Paragvaj će vratiti svoje veleposlanstvo u Tel Aviv, nakon što ga je prethodna vlada preselila u Jeruzalem u svibnju

U odgovoru na sve to, Izrael je priopćio kako će zatvoriti svoje veleposlanstvo u Paragvaju.

Nacionalni glasnogovornik Luis Alberto Castiglioni priopćio je u srijedu odluku koju je bivši predsjednik Horacio Cartes nazvao “bez opravdanja”. Bivši predsjednik Cartes, desničar, donio je odluku o premještanju veleposlanstva u Jeruzalem u svibnju, a bio je nazočan i na njezinoj inauguraciji.

To je bio jedan od posljednjih odluka koje je Cartes donio prije nego što je predsjednik Mario Abdo Benitez preuzeo vlast prošlog mjeseca, slijedeći kontroverzne odluke SAD-a i Gvatemale da premjeste svoje veleposlanstva u Jeruzalem.

“Paragvaj želi doprinijeti intenziviranju regionalnih diplomatskih napora kako bi se postigao širok, pravedan i trajan mir na Bliskom Istoku” – rekao je novi kancelar Castiglioni u srijedu.

Priznanje Jeruzalema kao glavnog Izraela je kontroverzno. Istočni Jeruzalem je glavni grad palestinske države, a palestinski predsjednik Mahmoud Abbas opisao je američko veleposlanstvo u Jeruzalemu kao “američku predaju naselja u Istočnom Jeruzalemu… Izraelu”.

Palestinski ministar vanjskih poslova Riyad al-Maliki tvrdio je u srijedu kako je nagovorio predsjednikaa Beniteza da preokrene odluku premještanja veleposlanstva u Jeruzalem.

Izrael je odgovorio na odluku Paragvaja opozvavši svoje veleposlanika iz Paragvaja i zatvorivši svoje veleposlanstvo u glavnom gradu ove latinskoameričke države – Asuncionu.

Prije izbijanja diplomatskog skandala, izraelski veleposlanik Zeev Harel susreo se s paragvajanskim ministrom za obrazovanje i raspravljao o suradnji dviju zemalja.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Predsjednik Paragvaja Horacio Cartes je došao 2013. na vlast, kao ‘duhanski magnat’, rančer i bankar, čija je banka Banco Amambay optužena za pranje novca droga, utaje poreza i druga kaznena djela, a državu navodno vode moćnih narko karteli povezani sa američkim obavještajnim agencijama, piše globalresearch.ca.

Bez prisustva i znanja oporbe vladajući senatori izglasali su ustavne promjene koje bi predsjedniku Cartesu dale još jedan mandat.

Prosvjednici su upali su u zgradu Kongresa i zapalili je, nakon što je Senat u tajnosti glasovao za ustavni amandman kojim bi se omogućilo predsjedniku Horaciju Cartesu da se natječe za drugi predsjednički mandat.

Ustav Paragvaja zabranjuje reizbor predsjednika od 1992. godine, nakon što je 1989. srušena brutalna diktatura.

“Proveden je državni udar. Pružit ćemo otpor i pozvat ćemo ljude da nam se pridruže”, rekla je senatorica Desiree Masi iz oporbene Napredne demokratske stranke. Da bi ustavni amandman stupio na snagu, još ga mora prihvatiti i Zastupnički dom.

Televizijske snimke prikazale su prosvjednike kako razbijaju prozore i upadaju u zgradu Kongresa nakon sukoba s policijom te potpaljuju požar u zgradi. Snage specijalne policije uzvraćale su suzavcem i gumenim mecima. Zasad nije poznat broj ozlijeđenih prosvjednika i policajaca.

Ima ozlijeđenih

Lokalni mediji javili su da je ozlijeđeno nekoliko političara i novinara, a ministar unutarnjih poslova Tadeo Rojas rekao je da su ozlijeđeni “brojni” policajci.

Predsjednik Cartes pozvao je na smirivanje stanja. “Demokracija se ne brani nasiljem i možete biti sigurni da će ova vlada i dalje činiti sve kako bi se održao javni red”, rekao je Cartes.

Na snimkama se vidi kako vatra gori u zgradi Kongresa u kojem se, kako se čini, nalazi više ljudi. Vatrogasci su stigli na mjesto incidenta i počeli gasiti požar na prvom katu.

