Znanstvenici su razvili bateriju na bazi vode koja može pohraniti energiju proizvedenu vjetrom i sunčevom energijom

Baterija bi mogla riješiti probleme sa pohranjivanjem obnovljivih izvora energije, smanjujući ovisnost o fosilnim gorivima, i biti će vrlo jeftina.

Znanstvenici sa sveučilišta Stanford predstavili su mangan-vodikovu bateriju u istraživačkom radu objavljenom u časopisu Nature u ponedjeljak.

Baterija ima sposobnost pohranjivanja energije vjetra i sunčeve energije kada god to bude potrebno.

Prototip baterije je dugačak 5 centimetra i generira 20 miliwatt-sati struje. Iako je izlaz struje trenutno skroman, istraživači su sigurni da mogu primijeniti prototip na industrijsku razinu koja bi omogućila punjenje baterije do 10.000 puta. To bi baterijama omogućilo životni vijek od deset godina.

“Vjerujemo da će ovaj prototip tehnologije moći zadovoljiti ciljeve Odjeljenja za energiju (DOE) za praktično korištenje skladištenja električne energije” – objasnio je Yi Cui, profesor znanosti o materijalima na Stanfordu.

Baterija koristi reverzibilnu reakciju zamjene elektrona za pohranu energije, koristeći jeftin mangan sulfat ili industrijsku sol. Sol se otopi u vodi i reagira sa elektronima koji dolaze u bateriju.

“Ono što smo učinili je da smo stavili posebnu sol u vodu, instalirali elektrodu i stvorili reverzibilnu kemijsku reakciju koja pohranjuje elektrone u obliku vodikovog plina” – rekao je Cui.

Cui se nada patentiranju ove baterije jer tim radi na tome da se smanji trošak baterije.

“Utvrdili smo katalizatore koji bi nas mogli dovesti do cilja istraživanja u kojem se planirano da cijena koštanja baterije bude 100 američkih dolara po kilovat satu” – kazao je .

Razvoj ove baterije bi koštao skoro pola troškova današnje litij-ionske baterije koja trenutno ima cijenu od oko 209 dolara po kilovat satu.
 

New, manganese-hydrogen #battery splits water to store #renewable energy cheaply. Researcher sees cost below 1 cent/kWh. Potential missing piece in fight against #climate. @Stanford: https://t.co/nVYjINtnAP #hydrogen pic.twitter.com/mayGxHmVKS

— Stanford Energy (@StanfordEnergy) May 1, 2018

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Onaj tko prati skandale farmaceutske industrije, i njihovu filozofiju medicinske ekonomije koja djeluje kroz monopole koji su stvoreni od strane kompanija koje podržava država, zna da je moć tih kompanije često i stalno zloupotrebljavana

Istragom su otkriveni e-mailovi zaposlenika velike farmaceutske tvrtke u kojima “slave rast cijena lijekova za rak”.

Osoblje tvrtke Aspen Pharmacare je planiralo uništiti zalihe lijekova zbog svađe oko cijene sa španjolskom zdravstvenom službom 2014.

Prijetili da će prestati prodavati lijekove ako ministarstvo ne povisi cijene

Nakon što je kupila 5 vrsta lijekova za rak od britanske tvrtke GlaxoSmithKline (GSK), tvrtka je pokušala lijekove prodati u Europi za cijenu višu čak 40 puta, objavio je The Times.

Tijekom pregovora oko cijene u Španjolskoj, tvrtka je navodno prijetila da će prestati prodavati lijekove za rak ako ministar zdravstva ne povisi cijene za 4000 posto, objavio je španjolski El Confidencial Digital.

Iskoristili rupu u zakonu koja bi trebala pogodovati nižim cijenama

Povišenje cijena omogućava rupa u zakonu zbog koje farmaceutske tvrtke smiju mijenjati cijene lijekova ako ih prodaju pod drugim imenom.

Ova rupa u zakonu zapravo bi trebala omogućiti snižavanje cijena nakon što istekne patent za lijek, ali ako farmaceutske tvrtke nemaju konkurenciju, smiju i dizati cijene.

Glasnogovornik britanskog Ministarstva zdravstva rekao je da se ove godine uvode novi zakoni koji će omogućiti vladi “djelovanje protiv prevelikog rasta cijena generičkih lijekova”.
 
(index.hr)

Pionirski biotehnološki startup program je pokrenuo on-line interaktivni vodič koji mapira genetsku evoluciju genoma kanabisa, omogućujući da se određeni sojeve marihuane koji su već u javnoj domeni, zaštite od patentiranja velikih biotehnoloških tvrtki kao što je Monsanto

Nakon dvije godine prikupljanje uzoraka, sekvencioniranja DNK biljke i razvoja softvera kako bi se omogućila 3-D vizualizacija prikupljenih podataka, tvrtka je spremna predstaviti svoj dugo očekivani projekt.

“Prikupljanje uzoraka je bio veliki dio tog procesa”, rekla je Carolyn White, prodajni i marketing manager u tvrtki Phylos biomedicine, za portal Willamette Weekly.

“Jedna strana projekta je bila suradnja s uzgajivačima, prodajnim mjestima i laboratorijima radi prikupljanja uzoraka, a drugi proces je bio lov na drevne sojeve marihuane iz cijelog svijeta. “

Tvrtka iz Portlanda je 20. travnja naponon objavila svoj projekt on-line s interaktivnim vodičem, kojeg tvrtka naziva Galaxy.

Prema izvješću objavljenom u The New York Timesu:

Nastala vizualizacija će ponuditi svakome mogućnost da lako putuje u cyber prostoru kroz trodimenzionalnu projekciju genetskih informacija izvađenih iz uzoraka sekvenciranjem biljke, koja se sve više legalizira za medicinsku i rekreacijsku upotrebu u državama diljem zemlje …

Tvrtka Phylos je stvorila šarenu 3-D kartu (kliknite LINK) koja vizualno predstavlja statističke odnose između različitih rodova biljke. Tvrtka se nada da će genetske informacije koje su lako dostupne pomoći uvesti reda u tvrtku koja je počela u podzemlju, a sada dolazi u javnost preko komercijalnog prijelaza.

Tijekom vremena, znanstvenici vjeruju, da će se ova vrsta vizualne karte moći primijeniti i na druge vrste biljaka, ili čak i na životinje.

Iako postoji niz drugih tvrtki koje nude razne usluge u identifikaciji i katalogizaciji, one ne mogu ponuditi stvarno DNA sekvenciranje, koje pruža neusporedivu razinu točnosti.

Prema izvješću objavljenom u Willamette Weekly:

Uz Galaxy DNA kartu, korisnici mogu vidjeti nasljedni slijed svake biljke koje povezuju sojeva njihovih genetskom roditelja ili potomstva. Slične biljke se nalaze blizu jedna drugoj, a boja skupine biljaka “plemena” se prikazuju na temelju njihove regije.

“Mi smo prikupili uzorke iz cijelog svijeta, i katalogizirali genetske informacije kodirane u DNK marihuane”, rekao je dr. Holmes, suosnivač Phylos biomedicine, za NY Times.

Podaci teoretski mogu pomoći u zaštiti prava intelektualnog vlasništva uzgajivača marihuane od potencijalnih velikih poslovnih interesa, kakve provodi Monsanto, pa čak i obrana biljke marihuane od dobivanja prava na patent u rastućoj industriji.

Zbog osvrta društvenih medija na tu temu, Monsanto je pokušao opovrgnuti bilo kakve interesae u proizvodnji GMO marihuane, postavljajući na njihovoj web stranici da je tvrtkin interes za GMO marihuanu nije ništa više od “internet glasine.”

Osim toga, 25. travnja, glasnogovornica Monsanto Charla Lord je izjavila za Willamette Week da tvrtka neće biti uključena u poslovanje sa marihuanom.

“Monsanto nije, neće imati planove za rad na uzgoju kanabisa”. Naravno, u što ne vjerujemo.

Za razliku od javnih izjava Charle Lord, White kaže kako očekuje da će tvrtka poput Monsanta pokušati da na kraju patentirati kanabis.

“Smatramo da će farmaceutske industrije i agrikulturne kompanije biti primarni lovci na patenat, a to će vjerojatno zahtijevati stvaranje novog DNA u tvornici” Carolyn White je izjavila za WW.

