Saborski zastupnik Ivan Pernar gostovao je na Federalnoj TV u BiH u regionalno popularnom magazinu Mladena Marića ‘Parelele’

“Što reći nakon emisije Paralele? Voditelj Mladen Marić dao mi je priliku da govorim o temama koje su zabranjene na HRT-u, za razliku od Aleksandra Stankovića dozvoljavao mi je da završim misao ako sam to smatrao bitnim, nije bio agresivan nego tolerantan, nije rekao “ovdje će se pričati o čemu ja hoću”, već mi je dao da slobodno odgovaram na postavljena pitanja.

Usudio bi se reći da je između Federalne televizije i HRT-a razlika ne nebo i zemlja, nego nebo i pakao.

Na HRT-u je pakao i nesloboda, a za ljude koji drugačije misle tamo nema mjesta, osim u strogo kontroliranim uvjetima poput onih u emisiji Nu2.

Ovom prilikom zahvaljujem se i generalnom direktoru RTVFBiH Džemalu Šabiću na tome što daje prostor za emisiju poput Paralela kakvu je nemoguće zamisliti na strogo cenzuriranom HRT-u”, napisao je Pernar na fb-u nakon gostovanja.

Pernar je, između ostalog, objasnio da “ista ona banda koja je ubila američkoga predsjednika Johna F. Kennedyja vlada danas i Hrvatskom i BiH.” (oko 25. min)

Govorio je i o Predsjednici RH (oko 30. minute), te o vanjskopolitičkim temama (Rusija, SAD i Sirija oko 43. min).
 

 

 
(hrvatska-danas.com)

Prema mišljenju povjesničara Davida Engelsa, EU stoji pred izazovom promjene sustava vrijednosti, baš kao što je nekad stajala i posrnula kasna Rimska republika. Njegova knjiga “Na putu ka Imperiji” nosi podnaslov “Kriza EU i pad Rimske republike”

O povijesnim paralelama govori autor, profesor Sveučilišta u Bruxellesu.

Prije nego što Vas pitam o vrijednostima, koje se uvijek spominju kao ključna točka u mnogim pitanjima koja se tiču ​​nastanka i opstanka EU, s kojim se praktičnim problemima, po Vašem mišljenju, susreće danas jedna naddržavna formacija, kao što se nekad susretala Rimska republika?

- Gotovo je nevjerojatno da su još u prvom stoljeću prije Krista postojali slični problemi baš kao danas, na primjer: visoka stopa nezaposlenosti, globalizacija (doduše, tada nešto poput romanizacije), pad tradicionalnih vrijednosti, narastajući materijalizam, veliki problemi koji dolaze pod ruku s migracijama i seobama naroda (tada u Rim i druge velike gradove, danas ka Europi uopće), asimetrični ratovi, brojne frustracije na raznim razinama izazvane djelovanjem politike, tehnokratija, populizam, gospodarski, odnosno ekonomski ratovi … To jest, svi oni problemi koji pogađaju Europu tijekom posljednjeg desetljeća.

EU pokušava kao nekad Rimska republika izgraditi i zadržati svoj ​​identitet. Da li je nekada postajao “Rimljanin ” i da li danas postoji “Europljanin” ? Kako se postiže taj identitet preko državnih granica i koliko daleko?

- To je najvažnije pitanje današnjice a postavljeno je iu mojoj knjizi. Rekao bih da se EU nalazi u jednoj dilemi koju je sama stvorila, u jednom nerazjašnjenom pitanju identiteta. To se najprije vidi kroz zajednički europski identitet, koji se bazira na zajedničkim povijesnim korijenima i vrijednostima poput religije, jezika, povijesti umjetnosti, shvaćanja politike i svega onoga što se prirodno oblikovalo tijekom prethodnih tisućljeća.

