Promjena paradigme osjeća se širenjem informacija i sve češćim povratkom korijenima, a postoje i očite fundamentalne promjene oko kojih se navedena promjena odvija

Iako je teško predvidjeti buduća kretanja u društvu – poglavito zbog kvantnih skokova (otkriće struje, industrijska revolucija, informatika) – nastojat ću se bazirati na ono očito i okvirno.

Kako dobivam i mnoštvo upita vezanih uz izlazak knjige, ‘Društveni inženjering’ će svijetlo dana vidjeti nakon Interlibera zbog više objektivnih razloga. Jedan od njih je i promocija nove knjige Krešimira Mišaka ‘Duhovni ratnik i beskrajni kozmički orgazam’ i želje za nepoklapanjem dvaju izlaznih datuma.

A sada, točke promjene paradigme:

1. Političko restrukturiranje i uspon ‘populusa’

Ako kao premisu uzmemo nastanak polarizacije ‘desno-lijevo’ u Francuskoj revoluciji i političkog spektra u Američkom građanskom ratu, onda nam za iskonske političke strukture preostaju totalitaristi i populisti. I jedni i drugi mogu biti pozitivni i negativni.

Prošlog tjedna sam objasnio razliku u samom populizmu, te izolirao one koji govore što ljudi žele čuti od onih koji govore što ljudi žele reći. Upravo je uspon ovih drugih danas sve očitiji u državama EU, a i SAD-u gdje je takvu tenziju nastojao zadovoljiti Bernie Sanders.

Kritičari ih optužuju za destrukciju nauštrb konstrukcije, ‘otkrivanje Amerike’ i ‘agenturu’, no onda iskaču novi protuupiti – koju konstrukciju nude trenutne političke elite, zašto i one nisu u prethodnim desetljećima govorile očito i čiji su oni predstavnici ukoliko nisu oni ‘populusa’? Trenutni sustav klizi ka totalitarizmu prikrivenom pod velom korporatizma i ‘slobode’ tržišta, ‘ljudskih resursa’ i robe, a u svojoj srži – isključivo u supremaciji moći naspram naroda.

2. Nemogućnost kontrole toka informacija

Platforma interneta možda služi za ‘Big Brother’ i kontrolu društva ali je isto tako idealan i sveobuhvatan poligon za slobodne medije i informacije. Naravno, strukture moći su u tome vidjele problem pa su prostor zagušile do te mjere da se prosječan čitatelj više ne snalazi u moru kontradiktornih vijesti i ‘clickbait’ naslova. Stoga ne čudi (ne)provjerena činjenica da današnji konzumenti u jednom danu upiju informacija kao srednjovjekovni čovjek u čitavom životu.

Dok korporativni mediji okrupnjuju vlasničke udjele i svega pet ljudi drži čitavu mrežu, mali nezavisni portali polako pronalaze svoje mjesto pod suncem. Doduše, financije otežavaju rad no isto tako puki ‘dišpet’ jednog RT-a i istočnjačkih medija pruža drugačiju stranu priče i uvid u situaciju. I na kraju dana ostaje na čitatelju što će i što neće vjerovati – novinske agencije izgubile su PR silu, papagajsko repetiranje vijesti gubi smisao i jedini preostali alat moćnika su – cenzura i dezinformiranje.

3. Preostali generatori rasta – Crno tržište, ratovi i eksploatacije

U dobu mantranja BDP-a, ‘negativnog’ rasta, bonitetnih agencija i svih inih proizvoljnih mjernih jedinica famozni ‘generatori rasta’ sve se rjeđe spominju u srednjostrujaškoj retorici. Zašto?

Vrlo jednostavno – ponestaje ‘država u tranziciji’ (pretvorbe i privatizacije), ‘privrednih tigrova’, tržišta za ekspanziju… I sve ostaje na dva faktora – širenju u svemir ili morbidnoj eksploataciji po načelu primjene sile. Crno tržište više nego ikada je isprepleteno s korporativnim i političkim sektorom, a ratovi su podloge za preuzimanje naftnih i zemnoplinskih rezervi, narko distribucije, trgovine oružjem i ljudima…

Izračuni kažu da bi ekonomija SAD-a u potpunosti kolabrirala bez stalnih ratnih aktivnosti, a banke otplatu (ne)otplativog duga najbolje rješavaju upravo vojnim sukobima. Sve do jednom jer aktivisti i analitičari smatraju da se bliži vrijeme kada će državni službenici odbijati poslušnost zbog očite involviranosti vandržavnih elemenata (interesne skupine, korporacije) u nepopularnim i agresivnim naredbama…

4. Ekonomska i monetarna (r)evolucija

Prošla su vremena kada su autori poput Paula Masona ili Michaela Tellingera smatrani ‘šarlatanima’. Friedmanova ekonomska putanja u stalnom je mimoilaženju s Keynesovom, no danas je zapravo čitav sustav pod velikom prijetnjom.

Petrodolar gubi snagu, nacionalne banke odavna nemaju ‘nacionalni’ epitet, tiskanje novca više nije ‘povlastica’ već ‘prevara’ i ljudi sve češće raspravljaju o ‘Bail Outu’, ‘Bail Inu’, ‘financijskim balonima’, ‘spekulativnoj ekonomiji’ i sl. Kriptovalute se šire, kontribucionizam i banka usluga postaju osnove izdvojenih zajednica i, jednostavno, pada povjerenje u stabilnost valuta i banaka.

Ekonomska decentralizacija, isključivanje treće strane (Uber, Car Sharing, Craigslist, Bla Bla Car…), reforma modela poslovanja – novi termini rapidno mijenjaju sliku gospodarstava budućnosti.

5. Samoodrživost protiv sustava oskudnosti

Ukoliko održivi razvoj diskvalificiramo kao novi alat korporativnog miljea, samoodrživost ima korijene u svakodnevnom životu običnog čovjeka – bez UN-ovih deklaracija, floskula i neobvezujućih planova. Sustavi i dalje koče istraživanja na ‘kvantnim skokovima’ u prijevozu, grijanju i energetici poput energije nulte točke, antimaterije ili vodika, no isto tako muku muče s održavanjem trenutnih vrijednosnih jedinica.

Dijamanti, nafta, plin polako gube bitku i na državnom nivou dok lokalne zajednice i entuzijasti izlaze iz platežnih sustava prelaskom na organsku prehranu, zadruge i trgovinu bez posrednika. Pokušaji sprječavanja toga viđeni su kroz Codex Alimentarius, ograničavanje vlastite sadnje i vrtova, ali začudo nisu ostvarili gotovo nikakve uspjehe.

