Pored rata za Hrvatsku vodio se i rat za društvenu imovinu Hrvatske. Borila su se dva gospodarska lobija: zagrebački (Nikica Valentić, Franjo Gregurić, Franjo Luković…) i hercegovački (Miroslav Kutle, Ivić Pašalić, Božo Prka…)

Zagrebačka banka bila je privatizirana preko “tajnih privatizatora”, a “Elan” kupljen radi spašavanja Darka Ostoje i Čačićeva “Coninga”.

Izvršna se vlast i njezina moć iz legalnih institucija preselila u Tuđmanov ured. INA je protuzakonito stjecala vlasništvo nad desecima hotela, dok je PBZ plaćao HVO na dva računa. Jednim je upravljao Mate Boban, drugim Jadranko Prlić, a sve je odluke potpisivao Gojko Šušak bez odobrenja nadležnih tijela.

PBZ je postao samoposluga HDZ-a čiji su tajkuni dobivali kredite bez devizne klauzule! Najčuvanija “državna tajna” bila je da se novac deviznih rezervi trošio na tajkune i njihovo stjecanje društvenih poduzeća. Vladimir Zagorec dao je depozit za kredit Đuri Gavriloviću za kupnju “Gavrilovića”.

Kada se uzmu u obzir svi Manolićevi podaci, teško se oteti dojmu da je Domovinski rat izgleda trajao sve dok se ne “privatiziraju” najunosnija hrvatska poduzeća. Je li se zato išlo tako kompromisno na završetak rata i Srbima, u sklopu Plana Z-4, nudila i njihova vlastita moneta?

Tuđman je dao državnom odvjetniku dozvolu da istraži premijera Valentića, pa je smijenio njega, a ne Valentića. Zašto? Zato jer vam, zaključuje Manolić, jedni ljudi trebaju da osvojite vlast, a drugi da se njome okoristite.

Od devet poglavlja svoje knjige, Manolić je šest posvetio hrvatskoj politici prema BiH koja ga je sukobila s Tuđmanom. On ne sumnja u dogovor Tuđmana i Miloševića o podjeli BiH u Karađorđevu, bez obzira što o tome nema pisanih dokumenata, premda, po mom saznanju, postoje snimke KOS-a koji je snimao njihov susret, jer je nakon Karađorđeva Tuđman ukinuo radijski program za Kosovo na Hrvatskom radiju.

Potpredsjednik Vlade BiH Rusmir Mahmutčehajić kazao je Manoliću da je Izetbegović za dogovor Miloševića i Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine znao već od prvih dana. Nakon formiranja Komisije za pitanje Bosne, koju je u ime Tuđmana vodio Duško Bilandžić, a u ime Miloševića Kosta Mihajlović, i njenog prekida s radom, taj “zemljopisni” posao nastavili su Hrvoje Šarinić i Vuk Obradović. Kako su dogovori jedno, a stanje na terenu donijelo drugo, Tuđman je zbog razaranja Vukovara kaznio Miloševića izlaskom Hrvata na referendum u BiH.

Rat s Bošnjacima

Može li se kazati da je to bio emocionalni dokaz Tuđmanove strateške konfuzije? Jer ako je htio dijeliti Bosnu, onda je to mnogo bezbolnije mogao učiniti neizlaskom Hrvata na izbore u BiH, čime se ova zemlja mogla podijeliti i bez rata? Na suđenju u Haagu Jadranko Prlić optužio je Tuđmana za podjelu BiH.

Do rata između Bošnjaka i Hrvata je moralo doći nakon kroatizacije općina Herceg-Bosne i progona Bošnjaka. Hercegovački lobi u Zagrebu pripremio je sastanak Bobana i Karadžića u Grazu, a zemljovidi su počeli dobivati planirani obris. Počelo je dvojno zapovijedanje, najprije u slučaju Bosanske Posavine. Tuđman je donio odluku o povlačenju HV-a iz Bosanske Posavine iako za to nije bilo ni jednog razloga za državni razlog Hrvatske i BiH, već je glavni geopolitički razlog bio osigurati koridor koji će povezati Republiku Srpsku i Srbiju.

Tuđman je tvrdio da sve u BiH čini kao predstavnik Zapada, posebno Velike Britanije i Amerike i da sam ne snosi odgovornost za svoju bosansku politiku. Kako je to izgledalo u praksi? Britanci su 15. travnja 1993. Šušku pokazali planove napada HVO-a na Ahmiće, Šušak je o tome obavijestio Tuđmana, ali se taj masakr ipak dogodio 16. travnja!

Njime je rukovodio Dario Kordić, lider HDZ-a u BiH. Iz ovoga se primjera vidi i sva licemjernost međunarodne zajednice, u ovom slučaju Velike Britanije, koja je imala vremena dan ranije upozoravati hrvatsku vlast na ono što će se dan kasnije dogoditi u Ahmićima i doći u Ahmiće dan prije zločina i spriječiti ga!

Manolićev je zaključak da je Hrvatska bila pokusni kunić na kojemu su velike sile provjeravale svoje doktrine. U ratu u BiH postojala su 628 logora, od toga su Srbi držali 580, Bošnjaci četiri, a Hrvati 44, za koje je znao Tuđman i njima se upravljalo iz Zagreba.

U BiH je poginulo 9000 tisuća Hrvata, a 25.000 tisuća je bilo ranjenih. Haaški je sud pripremao optužnicu protiv Tuđmana zbog HV-a u BiH, a Hrvatskoj su prijetile otvorene sankcije. Sabor je preventivno donio neistinitu Deklaraciju kako Hrvatska nije bila vojno prisutna u BiH.

Manoliću je sam Šušak priznao za koju je tajnu službu radio, ali on to 1994. nije htio dati u javnost da se njegov razlaz “ne shvati kao da sam htio rušiti Tuđmana ili Vladu”. Šušak je slovio kao “zakleti ustaša”, a otac njegove prve žene Crnogorke bio je visoki oficir JNA, a druge žene nosilac partizanske spomenice 1941. dok mu je brat bio sekretar u Sekretarijatu za narodnu obranu.

Tuđman se htio riješiti Mesića imenovanjem za ambasadora u Francusku, koji je na to odgovorio: “Je li to ono parkiralište gdje je poginuo sarajevski mafijaš Juka Prazina? Ja nisam Juka Prazina, mene ne možeš samo tako ubiti. Morat će se znati tko je to naložio”, aludirajući da su pod Tuđmanovim i Šuškovim patronatom ubijeni čelnici političkih stranaka. U obavještajnom izvještaju od izvora s Kaptola rečeno je da je biskup Jezerinac imao informaciju da je ministar Šušak, preko Perkovića, organizirao ubojstva Paradžika, Kraljevića, Barešića i drugih.

Čeka se druga knjiga

Manolić je i nakon razlaza ostao u kontaktu s Tuđmanom i prenosio mu informacije, primjerice, američkog obavještajnog časnika Roberta LeGoffa kako SAD više ne može tolerirati hrvatsku politiku u Bosni, rat protiv Muslimana, kriminal i korupciju koju vodi političko i vojno rukovodstvo Herceg-Bosne. Američka strana nije htjela da o tim odlukama o Bosni prije sazna Šušak negoli Tuđman, pa je zbog toga Manolić bio odabran za prenositelja te obavijesti.

