Peticija koja podupire otvoreno pismo skupine ultrakonzervativnih teologa i svećenika i traži da se papa Franjo proglasi heretikom, prikupila je skoro 4.000 potpisa na internetskoj stranici Change.org do subote u podne

Skupina 19 katoličkih svećenika i teologa pozvala je biskupe da proglase papu Franju heretikom u najnovijem od ultrakonzervativnih napada na poglavara Katoličke Crkve zbog niza pitanja – od pričesti za rastavljene, vjerske raznolikosti, do neodgovarajućeg odnosa prema krizi spolnog zlostavljanja u Crkvi.

Deseci katoličkih teologa i članova svećenstva, ali ne i kardinali, podržali su otvoreno pismo na 20 stranica datirano 30. travnja.

“Poduzeli smo ove mjere kao zadnji pokušaj da odgovorimo na gomilanje štete koju su uzrokovale riječi i djela pape Franje i zbog kojih je nastala jedna od najgorih kriza u povijesti Katoličke Crkve” – poručili su u otvorenom pismu u kojem su napali Papu zbog ublažavanja stajališta Crkve o niz pitanja.

Oni tvrde kako se Papa nije dovoljno zalagao za borbu protiv pobačaja i da previše prihvaća homoseksualce, kao i protestante i muslimane.

Autori pisma kažu da postoji dokaziva veza između Franjinog ‘odbijanja katoličkih nauka’ i onoga što oni vide kao njegov povlašten odnos prema svećenicima koji podržavaju njegova stajališta, a optuženi su za spolne prijestupe.

“Zaštita i promicanje svećenika koji odbacuju katolički nauk o braku, spolnoj aktivnosti i o moralnom zakonu općenito, čak i kada ti svećenici osobno krše moralne i građanske zakone na strahotan način, dovoljno dosljedno da bi se moglo smatrati politikom pape Franje” – navodi se u pismu.

Otvoreno pismo nema službenu težinu da bi uvjerilo biskupe da pokrenu istragu ili bilo kako djeluju. Nije ga potpisao niti jedan visokopozicionirani crkveni dužnosnik.

Pismo je objavljeno u utorak na konzervativnoj katoličkoj web stranici LifeSiteNews – koja se često koristi kao platforma za napade na Papu. Prošle godine su objavili dokument bivšeg veleposlanika Vatikana u Washingtonu, nadbiskupa Carla Maria Vigana koji je pozvao Papu da podnese ostavku.

Znatan dio pisma odnosi se na Radost ljubavi (Amoris Laetitia) – Papin dokument iz 2016. godine koji je temelj njegovih pokušaja da Crkvu s 1,3 milijarde članova učini inkluzivnijom i manje osuđujućom.

Papa Franjo je u dokumentu pozvao Crkvu da bude manje stroga i postane suosjećajnija prema ‘nesavršenim’ članovima – poput rastavljenih i onih koji su se kasnije ponovno vjenčali civilnom ceremonijom.

(24sata.hr)

Bogoslužje je posvetio žrtvama trgovine ljudima i patnjama većinom ilegalnih migranata koji dolaze u EU

Papa Franjo predvodio je na Veliki petak bogoslužje posvećeno žrtvama trgovine ljudima i patnjama migranata, osudivši čelnike “kamenog srca” koji iskorištavaju njihova stradanja za političke dobitke.

Franjo je, označavajući svoj sedmi Uskrs kao čelnik rimokatolika predvodio Križni put u rimskom Koloseumu, mjestu mučeništva ranih kršćana u Rimskom carstvu, u kojem je sudjelovalo tisuće ljudi sa svijećama u rukama.

Meditacije čitane tijekom ’14 postaja Križnog puta’ koje obilježavaju posljednje sate Isusova života napisala je sestra Eugenia Bonetti, 80-godišnja talijanska redovnica koja je dobila više priznanja za svoj rad sa ženama i djecom žrtvama trgovine ljudima.

Na kraju procesije Franjo je pročitao molitvu u kojoj je govorio o siromašnima, gladnima, starima, zlostavljanoj djeci i okolišu. U njoj govorio o “križu migranata koji nailaze na zatvorena vrata zbog straha i srca koja su okamenjena političkim računima”.

ZAUZIMANJE ZA MIGRANTE KLJUČNI DIO PONTIFIKATA

Franjo je zauzimanje za migrante učinio ključnim dijelom svoga pontifikata i sukobljavao se zbog imigracije s političarima poput američkog predsjednika Donalda Trumpa i talijanskog ministra unutarnjih poslova Mattea Salvinija koji predvodi protuimigrantsku Ligu i zatvorio je talijanske luke za brodove nevladinih organizacija koji po Sredozemlju kupe ilegalne migrante.

U jednoj od meditacija Bonetti je napisala: “Novi trgovci ljudskim životima kupuju i prodaju kao robove muškarce, žene i djecu. Koliko se ljudi bogati proždirući meso i krv siromašnih?” “Gospodine Isuse, pomozi nam da vidimo kroz tvoj križ sve križeve svijeta”, rekao je Franjo na kraju skoro 90-minutne svečanosti u antičkom rimskom amfiteatru.

