Jedan od mnogih prirodnih načina jačanja zdravlja mozga je prehrana pravim vrstama hrane

A postoji i specifična dijeta koja vam može pomoći da održite mozak i razmišljanje oštrima i zdravima – prikladno nazvana “UMNA” dijeta.

UMNU prehranu, koju predstavlja prehrana koja se može definirati kao “mediteranska intervencija za neurodegenerativno odgađanje”, razvio je tim istraživača iz Medicinskog centra Sveučilišta Rush u Chicagu.

To je kombinacija mediteranske i DASH prehrane (dijetetskih pristupa za zaustavljanje hipertenzije) s ciljem borbe protiv demencije i kognitivnog propadanja koji se obično javlja s godinama.

Mediteranska prehrana usredotočuje se na konzumiranje voća, povrća, ribe, maslinovog ulja i crnog vina, dok se “DASH dijeta” usredotočuje i na voće, povrće i cjelovite žitarice, ali sa jako malo soli.

Hrana na koju se fokusira “UMNA” dijeta:

Grah ili mahunarke, bobice, riba, lisnato povrće, orašasto voće, maslinovo ulje, ostalo povrće, perad, cjelovite žitarice, vino.

Budući da se “UMNA” prehrana uglavnom temelji na biljkama, unosi se hranjivim tvarima koje održavaju zdravlje mozga i sprečavaju kognitivni pad.

“UMNA” prehrana osigurava vitamine E i C koji su antioksidanti koji štite mozak od oštećenja slobodnim radikalima.

Kombinacija ova dva vitamina može spriječiti gubitak pamćenja i smanjiti rizik od Alzheimerove bolesti i demencije za 60 posto, pokazala je velika studija objavljena u časopisu Archives of Neurology.

Osim toga, lisnato povrće bogato je vitaminima B6, B12 i folnom kiselinom, koji djeluju zajedno u sprečavanju degeneracije mozga i poboljšanju moždanih funkcija. Vitamin K, koji se također nalazi u zelenom povrću, također pridonosi prevenciji Alzheimerove bolesti.

Bobice, koje se toplo preporučuju u “UMNOJ” prehrani, također pružaju snažne blagodati za zdravlje mozga. Prethodne studije pokazale su da bobice, posebno borovnice i jagode, mogu smanjiti gubitak neurona i poboljšati pamćenje.

Ovo je voće bogato flavonoidima, posebno antocijaninom koji djeluju protiv dva glavna uzroka Alzheimerove bolesti: oksidacijskog stresa koji izazva oštećenja i upale.

Vitamin B12 i Omega-3 koji se nalaze u ribama također pomažu poboljšanju zdravlja mozga. Vitamin B12 sprečava degeneraciju mozga i živaca, koji su povezani s demencijom i Alzheimerovom bolešću. S druge strane, omega-3 masne kiseline, posebno dokozaheksaenoinska kiselina (DHA) potrebne su za zdravu strukturu mozga i održavanje funkcija mozga.

“UMNA” dijeta također ima smjernice koje namirnice treba izbjegavati. To uključuje maslac, sir, prženu hranu, peciva, crveno meso i slatkiše.

Ova hrana je ili puna šećera ili trans masti, koje su štetne i za um i za tijelo. Konzumiranje ove hrane povezano je s mnogim bolestima, uključujući Alzheimerovu bolest, rak, dijabetes, pretilost i bolesti srca.

Rezultati su otkrili da su oni koji su slijedili “UMNU” dijetu imali 53 posto niži rizik od Alzheimerove bolesti, dok oni koji su slijedili mediteransku prehranu pokazali 54 posto smanjeni rizik od Alzheimerove bolesti.

Oni koji su slijedili “DASH” dijetu doživjeli su 39 posto niži rizik od Alzheimerove bolesti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Izgleda da je spavanje više od razdoblja kada se tijelo odmara i oporavlja od napornog dana

Švicarski istraživači su otkrili novu mogućnost učenja novih stvari tijekom razdoblja spavanja.

Ranije studije o snu fokusirale su se na to kako se stabiliziraju i učvršćuju nova sjećanja koja se stječu dok ste budni. Vrlo je malo znanstvenih radova dotaknulo temu učenja u snu.

Postojeća istraživanja pokazala su da mozak koji spava može ponoviti informacije dobivene tijekom budnosti.

Ponavljajući iskustva tijekom sna, mozak pojačava snagu traga sjećanja. On također uvodi novo dobivene informacije u isto područje gdje je mozak pohranio ranije uspomene.

Ljudi mogu učiti nove strane riječi i jezike dok spavaju

S obzirom na blagotvorne učinke ponavljanja tijekom spavanja na pohranjivanje sjećanja iz razdoblja budnosti, istraživači sa Sveučilišta u Bernu su teoretizirali mogućnost učvršćivanja uspomena tijekom sna.

