Papa Franjo rekao je danas da je patnja migranata i izbjeglica “križ čovječanstva”, zauzimajući se za njih drugi dan zaredom tijekom posjeta Bugarskoj čime se suprotstavio bugarskim vlastima

Bugarska koalicijska vlada desnoga centra, koja uključuje tri nacionalističke antimigrantske stranke, želi da Europska unija zatvori svoje vanjske granice za migrante te da otvori izbjegličke centre izvan bloka.

Izgradila je ogradu duž granice s Turskom i pojačala kontrole na granicama s Grčkom da zaustavi bilo kakav mogući veliki migrantski priljev poput onoga koji je pogodio Europu 2015. te učvrstio podršku ekstremno desnim antiimigrantskim strankama.

Izbjeglički centar u Sofiji

Papa je drugi dan posjeta Bugarskoj počeo posjetom izbjegličkom centru u Sofiji gdje se susreo s oko 50 ljudi i njihovom djecom kojima pomaže katolička humanitarna udruga.

“Danas je svijet migranata i izbjeglica poput križa, križa čovječanstva, križa koji nose mnogi koji pate”, rekao im je nakon što je poslušao njihova svjedočenja i pjesme koje su mu otpjevala djeca.

U centru smještenome u bivšoj školskoj zgradi najviše je migranata iz Sirije, Afganistana i Iraka.

Jedan od organizatora u izbjegličkom centru rekao je Papi da ljudi svih vjera, uključujući mnoge muslimane, volontiraju da pomognu migrantima, u znak međureligijskog dijaloga.

Papa Franjo kasnije putuje u Rakovski na jugu Bugarske, grad s katoličkom većinom, u zemlji u kojoj je većinsko stanovništvo pravoslavno.

(index.hr)

U početku mu je bilo neugodno objaviti i oglas, no gledajuću sinovljevu patnju osjećaj neugode ga je brzo prošao

Među novinskim oglasima u Španjolskoj za posuđivanje novca, kućne popravke i susrete “na slijepo” našao se ovih dana i oglas jednog 68-godišnjeg umirovljenika u kojemu nudi 5.000 eura, no on, međutim, ne traži društvo, već pomaže nezaposlenom sinu koji godinu dana pokušava pronaći posao.

Očaj ga je natjerao da ponudi novac u zamjenu za radno mjesto. “Umirovljenik nudi 5.000 eura poduzeću koje mu zaposli nezaposlenog, kvalificiranog, odgovornog i radišnog sina. Privatnost zagarantirana”, piše u oglasu u novinama Heraldo de Aragón, regionalnom listu sa sjeveroistoka Španjolske.

Otkako je prošli petak objavio oglas javilo mu se dvadeset tvrtki, no kaže “da treba ostati čvrsto na nogama”. Umirovljenik, koji je htio ostati anoniman, smatrao je da je oglas “jedini izlaz”.

Njegov 39-godišnji sin, oženjen i s 5-godišnjim djetetom, oduvijek je bio vezan ugovorima na određeno vrijeme u različitim sektorima, od informatike, hotelijerstva do prehrambene industrije. U rujnu prošle godine dobio je otkaz na posljednjem radnom mjestu, vezanom uz održavanje kemikalija, gdje je radio sedam godina, jer su stigli novi mladi zaposlenici.

Od tada bez prestanka traži novi posao. On je jedan od preko 4 milijuna nezaposlenih stanovnika Španjolske, nakon što je prošli mjesec njih 21.679 dobilo otkaz.

Španjolska je, uz Grčku, Cipar i Hrvatsku, zemlja s najviše nezaposlenih u Europskoj uniji.

Umirovljenik, koji je bio odvjetnik i živi u Madridu, prima mirovinu od 2.500 eura mjesečno, a s tim novcem mora uzdržavati petero djece. Njegova supruga je bolesna, a osim nezaposlenog sina, ostala četvorica sinova zarađuju po 1.000 eura, s čime teško izlaze na kraj.

“Tijekom karijere stvorio sam mnogo radnih mjesta. Najlakše bi bilo iskoristiti neki od kontakata i tražiti uslugu, no etika je obilježila moju karijeru”, govori.

U početku mu je bilo neugodno objaviti i oglas, no gledajuću sinovljevu patnju osjećaj neugode ga je brzo prošao.

“Mislio sam o 5.000 eura kao okruglom iznosu, no spreman sam dati i više“, ističe umirovljenik. Svejedno mu je hoće li netko sinu ponuditi mjesto zaposlenika ili sudionika u nekom projektu gdje će naučiti raditi nešto.