“Nitko od ljudi u tvrtki Phylos stvarno vidi patentiranje kao održiv alat za prosječnog uzgajivača marihuane”.

“Ne možete patentirati nešto što je bilo u javnoj domeni duže od godinu dana,” White je izjavila za WW. “Donijeli smo više znanja i transparentnosti u industriji i to je ono što ćemo uvijek raditi.”
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Morayjev uređaj je pod neovisnim nadzorom neprekidno radio u razdobljima od tri ili četiri dana, a svjedoci su bili potpuno uvjereni da ta nova tehnologija označava svršetak čitave jedne ere i početak novog zlatnog doba besplatne električne energije. Pusti snovi ili…

Pitanje slobode i neovisnosti čovjeka može se svesti na pitanje energije i vlasti nad njome. Tijekom posljednjih stotinjak godina, a zadnjih desetljeća još i više, bilo je dosta zamisli i konstrukcija koje su omogućavale crpljenje energije iz nekog još nepoznatog izvora, kojeg se s vremenom počelo nazivati fizikalnim terminom „polje nulte točke“, a posljedično se tu energiju nazivalo „energijom nulte točke“.

Od povijesnih istraživača te materije naslavniji je Nikola Tesla, ali važne i upotrebljive principe otkrio je i Viktor Schauberger. Uz tu dvojicu ljudi koji su po pitanju dovođenja svojih ideja u praksu otišli najdalje, zaboravljeno ime koje je također neizostavno za spomenuti je Henry Moray.

Postoje brojne fotografije T. Henryja Moraya iz 1920-ih i 1930-ih na kojima on pokazuje svoj uređaj za izračenu energiju. Mnoge prikazuju blještavi niz od trideset i pet žarulja te električno glačalo – trošila ukupne snage od otprilike 3000 watta.

Moray to nije postizao uz pomoć konvencionalnog izvora energije već je, kako je tvrdio, njegov uređaj pomoću antene hvatao »izračenu energiju« i potom je, uz pomoć složenog detekcijskog i oscilacijskog sustava strujnih krugova pretvarao u upotrebljivu, stabiliziranu električnu energiju.

Deseci uglednih znanstvenika, odvjetnika i političara koji su prisustvovali demonstracijama te provodili detaljna i opsežna ispitivanja uređaja na izračenu energiju nisu mogli pronaći nikakve baterije, skrivene žice ili druge vanjske “inpute”. Isto tako, nikad nije bilo dokazano da je izlazna snaga uređaja rezultat elektromagnetske indukcije iz električnih vodova.

Uređaj je pod neovisnim nadzorom neprekidno radio u razdobljima od tri ili četiri dana, a svjedoci su bili potpuno uvjereni da ta nova tehnologija označava svršetak čitave jedne ere i početak novog zlatnog doba besplatne električne energije. Pusti snovi. Iako su dokazi za Morayjeve tvrdnje bili zaista izvanredni, danas u našim domovima nemamo njegove uređaje koji iskorištavaju izračenu energiju. Štoviše, i on je potpuno zaboravljen. Pa, prisjetimo ga se.

Čarobni “švedski kamen” i Morayjeva znanstvena opsesija

Henry Moray rodio se 28. kolovoza 1894. godine u mormonskoj obitelji u Salt Lake Cityju, a od vrlo rane dobi je proučavao djela ranih pionira elektrike, Maxwella, Faradaya, Tesle, te eksperimentirao s ranim tehnologijama radio-emitiranja i s visokonaponskim i visokofrekvencijskim pojavama.

Posebno su ga nadahnuli Teslini radovi i njegova ideja da Zemlja pluta u golemom moru beskonačne energije te da bismo tu »izračenu« energiju mogli “eksploatirati” hvatanjem, podešavanjem i pojačavanjem njezinih inherentnih oscilacija. To je postala Morayjeva znanstvena opsesija za cijeli život.

Tijekom studija elektrotehnike u Švedskoj, na Sveučilištu Uppsala, došao je u dodir s novim tvarima, mineralnim materijalima za koje je smatrao da mogu djelovati kao “kristaloliki” radio-prijemnici. Za prvi se mislilo da je galenit, koji se sirov može naći na obroncima, dok je drugi bio bijeli, praškasti, kamenu sličan materijal, koji se obično koristio u gradnji cesta.

Za taj drugi materijal – koji je kasnije postao poznat kao “švedski kamen” – neki su smatrali da je neka vrsta silicijevog dioksida. Moray je grijao taj materijal plamenom za varenje kako bi dobio rastaljenu kremenu zemlju, poznatu kao dobar radio-prijemnik. Kada je spojio to dvoje, zajedno s uređajem za ugađanje pod imenom “cat whisker” – poznatom ranim radio-entuzijastima – otkrio je da može bez ikakvih drugih izvora energijom snabdjeti mali gramofonski zvučnik.

Nakon što se 1915. godine vratio iz Švedske, Moray je radio kao inženjer elektrotehnike u mnogim velikim korporacijama, radeći planove i sheme za nove električne centrale te za neke od najvećih zgrada koje su se gradile na američkom Zapadu.

Istovremeno je nastavio eksperimentirati sa “švedskim kamenom”. 1921. je odlučio je sve svoje vrijeme posvetiti zadaći izgradnje prvog funkcionalnog uređaja na izračenu energiju, koristeći “švedski kamen” kao ključnu komponentu za svoju »detektorsku cjevčicu«. Uređaj je proizvodio oko 25 watta električne energije i mogao je energijom snabdjeti jednu žarulju.

Nije imao pokretnih dijelova, a bio je smješten u kutiju dužine od oko 70 cm te širine i visine od po 40 cm. Osim detektorske cjevčice kutija je sadržavala još dvije oscilatorske cijevi, nekoliko kapacitora odnosno kondenzatora različitih veličina, kao i neke druge patentirane dijelove.

Uređaj je bio spojen na antenu koja je navodno “hvatala” izračenu energiju, te na uzemljenje. Moray je svoj uređaj ponekad nazivao “energetskom crpkom” koja može crpiti energiju iz “mora energije” za koje je vjerovao da prožima čitav svemir.

Demonstracije za nepovjerljive političare i znanstvenike

Do 1925. godine uspio je izlaznu snagu uređaja povećati na oko 100 watta i osjetio je da ima prototip, ali je nakon prvih odbijanja od strane nepovjerljivih političara odlučio napraviti niz demonstracija za ugledne znanstvenike i političare, na kojima bi osigurao vjerodostojnost izuma i prikupio sredstva za razvijanje tehnologije do komercijalno raspoloživog proizvoda.

Jednoj tipičnoj demonstraciji svjedočio je tadašnji državni tajnik za Utah, gosp. Wilton H. Welling: “Kućište u kojem se uređaj nalazio bilo je pojednostavljeno i poboljšano. Bilo je sasvim očito da nije postojala mogućnost krivotvorenja proizvedene energije. Ugađanje uređaja bilo je poboljšano i vrijeme potrebno da se dovede energija smanjeno je s pet minuta na manje od minute.

Ta radnja je bila jednostavna poput ugađanja radio-prijemnika. Žena koja je prisustvovala demonstraciji prvi put je, nakon što ga je vidjela kako ‘ugađa na energiju’, rukovala uređajem s jednakom lakoćom kao sam dr. Moray. Prva je zasvijetlila kontrolna žaruljica na kućištu. Tada je povučena sklopka koja dovodi struju do police sa svjetlima.

Trideset žarulja od pedeset watta i pet žarulja od sto watta u trenutku je zasjalo blistavom svjetlošću. Potom je na uređaj spojeno obično Hot Pointovo električno glačalo, a da svjetlost žarulja nije ni najmanje izgubila na jačini. Izumitelj je izjavio da bi rezultat bio isti i da je na polici umjesto trideset i pet bilo sto žarulja.

Žarulje i glačalo zajedno trošili su više od četiri konjske snage električne energije. S obzirom na jačinu svjetlosti bilo je očito da u te svjetiljke dolazi napon mnogo viši od uobičajenog. Zbog velike topline koja se razvila na jednom mjestu imao sam osjećaj da će brzo pregorjeti, međutim to se nije dogodilo. Čvrsto vjerujem da je dr. Moray na pragu usavršavanja jednog od najvećih fundamentalnih izuma u povijesti”.

