Psihoterapeutkinja Amy Morin, autorica knjige “13 stvari koje mentalno jake osobe ne rade”, otkriva kako to utvrditi na temelju sljedećih mjerila

Razvoj mentalne snage je dugotrajan i težak proces. Svakodnevno moramo vježbati kako bismo postali jači, sačuvali realan optimizam i postavili zdrave granice. Mentalno jaki ljudi ne gube vrijeme na samosažalijevanje i ne rasipaju vlastitu energiju.

1. Kontrolirajte emocije logikom

Mentalno jake osobe svjesne su da osjećaji mogu utjecati na rasuđivanje. Kako bi donijeli najbolju moguću odluku, oni kontroliraju emocije zdravom logikom.

2. Produktivno ponašanje

Mentalno jake osobe ne gube vrijeme na neproduktivne postupke, kao što su pritužbe na druge ljude, izbjegavanje kompliciranih situacija i traženje izgovora, iako im je ponekad teško odoljeti.

3. Povjerenje u sposobnost prilagodbe promjenama

Psihički jake osobe znaju da mogu podnijeti promjene, iako su neugodne. One svoju energiju usmjeravaju ka prilagođavanju promjenama, umjesto da im se opiru.

4. Suočavanje sa strahovima

Mentalno jaki ljudi ne moraju se suočavati s vlastitim strahovima da bi se dokazali pred drugima, već to čine da ih ne bi sputavali na putu do cilja.

5. Učenje na vlastitim greškama

Psihički jake osobe ne prikrivaju svoje pogreške, niti se pravdaju zbog njih, već uče na njima.

6. Ravnoteža između samoprihvaćanja i napredovanja

Mentalno jaki ljudi prihvaćaju sebe onakvim kakvi jesu, ali istovremeno sagledavaju potrebu za osobnim razvojem.

7. Iskreno radovanje tuđem uspjehu

Mentalno jaki ljudi surađuju s ljudima oko sebe, a ne natječu se s njima. Oni nemaju osjećaj da uspjeh drugih ljudi na neki način umanjuje njihova vlastita postignuća.

8. Poznavanje prioriteta

Mentalno jaki ljudi relativno lako donose odluke zato što znaju svoje prioritete i žive u skladu s vlastitim vrijednostima.

9. Usavršavanje sposobnosti, a ne razmetanje njima

Dok neki ljudi traže potvrdu od drugih, psihički jaki ljudi nisu toliko koncentrirani na dobivanje priznanja od okoline. Umjesto toga, istinski se trude još više napredovati.

10. Autentičan način života

Psihički jaki ljudi su vjerni sebi. Ono što govore je sukladno njihovom ponašanju.

11. Životne teškoće kao prilika za rast

Teške životne situacije u nekim ljudima stvaraju osjećaj ogorčenosti, ali mentalno jake osobe u njima vide priliku za napredak.

12. Vrednovanje sebe na temelju onoga što jesu, a ne na temelju onoga što su postigli

Psihički jake osobe dobro se osjećaju u svojoj koži, bilo da dobivaju ili gube.

13. Princip odgođenog zadovoljstva

Mentalno jaki ljudi vide svoje ciljeve kao maraton, a ne kao sprint. Oni su spremni podnijeti bol, ako ona obećava napredak u budućnosti.

14. Neuspjeh kao poticaj

Mentalno jake osobe ne doživljavaju neuspjeh kao kraj, već kao priliku da steknu znanje koje će povećati šanse za uspjeh u budućnosti.

15. Realni optimizam

Mentalno jaki ljudi u stanju su sagledati pozitivnu stranu određene situacije, ali ne dopuštaju da ih sklonost optimizmu zaslijepi.

16. Prihvaćanje odgovornosti za vlastiti izbor

Psihički jake osobe ne kažnjavaju sebe bez potrebe, ali u potpunosti prihvaćaju odgovornost za svoje postupke.

17. Zahvalnost

Umjesto da se žale zbog svega što nemaju, mentalno jake osobe sagledavaju da imaju više nego što im je potrebno.

18. Pažnja usmjerena prema onome na što se može utjecati

Mentalno jake osobe su efikasne i produktivne u životu zato što svoje resurse ulažu u ono na što se može utjecati.

19. Posvećenost pronalaženju rješenja

Psihički jaki ljudi ne brinu zbog problema, već stvaraju rješenja.

20. Spremnost na učenje u svim okolnostima

Mentalno jake osobe neprestano uče iz okolnosti u kojima se nalaze i od ljudi s kojima svakodnevno dolaze u dodir.

21. Rad na prevladavanju slabosti, a ne njihovo prekrivanje

Mnogi ljudi se uporno trude prikriti svoje slabosti, ali mentalno jake osobe ulažu energiju u prevladavanje svojih slabih strana.

(dnevno.hr)

Pamet nije ono kada ste u društvu najbolji u igri “zanimljiv zemljopis”. Ako ste zaista natprosječno inteligentni najvjerojatnije je nećete ni igrati, jer nemate s kim

Usud pameti jest da ona nema prijatelja … ili ih je bar vrlo malo. Nedavno istraživanje je potvrdilo ono o čemu se do sada samo šuškalo, a to je da visoka inteligencija “ugrožava” društveni život.