Ljudi jednostavno odbijaju poslušnost takvim zakonima, sadnja GMO-a izbjegava se čim poljoprivrednik ima pravo izbora, a tzv. ‘Junk Food’ gubi zaradu i tržište. Možda zvuči kontradiktorno, ali postoje predviđanja da će povratak elementarnim načinima života još više bujati agresivnom ekspanzijom futurističkih tehnologija i korporativne mreže.

6. Psihodelija i kiberdelija

Pokret ‘Djece cvijeća’ nastao je na temeljima knjige Aldousa Huxleya ‘Vrata percepcije’ (kao i bend ‘The Doors’), a transhumanistički pokret na idejama njegovog brata Juliana.

Tako su se razvijale i dvije odvojene grane čovjekovog razvoja – psihodelija koja kao supstancu razmatra povratak psihodeličnim, prirodnim i organskim obrascima, te kiberdelija koja stremi ka progresiji u kiberdelične, umjetne i transhumane, tehnološke obrasce.

Iako oba smjera imaju svoje filozofije i podrazumijevaju polariziranje teizma i ateizma, danas su u ‘pop’ kulturi i zakonodavstvima doživjele udarac – psihoaktivne biljke zabranjene su konsenzusom svih religija i država, a transhumanizam nema pretjerano dobar odjek u javnosti unatoč svom PR-u.

Ono što je sigurno je to da će buduće promjene paradigme počivati upravo na ove dvije grane i nije nemoguće da će i čitavo čovječanstvo na jedan način biti u ‘sukobu interesa’ i podijeljeno u dvije skupine. Koliko će u svemu sudjelovati društveni inženjeri i kontrakulturalna agenda, pokazat će vrijeme i svijest praktikanata.

7. Pad zavjese i razotkrivanje društvenoinženjerske mreže

Sve navedeno – širenje informacije i svijesti, decentralizacija, zrelost, sloboda – elementi su koji će uzdrmati ‘hakirani’ sustav.

Mentalitet roja bit će nadomješten međupovezanim sustavom kojeg će odlikovati zakonska deregulacija, no isto tako i oporba jačajućoj Frankfurtskoj doktrini društvene deregulacije i kritičke teorije. Taj ‘pokret otpora’ u direktni sraz dovest će vladajuću kliku i podjarmljeni narod – već danas osjetimo da su zavjere izašle iz domene ‘teorije’, da ratove više nitko ne smatra ‘sijanjem demokracije’ i robovski mentalitet više nije ‘normala’ nego problem.

Najveća oporba sustavu nije borba protiv istog nego izlazak iz njegovih okova, kvantni skok će otvoriti posve nove referentne točke, a promjena paradigme najvjerojatnije će doći kao posljedica želje za prilagodbom, nego kao neka nova kreirana revolucija.

Hoće li suvremeni društveni inženjeri preko noći postati ‘humanistički totalitaristi’ (što bi bio idealan Orwellovski termin) ili neskriveni ‘prosvijetljeni apsolutisti’ – pitanje je koje će vrlo skoro postavljati glavni kotačići sustava, narod…
 

(blog.vecernji.hr)

Sve vijesti su ispred naših očiju, a opet skriveno, programiranjem i zavođenjem uma i pažnje, prikazuju i same sudjeluju u gradnji orvelovske totalitarističke države sa svjetskom vladom, vojskom, elektronskom valutom i stanovništvom spojenim na svjetski kompjuterski sustav i mrežu satelitske navigacije tj. globalnog pozicioniranja

Danas se često spominje sintagma “teorija urote”. Još češće ćete od sasvim običnih ljudi u usputnim razgovorima, na spomen tog pojma, čuti kako kažu da se radi o “praksi urote”, a svaki od njih misli da se sam dosjetio te doskočice.

Možda je to posljedica toga da su mnoge činjenice već godinama “na stolu”, predstavljene u knjigama, na istraživačkim neovisnim web-siteovima ili youtubeu (zbog kojih je Barack Obama nedavno rekao da je “internet prijetnja demokraciji”; mo’š mislit’ kako sve puca od “demokracije”).

Bez obzira na kaos koji vlada na tom području, jednom kad se počne informirati izvan uobičajenih kanala, teško je ne uočiti oko sebe mnogobrojne potvrde i male korake tkanja te divovske psihološke igre koja zadire do naših najdubljih predodžbi o prirodi svijeta oko nas.

Sve vijesti su ispred naših očiju, a opet skriveno, programiranjem i zavođenjem uma i pažnje, prikazuju i same sudjeluju u gradnji orvelovske totalitarističke države sa svjetskom vladom, vojskom, elektronskom ugljičnom valutom i stanovništvom spojenim na svjetski kompjutorski sustav i svjetsku mrežu satelitske navigacije tj. globalnog pozicioniranja. To se sve zbiva u ovom trenutku i do detalja je dokumentirano, samo si treba dopustiti uočavanje tih detalja i povezati ih u smislenu cjelinu.

Paradigma manipulacije na naslovnici novina

Za potvrdu samo treba pogledati naslovnice novina. Prije nekoliko dana u prijelomu naslovnice jednih novina mogla se vidjeti paradigma manipulacije. Sredinom stranice dominirala je slika Karamarka i Milanovića, koji su za svjetske manipulatore prilično nebitni, ali su korisni za odvlačenje pažnje domaćeg čitatelja koje njihov odnos jako uzbuđuje.

No, iznad te slike bio je naslov koji nas je obavještavao o iznimno bitnoj temi. Pisalo je “EU formira vojsku”, uz dodatna objašnjenja da će ta vojska imati ovlasti ući u svaku državu u kojoj procijeni da joj granice nisu dobro čuvane, bez obzira želi li to ta zemlja, te da će trebati veto od tri četvrtine glasova država članica da se to spriječi. Takav široki mandat i zadiranje u suverenitet države članice i kontrole granica dosad nije imala nijedna europska agencija.

I eto još jednog odgovora čemu (još) služi projekt organizirane migracije. Opet je riječ tek o staroj, ali djelotvornoj formuli “problem-reakcija-rješenje”. Kreiraj problem, i kad stvoriš reakciju ljudi tada kao rješenje ponudi mjeru koja u pravilu vodi prema sve većem profiliranju diktatorskih ovlasti Europske komisije i rastu europskounijskog fašizma i totalitarizma. Prozirno, ali i dalje učinkovito.

Mnogi su ismijali ljude poput Davida Ickea i druge autore, ne razumjevši u potpunosti što njihove “teorije urota” govore. Svakako, treba se potruditi i razdvojiti žito od kukolja, ali možda vrijedi uložiti trud u opstruiranje nastanka svjetske elektronički nadzirane totalitarne države koja ljudskom rodu želi nametnuti nehumani mentalitet roja bez ikakve trunke empatije i suosjećanja, koja želi vladati svakim segmentom svakog pojedinca od rođenja do smrti?