Ovakva svjedočanstva nisu rijetkost, mnoga ovjerena kod bilježnika, a Moray je smatrao da će to biti dovoljno da skeptični svijet uvjeri u stvarnost uređaja. Ipak, uslijedio niz odbijanja na raznim stranama jer njegov uređaj nije bio “znanstveno proučen”, a Moray je strahovao da će netko ukrasti tajne njegova uređaja.

Stoga je naredne tri godine proveo pokušavajući izgraditi vlastitu korporaciju, u koju je nastojao privući i stručnjake poput dr. Harveya Fletchera (tada zaposlenog u General Electricu), koji je u rujnu 1928. godine proveo vlastita ispitivanja nad strojem i bio oduševljen.

Morayev stroj radio 157 sati u zapečaćenom okolišu

No, ni on nije znao ništa o načinu na koji stroj funkcionira, ali je organizirao strogo nadzirane “testove izdržljivosti” u kojima je Morayev je stroj radio 157 sati i 55 minuta u zapečaćenom okolišu.

Fletcher i novi suradnici počeli su inzistirati da im se uređaj dade u svoj laboratorij na provjeru i nezavisno ispitivanje, kao uvjet za suradnju s velikom tvrtkom Western Electric, ali Moray je strahovao od krađe tehnologije, što je shvaćeno kao znak da je prevarant koji se boji razotkrivanja.

S pravom sumnjičavi Moray je odbio tu “uzmi ili ostavi” ponudu i nastavio održavati kontrolirane demonstracije u laboratoriju u svojoj kući shvativši da mu je jedini izlaz patentirati svoj izum.

Kada je 13. srpnja 1931. godine tvrtka Moray Products podnijela prvu prijava za patent za uređaj na izračenu energiju, odbačena je zbog dva temeljna razloga. Prvi je bio taj što cjevčice ventila nisu mogle funkcionirati budući da nisu mogle zagrijati katodu koja se nalazila u njima. Doista, to je bilo točno, ali one su ustvari bile jedan od prvih primjera “hladno-katodne” tehnologije.

Druga primjedba bila je fundamentalnije prirode i stoga problematičnija. “Ispitivaču nije poznat nikakav prirodan izvor valne energije električne struje te se zahtijeva dokaz o postojanju takvoga.” Drugim riječima, takav stroj nije mogao funkcionirati zato što izračena energija jednostavno ne postoji.

Pokušaji krađe patenta i slom vlastite tvrtke

Morayjeva strahovanja oko krađe patenta pojačala su se kada je shvatio da je Američki ured za patente “prožet” zaposlenicima General Electrica, general Motorsa i drugih.

U to je vrijeme Moray otkrio da neki direktori u njegovoj tvrtki pokušavaju na temelju pojedinosti iz patentnog zahtjeva bez njegova znanja duplicirati njegovu tehnologiju te uzimati novac iz fondova tvrtke bez potvrđivanja primitka ili predočavanja drugih podataka, i bez Morayjeva znanja ili odobrenja. Moray nije imao izbora nego ih dati na sud kako bi spasio svoj izum. Prava je ostvario, ali njegova je tvrtka bila financijski osakaćena, te je nakon pet godina likvidirana.

1938. i 1939. godine pozvan je u Washington DC na sastanak u Upravu za ruralnu elektrifikaciju, odgovornu za dovođenje struje u udaljene farmerske zajednice. Uprava je iznijela ponudu da će zaštititi njegova patentna prava i dovesti do razvoja tehnologije, ali mu je ponuđeno tek dvadeset i pet dolara dnevno za posao od nekoliko mjeseci.

Moray je, u nadi da će to napokon dovesti do globalnog prihvaćanja izračene energije, prihvatio ponudu. Sada je bio inženjer-konzultant vladine agencije. Započeo je izgradnju novog laboratorija s dvadeset prostorija, ali počele su se događati zabrinjavajuće stvari.

Prijetnje smrću njemu i obitelji, pokušaji atentata

Prijetilo mu se smrću te je i na njega i na njegovu ženu nekoliko puta pucano. Morayjevi su odlučili nabaviti blindirani automobil. Richard Moray, jedan od dva sina, ispričao je kako je jednom njegov automobil pogodila kiša metaka iz tajanstvene crne limuzine.

John E. Moray, drugi sin, zapisao je da je njegova majka primila niz anonimnih telefonskih prijetnji smrću sinova te da, ako ne bude surađivao s pozivateljevim poslodavcima glede uređaja, život njezina muža neće vrijediti više od “prebijene lipe”. U Morayjevu kuću i laboratorij bilo je više puta provaljivano, ali stroj nije nikada ukraden.

Valjda je cilj bio otkriti tajne stroja, a ne izravna krađa. Jednom je čak Moray bio ustrijeljen u nogu dok je radio u laboratoriju. Stvari su postale još bizarnije nakon ključnog ispitivanja kojim se trebalo demonstrirati sposobnost prolaska struje izračene energije kroz debeo sloj stakla. Jedan njegov suradnik iznenada je zgrabio čekić i uništio veći dio stroja te otišao rekavši: “Sada više ne mogu tražiti dodatna ispitivanja”.

Komponente za čije je usavršavanje bio potreban golemi trud bile su oštećene do beskorisnosti, a drugi ključni dijelovi potpuno uništeni. Morayju je napustio Upravu za ruralnu elektrifikaciju, skupim razvodom koji je do kraja iscrpio njegova novčana sredstva za nastavak istraživanja i rad na patentnoj zaštiti. Tijekom 1940-ih i 1950-ih Moray je uz pomoć sinova Richarda i Johna nastavio pokušavati osigurati sredstva za svoj uređaj, ali je imao sve manje “švedskog kamena”, koji je bio srž uređaja, ali ga nikada nije uspio duplicirati. 1974. je T. Henry Moray je preminuo bez uspjeha u dovođenju izračene energiju u svijet.

1976. je Američko ratno zrakoplovstvo iniciralo sporazum o istraživačkoj suradnji s Cosrayem, tvrtkom koju su osnovali Moray i njegovi sinovi kako bi unaprijedili izračenu energiju, ali neuspješno jer nisu uspjeli pronaći nikakav izvor tog materijala, niti napraviti prihvatljivu sintetičku zamjenu, a i Moreyevi izvorni nacrti, nacrtani na platnu, izblijedjeli su do neprepoznatljivosti, a često su bili nejasni jer ih je Morey radio za sebe.

Sumnje oko Morayja pojavile su se zato što je on tvrdoglavo odbijao otkriti tajne svog stroja onima koji su ga željeli duplicirati. No, kakvu bi motivaciju čovjek mogao imati da tijekom razdoblja od trideset godina aktivno izvodi prijevaru izlažući se fizičkoj opasnosti, podsmijehu i financijskoj propasti?

S druge strane, i sam obrazovani elektrotehničar, susretao se s najboljim znanstvenicima svoga vremena, visokopozicioniranim političarima i vladinim službenicima. Da je čitavo vrijeme izvodio šarlatansku prijevaru, na kraju bi bio razotkriven. S treće strane, Morayjev stroj nikad nije dobio patentni status, što je značilo da on nije imao nikakvu zakonsku zaštitu za bilo kakav vid krađe.

Mada su neki znanstvenici, suočeni s očitim nedostatkom uobičajenog izvora energije kod Morayjeva stroja, tvrdili da on funkcionira preko elektromagnetske indukcije iz strujnih vodova, činjenica jest da su barem dva dobro atestirana pokusa provedena mnogo kilometara od bilo kakvog izvora energije.

Teže je pitanje: Ako je stroj stvarno funkcionirao, je li moguće da su snage koje su vršile pritisak na Morayja bile dovoljno jake da spriječe da se prototip koji je funkcionirao razvije u komercijalni uređaj? Tada se suočavamo s mogućnošću da su od nas skrivane i druge dobrotvorne tehnologije, što je razmišljanje koje mnogima nije drago prihvaćati.

Pokus na terenu bez strujnih vodova

Kako bi se provjerio prigovor da Morayjev uređaj jednostavno »hvata energiju« iz lokalnih strujnih vodova, snježnog poslijepodneva 21. prosinca 1925. uređaj na »izračenu energiju« smješten je u automobil, a ljudi kojima se predstavljala demonstracija odlučili su gdje napraviti pokusno ispitivanje. Moray nije želio sudjelovati u odlučivanju.

