Kambodža se pridružila skupini azijskih zemalja koje su odlučile vraćati natrag pošiljke plastičnog smeća koje su im poslale zapadne kompanije, javlja CNN

Dužnosnici te zemlje priopćili su u srijedu kako će Sjedinjenim Državama i Kanadi poslati natrag njihovih 1600 tona smeća.

“Kambodža nije kanta za smeće“

Neth Pheaktra, državni tajnik i glasnogovornik Ministarstva okoliša, izjavio je kako su u utorak u glavnoj jugozapadnoj luci Sihanoukville nađena 83 kontejnera plastičnog otpada. Bili su označeni kao “proizvodi koji se mogu reciklirati” te nisu imali oznaku da sadrže plastični otpad.

“Kambodža nije kanta za smeće u koju strane zemlje mogu bacati svoj otpad. Dodatno, vlada se oštro protivi svakom pokušaju uvoza plastičnog otpada i maziva za recikliranje”, rekao je Pheaktra.

Ovo je samo posljednji u nizu incidenata u globalnoj krizi rješavanja smeća, pri kojoj se iz zapadnih zemalja pokušava u jugoistočnu Aziju poslati elektronički otpad i plastika.

Azija se bori za čišći okoliš

Kina je 2018., u sklopu inicijative za čišći okoliš, zabranila uvoz plastičnog otpada, nakon čega su svjetski opskrbni lanci usmjerili svoj otpad prema Maleziji ili Filipinima.

U svibnju ove godine Malezija je vratila 450 tona plastičnog otpada u Veliku Britaniju, Kanadu, SAD, Japan i Nizozemsku.

(index.hr)

Amerikanci bacaju oko 150.000 tona hrane dnevno ili više od 400 grama po osobi, prema objavljenom istraživanju koje precizira da se najčešće baca voće i povrće

Ta hrana koja se baca u kantu za smeće uzgajala se na oko sedam posto američkog poljoprivrednog zemljišta i tisuće milijardi litara vode su upotrijebljene za njezin uzgoj, kaže se u članku koji je objavio list PLOS ONE.

Ta hrana također predstavlja 30 posto kalorija koje svakodnevno konzumira svaki Amerikanac.

Voće i povrće predstavljaju 39 posto svih namirnica, nakon kojih slijede mliječni proizvodi (17 posto), meso (14 posto) i žitarice (12 posto).

Među najrjeđe odbacivanom hranom su čips, ulje, slatkiši i bezalkoholni napici.

“Bolji prehrambeni režimi se temelje na većem udjelu voća i povrća, koje se bace u većim količinama od drugih namirnica”, objašnjava Meredith Niles, suautorica istraživanja i asistentica na sveučilištu u Vermontu.

“Zdrava prehrana je važna i ona je izvor brojnih prednosti, a što više pazimo na prehranu, sve smo svjesniji bacanja hrane”, dodala je.

Istraživanje, koje se temelji na državnim podacima i anketama o bacanju hrane između 2007. i 2014. godine, izvještava o “značajnom” utjecaju na okoliš i na poljoprivrednike. “Taj otpad odgovara žetvama” s više od 350 milijuna kg pesticida i gotovo milijardu kilograma gnojiva “svake godine”, prema tom izvoru.

Među mogućim rješenjima problema, istraživanje predlaže obuku potrošača kako bolje pripremiti i uskladištiti svježe voće i povrće i predlaže da vlada usvoji programe sprečavanja bacanja hrane.

Glavni autor Zach Conrad iz ureda za poljoprivredna istraživanja u Sjevernoj Dakoti je istaknuo da se hrana baca na nekoliko razina.

“Holistički pristup će postati sve važniji u pronalaženju trajnih načina za potrebe rastuće svjetske populacije”, zaključio je.

(nacional.hr)

Indija je slijedila vodeću ulogu Kine i zabranila uvoz čvrstog plastičnog otpada u nastojanju da se uhvati u koštac sa vlastitom ekološkom krizom – no taj je korak još više pridonio sve većoj globalnoj krizi recikliranja i plastike

Prije godinu dana, kineska vlada je provela svoju politiku „Nacionalnog mača“, koja je zaustavila masovni protok plastičnog otpada koji se može reciklirati iz zapadnih zemalja.

Uvoz plastike u Kinu pao je za 99 posto otkako je novo uvozno ograničenje nedavno stupilo na snagu.