Senatori su ranije u petak glasovali za amandman na zatvorenoj sjednici u kongresnom uredu, umjesto u velikoj dvorani Senata. Za amandman je glasovalo 25 senatora, dvoje više od potrebne većine u 45-članom gornjem domu parlamenta.

Protivnici amandmana tvrde da je glasovanje bilo nelegalno.

Prijedlog sada ide u Zastupnički dom gdje, kako se čini, također ima većinu. To se glasovanje trebalo održati u subotu, ali je odgođeno dok se stanje ne smiri, rekao je predsjednik Zastupničkog doma Hugo Velazquez. “Pozivam na mir. Sutra nećemo donijeti nikakvu odluku. Sutra nećemo održati sjednicu”, rekao je.

Nekoliko zemalja Južne Amerike poput Paragvaja, Čilea i Perua – gdje stanovnici imaju loša povijesna iskustva s vojnim diktaturama – zabranjuju predsjednicima natjecanje za uzastopni mandat. U nekim drugim zemljama, poput Kolumbije i Venezuele, prihvaćeni su amandmani na Ustav, kako bi se aktualnim predsjednicima omogućio reizbor.
 

 
(index.hr)

NAVODNOJ JE UMRO DVIJE GODINE RANIJE, PA PONOVO SAHRANJEN U PARAGVAJU U JEDNOM BUNKERU

Brazilski novinar Marcelo Neto tvrdi da je intervjuirao čovjeka koji je možda prisustvovao sprovodu Führera Trećeg Reicha Adolfa Hitlera.

Navodno se to dogodilo 1973. godine u Paragvaju. Nedaleko od Asunsiona.

Neto je, zapravo, razgovarao s Brazilcem Fernandom Nogeirom de Araujoom koji mu je rekao da je Hitler umro 1971. godine i da je njegovo tijelo dvije godine poslije smrti bilo dostavljeno iz nekog mjesta na granici Argentine i Čilea u Paragvaj.

A sahranjeno je “u jednom bunkeru”. U tom bunkeru su se, po završetku Drugog svjetskog rata, skrivali mnogi njemački nacisti.

Marcelu Netu je ispričao da je “sahrana” protekla ovako:

“Kada smo stigli – našli smo se na zapuštenom terenu u čijoj dubini je bio manji brijeg koji je ličio na neki kurgan (kurgan (grob), vrsta nadgrobnog humka iz brončanog doba).

Sada je na tom mjestu – hotel. Pod zemljom su bila tri kata. Prisustvovao sam oproštajnom govoru. Jedan od govornika je rekao da su se u veljači (1973.) navršile dvije godine od Hitlerove smrti. Ispod naših nogu su se čuli šumovi kao kad neko ravna svježi cement”.

Arauja se u razgovoru sa Netom upitao: je li Hitlerovo tijelo još u tom bunkeru? Pritom je iznio pretpostavku da su u njemu pokopani i neki hitlerovci.

Neto je potvrdio i u izjavi ruskoj televiziji “Zvezda” da je razgovarao s Araujom i još dodao:

“Meni je jedna žena u gradu Bariloce – u vrijeme kada o svemu nisam ništa znao – potvrdila da je Hitler dva puta sahranjivan. Ona je bila u dobrim odnosima sa ženom koja je bila uljubavnoj vezi s Rudelom, poznatim nacističkim pilotom. Od nje je čula da je Rudel Hitlerovo tijelo prevezao u Asuncion. Prvo je furerov tijelo bilo pokopano u području uz granicu Argentine i Čilea”.

Prema ovoj verziji, Hitler je umro 5. veljače 1971., a 1. siječnja 1973. je njegovo tijelo bilo prevezeno i ponovo sahranjeno u spomentuom bunkeru u Paragvaju.

Fernando je u vrijeme druge sahrane imao 29 godina, a na nju ga je pozvao prijatelj iz djetinjstva – sin jednog nacističkog dužnosnika.

On je uvjeren da je Hitler po drugi put sahranjen u bunkeru nad kojim je sada hotel koji je izgrađen 2003. godine.
 
(fakti.org)

Lani smo uvozili iz 125 zemalja, uglavnom je riječ o razvijenim europskim zemljama?