“Samo želim da izađe ‘iz bunara’ gdje se nalazi”, napominje. U manje od tjedan dana javilo mu se 20 poduzeća, no niti jedno nije pitalo za novac. Samo traže sinovljev životopis i intervju za posao.

Kompanije su iz različitih sektora, od kemijske industrije, hotelijerstva, osiguranja, nekretnina do grafičkog dizajna, a javila se i jedna tvrtka za odnose s javnošću. Gotovo sve su iz Zaragoze, grada na sjeveroistoku zemlje, gdje živi njegov sin i gdje je sjedište novina Heraldo de Aragón.

Umirovljenik je, međutim, oprezan: “Nikada ne znaš tko se nalazi iza vrata”.

Oglas je objavio bez sinovljeva znanja. Obavijestio ga je nekoliko sati prije nego su se novine pojavile na kiosku. “Jako se naljutio. Nije htio da ga prepoznaju u Zaragozi. To mu se činilo sramotno, kao gubitak dostojanstva”, govori umirovljenik. “No nakon što smo dugo razgovarali rekao mi je ‘Ti si najbolji otac na svijetu’ “.

Obitelj sada iščekuje rezultat susreta s tvrtkama koje su pokucale na vrata. Oglas, za kojeg je umirovljenik platio 90 eura, objavljen je prošli petak, subotu i nedjelju te će ponovno izaći u iste dane ovaj tjedan.

“Danas mu pomažem jer sam ja počeo raditi s 18 godina i imam ušteđevinu. No ovdje neću biti zauvijek”, kaže umirovljenik oslikavajući otužno stanje u Španjolskoj, ali i brojnim drugim zemljama juga Europe, u kojima su nekad radno sposobna djeca uzdržavala starije, a danas je obratno.
 
(poslovni.hr/uredio:nsp)

Navodno su otok prokleli njegovi prvi vlasnici benediktinci, jer ih je odande protjerala dubrovačka vlast. Od tada Lokrum su pratile tragedije obavijene ljubavnim strastima

Otočić Lokrum smješten je u dubrovačkom akvatoriju te je udaljen pola nautičke milje od Dubrovnika. 

Prekrasan otok obiluje mračnom prošlošću. Svojom rajskom florom i faunom privlačio je mnoge europske vladare i osvajače te je služio kao oaza za plemiće i bogataše. No, ljubitelji Lokruma tamo nisu nalazili mir i sreću već upravo suprotno – smrt i patnju. 

Od polovice 19. stoljeća pa sve do kraja Prvog svjetskog rata, dubrovački otok je bio u sastavu Austro-Ugarske i pretvoren u ljetni rezidencijalni posjed bečke carske obitelji. U živopisnim morskim lagunama uživali su najugledniji austro-ugarski prinčevi, plemići i dvorjani, a povremeno su u rajskoj raskoši Lokruma uživali i članovi carske loze Habsburgovaca. Rajski otok tako je bio svjedok njihovih radosti, ljubavnih romansi, ali i tragedija.

U modernijoj povijesti otoka, 2007. u benediktinskom samostanu navodno je snimljen duh, a vidjela su ga i mobitelom snimila dva radnika u benediktinskom samostanu. 

U jednoj kući na otoku tridesetih godina prošlog stoljeća nestala je cijela obitelj. 

Otok prokleli Benediktinci?

Navodno su otok njegovi prvi vlasnici, benediktinci, prokleli jer ih je odande protjerala dubrovačka vlast. Iz osvete su cijelu noć s upaljenim svijećama okrenutim naopako kružili oko njega i govorili: “Neka je proklet svaki koji pribavi Lokrum za osobno uživanje!”. Prokletstvo se, vjeruje se, može skinuti samo ako se skupi sav vosak koji je te noći iskapao.

Posjetio otok pa ga svrgnuli

Otto Friedrich Wilhelm (1845-1886), poznatiji kao Ludvig II. Bavarski, koji je bio ljubavnik Elizabete Bavarske, majke austrijskog nadvojvode i prijestolonasljednika Rudolfa, na Lokrumu je boravio kao zaručnik Elizabetine sestre. 

Nakon povratka kući doznao je kako ga je bavarsko ministarsko vijeće proglasilo ludim te ga svrgnulo s prijestolja. Samo nekoliko dana kasnije pronašli su ga u jezeru nedaleko svog imanja. 