Do kineske zabrane, SAD, Velika Britanija, Njemačka i Japan bile su među najvećim izvoznicima plastičnog otpada u Kinu.

Nova pravila prisilila su ih da potraže neko drugo mjesto gdje će pohraniti svoj plastični otpad za recikliranje. Izvoz Velike Britanije u Maleziju gotovo se utrostručio, dok je izvoz u Tajland sada 50 puta veći. SAD je najveći izvoznik plastike u Maleziju, u razdoblju od siječnja do srpnja 2018. izvezeno je 195.444 tone u tu zemlju.

Međutim, kineske i indijske zabrane pokazale su da je izvoz plastičnog otpada neodrživ – a Tajland i Malezija također su najavile zabrane, ne želeći nastaviti biti odlagalište za svjetski plastični otpad.

Dok je kratkoročno rješenje problema za zapadne zemlje bilo pronalaženje alternativnih tržišta, dugoročno rješenje, prema riječima britanskog tajnika za okoliš Michaela Govea, jest “zaustaviti izvoz našeg smeća”.

Sadašnji razvoj na području zbrinjavanja plastičnog otpada vjerojatno će ujediniti neke zemlje, vjeruje Yoichi Shimatsu, ekološki novinar i bivši predavač na Sveučilištu Tsinghua u Kini. Plastični otpad ima ogroman negativan učinak na ljudsko zdravlje, upozorio je.

“Spojevi bazirani na organskom ugljiku … djeluju kao hormonski disruptori (ometaju rad hormona u tijelu), koji posebno ometaju endokrini sustav i ženske reproduktivne organe, ostavljajući komplicirane poremećaje i urođene mane” – objasnio je i nadodao, da pravilno zbrinjavanje plastičnog otpada zahtijeva skupu obradu tehnologija koja uključuje spaljivanje uz pomoć plazme.

To bi povećalo trošak odlaganja plastike, koja se trenutno jednostavno izvozi negdje drugdje. Međutim, kako sve veći broj zemalja zabranjuje uvoz plastičnog otpada, razvijeni svijet bi mogao ostati bez alternative, osim ako se pozabavi time kod kuće. No, postoje i drugi aspekti ovog problema.

Korištenje zemalja u razvoju kao deponija za otpad Zapadnih zemalja je “nemoralno, neetično i nepravedno”, izjavila je aktivistica za zaštitu okoliša dr. Vandana Shiva za RT.

“Nikada nije bilo toliko plastike uvedene u gospodarstvo. Posvuda smo imali lokalne i svježe proizvode. Plastika i ekonomija fosilnih goriva koja je to poduprla bila je samo malobrojna industrija koja je imala korist od toga – a onda je do danas sve počelo ovisiti o plastici i kulturi bacanja smeća” – rekla je Shiva.

U SAD-u, Nacionalna udruga za otpad i recikliranje (NWRA) nedavno je zatražila od predsjednika Donalda Trumpa da ukine sankcije Kini u sklopu trgovinskih razgovora s kineskom vladom, odbijajući ono što su nazvali “nerealnim ograničenjima na uvoz reciklirajućih materijala” i rekavši da bi zabrana mogla dovesti do gubitka tisuća radnih mjesta.

Dok zapadnjaci poslušno odvajaju svoje papire i plastiku, vjerujući da će se ispravno reciklirati u dalekim zemljama, to često nije slučaj.

Istraživanje organizacije Greenpeace prošle godine je otkrilo da se veći dio otpada koji se šalje u Maleziju na recikliranje uopće ne reciklira, već se spaljuje (dodajući onečišćenje u zrak) ili se jednostavno baca. Zemlje u koje Zapad šalje svoj otpad, otpadne vode su tako preplavljene tim istim otpadom, da su dovele do javnih i ekoloških kriza za koje se malo čuje u svijetu.

“Sustav međunarodne trgovine otpadom je slomljen i temelji se na lažnim pretpostavkama o tome što se doista događa sa otpadom” – kazao je Heng Kiah Chun, član Greenpeacea.

Recikliranje može biti dobro i unosno – ako sustavi rade – ali pravi problem, kažu stručnjaci, je prekomjerna proizvodnja plastike općenito. Vlade diljem svijeta doista su se odlučile na smanjenje proizvodnje nepotrebne plastike.

