Poznata vrsta bakterija pokazala je sposobnost da uđe u “zombi” stanje kada se suoče s negostoljubivim uvjetima

Ova strategija preživljavanja može se objasniti zašto se drugi mikroorganizmi još uvijek pojavljuju unatoč tome što se naizgled iskorjenjuju antibioticima, izgladnjivanjem ili drugim radnjama.

Formalno nazvan “oligotrofni rast”, stanje je koje se razlikuje od normalnog mirovanja. Bakterije ostaju aktivne, ali njihovi stanični procesi usporavaju gotovo do razine hibernacije.

Iako su jednostavni jednostanični organizmi, bakterije posjeduju mnogo kompliciranih sposobnosti. Na primjer, mnogi sojevi reagiraju na teške životne uvjete formiranjem endospora oko bakterijskog tijela.

Omotač izrađen od izdržljivih materijala, endosporama pruža zaštitu od antibiotika, niskih temperatura, ultraljubičastog svjetla i drugih vanjskih čimbenika koji mogu oštetiti ili ubiti bakteriju.

Unutar zaštitnih granica endospora, bakterija ulazi u stanje mirovanja koje ne troši energiju niti joj je potrebna hrana.

Ona ostaje u snu sve dok okolina ne postane više benigna. Osjetivši sigurnije okruženje, mikroorganizam izlazi iz svoje spore.

Sposobnost stvaranja endospora omogućuje bakterijama koje uzrokuju bolesti da preživje liječenje antibioticima. Bakterijska infekcija mogla bi se povući nakon što je pacijent uzeo antibiotike, ali se bolest može vratiti kada preostali mikroorganizmi izađu iz svojih spora i počnu se razmnožavati.

Bakterije mogu ući u stanje slično zombijima

Istraživanje je nadgledamo od strane profesora Leendert Hamoen sa Sveučilišta u Amsterdamu i međunarodnog tima istraživača koji su proučavali bakterijeski soj Bacillus subtilis. Benigni soj bakterija tla, B. subtilis se često koristi kao modelni organizam.

Istraživači su odabrali mutantnu varijantu koja je izgubila sposobnost stvaranja endospora. Kao rezultat toga, nisu se mogle povući u stanje mirovanja kada su se suočili sa smrtonosnim uvjetima.

Za svoj eksperiment, istraživači su izgladnjeli varijantu B. subtilis i zabilježili rezultate. Na njihovo iznenađenje, neke su bakterije dugo preživljavale usprkos nedostatak hrane.

Lišene hranjivih tvari i nesposobne da formiraju zaštitne endospore, bakterije su koristile drugu metodu kako bi se zaštitile. Ugušile su stanične procese i smanjile ih na niske razine, ali ih nisu potpuno ugasili.

“Vidjeli smo jasne razlike između aktivnog stanja, stanja mirovanja i “zombi” stanja”, objasnio je Hamoen.

“Uobičajeno je da je Bacillus u obliku štapića, ali izgladnjele bakterije su se smanjile sve dok nisu bile skoro sferične.”

Neaktivne bakterije zatvorene unutar njihovih spora nisu pokazivale nikakve znakove aktivnosti. Ali mutirani B. subtilis nastavio je te aktivnosti na mnogo razina.

Varijanta B. subtilis je u tom stanju prolazila staničnu diobu jednom svaka četiri dana, za usporedbu kada se normalna bakterija reproducira svakih 40 minuta.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Istraživači sa Svečilišta u Pensilvaniji, Svečilišta Ilinois u Urbana-Champaign i Svečilišta u Cambridgeu stvorili su materijal kojeg nazivaju „metalno drvo“, a svoje istraživanje nedavno su objavili u časopisu Scientific Reports

Kažu da je ovaj novi materijal čvrst kao titanijum, dok je dovoljno lagan da može plutati na vodi.