Naposljetku su odlučili otići do kanjona Emigration, budući da u njemu nema strujnih vodova. Sklopka na uređaju je otvorena i zatvorena kao i mnogo puta do tada u svim prijašnjim pokusima, ali svjetlosti nije bilo. Uređaj je tada »ugođen« kao i u svim prijašnjim pokusima, i potom, kada su sklopku na uređaju zatvorili, svjetla su se upalila.

»Antenska žica« odmah je odvojena od uređaja, svjetlo se ugasilo, a ponovno se upalilo kada je »antena« ponovno spojena na uređaj. Isto se dogodilo i kada je »žica uzemljenja« bila isključena i ponovno spojena na isti način kao što je gore opisano.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

U travnju 1984. godine, dr Robert Gallo je podnio zahtjev Sjedinjenim Državama za patent i vlastiti ​​izum, virus HIV-a / AIDS-a

Normalno, kada je patent podnio i kada je bio odobren, bilo tko koristi proizvod ili izum duguje isplatu tantijema izumitelju, piše Topinfopost.

Dakle, pridržavajući se zakona intelektualnog vlasništva u svojem punom tumačenju, morate se samo pitati zašto dr. Gallo tek tada nije podnio tužbu tražeći odštetu za korištenja svog izuma?

Kako čudno ovaj scenarij može zvučati, donosi potrebu za dodatnim ispitivanjem.

Znanstveni dokazi su kompletni i uvjerljivi, virus AIDS-a je dizajniran kao bi-produkt američkog Specijalnog programa za viruse.

Posebni Program za Viruse je bio savezni razvojni program za viruse koji je postojao u SAD-u od 1962. do 1978., kada dodan američki specijalni virus kao ‘kompliment’ dodavanu cjepiva kojim su cijepljenja djeca i odrasli u Africi i na Manhattanu.

Ubrzo nakon toga su svijet su preplavile masovne infekcije ljudskog retrovirusa koji se razlikovao od bilo koje poznate bolesti kod ljudi, a virus je bilo vrlo zarazan i što je još važnije, mogao je ubiti.

Pregled Posebnog ‘Chart Virus Flow’ ( “istraživanje logike razvoja virusa”) otkriva da su Sjedinjene Države tražile ‘virusnu cesticu’ koje bi negativno utjecala na obrambene mehanizme imunološkog sustava. Program je nastojao modificirati genom virusnih čestica u životinja koje su se nazivale “Visna”.

Prema istraživanju američkog zavoda za bolesti, AIDS je evolucijski, laboratorijsko izrađen osebujni Visna virus, prvo otkriven kod islandskih ovaca.

Nedavno su američki i svjetski znanstvenici potvrdili sa 100% sigurnošću da je virus AIDS-a stvoren u laboratoriju. Ova činjenica je dodatno naglašena kad se osvrnemo na “višestruko spojenu ‘prirodu HIV-a’ pisani rad dr Gallo-a 1971.: “Reverse Transcriptase of Type-C virus Particles of Human Origin”.

Rad Dr. Gallo-a iz 1971. godine je identičan njegovoj najavi AIDS-a iz 1984. godine. Nakon daljnjeg pregleda zapis otkriva da je podnio patent vezan uz AIDS, prije nego što je napravio najavu sa glavnim sekretarpm Heckleru.

Ranije ove godine, Dr. Gallo je priznao svoju ulogu kao “Projektni oficir’” u saveznom programu razvoja virusa, specijalnog Virusa.

Dijagram toka programa i 15 izvješća o napretku, nepobitni su dokazi o tajnom planu da se pobije svjetska populacija putem razuzdavanja tajnih bioloških mikroorganizama koji bi “potrošile” čovječanstvo.

U svjetlu ove istinske geneze svijetske najveće biološke pošasti, Sjedinjene Američke Države duguju ‘masovne’ uplate novca na račune nevinih žrtava kao obeštećenje. Svaki i svaka žrtva AIDS-a zaslužuje formalnu ispriku i osjećaj ekonomskog zatvaranja izuma smrti i očaja, počinjenih od strane SAD-a.

Oči svijeta su bile uprte u tim zdravstvene zaštite, pod vodstvom Williama J. Scanlon. Između 1964. i 1978. godine, tajni savezni program za istraživanje virusa potrošio je oko 550 milijuna dolara dolara novca poreznih obveznika da bi “izumio” AIDS-a.

Sada je potrebno provesti sve što je potrebno da se taj izum demontira, izum koji je doveo do najvećeg zločina protiv čovječnosti u povijesti svijeta.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nikola Tesla jedan je od najutjecajnijih izumitelja svijeta, koji je zauvijek izmijenio tijek kojim se čovječanstvo kretalo

Predstavljamo vam nekoliko stvari koje nista znali o Tesli.

Šok zbog smrti brata pretvorio ga je u mistika
Prijelomni trenutak u djetinjstvu Nikole Tesle bila je smrt Njegovog starijeg brata Daneta. U godinama nakon njegove smrti, Tesli, čiji su otac i djed bili pravoslavni svećenici, počela su se javljati priviđenja “vatrenih jezika” u zraku, piše history.com

Kao tinejdžer je uspio snagom volje kontrolirati te vizije, ali je kasnije tijekom života počeo ih prihvaćati, a kasnije je tvrdio da može komunicirati čak i sa njujorškim golubovima.

Tesla je nakratko živio od kopanja kanala
Nakon što je diplomirao, Tesla je radio za Edisonovu tvrtku u Parizu, ali je otputovao u SAD 1884. nadajući se da će raditi za Edisona osobno.
Tesla je brzo dobio posao inženjera u sjedištu tvrtke, zahvaljujući tome što je “Čarobnjaka iz Menlo Parka” impresionirao svojom genijalnošću i vrijednoća.

Nakon što je Edison usputno rekao da će platiti 50.000 dolara osobi koja unaprijedi dizajn generatora istosmjerne struje, Tesla je noćima radio kako bi došao do rješenja.

Edison mu je odbio platiti, tvrdeći da se šalio. Nedugo potom, Tesla je napustio Edisona kako bi sam otvorio tvrtku, ali je u nedostatku novca, dok je tražio investitore, kopao kanale za dnevnicu od dva dolara, kako bi skrpio kraj s krajem.

Uz pomoć Marka Twaina zamalo je otkrio rentgenske zrake
Twain i Tesla su se sprijateljili devedesetih godina 19. stoljeća zahvaljujući Twainovoj dugogodišnjoj fasciniranosti tehnologijom i inovacijama.

Pošto je posjetio Teslu u njegovoj laboratoriju, Twain je pozirao za jednu od prvih fotografija pod svjetlošću žarulje.

Tesla i fotograf Edward Ringvud Hewitt pozvali su Twaina u laboratorij pozirati još jednom, ovog puta pod svjetlošću takozvane Krukove tube.

Kada je izumitelj pregledao dobivene negative, mislio je da je aparat bio pokvaren, jer su dobivene fotografije bile zamućene.

Samo nekoliko tjedana kasnije, njemački znanstvenik Wilhelm Röntgen objavio je otkriće retgenskih zraka koje proizvodi Krukova tuba, pa je Tesla shvatio da su Twainovu fotografiju pokvarili metalni vijci u kameri.

Napravio je brodić na daljinsko upravljanje
U jeku španjolsko-američkog rata 1898. jedan od Teslinih projekata bio je minijaturni brod koji se pokretao, zaustavljao i kojim se upravljalo putem radio signala.

Kada je podnio zahtjev za patent, američki Patentni zavod odbio je vjeruje da bi takav uređaj mogao raditi i poslao svog agenta u Teslinu laboratorij u Manhattanu, kako bi demonstrirao svoju ideju.

Tesla je pokazao brod i drugim važnim posjetiteljima, uključujući JP Morgana i Williama K. Venderbilta.

Rekao je New York Postu da bi njegov izum, koji bi omogućio da se bitke vode i bez stavljanja ljudi u rizik, mogao okončati ratove u cijelom svijetu.

Zaista je primio signale iz svemira
Tijekom ljeta 1899. Tesla je postavio poljski laboratorij u Colorado Springsu, kako bi ispitao mogućnosti prenošenja informacija i struje na velike udaljenosti.

Jednog srpanjskog dana, dok je pratio grmljavinu, Teslina oprema je prikupila seriju neobičnih signala.