Tuđman se tek nakon toga sukobio s hercegovačkim lobijem, ali nije uspio u micanju Šuška s vlasti iako je postojala snimka na kojoj Šušak govori da je Tuđman samo privremeno rješenje. Tuđman ga je ipak uspio maknuti iz svoje grupe za preferans.

U posljednjem devetom poglavlju Manolić raspravlja o Stepincu kao mučeniku velikog nadmudrivanja Vatikana i jugoslavenskih vlasti te da su u SKOJ-u i partizanima čitali Stepinčeve antinacionalističke propovijedi. Postoji priča da je Tito naredio oficiru Ozne da u metežu oslobođenja Zagreba likvidira Stepinca što je spriječio Krajačić. I još mnogo sličnih priča i obilje podataka.

U čuvanju državne tajne Manolić je poprilično selektivan pa nekim sudionicima otkriva a drugima prešućuje imena, čuvajući valjda to kao poslasticu za najavljenu drugu knjigu “Obavještajni rad i domovina”. I za nju će, kao i za ovu, vrijediti Krajačićeva maksima: “U obavještajnom radu nema istine, istina je ono u što vjeruješ da je istina.”
 
(slobodnadalmacija.hr)

Deutsche Bank izgubio je pola svoje vrijednosti, kao i Unicredit

Premijer Ivo Sanader 23. listopada 2007. pokušao je otkloniti prve znakove zabrinutosti u hrvatskoj javnosti nakon komentara MMF-a da Hrvatskoj prijeti financijska kriza izjavom: “Nema nikakve šanse da upadnemo u financijsku krizu! Isti taj MMF, koji uopće ne želim komentirati, prije godinu dana dao je Hrvatskoj pohvale pri zaključenju stand-by aranžmana i ocijenio kako Hrvatska može potpuno samostalno voditi svoju monetarnu politiku. Uspjeli smo smanjiti proračunski deficit, a ako HDZ ostane na vlasti, do 2010. dovest ćemo deficit na nulu.”

Godinu dana kasnije, kada je financijska kriza već poharala svijet i pretvorila se u Veliku globalnu recesiju, premijer Sanader je na sastanku s predstavnicima sindikalnih središnjica izgovorio neke od svojih antologijskih rečenica: “Bez dramatike, visimo o niti. Kolokvijalno rečeno, u banani smo.”

Što se događalo za vrijeme postizbornih političkih manevara?

Hrvatski parlamentarni izbori održani su prije tri mjeseca. Od tada se prepolovila tržišna vrijednost Deutsche Banka, osme najveće banke na svijetu, a DAX, njemački dionički indeks, izgubio je četvrtinu svoje vrijednosti. Ista sudbina zadesila je i banke vlasnice najvećih hrvatskih banaka.

Tako se tržišna vrijednost Unicredita, vlasnika Zagrebačke banke, u prošla tri mjeseca prepolovila, a tržišne vrijednosti Bance Intese San Paolo, vlasnice PBZ-a i Erste Banke, smanjile su se za četvrtinu. STOXX Europe 600 Banks, dionički indeks europskog bankarskog sektora, izgubio je trećinu svoje vrijednosti za vrijeme hrvatskih postizbornih političkih manevara.

Lloyd Blankfein, predsjednik Uprave najveće američke investicijske banke Goldman Sachs, osjetio je potrebu da u utorak smiruje uspaničene investitore rečenicom: “Europa ima na raspolaganju cijeli niz mehanizama koji omogućuju bankama osiguranje odgovarajuće likvidnosti i mi ćemo nastaviti poslovati s našim europskim partnerima kao i do sada.” Naime, u ponedjeljak i utorak dionice Deutsche Banka izgubile su šestinu svoje dotadašnje vrijednosti.

Financijski svijet je do prosinca 2015. živio u uvjerenju da će nakon prvog dizanja kamatne stope od strane američke središnje banke u proteklih deset godina postupno doći do povećanja cijene novca i stvaranja potrebnog “kamatnog jastuka” za amortiziranje nove moguće recesije

Neposredni uzrok za ovakvu masovnu rasprodaju dionica bankarskog sektora početkom ovog tjedna bio je uzrokovan gubitkom povjerenja u CoCos, Contingent Convertible Bonds. Nakon što je svijet zahvaljujući popularnim knjigama i filmovima naučio što su CDO i CDS, čije je vrijednosno ispuhivanje bilo stvarni okidač krize iz 2008., na europsko tržište stigao je novi tip CoCosa, konvertibilnih obveznica koje su u proteklih tri godine izdavale samo neke europske banke kako bi zadovoljile obveze regulatora o visini vlastitog kapitala.

Novi instrument obvezuje kupce obveznica da ih u određenim slučajevima moraju pretvoriti u dionice izdavatelja, znači samih banaka. Većina europskih država zabranila je prodaju CoCosa individualnim ulagačima, ali su institucionalni investitori pohrlili u kupnju, prvenstveno privučeni iznimno visokim prinosima.

Naime, financijski svijet je do prosinca 2015. živio u uvjerenju da će nakon prvog dizanja kamatne stope od strane američke središnje banke u proteklih deset godina postupno doći do povećanja cijene novca i stvaranja potrebnog “kamatnog jastuka” za amortiziranje nove moguće recesije.

Panične reakcije vezane uz CoCos

Od održavanja hrvatskih parlamentarnih izbora cijena sirove nafte se prepolovila. I dalje je izražena nesposobnost kineskih vlasti da bez obzira na enormna uložena sredstva održe povjerenje investitora u vrijednosti dionica i nekretnina te posljedično i u naplativost danih kredita. Čekao se samo novi okidač za paničnu rasprodaju, a ovaj put ga je dala japanska središnja banka uvođenjem negativne kamatne stope 29. siječnja 2016.

Povećava se broj financijskih analitičara koji vjeruju da je recesija na nekoliko ključnih tržišta izgledna prije kraja 2016., a povećanje kamatnih stopa odgođeno na duži rok

Budući da je isto značilo samo daljnje produbljenje već postojećeg svjetskog valutnog rata te zadržavanje nulte ili negativne kamatne stope kod većine važnijih središnjih banaka na neodređeno vrijeme, postalo je jasno da su ugroženi postojeći poslovni modeli većine poslovnih banaka.

Europske banke koje nikada nisu do kraja očistile svoje bilance od svih loših i nenaplativih kredita iz Velike recesije našle su se prve na udaru, a panične reakcije vezane uz CoCos samo su oslikale svu krhkost povjerenja investitora i veliku trenutačnu nestabilnost tržišta.

Matematički modeli kretanja prinosa na prvoklasne državne obveznice u odnosu na njihove visokorizične pandane počeli su pokazivati vrijednosti koje obično prethode recesiji. Povećava se broj financijskih analitičara koji vjeruju da je recesija na nekoliko ključnih tržišta izgledna prije kraja 2016., a povećanje kamatnih stopa odgođeno na duži rok.