‘NAPADI NA CRKVU IZNUTRA I IZVANA’

Papa je spomenuo i “križ Crkve, tvoje nevjeste, koja se osjeća neprekidno napadana iznutra i izvana”. Riječi se mogu shvatiti kao upućivanje na skandal s pedofilijom koji pogađa Katoličku crkvu desetljećima i koji je ojačao zadnjih godina.

Papa, 82-godišnji poglavar 1,3 milijarde rimokatolika u svijetu, predvodit će Vazmeno bdijenje u subotu a u nedjelju na Uskrs uputit će tradicionalnu poruku Urbi et orbi (Gradu i svijetu).

(telegram.hr)

Seksualna revolucija 1968. i sve veća sekularizacija društva na Zapadu krivi su za krizu s pedofilijom u Katoličkoj Crkvi, ustvrdio je bivši papa Benedikt XVI., u rijetkom javnom istupu

“Među slobodama za koje se revolucija 1968. odlučila boriti bila je ta sveopća seksualna sloboda… Dio fizionomije revolucije 1968. bio je to da je pedofilija tada također bila dijagnosticirana kao dopuštena i primjerena“, napisao je.

“Zašto je pedofilija dosegla tolike razmjere? U konačnici, razlog je odsutnost Boga”, napisao je, izražavajući žaljenje zbog neuspjelih pokušaja da se Boga spomene u Ugovorima o EU, što je po njegovu mišljenju negativan primjer sekularizacije na Zapadu.

Kontroverzna tvrdnja, u kojoj pedofiliju povezuje i s homoseksualnošću i kritizira liberalnu teologiju inspiriranu Drugim vatikanskim koncilom 1960-ih, iznesena je u eseju za Klerusblatt, mjesečni časopis koji se dijeli u bavarskim crkvama.

Bivši papa, koji će 16. travnja napuniti 92 godine, rijetko istupa u javnosti. Živi u vatikanskom samostanu, a kada se 2013. povukao u mirovinu, što je bila prva ostavka jednog pape u gotovo 600 godina, kazao je da će živjeti povučen od svijeta.

Njegov esej prenijelo je nekoliko medija, uključujući talijanski Corriere della Sera i američku Katoličku novinsku agenciju.

Esej je izazvao kritike liberalnih teologa.

“To je neugodno pismo. Ideja da je zlostavljanje djece u Crkvi posljedica 1960-ih, navodnog raspada moralne teologije i poslušnosti koncilu je neugodno pogrešno objašnjenje sustavnog zlostavljanja djece i njegovog prikrivanja”, ocijenio je na Twitteru Brian Franagan, teolog Sveučilišta Marymount u Virginiji.

Benedikt je napisao da su se nakon “nezapamćenog radikalizma” 1960-ih “u raznim sjemeništima formirale klike homoseksualaca, koje su djelovale više ili manje otvoreno i značajno promijenile ozračje u sjemeništima”.

Izrazio je žaljenje također što su “u ne malom broju sjemeništa, studenti koji su čitali njegove knjige bili smatrani neprikladnima za svećeničku službu”. “Moje se knjige skrivalo, poput loše literature, i čitalo ih se samo kriomice”.

Kako navodi, “pitanje pedofilije (u Crkvi), kako se sjećam, postalo je akutno tek u drugoj polovici 1980-ih”, pojavivši se prvo u Sjedinjenim Državama, i u početku je bilo podcijenjeno.

Dodao je da je početni odgovor Vatikana bio previše fokusiran na prava optuženih svećenika, za što krivi liberalna stajališta proizišla iz Drugog vatikanskog koncila, “u mjeri koja je zapravo isključivala bilo kakve presude.”

Prije nego je postao Papom 2005., Benedikt XVI. bio je poznat kao kardinal Joseph Ratzinger. Od 1981. bio je na čelu Kongregacije za nauk vjere, u vrijeme pape Ivana Pavla II.

Katolička Crkva desetljećima je izložena kritikama da ignorira ili aktivno štiti svećenike pedofile. Papa Franjo priznao je na summitu o toj krizi u veljači da je to bila “uobičajena” praksa, ali i obećao da će joj stati na kraj.

(jutarnji.hr)

Maroko je zemlja koja je 99 posto muslimanska (suniti)

Papa Franjo u subotu i nedjelju boravi u posjetu Maroku radi promicanja međureligijskog dijaloga, a tijekom posjeta susrest će se i s migrantima, čiji su problemi također jedna od najvažnijh tema njegova pontifikata.

Papu s nestrpljenjem očekuje zajednica od više od 30.000 katolika, većinom stranaca koji su došli iz subsaharske Afrike, studenti ili migranti na putu prema Europi.

Gotovo trećinu ih se očekuje na nedjeljnoj misi u sportskom kompleksu, neviđenoj sceni od posjeta pape Ivana Pavla II 1985. godine. Maroko je zemlja koja je 99 posto muslimanska (suniti).

Kao i njegov posjet Ujedinjenim Arapskim Emiratima u siječnju, slika Pape koji služi misu, dan nakon susreta s kraljem i “zapovjednikom vjernika” Muhamedom VI te visokim vjerskim dužnosnicima, bit će konkretan primjer njegovih opetovanih poziva na vjersku toleranciju.