Osim što zabranjuje uvoz plastičnog otpada, Indija je postavila cilj da postupno ukine plastiku za jednokratnu uporabu do 2022. godine.

EU se dogovorila da zabrani neke plastične proizvode za jednokratnu uporabu, uključujući jednokratne plastične tanjure, pribor za jelo, slamke, plastične pupoljke i mješalice za piće, u pokušaju borbe protiv onečišćenja mora.

Nevjerojatnih 60 posto od 25,8 milijuna metričkih tona plastičnog otpada proizvedenog u EU-u svake godine dolazi iz područja ambalaže, od kojih se većina na kraju izvozi kako bi se “reciklirala” negdje u Aziji.

No mali koraci u tom smjeru nisu dovoljni, tvrde zagovornici kampanje. Plastika je samo “jedan od simptoma ekološke krize” koja ide ruku pod ruku s činjenicom da su lokalni i održivi sustavi hrane “uništeni”.

Naposljetku, plastika bi mogla postati doslovno problem za sve ljude na zemlji, iako je nekoć bila priznata kao znanstveno otkriće.

Plastika sve više izgleda kao jedno od onih znanstvenih čuda iz poslijeratnih godina kao što je nuklearna energija, s negativnom stranom mnogo lošijom od bilo koje koristi.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Zemlje diljem svijeta su počele snositi posljedice zbog nakupljanja otpada, nakon što je Kina ove godine prestala uvoziti smeće koje se može reciklirati

Japan je postao najnovija zemlja, iza Amerike, koju je ozbiljno opteretila industrija recikliranja.

Kineska zabrana uvoza odnosi se na 24 vrste čvrstih otpadnih materijala, kao što su boce gaziranih pića, mješoviti papir, reciklirani čelik i novinski papir, utjecalo je na lanac recikliranja širom svijeta.

Japan, koji je prošle godine izvezao oko polovice svojih 1,5 milijuna tona plastičnog otpada, sada ga gomila sve više i guši se u vlastitom smeću, a mnoge lokalne vlasti nastoje se nositi sa problemom.

Oko četvrtina od 102 jedinica lokalne samouprave počela su prekomjerno nakupljanje plastičnog otpada, koji u nekim slučajevima prelazi sanitarne norme, pokazali su podaci Ministarstva zaštite okoliša ovaj tjedan.

Najmanje 34 općina istaknula je da ne uspijevaju pronaći nova odredišta za vanjsko zbrinjavanje svoje plastike nakon što su domaći troškovi obrade otpada porasli višestruko.

Kina je odbila prihvatiti daljnji uvoz smeća što nadilazi japansku reciklažnu industriju, s 34,9 posto tvrtki u Japanu trenutno je ograničeno ili razmatraju ograničavanje količine plastičnih masa koje mogu prihvatiti.

Kako bi se riješio problem, japansko ministarstvo priopćilo je kako će proširiti domaće kapacitete za obradu plastičnog otpada. Vlada također želi uvesti mjere za sprečavanje ilegalnog skladištenja i proširenje uporabe bioplastike, koja je biorazgradiva.

Sličan problem prijavljen je ovog vikenda u Velikoj Britaniji, koja je prošle godine izvezla oko dvije trećine otpada za recikliranje.

Udruga lokalnih vlada (LGA) okrivila je kinesku zabranu za promjenu metoda recikliranja koje prisiljavaju lokalne vlasti da dodaju dodatnih 500.000 funti godišnje u cijenu recikliranja otpada.

“Jasno je da zabrana uvoza otpada u Kinu, koju bi uskoro mogle provesti druge zemlje, mogla imati značajan utjecaj na sposobnost vijeća da se pobrine za otpad” – rekao je Martin Tett, glasnogovornik okoliša za LGA.

Kina, koja je tijekom posljednjih 25 godina primala oko 45 posto svjetskog kumulativnog plastičnog uvoza, bez sumnje je imala ogroman utjecaj na globalni sustav recikliranja.

Dok su mnoge kineske tvrtke preselile svoje operacije u Maleziju, ova azijska zemlja nema kapacitet da bi zamjenila Kinu i ovog tjedna je nametnula tromjesečnu zabranu uvoza otpada.