Za sada, samo se mala količina ovog materijala može proizvesti u određenom periodu, ali ako se proizvodni proces bude mogao povećati, to bi dovelo do stvaranja vrlo izdržljivih proizvoda u rasponu od pametnih telefona do automobila koji su super-lagani.

Znanstvenici su uspjeli stvoriti ovaj materijal suspenzijom sitnih plastičnih kuglica od nekoliko stotina nanometara u vodi. Nakon toga, vodu su isparavali što je dovelo do slaganja kuglica u pravilan uzorak.

Zatim je korišteno elektroplatiranje tj. galvanostegija za oblaganje kuglica niklom, nakon čega je upotrebljen rastvarač za otapanje plastičnih kuglica i ostavljanje samo rešetki nikla.

Zbog male gustoće skoro 70% ovog materijala čini prazan prostor. To nije jedina stvar koja je zajednička sa običnim drvetom. Istraživač James Picul kaže da je razlog zbog kojeg se ovaj materijal naziva metalnim drvetom, njegova stanična priroda.

„Stanični materijali su porozni i ako pogledate drvo, upravo je to ono što vidite – dijelovi koji su masivni i gusti i napravljeni da drže strukturu, i dijelove koji su porozni i napravljeni da podrže biološke funkcije, kao što je transport do i od stanica“ – objasnio je Picul.

Istraživači trenutno mogu proizvesti komad metalnog drveta veličine poštanske markice za otprilike jedan dan. Potencijal ovog materijala može biti ogroman ako se proces proizvodnje bude efikasno povećao.

Arhitekti bi ga mogli koristiti za dizajniranje zgrada sa novim odnosima snage i težine, a proizvođači elektronike bi mogli oblagati svoje uređaje njime, dajući im dodatnu trajnost bez dodavanja velike težine.

Punjenje tih šupljina od nikla kemikalijama, istraživači bi čak mogli potencijalno pretvoriti materijal u laganu, punjivu bateriju.

Timothy J. Rupert, izvanredni profesor materijala i inženjeringa na Sveučilištu Irvine u Kaliforniji, koji nije bio uključen u istraživanje, također vidi potencijalne upotrebe metalnog drveta u transportu.

„Zamislivo je da se napravi automobil sa istim standardima sigurnosti koji se danas koriste, ali mnogo, mnogo lakši“ – rekao je Rupert za Philadelphia Inquirer. „To bi imalo ogromne implikacije na energetsku efikasnost.“

Drugim riječima, ovo metalno drvo bi moglo omogućiti električnim vozilima da imaju daleko veći domet, eliminirajući jedan od primarnih problema koji trenutno sprječava neke vozače da zamijene svoje automobile sa automobilima sa pogonom na fosilna goriva za ekološki prihvatljivije električne automobile.

(pcpress.rs)

Venera je poznata kao Zemljin najbliži planetarni brat, ali nova teorija može baciti staru teoriju “na glavu”, jer je naizgled Merkur zapravo najbliži susjed svake planete u Sunčevom sustavu

Istraživači koji stoje iza zapanjujuće nove teorije kažu da su nas desetljeća sumnjive znanosti i “grupnog razmišljanja” ostavili u potpuno netočnom razumijevanjem Sunčevog sustava.

Da budemo jasni, redoslijed kojim planeti kruže oko Sunca je isti – Merkur još uvijek hvata najviše sunčevih zraka jer je, astronomski govoreći, odmah pokraj Sunca i Venera još uvijek ima najbližu orbitu Zemlji.

Međutim, koristeći novu metodu izračunavanja prosječne udaljenosti između dvaju planetarnih tijela, skupina inženjera iz Nacionalnog opservatorija Los Alamos, američkog vojnog Inženjerskog razvojnog centra i NASA-e, sada vjeruje da je u prosjeku Merkur bliži nego Venera.