Studija objavljena u časopisu “British Journal of Psychology” govori o istraživanju koje je provođeno nekoliko godina, gdje je praćen život odraslih starosti između 18 i 28 godina.

Kao što se i moglo očekivati, oni koji se najviše druže su najsretniji. Ipak, za one visoko inteligentne nije baš tako, jer društvo njih ne čine sretnim. Sreća u njihovom životu je obrnuto proporcionalna broju ljudi koje susreću.

Još od kad su ljudi polako prelazili iz faze lovaca u fazu sakupljača, inteligencija se počela razvijati. Ljudi su se počeli prilagođavaju životu na jednom mjestu. Oni koji su shvaćali kako da se prilagode su bili najpametniji, pa su i preživljavali.

Prevedeno na jezik današnjice, viskointeligentni ljudi konstantno rješavaju probleme koji imaju veze s usavršavanjem života i oni nemaju vremena za druženje jer im je socijalizacija gubljenje istog.

U današnje vrijeme ljudima više nisu potrebni drugi da bi preživjeli. Zajednica više nije oslonac. Međutim, u današnje konformističko vrijeme potreba za usavršavanjem iako konstantna ipak zahtijeva socijalizaciju, zbog čega su inteligentni pomalo u škripcu.

Analizom broja Facebook prijatelja utvrđeno je da osoba može imati tisuće prijatelja, ali samo 27 posto njih smatra relevantnim, a sa samo 4 posto ima kontakte.

Pametnom drugi ljudi nisu izvor sreće, već ono što sami mogu stvoriti i na taj način poboljšati život.
 

(kurir.rs)

Mozak stalno mijenja svoju strukturu. Tijek misli, osjećaja i želja konstantan je, a samo profani ljudi znaju kako ga usmjeriti da služi isključivo onim ciljevima koji su nam, kratkoročno i dugoročno, doista bitni

Riječ je o svojevrsnom radu na uštedi energije koju mozak svakodnevno troši. Zaustaviti tijek nepotrebnih misli, poput frustracija, nesigurnosti, samokritičnosti koje proizlaze iz situacija što ih mozak preispituje je nepotrebni gubitak energije.

Neuroplastičnost uvjetovana iskustvom pojam je kojim se bavi Amerikanac Rick Hanson, autor knjige “Budin mozak”.

Uz pomoć 7 osnovnih smjernica, koje je osmislio ovaj čovjek, moguće je zauzdati vlastiti um i usmjeriti ga da, konačno, radi za nas. Naime, mozak je evoluirao u organ usmjeren na vanjske podražaje, kako bi nas zaštitio od traumatičnih iskustava.

Dakle, riječ je o sustavu koji je u stalnom stanju budnosti, usmjerenom na detektiranje potencijalne opasnosti, što lako vodi do potpune distrakcije od bitnog. Kako i ovaj tekst ne bi otišao u tom smjeru, evo što je potrebno znati kako bi vlastiti um počeli koristiti za vlastite ciljeve.

1. Pamet u glavu!

Nije riječ samo o izreci koju nam govore dok smo djeca. Riječ je o odluci da ćemo danas biti usredotočeni na bitno u našim dnevnim zadaćama, koncentrirani na pozitivne pristupe rješavanju problema ili jednostavno, odlučni da u svemu što nam danas naiđe koristimo isključivo i samo čisti um.

Poželjeti biti uman ili dati mozgu uputu da danas mora biti discipliniran može se na dva načina. Prvi, da si postavite to kao cilj, naredbom ili sugestijom, i drugi, da nastojite pronaći emociju u sebi koja će vas motivirati da danas date najbolje od sebe.

2. Opustite se!

Najmanje vremena za relaksaciju oduzimaju jednostavne vježbe disanja. Primjerice, sjeli ste za radni stol na poslu ili ste upravo u klupama na fakultetu i pred vama je zahtijevan posao. Udahnite nekoliko puta, a potom dvostruko sporije ispustite taj zrak iz pluća.

Na taj način primirt će se mehanizam u vašem mozgu, koji je usmjeren na borbu ili bijeg. Upravo taj dio našeg mozga pravi je heroj u nama, koji se uključuje kada se nađemo u opasnosti. U svakodnevnom životu, u bezopasnim situacijama, taj heroj nam nije potreban. Neka se odmara za neka turbulentnija vremena.

Udahnite… izdahnite…

3. Pronađite sretnu misao!

Bez obzira kako vaš život izgleda trenutno, nastojte se sjetiti jedne pozitivne stvari, događaja ili osobe, zbog koje se osjećate stvarno dobro. Usredotočite se na tu misao, prihvatite ju u svoje biće i zadržite koliko god dugo možete.

Nakon što ste zagrijali mozak, zagrijte i svoje srce, jer jedno bez drugog ne ide!

4. Pronađite sigurni kutak!

Baš kao i uplašeno dijete u vrtiću, pronađite sigurno mjesto. Siguran kutak, misao, osobu ili događaj zbog kojeg se osjećate zaštićeno. Kada to učinite, oslonite se na vlastite snage, koje posjedujete u sebi, a zbog čega ste spremni prihvatiti sve što vam život ili samo današnji dan nose.