Nakon što je isključio mogućnost utjecaja Sunca i signala sa Zemlje, shvatio je da oni vjerojatno potječu s drugog planeta.

Slijedećg Božića, na zahtjev Američkog Crvenog križa da predvidi najveće znanstveno dostignuće u narednom stoljeću, Tesla je napisao: “Imamo poruku s drugog svijeta, nepoznatog i dalekog. Ona glasi: jedan, dva, tri …”

Tek 1996. su znanstvenici rekonstruirali Teslin eksperiment i pokazali da je riječ o signalu koji je izazvan prolaskom Jupiterovog mjeseca Ioa kroz magnetsko polje planete.

Teslin laboratorij osmislio je čuveni arhitekt Stanford White
Tesla je 1901. uvjerio financijera JP Morgana da investira 150.000 dolara u novu laboratorij na Vordenklifu, na sjevernoj obali Long Islanda, koja bi bila novi centar Teslinog rada na prijenosu elekrtrične energije i radio signala.

Stanford White, vodeći arhitekt SAD u to vrijeme i Teslin dugogodišnji prijatelj, dizajnirao je laboratorij klasičnih proporcija uz gigantski toranj visok 56 metara.

Toranj koji bi bio vidljiv čak i iz New Hayvena u Connecticutu.

Imao je teške odnose s financijerom JP Morganom
Pošto su sredstva za izgradnju Vordenklif tornja potrošena prije nego što su radovi završeni, Tesla je preklinjao Morgana da mu osigura još novca, ali je bio odbijen.

Iako neki biografi tvrde da je Morgan smanjio investicije, kada je shvatio da Teslin plan da prijenos struje učini bežičnim neće biti profitabilan, ključni faktor je bio taj što se Morgan plašio da će biti uhvaćen u tržišnim spekulacijama oko radio projekata.

U srpnju 1903. nakon što je dobio vrlo tupo odbijanje od Morgana, Tesla je polomio dobar dio opreme i pokrenuo munje iznad tornja koje su udarale do ponoći.

Godinu dana kasnije, ponovo je zamolio Morgana za pomoć, a nakon kratkog odgovora (“Ne”), Tesla ga je optužio da je ovaj inače pobožni pripadnik episkopalne crkve “muslimanski fanatik”.

Posljednjih godina je proveo kao usamljenik
Iako je desetljećima bio dio visokog njujorškog društva, starost i siromaštvo, činili su Teslu sve izoliranijim.

Živio je sam u hotelima i više volio društvo golubova nego ljudi. Ipak, zadržao je jedan element starih dana – svake godine 10. srpnja, na svoj rođendan, održavao je konferencije za tisak.

Kada je napunio 79 godina, predstavio je oscilator koji stane u džep i može uništiti Empire State Building.

Godinu dana kasnije, govorio je o svojoj tajni dugovječnosti: mrdanju nožnih prstiju.

Platio je račun u hotelu modelom “zrake smrti”
Laboratorij u Vordenklifu na posljetku je predana vlasnicima Waldorf-Astoria hotela kao dio isplate za Teslina dugovanja.

Desetljećima kasnije menadžeri Governor Clinton hotela dobili su sličan dio Tesline opreme: drvenu kutiju za koju je Tesla rekao da sadržava radni model oružja koje bi moglo okončati sve ratove.

Teslina “zraka smrti” mogla bi zaustaviti svaku vojsku, što bi ratovanje učinilo nepotrebnim.

Kada je predao kutiju s modelom, Tesla je upozorio zaposlene u hotelu da je nikada ne otvaraju.

Oni su u strahu sakrili kutiju u skladište. Nakon Tesline smrti 1943. kutija je ipak otvorena, a otkriveno je da sadrži samo nekoliko starih i bezopasnih komponenti elektro uređaja.
 
(history.com/uredio:nsp)

Paul Pantone je svojim izumom mogao promijeniti svijet, ali su svjetski moćnici odlučili drugačije

Zašto tehnologija i znanost, te civilizacija ne napreduje, evo vam jednog od dogovora!

Ovo nije prvi puta da kompanije to rade. Ovo je samo još jedan primjer kako civilizacija stoji na mjestu i tapka u mraku, i ne napreduje, zato što su to odlučili svjetski moćnici!

Paul Pantone je napravio motor koji radi na vodu, točnije koristi 80 posto vode. Njegov izum funkcionira savršeno, pa su mnoge naftne kompanije Paulu ponudile ogromne količine novca kako bi ga komercijalizirali.

Međutim, Paul je sve to odbio, jer je njegova ideja bila samo da na ovaj način pomogne u zaštiti okoliša.

On je nekoliko puta završio na sudu gdje se raspravljalo da li je normalan, samo zbog toga što nije želio prihvatiti veliku količinu novca koje su mu nudile svjetske tvrtke.

Nakon određenog vremena Paul je završio u ludnici gdje su ga tjerali da potpiše ugovor o predaji patenta.

Pentone je znao da nikada neće uspjeti komercijalizirati svoju ideju, pa je riješio napraviti video-snimak u kjem je pokazao svima kako da napraviti motor koji radi na vodu.

Ovaj potez Paula je odveo ravno u zatvor.

.

POGLEDAJTE VIDEO:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegraf.rs,youtube/uredio:nsp)

Jedan istražni dokumentarac je probudio sumnje da je američki znanstvenik Robert Gallo stvorio, a ne otkrio HIV / AIDS virus sedamdesetih godina prošlog stoljeća

Virus HIV-a je u stvari stvoren kao biološko oružje od strane znanstvenika radi depopulacije, navodi se u dokumentarcu.

Tvorac dokumentarca je razgovarao s dr Robert Gallom, a on je na pitanja odgovarao na takav način da je gotovo jasno da je on stvorio virus.

“Oduvijek sam vjerovao da su HIV, rak i druge kronične bolesti neizlječive. Najbolje bi bilo da ispitate povijest Južne Afrike i epidemiju HIV-a … politika rasne diskriminacije je zamijenjena epidemijom HIV-a u crnačkoj zajednici “, navodi se u jednom od komentara na dokumentarac.

Naravno, među komentatorima je bilo i onih koji ne podržavaju ovu teoriju i koji tvrde da ih je film uvjerio upravo u suprotno.

U članku sa topinfopost.com piše:

“U travnju 1984. godine, dr Robert Gallo je podnio prijavu za patent u SAD za svoj izum – virus HIV / AIDS-a. Kada se neki patent odobri, kao što je bio slučaj s patentom dr Galloa, bilo tko tko koristi proizvod duguje novac izumitelju. Dakle, mnogi se sada pitaju zašto dr Gallo još uvijek nije podnio tužbu zbog neovlaštenog korištenja njegovog izuma?”.

Znanstveni dokazi su kompletni i uvjerljivi. Virus AIDS-a je sporedni proizvod nastao za vrijeme američkog programa Special Virus. Program Special Virus je bio federalni program razvoja virusa koji je trajao od 1962. do 1978. godine u SAD.

Nastali virus je zatim dodan u cjepiva u Africi i Manhattanu, a ubrzo je čitav svijet zahvatila infekcija humanog retrovirusa koji se razlikovao od svih dotadašnjih bolesti, pošto je bio vrlo zarazan i mogao je ubiti.

Dokumenti o programu Special Virus pokazuju da su SAD tražile virus koji će negativno utjecati na imunološki sustav.

Svjetski znanstvenici su nedavno potvrdili sa 100% sigurnosti da je AIDS stvoren u laboratoriju, a jedan od dokaza je i rad dr. Galloa iz 1971. godine pod nazivom “reversnu transkriptaza čestica virusa tipa C ljudskog porijekla”.

Njegov rad iz 1971. sadrži identične podatke kao njegova prijava iz 1984. godine.

Dokumenti o programu Special Virus predstavljaju nepobitni dokaz da su SAD skovale tajni plan za depopulaciju.

Zapravo, nisu žrtve dužne SAD, već SAD treba platiti žrtvama koje su s namjerom zarazile.

Između 1964. i 1978. godine, potrošeno je oko 550 milijuna dolara na ovaj tajni federalni program kako bi se izmislio AIDS. Sada je potrebno potrošiti mnogo veću sumu kako bi se zaustavio taj virus.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Doktor iz Houstona, Stanislav Burzynski, izvojevao je još jednu pobjedu protiv medicinskih ustanova

Ipak, umjesto da se pobjeda objavi na svim svjetskim televizijama i na svakom radiju, nitko ni ne zna za nju. Zašto?