“Nekim fenomenom nepažnje, dvosmislenosti ili grupnog razmišljanja popularizatori znanosti širili su informacije na temelju pogrešne pretpostavke o prosječnoj udaljenosti između planeta” – pišu inženjeri Tom Stockman, Gabriel Monroe i Samuel Cordner u komentaru objavljenom u časopisu Physics Today.

Trenutna metodologija koja se koristi za izračun udaljenosti između planetarnih tijela uključuje njihovu relativnu udaljenost od Sunca, mjereno u Astronomskim jedinicama (AU). Zemlja je točno 1 AU udaljena od Sunca, Venera je na 0,722 AU i Merkur na 0,387 AU.

Međutim, zbunjenost u smislu naše blizine susjednim planetama nastaje zato što svi kružimo različitim brzinama i tako trošimo različitu količinu vremena da obiđemo Sunce, što znači da je Merkur često, opet u prosjeku, mnogo bliži Zemlji nego Veneri.

To je mjesto gdje smo proveli metodu “točka-krug”. PCM jednadžba izračunava prosječnu udaljenost između dvaju planetarnih tijela u koncentričnim, koplanarnim (u istoj ravnini) i kružnim orbitama, kako bi se objasnile sve varijacije između putanja planeta.

Zanimljivo, to znači da je uz Zemlju, Merkur zapravo bliži svim drugim planetima, uključujući i ekstremne poput Neptuna, pa čak i patuljastog planeta Plutona.

Nalazi tima i novi pristup tek trebaju biti recenzirani, ali, ako ih se prihvati, mogu se pokazati kao zapanjujuće otkriće kao novi nalaz da se Mjesec zapravo unutar Zemljine atmosfere.

Jednom kada se dosadašnji podaci ispravno recenziraju, ako se pokažu ispravnim, PCM može pomoći u brzom izračunu udaljenosti između bilo kojeg skupa tijela u orbiti od umjetnih satelita do udaljenih planeta i mjeseca.

“U svakom slučaju, barem sada znamo da Venera nije naš najbliži susjed – i da je Merkur svačiji susjed” – navode autori.

No mainstream znanstvnici teško da će prihvatiti takva otkrića jer bi to imalo velike posljedice za današnju kvarnu, korupmiranu i politički zavisnu znanost.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ne tako davno otkriveno je da su svjetske razine mora bile znatno više nego danas

Međutim, čini se da se ta činjenica izgubila usred vike i dreke mainstream medija oko kontraverznog globalnog zatopljenja i zabrinutosti oko porasta razine mora.

Godine 2008. arheološka iskopina na utvrdi u Kentu otkrila je srednjovjekovnu luku za brodove – kilometrima od mjesta gdje se nalazi britanska obala. To znači da su razine oceana prije 2.000 godina bile značajno više nego što su danas, i dosegle su mnogo dalje razine u unutrašnjosti nego što se ranije mislilo.

Arheolog engleskog naslijeđa Tony Wilmott komentirao je: „Opće je poznato da je rimska utvrda Richborough bila prije dvije tisuće godina ulaz u rimsku Britaniju. Ali ono što je stvarno uzbudljivo je da smo zapravo pronašli rimsku obalu dok smo kopali u dubokom rovu ostataka rimskog zida.”

Wilmott je dalje rekao da je postojao jak osjećaj radoznalosti oko propale rimske utvrde i da je nalaz rimske luke bio prilično zanimljiv.

Prema Wilmottu, tadašnja obala još davne 434. godine, kada su Rimljani prvi put zauzeli Britaniju, bila je skoro tri kilometra dublje u kopnu trenutne obale Velika Britnaije.

No, ako bi suvremeni klimatski alarmisti priznali tu činjenicu, to bi potkopalo njihove trenutne napore u uvjeravanju svijeta da je podizanje razine mora “opasno” za što su u potpunosti okrivili čovječanstvo i moderne tehnologije.