Kako je rekao Brock Chisolm, bivši direktor zlokobne Svjetske zdravstvene organizacije: “Da bi se uspostavila jedna svjetska vlada neophodno je ukloniti individualnost iz ljudskih umova”. Zato je dr. John Rawling Reese, jedan od osnivača instituta Tavistock, rekao: “Trebamo se pobrinuti da kontrola uma prožme svaku obrazovnu aktivnost u životu ljudi.”

Nijedne sekunde ne smijemo smetnuti s uma da ta nadnacionalna struktura, koja je i sama tek operativna razina, ljude gleda isključivo kao, Rockefellerovim riječima, “kmetove”, niža bića. Nek’ to bude dovoljno, bez odlaženja u daleku prošlost, duboki svemir ili druge dimenzije, ali i to su sve smjerovi u kojima se može pratiti korijen današnjih zbivanja. U novije vrijeme možemo ići do 1770. kad je Mayer Amschel Bauer (alias Rotschild) osmislio i stvorio Iluminate, promičući misiju globalne dominacije putem mreže središnjih banaka kojima su upravljali njegova obitelj i njihovi skriveni partneri. Njima mnogi autori pripisuju današnje degenerativne socioekonomske trendove.

Sustav ne bi funkcionirao bez – vodećih medija!

Da ne budemo pesimisti, zamislimo čovječanstvo kao uspavanog diva koji se počeo meškoljiti. Možda baš zato danas svjedočimo potpuno otvorenim napadima na ljudsku privatnost, um, tijelo, zdravlje, duh, vlasništvo. Ako obratite pažnju primijetit ćete i slijedeće: istovremeno dok se sve više ljudi budi iz kolektivnog transa, drugi u nj tonu još dublje.

Jaz je sve veći, a oni koji zapadaju u sve dublji trans dobivaju poslove koji opslužuju sustav te rade kao namještenici državnih tijela i raznih agencija, kao znanstvenici, općinski službenici, čuvari parkirališta ili policajci. Na svu sreću, i među njima su brojni pojedinci koji nisu isključili iz sebe zdrav razum i humanost. Kad sustav nastoji nametnuti svoju volju, ma što on učinio, ne može slomiti informirane i svjesne ljude, koji se dignu i idu dalje nakon svake konstruirane krize. Zato mora to preduhitriti te ih zavesti, hipnotizirati, navući trikovima, lagati, programirati…

Dobra početna točka razumijevanja uvijek su mediji, tj. ono što oblikuje našu stvarnost. Treba imati na umu da su neki od najzadrtijih umova često baš novinari, programirani nevjerojatno ograničenim smislom za stvarnost koju potom prenose u obliku vijesti. Općenito su mnogi od njih neinformirani o svijetu o kojem tvrde da izvješćuju, a neznanje i bahatost su ubojita kombinacija. Većina novinarskih stavotvoritelja svoje “istraživanje” ograničava na čitanje raznih svjetskih medija.

Svjetske medije pak posjeduje i kontrolira sve manji broj korporacija koje su na kraju jedna te ista korporacija. To je kao da se informirate gledajući reklame. Kontrola medija ne znači da će postavljeni šefovi viriti svakom novinaru preko ramena. To nije niti ostvarivo niti potrebno, dovoljno je odrediti parametre i “norme” kroz koje mediji sve filtriraju. Da se danas smatra da je Zemlja ravna, suvremeni bi mediji ismijavali svakoga tko bi tvrdio suprotno. Nitko im ne bi morao reći da to čine, radili bi to pukim refleksom zbog načina na koji su programirani da vide svijet.

Stih jedne pjesme grupe Jinx glasi: “Svijet se manje-više istim tempom kvari”. To je doista tako, a zapravo je čudno samo po sebi, kad se pogleda oko sebe i vidi silna količina pozitivnih napora i stremljenja svih ljudi. Razlog tome je što netko stalno njiše brod i namjerno izbacuje ljude iz ravnoteže, a glavni mediji u toj operaciji predstavljaju glavno sučelje.

Napredak i rad ljudi neprestani su minirani umjetno stvorenim krizama i svjetskim diktatorskim institucijama, ili pak marionetama na čelu vlastitih izvršnih ili monetarnih vlasti. No, čak i kada stvari imaju pozitivan hod, i dalje se posvuda u medijima nastavlja isti refren koji ima namjeru srušiti ljudima vjeru u vlastite sposobnosti i tako ih navesti da prihvate “rješenja”, koja su istoga tipa kakva su i dovela do raznih “kriza”.

Ljudi kao baterije koje pokreće samo strah

Ali vrč ide na vodu dok se ne razbije. Na globalnoj, kao i na našoj lokalnoj razini, u tijeku je informacijski rat. Na jednoj strani su glavni mediji, kao glasnogovornici onoga što ću nazvati Kontrolni sustav, a na drugoj usmena predaja između ljudi, njihova vlastita iskustva i zdravi razum. I dok ljudi imaju samo jedni druge, nadnacionalna struktura u vlasništvu ima naftu, banke, medije, nalazi se iza svih naizgled suprotstavljenih strana i neprekidno, kroz mrežu više ili manje tajnih društava, stvara kaos iz kojeg potom gradi sve veću centralizaciju svjetskog sustava. U prijevodu, zatvor za ljude.

Njihov je cilj je razvlastiti ljude, oteti im zemlju, vodu, egzistenciju, učiniti ih baterijama koje emaniraju samo strah i kojima je to jedino što ih pokreće, a glavno sredstvo pri postizanju tog cilja jest masovna hipnoza. Vanjski događaji su mogući samo zbog toga što su umovi ljudi isprogramirani lažnom slikom stvarnosti na mnogo načina. Recimo, jedan od glavnih stupova te laži je povijest. Uglavnom netočna, tendenciozno i selektivno predstavljena, koja najvažnije stvari iz naše daleke, a i one bliže prošlosti, prešućuje.

Uostalom, i danas se neprekidno stvara, kroz lažnu interpretaciju suvremenih događaja koji već sutra takvi ulaze u povijest – pogledajte samo 9/11. Kod sadašnjosti koja se ovog trenutka krivotvori, a uskoro će postati povijest, danas još, kao suvremenici, možemo uočiti pozadinu zbivanja, ali što je bilo s događajima od prije nekoliko desetljeća, stoljeća ili tisućljeća, bolje je niti ne razmišljati.

Povijest kao zatvor za “hakirani um”

Kao i drugi koncepti, i povijest je zatvor za um, i posve je moguće da ljudi u plemenima bez povijesti žive puno zdravije i da im se ne mogu tako lako prodavati “štosevi” i sumanuta objašnjenja. Pretpostavljam da bi, neopterećeni konceptima povijesti, i na našem mjestu puno lakše uviđali bit zbivanja i donosili razumne zaključke. I uopće, konceptima svih vrsta.