Papin posjet budi nadu kršćanskih manjina koje traže pravo na punu vjersku slobodu zajamčenu ustavom.

Nepotpune vjerske slobode

“Sanjamo o slobodnom Maroku koji prihvaća svoju religijsku raznolikost”, istaknula je Koordinacija marokanskih kršćana, izrazivši želju da Papin posjet bude povijesna prilika da Maroko učini opipljiv napredak u tom smislu.

Po marokanskom ustavu islam je državna religija, no država svima jamči slobodu vjeroispovijesti.

Marokanski kazneni zakon ne predviđa smrtnu kaznu za muslimane koji se odreknu islama, za razliku od Ujedinjenih Arapskih Emirata.

U Maroku “pravilo igre je diskrecija”, objašnjava jedan vjerski dužnosnik u Rabatu.

To je pitanje osjetljivo. U lipnju je prošle godine marokanski državni ministar zadužen za ljudska prava, islamist Mustafa Ramid, ocijenio je da je sloboda savjesti “prijetnja koheziji” Maroka.

Dobrovoljno obraćenje nije kazneno djelo, ali prozelitizam (potkopavanje vjere muslimana ili njihovo obraćenje na drugu religiju) može biti kažnjivo s tri godine zatvora. “Osuđuje se agresivan prozelitizam”, rekao je marokanski veleposlanik u Parizu Šakib Benmusa.

Po njegovu mišljenju, “posjet pape Franje je važan trenutak, i kada je riječ o borbi protiv fanatizma, identitetske segregacije i netolerancije, ali i (…) pozitivnoj interakciji između religija, naroda i civilizacija”.

Papa podržava masovne migracije u Europu

Papa Franjo je kazao da bi volio da je bio u Marakešu u prosincu kada je više od 150 zemalja usvojilo UN-ov Globalni pakt o migracijama. Na taj je skup poslao svojeg predstavnika.

Neobvezujući dokument, kojim se želi poboljšati međunarodnu suradnju u upravljanju migracijama, probudio je velike strasti u više zemalja prije konačne ratifikacije u New Yorku.

Papa će se u subotu susresti s migrantima u centru mjesnog Caritasa, gdje će održati govor.

Lokalna Katolička Crkva osnovala je prihvatne centre za migrante u nekoliko marokanskih gradova, zbog nepostojanja drugih struktura.

Migrantsko pitanje drugo je osjetljivo pitanje u Maroku, koji zagovara politiku “humanog” prihvata. No Rabat je redovito meta kritika aktivista za ljudska prava, koji kritiziraju česta pritvaranja migranata čime ih se želi spriječiti da dopru do mediteranske obale.

“Nadam se da će Papin posjet omogućiti napredak u tom pitanju”, rekao je nadbiskup Tangera, msgr. Santiago Angelo Martinez na nedavnoj konferenciji za novinare.

Papin posjet Maroku događa se 34 godine poslije posjeta Ivana Pavla II., u ljeto 1985., koji je obilježio međureligijski susret s 80.000 mladih na stadionu.

Marokanski kralj Hasan II (otac sadašnjeg kralja) bio je primljen u Vatikanu u studenome 1991. kao prvi predsjednik neke arapske države kojeg je Papa pozvao u posjet.

(dnevno.hr)

Phil Saviono, čovjek čije je svjedočanstvo o zlostavljanju svećenika otvorilo Pandorinu kutiju i potaknulo objavu serije priča o ovoj temi u Boston Globeu, nakon koje je snimljen i film Spotlight

On je za N1 televiziju iznio svjedočanstvo o zlostavljanju koje je kao 12-godišnji dječak doživio od lokalnog svećenika.

Papa Franjo jučer je otvorio četverodnevni summit u Vatikanu o borbi protiv svećeničkog seksualnog zlostavljanja djece na kojemu se okupilo oko 190 visokih predstavnika Katoličke Crkve iz svih dijelova svijeta.

Papa je jučer iznio plan od 21 točke za borbu protiv seksualnog zlostavljanja u Crkvi koji bi žrtvama omogućio pojednostavljenu proceduru prijavljivanja zlostavljanja i u unutarnje crkvene istrage uključio svjetovne stručnjake. Papa međutim nije ispunio ključni zahtjev žrtava zlostavljanja – da se svi svećenici predatori i biskupi koji su prikrivali njihova nedjela trebaju isključiti iz klera.

Danas će se održati rasprave na kojima će se postavljati pitanja i davati odgovori te dalje iznositi svjedočenja žrtava seksualnog zlostavljanja koje su počinili članovi Crkve.

Ovaj summit bez presedana sazvan je kao odgovor na novi niz optužbi za seksualno zlostavljanje, među ostalima u SAD-u, Čileu i Australiji, koji je samo pogoršao krizu zbog seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi koja traje više desetljeća.

To je ključni test vodstva pape Franje, budući da se njegova borba protiv zlostavljanja pomno prati u jeku kritike njegova papinskog mandata koja ne prestaje u konzervativnim krugovima.

Intervju sa žrtvom zlostavljanja prenosimo u cijelosti.

Što se dogodilo, kako je cijela priča počela?