Na primjer, rastuća razina mora uzrokovana su trima čimbenicima, koji se sve mogu pripisati globalnom zatopljenju. Međutim, globalno zatopljenje i čimbenici koji ga navodno uzrokuju nisu postojali prije 2000 godina – kada su razine mora bile mnogo više nego što su danas.

Bez obzira na ovu činjenicu, mainstream mediji se i dalje oslanjaju na taktiku zastrašivanja vezanu za klimatske promjena kako bi zastrašili mase.

Nedavni članak objavljen 10. svibnja 2017. nazvan je “See How Much Seas Will Rise In Your Area While You Still Can” – je klasični širitelj straha u svom najboljem izdanju. Scientific American također je nedavno objavio hit članak o porastu razine mora, tvrdeći da će područja Miamija i drugih obalnih gradova uskoro biti pod vodom.

Naravno, dok članak govori o klimatskim promjenama, ne spominje činjenicu da studije pokazuju da klimatske promjene nisu nova stvar na zemlji i da trenutna faza traje već stoljećima.

Analiza posljednjih 150.000 godina povijesti morskih razina također pokazuje da je naša trenutna razina mora u istom stadiju kao kod prošlih razdoblja zagrijavanja. Drugim riječima, vjerojatno je to dio prirodnih ciklusa zagrijavanja i hlađenja na Zemlji.

Robert W. Endlich, koji je 21 godinu služio kao meteorološki časnik u američkom ratnom zrakoplovstvu i 17 godina kao američki vojni meteorolog, objašnjava:

“Povijesne činjenice su jasne. Razina mora bila je 150 metara niža na kraju ledenog doba u Wisconsinu, prije 18.000 godina. Razina mora naglo je porasla prije 8000 godina. Nedavno, 1066. godine, kada su Normani osvojili Englesku, razine mora bile su malo više nego danas.”

Endlich dalje primjećuje da je od malog ledenog doba prije 160 godina razina mora porasla na prilično dosljednoj razini – neovisno o atmosferskoj razini ugljičnog dioksida.

Promjena razine mora nesumnjivo je dio prirodnih klimatskih ciklusa na Zemlji, a ljudi su imali mali utjecaj na ishod tih događaja. Kako tvrdi Endlich, karbonski porezi i druga takva nastojanja neće spriječiti promjenu procesa na Zemlji.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Masovne grobnice koje sadrže tijela od 12.000 žrtava ISIS-a, uključujući žene, djecu i osoba s invaliditetom, otkrivene su u Iraku od strane UN-ovih istražitelja

Prema zajedničkom izvješću misije UN-a u Iraku i Ureda UN-a za ljudska prava, pronađeno je 202 grobova diljem sjevernog Iraka, piše britanski Dailymail.

Brojnost masovnih ubojstava mogla bi dovesti do toga da Ujedinjeni narodi proglave ISIS odgovornim za genocid između 2014. i 2017. godine.

Dailymail.co.uk je izvijestio da dok su militanti prolazili kroz Irak i susjednu Siriju, ubijali su i zarobljavali članove snaga sigurnosti, protjerivali ili ubijali manjine i porobljavali žene i djevojke iz sekte Jazidi.

Sinjarska regija, koja je dom oko 400.000 Jazida, uništena je od strane ISIS-a u kolovozu 2014. godine.

UN procjenjuje da je više od 5.000 ljudi skupljeno i zaklano, dok je još 5.000 ljudi odvedeno u seksualno roblje.

Nekoliko grobnica pronađenih u Iračkoj provinciji Salahuddin sadrže ostatke žrtava masakra u Camp Speicheru iz 2014. godine, kada su militanti ubili oko 1.700 članova iračkih snaga sigurnosti i vojske kadeta.

Naoružani džihadisti su zarobili mlade, uglavnom šijitske zapovjednike iz vojne baze Speicher, u blizini sjevernog grada Tikrita, te ih poredli i pogubili.

Brzo su zakopani, a neki od njih su jednostavno bačeni u rijeku Tigris.