U tom smislu može se govoriti io zajedničkom kulturnom identitetu od Lisabona do Vladivostoka. Generalno, EU se u svojoj politici uopće ne poziva na ove vrijednosti, već isključivo na univerzalne vrijednosti, poput slobode, jednakosti i ljudskih prava. Ove su vrijednosti naravno i bespogovorno važne, ali tu nema ništa svojstveno Europi, iste ove ljudske vrijednosti podržavaju i, primjerice, Japan ili Južna Koreja.

Te vrijednosti su u stvari sigurno dopadljive, ali one same po sebi primjerice jednom Nijemcu ne objašnjavaju zašto se baš on mora solidarizirati sa jednim Grkom ili Špancem. U poznoj Rimskoj republici okolnosti su bile vrlo slične: građanima je bilo sve teže se orijentirati u jednom multikulturalnom društvu koje je tada bilo u nastajanju i da se osjete pripadnicima društva koje se baziralo na univerzalnom pravu, naslijeđenom iz antičkih vremena.

Vaša knjiga je objavljena upravo pred izbijanje migrantske krize. Da li danas, nakon vremena koje je od onda prošlo, imate potrebu da napišete još jedno poglavlje ili je još tada sve rečeno?

- Kriza s imigrantima i ono kako je naše društvo u cijelosti na nju reagiralo potvrđuje sve analize i teorije koje sam iznio u svojoj knjizi. Što se tiče izbjegličke krize, mislim da je ona manje važna iz perspektive financijskih ili demografskih posljedica koje je ostavila na određene države.

Mnogo je važnije ono što je kriza pokazala: kako se, s jednog demokratskog stajališta, naše današnje političke elite snalaze s ovakvim krizama. Praktično nije bilo nijednog referenduma o postojanju opće suglasnosti da se primi veći broj izbjeglica. To pokazuje veliku demokratsku manjkavost naših država. Također, pokazuje i krizu sposobnosti europskih država u izgradnji zajedničkog stava.

I konačno, kroz ovu krizu, a posebno kroz briselske napade ili nemile novogodišnje događaje u njemačkom gradu Kölnu vidimo sve manjkavosti mehanizama integracije imigranata u europsko društvo. Za to su manje krivi sami imigranti i njihov manjak volje, koliko samo to društvo u koje je trebalo da se integriraju imigranti, a koje se samo raspada. Sve se češće spominje značenje općih ljudskih vrijednosti, a sve manje se spominje potreba za očuvanjem imanentnih europskih vrijednosti.

Kada bi Martin Schulz ili Jean-Claude Juncker čitali Vašu knjigu, kakve bi pouke mogli izvući?

- Teško je, čak i nemoguće da se izvuku “pouke”. Ali, ključna stvar je ovdje ono što sam već spomenuo – nedostatak poimanja europskih kulturnih vrijednosti, vlastite povijesti, vlastitog identiteta i prava Europljana, očuvanja europskih interesa i identiteta.

Druga važna točka je praktični manjak demokracije, iako je to na prvi pogled paradoks. Danas, čak i dvije tisuće godina nakon Rima, naše cijelo društvo pati od toga što je sustav državnih institucija isuviše kompliciran, toliko da je postalo gotovo nemoguće riješiti probleme poput već spomenute nezaposlenosti, imigracije, globalizacije, starenja društva ili deindustrijalizacije …

Rješavanje ovih pitanja bilo bi moguće samo putem jedne zajedničke, dugoročno planirane reforme čitavog našeg društva. A to bi sve išlo vrlo teško sa današnjim vrlo kratkovidnim pogledom i uz činjenicu da se političke institucije međusobno blokiraju i time otežavaju rad.