Mi “ćemo učiniti sve kako bi osigurali da Malezija ne bude plastična smeća razvijenih zemalja” – rekao je ministar znanosti, tehnologije i zaštite okoliša i klimatskih promjena Yeo Bee Yin.

Vijetnam, koji je jednom pozdravljao inozemne pošiljke smeća, također se sada teško nosi sa recikliranim materijalima, te je nametnuo privremenu zabranu uvoza između lipnja i listopada.

Tajland, druga svjetska destinacija plastičnih proizvoda, navodno će zabraniti uvoz do 2021. godine. Zatvaranje azijskih zemalja za uvoz plastičnog otpada također će utjecati na SAD, koji je u prvih šest mjeseci ove godine izvozio otpad za recikliranje u Tajland, Maleziju i Vijetnam.

NoviSvjetskiPoredak.com

Stotine tisuća tona otpada za kojeg su Amerikanci vjerovali da će se reciklirati sada se gomila u postrojenjima za preradu ili se baca na odlagališta, budući da je stupila na snagu odluka Kine za zaustavljanjem otkupa smeća

Odluka o zabrani uvoza 24 vrste otpada u Pekingu od 2017. pokazala je napokon pravu destinaciju većine zapadnog otpada: on je bili otpremljen u kineske tvornice, gdje je bio očišćen i prerađen u sirovine.

Kina je prošle godine kupila polovicu svog američkog otpada, a od 1992. godine reciklirala je 72 posto svjetske plastike, pokazalo je istraživanje u časopisu Science Advances.

Sve bi se to moglo naglo zaustaviti ako se Kina odluči zaustaviti skoro sav uvoz papirnatog i plastičnog otpada, a postavili su vrijednost 0,5 posto na uvoz kartonskog i metalnog otpada koje većina američkih postrojenja za preradu nije mogla ispuniti.

“Nema jedinstvene zemlje, pa čak vjerojatno i skupine zemalja, koji mogu preuzeti volumen koji je Kina uvozila” – rekla je Adina Renee Adler iz Instituta za recikliranje otpadnih voda u Washingtonu.

“Najveći problem ovdje je da je Kina samo dala vrlo malo vremena industriji da napravi tranziciju.”

Smeće koje se prethodno otpremalo u Kinu sada se skuplja na mjestima poput pogona za preradu u gradu Elkridgeu u državi Maryland, gdje svaki dan iz velikih gradova SAD-a dolaze silne količine smeća. Distrikt već plaća 75 dolara za recikliranje jedne tone otpada, i samo 46 dolara po toni za smeće koje se spali kako bi se generirala električna energija.

“Bilo je vrijeme prije nekoliko godina kada je bilo jeftinije reciklirati. To više nije slučaj” – rekao je Christopher Shorter, direktor javnih radova u gradu Washingtonu. Grad navodno misli uvesti naplatu bacanja otpada po težini.

Bill Caesar, voditelj tvrtke za zbrinjavanje otpada WCA u Houstonu, upozorio je kako će Amerikanci “morati početi plaćati više za povlasticu recikliranja”.

SAD imaju vrlo malo domaćih mogućnosti za obradu i recikliraju otpada, nakon čega se već desetljećima koriste isporuke u inozemstvo. Jedan konzervativni kolumnist ukazao je na gomilanje smeća kao dokaz da je recikliranje cijelo vrijeme bila muljaža.

“Prljava tajna recikliranja je da je ovisilo o spremnosti zemalja Trećeg svijeta da preuzmu naše smeće kako bi se progresivni političari mogli pretvarati da je njihov moralni otpad spasio planet” – napisao je Daniel Greenfield u časopisu Front Page.

Nadalje, tome svemu se suprotstavlja tekući trgovinski rat između Washingtona i Pekinga. Uprava Donald Trumpa je nametnula carine na velik broj kineskih uvoznih proizvoda, pri čemu je Kina reagirala istom mjerom.

U ožujku je američko izaslanstvo od Svjetske trgovinske organizacije zahtijevalo da Peking nastavi kupovati američki otpad.

Uvozna ograničenja KIne na recikliranu robu uzrokovala su temeljne prekide u globalnim opskrbnim lancima za otpadne materijale, usmjeravajući ih daleko od produktivne upotrebe i odlaganja” – istaknuo je glasnogovornik američke vlade na sjednici WTO-a u Ženevi, tražeći da “Kina odmah zaustavi provedbu te revidira ove mjere na način koji je u skladu s postojećim međunarodnim standardima za trgovinu otpadnim materijalima”.