Na drugim mjestima militanti su ostavili svoje žrtve ili leševe njihovih žrtava u bušotinama ili ponikvama umjesto da iz pokopaju u grobove.

Istražitelji su rekli da bi moglo biti tisuće tijela u špilji Khasfa južno od Mosula, najvećem gradu koji je bio pod kontrolom ISIS-a.

Iračke vlasti ekshumirale su ostatke 1.258 žrtava iz 28 groba, prema UN-u.

Pozvao je vlasti da identificiraju ostatke svih žrtava grobnica i da traže pravdu sa obiteljima.

Rekao je da bi tijela trebala biti sačuvana i vraćena obiteljima.

Ravnateljstvo i mrtvozornička komisija u Iraku nisu dali izjavu za javnost niti su išta komentirali u svezi ovog otkrića.

Irak je proglasio pobjedu nad Islamskom državom u prosincu prošle godine, ali militanti i dalje kontroliraju džepove teritorija preko granice u Siriji.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Je li moguće dobiti energiju koja se oslobađa tijekom reakcija nuklearne fuzije i pretvoriti ju u neograničeno napajanje za cijeli svijet?

Energetska tvrtka koja se bavi energijom iz Washingtona kaže da je nedavno objavila tvrdnje da je uspješno otkrila “sveti gral” nuklearne fuzije.

Tvrtka “AGNI Energy”, koja ima na čelu 25-godišnjeg Demitri Hopkinsa, naziva taj projekt “pomakom paradigme u energiji” – novim zamišljenim planom tvrtke kojim je postigla da je nuklearna fuzija daleko učinkovitija od bilo koje prethodne iteracije.

Oponašajući aktivnost Sunca, koje je najzanimljiviji prirodni fuzijski reaktor svemira, nova tehnologija predstavlja veliki proboj koji bi zauvijek mogao promijeniti način na koji svi dobivamo energiju.

U osnovi to funkcionira na spajanju dviju atomskih jezgri u jednu težu jezgru, stvarajući energiju.

Za razliku od nuklearne fisije, ona proizvodi vrlo malo nuklearnog otpada i istovremeno proizvodi do četiri puta više energije – win-win situacija koja bi tehnologije za proizvodnju nuklearne energije učinila zastarjelim.

Koncept je već dulje vrijeme u javnosti, ali nitko nije uspio razviti djelotvoran reaktor za fuziju – do sada. AGNI kaže da je po prvi put moguće proizvesti pozitivnu energetsku ravnotežu iz reakcija fuzije, što znači da se više energije može dobiti u odnosu na inicijaciju reakcije.

Korištenje kombinacije električnih i magnetskih polja, Hopkins kaže da će njegova tvrtka koristiti revolucionarnu metodu proizvodnje fuzijskih procesa u kojoj se snop iona fokusira na ciljno kruto gorivo.

Ova zraka će putovati vrlo kratkom putanjom kako bi dosegla svoj cilj i neće je biti potrebno kontrolirati prije pokretanja fuzije – što znači da zahtijeva vrlo malo energije da se sve to pokrene.

“Očekuje se kako će AGNI postići 16 milijuna puta veću učinkovitost nego ugljen, 10 puta veću učinkovitost od nuklearne fisije, (i) ne proizvodi otpad i ima nula emisija štetnih tvari” – izjavio je glasnogovornik tvrtke medijima.

Mnogi drugi su u prošlosti naveli tvrdnje o otkrićima nuklearnih fuzije – hoće li ovo biti drugačije?

Ako uspije, tehnologija bi gotovo sve ostale oblike proizvodnje energije učinila zastarjelom.

Ali ostaje pitanje: Je li to za stvarno? Uostalom, mnogi drugi su u prošlosti proizveli slične tvrdnje o “probojima” nuklearne fuzije, samo da bi se na kraju to sve izjalovilo.