Otpustite tjeskobu, nepotrebnu čežnju ili pretjeranu samozaštitu. To je sve samo smeće koje zagađuje svjež zrak vaše duše.

5. Nasmiješite se!

Toliko je jednostavno! Želite li imati opušten, od viškova riješen mozak, spreman za ozbiljan rad, riješite se negativnog i nastojte ga usmjeriti na pozitivno. klinci osmjehFotografije iz djetinstva, fotografije kućnih ljubimaca, djece, bližnjih, romantičnih ljubavi, glazba koja vas inspirira, kratak ples po kuhinji, male stvari koje život znače, sve to mogu biti maleni ključevi kojima pozitivnim emocijama otvaramo puteve do neurotransmitera, koji potom šalju mozgu informaciju kako je vrijeme da otpusti dopamin, koji će postati barijerom radnoj memoriji i tako joj omogućiti da radi u miru.

6. Nakon uma, osvijestite i tijelo

Dok se igrate s mozgom i nastojite ga posložiti da radi kako treba, nastojte u taj proces uključiti i cijelo tijelo. I ono, naime, ima mehanizme kojima šalje određene podražaje mozgu, kako i što da danas radi.

Opušteno tijelo šalje opuštene poruke. Napeto, napete. Ples pomaže. Aromatični mirisi također. Upotrijebite maštu.

7. Ostanite tu gdje jeste

..ali samo na 20 do 30 sekundi. Zadržite taj pozitivan osjećaj, pa ga otpustite i tako u nekoliko navrata. Neka pozitivne naredbe mozgu dolaze u valovima. Vježba ne traje dugo.

Sada kada ste sve ovo napravili, shvatite kako ste svoj mozak već upotrijebili za nešto što vam je jako bitno: smiren i na bitne stvari usmjeren um.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(net.hr/uredio:NSP)

Nakon nedavnih terorističkih napada u Parizu, u Europi je zavladala atmosfera straha

Već godinama, britanski astrofizičar Stephen Hawking ponavlja da ne vrijedi odgovariti nasiljem na nasilje, i da strah i osveta nisu dobra rješenja.

“Da bismo pobijedili Islamsku državu, potrebno je da nadvladati strah i zaustavimo našu agresiju”, smatra on.

“Ljudsku vrlinu koju treba ojačati je empatija. Ona nas ujedinjuje u atmosferi mira i ljubavi. Treba da smo svjesni da ID nije tako jaka kao što se predstavlja. Vojno, ona ne može doprijeti do Europe.

Teroristi ne mogu osvojiti ni svoju teritoriju na Bliskom istoku. ID je slaba i posjeduje samo jedno oružje koje se ogleda u širenju straha među nama.

Teroristi žele uništiti naše društvo kako bi mogli dominirati svojim svijetom”, ističe slavni znanstvenik, prenosi Huffington post.

Hawking podsjeća da u razdobljima krize, kakav je ovaj, treba pokazati pamet, toleranciju, jedinstvo i ljubav.

“U Siriji primjećujemo da moderne tehnologije služe za proizvodnju bombi i kemijskog oružja. Ali ubiti 100.000 ljudi i djece nije dokaz inteligencije. Ljudi uvijek slijede svoje instinkte, posebno kada je riječ o agresivnom impulsu, kao što je to bio slučaj s pećinskim ljudima.”

“Ta agresija je povećala naše šanse za preživljavanje. Ali, kada se naše moderne tehnologije združe s tom iskonskom agresijom, cijelo čovječanstvo je u opasnosti”, zaključio je Hawking.
 
(tanjug/uredio:nsp)

Inteligencija se pojavljuje u raznim oblicima, ali česta neželjena pojava je nesigurnost. Ljudi imaju različite vještine i vrlo različito obrazovanje

Zbog ovoga je izuzetno bitno zapamtiti razlike kada pravite odnos s nekom osobom. Inteligencija se ne prikazuje uvijek na isti način. Ako niste sigurni u sebe ili sumnjate u svoju inteligenciju, ovo će vam pomoći:

Ovo su 7 osobina inteligentnih ljudi, u koliko se pronalazite?

1. Strogi ste prema sebi.
Stvar koja vas izuzetno frustrira je kada nešto ne razumijete. Za pametnjakoviće poput vas, izuzetno je iritirajuće da naletite na nešto što ne možete shvatiti u istom trenutku. Zašto je to tako? Zato što ste navikli da brzo shvaćate stvari, a ovo je možda samo veći izazov. Ovo nema veze s vašom inteligencijom, može biti i samo nepoznat teren.

2. Uvijek ste u toku.
Pametni ljudi su najčešće u toku sa svijetom oko sebe, osobito zato što ih sve zanima, ai često čitaju i prate vijesti. Rado pratite sve događaje i novosti, makar to bilo i preko društvenih mreža. Volite znati sve što se događa oko vas, ali ne možete uvijek postići sve. Ovo vas ne čini nimalo manje inteligentnim.

3. Neshvaćeni ste.
Možda vam je humor previše sofisticiran. Dobro je rječnik malo previše stručan. Koja god da je situacija u pitanju, često je da se inteligentni ljudi neshvaćeni od strane ljudi koji ih okružuju. To nije vaša greška, to je normalan dio života pametne osobe.