Kaotičan početak mandata nove Vlade

Sve navedeno vjerojatno je zapaženo na Trgu burze i u Katančićevoj ulici, ali HNB i Ministarstvo financija ne mogu ništa sami učiniti bez Banskih dvora. A tamo je upravo u tijeku kratki tečaj iz bavljenja visokom politikom. Premijer Orešković očito nije očekivao da su boravište i krediti Crnoje, Mamić i Lozančić, igre na Pantovčaku i Kaptolu, stranački izbori u HDZ-u, Hasanbegovićeve mladenačke frustracije i neoprostive političke ljubavi te svakodnevno testiranje “točke loma” sporazuma koji nije koalicija, važniji za spread i yield hrvatskih državnih obveznica od svog njegovog financijskog umijeća.

Za nevjerojatno kaotičan početak mandata nove Vlade zaslužni su svi njeni akteri, a razlozi su višestruki. Predsjednik HDZ-a ima pred sobom unutarstranačke izbore i njegova kadrovska križaljka pri formiranju Vlade te osporavanje prava Ranku Ostojiću da preuzme mjesto čelnika Odbora za kontrolu sigurnosnih službi motivirani su jedino željom osiguranja novog mandata. Predsjednica je napokon dočekala preuzimanje kontrole nad vanjskom politikom i obranom, a SOA se pokazala samo kao ostavljeni trag nepotrebnih i za vlastiti ego teško probavljivih trenutaka slabosti. Umjesto da pokaže strpljenje u za sebe win-win situaciji, ponižavajući premijera svojim preranim potpisom na dokumentu razrješenja čelnika SOA-e, predsjednica skreće na sebe odium mislećeg dijela javnosti. Ako sve završi saborskim povjerenstvom dobit će vrlo ozbiljan politički udarac.

U međuvremenu, Božo Petrov je bez ikakva okolišanja na službenoj Facebook stranici Mosta objavio namjeru da njegov politički projekt treba postati najjača politička opcija u Hrvatskoj. Taj cilj sigurno ne može postići prihvaćanjem pozicije podređenog partnera u ovom braku iz čistog interesa, a bez trunke ljubavi i što je najgore, usuglašenog predbračnog ugovora.

Njegov vremenski horizont su lokalni izbori u svibnju 2017. na kojima mora pokazati barem djelić ostvarenja svojih obećanja, a krivnju za sve promašaje i lažne nade prebaciti na većinskog partnera. Zbog toga će javnost stalno biti zabavljana prijetnjom napuštanja broda, ali do kraja ove godine sve će vjerojatno ostati samo na verbalnom junaštvu. Premijer Orešković je u nekoliko javnih nastupa uspio objasniti da kao prvi cilj svog mandata vidi podizanje kreditnog rejtinga za hrvatske državne obveznice i posljedično smanjenje troška kamata te proračunskog deficita u 2017. U privatnim razgovorima nije prikrivao svoju namjeru da će biti na čelu ovakve kompozicije barem do kraja ove godine, ali ako ne uspije ostvariti navedeno, njegovo povlačenje je više nego izvjesno.

Tektonska promjena situacije na globalnim financijskim tržištima, zadržavanje nultih i negativnih kamatnih stopa te recesijska očekivanja dovode u pitanje sve do sada predložene scenarije za rješavanje proračunske neravnoteže.

U ovakvoj konstelaciji odnosa teško je očekivati racionalniji prijedlog proračuna. Tim više što sve dosadašnje najave pojedinih ministara oslikavaju samo isključive i partikularne interese, a sve bez ikakva sagledavanja cjeline. Ova Vlada je prva vlada u hrvatskoj povijesti koja nema potpredsjednika za gospodarstvo. Ako su dva potpredsjednika stvarno mislila da će tu funkciju obavljati premijer, posljednja tri tjedna pokazala su da je to jednostavno nemoguće. Tektonska promjena situacije na globalnim financijskim tržištima, zadržavanje nultih i negativnih kamatnih stopa te recesijska očekivanja dovode u pitanje sve do sada predložene scenarije za rješavanje proračunske neravnoteže. Isto tako projicirane stope gospodarskog rasta više ne izgledaju tako lako ostvarive.

Svako smanjenje proračunskih rashoda koje će izravno utjecati na potrošnju građana uzrokovat će recesiju, tim više što izvoz roba zbog svega navedenog više neće moći rasti po prošlogodišnjim stopama. Ostaje samo turizam koji će i ove godine imati rast zbog loše sigurnosne situacije u konkurentskim zemljama: Turskoj, Grčkoj, Egiptu i Tunisu, ali oslanjanje na njega kao jedinu polugu razvoja je na srednji i dugi rok više nego pogubno. Prijedlog proračuna za 2016. pokazat će svu nemoć i neuvjerljivost vladajuće ekipe.

Ako i krenu s rezanjem dijela troškova sukladno dosadašnjim najavama izazvat će lavinu otpora, nove nepravde i sigurnu recesiju, a za razbijanje snažnih partikularnih interesa na prihodovnoj i rashodovnoj strani nema ni volje ni hrabrosti. Nažalost, mnogo je lakše umanjiti prava pacijenata, plaće zaposlenih u državnoj upravi i javnom sektoru, socijalne transfere ili mirovine nego staviti pod lupu snižene stope PDV-a i provesti politiku ujednačavanja mirovina po različitim osnovama.
 
(telegram.hr/uredio:NSP)

Osnivač ekonomskog pokreta ‘Zajedno’ govori o planu elita da doktrinom šoka pokradu sve resurse, blokiraju Hrvatsku narodnu banku, te nam otmu i krov nad glavom, podsjeća da smo izdani jer imamo veleizdajničke elite ‘koje pucaju od smijeha jer su proveli sve što su zamislili’, te objašnjava kako se provođenje zločinačkog plana može spriječiti.

Je li moguće da je Hrvatska u zadnjih dvadesetak godina gospodarski i demografski uništena samo slučajno, isključivo zbog neznanja i loših ekonomskih politika dosadašnjih vlada, a bez plana sustavne pljačke i razaranja nacionalnog gospodarstva? Sve više građana uvjereno je da se to nije dogodilo spontano, zbog čega se pitanjem ‘kako se suprostaviti planskom uništavanju Hrvatske’ odnedavno bave mnoge udruge i pokreti. Tim pitanjem sustavno se već mjesecima bavi i ekonomski pokret ‘Zajedno’, čiji je osnivač Dinko Bartulović, ekonomist i trgovac na svjetskim burzama.

Što je to ‘Zajedno’ i što vam je cilj?
– ‘Zajedno’ je pokret otpora elitama s ciljem postavljanja strategije razvoja Republike Hrvatske, jer strategija je rješenje koje postavlja opće dobro iznad interesa klanova i elita. Zajedno je i ekonomski tim koji narodu nudi ključ u ruke i rješenja za budućnost. Tri naša ekonomska tima bave se sistemom i putem kojim Hrvatska treba krenuti. Ne zaboravimo da su mnogi prije više od dva desetljeća govorili da je: ‘Hrvatska bogata zemlja jer ima puno resursa na malo stanovništva, te da će, kada se odvojimo od SFRJ i prestanemo slati novac u Beograd, postati zemlja blagostanja i visokog životnog standarda. I što se u međuvremenu dogodilo? Privatizacijska pljačka i blokada Hrvatske narodne banke, zbog čega se danas svako dijete u Hrvatskoj rađa s 18.000 eura duga. ‘Zajedno’ upozorava da elita nije imala mandat naroda za privatizaciju, za blokadu HNB-a, za početak pregovora s EU, niti za ulazak u EU,  niti je imala mandat da RH postane članica NATO saveza. Za sve to ‘elita’ nema mandat jer nije provela valjane referendume.