Peking je odgovorio da će dodatno prestati kupovati 32 vrste otpada.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Godinama je Tihi ocean nadahnjivao skladatelje, slikare i pisce koji su stvarali remek-djela koja su hvalila njegovu ljepotu

Nažalost, to je sada samo dio prošlosti. Tihi ocean je sada jedno veliko ogromano odlagalište smeća koje pokriva 600.000 kvadratnih milja, i to zahvaljujući svim vrstama otpada – uključujući boce, užad, plastične vrećice, ribarske mreže i plutače.

Istraživanja objavljena u znanstvenim izvješćima nazivaju ga “Great Pacific Garbage Patch” (GPGP) i to područje je dvostruko veće od Teksasa, i tri puta veće od Francuske.

Najgori dio je da to područje na kojem se nalazi otpad ne pokazuje znakove smanjenja.

Ekolozi su pokazali svoju zabrinutost nakon što su istraživači organizacije “The Ocean Cleanup Foundation” istraživali gomilanje otpadaka između Kalifornije i Havaja. Komadi od plastike koje su vidjeli zalijepljene zajedno imali su preko metar u promjeru.

Boyan Slat, osnivač organizacije “Ocean Cleanup”, opisao je situaciju kao “vremensku bombu”, jer će se tona smeća raspasti u mikro-plastiku tijekom sljedećih nekoliko desetljeća “ako ništa ne poduzmemo”.

Količina otpada gotovo je udvostručena i ima najmanje 79.000 tona plastike. Taj je broj, prema znanstvenim izvješćima, četiri do 16 puta veći nego što je otkriveno godinu dana prije.

Godinu dana nakon što je izašao prvi skup nalaza, istraživači su proveli ekspediciju sa više brodova i prikupili 1,2 milijuna uzoraka vode iz istog područja. Koristili su velike mreže kako bi pribavili ostatke otpada i snimili mnogo zračnih fotografija kako bi proučili GPGP.

Dr. Julia Reisser, glavni znanstvenik ekspedicije, izrazila je iznenađenje nad ogromnim količinama plastike koju su vidjeli. Nažalost, podaci pokazuju da se ovi masivni zagađivači iz oceana neće uskoro smanjiti.

U izvješću se navodi da prema povijesnim podacima iz površinskih mrežnih točaka, razine plastičnog onečišćenja rastu “eksponencijalno unutar GPGP-a”. Stopa po kojoj se plastična masa nagomilava brzinu kojom čuvari oceanograf. Da bi se stvari pogoršale, razina plastičnog onečišćenja raste brže u odnosu na okolnu vodu.

Oceanograf Laurent Lebreton, glavni autor studije, je priznao da su rezultati istraživanja depresivni, te se pita kako su zagađivači – uključujući i WC daske – pronašli put u ocean.

Dodaje da otpad također može prenijeti invazivne organizme preko oceanskih bazena. Zagađivanje vode zaista je uznemirujuće za ljude, ali je još uznemirujuće za morski život.

Kako možemo djelovati sada, prije nego što bude prekasno?

Trebamo oceane, a morski život je njihovo sklonište. Sada kada onečišćenje predstavlja veliku prijetnju tim prirodnim resursima, vrijeme je da napravimo potez da ih spasimo, korak po korak. Može potrajati i nekoliko godina, čak i desetljeća, ali moramo početi sada, dok još imamo vremena.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kineski carinski službenici zabranili su uvoz 469 tona krutog otpada iz SAD-a, čiji je uvoz nedavno zabranjen i poslali smeće natrag u Ameriku, izvijestila je tiskovna agencija Xinhua

Inspektorima u Hangzhou, glavnom gradu istočne provincije Zhejiang, pronašli su otpad koji se sastojao od otpadnog papira pomiješanog s otpadnim metalnim dijelovima i korištenim bocama za piće, navodi agencija. Isporuke čvrstog otpada su zabranjene od strane Pekinga.

Carinske vlasti zahtijevale su da se smeće vrati u Ameriku što je prije moguće.

Krajem 2017. Kina je zabranila uvoz 24 vrste krutog otpada u zemlju u sklopu borbe protiv onečišćenja okoliša.