S Lokruma krenuo u Meksiko pa ga strijeljali

Brat cara Franje Josipa I., nadvojvoda Maksimilijan je u travnju 1864. godine, u društvu supruge Šarlote, s Lokruma krenuo na daleki put prema Meksiku. Došavši do Meksika, proglasio se meksičkim carem, a zatim bio uhićen, zlostavljan, a na kraju i osuđen na smrt te strijeljan. 

Lijepa Šarlota još se jednom uspjela vratiti na Lokrum, ali je tamo doživjela brodolom i jedva preživjela. Ipak, njezin kraj bio je tragičan. Umrla je pomračena uma u Maksimilijanovom dvoru Miramare kod Trsta. 

Vratio se s otoka pa ubio ljubavnicu

Novi vlasnik Lokruma postao je prijestolonasljednik Rudolf (29), sin jedinac Franje Josipa I. i Elizabete Bavarske. Na dubrovačkom otoku proveo je medeni mjesec sa zaručnicom Stefanie. Priča kaže kako se ”zemlja zatresla, a more uznemirilo” kada se par iskrcao na lokrumsku obalu. Dubrovčani kažu kako je to bio predznak Rudolfove tragedije. 

I zaista, 29. siječnja 1889. godine u dvorcu Mayerling, opijen strastima austrijski prijestolonasljednik je na krevetu prekrivenom ružama ubio svoju ljubavnicu, 17-godišnju baronesu Mariju von Vetseru, prelijepu kćerku ugarskog plemića  Albina von Vetsere. Zatim je upucao sebe te tako okončao svoj kratki, ali turbulentan život. 

Atentat: Franjo Ferdinand prije Lokruma posjetio Sarajevo

Legenda kaže kako su se 1914. godine austrougarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand i njegova supruga Sofia Hohenberg pripremali provesti ljeto na Lokrumu. 

No, prije odlaska posjetili su Sarajevo gdje je Franjo Ferdinand 28. lipnja 1914. ubijen u atentatu kojeg je izvršio Gavrilo Princip. Ubojstvo je bilo povod za početak Prvog svjetskog rata u kojemu su pala čak tri carstva – austrougarsko, tursko i rusko.
 

 
(24sata.hr,youtube/uredio:nsp)

Clive Hamilton u knjizi Requiem for a Species: Why We Resist the Truth About Climate Change opisuje sumorno olakšanje koje slijedi nakon prihvaćanja činjenice da je “katastrofalna promjena klime praktički neizbježna”.

Ovo odustajanje od “lažne nade”, kaže on, podrazumijeva intelektualno i emocionalno znanje. Intelektualno znanje se može steći. Suočavanje s ovim drugim je teže, jer treba prihvatiti činjenicu da će naši bližnji, uključujući i našu djecu, kroz nekoliko desetljeća – ako ne i godina – skoro sigurno biti osuđeni na neizvjesnost, mizeriju i patnju.

Emocionalno prihvatiti predstojeću katastrofu, iskreno shvatiti da elita na vlasti neće racionalno odgovoriti na devastaciju ekosustava, podjednako je teško kao prihvatiti vlastitu smrtnost. Najveća egzistencijalna borba našeg vremena jeste da razumijemo ovu užasnu činjenicu – intelektualno i emocionalno – i da nastavimo pružati otpor silama koje nas uništavaju

Ljudski rod, pod vodstvom Europljana i Euro-Amerikanaca, već 500 godina divlja planetom, pustoši, pljačka, eksploatira i zagađuje Zemlju – pritom istrebljujući domorodce koji mu se nađu na putu. Ali igra je završena. Tehnološki i znanstveni napredak koji je industrijskim elitama omogućio život u neprevladanoj raskoši – kao i vojnu i ekonomsku premoć – sada radi protiv nas.

Manija za neprestanom ekonomskom ekspanzijom i eksploatacijom pretvorila se u prokletstvo, u smrtnu presudu. Ali čak i dok nam se ekonomski i ekološki sustav raspada, nakon najvrelije godine u naših 48 kontinentalnih država za 107 godina otkad se mjere temperature, mi nemamo ni emocionalne ni intelektualne kreativnosti da isključimo mašinu globalnog kapitalizma. Vezali smo se za paklenu mašinu koja grabi naprijed, kako pokazuje izvješće Nacionalne savjetodavne komisije za klimatske procjene i razvoj.