Živio sam u Massachusettsu, raznosio sam novine i župni dvor je bio jedno od mjesta gdje sam nosio novine. Dolazim iz katoličke obitelji. Kad sam prvi put upoznao tog svećenika, znao se spustiti na razinu djece. Puno se šalio, izvodio trikove s kartama i obraćao pozornost na mene i mog prijatelja ministranta. Bio sam vrlo sretan jer se tako ugodan čovjek zanima za mene. Nisam znao da ulazim u potencijalno katastrofalnu situaciju. Upoznao je moju obitelj i prijatelje. Prvi znak da će doći do problema bio je kad nam je pokazivao trikove s kartama na kojima su bile pornografske slike. Moj prijatelj i ja htjeli smo vidjeti te slike jer takvo nešto nismo dotad vidjeli. Rekao nam je da je to naša tajna i osjećali smo se posebno.

Uslijedilo je zlostavljanje koje je trajalo preko godinu dana. Morali smo masturbirati, oralno ga zadovoljavati. Bilo je zastrašujuće i ogavno i nismo znali kako to zaustaviti. Znao bih reći da se moram vratiti kući na večeru, ali on bi me povukao natrag. Nije prihvaćao odbijanje, a zbog razlike u moći nikada nisam smogao snage udariti ga ili vikati. On je bio predstavnik Boga i nisam imao snage reći ‘ne’ Bogu.

Tako su prolazili mjeseci, u crkvi je bilo više incidenata. Opetovano me zlostavljao i nisam mislio da se mogu obratiti roditeljima za pomoć. Brinuo sam se da će otac biti toliko ljut da će otići udariti svećenika i da će svi saznati za to. To bi za mene bilo neugodno i sramotno, zato sam šutio. Nakon 18 mjeseci svećenik je iznenada otišao. Kako su godine prolazile, pretpostavljao sam da su ga uhvatili i izbacili iz klera. Mislio sam to jer je njegovo ponašanje bilo kompulzivno, kao da nije imao kontrolu nad sobom.

Kad sam 1992. navršio 40 godina u bostonskim novinama pojavila se slična priča iz Novog Meksika, prema kojoj su dvojica dječaka bila zlostavljana od istog svećenika. To je bio trenutak koji je promijenio moj život. Tad sam shvatio da nitko u Crkvi nije zaustavio tog svećenika. Navodno je u 80-ima činio isto u Teksasu. Shvatio sam da je važno izaći u javnost s tom pričom i kontaktirao sam Boston Globe.

Kako se dječak može nositi s tom duhovnom dilemom?

Upravo u tome i jest stvar. Utjecaj na dijete je emotivan, psihološki i duhovni. Dolazim iz katoličke obitelji, bio sam u dilemi jer sam smatrao da takvo ponašanje mora biti smrtni grijeh, ali nisam znao pod koju od 10 zapovijedi to spada. Znao sam da to moram ispovjediti. Dilema za mene je bila sljedeća: Moj ispovjednik bio je moj zlostavljač. Morao sam se ispovjediti svećeniku koji me zlostavljao. Ako to kažem na ispovijedi, znao sam da ću njega optužiti. Nisam znao kako će reagirati. Zbog toga sam na ispovijedi, nakon nekih sitnih grijeha, rekao: “Znate i ostalo”.

Nakon toga je nastao muk, pitao me o čemu govorim. Znao je o čemu govorim, ali nije to htio priznati. Dao mi je tri Zdravo Marije i 3 Oče naša koje sam izmolio što sam prije mogao da mogu otići iz crkve. Tako je izgledao moj život s 12 godina… Svakoga sam dana morao pješačiti do škole i prolazio sam pokraj župnog dvora. On me jednom dozivao s prozora, nisam dobro čuo što govori. Stajao je iza zastora i shvatio sam da masturbira. Pomislio sam: “Što ako ovo itko vidi, upast ću u nevolju”. Smatrao sam da sam za sve ja kriv.

Je li vama oduzeo vjeru?

Više ne vjerujem u Boga. Prvu krizu vjere sam imao s 12 godina. Kad počnete razmišljati o tome i sumnjati u učenje Crkve, to vas odvede na put na kojemu odbacite svoju religiju. Smatram se agnostikom. Idem na misu samo tijekom posebnih prilika, vjenčanja i sl.

#Kad se shvatili što se događa u Novom Meksiku kontaktirali ste Boston Globe?

Prvi put sam javno izašao 1992. Objavili su priču na naslovnici i prenio ju je AFP. Nadbiskupija je rekla da nisu čuli za to. Pitao sam se kako je to moguće. Odvjetnik mi je rekao da bih trebao podnijeti građansku tužbu i otkrio sam da je barem šest biskupa u četiri države znalo da je on zlostavljač djece. Nekoliko puta bio je u psihološkom centru, a nakon toga uvijek bi ga poslali u drugu župu. Bio sam strašno ljut. Zlostavljanja u Meksiku i Teksasu mogla su se spriječiti da su ga isključili iz klera i to je potaknulo moj aktivizam. Novine su bile spremne izvijestiti o pojedinim svećenicima, ali ne o biskupima i tome da su znali. Konačno sam 1998. Globeu poslao dokumente i pismo koje sam imao.