4. Imate pametne prijatelje.
Pametni ljudi se trude da se okruže pametnim ljudima. Tko želi sjediti s osobama koje ne razumiju vaš šale i priče? Vaši prijatelji vas razumiju i mogu se poistovjetiti s vama, što vas čini jednako pametnim. Da ne zaboravite, to su vaši prijatelji o kojima imate visoko mišljenje, tako da i oni imaju isto prema vama!

5. Mnogo očekujete od sebe.
Od pametnih ljudi se očekuje da rade sjajne stvari. Čak i dok su djeca, pametne ljude stavljaju u napredne odjele i daju im veću i zahtjevniju količinu gradiva. Zbog toga pametni ljudi teže ka tome da imaju plan za svoju budućnost. Individualno je hoće li u pitanju biti školovanje ili posao, ali nemojte biti nesigurni ako ostvarenje predugo traje. Koji god da vam je cilj, uspjet ćete.

6. Volite igre.
Mnogi pametni ljudi vole igrati igrice zato što na taj način koriste svoju inteligenciju da se snađu na nepoznatom terenu. Mnogi inteligentni ljudi uživaju u rješavanju zagonetki, križaljki i igranju društvenih igara. Ovakve stvari traže mnogo koncentracije i razmišljanja što se sviđa pametnicama. Sve je igra.

7. Pričaju vam da ste pametni.
Iznimno veliki broj pametnih ljudi sebe uopće ne smatra pametnom osobom, najčešće zato što je u društvu to nepoželjno. Iako govorite istinu, to može zvučati kao da se želite hvaliti. Ljudi su vam pričali da ste pametni. Inteligencija izaziva pozornost, pogotovo na poslu i u školi.

Tako da, prihvatite svoj ​​mozak i uživajte u pametnom načinu života!

ABC talk show koji govori o pozitivnoj korelaciji visokoobrazovanih i inteligentnih ljudi povezanih sa teorijama zavjera koji smatraju da je to “apsolutno fascinantno”:
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegraf,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Zadnja stvar koju ministarstvo obrazovanja želi jeste da ima potpuno informirano i svjesno stanovništvo. Što manje ljudi znaju, manju će im muku kasnije predstavljati.

U tih nekoliko riječi imate razlog (a) zbog koga je “obrazovni” sustav napravljen u svom sadašnjem obliku, i (b) zbog čega on stvarno uništava znanje ili ga barem sputava.

Znanje se ne može uništiti, ali se može držati podalje od ljudske svijesti. Sustav “obrazovanja” i zakoni koji se na njega odnose su odlični instrumenti indoktrinacije djece i omladine od najranijeg djetinjstva kako bi oni vidjeli svijet u skladu sa reptilskim zlokobnim planom.

“Obrazovanje” vam daje sistemsku verziju stvarnosti – financije, politiku, povijest, medicinu, mogućnosti i sve to zajedno.

Nastavnici su poput doktora i odvjetnika, jer odlaze u centre za obuku nastavnika gdje ih indoktriniraju nakon godina i godina indoktrinacije tijekom školovanja u školama, fakultetima i sveučilištima. Ukoliko se nastavnici potčine zahtjevima sustava u pogledu onoga kako i što treba naučiti đake, bivaju nagrađeni radnim mjestom, obično doživotnim i mogu čak postati i direktori ili sveučilišni profesori.

Ako li samo zaljuljaju čamac nezavisnom mišlju i ohrabre đake da sve dovode u pitanje, o Bože, to će biti loš potez u njihovoj karijeri. Isto vrijedi i za učenike i studente koji ubrzo naučiti ukoliko daš sustavu ono što želi čuti, dobivaš dobre ocjene, a ukoliko ne, pa, nećeš ih imati. Ispiti nisu test inteligencije, već poslušnost statusu quo. Mom sinu, Jamieu, rečeno je da će, ukoliko dovede u pitanje službenu verziju o “globalnom zagrijavanju” pasti na ispitu. Pokori se … znaš da je to najpametnije.

Zatvorenici lijeve hemisfere

Jedan od glavnih ciljeva sustava “obrazovanja” je da zarobe ljude u kraljevstvo njihove lijeve hemisfere mozga, “serijski procesor” koji konstruira stvarnost u nešto što porazuma postojanje “vremena”, strukture i komunikacije putem jezika, kao što sam već spominjao. Lijeva polutka je više od bilo čega drugog odgovorna za konstruiranje verzije stvarnosti koju danas doživljavamo kao “ljudski život”.

Mnogo puta sam govorio na Sveučilištu u Oxfordu, da budem precizniji na Oksfordskoj uniji, debatnom društvu osnovanom 1823. godine i rasadniku mnogih vodećih političara tijekom posljednjih 185 godina. Pet britanskih premijera potječu s Uniona – William Gledstone, Lord Selisberi, Herbert Askvit, Harold McMillan i satanitički ubojica djece Edward Hitt – kao i dug popis vladinih ministara i ostalih političara, uključujući Benazir Buto, bivšu premijerku Pakistana na koju je izvršen atentat.