Upravo zato što dr Burzynski može izliječiti rak bez tradicionalnih zapadnjačkih medicinskih tretmana, zbog čega podržavatelji zapadne medicine nisu sretni.

Burzynski je nanio težak udarac farmaceutskom monopolu koji ne želi lijek za rak u prodaji. Ovo je najvažniji događaj u posljednjih nekoliko desetljeća.

Antineoplastoni u kombinaciji s novom terapijom usmjerenom na gene, mogli bi uništiti ekonomiju temeljenu na tradicionalnom tretmanu raka i njezinih bolesnika od raka u zapadnjačkoj medicini.

Liječenjem raka, pretjerano skupi tretmani više nisu potrebni. Pacijentima nisu potrebni dodatni lijekovi za liječenje simptoma nastalih tradicionalnim tretmanima. Liječenjem raka nema zarade.

Istraživački institut Burzynski (BRI) je nedavno obavijestio medije da se nastavlja istraživanje na novom lijeku koji će biti ubačen u antineoplastonske inekcije.

To omogućuje početak 3. faze, odnosno ispitivanje na pacijentima koji su tek saznali da imaju rak. Za sada, 3. faza će se pozabaviti onima s difuznim unutarnjim gliomom donjeg dijela mozga.

Postoje četiri faze kliničkog istraživanja za tretman raka. Svaka od faza se fokusira i ima različitu namjenu.

Dobiveni znanstveni podaci ukazuju na uspješnost tretmana:

1. faza: Određivanje sigurnosti novog tretmana
2. faza: Određivanje odgovora određenog oblika raka na novi tretman
3. faza: Potvrda da je standardni tretman manje efektivan od novog tretmana
4. faza: Pronalaženje informacija o novom tretmanu nakon što je odobren za uporabu na ljudima

Pored prepisivanja antineoplastona, klinika dr Burzynskog analizira 24.000 različitih gena i prepisuje petrokemijske lijekove i režime prehrane ovisno o potrebama pojedinaca.

To je potpuno suprotno s tradicionalnim tretmanom zapadnih onkologa.

Zapadni onkolozi su naučeni da prepisuju lijekove koji će djelovati na većinu ljudi. Individualni tretman koji dr Burzynski pruža svojim pacijentima napredovao je zahvaljujući proučavanju ljudskog genoma.

Agenti vlade SAD i članovi većih farmaceutskih tvrtki su nedavno surađivali s jednim od znanstvenika koji radi kod Burzynskog kako bi zaveli 11 patenata na istraživanju antineoplastonske medicinske tehnologije.

Ukoliko je praksa dr Burzynskog zaista nadrilekarstvo, kao što mainstream mediji tvrde, zašto bi onda ovi ljudi željeli patentirati integralni dio tretmana?

Patenti nisu omogućeni pojedincima, nakon što je velika porota odlučila da nema razloga da podnosi kriminalne optužbe protiv Burzynskog.

Ovo je bio četvrti put da su se pokušali riješiti Burzynskog, usput patentirajući njegovu tehnologiju.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Gospodin Marshall Gardner iz Aurore, Illinois, je svojevremeno podnio prijavu za patent Američkoj Federalnoj Agenciji za Patente. Nakon dugogodišnjeg istraživanja dao je znanstveno utemeljenje teoriji koja potpuno odudara od uvriježenog mišljenja javnosti. Nakon 18 mjeseci, 5. prosinca 1914. Američka Agencija mu je odobrila patent broj 1096102 i izdala znanstveni certifikat o valjanosti teorije

Prva verzija teorije izašla je kao knjiga na 240 stranica. Osam godina kasnije, isti autor, nastavljajući da prikuplja dokazni materijal iz području astronomije i polarnih ekspedicija, objavljuje novo izdanje knjige na 450 stranica. Godina je 1920.

Naslov knjige je: “Putovanje u unutrašnjost Zemlje” s podnaslovom “Jesu li polovi zaista otkriveni”. Patent, a i knjige, postaju povjerljivom vojnom tajnom. Neki tvrde “najpovjerljivijom” svih vremena.

Sve ovo nam daje povoda da se zamislimo nad vlastitom agresivnošću i sebičnošću. (Bilo da priča o svjetovima u unutrašnjosti ostaje samo priča i ništa više, ona nas kao takva upozorava da duhovno superiornija bića ne žele s nama dijeliti isti prostor. Dok se emocionalno i duhovno ne pročistimo.)

U početku, prije 4-5 milijardi godina, Zemlja je još uvijek bila šireća lopta super-vrućeg rotirajućeg plina. Postupno se počela skupljati dok se hladila. Zakoni fizike traže da se plinovi koji se hlade zgušnjavaju. Samo-centrirajuća gravitacijska sila je smanjivala dijametar plinovite lopte … ali do određene točke.

(Upravo na ovom mjestu nastaje razlika između Gardnera i stare teorije o formiranju naše Planete. Ta teorija govori da se to zgušnjavanje nastavilo sve dok Zemlja nije postala tekuća u središtu. Prema Gardneru, ovaj scenarij vrijedi samo za velika svemirska tijela, ponajprije sunca. Ali, to ne vrijedi za tipične planete.)

Drugi faktor je centrifugalna sila. I dok gravitacija nastoji uvući sav materijal prema centru, postoji i suprotna sila. Centrifugalna. Dvoboj dvije prirodne sile ide do momenta dok se ne postigne ravnoteža. Prema Gardneru, on nastaje kad se formira sfera polumjera 8.000 milja.

Dalje. Centrifugalna sila ima još jednu karakteristiku koju ne treba smetnuti s uma. Uzmimo primjer vodeu u kadi. Okupamo se. Dignemo čep. Voda se prazni iz kade. Oko rupe se ubrzo stvori vir (vortex): prazan prostor s ubrzano-rotirajućim materijalom. Primijenimo isti princip na našu Planetu u doba dok se stvrdnjavala.

Na desnim rotacijskim završecima (danas ih zovemo “polovima”), centrifugalna sila je bila značajno slabija nego na Ekvatoru. Stoga je na ekvatoru ova sila zadržala čvrsti materijal u radijusu od oko 8.000 milja. Idući ka polovima bila je manje uspješna i kontrakcije su prestale 1.400 milja pred polarnim regijama.

Zaključak? Prirodnim kompromisom naša Planeta je nastala kao šuplja lopta s polarnim otvorima od 1.400 milja (2.000 kilometara)!

I još dalje. Gardner tvrdi da je u samom centru ove lopte, proporcionalno mala središnja lopta (“unutrašnje sunce”). Između zemljine kore i središnjeg sunca je raspoloživi slobodni prostor. Dokazi se ponovo naslanjaju na karakteristike centrifugalne sile. Naime, ona ne samo da je slaba na polovima, nego je slaba i u samom središtu rotacije.

(Sjetim se sedamdesetih, dođe Ivanka u posjetu, mi upalimo gramofon na najjače, mama zatvara uši. Kad malo bolje pogledamo gramofon, primijetimo da je u središtu uvijek bilo prašine. Okrenimo gramofon na “78″ sve će se razletjeti osim prašine u središtu rotacije . To je ta slaba centrifugalna sila.)

Bazirano na njegovim studijama planetarne nebule kroz observatorijske fotografije, Gardner je zaključio:

- Tvrdi Zemljin omotač je debeo oko 800 milja, – Polarni otvori su oko 1.400 milja široki,

- Gravitacijsko centralno sunce u planetarnom centru je promjera 600 milja,

- Konstantni sudar toplog s hladnim polarnim zrakom uzrokuje stalnu pokrivenost polarnih otvora s višeslojnim gustim oblacima.

U nastavku, ispitivanjem niza polarnih ekspedicija, nametnule su se nove misterije, kao:

- Dramatično poboljšanje klime što se više približava polovima, – Bizarnost čuvene Aurore Borealis (riječ je o “sjevernim svjetlima”),

- Ekscentrično ponašanje kompasa približavanjem polovima.

