelektualno vlasništvo … itd.. Otuda, niz prijedloga izvire stavljajući sekundarne ciljeve na prvo mjesto. Posljednji u nizu takvih je PIPA i SOPA prijedlog zakona.

Danas se suočavamo sa nevjerojatnom torturom vladajuće klase koje shvaća da internet ugrožava režim i nadilazi dosadašnje političke metode manipulacije društvom, a krijući prave interese, pritisci na slobodu interneta su postali stalni i svakodnevni.

Zajednička potreba svih pozicijskih stranaka je uvođenje potpune kontrole elektroničkih komunikacija uspostavom automatske obrade signala i klasifikacije, legitimno sankcioniranje pojedinaca i grupa na mreži i mogućnost trenutačne obustave komunikacijskih kanala.

Imajući pravi motiv u vidu, prepoznajemo suštinske čimbenike koji posjeduju potencijal i pružaju alibi drakonskim mjerama: sigurnost i terorizam (potrošena i propala ideja nastala slučajem 9/11), ekonomska kontrola (ideja uspostave kontrole novca kroz onemogućavanje trgovine putem interneta), tokovi informacija ( filtriranje i klasifikacija stranih sadržaja – temeljen na cenzuri u Kini i drugim totalitarnim režimima), govor mržnje (kontrola sadržaja – propala ideja talijanskih i britanskih političara), intelektualno vlasništvo (trenutno aktraktivna forma koja pored famaceutske industrije lobira najveće svjetske kompanije).

Za viđenje budućih slučaja, treba znati da su izjalovljenim pokušaji uspostave kotrole na globalnoj i međunarodnoj razini iskustveno doprinijeli sofistikaciji i da očekujemo mnogo suptilnije manipulacije na mikro razinama unutar političkih granica, a kroz ujedinjene ideologije npr. Europske unije ili korpirativne konglomerate. Radi se dakle, o provođenju ideja u manjim – lokaliziranim sredinama kroz promociju viših ciljeva i dobrobiti društva.

ACTA je jedan od ozloglašenih sporazuma čija je namjena suzbijanje trgovine elektroničkim falsifikatima. Trenutno se nameće svim zemljama, članicama Europske Unije i Svjetske trgovinske organizacije, ali se nekim slučajem prijedlog nalazi i u Hrvatskoj koja nije članica ni jedne od spomenutih. Također, ACTA je branjena obvezama Hrvatske da svoje zakonodavstvo uskladi s propisima EU.

Osvrnut ćemo se ovom prilikom na prošlogodišnji prijedlog pravilnika koji službama sigurnosti u Hrvatskoj daje odriješene ruke nadzoru po “slobodnoj volji”, a koja je potpuno suprotna odlukama Europskog suda za ljudska prava.

Ovim se postavlja pitanje selektivnog provođenja preporuka EU u Hrvatskoj i više nego očite želje vladajuće klase uspostaviti ultimativni režim nad građanima. Također, od uspostave elektroničkih dokumenata 2010. godine, poznato je da je “selektor” viša instanca koja diktira uvjete ponašanja te da je Hrvatska elektronički poligon za vježbu.

ACTA omogućuje blokiranje pristupa “spornim” internet adresama, potpuni nadzor korisnika i filtriranje protoka u realnom vremenu ali i drakonske mjere prekršiteljima. Jedan od velikih problema ACTA-e je nizak prag tolerancije za izricanje sankcija za kazneno djelo na internetu što omogućava gotovo nekontrolirani nadzor i “laku” mogućnost intervencije organa vlasti.

Kako bi upotpunili sliku, potrebno je naglasiti da osim samih tvoraca ACTA-e, SAD i Japana, a kasnije Kanade, Švicarske i EU, savjetodavni odbor okuplja multinacionalne korporacije što nas opet vraća na događaje sa početka 2011. godine kada je SAD pokušala privatizirati internet sjedinjujući najveće telekomunikacijske provajdere oko jednog interesa – enormne financijske dobiti zarad potpune kontrole prometa.

Protiv uvođenja ACTA-e su se između ostalih izjasnile Njemačka i Nizozemska, a podlegao je i Europski parlament koji je zbog neprihvaćanja sporazuma odgodio ratifikaciju. Javnost u Hrvatskoj je jasno dala do znanja da ovaj sporazum nije poželjan, ističući povredu brojnih ljudskih prava i prava na slobodu izražavanja i privatnost koji duže vrijeme upućuje na moguće scenarije kontrole.

Među svjetski priznatim ličnostima, oglasili su se dr. Gerald Celente (direktor instituta za istraživanja trendva u New York-u), Nick Peckls (direktor organizacije za zaštitu slobode Velike Britanije), Robert McDowell (čelnik američke Federalne komunikacijske komisije) i drugi.

Nagovještaji su da ovaj prijedlog neće zaživjeti, ali i da ćemo pretrpjeti brojne pritiske organizacija koje zagovaraju obranu intelektualnog vlasništva koje su praktično “kupljene” idejom o piratstvu i imaju osobni interes. Njihovi lobisti međutim, nemaju na umu širu sliku od svoje slijepe želje za kapitalom stavljajući se na uslugu sustavima porobljavanja.

Napominjemo da se intelektualna svojina ne čuva tehnološkim metodama već pravnim sustavom. Ukoliko bi se vodili ovim primjerom, bilo bi razumno zatvoriti sve muzeje kako bi se uveo red u kopiranju i krivotvorenju dijela svjetske baštine. Glavnu ulogu igra svjetska vladajuća elita u misiji za globalnom i legitimnom kontrolom stanovništva koja vodi do tehnokratske ultimativne vlasti.

Budućnost kontrole interneta će ići tokovima novca i naredni pokušaj će se dogoditi na bilo kojem društvenom nivou gdje kapital ima ogromnu ulogu. Time se “baca mamac” korisnicima telekomunikacijskih usluga koji na radost, već danas prepoznaju skrivene želje raznih svjetskih organizacija.

Tekst završava informacijom da je na dan 27. veljače u Ženevi počeo diplomatski proces koji za rezultat treba Ujedinjenim narodima osigurati kontrolu nad internetom.

Trenutno, monitoring interneta provode američke neprofitne organizacije poput ICANN i IETF koje osiguravaju “besplatan i slobodan internet”. Predloženo tijelo UN-a bi kontrolu premjestilo u ruke vlada što bi omogućilo kontrolu i cenzuriranje pristupa intertnet i ugrozilo njegovu neutralnost, a samim tim prekršilo i UN-ov izvještaj koji pristup internetu kategorizira kao jedno od ljudskih prava.
 
 
izvor: vestinet.rs/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12440"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]