Ona je bila predsjednik Unije 1977. godine. Unija je privlačila vodeće britanske političare svog vremena da sudjeluju na njenim debatama, a također i visoke dužnosnike i moćnike iz drugih zemalja, uključujući: američke predsjednike Reagana, Nixona i Cartera; bivšeg državnog tajnika i frontmena Iluminata Henryja Kissingera, kao i Roberta Kennedyja, ubijenog brata JFK-ja. Južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu, Majka Tereza, Dalaj Lama, Michael Jackson, pa čak i žabac Kermit pojavili su se u tim debatama.

Posljednji put kada sam tamo govorio 2008. godine, od mene su tražili da prezentiram informaciju o tome kako nekolicina njih kontrolira toliko nas težeći ka globalnom fašističkom diktatoratu. Bilo je tamo nekih otvorenih ljudi koji su se pojavili na raspravi, ali, ponovo sam shvatio, kao što je to bilo i svaki drugi put na Oxfordu ili Cambridgeu, da je intelekt, sam po sebi, zatvor za Um.

“Obrazovni” sustav je ustremljen na intelektu i samo na njemu. Društvo je strukturirano tako da zarobi svijest – fokus, pozornost – u proizvedeni “vašar” pogrešnih stvarnosti koje funkcioniraju kao scenski hipnotizer za pet osjetila i intelekt. Kada sam razmišljao o tome kako je najbolje da prezentiram informaciju na najprestižnijem sveučilištu na svijetu, našao sam se u očito bizarnom procesu izostavljanja određenih područja i koncepata, jer sam znao da će biti previše toga da bi intelkt mogao progutati.

Umjesto toga, odlučio sam ići korak po korak u kući intelektualne “elite”, iako na mojim uobičajnim javnim nastupima govorim sve zajedno u paketu publici koja se sastoji od svih godišta, rasa i porijekla, od kojih većina nikada nije ni ušla na sveučilište, posebno ne na Oxford. Kako je to moguće? Zbog intelekta, naravno. Ukoliko pogledate ono što nazivamo “društvom”, ono je napravljeno od strane intelekta. Ne srca, ne Svijesti – intelekta.

Ne znaju što čine

Obrazovni sustav gaji kult intelekta i putem ispita određuje one s najboljim intelektom da vode vladine institucije, financijske, poslovne, znanstvene, obrazovne, medijske i vojne u narednim generacijama. Tu na scenu ulazi Sveučilište u Oxfordu. Oxford i Cambridge (kao njegov vjeran pratitelj) su stari sveučilišta u koje se šalju oni s najboljim prolaskom na testovima uglavnom iz “najboljih” škola da bi bili indoktrinirani i vidjeli svijet onako kako obitelji Iluminata odrede za svoje buduće sluge sustava.

Na ovim “prestižnim” sveučilištima oni se miješaju sa ostalim studentima koji su na Oxford i Cambridge stigli zahvaljujući utjecaju njihovih elitnih obitelji i mreže privatnih škola u koje se ulazi zahvaljujući novcu. Slično je  i u Sjedinjenim Državama sa sveučilištima koji imaju dugu tradiciju, kao što su Harvard i Yale, gdje je upis praktično zagarantiran studentima koji dolaze iz “pravih” obitelji.

U tim “centrima učenja”, poput Yalea, Oxforda i Cambridgea, dolazi do spajanja onih za koje se, na temelju prolaska na testovima, smatra da su intelektualno najsposobniji i onih koji su tamo zbog toga što su im otac, majka, baka i djed to što jesu. Boj George Bush je klasičan primjer nekog takvog na Yaleu. Imamo djecu iz obitelji koje kontroliraju sustav dijeleći isto “obrazovno” i perceptualni programiranje, kao one koji će voditi sustav u njihovo ime u budućim generacijama. Isto se događa već stoljećima.

Oksfordski sveučilište je stjecište elite među elitom i jedan je od primarnih, globalnih lokacija u kojoj Iluminati razvijaju programirane intelekt kako bi služili njihovom cilju, a to je globalna kontrola. Zbog toga je ozloglašeni agent Rothschildovih, Cecil Rhodes, ostavio 1902. godine svojim testamentom novac u obliku fonda tzv. Roudsovih stipendija namijenjenih dovođenju dobro probranih učenika iz inozemstva kako bi studirali na Oksfordovoj indoktrinacijskoj mašineriji pod njegovim motom “Dominus Illuminato Mea” ili “Gospodin je moja svjetlost”.

O kom li se “Gospodinu” radi? Bill Clinton je bio nositelj Roudsa stipendije na Oxfordu, pa čak i izvan Roudsovog sustava elitne obitelji diljem svijeta šalju svoju djecu tamo da budu “zapadizirana” – Iluminizirana – da bi se vratili i promijenili vlastito društvo u skladu sa oksfordskim planom. To je bilo jedno od najučinkovitijih instrumenata “zapadizacije” svijeta. Oxford je iznjedrio 25 britanskih premijera i mnogo drugih stranih lidera 20 nadbiskupa Kenterberija i glavne manipulatore i one koje služe sustavu poput medijskog tajkuna Ruperta Murdocha.

Njegova i ostale medijske kuće su pune diplomaca Oxforda i Cambridgea (“Oxbridgea”), baš kao i političke partije i kontrolni slojevi vladine administracije, medicine, službene znanosti i vojske. Oxbridge je, također, glavni regrutni centar operativaca britanske tajne službe koja nastavlja igrati svoje “intelektualne” dječje igre sa životima ostalih.