- Dramatično povećanje biljnog i životinjskog svijeta približavanjem polovima,

- Kamenje, drveće, prašina, pelud i blato nađeni na vrhovima ledenih bregova,

- Anomalijsko ponašanje radiovalova u polarnim regijama,

- Gravitacijski porast izmjeren na polarnom vrhu, dovoljan da održava odvojenost slane i slatke vode,

- Čudna situacija sa sjevernim Eskimima, narodom s unikatnim jezikom, čija oralna tradicija kaže da su potekli iz toplih zemalja, još sjevernije, s konstantnom dnevnom svjetlošću,

- Dubina polarnog mora i jako južno strujanje na Arktiku,

- Savršeno očuvani svježi mamuti pronađeni u ledu.

Devetnaestog veljače 1947. admiral Richard Byrd je napustio bazni kamp “Arktik” i odletio sjevernije. Godinama nakon toga ostala su nagađanja što se stvarno dogodilo za vrijeme tog povijesnog leta i da li je admiral Byrd zaista letio “iza” Pola u Unutrašnjost te se sreo s naprednijim bićima koji su mu dali poruku za čovječanstvo.

Uglavnom, po njegovom povratku u Washington, 11. ožujka 1947. on je stavljen pod striktnu kontrolu medicinskog i vojno-sigurnosnog tima. Nije se oglašavao godinama. Bio je vojnik i ponašao se sukladno zapovijedima.

Iz njegovog, navodno, tajnog dnevnika i objašnjenja uz njega idu slijedeći odlomci:

“Tijekom svog arktičkog ljeta od 1.700 milja” iza “sjevernog pola, radiom je javio da je ispod video, ne snijeg i led, već kopno prekriveno planinama, šumama, zelenom vegetacijom, jezerima i rijekama … a na proplancima je zapazio čudne životinje koje su ga podsjetile na mamute …

U siječnju 1956. admiral Byrd je vodio još jednu ekspediciju, ovaj put na Antarktik i tamo je ušao 2300 milja “iza” južnog pola. Radio izvješće iz tog doba kaže da je Byrd izjavio da je “… naša ekspedicija otkrila ogromno neistraženo novo tlo … područje iza pola je središte velike nepoznanice.”

Za desetak dolara se, 45 godina nakon posljednjeg Byrdovog putovanja, može naći u prodaji knjiga pod naslovom “A Let to the Land Beyond the North Pole – Missing Diary of Admiral Richard Byrd”.

Središnji momenat knjige je sljedeća priča:

“Želimo vam dobrodošlicu na našim prostorima, admirale”, obratio mi se čovjek kome se iskustvo ogledalo na licu. Sjedio je za dugim stolom. Sklopio je prste i nasmiješio se. Govorio je tiho i nastavlja: “Pustili smo vas da uđete zbog vašeg karaktera i zbog toga što ste poznati na površini, admirale.”

“Na površini?”, Zaustio sam.

“Da, vi ste u području Ariane, u unutrašnjosti Zemlje. Nećemo odugovlačiti s vašom misijom i otpratit vas uskoro natrag na površinu. A sada bih vam, admirale, želio reći zašto ste ovdje. Naše zanimanje za površinu je pojačano kada je vaša rasa eksplodirala prve atomske bombe nad Hirošimom i Nagasakijem. To je bilo toliko alarmantno da smo poslali naše letjelice, “Flugelrads”, da istraže što je to vaša rasa učinila.”

(Ove letjelice su letjele usporedo i sa savezničkim i nacističkim zrakoplovima krajem Drugog svjetskog rata. Obje strane su mislile da su ih poslale suprotne strane kao špijunske avione bez posade. Inače, ova tema se dosta koristila i na TV-u kao nerazjašnjena misterija iz prošlog velikog rata.)

“To je sada, već, povijest. Ali, dopustite da nastavim. Vidite, mi se do sada nismo nikada miješali u vaše rasne i barbarske sukobe. Ali, sada je drugačije. Vi ste ovladali određenim silama koje nisu za čovjeka, atomskom energijom. Naši izaslanici su već poslali poruke silama vašeg svijeta. No, one su se oglušile na naša upozorenja. Vi ste danas izabrani da budete svjedok ovdje kako biste se uvjerili da naš svijet zaista postoji. Kao što vidite, naša kultura i znanost su mnogo tisuća godina ispred vaše rase, admirale. “

“Ali, kakve to veze ima sa mnom?”, Prekinuo sam ga.

Njegove oči kao da su duboko prodrle u moj um. Nakon što me studirao nekoliko trenutaka, odgovorio je: “Vaša rasa je dostigla točku s koje nema povratka. Neki od vas bi radije uništili čitav svijet nego se odrekli vlasti i sile kojom raspolažu … Mi smo vas od 1945. pokušali kontaktirati, ali naši napori su dočekani agresivno … Na naše letjelice ste pucali … Sada se, sine moj, priprema velika oluja u vašem svijetu.

Znanost neće nuditi sigurnost. I sve može završiti u općem kaosu … Ovaj prethodni rat može biti samo uvod u drugi, mnogo opasniji. Odavde, to možemo sagledati mnogo jasnije nego vi … U daljoj budućnosti vidimo da će, iz vaše ruinirane civilizacije, izaći novi svijet koji će potražiti sigurnost kod nas. Kada dođe to vrijeme, mi ćemo vam izaći u susret i pomoći oživljavanje vaš kulture i rase … Možda ćete, do tada, uvidjeti besmislenost rata i razaranja … i nakon toga, vaša znanost i kultura će se posvetiti izgradnji novog početka …

A ti se, sine moj, vrati na površinski svijet s ovom porukom.”

Richard Byrd

Čini se da se naš sastanak ovim primakao kraju. Stajao sam za trenutak kao u snu … ali, znao sam da je ovo bila stvarnost. Iz nekog razloga sam se naklonio, iz respekta, valjda. Moji divni domaćini, koji su me doveli ovdje, ponovno su bili s moje strane. “Ovim putem, admirale”, pokazali su. Okrenuo sam se još jednom prema “učitelju”. Blagi osmijeh na drevnom licu. “Zbogom, sine moj”, rekao je. Mahnuo je i naš sastanak je time bio završen.”

Admiral Richard Byrd, legendarni istraživač Antarktika i južnog pola, navodno je, u svom dnevniku, pisao o posjeti u unutrašnjosti Zemlje …

Je li moguće da bi neka od planeta našeg Sunčevog sustava mogla biti šuplja? Znanstvenici odlučno odgovaraju: “Ne!”

I što to znači “šuplja”? Par stotina kilometara radijusa ili nekoliko tisuća? Zar ne bi takva planeta kolapsirala sama po sebi?

Da bi se odgovor promatrao u drugačijem svjetlu, pođimo od premisa astronoma. Ako pretpostavimo da je neka planeta, recimo Mars, šuplja, slijedi usporedba sa Zemljom. Sa njenom masom i orbitalnim ponašanjem. Masa je određena različitim eksperimentima izvođenim na našoj matičnoj planeti.

Astronomi su polazili od premise da je Zemlja solidna, čvrsta masa. Ako bi Mars zaista bio šupalj, onda bi njegova masa bila smiješno mala u odnosu na Zemljinu. Pošto ovo nisu mogli potvrditi, zaključili su da Mars nije šupalj. Niti bilo koja druga planeta ili mjesec.

Obrnimo situaciju. Pretpostavimo da je Zemlja šuplja. U tom bi slučaju odstupanje bilo kojeg drugog nebeskog tijela od Zemljine mase bilo uočljivo. Ali, ta diskrepancija ne postihu. Ergo, onda bi sve nama bliske planete i mjeseci trebali biti šuplji, jer im je orbitalno ponašanje sukladno Zemljinim.

Priključimo seizmologiju diskusiji. Ona bi trebala potvrditi da li nam je planet šuplji ili ne. I, u stvari, seizmologija decidno kaže da centar Zemlje nije u čvrstom stanju. Standardna interpretacija je da mora biti u tekućem. Ali, je li to samo interpretacija bazirana na netočno pretpostavljenoj masi Zemlje? Uostalom, rezultati bi bili vrlo slični i da postoji šupljina u centru Zemlju koja sadrži samo različite plinove.

VENERA

Još prije 110 godina astronomi su uočili sjajne “polarne kape”. Pokušavali su ovu pojavu povezati za godišnje sezone. Ali, bezuspješno. Venera se jednostavno ponašala drugačije nego sto se predviđalo (zašto li kažu da žene potječu s Venere?).