Novinarima sam rekao da to moraju pročitati jer se to događa. Oni nisu baš htjeli istraživati, jedan me pitao imam li dokaza da se to i dalje događa. Rekao sam da nema dokaza, ali da nemam razloga misliti da se to ne događa. Rekli su da je to stara vijest. Sve se promijenilo 2001. kad je došao novi urednik u Boston Globe. Nije bio povezan ni s kim, a bio je i Židov. Pitao je novinare zašto ne istražuju tu temu i tad sam dobio prvi poziv u kojemu me novinar pitao o svećeniku o kojemu sam im pisao tri godine prije. Pozvali su me na sastanak koji vidite u filmu. Za mene je to bilo snažno iskustvo jer sam prvi put osjetio da skupina novinara može izaći u javnost s tom pričom i da ih zanima ono što govorim. Sjedili su, slušali me i zapisivali.

Što se promijenilo nakon što je Boston Globe objavio svjedočanstvo?

Puno toga. Puno se o tome govorilo, mnoge žrtve su izašle u javnost. Američki biskupi su donijeli povelju o zaštiti djece od zlostavljača. Imaju nultu toleranciju prema svećenicima zlostavljačima, ali nije bilo posljedica za biskupe zlostavljače i one koji su prikrivali zlostavljanja. Drugi je problem što se to odnosilo samo na SAD, a ovo je problem na svjetskoj razini.

Zlostavljani u SAD-u imaju glas. U Hrvatskoj koja je većinski katolička zemlja postoji kultura šutnje. Kako stati na kraj tome?

Netko mora smoći hrabrosti i istupiti u javnost. Kad ta prva osoba progovori, to ohrabri i druge da izađu u javnost. Najteže je krenuti. Imamo društvene mreže, žrtve mogu i anonimno poslati poruku i povezati se s drugim žrtvama. To može pokrenuti promjene. Važno je i to da je moguće odrasti i imati sretan život i ne dopustiti da vas to zlostavljanje uništi.

Je li moguće da u Vatikanu zapušu vjetrovi promjene?

Po meni treba doći do prijelomne točke. Ne znam događa li se to, ali sam puno optimističniji nego do sada. Ugodno sam iznenađen da su spremni na iskrenu raspravu. Nadbiskupu Scicluni sam poslao pismo, on govori o važnosti transparentnosti i mi upravo na to pozivamo. Pročitao sam to pismo i na moje iznenađenje mi je rekao da sam iznio važna stajališta i složio se sa mnom u pogledu transparentnosti. Misli da bi trebalo objaviti imena svećenika koji su činili zlostavljanja. On nije papa i ne može to objaviti samostalno, ali ja znam da on ima pozornost pape. Nešto se događa.

Papa je rekao da trebamo konkretne mjere. Što vi očekujete?

Glavni smisao ovog summita je okupiti biskupe iz dijelova svijeta u kojima žrtve ne progovaraju i razgovarati o tome kako bi se sa žrtvama trebalo odnositi s poštovanjem i izbaciti iz klera zlostavljače. Biskupi u Meksiku npr. tvrde da nemaju taj problem. Nije stvar u tome da problem ne postoji, nego da žrtve nemaju priliku da progovore. Čile je katolička zemlja i donedavno nitko nije htio istupiti, a sada ih na desetke istupa u javnosti.

Mislite li da ovaj papa ima snagu provesti promjene?

On mora biti lider, ali mora imati i osobnost kojom će uvjeriti svoje protivnike da Crkva treba ići u ovom smjeru. Ne znam odgovor na ovo pitanje, ali optimističniji sam nego prije. Mislim da će Crkva nastaviti dijalog sa žrtvama, što mislim da je važno. Ide se u dobrom smjeru, a ako to ne učine u mojoj zemlji… Mnogi katolici napuštaju Crkvu, prestaju s donacijama i istražuje se Crkva. To se nikad dosad nije dogodilo i to je jedna od stvari koja će Vatikan i papu gurnuti u smjeru ovih promjena.

(index.hr,hr.n1info.com)

Kardinal Donald Wuerl, nadbiskup Washingtona, u nedjelju se obratio okupljenima na misi govoreći o seksualnim skandalima u Katoličkoj crkvi

Pritom mu je jedan vjernik doviknuo ‘Sram te bilo!’, dok mu je druga vjernica u znak prosvjeda okrenula leđa.

Wuerl se suočava s optužbama da je prikrivao seksualno nasilje svećenika dok je bio bisku u Pittsburghu, a u Washingtonu se vjernicima u crkvi obratio nakon mise. Tada je oko 200 okupljenih zamolio za oprost za njegove ‘pogreške u prosudbi’ i ‘nedostatke’.

Zamolio je župljane da se nastave moliti i da ostanu odani Papi Franji. Kada je Wuerl spomenuo Papu, jedan se vjernik koji je sjedio u sredini crkve, Brian Garfield, ustao, uzviknuo ‘Sram te bilo!’ i brzo izašao iz crkve. Wuerl je to primjetio, no nastavio je svoj govor.