S obzirom da Hrvatska nema niti jednog metra plodne zemlje, nema ljudi koji bi uzgajali hranu, nema volje za uzgajanje hrane, nema bliske susjede od kojih bi uvozila koliko-toliko provjereno zdravu hranu, odlučili se uvoziti hranu iz ni više ni manje skoro 70% svjetskih država.

Sva ta hrana niti je podložna analizama (ako državne inspekcije uopće znaju kako napraviti analizu na GMO hranu) niti nema novaca za sve te analize. Znači, hranu koju jedu Hrvati je zdravstveno ispravna, ali pitanje da li je genetski ispravna?!

Gdje su većina GMO usjeva uzgaja?

Prvih deset zemalja koji sade GMO usjeve je povećala više od 1 milijuna hektara u 2011: SAD (69 milijuna hektara), Brazil (30,3 milijuna), Argentina (23,7 milijuna), Indija (10,6 milijuna), Kanada (10,4 milijuna), Kina ( 3,9 milijuna), Paragvaj (2,8 milijuna), Pakistan (2,6 milijuna), Južna Afrika (2,3 milijuna) i Urugvaj (1,3 milijuna).

Brazil, na primjer, je dramatično proširio svoju sadnju GM usjeva. U sezoni 2010-2011, više od tri četvrtine zemlje koji se koristi u brazilu za sadnju soje su zasadili GMO sjeme soje, a to se predvidilo porastom za 13% u sezoni 2011/2012.

GMO hrana u Hrvatskoj

Od parole o spajanju zelene i plave Hrvatske prema kojoj je trebalo osigurati trpeze pune domaće hrane, pogotovo u turističkoj sezoni, nije ostalo gotovo ništa. Jer, u prošloj smo godini imali jedan jedini prehrambeni proizvod koji smo više izvozili nego uvozili – marmeladu!

U prvom tromjesečju ove godine u plusu je i izvoz pića, alkohola i octa. Izvezeno je tako 94.054 tone pića ili dvaput više nego lani u istom razdoblju te žitarica, kojih je izvezeno više od 103 tone, a uvezeno 32 tone, prenosi Slobodna Dalmacija.

Svi ostali prehrambeni proizvodi uvoze se u neusporedivo većim količinama nego što se izvoze. Primjerice, lani smo uvezli preko 29.000 tona krumpira, a izvezli samo tri.

Roba koju mi izvozimo u pravilu je prvoklasna jer drugačiju ne možemo ni prodati na europskom tržištu, ali ona koju uvozimo vrlo često nije takva. Puno je tu smeća koje se nije moglo nigdje prodati pa se našlo na policama naših trgovačkih lanaca. Evo, uzmite samo jabuke, na deklaraciji ne piše kad su ubrane.

Uvozimo jabuke iz hladnjača stare godinu dana, čija je nutritivna vrijednost nula, nemaju ni okusa ni mirisa, a one koje mi izvozimo moraju biti sočne i taj čas ubrane.

Pogledajte samo smrznuto meso. Na njemu piše rok trajanja, ali ne i kad je i zaklano. Sve što je starije od šest mjeseci i što se ne može prodati u razvijenim zemljama EU-a naći ćete na našim policama. To nije otrovno, ali svakako nije svježe ni zdravo – žali se Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.

U godinu dana otkako smo članica Europske unije povećali smo uvoz za 240 milijuna dolara. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, u prva tri mjeseca ove godine uvezeno je poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u vrijednosti od 685.619.138 dolara, a izvoz je bio težak 377.957.922 dolara.

Meso i klaonički proizvodi financijski su najveća stavka u uvozu hrane. Najviše svinjetine uvozimo iz Nizozemske (5300 tona) i Njemačke (2170 tona), a lani smo uvezli čak iz dalekog Brazila 325 tona smrznutoga goveđeg vrata i plećke.

Zamrznuto meso uvozimo sa svih strana, od susjednih Slovenije, Italije, Austrije, Mađarske, preko Španjolske, Francuske, Poljske, Rumunjske, Litve, Kine, SAD-a, Novog Zelanda, Australije, Urugvaja….