Pretpostavimo da je Venera šuplja i da ima “unutarnje sunce”. Ili, recimo, izvor nuklearne fisije u središtu planete koji, s vremena na vrijeme, izbacuje svjetlost prema polarnim regijama osvjetljavajući ih.

Dr Barletta, jedan od direktora Društva za Merkur i Veneru Britanskog Astronomskog Društva pisao je početkom stoljeća o ovom fenomenu. Slično je i sa trenutnim direktorom istoimene sekcije u istom Društvu koji već desetljećima piše o ovom čudnom i rijetkom fenomenu. Njegovi znanstveni papiri upućuju na enormnu šupljinu unutar Venerinih polova.

MJESEC (Zemljin

Astronomi već dugo u uporabi imaju termin TLP (Transient Lunar Phenomenon). Njime se identificiraju bizarni fenomeni kod kojih plin, vodena para i raznobojna svjetla izlaze na površinu iz unutrašnjosti Mjeseca.

Objašnjenje? Ovo se smatra anomalijama, odstupanjem od “normalnog”. Pretpostavimo da je Mjesec šupalj i da ima neku vrstu atmosfere unutar, koja povremeno “curi” kroz otvore i tunele prema van, prema površini … da bi se vratila natrag silom gravitacije.

MARS

Fenomen “polarnih kapa” na Marsu nije nepoznat široj javnosti. Zadnja izgubljena letjelica (“Mars Polar Lander”) imala je zadatak istražiti dostupnost vode na polovima.

ZEMLJA

1. Stali smo kod seizmologije. Zamislimo potres; od epicentra se šire valovi koji se mogu detektirati. Da budemo precizniji: šire se kroz tvrdu masu, zemljinu koru. Zemljotres u Houstonu se ne može detektirati na drugoj stani globusa – negdje oko Indonezije. Razlog? U centru Zemlje nema kore, čvrste mase. I, znanstvenici kažu, centar Zemlje je tekući, a kroz tekućinu se ova vrsta valova ne kreće. Pristalice teorije “Shear waves” tvrde nešto drugo: razlog je to što je centar Zemlje šupalj – ispunjen zrakom i prostorom. A kroz njih se ovi valovi ne mogu pomicati.

2. Slično je i sa “Pulse waves” teorijom. Zvučni valovi se ne šire kroz prostor i zrak, ali se savijaju (kreću) oko Zemljine kore (koja je nalik školjki). I izlaze, znatno oslabljeni, na drugu stranu. Njihova se putanja savija od površine prema unutrašnjosti. U jednom momentu, kada naiđu na šuplju unutrašnjost Zemlje, između 103 i 143 stupnjeva, ne može se detektirati njihovo prisustvo. Oni valovi koji dosegnu izvan 143 stupnja reflektiraju se od površine. Ali su slabiji, jer su morali putovati dvostruko brže zaobilazeći središnju šupljinu.

3. Nadalje, znanstvena je tvrdnja da je veći pritisak što se ide ka centru Zemlje. I zbog njega centar mora biti u tekućem stanju i time se opravdavaju efekti gornje dvije teorije.

Ipak, prisjetimo se naših časova fizike. Učili su nas da je centar gravitacije negdje u središtu Zemlje. I tlak se smanjuje s dubinom kako se centar približava. Sve stvari postaju bestežinske zbog ubrzanja gravitacije u svim pravcima prema masi.

Ima li onda tekuće usijane lave u centru planeta ako nema pritiska da je izazove?

4. Vjerojatno glavni dokaz da je naša Planeta solidna, čvrsta masa je njena kalkulirana gustoća. Ona je izvedena iz Newtonove gravitacijske formule koji se koristio Kavendisovom gravitacijskom konstantom. Ona daje Zemlji prosječnu gustoću od 5,5 gm / cc. Stijene na površini Zemlje su gustoće 2,7 gm/ccm u prosjeku. Znači da bi se, idući ka unutrašnjosti, moralo nailaziti na sve gušći materijal. U prosjeku, gustoće željeza ili 8,3 gm/ccm. Matematički prosjek (2,7 + 8,3 = 10,5 podijeljeno sa 2 = 5,5).

U e-mail-u našoj skupini (1999/1/26.) Vern Atkinsona čitam sljedeće:

“… Cavendish je napravio pogrešku u kalkuliranju svoje konstante jer tijekom svog eksperimenta nije uzeo u obzir dva seta sile zakrivljene težine. I, umjesto da rezultate raspodijeli na dva seta, on ju je dodijelio samo jednom i krivo odredio gravitacijsku konstantu. Korigirana gravitacijska konstanta tako dobiva vrijednost od 1,38 umjesto 5,5.”

Dalje mogu i ja računati. Ako je gustoća Zemlje na površini 2/7 onda se prema unutrašnjosti smanjuje. Pošto je gustoća vode 1,00, slijedi zaključak da je većim dijelom unutrašnjost Zemlje – šuplja! Jer bi tekućina i stijene na površini bile znatno iznad očekivanog 1,38.

5. I, posljednji za danas, prilog zašto bi Zemlja trebala biti šuplja. Kod velikih potresa ustanovljeno je da Ona odzvanja kao zvono s periodom od 54 minuta. To bi mogao biti i finalni dokaz da je Ona i šuplja kao zvono.

U sporadičnim, mističnim znanjima Tibeta koji ponekad dopiru do naših ušiju, posebno je mjesto teorije Shambhala. Ukratko, ona kaže:

“Gaja je velikodušna i dobroćudna majka koja štiti svako od svojih stvorenja. Gaja je istovremeno i živo biće i stanica makrokosmičkog organizma koje sudjeluje u evoluciji, a koje mi nazivamo Bogom.

Duboko ispod 800 milja zemjina kore, u središtu u kojem leži centar gravitacije, otvara se unutarnja šupljina. Ona je osvijetljena s solarno-kinetičkom energetskom masom koja je 600 milja široka i emitira radijaciju. U susretu s unutarnjom atmosferom ona postaje svjetlost, toplina i život.

Šupljina je radijusa 5800 milja i osvijetljena je konstantnom, blagom, zlatnom svjetlošću koja kreira tropsku klimu koja omogućuje raskoš prirode.

Gajin magnetski polovi se otvaraju u cikličkim udisajima od 24 sata na svakih šest mjeseci. Otvori dosežu 1.400 milja i predstavljaju dvije od devet čakri (vitalnih centara) koje Gaja ima. Osnovna čakra je u planetarnom centru, unutar solarnog energetskog nukleusa koji iluminira Unutrašnjost. Ovdje počiva Gajina kozmička moć. Sva sile materije, energije i dimenzije vremena / prostora ovdje imaju izvor.

Preostalih šest čakri su smještene na ekvatorijalnim crtama, 60 stupnjeva jedna od druge. Svaka od njih označava različit aspekt Gajine egzistencije.

Unutar zemlje živi veliki broj bića različitih kultura i tradicija. Oni se razlikuju i po različitom razini životne frekvencije, koja opet ovisi od dostignutog stupnja evolutivnog.

Pojedine pasmine okupiraju gigantske pećine i podzemne prostore u Unutrašnjosti, komunicirajući jedni s drugima preko tunela. Ovdje se mogu naći neki čuveni gradovi naseljeni bićima sa površine koji su emigrirali u drevnim vremenima. Oni žive na mnogo višoj razini u usporedbi s ljudskom rasom, u perfektnoj simbiozi s planetom i životnim realitetom.

U podzemnim prostorima se nalaze i tajne baze vanzemaljskih grupa. Neke od njih su u kontaktu s okultnim silama na površini zemlje, dok su druge u vezi s Agartinim sustavom.

Eterični grad Shambala je najviši izraz ove unutarnje civilizacije koji vibrira na solarnim frekvencijama. Tu se kreativna ideja i astralni program za Gajinu evoluciju razvija. Tu prebivaju i najstarija bića, na najvišim frekvencijama, koji posjeduju Sunčevu Gnostičku Svijest. Oni su prvi stanovnici Gaje i stvaraoci ljudske rase. Prethodno su došli sa Sirijusa, a još prije sa Oriona odakle potječe njihova dinastija … “

Fenomen “sjevernih svjetala”, odnosno aurore borealis, se smatra anomalijom. Znanstvena objašnjenja o sudaru sunčevih čestica sa Zemaljskim plinovima je labava. Hipoteza o šupljoj planetarnoj lopti baca drugačije svjetlo na ovaj problem …
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(web-tribune)