Prije je Kina bila globalni uvoznik smeća, uključujući i Sjedinjene Države, koje su bile jedan od najvećih dobavljača.

Kina je već dugo godina najveća zemlja za reciklažu smeća u svijetu koja obrađuje više od 50 posto globalnog izvoza otpadnog plastičnog materijala, papira i metala u 2016. godini.

Te godine su Sjedinjene Države platile Kini 5,2 milijarde dolara za recikliranje 16 milijuna tona otpada.

“Velike količine prljavog otpada ili čak opasnog otpada miješa se sa krutim otpadom koji se može koristiti kao sirovine”, izjavio je Peking, objašnjavajući svoju odluku Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. “Zagađenje okoliša u Kini je sada ozbiljno.”

Kada je kinesko gospodarstvo bilo slabije nego danas, bilo je jeftinije da zemlja s niskim troškovima rada reciklira materijale. Međutim, kako je gospodarstvo raslo, obrada smeća postala je sve manje i manje profitabilna osim što je došlo do velikog zagađenja.

Izvješća koja su došla u javnost govore da nakon zabrane uvoza otpada, razvijene zemlje posebice SAD, imaju probleme sa uklanjanjem smeća.

Steve Frank iz kompanije Pioneer Recycling u Portlandu, Oregon, izjavio je za NPR da “ostatak svijeta ne može nadoknaditi tu prazninu (koju je napravila Kina)”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Besmisleno je pakirati “nešto što je prolazno kao hrana u nečemu neuništivom poput plastike”

Prošle veljače u Amsterdamu je pokrenut “prvi supermarket bez plastike”.

Kupci koji idu u ulicu Jan Pieter Heijestraatovoj u sumpermarkete Ekoplaze, nizozemskog lanca supermarketa, sada mogu birati između više od 700 proizvoda bez plastike, kao što su žitarice, čokolada, mliječni proizvodi, svježe voće, meso, riža, umaci, grickalice, povrće i jogurt.

Sve su namirnice u supermarketu pakirane u kompozitni materijal ili karton, staklo i metal umjesto plastike.

U priopćenju je izvršni direktor Ekoplaze Erik Does rekao: “Trgovačke ulice u kojima se ne koristi plastični materijal su važan korak ka svjetlijoj budućnosti za hranu i piće, a pogotovo za biosferu”.

On je dodao: „Znamo da je našim kupcima već dosta proizvoda koji su pakirani u guste slojeve plastične ambalaže.”

Ekoplaza ima 74 trgovine diljem Nizozemske. Lanac supermarketa također planira pokrenuti slične projekte u svim svojim podružnicama do kraja 2018. godine.

Sian Sutherland, suosnivačica “Plastičnog Planeta”, organizacije za zaštitu okoliša koja stoji iza ovog projekta, izrazila je nadu da će ih i drugi trgovci hranom uskoro slijediti. Sutherland smatra da je besmisleno pakirati “nešto što je prolazno kao hrana u nečemu neuništivo kao plastika”.

Nastavila je s time da će najveći europski supermarketi imati koristi ako budu slijedili korake supermarketa Ekoplaze, jer uvođenje ovakvih projektata uvelike smanjuje plastični otpad.

Masivni plastični otisci čovječanstva mogu se pratiti na sva područja širom svijeta, kao što su naši oceani i “u želucima i šupljinama morskih ptica, kornjača, pa čak i malenih planktona”.

Prema nedavnom istraživanju objavljenom u časopisu Science Advances, od pedesetih godina prošlog stoljeća proizvedeno je, distribuirano i baćeno više od 8,3 milijarde tona plastike.

Najmanje 6,3 milijarde tona plastike može se kategorizirati kao otpad. Međutim, samo je devet posto tog iznosa reciklirano, a 12 posto je spaljeno.

Ostatak koji čini barem 79 posto plastičnog otpada skuplja se na odlagalištima ili zagađuje okoliš.

Jenna Jambeck, koautorica studije i izvanredni profesor inženjeringa na Sveučilištu u Georgiji, komentirala je da budući da najveći dio plastike “nije biorazgradiv u bilo kojem smislu”, plastični otpad kojeg proizvodimo može ostati u prirodi najmanje stotinama ili čak tisućama godina.

Upozorila je da njihovi izračuni naglašavaju potrebu da ponovno razmotrimo “materijale koje koristimo i našu praksu upravljanja otpadom”.