Preliminarna procjena novih podataka, učenje se obično događa kada je osoba budna. Ako se dogodi tijekom spavanja, novo znanje se može ugraditi u trag pamćenja u mozgu koji će dosegnuti sljedeće razdoblje budnosti.

U svom eksperimentu, istraživači iz Berna su svoje sudionike istraživanja naveli da spavaju usred dana. Sudionici su tijekom spavanja bili izloženi stranim riječima i njihovim prijevodima.

Rezultati su pokazali da je moguće stečene riječi drugog jezika povezati s ranijim asocijacijama koje su pohranjene tijekom prethodnih razdoblja budnosti.

Jednom kada su se sudionici probudili, mogli su iskoristiti te veze koje su nastale tijekom spavanja kako bi dobile značenje stranih riječi kao da su ih naučili dok su bili budni.

Proces oporavka memorijskih veza nastalih prilikom spavanja dobiva podršku iz hipokampusa.

Područje mozga koje upravlja asocijativnim učenjem tijekom budnosti, hipokampus ima navodno značajnu ulogu u procesu pronalaženja informacija.

Stanje moždanih stanica tijekom dubokog sna upravlja uspjehom učenja spavanja

Bernski istraživači su također otkrili da stanje moždanih stanica utječe na formiranje semantičkih veza između stranih riječi i lokalnih prijevoda. Da bi uspješno oblikovali semantičku vezu, neuroni trebaju biti u aktivnom stanju.

Jednom kad osoba uđe u dubok san, neuroni počinju raditi više zajednički. Stanice mozga ostaju aktivne kratko vrijeme. Tada će istovremeno ući u stanje neaktivnosti. Aktivno stanje naziva se “Aktivno stanje”, dok je suprotno stanje neaktivnosti zove “Neaktivno stanje”. Stanice mozga izmjenjuju se između različitih stanja svakih 0,5 sekundi.

Semantičke asocijacije mogu se kodirati i pohraniti samo u mozgu ako se drugi član para riječi ponavlja nekoliko puta tijekom razdoblja “akrivnog stanja” moždanih stanica.

Istraživači su upotrijebili primjere njemačko-engleskih parova riječi “tofer (small) = key” i “guga (veliki) = slon.”

Ako se druga riječ tih parova ponavlja dva do četiri puta, dok su neuroni aktivni, sudionici su pokazali veću vjerojatnost da će se sjetiti ako je stranu riječ označila mala stavka ili veliki predmet.

“Čini se da ove moždane strukture posreduju u formiranju pamćenja neovisno o prevladavajućem stanju svijesti – nesvjesnom tijekom dubokog sna ili svjesnom tijekom budnosti.”

Zust i njegovi kolege vjeruju da će njihovi nalazi izazvati još više istraživanja teorije o snu i pamćenju. Posebno su predložili da osoba ne mora biti budna da bi stvorila snažno sjećanje.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Očigledno je, a zahvaljujući gospodinu Emotu, i znanstveno dokazano da je i te kako važno što pričamo

Pre nego što nekome izgovorite ružne i grube riječi, sjetite se da dvije trećine ljudskog organizma čini voda, a japanski naučnik Dr. Masaru Emoto je laboratorijski dokazao da riječi i emocije koje upućujemo drugima, izazivaju promjene u molekularnoj strukturi vode

Voda čini sedamdeset posto ukupne površine naše planete Zemlje, a taj isti postotak vode sadrži i tijelo odrasle osobe.

Dugogodišnja istraživanja japanskog znanstvenika Masaru Emota pokazala su da voda ima sposobnost prijema i pamćenja informacija kojima je izložena.

Tijekom svog dvadesetogodišnjeg opsežnog istraživanja on je uzimao uzorke vode sa najrazličitijih mjesta, zamrzavao ih, a onda u laboratorijskim uslovima promatrao.

Kap vode je stavljao u petrijeve zdjelice i zamrzavao, i zaleđeni kristal vode pod mikroskopom uvećavao 200 do 500 puta i fotografirao. Prvo što je Emoto primjetio je da molekule čiste vode postaju pravilan kristal, dok zagađena voda stvara kristale nepravilne i razbijene strukture.

Do tog zaključka je došao uspoređujući zaleđene uzorke čistih izvorskih voda, voda glečera i kišnica, sa uzorcima uzetih iz zagađenih rijeka koje protiču kroz gradove i industrijske zone.

Istraživačka radoznalost i ideja da se voda ponaša kao živi organizam, koji ima sposobnost da apsorbira i pamti, navele su Emota na dalji tijek eksperimenta. Uzeo je čistu, destiliranu vodu, stavio ju je u epruvete i na svaki uzorak zalijepio etikete sa odštampanim riječima i porukama.