Kompleksne civilizacije imaju lošu naviku da se samounistavaju. Antropolozi kao što su Joseph Tainter u knjizi The Collapse of Complex Societies, Charles Redman u Human Impact on Ancient Environments i Ronald Wright u Kratkoj povijesti napretka opisuju poznate obrasce koji sustav dovode do sloma. Jedina razlika je u tome što ćemo ovoga puta povući za sobom čitavu planetu. Poslije ovog konačnog kolapsa, neće biti novih teritorija za eksploatiranje, novih civilizacija za osvajanje, ni novih naroda za porobljavanje. Duga borba između ljudskog roda i planete završit će se tako što će ostaci ljudskog roda naučiti bolnu lekciju o nesputanoj pohlepi i obožavanju samih sebe.

“Postoji poznati obazac po kome su civilizacije jedna za drugom dozlogrdile prirodi, neumjerenom eksploatacijom sredine, pretjeranim naseljavanjem i razmnožavanjem,” rekao mi je Wright u telefonskom razgovoru, javljajući se iz svoje kuće u Kanadi, “One se obično ruše ubrzo nakon što dostignu period najveće slave i prosperiteta.”

Ovaj obrazac vrijedi za mnoga društva, između ostalih Rimsko, starih Maja i Sumerana iz današnjeg južnog Iraka. Ima mnogo drugih primjera, uključujući i manje zajednice kao što je ona na Uskršnjem otoku. Upravo su one stvari koje jednom društvu kratkoročno omogućuju napredak, osobito novi vidovi eksploatacije okoliša poput irigacije, dugoročno dovode do katastrofe, uslijed nepredviđenih komplikacija.

Ovo u Kratkoj povijesti napretka nazivam “zamkom napretka”. Pokrenuli smo toliko složenu industrijsku mašineriju, utemeljenu na ekspanziji, da sada ne znamo kako da preživimo u oskudici i kako stabilizirati svoje zahtjeve od prirode. Nismo uspjeli stabilizirati broj ljudi. On se utrostručio tijekom mog života. A taj problem dodatno pogoršavaju rastuća razlika između bogatih i siromašnih i koncentracija bogatstva na vrhu, koja jamči da nikad neće biti dovoljno resursa za raspodjelu. Danas ima više ljudi koji žive u teškoj bijedi – oko dvije milijarde – nego što je početkom prošlog stoljeća bilo ukupno ljudi na svijetu. To nije napredak. “

“Ako odbijamo rješavamo probleme na uređen i racionalan način, prije ili kasnije će nas snaći neka velika katastrofa”, kaže on, “Ako budemo imali sreće, ona će biti dovoljno velika da nas prodrma, ali ne toliko velika da nas zbriše. To je najviše čemu se možemo nadati. Moramo nadići našu evolutivnu povijest. Mi smo lovci iz ledenog doba, samo obrijani i u odijelima. Ne ide nam razmišljanje na duge staze. Radije ćemo da se prežderem mesom mrtvih mamuta tako što ćemo cijelo krdo potjerati preko litice, nego što ćemo naučiti kako se čuva krdo, pa da i mi i naša djeca možemo se hranimo dok smo živi. Ovo je skok koji naša civilizacija mora izvesti. I nećemo uspjeti. “

Wright, koji u svom romanu A Scientific Romance prikazuje budući svijet razoren ljudskom glupošću, navodi “ukorijenjene političke i ekonomske interese” i nesposobnost ljudske imaginacije kao dvije najveće prepreke za radikalnu promjenu. Krivi smo svi mi koji trošimo fosilno gorivo, koji se izdržavamo kroz formalnu ekonomiju, kaže on.

Suvremena kapitalistička društva, tvrdi Wright u knjizi What Is America?: A Short History of the New World Order, nastala su tako što su europski osvajači opustošili urođeničke kulture na američkom kontinentu od 16. do 19. stoljeća, upotrebljavajući afričke robove kao radnu snagu koja je zamijenila urođenike. Više od 90 % posto urođeničkog stanovništva stradalo je od boginja i drugih epidemija koje ranije nisu imali. Španjolci nisu pokorili nijednu veliku zajednicu prije nego što je ona desetkovana boginjama; u prvom pokušaju, Asteci su ih potukli.