Roland Geyer, glavni autor studije i industrijski ekolog sa Kalifornijskog sveučilišta Santa Barbara, dodao je kako treba uspostaviti neposredne mjere za zaustavljanje plastičnog otpada koji se redovito proizvodi.

Ali čini se da sve više trgovaca i vlada pokreće svoj udio kako bi se smanjilo plastično onečišćenje.

Tajvanska Agencija za zaštitu okoliša predložila je hrabri 12-godišnji vremenski rok za iskorjenjivanje četiri vrste jednokratnih plastičnih masa do 2030. Jednom kada se uspješno uvede, može eliminirati potrebu za jednokratnim posuđem, slamkama za piće, vrećicama za kupovinu i čašama za piće.

U Čileu je prodaja plastičnih vrećica za jednokratnu uporabu zabranjena u 102 obalna sela i gradova.

U međuvremenu, Kenija je uvela zakon koji će kažnjavati zatvorskom kaznom sve one koji izrađuju, prodaju ili nose plastične vrećice.

U Škotskoj je bilo planova da se zabrani proizvodnja i prodaja nekih plastičnih proizvoda, zajedno sa plastičnim slamkama.

Ako vlade i trgovci širom svijeta budu odradili svoj dio, moguće je da se plastično zagađenje svede na najmanju moguću mjeru.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Usred straha od potencijalno razarajućeg trgovinskog rata između SAD-a i Kine, Washington je pozvao Peking da ne provede zabranu uvoza američkog smeća i materijala koji se može reciklirati, a koju je azijski gigant zaprijetio da će nametnuti prošlog srpnja

U nastojanju da se bori sa “protuzakonitim priljevom stranog smeća” u Kinu, prošlog je mjeseca kinesko je Ministarstvo zaštite okoliša obavijestilo Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) da planira zabraniti uvoz 24 vrste čvrstih otpadnih materijala, kao što su boce gaziranih pića, mješoviti papir, reciklirani čelik i novinski papir.

Unatoč prijetnjama za provedbu zabrane do kraja godine, dokument navodi da „predloženi datum usvajanja” tek „treba utvrditi.”

Zabrinuti zbog masivnog utjecaja koji bi zabrana mogla imati na američko gospodarstvo, američki trgovinski predstavnik u petak je pozvao Kinu da preispita svoju odluku.

“Tražimo da Kina odmah zaustavi provedbu i revidira ove mjere na način koji je u skladu s postojećim međunarodnim standardima za trgovinu otpadnim materijalima koji pružaju globalni okvir za transparentnu i ekološki prihvatljivu trgovinu recikliranim robama” – izjavio je glasnogovornik američke vlade na Vijeću WTO-a sjednice Trgovine robom u Ženevi.

“Kineska uvozna ograničenja na recikliranu robu uzrokovala su temeljne prekide u globalnim opskrbnim lancima materijalnih otpadaka, usmjeravajući ih dalje od produktivne ponovne upotrebe prema sve većem odlaganju” – istaknuo je trgovinski zastupnik Reuters.

Zahtjev Washingtona došao je dan nakon što je predsjednik Donald Trump naredio Američkom trgovinskom predstavniku (USTR) da povisi tarife na najmanje 50 milijardi dolara kineskog izvoza u Ameriku.

Iako je Trump dao 15 dana da USTR-u predloži popis kineskih proizvoda koji će biti ciljani, Kinesko ministarstvo trgovine je već zaprijetilo da će poduzeti pravne akcije protiv SAD-a putem WTO-a. Zemlja također razmišlja o 128 američkih proizvoda kojima bi nametnuli oštre uvozne tarife.

Kinesko ministarstvo vanjskih poslova također je poslalo jasnu poruku da ima sve potrebne načine da se uključi u trgovinski rat sa SAD-om, ali je pozvalo Washington na preispitivanje agresivne ekonomske politike. Peking je upozorio da će “američki potrošači i poduzeća snositi najveći teret” trgovinskog rata s Kinom.

#Kina je daleko najveći uvoznik američkog smeća. Zabrana uvoza američkog otpada imat će katastrofalni utjecaj na američko tržište rada i potaknut će troškove gospodarenja otpadom. Prema institutu US Institute of Recycling Industries (ISRI), samo 2016. godine američki izvoz otpada u Kinu iznosio je 5,6 milijardi dolara, a industriji je osigurala 155.000 radnih mjesta.