Na jednima je pisalo — hvala, volim te, anđeo, lijepo, mir, a na drugima — budalo, mrzim te, ubiću te, đavo, rat. Rezultati tog eksperimenta su znanstveniku i njegovom timu bili zapanjujući.

Uzorci vode na kojima su bile lijepe reči formirali su divne, pravilne kristale, a ovi drugi, na koje su naljepljene etikete sa ružnim i grubim riječima, nisu imale pravilne, već razjedinjene, amorfne oblike kristala vidljive pod mikroskopom.

Iste rezultate je dobio i kada je uzorcima destilirane vode puštao različite vrste muzike. Oni kojima je puštana nježna i prijatna muzika, kristaliziranjem su stvarali pahuljaste, skladne i lijepe oblike, a uzorci kojima je puštana agresivna i gruba muzika, poput heavy metala, stvarali su zamućene, nepravilne i nedefinirane kristalne strukture.

Promjene u strukturi kristala su zabilježene i kada su uzorcima uzetih iz industrijski zagađenih jezera i rijeka, izgovarane molitve.

Drugačije su se izgledali kristali takvih uzoraka prije i poslije izlaganja blagim i dobronamjernim molitvenim tekstovima. Nakon tog tretmana bi ružne i nejasne strukture zaleđenih molekula postajale čistije, jasnijih rubova i skladnijeg izgleda.

Nakon objavljivanja rezultata tih istraživanja, nitko više ne može poreći kako riječi koje izgovaramo drugima nisu važne. Više ne možemo opravdavati izgovorene rečenice pune mržnje, agresije i destrukcije sa onom izrekom „pas laje, karavane prolaze“.

#Očigledno je, a zahvaljujući gospodinu Emotu, i znanstveno dokazano da je i te kako važno što pričamo.

Jer ako jedno: „Hvala, volim te“ ili „Budalo, mrzim te“, na uzorcima vode u epruvetama ostavljaju takve posljedice, zamislite kako tek utječu na sedamdeset posto našeg tijela koje čini voda?

Zato recite ljudima oko sebe da su lijepi i da ih volite. Recite to svakog jutra svom odrazu u ogledalu.

Nije uzalud. Ne zaboravite na lijepe i nježne riječi, jer molekule vode u vama sigurno neće zaboraviti.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(sputniknews.com)

“Nepotrebno buka je najokrutniji izostanak skrbi kojom se može kazniti bolesna ili zdrava osoba” – Florence Nightingale

U ovim vremenima, pritisnuti smo velikim pritiskom u pronalaženju nekoliko trenutaka bez kakofonije suvremenog života koja se kovitla oko nas.

24 sata dnevno, 7 dana tjdano, 365 dana u godini imamo pristup televiziji, streaming videu, radiju i svim vrstama digitalne glazbe, kroz bombardiranje raznim zvukovima, a da toga čak niti nismo svjesni.

Niti obično primijećujemo svakodnevno “lupetanje” naših suradnika, prijatelja i obitelji. Zatim su tu isto tako razni zvukovi koji nas konstantno obasipaju: zujanje kosilica, autocesta, vlakova, zrakoplova i automobila.

No, znanost je prinašla da nas “zagađenje bukom” može zaglupiti, narušiti zdravlje i dramatično povećati stres i prateće hormone – na žalost, ovo posljednje može dovesti do prekomjerne težine i bolesti srca.

Čak i niske razine buke mogu izazvati niz nuspojava. Dovoljno čak i da nas napravi ludima – doslovno.

U svijetu u kojem buka normalna i rijetko kada naš izbor, tišina se prodaje jer je tako neuobičajena.

Finska je izgradila turističku industriju oko marketinške tišine kao resursa, privlačne zemlje čiji je brand leži u porukama poput: “Tišina, molim” i “Ne govorite, već budite aktivni.”

Finski urar Rönkkö je prezueo palicu reklamiranje proglašavajući svoje proizvode kao “Ručni rad u finskoj tišini.” u traganju za sve nedostižnom tišinom, ljudi će platiti stotine dolara za slušalice koje poništavaju buku ili platiti tisuće dolara za tihe vježbe meditacije.

Iza jednostavne rijetke robe, znanstvenici dokazuju ono što već znamo na intuitivnom nivou – periodi šutnje su dobri za tijelo, um i dušu. No, tek je nedavno otkriveno kako je mir i tišina stvarno presudna za našu dobrobit.

Glamurozni svijet je nezdrav

Prijevod za latinskog korijena “buka” je mučnina ili bol – a to je upravo ono što se događa kada smo izloženi glasnim okruženjima, posebno ako smo osjetljivi na zvuk. Kada buka postaje kronični problem, naše zdravlje u konačnici pati.