Ukusi, ideologije, norme, sve su to programi, oni su međusobno sukobljeni, a ne mi u koje su “instalirani”. Može se reći i da su programi sve razine onih “ja” kakvim se smatramo i tako sve do najdubljih razina stvarnosti koje oblikuju privid vanjskog svijeta u našem umu. Većinu tih programa imamo s razlogom, kako bismo mogli doživljavati ikakva iskustva. Kako možeš znati što je uživanje u glazbi, ako nemaš ugrađen program ukusa i sklonosti barem prema nekoj vrsti glazbe? Isto vrijedi za mirise, okuse, fizička iskustva, kao i emocionalna.

Nije loše pokušati osvijestiti da naš “ja” zapravo nismo mi, da smo mi nešto drugo od sklopa uvjerenja i koncepata. To pruža distancu od zbivanja kojih smo dio i može nam sačuvati poprilično živaca i zdravlja. Ali dok se to ne napravi, bilo bi dobro barem razlučiti naše izvorne programe od potprograma koji su nam ciljano ubačeni (mada se oni vrlo dobro spajaju na izvorni program i ponekad mu nalikuju).

Cijela civilizacija tek je jedan program u ljudskom umu

Ti potprogrami su danas najveći problem. Koliko duboko idu programi? Vjerojatno beskonačno, sve do one razine na kojoj nestaje svaka misao ili stav o bilo čemu. Iz toga slijedi da je cijela civilizacija tek jedan program u ljudskom umu (s uključenim potprogramima, koji predstavljaju razne varijacije kultura), a također i sve što mislimo da vidimo, čujemo ili možemo opipati.

Dok nam programi generalno trebaju da bismo mogli imati iskustvo “stvarnosti”, ne trebaju nam baš svi potprogrami. Nekim se potprogramima mogu hakirati naši programi, a to se i radi. Osim ako se nositelj programa ne pokaže jačim od programa budnošću svoje svijesti. U tom slučaju, potprogram čak može i postojati u nositelju, ali biti benigan. Jer u konačnici, ipak je vlasnik uma taj koji ima svu moć da odredi koji će mu programi vladati umom.

Zahvaljujući programima nastaju sve podjele, kojima se toliko manipulira. Programi su smješteni u našem umu, računalu koje bi trebalo služiti samo za tehničke poslove. Kako sagraditi kuću, sjetiti se što sutra treba kupiti u dućanu, napisati filozofski traktat – to su zadaci za um pokretan programima. No, kad um kroz svoje programe počne interpretirati velika pitanja poput morala (koju su neuhvatljiva u norme, a opet svakome samorazumljiva, kolikogod to zvuči apsurdno), tada nastaje nered.

Tada, kad su programi ti koji su pokušali dokučiti što je dobro. Kad pomisle da su uspjeli, da su shvatili što je dobro, onda zaključe da je ovo što je preostalo – zlo. I da to treba ukloniti, da bi samo dobro preživjelo. Izgleda da je put do pakla uvijek popločan dobrim namjerama,

Pogledajmo recimo rat. Kao ljudi, svatko od nas iznutra zna da ne treba ubiti drugoga čovjeka. Možda bi u nekim drugim okolnostima bili dobri prijatelji koji dijele iste interese? Pa što ne “štima”, zašto se kolju? Ne “štima” to što su razni programi smislili kako bi mogli napraviti idealno društvo, ali da bi se to postiglo treba ukloniti neprijatelja koji stoji na putu jer je njegov program zamislio drukčiji oblik idealnog društva. Na kraju se ljudi poubijaju, a programi i dalje žive netaknuti.

Nije li i to apsurdno? Programi zaposjednu ljude, navedu ih da se poubijaju, a oni sami netaknuti i dalje žive, gdje god postoji netko u čije su se životne programe ugradili. Ubojstvo može biti radi cilja koji u sebi sigurno sadrži djelić neke izvorne težnje za pravednošću i dobrobiti, ali kad ta težnja bude provučena kroz programe koji matematičkim ili logičkim putem žele doći do rješenja… tada “drek udari u ventilator”, da upotrijebimo taj slikoviti američki izraz.

Sami programi nisu niti loši niti dobri, čak niti oni koji uzrokuju zlo. Oni samo pokušavaju umovanjem stići do dobra, pa načine štetu. Zato ih treba spriječiti da vladaju nama.

Svjetonazori su varka, košulja a ne koža

Svijet će se popraviti onog trenutka kad shvatimo da je sve što smatramo svjetonazorom, i na što smo jako ponosni, obična varka. Što ne znači da se zato moramo odreći svjetonazora – dovoljno je samo znati da su oni poput košulje, ugodne ili lijepe, ali ipak za košulju nikad ne pomislimo da nam predstavlja kožu.

Onaj tko razumije da je čovjek na jednoj razini biološki kompjuter sa sklopom svakojakih programa koji su mu neophodni za manifestaciju “stvarnosti” i ako ima neke ciljeve koje želi ostvariti, sve što treba napraviti jest hakirati te programe tj. na programe čija je svrha doživljavanje iskustva nalijepiti svoje potprograme. Nakon toga dobar programer više nema puno posla. Instalirani potprogrami rade sami i stvaraju nove potprograme.

Jedan paket potprograma neka se zove “Religija 2.0”, a u padajućem meniju nalazi se sve, od hinduizma i kršćanstva do new agea. Za hakiranje bi bio koristan i paket “Ideologija 2.0”, s jednako bogatim padajućim menijem punim potprograma koji vrte neke svoje algoritme.

Neki potprogrami su površni, jasno vidljivi, percepcija nametnuta kroz medije, poput programa “Migracije su spontane 2.0” ili programa “Mi smo nesposobni sami upravljati svojom imovinom pa je zato trebamo dati strancima 2.0”, dok su drugi potprogrami suptilniji i teško uočljiviji. No, svi oni, instalirani u domaćina, navode na određene radnje. Ako u tim radnjama domaćin strada, ili uzrokuje stradanje drugih domaćina potprograma, tim gore po domaćina. Jer program ostaje netaknut.