Godine 1989., primjerice, američki znanstvenici Martin Fleischmann i Stanley Pons tvrdili su da su razvili tehnologiju poznatu kao “hladna fuzija” koja je uključivala generiranje nuklearne fuzije pri sobnoj temperaturi. Očito se radilo o početnim testovima, koji nisu mogli biti replicirani u kasnijim testovima.

Američko društvo fizičara kasnije je izjavilo da su ovakve tvrdnje primarni primjer onoga što je poznato kao “patološka znanost” ili zabludu javnosti temeljena na lažnim tvrdnjama izvedenim iz subjektivnog i neprimjerivog znanstvenog testiranja.

Postoji velika mogućnost da AGNI-jevi najnoviji zahtjevi predstavljaju još jedan primjer ove vrste patološke znanosti – priča o obećavajućim otkrićima na temelju lažne nade i željanog razmišljanja.

Postoji i mogućnost da je ovaj put stvarno i da se cijeli svijet vrlo brzo može promijeniti na temelju te tehnologije.

Imajte na umu da je američka mornarica zapravo izjavila da je ono što su Fleischmann i Pons otkrili prije nekoliko desetljeća bilo doista stvarno. Stvar je u tome što to moramo provesti u stvarnosti.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Drevni Majanski megalopolis je otkriven u džunglama sjeverne Gvatemale, nakon što je bio skriven stoljećima

Otkriće je veliki napredak u proučavanju arheologije drevnih Maja. Istraživači su otkrili ogromnu urbanu civilizaciju sa više od 60.000 kuća, palača i cesta na području od od 2000 kvadratnih kilometara u regiji Peten u Gvatemali.

Maje su živile oko 1.800 prije Krista, i prije otprilike 1200 godina su dosegle svoj vrhunac. Većina gradova je napuštena do 900. godine.

Do otkrića je došlo pomoću tehnologije infracrvenog laserskog mapiranja LiDAR koja prodire kroz šume i stvara detaljne slike površine iz zraka koje su razotkrile ruševine.

„LiDAR slike jasno pokazuju da je ova cijela regija bila sustav naselja čije razmjere i gustoću naseljenosti smo jako podcijenili” rekao je Thomas Garrison, arheolog sa sveučilišta An Ithaca College Maya za National Geographic.

Strukture su nađene u blizini Majanskog grada Tikal, popularnog turističkog odredišta, i pokazale da je grad bio daleko veći nego što se prije mislilo. Piramida je također otkrivena u centru Tikala, za koju se prethodno mislilo da se prirodno brdo.

„Postoje čitavi gradovi za koje nismo znali i koji se sada otkriveni u podacima istraživanja”, rekao je arheolog Francisco Estrada-Belli. „Postoji 20.000 kvadratnih kilometara koji tek moraju biti istraženi i tamo postoji zasigurno stotine gradova za koje još ne znamo. Jamčim vam.”

Istraživanje je provela organizacija Mayan Cultural and Natural Heritage Foundation (PACUNAM) koja je u svojem timu imala više od 30 znanstvenika. Rezultati upućuju na to da je Srednjeamerička civilizacija sofisticiranija nego što se mislilo.

Grad je imao složene sustave navodnjavanje i terase za poljoprivredu. Megalopolis je sagradio ceste koje su povezivale različita područja, pa čak ima i piramida. Također se otkrila mreža obrambenih zidina i utvrda.
 

The interconnected network of ancient Maya cities was home to millions more people than previously thought https://t.co/0E0FafOyRR

— National Geographic (@NatGeo) February 1, 2018

 
„Primjena najnaprednijih tehnologija nam je omogućila da otkrijemo beskonačnost struktura„ – rekao je ministar kulture i športa Gvatemale José Luis Chea Urruela, na predstavljanju u Guatemala City. „Otkriće ovog tipa gradnje omogućuje nam da ponovno zamislmo koliko je velika bila ta civilizacija koja nam je ostala djelomično nedokučiva.”