Daniel A. Bruto piše u knjizi “Vaš mozak je tišina”:

“Studije o ljudskoj fiziologiji pomažu objasniti kako nevidljiva pojava (buka) može imati takvu izraženu fizičku snagu. Zvučni valovi vibriraju u kostima uha, koje prenose pokret u puževe u pužnici. Pužnica pretvara fizičke vibracije u električne signale koje mozak prima.

Tijelo odmah i snažno reagira na ove signale, čak i usred dubokog sna. Neurofiziološka istraživanja pokazuju da zvukovi najprije aktiviraju amigdalu, nakupine neurona smještenih u temporalnom režnju mozga, povezanom sa formiranjem pamćenja i emocijama.

Aktivacija amigdale traži neposredno oslobađanje hormona stresa poput kortizola. Ljudi koji žive u dosljedno glasnim okruženjima često doživljavaju kronično povišene razine hormona stresa.”

Ovi hormoni stresa imaju stvarni utjecaj na zdravlje potičući visoki krvni tlak, nesanicu, bolesti srca i pretilost.

Eskalirajuće razine buke su postale takav problem da je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila u 2011. godini da zapadna Europa (populacija 340 milijuna) godišnje izgubio ekvivalent od milijun godina u vrijednosti zdravog života zbog buke.

WHO je također istaknuo da je 3000 smrti godišnje zbog bolesti srca povezano s prekomjernoj izloženosti  buci.

Daljnja istraživanja objavljeni u časopisu Psychological Science istražuju kako je preseljenje zračne luke u Münchenu utjecalo na zdravlje i učenje djece.

Gary W. Evans sa sveučilišta Cornell otkrio je da su djeca razvila odgovor na stres koji im je pomogao da se ignoriraju buku, ali oni su također ignorirali i druge poticaje, kao što je i – govor. Djeca obično blokiraju većinu podražaja kada su izložena buci, čak i područja u kojima su na koja bi trebala obraćati pozornost.

“Ova studija je među najjačim, definitivnim dokazima da buka – čak i na razinama na kojima se proizvode nikakva oštećenja sluha – uzrokuje stres i štetna je za ljude”, rekao je Evans.

Dodatna istraživanja podupiru ove nalaze. Utvrđeno je da zagađenje bukom negativno utječe na kognitivne performanse, na zadatake poput čitanja, pažnje, rješavanje problema, vještine učenja jezika i pamćenja. Djeca koja žive u kućanstvima ili pohađaju škole u blizini željezničke pruge, aerodroma ili ceste su posebno u opasnosti.

Slatka tišina

Dok bučna okruženja mogu oštetiti naše zdravlje, istina je upravo suprotna za tihe prostore. Studija objavljena u časopisu “Brain, Structure and Function” mjerila je učinke različitih tipova buke i periode tišine na miševima.

Tiha razdoblja su trebala djelovati kao kontrola, no dogodio se iznenađujući razvoj. Kada su miševi bili izloženi dva sata tišine dnevno, životinjama su zapravo izrasle nove stanice u hipokampusu (području mozga) – područje povezano s pamćenjem, emocijama i učenjem.

Tajna šutnje

Imke Kirste, regenerativni biolog na Sveučilištu Duke i jedan od glavnih istraživača, smatra da, s obzirom na ukupnu odsutnosti zvuka, okoliš je bio toliko umjetan – možda i alarmantan – da su miševi bili u stanju visoke pripravnosti, a potom je stvorio novi stanice u mozgu.

Ono što je zanimljivo kod ovog razvoja je da se su stanice koje su se pojavile, pretvorile u funkcionalne neurone. “Vidjeli smo da šutnja stvarno pomaže generiranju novih stanica neurona, koja se zatim integriraju u sustav”.

Kirste se nada će ti rezultati dovesti do mogućnosti liječenja za one koji pate od demencije i depresije jer su ovi poremećaji povezani s padom stope neurogeneze u hipokampusu. Tišina se u osnovi može koristiti kao terapija za ove slučajeve.

Druga studija objavljena u časopisu Heart otkria je da samo dvije minute tišine mogu pozitivno utjecati na krvni tlak i cirkulaciju krvi u mozgu. Tim je otkrio da su ovi efekti izraženiji u tišini nego kada se sluša opuštajuća glazba.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Vodeni život ima mnogo tajni i morski biolozi su na samom početku malih, ali značajnih otkrića koja mogu, neka od njih, rasvijetliti druge puteve više inteligencije i dubljeg razumijevanja okolne prirode

Iako su oceanografski istraživači oduševljeni sa obiljem flore i faune, grupa znanstvenika je bila inspirirana glavonošcima i pokušala razbiti njihov DNK kod.

Hobotnica, lignja i sipa zajedno čine grupu mekušaca koju karakterizira širok raspon ponašanja i iznenađujuće morfološke osobine, kao što su oči, izuzetno fleksibilno tijelo i najimpresivniji tjelesni aparat kamuflaže.