‘Da, braćo i sestre, sram. Volio bih da mogu ispočetka učiniti sve što sam radio ovih 30 godina kao biskup, i da svaki put učinim pravu stvar. No to nije tako. Zajedno, moleći za Božju milost i znajući da se krećemo prema svjetlu, molim vas da molite za mene, kao i za sve one koji su zlostavljani, sve one koji su patili te za cijelu Crkvu’, zaključio je.

Garfield, koji je katolik cijelog života, rekao je kasnije za CNN da ga je uzrujao Wuerlov odgovor na presudu, u kojoj je stajalo da je više od 300 katoličkih svećenika zlostavljalo više od 1000 djece od 1947. godine, u šest župa, uključujući i ovu u Pittsburghu. Ti su skandali potresli katoličku crkvu u SAD-u i pokrenuli neprijateljstvo prema Vatikanu, dok neki traže čak i ostavku Pape.

‘Ne mislim da je on čudovište, ali volio bih da manje brani sebe, a više govori o svojim propustima. Malo je bolno i ponižavajuće da nam lekcije o moralu dijele ljudi koji su nam lagali. Volio bih da govori kao pastor, a ne kao političar’, ispričao je ljutiti vjernik.

Ipak, s njime se ne slažu svi. Na kraju Wuerlova govora, većina okupljenih mu je zapljeskala, mnogi su se s njime rukovali i dali mu podršku.

‘Kardinal Wuerl je u zadnja dva mjeseca puno govorio o tome, rekao da je izrazito tužan i ispričao se te se o tom pitanju obratio svima na jasan i transparentan način’, kaže Edward McFadden, voditelj komunikacija Nadbiskupije u Washingtonu.

No u nedjelju je bilo još vjernika koji smatraju da Wuerlova isprika nije dovoljna. Mary Challinor je svoje neslaganje izrazila tihim prosvjedom: dok je Wuerl govorio, ona se ustala s klupe u kojoj je sjedila i tako je stajala prekriženih ruku, leđima okrenuta kardinalu.

‘Mislim da bi on trebao dati ostavku. Trebao bi shvatiti da ne znači da puno ljudi nije pretrpjelo ozbiljne posljedice, samo zato što on nije tako mislio’, rekla je Challinor.

Unatoč brojnim pozivima na ostavku, kardinal to ne namjerava učiniti. Zapravo, on je tehnički istupio sa svog položava prije dvije godine, kad je navršio 75 godina, no Papa nije prihvatio njegovu ostavku. Naime, kardinali često mogu raditi taj posao dok ne navrše 80 godina, ako ih zdravlje služi.

Sud u Pennsylvaniji objavio je nedavno šokantno izvješće koje optužuje više od 300 svećenika u Pennsylvaniji za silovanje i seksualno zlostavljanje djece od 1947. godine. U izvješću porote temeljenom na dvogodišnjoj istrazi šest biskupija navodi se da su svećenici zlostavljali više od 1000 djece, a među optuženima je i kardinal Donald Wuerl, nadbiskup Washingtona.
 
(jutarnji.hr)

Irska, zemlja duboko prožeta katoličanstvom, do sada je samo dva puta ugostila papu. Prvi posjet, onaj Ivana Pavla II. 1979. godine koji će se pokazati izuzetno bitnim, bio je trijumfalan

No te je godine bilo nezamislivo da ga dočeka premijer koji se izjasnio kao homoseksualac, kao što je Leo Varadkar (39) prošlog vikenda dočekao papu Franju. Ne samo to, Varadkar bi vjerojatno bio u zatvoru jer se homoseksualnost kažnjavala.

Najmlađi premijer

Dva posjeta papa luk su koji spaja dva momenta irskog društva koje je u ovih 40-ak godina prošlo duboke promjene u odnosu prema Crkvi.

Ako je posjet Ivana Pavla II. predstavljao vrhunac lojalnosti Vatikanu, sada je vrijeme kad društvo, u kojem se u međuvremenu iznijansirala razlika između vjere i Crkve, promišlja kakav odnos prema Crkvi treba.

Brojni skandali u Crkvi, zlostavljanja djece, neljudski uvjeti života neudanih majki u domovima pokraj kojih su pronađene masovne grobnice djece, izrabljivanje majki i djece u lancima praonica, oduzimanja djece, ilegalna posvajanja… ne idu na dušu samo Crkvi već i pasivnoj državi.

Ili, kao što je primijetio povjesničar Russel Shorto, Irska je primjer onoga što se događa kad vlada dozvoli Crkvi da funkcionira kao religija, ali i kao država kad joj to odgovara.

Varadkar je ponudio Vatikanu “novi dogovor” i novi odnos koji “zbog isprepletenih povijesti i zajedničkih grešaka i odgovornosti više ne može biti takav da religija bude u središtu društva, već takav u kojem i dalje ima važno mjesto”, ali i pozvao da se u istragama zločina s riječi prijeđe na djela.

Varadkar, sin liječnika iz Indije i majke Irkinje, rođen je 1979., kad je prvi put papa posjetio Irsku, ali i kad su se pojavile pukotine u simbiozi države i Crkve. Te je godine legalizirana kontracepcija, 1993. dekriminalizirana je homoseksualnost, 1996. legaliziran je razvod, 2015. homoseksualni brakovi, a ove godine liberaliziran je zakon o prekidu trudnoće.