Ako se prevelikim zalogajem čini razlučiti sebe od svih programa, možda bi za početak bilo dobro razlučiti izvorne programe ove “stvarnosti”, našeg svijeta, od hakerskih potprograma. To “hakiranje” temeljni je alat urote protiv čovječanstva koja nas svakodnevno dohvaća u našim životima, kuhinjama, na poslu, u školama, pa i na našem kauču u dnevnoj sobi. To je zahvat širokih razmjera, konstruiran tako da mu se ne može izbjeći na ovoj razini shvaćanja i promatranja svijeta. Ipak, ima načina, ali tek kad se shvati ono temeljno – da je središnja točka urote okupacija ljudskih stavova i uvjerenja. To je prije svega psihološka igra, tj. igra uma.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Jedna stvar je sigurna: čovječanstvo nije dizajnirano da živi u lažnoj vladinoj paradigmi ropstva i etatizma. Oni koji žive za vlast i državu žive s potpuno drugačijim razmišljanjem od onih koji žive za prirodu i čovječanstvo

Slijedi 10 događaja i priča koje ukazuju da od novog svjetskog poretka neće biti ništa. Ovih 10 priča su samo vrh ledenog brijega. Ljudi zaista počinju shvaćati da su bogate elite i vlasti srž problema. Ljudi shvaćaju njihovu korupciju i namjeru da nas porobe. Mnogi ljudi počinju shvaćati što se doista događa.

1. Optuženi policajci iz Baltimorea

Nije puno vremena prošlo od višestrukih slučajeva u kojima je policija upucala nenaoružane civile. Od Michaela Browna do Erika Garnera, mjesecima se uočava nepravda u kojoj policija ne biva kažnjena zbog hladnokrvnih ubojstava.

Međutim, sada je nekoliko policajaca predstavljeno Americi u obliku običnih kriminalaca. Konačno Amerikanci bivaju ohrabreni da se suoče s policijom. Konačno uspijevaju vidjeti pravu osobu, bez da joj značka daje određeni autoritet za laganje i ubijanje.

Paradigma promjene osude policije zbog njenog djelovanja postupno ide u smjeru pravih normi. Dug je put, ali je barem smjer dobar.

2. Montana odobrila zakon po kojem se poništava militarizacija policije

Guverner Steve Bullock iz Montane, potpisao je zakon kojim se država Montana štiti od militarizacije. Nacrt 330 štiti neovisnost policije Montane. Ovo je direktan rezultat ustajanja čovječanstva pred policijskom državom.

Ovakav zakon se nikad ne bi razmatrao da se policijska država ne širi sve više i više i sve primjetnije. Amerikanci sada svuda uočavaju nasilnu policijsku državu koja napada s imunitetom. Ljudi su umorni od snimaka i slika policije u vojnoj opremi, tenkovima i sa nepotrebnim oružjem.

3. Vježbe Jade Helm otkazane u dijelovima Colorada i Teksasa zbog snažnog protivljenja

Loša vijest je da su vježbe Jade Helm zakazane za srpanj mjesec u SAD. Dobra vijest je da je ta vojna operacija za kratko vrijeme dobila toliku pozornost da je već otkazana u određenim dijelovima Teksasa i Kolorada.

4. Nema dovoljno glasova u Kongresu da se ponovo odobriti Patriotski akt

Da li je kraj Patriotskom aktu? Čak i ako nije, mnogi ljudi su postali svjesni da je on bespotreban. Ukoliko se Patriotski akt ukine, biti će to veliki udarac na planove za novi svjetski poredak. Zbog toga možemo očekivati ​​jako protivljenje zbog neodobravanja ovog akta.

5. Ankete pokazuju da su mladi Amerikanci skeptični oko globalnog zagrijavanja

Čini se da mlađe generacije nisu pale na ideju o “klimatskim promjenama” koju je skovala globalna elita. Ljudi razmišljaju razumno i svjesni su da postoji bar 150 patenata za sprječavanje globalnog zagrijavanja. To je dobar znak za ljudsku svijest, a loš za novi svjetski poredak.

6. Meksički restorani Chipotle su postali prvi restorani brze hrane koji ne koriste genetski modificiranu hranu

Ovo je očigledan udarac na novi svjetski poredak i Monsanto, tvrtku koja se nalazi u sržu genetskog inženjeringa hrane. Nadajmo se da će i drugi restorani ispratiti primjer ovog meksičkog restorana. Ljudi postaju svjesni istraživanja koja su pokazale da GMO hrana izaziva rak. Uskoro Monsanto više neće moći kontrolirati čovječanstvo.

7. 30.000 liječnika iz Argentine zahtjeva zabranu glifosata

Liječnici iz Argentine pokušavaju suzbiti Monsantoov glifosat, što je još jedan udarac na GMO i novi svjetski poredak. Nadajmo se da će i ostale države ispratiti primjer Argentine.

8. Raste protivljenje TTIP-u, Obama je prilično iznerviran

Obamin tajni sporazum Transpacifičkog partnerstva nije baš na stabilnim nogama. Ljudi nisu glupi i znaju da tajno nije dobro.

Niti jedan dobar plan se ne čuva u tajnosti i ništa dobro ne može doći od plana koji potčinjava individualni suverenitet na globalnoj razini. Možemo samo očekivati ​​pojačano protivljenje TTIP-u, koji je ključan za planove novog svjetskog poretka.

9. Obamin rođeni brat je izjavio da je Barak nemilosrdni i hladni manipulator

Bari Soetoro, ili Barack Obama, bio je izložen kritici još prije 2008. godine kada su isplivale mnoge stvari iz njegove prošlosti. Je li ovo doista znak da novi svjetski poredak propada? Pa, povijest je pokazala da braća predsjednika ne izlaze često pred svijet i govore kako im je brat okrutni manipulator.

10. CIA / CNN izvještavaju o operaciji ISIS-a, ali nikoga nije briga

Evan Perez je objavio izvješće s mnoštvom netočnih izvještaja o ISIS-u. Međutim, nitko nije dovoljno zabrinut zbog ISIS-a i njihovog šoua, što ne ide u prilog planovima za novi svjetski poredak. Bez straha, neće biti ni mogućnosti uvođenja novog svjetskog poretka.

Vidi se samo da se CIA trudi održati ISIS u životu.

Paradigma promjene i pozdravljanje s novim svjetskim poretkom

Novi svjetski poredak zaista izumire, ali polako. Više je nas nego što je njih. Ljudima je dosta. Ovo globalno ostvarenje jeste dio paradigme kroz koju svi prolazimo.

Bernie Suarez (activistpost)
 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)

Pošto je promjena paradigme najteži udarac za ego i uhodani život, jako malo ljudi se odluči na takve mjere, ali definitivno ima istine u riječima Stevea Jobsa: ‘Jedino oni dovoljno ludi da izjave kako će promijeniti svijet – taj svijet zaista i promjene’.

Legendarni citat Jean Jacques Rousseau-a da je ‘čovjek je rođen slobodan, a posvuda je u okovima’ već stoljećima izaziva filozofsko-sociološke rasprave, a danas je doista teško razlučiti koji faktori razlikuju ‘roba’ od istinski slobodnog pojedinca. Stručnjaci su napravili dublju analizu i izdvojili deset točaka koje su dobar putokaz u osvješćivanju, a mi ćemo ih prilagoditi i analizirati sukladno hrvatskoj situaciji.