Sve ove značajke su upakirane u najipresivniji živčani sustav do sada kojeg su pronašli među beskralješnjacima, čineći hobotnicu prvakom vodenog svemira.

Jedan od glavnih razloga zbog čega je tim znanstvenika istraživao molekularne baze mozga cefalopoda je njegova sposobnost da odmah prilagodi svojstva neuronske mreže koja uvelike utječu na sposobnost pamćenja i učenja.

Te mogućnosti mogu ponuditi objašnjenje unutar genoma koje uključuju biološke mehanizme koji omogućuju tkivima da brzo mijenjaju proteine ​​kako bi promijenili svoju funkciju.

Zajedno s razvojem biologije i moderne genetike, oni su identificirali stotine gena koji su specifični za cefalopode, od kojih su neki prikazali naprednu razinu ekspresije u složenim organskim strukturama kao što je koža, kraci i živčani sustav.

Za one koji nisu upoznati s pojmom genoma, možete misliti o tome kao kompletan set genetskih uputa organizma koji obavija sve genetske informacije potrebne za izgradnju, rasti i razvoj određenog organizma.

Međutim, Genetički Projekt Hobotnice je još u ranoj fazi, najvažnije postignuće je otkriće dokaza velike genomske pregradnje, što u prijevodu za laike znači da hobotnica može prepraviti svoju DNK, što rezultira besprijekornom svestranošću u bilo kojem okruženju, koja je presudna i odlučujuća za sposobnost glavonožaca u utrci za opstanak najjačih.

Hobotnica ima impresivnu strukturu genoma, gotovo veliku kao čovjek, ali s mnogo više gena za kodiranje proteina, oko 33000, u odnosu na Naš koji ima 25000 (neki izvori kažu da bismo mogli imati čak i manje od toga, samo 14000).

Dodajte 168 regulirajućih gena za neurološki razvoj (gotovo dvostruko više nego kod bilo kojeg sisavca) i dobijete utjelovljenje inteligencije koja pliva graciozno među manjim stvorenjima koji lutaju oceanima.

Neuronska mreža se sastoji od pola milijarde neurona, od kojih se dvije trećine šire iz glave prema krakovima, bez leđne moždine, kao što smo vidjeli u kralješnjaka.

Jedna od najfascinantnijih aspekata vezanih uz živčani sustav je da ako hobotnica izgubi krak, ona još uvijek može izvršiti kognitivne zadatke, tako da će razviti samo-ovisni živčani sustav u svakom kraku. Ova jedinstvena značajka dala nam je primjer ultimativnog biološkog inženjeringa.

Da razjasnimo tajnu iza njezinog brzog kameleonskog ponašanja, znanstvenici su identificirali šest proteina gena pod nazivom “refleksije”, koji utječu na prolaz svjetlosti koja se reflektira od kože hobotnice, prikazujući različite teksture, uzorke i svjetlinu.

Znanstveno izvješće je zaključilo da hobotnica dijeli vanzemaljske gene kakvih nema na Zemlji, što je izazvalo potpuni preokret među morskim biolozima koji su bili šokirani i zaintrigirani u isto vrijeme, na činjenicu da su to imali pod vlastitim nosom cijelo vrijeme, link na najveću misteriju čovječanstva u području znanosti.

Hobotnice nisu sa ovoga svijeta, ili barem njihova genetska prtljaga. Ove informacije nisu nešto što se viđa svaki dan u svijetu znanosti.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Dugotrajno uzimanje antibiotika koji uništavaju crijevne bakterije usporava nastanak novih moždanih stanica i izaziva pogoršanje pamćenja, utvrdili su biolozi Centra za molekularnu medicinu u Njemačkoj

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu “Cell reports” .

Znanstvenici su u svojim eksperimentima koristili miševe koji su sedam tjedana pili samo običnu vodu.

Nakon što su u vodu počeli dodavati antibiotike, kod životinja je smanjen broj živčanih stanica u dijelu mozga koji je odgovoran za prelazak iz kratkotrajnog pamćenja u dugoročno i za stvaranje emocija.

Ovakav rezultat znanstvenici su objasnili činjenicom da bakterije crijeva utječu na razvoj središnjeg živčanog sustava.
 
(sputniknews.com)

Ako vam događa da zaboravljate stvari češće nego obično, ili se ponekad osjećate kao vaš um nije tako oštar kao što je nekad bio, možda biste trebali pogledati svoj ormarić sa lijekovima

Lijekovi koji se obično koriste u liječenju niza medicinskih stanja poput nesanice, alergije ili inkontinencije negativno utječu na mozak uzrokujući dugoročno kognitivna oštećenja u starijih Afroamerikanaca, piše Naturalnews.

Lijekovi koji se obično koriste u liječenju niza medicinskih stanja poput nesanice, alergije ili inkontinencije negativno utječu na mozak uzrokujući dugoročno kognitivna oštećenja u starijih Afroamerikanaca.