Da se Europa nije dokopala zlata Asteka i Inka, da nije okupirala zemlju i prenijela produktivne usjeve iz Novog svijeta na europske farme, razvoj industrijskig društva u Europi bio bi znatno sporiji. I Karl Marx i Adam Smith su ukazivali da je dotok bogatstva iz Sjeverne i Južne Amerike omogućio industrijsku revoluciju i pokretanje suvremenog kapitalizma. Iscrpljivanje Sjeverne i Južne Amerike, ističe Wright, označilo je početak orgije europske ekspanzije. Industrijska revolucija dala je Europljanima tehnološki napredno oružje, što je omogućilo daljnja osvajanja, pljačke i ekspanziju.

“Iskustvo relativno lakih 500 godina ekspanzije i kolonizacije, konstantnog preuzimanja novih teritorija, dovelo je do suvremenog kapitalističkog mita da je moguće se širiti beskonačno”, kaže Wright, “To je apsurdan mit. Živimo na ovoj planeti. Ne možemo odemo nigdje drugdje. Moramo svesti naše ekonomije i prohtjeve od prirode na prirodnu granicu, ali imali smo 500 godina kada su Europljani, Euro-Amerikanci i drugi kolonisti preplavili i zauzeli svijet.

Ovaj petstogodišnju razdoblje navodi nas da takvu situaciju smatramo ne samo lakom za održavanje, već i normalnom. Vjerujemo da će sve uvijek biti veće i bolje. Moramo shvatiti da je ovaj dugi period ekspanzije i prosperiteta bio anomalija. Rijetko kada se dešavao u povijesti, i nikad se više neće ponoviti. Moramo čitavu civilizaciju prilagoditi shvaćanju da živimo u ograničenom svijetu.

Ali mi to ne radimo, jer nosimo pretežak ideološki teret, previše mitoloških verzija namjerno iskrivljene povijesti i duboko usađeno uvjerenje da je bit suvremenosti u tome da imaš više. Antropolozi ovo zovu ideološka patologija, pogubno uvjerenje koje izaziva slom i nestanak društava. Ovakva društva nastavljaju se glupo ponašaju jer ne umiju da promjene način razmišljanja. Tu se mi danas nalazimo. “

Kako sunovrat bude postajao sve očigledniji, ako nam je povijest nekakva učiteljica, i mi ćemo poput nekadašnjih društava u nevolji potražiti utočište u “kriznim kultovima”, kako ih nazivaju antropolozi. Nemoć koju budemo osjećali u ekološkom i ekonomskom kaosu oslobodit dodatne kolektivne zablude, poput fundamentalističke vjere u boga ili bogove koji se vraćaju na Zemlju da nas izbave.

“Klonula društva često sebe obmanjuju da će obavljanjem nekih rituala sve grozne stvari nestati”, kaže Wright. “Brojni su primjeri toga kroz povijest. U prošlosti, ovi krizni kultovi uhvatili su korijena u narodima koje su došljaci kolonizirali, napadali ili ubijali, koji su izgubili kontrolu nad svojim životima. U tim ritualima oni vide mogućnost vraćanje izgubljenog svijeta, koji doživljavaju kao nekakav raj. Traže povratak na staro. Krizni kultovi proširili su se među američkim Indijancima u 19. stoljeću, kada su bizoni i Indijanci istrebljivani, prvo lovačkim puškama pa onda mitraljezima. Ljudi su počeli da vjeruju, kao u Plesu duhova, da će suvremeni svijet – bodljikava žica, željeznica, bijelci, mitraljezi – nestati samo ako oni budu radili prave stvari. “

“Svi mi imamo u osnovi istu psihološku aparaturu”, kaže Wright, “Zbog nje nam slabo ide dugoročno planiranje i ona nas tjera da se hvatamo za iracionale zablude kada smo suočeni s ozbiljnom prijetnjom. Pogledajte kako ekstremna desnica vjeruje da će se, ako se država skloni, vratiti izgubljeni raj pedesetih godina. Pogledajte kako dozvoljavamo da naftna i plinska eksploatacija divlja, kada znamo da je fosilna ekonomija samoubilačka za našu djecu i unuke. Rezultat se već osjeća. Kada na velikom dijelu planete budu propali usjevi, imaćemo masovnu glad i slom poretka. To nas čeka ako se ne izborimo sa klimatskim promjenama. “

“Ako ne uspijemo u ovom velikom eksperimentu, gdje su primati postali dovoljno inteligentni da vode računa o vlastitoj sudbini, priroda će slegnuti ramenima i reći da je bilo zabavno neko vrijeme dati primatima voditi laboratorij, ali da je to ipak bila loša zamisao”, kaže Wright.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(pescanik.net, youtube.com/uredio: nsp)