Opstrukcija glasanja – Ne postoje razlike između parlamentarnih stranaka

U situaciji kada je očigledno da se cijela politička scena pokušava polarizirati na svega dvije opcije, jasno je da već godinama ne postoje ‘lijevi’ ili ‘desni’. Čak je i klasični duh liberalizma i konzervativnosti odavno nestao što vidimo kod problematike kanabisa, raspravama bez pravih argumenata o zdravstvenom odgoju, GMO-u i sličnim kontroverzama. Kod nas je frapantan konsenzus oko ključnih pitanja poput ulaska u EU, Zakona o referendumu ili regionalne podjele gdje samo rijetki pojedinci izražavaju drugačije mišljenje, i to zbog populističkih ili pred(post)izbornih stvari. Nesposobnost i korupcija obeshrabruju građane da sukladno Ustavu uzmu stvar u svoje ruke, a sve češće vidimo i policijsku represiju kao alat vlasti. Otuđenost od građana vidljiva je kroz bahatu retoriku, suradnja s interesnim skupinama kroz političke poteze dok o podobnosti, sukobu interesa i nepotizmu ne vrijedi trošiti ni riječi – dovoljno je samo provesti usporedbe sa zaposlenima u državnom i lokalnom aparatu uz članske iskaznice stranaka da uvidimo kako je svim strankama ‘uhljebljivanje’ najvažniji forte.

Bijeg od trenutnog monetarnog sustava – Bankarske institucije su odgovorne za ekonomsko stanje

Parole ‘novac je dug’ i ‘dužničko ropstvo’ postale su realnost kroz dugi niz godina, gotovo još od Wilsonovog prepuštanja američke državne banke u ruke privatnog FED-a prije točno sto godina. Politički SAD-a sektor u potpunosti ovisi o signalima s Wall Street-a, moneta se stvara doslovno iz ničega, te se na nju naplaćuju kamate, a sve je posloženo na način da se kreira ovisnost građana o takvom sustavu. Kada je započela famozna kriza posve normalno je bilo da pojedine banke kao Goldman Sachs ostvaruju kontroverzne oklade na razne sustave, a odgovornost je većinski bila samo financijska, i to s malim zakonskim penalima. Svi govore kako je novac jednostavno nestao, no kako ga nitko nije ‘zapalio’ ostaje pitanje – gdje? Velike banke su bogatije i moćnije nego ikada, ljudima se oduzimaju nekretnine zbog neotplate manje od 5% duga, ljudi žive u šatorskim gradovima, a političari za sve okrivljuju ‘kulturu nerada’. Dok se ispija šampanjac s monetarnim sektorom, onda tako što ne čudi previše.

Pacifizam – Ne postoje ‘preventivni udari’ i ‘ratovi za mir’

Korak do potpune slobode je spoznaja da je jedina dopuštena forma nasilja samoobrana. Ideje o ‘preventivnim ratovima za mir’ dolaze iz distopijskih klasika poput Orwellove prezentacije društvenog inženjeringa Fabijanskog društva nazvane ’1984′ gdje novogovor uključuje brojne druge kontradikcije. Hrvatska je bez prijeko potrebnog ‘vox populi’ sustava zvanog referendum pohrlila u NATO gdje potpomaže ovakve ‘mirovne misije’, a u međuvremenu se suočava s optužbama šverca oružja u Siriju (što pojašnjava famozne Tomato kartice među pobunjenicima od prije par mjeseci). Jasno je da svoje vojne poteze ne donosimo mi nego to drugi čine za nas, a mi slijepo slušamo putem političara no pravo je pitanje dokle ćemo biti kao nojevi. Situacija u Siriji daleko je šira od sukoba ‘diktatora Al-Assada’ i ‘demokratski nastrojene oporbe’, u Egiptu nije provedena demokratizacija nego totalitarizam, Libija je od najjače ekonomije Afrike došla u stanje rasula uz europsku kontrolu naftnih nalazišta, Irak nikada nije imao oružje za masovno uništenje, Afganistan nema prave veze s Bin Ladenom koji je zapravo iz Saudijske Arabije, bacanje njegovog tijela u more nije muslimanski običaj… Ovako bi mogli nabrajati do sutra, a nikog ne zanima kako poduzeti poteze protiv suradnje s očigledno ekspanzionističkom politikom Zapada.

Prirodna prehrana – Otrovi su svuda oko nas

Što više napreduje medicina, to su ljudi više bolesni – nevjerojatno, ali statistički istinito, unatoč uočljivoj i nelogičnoj kontradikciji. Aspartam, acesulfam K, fluor, arsen, živa, alfatoksini, neispitani GMO, Hi-Fi signali, mobiteli, nezdrava hrana, aditivi, umjetne boje – sve je to samo jedan dio puno veće cjeline. Svakodnevno kroz medije otkrivamo nove načine trovanja zbog kojih nitko ne odgovara, već dapače, interesne skupine ostvaruju nikad veće profite. Nekada ‘teorije zavjere’, danas ‘normalne’ činjenice u našim životima. Konzumerizam je iznad svega, stavljaju se plombe i zaštitni ormari u trgovačkim centrima na hranu, a svima je ekonomičnije kupiti hranu u takvim lancima nego podržati domaću prirodnu proizvodnju kod kumice na placu. Svi znamo da nas truju, no očito nas u potpunosti boli briga.

Moral – Vlast mora poštovati Ustav i slušati narod

‘Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana’. Ili tako barem kaže prvi članak Ustava Republike Hrvatske. Samim time bi i policija trebala služiti građanima, kao i državna birokracija. Naoružani represivni aparati, zatvori, restriktivni zakoni i visoki porezi to opovrgavaju. Policija je postala alat vlasti protiv naroda, referendum je gotovo onemogućen, porezi idu uz ‘dlaku’ krupnom kapitalu, a građani iz dana u dan gube poslove i plaćaju sve veće namete. Uloga Vlade bi morala biti zaštita države, a kako državu čine njezini građani sve bi trebalo funkcionirati po jednostavnom postulatu – nikome ne čini ništa nažao. Na taj način bi se poštovale građanske slobode, ne bi bilo korupcije i svi koji bi od toga odstupili bili bi rigorozno kažnjeni. Nažalost, kada odmah odmahnemo rukom na ovo i sve smatramo utopijom, jasno je da trenutna situacija ne budi nadu u optimizam.