Ovi lijekovi, koji se zovu antikolinergici, blokiraju acetilkolin, neurotransmiter živčanog sustava te su kao takvi dio široko zastupljene medicinske terapije. Prodaju se u ljekarnama pod raznim zaštićenim imenima kao što su Benadryl, Dramamine, Excedrin PM, Nytol, Sominex, Tylenol PM i Unisom.

Ostali antikolinergici kao što su Paxil, Detrol, Demerol i Elavil dostupni su isključivo na recept. Starije odrasle osobe najčešće koriste lijekove antikolinergičkog djelovanja kao prvu pomoć za bolji san te za ublažavanje problema vezanih uz propusnost mjehura.

Starijim osobama posebno se savjetuje da izbjegavaju neke često upotrebljavane lijekove, zbog njihove veze i  problema sa razmišljanjem i gubitkom pamćenja.

Studija Indiana University School of Medicine, objavljena u časopisu “JAMA Neurology”, koristila je skeniranje mozga da istražila utjecaj nekih uobičajenih lijekova na metabolizam mozga i atrofiju mozga kod 451 sudionika.

U ovoj skupini, 60 osoba je uzimalo jedan ili više lijekova koji imaju srednje ili visoko antikolinergijsko djelovanje. Da bi došli do svojih zaključaka, istraživači su koristili PETs za mjerenje metabolizma mozga, MR skeniranje struktura mozga, kao i niz kognitivnih testova i testova pamćenja.

Oni su otkrili da oni pacijenti koji su uzimali antikolinergike su pokazali lošije rezultate na testovima nego stariji pacijenti koji nisu uzimali ovu vrstu lijeka.

Neka od područja na kojima je uočen pad performansi su verbalno rasuđivanje, kratkoročno pamćenje i rješavanje problema.

Možda čak i naviše alarmantno, je da je MRIs skeniranje pokazalo da oni koji su pili lijekove imali manji volumen mozga i veće komore.(početak Alzheimera)

Osim toga, oni su imali niže razine metabolizma glukoze u njihovim mozgovima, a posebno u hipokampusu, koje je područje mozga odgovorno za memoriju, te se obično zahvaćeno u ranim stadijima Alzheimerove bolesti.

Navedena degradacija mozga, čak i nakon prestanka liječenja

Istraživač dr Shannon Risacher je rekao: “Ovi rezultati daju nam mnogo bolje razumijevanje o tome kako ova klasa lijekova može djelovati na mozak na načine koji bi mogli povećati rizik od kognitivnih oštećenja i demencije.”

“S obzirom na sve dokaze, liječnici možda želite uzeti u obzir alternative antikolinergičke lijekova ako postoje, dok rade sa svojim starijim pacijentima.”

Neki od lijekova koji smanjuju mozak i uzrokuju kognitivna oštećenja su lijekovi za:

• alergiju,
  
• peludnu groznicu,
  
• prehladu,
  
• gripu, depresiju,
  
• giht,
  
• proljev,
  
• astmu
  
• žgaravicu

Ti učinci čak su zabilježeni mjesec dana i nakon što je tretman završio. Prethodne studije su povezale ove lijekove sa pojačanim rizikom od demencije i povećane vjerojatnost od padanja (ravnoteža).

Istraživanje iz 2013. godine pokazalo je da ti lijekovi mogu dovesti do kognitivnih problema nakon samo 60 dana korištenja.

Druga studija je pronašla vezu između antikolinergijske toksičnosti i zatvora, suhih usta, delirija, oštećenja vida i konfuzije, osim teškog kognitivnog propadanja.

Da stvar bude gora je činjenica da mnogi stariji ljudi zapravo uzimaju više od jednog lijeka zajedno na redovnoj bazi. Na primjer, oni mogu uzeti lijek protiv alergije i lijek za žgaravicu u isto vrijeme.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Zadržavanje informacija ovisi od osobe do osobe i njene pozornosti

Ako nasumično na glas kažete brojeve 1593657292759384310479, što mislite koliko od ovih brojeva možete od prve zapamtiti? Sudeći prema znanstvenicima stjetit ćete se tek sedam brojeva i to ovisi o našoj radnoj memoriji.

Naša radna memorija u mozgu nije toliko velika, no ona je važna kao i činjenica da moramo biti svjesni koliko informacija odjednom možemo zadržati u njoj.

Zadržavanje informacija ovisi od osobe do osobe i njene pozornosti. Što više pozornosti pridajemo nekoj informaciji tako ćemo ju i lakše upamtiti. Idući put kada se ne sjetite neke informacije to je zato što je vaš mozak rastresen i zbog toga ju zaboravlja, a pritom ove tri stvari imaju znatnu ulogu.