Tako je, na kraju krajeva, i u Rimskoj republici, na osnovama prevelike složenosti tadašnjih institucija i nakon višedesetljetne političke krize, došlo do gospodarskog pada i potom do građanskih ratova i time se zatvorio jedan začarani krug, koji je tek revolucijom autoritarnog Oktavijana Augusta bio prekinut. Zato se iz mjeseca u mjesec sve više plašimo da će i budućnost europskih država ići ovim putem.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Kultni magazin “Paralele” je doživio 500. emisiju! Bez dlake na jeziku, ova emisija na javnoj federalnoj televiziji priča o masonima, iluminatima, chemtrailsima, cjepivima, teorijama zavjere, američkom imperijalizmu, bankarskim elitama koje porobljavaju svijet, i ostalim temama koje se kriju običnom čovjeku

Zahvaljujući kolegi Mladenu Mariću, Federalna televizija je emirala 500. izdanje vanjskopolitičkog magazina „Paralele.

Prva emisija je emitirana daleke 29.10.2001. godine, a 20. siječnja 2015. godine je emitirano jubilarno izdanje. Za više od 13 godina i preko 4000 priloga u magazinu “Paralele” su se obrađivali važni događaji koji su promjenili svjetsku političku nakon 11. rujna 2011. godine.

Nakon 11. rujna 2001. godine izvršene su invazije na Irak, Afganistan, Libiju, i počeli ratovi u Siriji i Ukrajini. Obješen je Sadam Hussein, ubijen je Osama bin Laden. Sa vlasti je srušen Hosni Mubarak.

Urednik i voditelj Mladen Marić je ostao vjeran svom prepoznatljivom stilu vođenja emisije, i uvijek možemo očekivati oštre stavove o svjetskim silama koje odlučuju o našim životima.

KRATKI INTERVJU: 1. Kako ocjenjujete rad na emisiji Paralele koji je iza vas?

Kao sve emisije, i Paralele su imale uspone i padove, ali mislim da sam na drugačiji način uspio približiti vanjsku politiku običnim gledoacima. Trinaest godina i 500 emisija nije malo u emitiranju ove emisije, koja ja stekla određenu popularnost u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. U Paralelama se obrađuju teme koje, bez lažne skromnosti, nećete vidjeti u ostalim televizijama i medijima.

2. Jeste li zadovoljni učinjenim? Biste li promijenili nešto?

Zadovoljan sam i ne bih ništa mijenjao. Paralele su prepoznatljive, između ostalog, prema drugačijem načinu vođenja emisije i prilozima koji kritički i oštro analiziraju svjetske događaje, pogotovo najvažnije.

U emisijama sam se uvijek trudio da pojasnim neke događaje koje na drugačiji način analiziraju svjetsku politiku, pogotovo ako znamo da većina svjetskih medija zastupa iste stavove, ponekad veoma jednostrane, kao što je bio slučaj s napadima na Irak, Afganistan i Libiju, događajima u Siriji i ratu u Ukrajini.

Nije sve onako kako nam zapadni mediji prezentiraju, a u onome, što ne kažu, zapravo se krije suština problema. Mnogi nisu spremni zagrebati ispod površine, a tu se krije suština problema.

3. Kako se mijenjala svjetska politika tijekom vašeg rada?

Svjetska politika doživjela je dramatične promjene nakon 11. rujna 2001. godine. Paralele su bile ‘svjedokom’ tih događaja, pogotovo zapadnih invazija na pojedine arapske zemlje, naravno, sve i ime demokracije, iako se radi o neokolonijalnim ratovima za prirodne resurse, pogotovo naftu i plin, koji su itekako potrebni posrnuloj zapadnoj ekonomiji.

Svjetska politika mijenjala se i činjenicom kako su sa životne i političke scene otišli mnogi ljudi koji su desetljećima utjecali na zbivanja: Jaser Arafat, Ariel Sharon, Osama bin Laden, Sadam Husein, Hosni Mubarak, Benazir Bhutto, Hugo Chavez, Slobodan Milošević, Kim Jong il, Nelson Mandela i mnogi drugi. Svijet se nalazi u drugom Hladnom ratu, ratu Zapada i Rusije i teško je reći tko će biti pobjednik ovog rata.
 

 
 
(youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19798"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]