Irski premijer, liječnik, odgajan je u katoličkoj vjeri i završio je katoličke škole. To i ne iznenađuje jer 90 posto javnih škola vodi Katolička crkva, neupitan autoritet, veći i od države. Stoga je snažan udar na moralne sklopove izazvalo otkriće skandala koje su Crkva, ali i država zataškavale.

Razočaranje Crkvom bilo je ogromno: u jeku skandala na misama je pobrojeno tek dva posto redovnih pohoditelja, a od zemlje koja je izvozila svećenike Irska je postala zemlja koja ih uvozi iz Afrike.

No bilo bi nefer reći da je otklon došao samo zbog skandala. Već i ranije, kad se Irska otvorila i u do tada homogeno društvo počela primati useljenike, koje Varadkar – inače najmlađi premijer – simbolizira, te uz dolazak masovnih medija, ta je država pratila globalni trend udaljavanja od organizirane religije.

- Utjecaj se od Katoličke crkve pomaknuo prema državi i medijima. Život je sekulariziran, socijalni odnosi su postali manje formalni. Rigidni socijalni protokoli koji su upravljali odnosima djece i roditelja, muškaraca i žena su se otopili, ali katolička je kultura i dalje jaka. Irci su se odmakli od ortodoksne vjere i sad je koriste na kreativan način – piše Tom Inglis sa sveučilišta u Dublinu. Takav presjek heterogenog i individualiziranog društva i promjene premijer je objasnio papi.

Modernizirani zakoni

- Modernizirali smo zakone, shvaćajući da brakovi ne uspiju uvijek, da žene trebaju imati pravo donositi odluke i da obitelji dolaze u mnogo prekrasnih oblika, one s djedovima i bakama, s partnerima istog spola, razvedenim i ponovno oženjenima i samohranim roditeljima – kazao je.

I on je integrirani član društva: njegov je partner također liječnik, ali on i utjelovljuje konzervativnu političku i gospodarsku agendu stranke Fine Gael, koju je iznosio i kao ministar prometa, zdravstva, socijalne zaštite, poduzetništva te obrane i sada, kao premijer, i koja je iznenađenje za sve one koji misle da homoseksualci ne dolaze iz svih političkih opcija.
 
(vecernji.hr)

Katolički svećenik u Indiani je napadnut od strane čovjeka koji je rekao da je to “za svu malu djecu”, samo nekoliko dana nakon što je katolička crkva optužena za prikrivanje desetljeća seksualnog zlostavljanja od strane više od 300 svećenika samo u Pennsylvaniji

Napad na velečasnog Basil John Hutskog dogodio se u ponedjeljak ujutro u St. Michael Byzantine katoličkoj crkvi u Merrillvilleu u državi Indiana. Sružen na pod sakristije od strane svog napadača, velečasni Hutsko je čuo kako čovjek govori “to je za svu malu djecu”, prije nego što je izgubio svijest.

Zapovjednik policije Jeff Rice iz grada Merrillville potvrdio je da je napadač tijekom napada spomenuo seksualno zlostavljanje djece Hutsku, govoreći za Chicago Tribuneu da je ta informacija navela policiju da je napad bio zločin iz mržnje, bez dodatnih razrada.

Napad na velečasnog Hutsko se dogodio na isti dan kada je Papa Franjo objavio pismo od 2.000 riječi priznajući postojanje seksualnog zlostavljanja unutar katoličke crkve.

Papa je reagirao na izvješće sudske porote iz Pennsylvanije objavljeno prošlog tjedna, koje navodi kako je čak 300 svećenika provodilo slučajeve seksualnog zlostavljanja djece koe su zataškavali crkveni dužnosnici.

“Sramotom i pokajanjem” – rekao je Papa, “priznajemo da crkvena zajednica nije bila tamo gdje je trebala biti, da nismo pravovremeno postupali, shvaćajući veličinu i težinu štete učinjene tolikim žrtvama. Nismo se brinuli o malenima; napustili smo ih.”

Prijatelji velečasnog Hutskog izrazili su nevjericu zbog napada.

“Kao što smo rekli, otac Basil nije kriv za bilo kakvu zlouporabu ili bilo kakve optužbe. Bio je samo nevin svećenik” – izjavio je za časopis Washington Post velečasni Thomas J. Loya.

Napadač, rekao je Loya, “očigledno je razjaren zbog izvještaja, ali zašto je izabrao oca Basilija, nemamo pojma.”

Još jedan svećenik, velečasni Steven Koplinka iz St. Nicholas Bizantinske katoličke župe u Munsteru u državi Indiana, rekao je da su oni koji su ljuti zbog skandala usmjeravali ljutnju na pogrešna mjesta.

“Točno je da ciljaju pogrešne ljude, znate?” – rekao je za Chicago Tribune. Mi ostali pokušavamo biti uzorni svećenici i, nažalost, to se dogodilo.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Istraga koju je vodio ured državnog tužitelja Pennsylvanije, o kojoj je jučer objavljeno izvješće, pokazuje da je više od 300 svećenika pedofila spolno zlostavljalo najmanje tisuću djece, a Katolička crkva te američke savezne države je to prikrivala

“Vjerujemo da je stvarna brojka zlostavljane djece mnogo veća. Vjerojatno se radi o tisućama, ali mnoge žrtve boje se istupiti i ispričati što im se dogodilo”, stoji u izvješću.