1. Magični broj

Znanstvenici kažu da ćete se moći sjetiti otprilike sedam brojeva. Još točnije, studija još iz pedesetih godina, nazvana “Magični broj sedam, plus ili minus dva”, sugerira da je kapacitet naše radne memorije između pet do sedam stvari, premda se neki znanstvenici prepiru tvrdeći da se taj kapacitet kreće tek oko četiri znamenke.

Ako pročitamo ovaj broj jedan, pet, devet, tri, svaki od brojeva se broji posebno. Moći ćete se prisjetiti više brojeva ako ih sparite pa pročitate petnaest, devedeset tri, čezdeset pet, sedamdeset dva. Tako povećavate broj znamenaka koje ćete upamtiti.

Kada znanstvenici kažu da u radnoj memoriji možemo držati određeni broj podataka, ovi pojedinačni podaci mogu biti različite veličine, složenosti i važnosti. Kako god bilo, radna memorija nije velika ali je uistinu važna.

2. Radna memorija

Radna memorija je nešto kao kontrolna ploča našeg mozga. To je mjesto gdje se informacija nalazi privremeno dok mozak ne donese odluku da li je vrijedna da je pohrani trajnije pa tako postane dugoročna memorija.

Pokazuje se da različiti osjeti imaju različite kapacitete kontrolne ploče. To znači da koliko se možete sjetiti ovisi o tome, na primjer, da li vam je netko nešto rekao ili vam je pokazao. Zbog ovoga važno je gledati odvojeno na različite vrste radne memorije.

Osim toga, svaka osoba ima različitu sposobnost zadržavanja podataka u radnoj memoriji. Individualne razlike u kapacitetu radne memorije su važne jer predskazuju inteligenciju. Veći kapacitet radne memorije općenito znači veću inteligenciju. Zašto neki ljudi mogu zadržati više podataka u radnoj memoriji od drugih?

3. Ignoriranje stvari

Novo istraživanje znanstvenika sa sveučilišta Simon Fraser bacilo je više svijetla na to zašto neki ljudi mogu zadržati više podataka na kontrolnoj ploči mozga nego drugi. Proučavane su razlike u vizualnoj memoriji snimanjem valova mozga i praćenjem koliko osoba obraća pozornost na nešto.

Pozornost i memorija su neraskidivo povezani. Obraćanjem pozornosti na neki podatak, povećava se njegovo predstavljanje u mozgu pa se toga lakše sjetiti.

Ali činjenje nečega lakšim da se prisjetimo je samo jedan aspekt pozornosti. Obraćanje pozornosti znači ignoriranje svih informacija koje ometaju pozornost. I tu su ljudi bitno različiti.

Ljudi sa niskim kapacitetom radne memorije nisu u stanju zanemariti zbunjujuće podatke koji ih ometaju. To pokazuje da se ne radi o tome koliko je važan podatak kojeg se možemo sjetiti nego je stvar u tome koliko smo dobri u ignoriranju nevažnih podataka.

Ljudski mozak ima različit proces usmjeravanja pozornosti na važan podatak i zatiranja irelevantnog. Ne radi se o tome koliko podataka možemo držati u mozgu nego koliko smo u stanju izbaciti. Slijedećeg puta bude li vam teško sjetiti se telefonskog broja ili neke slike krivite vaš pametni ali rastreseni mozak.
 
(telegram.hr/uredio:NSP)

ONO ŠTO PAMTIMO ČUVA SE U VIDU ELEKTRIČNIH IMPULSA I KEMIJSKIH SIGNALA

Ljudski mozak – prema istraživanjima neurofiziologa iz američkog Instituta “Salk” – može primiti približno deset puta više informacija nego što se dosad smatralo.

Kako objavljuje internet izdanje Elif, može primiti nekoliko petabajta različitih podataka, što znači – cijeli sadašnji sadržaj interneta.

Suradnik spomenutog instituta Terry Sejnowski dodatno je objasnio: “Ovo je prava bomba za neurofiziologiju. Pronašli smo ključ za razumijevanje kako funkcioniraju neuroni hipokampusa, odnosno centra za pamćenje.”

Razjasnili smo vezu između niske razine energetske potrošnje i visoke učinkovitosti. Prema najsuzdržanijim procjenama, kapacitet našeg pamćenja je približno deset puta veći i usporediv je s razmjerima cijele globalne mreže”.

Institut “Salk” nalazi se u američkom gradu La Jolla, a Sejnowski naglašava da se sva naša sjećanja nalaze u posebnom dijelu mozga koji neurofiziolozima nazivaju hipokampusom. U njemu se zapamćeno čuva u vidu električnih impulsa koji se prenose od jednog neurona ka drugom, a i u formi kemijskih signala koje međusobno razmjenjuju živčane stanice.