Tko su sve osnivači pokreta ‘Zajedno’ i možete li poimence nabrojati stručnjake koji sudjeluju u radu tog pokreta?
– Osnivači su ekonomski savjetnici u ambasadama, ekonomisti koji rade na svjetskom financijskom tržištu, ili u realnoj ekonomiji, doktori te magistri ekonomije, ovlašteni revizori sa licencom HNB-a,  dakle ekonomisti raznih profila. Naši članovi ne žele, međutim, biti javno eksponirani jer bi u tom slučaju isti tren izgubili posao. Među nama ima i zviždača, koji su ispričali što se njima dogodilo nakon što su prijavili kriminal: doživjeli su sustavni progon od elite protiv koje se bori i ‘Zajedno’. Znamo dobro da su svi zatrpani parnicama i da se, nakon primanja kod predsjednika Josipovića, progon na njih još i pojačao. Isto bi se dogodilo i stručnjacima koji bi javno obznanili da djeluju u pokretu Zajedno. Kod nas, naime ima i stručnjaka koji sjede u upravama banaka i koji bi odmah dobili otkaz da se dozna za njih. Nije, stoga, ni bitno tko je sve član ‘Zajedno’ nego je bitno ono što ‘Zajedno’ nudi. A mi nudimo rješenje problema izdaje naroda od strane ekonomske elite.
Na koji način djelujete i kako se problem izdaje naroda može riješiti?

- Prvo smo otvorili Ekonomsku školu Zajedno u kojoj smo objašnjavali ekonomsku i pravnu povijest svijeta, od Cezara naovamo, te način na koji su se ekonomski sistemi porobljavanja razvijali i s kojim ciljem. Posebno smo obradili Rimsko pravo, Kanonsko prvo, 1932. godinu i koncept nacista kojim se ljudska rasa pretvara u ljudske resurse, gdje su i roditelji i djeca vlasništvo države, a na čemu se i danas temelji kamatarenje Republike Hrvatske, jer vanjski dug uzima u zalog budući rad svih nas i naplaćuje se porezima. Također smo održali predavanja o kreiranju kriza od strane obitelji bankara povlačenjem likvidnosti s ciljem preuzimanja vlasništva, te smo objasnili ‘Chicago boys Doktrinu šoka’, kao i mnoge druge skrivene tajne elite. Dotaknuli smo i temu programiranja masa lažima koje proizvode mediji, pogotovo u dnevnim vijestima ili u dnevnim novinama.’Zajedno’ je nakon osnivanja obećao članovima da će okupiti sve nezavisne ekonomske stručnjake koji slobodno govore o problemima koji su prisutni kod nas, te da će ponudili moguća rješenja, odnosno gotove planove za izlazak Hrvatske iz krize.

S kojim stručnjacima ste razgovarali i čija rješenja smatrate najboljim?
– Razgovarali s profesorom Slavkom Kulićem, s mr. Karino Hromin Sturmom i mnogim drugim ekonomskim stručnjacima u potrazi za najboljim ekonomskim sistemom i rješenjem krize. Ubrzo smo ustanovili da od naših ekonomista najkvalitetnija rješenja nudi mr. sc. Karino Hromin Sturm u svojoj Strategiji razvoja Republike Hrvatske. Nakon toga smo u višesatnim razgovorima  s autorom pokušali oboriti njegove teze, osporiti njegovu strategiju, no nismo uspjeli. Gospodin Hromin Sturm na sva naša pitanja odgovarao je u djeliću sekunde, na sve je imao spreman odgovor, što znači da njegova strategija, prema našem mišljenu, nema slabih točaka. Punih šest sati i osobno sam razbijao njegovu strategiju i nisam je mogao razbiti ni u jednom dijelu. Karino je na sva pitanja odgovarao s lakoćom, te se pokazao kao pravi ekonomski monstrum. Na kraju je sve nas ‘Zajedno’ oduševio jednostavnošću s kojom je obranio svoju ekonomsku misao odgovarajući na pitanja koje na televiziji nikada nećete čuti. Njegova strategija je, naprosto, ekonomski Mozart! Nakon toga, ‘Zajedno’ smo krenuli objavljivati i predstavljati ekonomski sistem mr. sc. Karino Hromin Sturma i dogodilo se čudo: u kratkom razdoblju došli smo do 11.000 članova na internetu.

Što znači imati jedanaest tisuća članova? Nije li to još uvijek premalo ljudi, da bi se pokrenule  promjene?

– Jedanaest tisuća nije puno, no iz dana u dan rastemo, pa se taj broj u međuvremenu povećao na preko 12.000 članova. No, tih jedanaest ili dvanaest tisuća sada znaju kako su pokradeni od elita, zbog čega elite napadaju resurse i zbog čega ti resursi prestaju biti društveno vlasništvo i predaju se korporacijama i klanovima, zašto su elite blokirale Hrvatsku narodnu banku 1994. godine i zbog čega sada proizvode 16 puta skuplji novac, novac koji se naplaćuje porezima i zašto nas elite tjeraju u EU-ropsku Uniju, te kako se treba boriti protiv elita koje su nas izdale… Kada smo detaljnije analizirali sve te događaje došli smo do zapanjujućeg podatka da 0,8 posto obitelji i 1,2 posto stranaca posjeduju sve nas, odnosno 98 posto ostalog stanovništva. Krenuli smo okupljati sve opljačkane u pokret ‘Zajedno’, s ciljem da stvorimo većinu. Jer ako zaobiđemo strategiju elita koja nas kontrolira metodama ‘podijeli pa vladaj’, daleko smo jači od njih, jer nas je 98 posto, a njih samo dva posto! Kad su ljudi shvatili da imamo pedeset puta više glasova od elita, u ZAJEDNO su počeli ulaziti u velikom broju. Ljudi su postali svjesni tranzicijskih prevara, shvatili su da ni HDZ ni SDP nisu ništa drugo nego dva CK SKH, odnosno ekipe koje garantiraju elitama da ostaju na vlasti. Razotkrivena je lažna podjela na crvene i crne, podjela napravljena u interesu elite jer je većinom opljačkanih građana lakše vladati ako su podijeljeni i ako se međusobno sukobljavaju.

Što to nudi Hromin-Sturmova strategija, da vas je toliko oduševila?
– Kad su ljudi vidjeli Strategiju koja jamči opće dobro i poštene odnose u društvu, zaposlenje, besplatno zdravstveno osiguranje i školovanje, te rast standarda bili su oduševljeni. Lako je kroz tu Strategiju dokazati kako se stvari odvijaju i kako se zemlja pokreće, jer sve je jednostavno i logično objašnjeno, što znači da je sve jasno i lacima, a kamoli stručnjacima.