Dok se kineski predstavnik na sastanku održanom u petak u Ženevi složio da Pekingu prikaže zabrinutosti Sjedinjenih Američkih Država, izaslanik je i dalje istaknuo kako su, u konačnici, pojedine zemlje odgovorne za vlastiti otpad.

Ako azijski gigant zatvori svoje tržište za gospodarenje otpadom, centri za recikliranje širom SAD-a bit će suočeni s teškim izborom.

Najvjerodostojnija opcija bila bi preusmjeriti tokove američkog smeća u zemlje trećeg svijeta, npr. Afriku i njih zatrpati sa svojim otpadom, no oni možda nemaju objekte za sigurno recikliranje.

To bi izazvalo zabrinutost zbog mogućeg onečišćenja okoliša, istaknuo je predstavnik EU na sastanku WTO-a.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Govore vam da je globalno zagrijavanje najveća prijetnja čovječanstvu. No lažu vas…

U javnost su iscurile fotografije koje prikazuju štetu koja se radi oceanima našeg planeta na kojoj na kojoj je prikazano šokantno „more plastike i stiropora”. Fotografije su snimljene u blizini spokojnog karipskog otoka.

Fotografkinja Caroline Power, koji se specijalizirala za podvodnu fotografiju, posvetila je svoju karijeru sa naglaskom na štetu koju plastični otpad radi našim oceanima.

Ona je svjedočila “morskom pokrivaču” koji se sastojao od plastičnih vilica, boca i smeća između otoka Roatan i Cayos Cochinos, na obalama Hondurasa.

„Vidim nešto što nas polako ubija, a do čega mi je stalo, polako se davi do smrti zbog ljudskog otpada i to je poražavajuće”, rekla je Caroline.

„Nakon što je otpad bačen u ocean, nevjerojatno ga je teško i skupo ukloniti. Ključ je da se zaustavi bacanje smeća prije nego što uđe u ocean.”

„Kako da se to dogodi, moramo poboljšati gospodarenje otpadom, obrazovati se u svezi okoliša i provesti recikliranje na globalnoj razini. To je veliki problem razvijenih zemalja (kao i čitavog svijeta), također.”

Najgore smeće je ronilački tim pronašao oko 25 kilometara od obale Roatana prema marini Cayos Cochinos Marine Reserve.

„Bili smo na ronilačkom izletu oko niza otoka koji nisu sasvim vidljivi na površini oceana. To područje je jedno od najčišćih dijelova za ronjenje u ovom dijelu Kariba„ – prisjetila se gđa Powers.

Ona je rekla da su prolazili kroz plutajuće smeće „gotovo 8 kilometara”, dodajući: „Svugdje smo gledali, plastične vrećice u svim oblicima i veličinama: plastične torbe, boce, … svakave vrste plastičnih proizvoda. Neki su bili cijeli, a ostatak su bili samo komadi. Nažalost, mnoge kornjače, ribe, kitovi i morske ptice će zamijeniti one komadiće plastike za hranu.

„Mi smo tada došli na područje tragova smeća oko 3 kilometra široko koje je sezalo od horizonta do horizonta.”

„Tu je i naizgled beskonačan broj plastičnih vilica, žlica, boca za piće, i ploča. Bilo je slomljenih nogometnih lopti, četkica za zube, TV-a, i beskonačan broj cipela i natikača.”
 

 
Blue Planet Society, organizacija koja se zalaže za sprječavanje izlova i prevelike eskploatacije svjetskih oceana smatra da smeće potječe iz rijeke Motagua u Gvatemali, čije vode ulaze u more za vrijeme jakih kiša.

Rekli su da su slike „nevjerojatne”, dodajući: „Mi vidimo mnogo šokantnih slika uništavanja okoliša”

„Smeće iz rijeka Motagua u Guatemali zagađuje obalu Hondurasa i problem je u regiji već neko vrijeme.”

Powers dodaje, „tu je i nedostatak infrastrukture i obrazovanja, tako da mnogi ljudi ili spaljuju otpad ili ga bacaju u rijeke”.

Organizacija “Conservationists Oceana Europe” je izjavila: „Ako ne promijenimo naše ponašanje sada mi ćemo uskoro imati više plastike u oceanima nego riba.”
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com