Sejnowski i njegove kolege – da bi razjasnili kako protječu ti procesi – napravili su potpuni računalni model dijela hipokampusa veličine jedne krvne stanice. Ispostavilo se da je simulacija rada čak i jednog tako maleckog dijela mozga vrlo složen računalni zadatak zbog ogromnog broja spojeva međunervnih stanica.

Promatrajući funkcioniranje sinapsi – živčanih završetaka – američki neurofiziolozi su otkrili nešto vrlo neobično.

Pokazalo se da je cijeli niz živčanih stanica bio povezan s jednim te istim “susjedima”, ali ne jednom, već s nekoliko sinapsi približno jednake veličine i obima. Iz toga su izveli zaključak da one prenose po dvije kopije jednog te istog signala.

S druge strane, sinapse koje povezuju neuron s drugim stanicama bile su drugih veličina. To je omogućilo američkim znanstvenicima da odrede “volumen” pojedinačnog neurona, odredivši tipični broj sinapsi različitih veličina na svakoj nervnoj stanici u hipokampusu.

Sejnowski i njegove kolege su utvrdili da neuroni sadrže neočekivano mnogo sinapsi različitih veličina, odnosno – čak 26 tipova živčanih završetaka, a svaki se razlikovao po obimu od susjednih za 8,3 posto.

Iz ovoga su izveli zaključak da svaki neuron može u sebi čuvati 4,7 bita raznih informacija (26 = 2 ^ 4,7).

Kako sve ovo funkcionira?

Tajna je u tome što sinapse ne prenose informacije garantirano, već sa šansom (biti prenijete) od približno 60 posto.

Pouzdanost prenošenja informacija i podataka osigurava se višekratnim ponavljanjem signala i posebnim sustavom “autobaždarenja” sinapsi čije se razmjere svake dvije sekunde povećavaju ili smanjuju, ovisno od zahtjeva (i signala) koji dolaze iz drugih dijelova mozga.

Zahvaljujući ovome, hipokampus je u stanju primiti 5-20 petabajta podataka, što je usporedivo s mogućnostima interneta.

Sejnowski – imajući upravo ovo u vidu – naglašava da je ljudski mozak najmoćniji kompjuter koji troši samo 20 wata energije, pri čemu naš živčani sustav operira količinama podataka koji su nedostupni čak i za suvremene superkompjutore.

Amerikanci računaju da će ova njihova otkrića biti inspiracija za pokušaj da se mogućnosti ljudskog mozga iskoriste za pravljenje super učinkovitih računalnih strojeva.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Postoji više načina na koje depresija može utjecati na mozak

Stručnjaci nisu sigurni zašto depresija dovodi do kognitivne disfunkcije, ali se slažu da postoji određena veza.

Kognitivna disfunkcija dovodi do osjećaja koji se najbolje može opisati kao “mozak u magli”, gdje pacijent osjeća manjak koncentracije, fokusa, i manjak memorije.

Depresija ima veliki utjecaj na dio mozga koji je posvećen upravo memoriji.

Problemi koji se razvijaju iz nedostatka pamćenja i problema u fokusiranju zbog depresije su brojni.

Oni mogu dovesti do trenja u odnosima, da se oporavljate od depresije teže, pa čak i uzrokovati fizičke ozljede. Jedan od načina da depresija utječe na mozak je i područje fokusa.

Kada je umanjena vaša sposobnost da se usredotočite, stvari koje ste čuli ili pročitali nisu se pravilno sačuvale u vašu “memorijsku banku”. Tako, na primjer, ako je vaš suprug tražio od vas da kupite neke stvari u dučanu, može vam se dogoditi da zaboravite jedan ili više predmeta ili čak da se zaustavite u dučanu s upitnikom iznad glave.

Iako ovaj nedostatak fokusa može izgledati kao rezultat nepažnje, depresija je glavni uzrok. Patite li od depresije, na poslu se također može stvoriti niz problema.

Problemi s pamćenjem i fokusom mogu dovesti do problema u završetku zadatka onako kako je ispravno. Rezultirajući stres može napraviti veći izazov kada je u pitanju depresija.

Postoje načini na koje možete osloboditi od depresije i vratiti u prvobitno, svježe stanje. Koristeći neke od prirodnih rješenja, “dobit ćete” svoj ​​život natrag. Vježba je vjerojatno nešto što se najčešće preporučuje kao prirodni tretman za depresiju.

Pokretanje vašeg tijela i to svakodnevno, je odličan način da se izbavite iz depresije, savjetuje Worldhealthinfo.

Možete uspješno povećati svoj ​​nivo serotonina. Hrana bogata omega 3 masnim kiselinama, kao što su losos i zdrave masti poput kokosovog ulja su također preporučljivi.

Jedući hranu s proteinima također će se povećati razinu serotonina. Na kraju smanjite ili skroz prestanite konzumirati kofein.
 
(b92.net/uredio:NSP)