U čemu je bit te strategije? Koja su osnovna polazišta?
– Zaključili smo da postoje dva uzroka problema koji proizvode milijune posljedica i zabranili smo raspravljati o tim posljedicama, jer uzroci su bit kao i njihov menadžment. Prvi uzrok problema je nelegalna privatizacija, a drugi blokada Hrvatske narodne banke. Zato je nužno, kao prvo, poništiti privatizaciju i vratiti imovinu u društveno vlasništvo. Jer država je otela naše vlasništvo i dodijelila ga elitama za 3-7 posto vrijednosti, a one nisu učinile ništa drugo, nego su počele iznositi profite u inozemstvo. Najbolje se to može vidjeti na primjeru podaje banaka koje su ‘prodane’ za 7 posto svoje vrijednosti iako svi ekonomisti znaju da se banke ne prodaju po trenutnoj vrijednosti, nego po projekciji profita, odnosno od 150 do 200 posto iznad cijene vrijednosti banke. U bescjenje ‘prodane’ banke danas imaju 300-500 posto dobiti koje iznose iz zemlje. ‘Zajedno’ je dobio puno informacija od Pašk Kačinarija koji je specijalist za privatizaciju naših banaka.

Što bi trebalo učiniti s Hrvatskom narodnom bankom?
– Nakon poništenja privatizacije, treba deblokirati Hrvatsku narodnu banku. Svi naši članovi, naime, znaju da se novac proizvodi iz ničega, jer je zlatni standard napušten zbog troškova SAD-a u ratu u Vijetnamu. Već je 1990. godine postojao  plan da se blokira Hrvatska narodna banka jer narodu su izdani novi dokumenti, koji su bili upravo onakvi kakvi moraju biti da bi se zemlja zaduživala u inozemstvu. Ti dokumenti su dobri za garanciju vanjskog duga. Naši članovi znaju da je kreacija novca nacije dar od stvoritelja i da se on nikada ne smije prepustiti nekom drugome. Unatoč tome, HNB je praktički zatvoren odlukama bivešeg guvernera Škreba, koji je za tu izdaju i nagrađen.

Kako su elite blokirale Hrvatsku narodnu banku? Tko su te elite?

- Hrvatska narodna banka je do 1994. kreirala novac samostalno, baš kao i SFRJ prije toga. No, odlukom guvernera Škreba HNB se pretvara u najobičniju mjenjačnicu bez prava kreacije novca, a Hrvatska se nakon toga zadužuje ili na vanjskom ili na domaćem tržištu uz velike kamate. Za nagradu je Škreb dobio mjesto direktora MMF-a u Albaniji, a danas je glavni ekonomski savjetnik u PBZ-u. Svi znamo da je u realnoj politici guverner Škreb samo izvršioc. Kako je Rohatinski smijenjen? Odlukom Zorana Milanovića u pet minuta, zar ne? Prilikom privatizacije banaka koju je obavio bivši ministar Borislav Škegro dogodila se još drastičnija pljačka. Kršenjem zakona RH banke su prodane za samo sedam posto svoje vrijednosti. Oni kojima su te banke poklonjene počeli su iznositi od 300 do 500 posto dobiti van zemlje.

Na koji način bi trebalo deblokirati HNB?

- Većinom glasova u Saboru se banka blokirala i na isti način se može vratiti u funkciju kakvu je imala do 1994. godine. Radimo po 20 sati kako bi ljudima pojasnili ove stvari. Većini ljudi treba vremena da shvati da u ovom igrokazu elita, koje metodom zavrnute opće likvidnosti i visokih poreza zbog blokirane narodne banke, svi ostajemo bez imovine i da više za nas nema budućnosti. Samo primjena Strategije razvoja RH i djelovanje za opće dobro je izlaz iz klopke elita. Koristim stoga priliku da pozovem sve građanke i građane da nam se pridruže da zajedno stvorimo to opće dobro.

Možete li na osnovu vaših analiza predvidjeti što nas čeka u budućnosti?
-  Po našim projekcijama u periodu od 2013. do 2019. godine kreće akcija elita da se stanovništvu za male novce preuzme sva njihova imovina, Na to nas upozoravaju kretanje kamata na obveznice, porezni zakon, ovršni zakon, broj nezaposlenih i broj blokiranih građana!

Što činiti da spriječimo katastrofu koju najavljujete?
– Treba djelovati i treba se boriti. Pokrenimo borbu u kojoj ne možemo izgubiti jer smo već sve izgubili. Ovom borbom možemo samo dobiti mir i dobro za sebe i svoje obitelji. Svi smo vjerovali elitama jer nitko nije govorio da je njihov plan da doktrinom šoka pokradu resurse u miru i blokiraju Narodnu banku i na kraju nam otmu i krov nad glavom. Izdani smo jer imamo veleizdajničke elite koje pucaju od smijeha jer su proveli sve što su zamislili. Zato ljudima poručujemo da prestanu samo čekati, jer 22 godine čekanja je 22 godina krađe svih nas. Stoga ćemo pokrenuti referendum na kojem ćemo tražiti raspuštanje Sabora i  prijevremene izbore. Referendumsko pitanje trebalo bi glasiti: ‘Da li ste za, ili protiv, da se zbog teškog ekonomskog stanja RH, raspusti SABOR RH i raspišu prijevremeni parlamentarni izbori?
 

 
(dnevno.hr, youtube.com/uredio: nsp)

Kako bi ‘zakrpale’ gubitke u bankama-maticama, talijanski Unicredit i Intesa Sanpaolo samo su ove godine iz svojih banka kćeri Zagrebačke banke i Privredne banke Zagreb na ime dividende zajedno izvukle više od 141 milijuna eura.To je međutim sitnica u usporedbi sa susjednom Srbijom iz koje su od početka 2011. sve banke zajedno iznjele gotovo 1,5 milijardi eura.

Unatoč tome što su tvrdile kako neće povlačiti novac iz podružnica u regiji, europske banke pogođene krizom i padom kreditnog rejtinga pogazile su svoju riječ.

Kako bi ‘zakrpale’ gubitke u bankama-maticama, talijanski Unicredit i Intesa Sanpaolo samo su ove godine iz svojih banka kćeri Zagrebačke banke i Privredne banke Zagreb na ime dividende zajedno izvukle više od 141 milijuna eura. To je međutim sitnica u usporedbi sa susjednom Srbijom iz koje su od početka 2011. sve banke zajedno iznijele gotovo 1,5 milijardi eura, od čega samo u prvih šest mjeseci ove godine 484,4 milijuna eura, pokazuju podaci Narodne banke Srbije o platnoj bilanci. Tri četvrtine banaka u Srbiji ima osnivače u EU, a slična je situacija u Hrvatskoj, kao i u cijeloj regiji.

Spas od loših ulaganja u Grčku

- Od sredine prošle godine ‘zapadne banke’ intenzivno povlače novac iz istočne Europe jer im treba da bi se spašavale od gubitaka zbog ulaganja u Grčku. Zbog toga regiji prijeti još dublja kriza – upozorio je MMF u svom izvješću.

30.11.2011 godine: 6-8 kombija Sokol Marić za prijevoz novca u pratnji maskiranih specijalaca u akciji izvlačenja novca iza ZABA-ine centralne podružnice u pola bijelog dana. Čemu žurba?

Posljedično to znači da će u navedenim državama ostajati sve manje novca za financiranje razvojnih projekata, potreba građana i gospodarstva. Izlazak iz krize u takvim je uvjetima gotovo nemoguć.