Što svi oni, ili barem velika većina njih, imaju zajedničko? Oni su zatvorenici intelekta, kao što su i elitne obitelji Iluminata, i tako imamo društvo koje je zasnovano ili stvoreno pomoću intelekta – jednog od najnižih izraza svijesti.

Oni koji diktiraju percepcije društva, poput znanstvenika, doktora, nastavnika, odvjetnika, političara, novinara, bankara, poslovnih lidera i ostalih su uvijek zatvorenici intelekta. “Obrazovni” sustav je posebno osmišljen da pravi takve ljude da bi vodili sustav u ime pripadnika loza, iako većina njih nema pojma da upravo to rade. Intelekt se manifestira kroz lijevu hemisferu mozga, dio koji filtrira stvarnost u smislu pitanja da li mogu to vidim, dodirnem, okusim, čujem ili omirišem? OK, onda znači da postoji.

Lijeva hemisfera vidi stvarnost kroz pet osjetila i vidi svijet u dijelovima, a ne kao jedinstvo. Sustav je strukturiran tako da nas zatvori u lijevu hemisferu mozga od momenta kada po prvi put sjednemo u svoju učionicu, do trenutka kada napustimo koledž ili sveučilište. Napredujete kroz “obrazovni” sustav tako što polažete ispite, a što ste uspješniji po pitanju informacija iz lijeve polutke mozga, brže i više napredujete.

Ljudi sa “cijelim mozgom”

Ukoliko ste brilijantni, završit ćete na Oxfordu ili Cambridgeu, Harvardu ili Yaleu. A što vam, zapravo, treba da biste bili liječnik, znanstvenik, vrhunski političar, predsjednik vlade, vojni lider, itd.? Položeni ispiti i “dobro obrazovanje” (dobra indoktrinacija), a institucije koje vode sustav generacijama su pod kontrolom ljudi zarobljenih u lijevoj hemisferi mozga ili intelektu i vide sve kao djelić, a ne kao jedinstvo.

To objašnjava toliko toga. Razgovarao sam s nekoliko mladih učenika prije moje posljednje prezentacije u Oksfordskoj uniji i to je izgledalo kao da razgovaram sa zidom. Nijedan nije želio čak ni razmotriti mogućnost da postoji društvo koje nije pod kontrolom “jake”, hijerarhijske vlade. To jednostavno ne mogu razumjeti i bilo koja alternativa im suludo zvuči.

Kao što je Einstein rekao: “Zdrav razum je zbroj predrasuda koje ste usvojili do osamnaeste godine.” Jedan drugi student Oxforda je izjavio da je mogao da me prati kada sam objašnjavao strukturu vlasti u kojoj nekolicina kontrolira sve ostale (lijeva polutka), ali nije mogao razumjeti ono što sam kasnije govorio o iluzornoj prirodi stvarnosti (desna polutka). Klasika.

Desna hemisfera mozga – gdje je intelekt uravnotežen – bavi se slučajnim, intuitivnim, holističkim i subjektivnim. Njena perspektiva je jedinstvo, kreativnost koja slobodno teče, kao i neograničenost, a ne limitiranost. Ona se izražava na mnogo očigledniji način, kroz umjetničko i disidentno.

Cilj strojevi Iluminata “za pravljenje kobasica” pod nazivom “obrazovanje” je da aktivira, stimulira i nagradi lijevu hemisferu mozga ujedno potiskujući desnu. Moguće je imati napredan intelekt, a ne biti subjekt njegovih ograničenja ukoliko ujedno i otvoriti um za Svijest. To su ljudi “sa cijelim mozgom” koji balansiraju i spajaju svoju svijest putem obje hemisfere mozga.

Takvi ljudi su “negdje tamo” i “ovdje dolje” i mogu gledati iz više perspektive dok su ujedno sposobni funkcionirati unutar petočulne stvarnosti i objašnjavaju svoje razumijevanje “onog negdje tamo” putem intelekta riječima koje većina ljudi može shvatiti. Ja nemam ništa protiv intelekta lijeve hemisfere mozga, jer bez nje ne bismo mogli učinkovito izrazimo kroz tijelo-računalo.

Koliko onih sa razvijenom desnom hemisferom znati koji su “negdje tamo” u eteru, ali su se mukom izborili za funkcioniranje u petočulnoj stvarnosti ili nisu mogli da se izraze na način koji većina ljudi može razumjeti?

Ja sam imao prilike da upoznam mnoge tijekom svih ovih godina. Nama je intelekt potreban da bi učinkovito funkcionirali pomoću pet osjetila, ali on mora biti na svom mjestu, a ne da vodi našu percepciju. Kada on dominira osjećajem za stvarnost, može biti pravo čudovište, kao i predmet najšokantnijih razine neznanja. Publika s dominantnom lijevom hemisferom predstavlja iz tog razloga najzahtjevniju i nikada nisam bio na nekom sveučilištu gdje to nije opći slučaj – iako to sigurno ne vrijedi baš za svakog pojedinca. Na sveučilištima ima i onih koji koriste obje hemisfere.