Kritičko razmišljanje – Vlasnik medija je vladajuća elita

U Hrvatskoj je oduvijek uvriježeno mišljenje kako ukoliko nešto nije na televiziji automatski nije vrijedno ni pozornosti. Takav mentalni sklop stvorili su političari i već desetljećima ubiru plodove. Kreiranje javnog mnijenja putem propagande, cenzure i autocenzure postalo je normalan način poslovanja, a tragično je u kolikoj mjeri se Hrvati lako polariziraju, bilo zbog ‘partizana i ustaša’, ‘vjernika i ateista’, ‘domoljuba i komunista’, ‘znanstvenika i vjernika’ itd. Kada vlasnici najvećih medija odlaske na sastanke Bilderberg grupe ili jahte i tamo ispijaju skupocjena vina s vladajućom strukturom, to nije ‘teorija zavjere’ već sasvim normalno druženje, a kada se mediji grupno organiziraju za ili protiv nekog kandidata na izborima ili ulaska u EU onda je to pluralizam. Ponekad je teško povjerovati da dr. Mengele svojedobno nije bio u pravu kada je izjavio: ‘Što vas više lažemo, vi manje vjerujete u to’.

Neosuđivanje – Neistomišljenici nisu neprijatelji

Duboke podjele u hrvatskom društvu rezultat su planski osmišljene distrakcije – jeste li primijetili kako svaki puta kada se treba nešto iznimno bitno izglasati ili su političke stranke izložene velikim aferama, plasira se neka sasvim drugačija priča? Većina naših ideja su samo misaone forme i mentalni sklopovi koji nisu naši već smo informaciju dobili iz nekog izvora, često i zlonamjernog. Dezinformatori manipuliraju egom pojedinaca na način da im otežavaju promjene paradigme i razmišljanja, te je iz toga ključno da uočimo njihovu indoktriniranost i hipnozu i ne reagiramo na agresivan način. Predrasude, tabu teme, dogme i društvene norme služe kao okovi na mentalnoj mapi i svatko mora shvatiti kako neprijatelj nije susjed koji podržava Dinamo/Hajduk, HDZ/SDP ili crkvu/zdravstveni odgoj nego onaj tko je lansirao tu podjelu i kome takva situacija najviše odgovara da bi iz nje izvlačio korist – suparništvo zna biti zanimljivo, ali ne kada netko drži s visine drži sve konce u rukama.

Postojanje šire slike – Interes nije uvijek nužno ‘teorija zavjere’

Etiketiranje u ‘teoretičare zavjere’ vrhunsko je oružje za zavjerenike. Podsjetimo, urota, zavjera ili konspiracija u najširem smislu označava tajno udruživanje dviju ili više osoba u svrhu pripremanja, pomaganja i izvršavanja određene radnje na štetu neke osobe ili organizacije, i to najčešće uz zloupotrebu nečijeg povjerenja. Ukoliko promatramo definiciju teško je ne vjerovati u globalnu zavjeru. Važno se prisjetiti i da su nekada teoretičari zavjere ‘okrugle Zemlje’ bili spaljivani od strane znanstvenika vezanih uz ‘ravnu ploču’, a posebno je zanimljivo primijetiti kako je po dežurnim ‘pragmaticima’ nemoguće da pojedini strani političari imaju veze sa stvaranjem famoznog ‘Novog svjetskog poretka’ dok je kod nas apsolutno svima jasno da ‘naši političari u potpunosti ovise o interesnim skupinama i vlastitoj korupciji’. Da smo naivci, pomislili bi da su svjetske političke ikone ‘sveci’, no kada vidimo Berlusconija i ekipu onda nam je jasno kako usporedba snage ekonomije i konspirativnost političara nemaju apsolutno nikakve veze. Jedna svjetska država, moneta, vojska i Vlada pod totalitarističkom čizmom sve su bliži pojmovi, a prije svega deset godina se ismijavalo one koji su tvrdili takve ‘nebuloze’.

Ritualna pozadina – Postoje čudne ezoterijske prakse elite

Nebitno vjerujete li u duhovnu pozadinu svijeta ili ne, bitno je da ‘oni’ vjeruju. Tako su brojni blagdani svih religija prilagođeni onim babilonskim i poganskim iz ranijih vremena (poput proslave zimskog solsticija, Luperkalija itd.), brojna bizarna simbolika se plasira putem pop kulture, a vladajuća elita i danas odlazi na ceremonije tajnih društava ili spaljivanje životinjskih žrtava pred Molokom, velikom božanskom sovom u kontroverznom Bohemian Groveu. Nedavne afere u Britaniji otkrile su uske poveznice pedofilije i sotonizma, slični događaji već desetljećima potresaju i brojne religijske instance i više ovakvo mišljenje definitivno nije ‘ludost’. Skrivena ruka je tu, a zašto se bavi okultnim vještinama teško je odgovoriti.

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu – Snaga je u ljudima, ne u eliti

Mišljenje da je glas građana ‘nebitan’, da se ‘ionako ništa ne može promijeniti’ i da su ‘ljudi inferiorni pred političarima’ u potpunosti je pogrešan. Istina je da će svatko jedino sam sebi popraviti budućnost jer su parole poput one da će nam ‘EU pomoći da napredujemo’ potpuno deplasirani populizam i klasična ‘navlakuša’. Svatko se sam prvo mora odlučiti i identificirati sa sebi prihvatljivim postulatima i principima i onda se posvetiti njihovoj promociji u praksi. Pošto je promjena paradigme najteži udarac za ego i uhodani život, jako malo ljudi se odluči na takve mjere, ali definitivno ima istine u riječima Stevea Jobsa: ‘Jedino oni dovoljno ludi da izjave kako će promijeniti svijet – taj svijet zaista i promjene’.
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)

Već desetljećima, mainstream mediji u SAD-u su se navikli biti u mogućnosti reći američkom narodu što da misli.

Nažalost za njih, puno Amerikanaca se počelo oslobođati od te paradigme i počelo misliti za sebe.

Gallup istraživanje ranije ove godine utvrdilo je da 60% posto svih Amerikanaca “imaju malo ili nimalo povjerenja” u mainstream medije.

Više ljudi nego ikada su shvatili da im mainstream mediji daju vrlo iskrivljenu verziju “istine” i oni sve više traže alternativne izvore informacija. U Sjedinjenim Američkim Državama danas, postoje samo šest divovskih medijskih korporacija koje kontroliraju mainstream medije.

Ove medijske korporacije posjeduju vlastite televizijske mreže, kablovske kanale, filmske studije, radio stanice, novine, časopise, izdavačke kuće, muzičke kuće, pa čak i mnoge ugledne web stranice. Ali sada zahvaljujući Internetu, mainstream mediji više nemaju kompletan monopol na vijesti.

U posljednjih nekoliko godina “alternativni mediji” su eksplodirali u popularnosti. Ljudi žele čuti o stvarima o kojima koje mainstream mediji zapravo ne žele govoriti.

Oni žele čuti vijest koja se ne filtrira od strane korporativnih šefova i državnih cenzora. Oni žele “istinu” i oni znaju da ju neće dobiti od mainstream medija.