Dok HNB krije, NBS otkriva podatke o bankama

Za razliku od HNB-a, Narodna banka Srbije transparentno je objavila koliko su novca strane banke iznijele iz zemlje. Na naš upit u Hrvatskoj narodnoj banci međutim nisu odgovorili. Bankarski lobi je u Hrvatskoj očito jači. (i neiskreniji)

Dodati problem je u tome što šest najvećih kreditora u istočnoj Europi (od kojih pet posluje i u Hrvatskoj), a riječ je o UniCreditu, koji je vlasnik Zagrebačke banke, Erste Group, Raiffeisen Bank International, Société Générale, u čijim je rukama Splitska banka i vlasniku Privredne banke Zagreb Intesa Sanpaolo, moraju prikupiti ‘svježi’ kapital kako bi ispunili nove zahtjeve o adekvatnosti kapitala koje je nametnuo europski reuglator European Banking Authority.

Zbog toga je analitičar Capital Economicsa William Jackson za Bloomberg upozorio kako u brojnim zemljama istočne Europe, među kojima su Bugarska, Hrvatska, Mađarska i Rumunjska, postoji ‘veliki rizik od bankarske krize’.

Poseban problem postoji kod austrijskih banaka budući da one uz europske propise moraju ispuniti i zahtjeve austrijskih vlasti prema kojima moraju osigurati da omjer novih kredita u lokalnom financiranju nije veći od 110 posto.

Novac promijenio smjer, vraća se u EU

Zbog svega toga, novac čini se počinje mijenjati smjer te za razliku od predkriznih godina, kada je masovno dotjecao iz EU, sada se počinje vraćati u matične države.

Talijanski vlasnici Zagrebačke i Privredne banke Zagreb, dviju najvećih financijskih institucija u Hrvatskoj, ove su se godine potrudili izvući ga prije 1. srpnja kada je zaživio porez na dividendu.

U PBZ-u ona je isplaćena u svibnju, a bila je čak 89 posto veća nego 2011. godine. Intesa Sanpaolo sebi je uzela čak 437 milijuna kuna, odnosno 58,5 milijuna eura. Talijanski UniCredit koji je u trećem kvartalu prošle godine objavio povijesni gubitak od čak 10,6 milijardi eura, iz Zagrebačke banke izvukao je još i više, 616.793.420 kuna, odnosno 82,5 milijuna eura.

Još prošle godine prvi čovjek PBZ-a, Božo Prka pokušao je smiriti situaciju obrazloženjem da je imovina koju bi talijanske banke-majke mogle povući iz svojih hrvatskih ‘kćeri’ samo ‘kap u moru’ te da njome ne bi mogle ‘pokriti’ goleme gubitke.

Iako je to po svoj prilici istina, ne smije se smetnuti s uma kako je primjerice talijanski UniCredit najveća bankarska grupacija u regiji (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina), gdje drži ukupno više od 19,7 milijardi eura, gotovo dvostruko više od ostvarenog gubitka u trećem kvartalu 2011. Povlačenjem samo dijela tog novca iz Zagrebačke banke, ali i svih ostalih banaka-kćeri u regiji, UniCredit bi lako riješio svoje financijske probleme.

Da se podsjetimo činjenica od prije 4 mjeseca…

Grci iz banaka povlače milijardu eura dnevno i gomilaju zalihe hrane u kućama

Grci, suočeni s velikom neizvjesnošću koje donose ovotjedni izbori, rapidno povlače svoje novce iz banaka i slažu zalihe hrane u svojim ostavama, piše Reuters.

Mnogi građani strahuju kako bi, u slučaju da na izborima pobijedi Syriza, Grčka mogla napustiti eurozonu, što bi značilo povratak na drahmu i priličan kaos u državi, u kojoj je stanje ionako kaotično. Doduše, čelnik Syrize je jasno kazao kako nema namjeru Grčku izvlačiti iz eurozone, već samo poništiti zadnji bailout, ali strah kod građana i dalje postoji.

Tamošnji bankari javljaju kako iz većih banaka dnevno odlazi oko 800 milijuna eura. Manje banke dnevno gube i po  30 milijuna eura.  I dok banke muku muče s građanima koji podižu svoju štednju, trgovci trljaju ruke. Navodno je došlo do nevjerojatnog porasta prodaje osnovnih prehrambenih namirnica poput tjestenine, kao i konzervirane hrane. Grci se očito plaše da bi moglo doći do enormnog porasta cijena hrane usred nedostatka gotovine.
“Ljudi su uplašeni mogućnošću povratka na drahmu pa neki misle da bi bilo pametno napuniti ormare s hranom. To je pretjerano, ne treba paničariti. Gomilanje hrane ne znači da ćemo izbjeći posljedice krize”, kazao je Vassilis Korkidis iz udruženja trgovaca ESEE.
 
VIDEO: Španjolska je rekorder u izvlačenju novaca iz banaka. U samo mjesec dana je u travnju izvučeno oko 82.000.000.000 (milijarde) dolara iz banaka
 

 

Pitanje je…zašto HRVATI ne povlače svoje novce iz banaka ???

 

izvor: dnevno.hr, index.hr, 4dportal.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10469"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Sporazumom o sukcesiji bivših jugoslavenskih republika, potpisanim 2001. godine, države se obvezuju da će riješiti ovo pitanje. Međutim, ni nakon 11 godina se ništa nije promijenilo. Milijuni maraka “leže” deponirani u bankama u Sloveniji ali i Srbiji, kao depozit bivše “Invest banke”. Građani svoja prava traže na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Štediše očekuju da će do kraja godine konačno biti riješena njihova višegodišnja agonija.

Kurušić je jedan od milijun i 116 tisuća građana BiH koji su svoj novac štedjeli u bankama zemalja biše Jugoslavije, a do kojeg sada ne mogu doći jer svi peru ruke od odgovornosti. Današnja Nova ljubljanska banka iako tvrdi da nije pravni nasljednik bivše Ljubljanske banke, nastala je na njezinoj aktivi, dijelom i deponiranom štednjom deviznih štediša. U odgovoru koji su nam poslali iz Nove ljubljanske banke se između ostalog navodi: “Stara devizna štednja štediša BiH, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Makedonije ostala je u Narodnoj banci Jugoslavije nakon njezinog raspada, što je vidljivo iz Sporazuma o sukcesiji kojeg su 2001. godine potpisale države nasljednice.”

Iz Nove Ljubljanske banke također navode da pitanje stare devizne štednje moraju riješiti države nasljednice kroz Sporazum o sukcesiji te da je Republika Slovenija isplatila sredstva po osnovu stare devizne štednje svim građanima koji su imali devizne knjižice, bez obzira na njihovu nacionalnost.

Državna ili privatna imovina?

Međutim, Sporazum o sukcesiji definira imovinu bivših država, što znači da se to ne odnosi na staru deviznu štednju, jer se radi o privatnoj imovini. Na ovo ukazuje i zamjenik ministra financija BiH Fuad Kasumović koji kaže da BiH već 11 godina nije uradila ništa da bi zaštitila svoje građane: “Sukcesija se radi na državnoj imovini, a ovo je lična imovina građana kao i da ima kuću ili stan… Građani BiH su trebali iskoristiti i druge varijante ako su vidjeli da njihova vlada ne radi u ime njih nego u ime slovenske vlade. Trebali su krenuti s privatnim tužbama”.