Pamet lišena mudrosti

Jednom kada počnete razumijete kako funkcionira mozak i kako je sustav, posebno obrazovni, napravljen da bi programirao njegovu percepciju, postaje mnogo jasniji način na koji funkcionira naše društvo. Ne postoji nikakva misterija u tome zašto mogu razgovarati sa “neobrazovanom” publikom a da ona sve “shvati”, dok ljudi iz tzv. krema intelektualnog društva (odrasli, kao i “elitni” studenti) gledaju u mene s nevjericom.

To je jednostavno razlika između otvorenog uma koji funkcionira i skenira mnoge razine svijesti i zatvorenog uma intelekta koji je zarobljen petočulnom percepcijom. Prirodno, društvo koje je stvoreno intelektom mjeri inteligenciju intelektualnom sposobnošću, ali termini “intelekt” i “inteligencija” nisu ista stvar, ili barem nisu ukoliko intelekt funkcionira sam.

Prolazak na ispitima nije ništa više mjera inteligencije, nego što je pamet mjera mudrosti. Kao što sam ranije rekao, može biti pametno napraviti atomsku bombu, ali je mudro ne napraviti je. Na isti način, potreban je intelekt da se orkestrira ratom, ali Svijest da se to ne uradi. Potreban je intelekt da se objasni očigledna kompleksnost ovog iluzornog svijeta podijeljenosti i razdvojenosti, ali Svijest zna da smo svi Jedno. “Fizičku” stvarnost “u” kojoj živimo je stvorio / dekodidrao intelekt i promijenit ga samo srce ili Svijest. Sustav sveučilišta, elitni ili bilo koji drugi, je nikad irelevantniji, nikad dalji od najnovijih dostignuća.

Događa se revolucija percepcje, a izolirani intelekt jednostavno to ne može vidjeti, niti može vidjeti koliko je religija intelektualizma zapravo daleko od znanja. Kako će zvanična nauka ikada razumjeti stvarnost kada je puna “znanstvenika” koji sve filtriraju lijevom hemisferom mozga koja samo može uoči sekvence, vrijeme i podvojenost? Ona nikada nije, niti je ikada trebao biti.

Ideja je da se ljudi zadrže što dalje od istine o stvarnosti i stanja u kojem su ljudi tako što se to znanje drži podalje od znanosti. Znanstvenici koji idu glavom / srcem su na branicima znanosti, a ne obična hrpa njih, utjelovljena u ljudima poput profesora Richard Dawkinsa. On je “grupi” Darvinizma na Sveučilištu u Oxfordu koji gura nos svuda i ismijava sve druge koji imaju drugačiji pogled na stvarnost izvan granica njegove poštanske marke. On osuđuje religiju, a ipak je visoki svećenik svoje religije – “sciencetizma”, vjerovanja da samo službena znanost ima pravo, a sve ostalo je bogohuljenje.

Jednom davno sam se s njim pojavio na Oksfordskoj uniji. Bilo je kao da raspravljaju s betonom na nogama. Nisam mu se svidio, a mogu i misliti zbog čega. Čitava darvinistički glupost, koja kreatora vadi iz kreacije, bila je pažljivo proračunata da bi se indoktrinirala masovna percepcija života bez svrhe, ona po kojoj smo mi samo pukim slučajem “evolucije” došli na svijet, po kom je život kučka, a onda na kraju umremo. To još uvijek dominira kolektivnim umom koji sebe hrabro naziva “znanošću”.

Kao i u slučaju medicine, prava i obrazovanja, tako je i zatvoreni svijet službene znanosti strukturiran tako da suzbija sve one koji prijete da će srušiti branu koja vodi do njegove percepcije. Jedan od metoda je napasti alternativne pristupe iscjeljenju i osuditi ih kao “luđake” ili “opasne”, ali što može biti luđe i opasnije po ljudsko zdravlje od kemoterapije? Znanstveni establišment vrši sve veću presiju da se donesu novi zakoni kako bi se ljudi “zaštitili” od alternative dok istovremeno izmišljaju politike i tehnologije koje su potencijalno smrtonosne i za ljude i za planet.

Znanstvenici koji se protive establišmentu i traže znanje putem otvorenog uma bivaju lišeni svojih fondova i poslovnih prilika. Za početak, probajte pričate s nekim od onih znanstvenika koji su probali da dovedu u pitanje ortodoksni stav po pitanju globalnog zagrijavanja. To je opet situacija sa štapom i mrkvom i koristi se u čitavom sustavu da bi disidente držao pod kontrolom, a istinu i dalje zaključanu u ormaru.

Vlade uništavaju slobodu

Prva stvar koju treba znati o vladama je da one ne postoje da bi služile interesima ljudi. One su stvorene s jednom stvari na umu – da kontroliraju ljude. Jednom kada to shvatite, sve ostalo dolazi u fokus, kao što je na primjer zbog čega vlade konstantno rade u korist interesa Velikog Bankarstva, Velikog Biznisa, Velike Farme, Velike Biotehnologija i sličnih organizacija i personala, a suprotno interesima stanovništva. Kako i biti drugačije kada ista ona mreža koja drži “Velike” drži i sve vlade i sve političke partije koje imaju ikakve šanse da formiraju vlade? Život je daleko manje kompliciran kada vidite što se događa.