Mi upravo gledamo medijsku revoluciju koja se upravo događa, a to mnoge u mainstream medijima potpuno izluđuje. U stvari, neki mainstream mediji su čak počeli objavljivanje članaka koji se rugaju američkom narodu koji u njih ne vjeruje.

Na primjer, nedavni CNN članak pod naslovom “Ipak “paranoičan” nakon svih ovih godina” je portretirao Amerikanace koji ne vjeruju medijima kao paranoidne teoretičare zavjere koji su racionalnost ostavili iza sebe …

Članak zvuči kao da je vrlo iracionalno ako ne vjerujete medijima, ali u ovim vremenima, neophodno je da svi naučimo misliti sami za sebe. Slijepo vjerovanje da će netko drugi razmišljati umjesto vas je vrlo opasno.

Svatko tko ne priznaje da mainstream mediji imaju plan, nije iskren prema sebi. Masovni mediji predstavljaju pogled na svijet koji je vrlo povoljan za njihove velike korporativne vlasnike i velike korporacije koje troše milijarde dolara za oglašavanje na svojim mrežama.

Masovni medij je glasnogovornik establišmenta, a svjetonazor kojeg guraju na velikim mrežama će biti u skladu s gospodarskim, financijskim, političkim i socijalnim ciljevima establišmenta.

Masovni mediji vole pričati o stvarima koje su u skladu sa Agendom, no oni ne vole govoriti o stvarima koje upućuju na to da nešto nije u redu s tom Agendom.

Sljede 25 Činjenica o Kojima Mainstream Mediji Zapravo ne Žele Govoriti

# 1 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je prodaja oružja apsolutno poletila u nebo u razdoblju nakon užasne tragedije u Sandy Hook osnovnoj školi.

# 2 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je razoružanje stanovništva rezultiralo nekim od najstrašnijih pokolja u ljudskoj povijesti …

1911 – Turska razoružava građane, između 1915 do 1917 je ubijeno 1,5 milijuna Armenaca.

1929 – Rusija razoružava građane, između 1929 do 1953 je ubijeno 20 milijuna Rusa.

1935 – Kina razoružava građane, između 1948 do 1952 je ubijeno 20 milijuna Kineza.

1938 – Njemačka razoružava građane, između 1939 do 1945 je ubijeno 16 milijuna Židova.

1956 – Kambodža razoružava građane, između 1975 do 1977 su ubili milijun obrazovanih ljudi.

1964 – Guatamala razoružava građane, između 1964 do 1981 su ubili 100.000 Maya Indijanaca.

1970 – Uganda razoružava građane,  između 1971 do 1979 su ubili 300.000 kršćana.

# 3. Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je zakon koji dopušta “neodređeni vojni pritvor američkih građana na američkom tlu” donesen od strane američkog Senata u 21. prosinca 2012.

# 4 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da svi vulkani zajedno u Vatrenom Prstenu (Ring of Fire) ponovo ugrožavaju planetu. Čini se da se skoro svaki drugi dan izvještavaju nove erupcije. U stvari, crveno upozorenje je izdano za masivni vulkan koji sjedi na granici između Čilea i Argentine.

# 5 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je uporaba genetski modificiraniog sjemena izazvala eksploziju novih “super korova” koji su nevjerojatno teški za uništiti od strane poljoprivrednika.

# 6 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da poznati trendovni prognozer Gerald Celente predviđa “financijsku katastrofu” u 2014.

# 7 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je lakše ući na Harvard nego dobiti posao kao stjuardesu u zrakoplovu, danas u Americi.

# 8 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je gotovo 400 TSA zaposlenika otpuštno zbog krađe putnika od 2003 do danas.

# 9 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome kako su divovske korporacije poput Facebooka usmjerile ogromne količine novca kroz offshore bankarska utočišta kao što su Kajmanski Otoci u nastojanju da izbjegnu porez.

# 10 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je američki dolar u opasnosti od gubitka svojeg ​​statusa kao primarna pričuvna valuta svijeta.

# 11 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je Barack Obama otišao na odmor na Havaje, dok  ostatak nacije strijepi za fiskalnu liticu.

# 12 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da postoje državne web stranice koje daju imigranatima upute o tome kako doći u Ameriku i podnijeti zahtjev za socijalnu pomoć.

# 13 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da američko gospodarstvo gubi milijune radnih mjesta u zemljama u kojima je legalno plaćati radnicima plaće poput robova.

Mainstream mediji su totalno u braku sa jedinstvenom svjetskom ekonomskom Agendom iz koje njihovi korporativni vlasnici zarađuju toliko novca, i tako oni nište ne govore o stalnom protoku školovanog kadra koji napušta zemlju.

# 14 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da nedavno povećanje poreza uzrokuje da se veliki broj bogatih pojedinaca seli iz države Kalifornije.

# 15 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je glad i siromaštvo apsolutno eksplodiralo u Sjedinjenim Američkim Državama u isto vrijeme kad im govore da se gospodarstvo “oporavlja”.

# 16 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da Sjeverna Koreja sada ima tri-stupanjske rakete s dovoljnim dometom da potencijalno pogodi zapadnu obalu SAD-a.

# 17 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da SAD Poštanska služba gubi 25 milijuna dolara dnevno, a nalazi se na rubu financijskog kolapsa.

# 18 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je najveći dobavljač nafte SAD-a na Bliskom istoku, Saudijska Arabija, još uvijek ubija ljude kad promjene religiju.

# 19 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da politička korektnost preuzima Ameriku. Istina je da mediji ne vidi nikakav problem s tim uopće.

# 20 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je gotovo pola milijuna zaposlenika federalne vlade, zarađuje više od 100.000 dolara godišnje.

# 21 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je stopa nataliteta u Sjedinjenim Državama pala na najniže razine svih vremena. Elita je zapravo apsolutno oduševljena da se bebe manje rađaju.

# 22 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je kriminal u Sjedinjenim Državama porasao za 18 % posto u 2011. godini, a da mnogi veliki američki gradovi vide spiralu nasilnog kriminala potpuno izvan kontrole.

# 23 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je Barack Obama dobio više od 99% posto glasova u više od 100 oblast u državi Ohio, na dan izbora.

# 24 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je tijekom prve četiri godine od Obamine administracije, američki nacionalni dug porastao za onoliko koliko je iznosio dug u vremenu od kada je George Washington preuzeo dužnost do vremena kada je George W. Bush preuzeo dužnost .

# 25 Mainstream mediji zapravo ne žele govoriti o tome da je FED stvorio uvjete za financijsku krizu i njihovo loše upravljanje gospodarstvom sada je dovelo na rub druge strašne ekonomske krize.

Prema mainstream medijima, FED je “iznad politike” i ne treba ga kritizirati.
 
 
theintelhub.com/uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12119"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]