Kako im ništa drugo nije preostalo, štediše su krenule u privatne tužbe. Predsjednica Upravnog odbora Udruženja za zaštitu štediša BiH Amila Omersoftić kaže da su sudovi u Sloveniji presudili u nekoliko predmeta da je novac štediša iz BiH zaista prebačen u tadašnju Narodnu banku Slovenije i da je pravni teret vraćanja novca na Novoj ljubljanskoj banci: “I to smo proslijedili Sudu u Strasbourgu s obzirom da tamo teče za nas bitan predmet na osnovu kojeg se potražuje novac od Ljubljanske banke.”

Za razliku od Hrvatske koja je na sebe preuzela isplatu štednje svojih građana a sada potražuje ta sredstva od Slovenije, BiH nikada nije preuzela te obveze. S druge strane, Udruženje građana za povrat stare devizne štednje u BiH i dijaspori angažiralo je jednu njemačku agenciju koja će u svim europskim institucijama pokrenuti pitanje povrata stare devizne štednje, kaže predsjednik udruženja Svetozar Nišić: “Tražili smo da mi izgradimo autoput Prnjavor-Doboj, besplatno, da ne dižu kredit od 150 milijuna. Da ovom narodu poklonimo autoput. Nema šanse. Bolje dići kredit da svi vraćate. Ali im dolazi kraj. Mi smo se sada prebacili u Europu.“ Nišić najavljuje i proteste i blokade ambasada BiH, Srbije i Slovenije u Europi kako bi se kako kaže, stalo u kraj lopovima koji su pokrali građane.

Verificirana ušteđevina u ratama ili obveznicama

Činjenica je da su entitetske vlade preuzele na sebe isplatu preostalog dijela stare devizne štednje građana BiH kroz proces verifikacije koji za Nišića predstavlja pljačku. „Federacija BiH isplaćuje do 500 eura, dok u RS isplaćuju 1.000 eura, s tim da se preostali dio isplaćuje o obveznicama s kojima se može trgovati na burzi ili ukoliko se radi o manjem iznosu u deset rata, dva puta godišnje“, kaže Siniša Vukelić, urednik poslovnog portala Capital.ba: “Tako da će građani ovdje biti najviše oštećeni jer iako RS skraćuje rokove, ne isplaćuje kamate koje pripadaju građanima po zakonu”.

Prema raspoloživim podacima u BiH je 1.116.000 devinih štediša koji imaju oko tri milijarde i 200 milijuna maraka štednje. Od toga iznosa preko 300 milijuna maraka odnosi se na štednju u Ljubljanskoj banci, a 200 milijuna na Invest banku, Beograd. Štediše se nadaju da će presuda u Strasbourgu u slučaju Ljubljanske banke biti dobra osnova za tužbu protiv Invest banke, odnosno države Srbije.

Slovenija zasad šuti, Hrvatska povukla odluku o nastavku procesa protiv Ljubljanske banke

HRVATSKA Vlada je u četvrtak, 10.5.2012. godine povukla svoj zaključak od 19. travnja kada je odobrila nastavak sudskih postupaka Zagrebačke banke i PBZ-a protiv Ljubljanske banke, odnosno Nove ljubljanske banke.

Ljubljana je zatim zatražila službeno objašnjenje, a u javnosti se opet počelo govoriti o mogućnosti blokade ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora.

Istoga dana kada je Vlada povukla svoju odluku, danas, stiglo je i hrvatsko objašnjenje u Ljubljanu. Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec potvrdio je da je dobio pismo hrvatske kolegice Vesne Pusić. Rekao je da se novonastala situacija proučava te da će svoj eventualni komentar o tome dati sutra, javlja HRT.

Podsjećamo, štediše Ljubljanske banke u Hrvatskoj još nisu dobili svoj novac. Njihova potraživanja država je početkom devedesetih pretvorila u javni dug, a zatim svoja potraživanja prema Ljubljanskoj banci ustupila hratskim bankama, čime su one postale novi vjerovnici Ljubljanske banke. I dalje se ne zna tko će isplatiti dug – slovenska država, Nova ljubljanska banka ili netko treći.

Na pitanje bi li Slovenija blokirala ulazak Hrvatske u EU ako o pitanju devizne štednje hrvatskih građana u Ljubljanskoj banci ne bi došlo do dogovora, Erjavec je rekao da je o tome prerano govoriti.
 

 

 
preneseno sa dw.de,index.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8908"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Državna služba - nerad, spavanje, pušenje, lijenost, velike plaće...

Nove mjere premijera Zorana Milanovića za oporavak gospodarstva i kuna ponovno će ‘udariti’ po onome što bi trebao biti srednji sloj jer ga se proglašava bogatim. No analitičari smatraju da je najveći problem raslojavanje društva na one koji rade u privatnom i na one koji rade u državnom sektoru

Mjere koje je za sada najavio premijer Zoran Milanović neće biti dovoljne da se srede javne financije i osigura kreditni rejting te pokrene gospodarstvo koje već godinama tone. U to su uvjereni hrvatski analitičari i gospodarstvenici.

Dvije kaste

– Ako se provedu najavljene promjene u poreznom sustavu, one neće dati doprinos glavnom cilju, a to je stabilizacija na međunarodnom tržištu i očuvanje kreditnog rejtinga te pokretanje gospodarske aktivnosti jačanjem domaće potrošnje u kućanstvima i poduzećima – kazao je neovisni analitičar Damir Novotny.

Istodobno, građani sve više vjeruju da se naše društvo počelo opasno raslojavati u dvije kaste – jednu koja uvijek dobiva “mrkve” i drugu koja uvijek dobiva “batine”.

[highlight color="yellow"] Prvu kastu čini većina od 466 tisuća zaposlenih u državnim i lokalnim službama, javnim i državnim tvrtkama, [/highlight] a drugu čine ostali – oko 700 tisuća zaposlenih u realnom sektoru.

[highlight color="yellow"] Prvi imaju prosječnu plaću od 6000 kuna i maksimalnu sigurnost radnog mjesta [/highlight] , a [highlight color="green"] drugi imaju prosječnu plaću od 4269 kuna [/highlight] i malu ili nikakvu sigurnost radnog mjesta.

Prvi su financijsku krizu “platili” s novih pet tisuća radnih mjesta, a drugi su ceh platili gubitkom 150 tisuća radnih mjesta.

Malo više od prosjeka

Najupitniji su veći PDV, preraspodjela novca iz državnog proračuna i veći pritisak na prosječne plaće.

Srednji sloj koji je gotovo nestao pokušava se novim mjerama proglasiti višom klasom. Tako će oni koji zarađuju više od 6000 kuna, a to je tek malo više od prosječne hrvatske plaće (5729 kuna), najviše pridonijeti pokušaju ispravljanja negativne socijalne slike.

– Porezni pritisak na plaće mora se smanjiti. Oni sa 6000 kuna postali su izgleda bogati jer ne moraju kopati po smeću – kazao je Vladimir Ferdelji, bivši direktor Elektrokontakta, a danas pomoćnik ministra mora, prometa i infrastrukture. Ferdelji smatra da ideja o višem PDV-u “nije dobro pripremljena” i da je treba doraditi.