Janjetinu najviše uvozimo iz Makedonije (501 tona), Bugarske (489 tona) i Rumunjske (395 tona), a 17 tona smrznute janjetine stiglo je s Novog Zelanda. Kokošje meso uvozimo također iz cijelog svijeta, najviše od Mađara, Poljaka i Slovenaca, a 5320 tona smrznutih pilića doputovalo je i iz dalekog Brazila.

Iz Belgije, Francuske, Italije i Nizozemske uvozimo žablje batake, iz Italije, Njemačke i Španjolske šparoge, dok su gljive uvoz iz Italije ili Mađarske.

Zanimljivo je svakako da konzervirane masline osim iz Italije, uvozimo i iz zemalja u kojima one ne uspijevaju, ali zato imaju razvijenu prerađivačku industriju, kao što su Češka, Slovačka i Velika Britanija.

Lani smo uvozili iz 125 zemalja, uglavnom je riječ o razvijenim europskim zemljama kao što su Nizozemska, Danska i Njemačke, ali ima i onih dalekih poput Vijetnama, Ugande, Zimbabvea, Barbadosa, Brazila, Perua, Novog Zelanda, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Australije.

Iz Brazila uvozimo kokosov orah, soju, palmino ulje, šećer žvakaće gume, bombone, šljive, duhan…, iz Novog Zelanda zamrznutu ovčetinu, janjetinu, škarpine, lignje, med, iz Perua lignje, grašak, grah, sardine, inćune, sipe, šećer iz šećerne trske. Indijski oraščići, kava, papar, riža, tuna, prženi bademi, pistacije i ananas stižu nam iz Vijetnama.Iz Ujedinjenih Arapskih Emirata uglavnom uvozimo začine – papar, cimet, kardamon, sjeme kumina, đumbir, anis, a iz Irana kurkumu. Grah uvozimo iz Kirgistana, Perua, Urugvaja, Argentine, SAD-a i Kanada, a najviše iz Kine. (većinom GMO grah s obzirom na zemlju podrijetla !!!)

Dvostruko više nego što ih izvozimo, uvozimo crveni luk, češnjak i poriluk. Lani smo ih uvezli 17.637 tona, a izvezli 819 tona. Kapulu najviše uvozimo iz Austrije (preko 7000 tona) i Nizozemske (5500 tona), a bijeli i crveni kupus te krastavce iz susjedne BIH i Makedonije.

Uvozimo 1800 tona češnjaka, a glavni izvoznik jeftinog češnjaka je Kina. Makar kineski češnjak ni po okusu ni po mirisu nije ni sjena šarcu iz Ljubitovice, kao ni onome i zadarskog zaleđa, cijena diktira njegov uvoz.

I s češnjakom je kao i s drugim voćem i povrćem. Nemamo dovoljno kapaciteta ni hladnjača da u njima čuvano naš urod, kao ni kvalitetnog otkupa jer raznim trgovačkim lobijima više odgovara jeftin uvoz. Izvozimo prvoklasno, a uvozimo bofl.

Ako glave na Markovu trgu ne shvate da je proizvodnja hrane strateški interes svake države, pa tako i naše, bez obzira na to što smo sad članica EU-a, ostat ćemo bez proizvodnje i biti ovisni o jeftinom uvozu jer drugu skuplju i kvalitetniju hranu naši građani ne mogu platiti – objašnjava Brlošić za Slobodnu Dalmaciju.

Poražavajuće brojke

686 milijuna dolara – uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u prva tri mjeseca

378 milijuna dolara – izvoz u prva tri mjeseca

29.000 tona krumpira – lani uvezeno

1800 tona češnjaka uvezeno, pretežito kineskog

5320 tona smrznutih pilića iz Brazila

125 zemalja prodalo nam je hranu lani

Svakome 30 kg stranog povrća

Svaki je građanin u prosjeku lani pojeo 29,7 kilograma povrća i 43,5 kilograma voća iz uvoza. Uvoznih jabuka i krušaka pojeli smo 6,4 kilograma po stanovniku, a platili smo ih oko 19,5 milijuna dolara ili 39 posto više nego godinu prije.

Goveđeg mesa uvezli smo 20 posto više u 2013. nego u 2012. godini, mesa peradi 23 posto više, a svinjetine 27 posto više u odnosu na 2012.
 
(jutarnji/uredio: nsp)