U završnom izvješću koje je sastavila narodna porota, kojoj su bili predani zaključci istrage, navodi se da su gotovo svi slučajevi danas otišli u zastaru i ne mogu se kazneno goniti.

Ipak, dva su svećenika optužena, jedan za opetovano spolno zlostavljanje nekoliko djece, od kojih se posljednje dogodilo 2010.

Neće ići u zatvor

Premda ih se ne može kazneno goniti, porotnici su odlučili objaviti imena desetak crkvenih ljudi optuženih za pedofiliju na temelju zaključaka istrage.

U izvješću se govori o spolnom zlostavljanju u kojem su neke žrtve bile mlađe od deset godina.

Biskupi i kardinali su “uglavnom bili zaštićeni od strane Crkve”, stoji u izvješću.

“Mnogi, od kojih se neka imena navode u izvješću, su promaknuti. Sve dok se to ne promijeni mislimo da je prerano zatvoriti poglavlje spolnih afera Katoličke crkve”, dodaje se u zaključku velikog izvješća.

“Svećenici su silovali djevojčice i dječake, a oni koji su bili odgovorni za njihovo kažnjavanje nisu učinili ništa, čak su sve prikrivali. Desetljećima su svećenici zlostavljači bili zaštićeni”, dodaje se. U izvješću se napominje i kako se radi o najvećem izvješću o seksualnom zlostavljanju u Katoličkoj crkvi u povijesti SAD-a.

Opisana stravična zlostavljanja

Izvješće donosi i detaljne opise stravičnog zlostavljanja koje se godinama događalo u Crkvi, datirajući još od 1947. godine. Neke žrtve prvo su alkoholizirane i potom prisiljavane na seksualne odnose.

Ovo su neki od najgorih slučajeva koji se navode u izvješću:

- u Greensburgu je svećenik silovao 17-godišnju djevojčicu koja je potom zatrudnjela. Oženio je djevojčicu, ali se razveo od nje nekoliko mjeseci kasnije krivotvoreći potpis. Ostao je u službi Crkve.

- U Harrisburgu je svećenik silovao pet djevojčica iz iste obitelji i skupljao njihov urin, stidne dlake i menstrualnu krv.

- U Harrisburgu je svećenik silovao sedmogodišnju djevojčicu koja je bila u bolnici .

- U Allentownu je svećenik koji je silovao više dječaka dobio preporuku za rad u Disney Worldu.
 
(index.hr)

Kina je jedna od malobrojnih zemalja u kojima Papa nema isključive ovlasti za imenovanje biskupa

Kina je zabranila prodaju Biblije putem internetskih trgovina, budući da istočnoazijska nacija i dalje provodi gušenje ove religije, prenosi Breitbart.

Pretraživanja Biblije na platformama kao što su Taobao, Jingdong, Amazon, JD.com i DangDang ne vraćaju nikakve rezultate.

Biblija je jedina religijska knjiga koju su trgovci uklonili. Na primjer, traženje Kurana i dalje daje rezultate na tražilicama.

Zašto je Kina zabranila Bibliju?

Zabrana prodaje Biblije nije novost. Nacija je uvijek kontrolirala prodaju kršćanske literature.

Kina dopušta samo državnim crkvama koji imaju dozvolu da printaju i distribuiraju distribuciju svete knjige. Međutim, internet je osigurao prazninu koja se do sad nije činila toliko važnom za Kinu.

Ovaj potez bi mogao biti posljedica nedavnog porasta kontrole od strane predsjednika Xi Jinping-a nakon što je nedavno postao doživotni predsjednik. Kineski je čelnik prethodno izjavio da Kina treba pojačati regulaciju što se tiče vjere i interneta.

Xi je istaknuo na konferenciji Komunističke partije prošle godine da se Kina mora suprotstaviti “pogrešnim” ideologijama i obeshrabriti praksu religija koje nisu “kineske po orijentaciji”.

Kina je u sukobu s Vatikanom više od desetljeća nakon što se Katolička crkva suprotstavila kineskim komunističkim načelima. Kina je jedna od jedinih zemalja u kojima Papa nema isključive ovlasti za imenovanje biskupa.

Nedavne glasine sugerirale su da se Kina možda priprema da odustane od dijela kontrole nad religijom, što bi Papi dalo dozvolu da stavi pravo veta na kineski izbor kandidata za biskupa.

Tajming zabrane prodaje online Biblije moglo bi se smatrati pokušajem kineske vlade da pokaže svoje mišiće i da je još uvijek na vlasti u svojoj zemlji.

Govoreći o glasinama da Kina može neće popustiti svoju kontrolu nad religijom kako bi zadovoljila Vatikan, bivši šef države za vjerske poslove Chen Zongrong je rekao:

“Kineski ustav je jasan. Stranim se snagama ne smije dopustiti da se miješaju u kinesko vjersko ozračje i vjerske poslove.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com