I Novotny smatra da se plaće trebaju rasteretiti, jer cilj mora biti jačanje srednjeg sloja – kategorije koja najviše troši i mora biti generator domaće potrošnje, a samim tim i proizvodnje. Također, zalaže se i za povećanje mirovina, jer umirovljenici troše za osnovne potrebe, i to većinom hrvatsku robu.

– Nije točna izjava ministra financija da Hrvatska s tri tisuće eura godišnje ima najveći neoporezivi dio na plaće. U Europi ima država u kojima je neoporezivo 5000 eura, a u Sloveniji je to 8000 eura. Treba povećati i mirovine, jer smo najveću ekonomsku aktivnost imali kada smo umirovljenicima vratili dug. Tada smo imali fantastičan rast jer umirovljenici ne kupuju automobile već ono nužno za dnevnu potrošnju – kazao je Novotny.

Danima se već raspravlja o procjeni Vlade da bi u javnim poduzećima oko 5.000 ljudi trebalo završiti na cesti jer su, smatraju u Banskim dvorima, višak. Sindikati će se teško složiti s tom ocjenom, no podaci o broju zaposlenih u tim tvrtkama, kao i njihovim prosječnim plaćama govore da će promjene biti nužne.

[highlight color="yellow"]U hrvatskim javnim tvrtkama radi oko 67.000 ljudi, [/highlight] a toj kategoriji, prema klasifikaciji Instituta za javne financije, pripada 25 tvrtki. [highlight color="red"] U tim tvrtkama, prema podacima iz 2010. godine, prosječna plaća iznosi 7.630 kuna, što je čak 1.600 kuna više od prosječne hrvatske plaće. [/highlight] Prema najavama iz Vlade, broj zaposlenih u javnim poduzećima trebao bi se smanjiti za oko 5.000 ljudi.

[highlight color="red"] U javnim poduzećima, među kojima su i Hrvatske željeznice, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatska pošta, Narodne novine, Hrvatska radiotelevizija, Croatia osiguranje, Hrvatske ceste i Hrvatske vode, prema podacima iz 2010. godine, prosječna plaća iznosi 7.630 kuna, što je čak 1.600 kuna više od prosječne hrvatske plaće, piše Večernji list. [/highlight]

Najveći iznos prosječne plaće je u Središnjem klirinškom depozitnom društvu i iznosi čak 11.152 kune! Druga javna tvrtka na listi najvećih plaća je Hrvatska narodna banka, u kojoj je prosječna plaća 9.500 kuna. Zanimljivo je da je prosječna plaća 9.054 kune i u velikom gubitašu Croatia Airlinesu. Slično je i u Hrvatskim cestama, Janafu, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Odašiljačima i vezama te Plinacru.

Pitanje je da li  je Grčka gora od nas?

[highlight color="orange"]U Hrvatskim vodama prosječna plaća iznosila je oko 11.000 kuna, ali sada tvrde da je ona smanjena i da iznosi 7.336 kuna. [/highlight]U HŽ-u je prosječna plaća oko 7.500 kuna. No, u toj su tvrtki najavili rezanje broja radnika. HŽ je, primjerice, u 2010. godini samo za plaće svojih radnika potrošio oko 2,3 milijarde kuna, a godišnje ta tvrtka zaradi oko 1,19 milijardi kuna! Dakle, ni polovicu iznosa potrebnog za isplatu plaća. Tu razliku, naravno, pokriva državni proračun.

U Hrvatskoj je udio zaposlenih u javnim tvrtkama u ukupnoj zaposlenosti čak 13,4 posto, pa tako svaki sedmi zaposleni u Hrvatskoj radi u javnom poduzeću. Od Hrvatske su po tome gore samo Grčka i Poljska.

Prosječne plaće u javnim tvrtkama

HŽ Holding 7.486 kuna
HEP 7.869 kuna
Hrvatske šume 5.554 kuna
Jadrolinija 4.852 kuna
Hrvatska pošta 5.975 kuna
Narodne novine 5.975 kuna
HRT 6.883 kuna
Croatia Airlines 9.054 kuna
HAC 7.141 kuna
Hrvatske ceste 8.692 kuna
Autocesta Rijeka Zagreb 7.806 kuna
Hrvatske vode 7.336 kuna
JANAF 8.072 kuna
Hrvatska lutrija 5.598 kuna
Fina 5.724 kuna
HNB 9.528 kuna
HPB 8.862 kuna
Croatia osiguranje 6.292 kuna

 

Ostat će bez stotinjak kn

Povišenje PDV-a nije mjera oporavka, jer tri milijarde kuna, drži Novotny, neće ništa pomoći, a poslat će loš signal potrošačima i izazvati negativan psihološki efekt pa će se smanjiti potrošnja.

– Socijalna politika ne može se voditi preko PDV-a i nije mi jasno što vlada time želi postići. To je više prorecesijska mjera jer prijeti smanjenjem potrošnje – smatra analitičar Damir Novotny.

Ekonomisti upozoravaju Vladu da se ne igra još većom poreznom presijom i nepravednom preraspodjelom poreza na dohodak tako što će oni koji zarađuju šest tisuća kuna ostati bez stotinjak kuna koje će potom završiti u džepu onih koji zarađuju, primjerice, četiri tisuće ili manje.

Za to što netko zarađuje tri tisuće kuna nije kriv onaj tko zarađuje šest ili sedam tisuća kuna, upozoravaju ekonomisti i savjetuju Vladi da se usredotoči na smanjenje neodržive proračunske potrošnje.

– Na prihodovnoj strani ne bih dirao ništa. Zemlje koje su, kao sada Hrvatska, pokušavale povećanjem poreznih prihoda riješiti problem nisu uspjele. Štoviše, došlo je do daljeg smanjenja osobne potrošnje. U takvoj situaciji jedini amortizer mogu biti investicije javnih poduzeća, ali kod nas javne tvrtke nisu rješenje nego generator problema, uništene korupcijom i viškom radnika kao posljedicom političkog uhljebljivanja – kaže Željko Lovrinčević, ekonomski stručnjak i bivši savjetnik premijerke Jadranke Kosor. Bez imalo okolišanja, upro je prstom u, kako kaže, središte problema – neučinkovite i preskupe javne tvrtke.

Konkretna rješenja

– Vlada mora smanjiti potrošnju u javnom sektoru, a umjesto toga Vlada će, čini se, pokušati očuvati neodrživa radna mjesta, a cijenu će opet platiti građani i privatni sektor – tvrdi Lovrinčević.

Na pitanje hoće li građani moći još jednom platiti neodrživu javnu potrošnju, Lovrinčević kaže: – To je dobro pitanje. Kako god bilo, morat će! Iznio je i konkretne prijedloge.

– U javnim poduzećima treba promijeniti neodržive kolektivne ugovore, a to se ne može bez promjene Zakona o radu. U javnim tvrtkama treba otpustiti između 20.000 i 25.000 ljudi koji su višak. Ali Vlada, nažalost, ide linijom manjeg otpora, nema političke volje, a to je opasno. Nema se više što čekati. Referendum je prošao, Vlada je na početku mandata, ima većinu u Saboru i veliku potporu javnosti. Može činiti što joj je volja. Bolje ići s tim stvarima nego “roštati” poreze – smatra Lovrinčević.