Došlo je u jednom trenutku vrijeme kada su se ljudi pobunili protiv vladavine kraljevskog diktatorata i zatražili da im se kaže tko vodi njihovu zemlju. Zato su loze počele proces zamjene otvorenih kraljevskih diktatorata onim koji su imale izgled slobode, dok je sve bilo kao i obično. Tiranija koja je bila vidljiva mijenja se mnogo učinkovitijom tiranijom koja se ne može vidjeti, ili je barem većina ljudi ne vidi. Najgora noćna mora Iluminata je da se ljudi biraju u vladu koja je istinski nezavisna u suštini se vodi najboljim interesima stanovništva.

Njihovo rješenje je bilo uvođenje koncepta političkih partija i stvorili su strukturu koja, putem financiranja i organizacije, one koji se ne priklone nekoj od tih partija ostavlja praktično bez nade da će biti izabrani u vladu s drugim, istinski neovisnim ljudima. Želiš da uđeš u politiku? U redu, izaberi partiju. Možda ste primijetili da se stalno pojavljuje riječ “struktura”.

Struktura je od vitalnog značaja za kontrolu koju nad većinom ima nekolicina. Stvaranje političkih partija dovelo je do strukture putem koje članovi parlamenta i oni na ostalim razinama vlasti – lokalnim i državnim – mogu biti kontrolirani. Umjesto da nametnu svoju volju nad stotinama pojedinaca, sve što treba da urade je da je nametnu onima koji kontroliraju partije a oni će je, zauzvrat, nametnuti svojim članovima. Prilično jednostavno, ukoliko želite napredovati u politici prvo treba da se učlanite u neku partiju, a zatim učiniti vladajuću elitu iste što sretnijom time što ćete raditi i što ćete govoriti.

Evo nas opet. Kao što je slučaj s liječnicima, odvjetnicima, znanstvenicima i nastavnicima, spuštate glavu, ne ljuljate brod i naravno ne protivite se ničemu značajnom osobnom sviješću koja je usmjerena protiv želja establišmenta vaše partije. “Pravi” napredak u bilo kojoj od tih profesija zahtjeva zatvoriti um i prodate dušu. Po mogućnosti oba.
 
 
(treceoko/uredio:nsp)

Sam Harris, Gordon Hodson i Michael A. Busseri sa Brock Sveučilišta su vam dali razlog za najgore korištenje statistike u izvornom radu.

Njihov rad pod imenom “Pametni Umovi i Tamni Stavovi: Smanjena kognitivna sposobnosti predviđa veće predrasude kroz ekstremno desničarske ideologije i smanjeni među-grupni kontakt” objavljen u Psychological Science naslovljen u medijima kao Niski kvocijent inteligencije i konzervativna uvjerenja su povezana sa predrasudama.

Kako su dokazali da su idioti i konzervativci rasisti? Okupili su dvije velike skupine podataka iz Velike Britanije, podaci jednog istraživanja koje je započeto 1958 (NCDS), a drugo 1970 (BCS), oko 16.000 osoba ukupno, otprilike je bio jednak broj muškaraca i žena. Ispitivane su skupine ljudi kad su imali 11 i 10 godina o njihovoj “inteligenciji”, oni zatim se istraživanje vratilo na te pojedince kada su već imali 33 i 30 godina, te ih anketiralo o njihovim  “socijalno konzervativnim ideologijama i rasizmu”.

Nalazi uzetih iz brojnih istraživačkih projekata snažno ukazuju na to da će predrasude, rasizam i netolerancija više vjerojatno biti prisutne kod osoba s većom kognitivnom krutosti, manje kognitivnom fleksibilnosti i nižom integrativnom kompleksnosti, i manjim koeficjentom iteligencije IQ.

Unatoč svojim važnim implikacijama za međuljudske odnosa i ponašanja, kognitivne sposobnosti su u velikoj mjeri zanemarene kao objašnjenje predrasuda.

Predložili smo i testirali posredovni model u kojima niže kognitivne sposobnosti predviđaju veće predrasude, učinak posredovanja kroz ekstremno desničarske ideologije (socijalni konzervativizam, desničarski autoritarizam) i niže razine kontakta sa ostalim skupinama.

U analizi dviju velikih anketa, nacionalni reprezentativni uzorak setova podataka (N = 15874) u Velikoj Britaniji, otkriio je da niža općenita inteligencija IQ u djetinjstvu predviđa veći rasizam kod odrasle dobi, a ovaj učinak je uglavnom provodi preko konzervativne ideologije.

Sekundarna analiza dijela skupa podataka u Americi potvrdila je prediktivni utjecaj loših apstraktnih vještina rasuđivanja kroz anti-homoseksualne predrasude, odnos na koji djelomično imaju utjecaj oba – autoritarnost i niske razine među-grupnih kontakata. Sve analize se kontroliraju za obrazovanje i socioekonomski status.

Naši rezultati ukazuju na to da kognitivne sposobnosti imaju ključnu ulogu, iako se podcjenjuje uloga u predrasudama. Stoga, preporučamo pojačani fokus na kognitivne sposobnosti u istraživanju o predrasudama i boljoj integraciji kognitivne sposobnosti u modelima predrasuda.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(wmbriggs.com, pss.sagepub.com,ucanews.com,youtube.com/uredio:nsp)