Istraživanje je također otkrilo dokaze o pljačkašima, koji su otkrili drevni grad prije istraživača.

„Mnogi od tih novih drevnih nalazišta su nova za nas, ali nisu nova za pljačkaše„ rekla je Marianne Hernandez, predsjednica PACUNAM Foundation.

Nevjerojatna otkrića su samo dio većeg trogodišnjeg istraživanja uz pomoć LiDAR-a i sa organizacijom PACUNAM koja planira napraviti mapu od 12.900 četvornih kilometara nizina zemlje.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Američka svemirska agencija NASA otkrila je tunele koji vode duboko ispod površine Mjeseca i za koje je procijenjeno da bi mogli biti idealni za novu lunarnu bazu

Riječ je o tunelima koji su nekada davno nastali djelovanjem lave.

Voditelj istraživanja dr. Pascal Lee izjavio je: “S obzirom na njihovu veličinu, oblik, osvjetljenje i geološko okruženje, riječ je o dobrim ‘kandidatima’ za tu namjenu.”

Vjeruje se da su tuneli dio podzemne mreže i mogli bi pružiti budućim istraživačima odličan zaklon od opasnog zračenja na površini Mjeseca, piše Express.

Do otkrića tunela znanstvenici su došli proučavajući snimke površine, na kojoj su se mjestimice vidjele rupe. Pokazalo se da su rupe zapravo otvori tunela.

Oni su nastali, smatraju znanstvenici, u vrijeme dok je na Mjesecu još bilo vulkanske aktivnosti.

Oko Mjesečeva ekvatora otkriveno je 200-tinjak sličnih otvora, a ovi novi uočeni su na Sjevernom polu.

U NASA-i smatraju da bi neki tuneli duboko mogli kriti i smrznutu vodu, što bi u tom slučaju bilo veliko olakšanje za buduće misije na Mjesec, jer bi za putovanja mogle raspolagati dodatnim prostorom i težinom.

Predsjednik Donald Trump naredio je NASA-i da pošalje tim astronauta na površinu Mjeseca. Dr. Lee je rekao: “Naš sljedeći korak trebala bi biti daljnja istraživanja, da potvrdimo kako su ove rupe doista ulazi u tunele te, ako jesu, sadrže li oni led.”
 
(dnevnik.hr)

Iako nije tajna da je tehnologija baterija prošla prilično dug put od prvog trenutka kada su je počeli koristiti u mobilnim uređajima, još uvijek postoje mnoge zamke povezane sa korištenjem te tehnologije

Jer jedna stvar, litij-ionske baterije, poput onih koje se koriste u većini pametnih telefona, prijenosnih računala i drugih vrsta potrošačke elektronike, imaju tendenciju da se potroše nakon određenog broja ciklusa – ili punjenja – i moramo ih zamjeniti kako bi spriječili uzrokovanje daljnjih problema.

To je proces koji utječe na sve vrste uređaja, bez obzira na cijenu. Hoće li ikada postojati način koji će to ispraviti?

Pa, znanstvenici su otkrili izum koji je stvoren da radi baš to. Stručnjak za baterije na sveučilištu Nanyang Technological University (NTU) u Singapuru uspješno je uspio stvoriti prototip uređaja koji navodno može vratiti životni vijek jedne baterije ili njezin puni kapacitet.

I taj izum je tako učinkovit da je već nekoliko velikih tehnoloških tvrtki izrazilo interes u njemu kao komadu tehnologije od kojeg na neki način mogu imati korist.

Ovaj izum je izradio profesor Rachid Yazami, koji je pomoćni znanstvenik na sveučilištu NTU. On vidi to otkriće kao bolji način da se produži vijek trajanja litij-ionske baterije, koja po svojem sastavu se trebaju zamjeniti nakon određenog broja godina korištenja.

U tom pogledu, to bi bilo jako korisno za korisnike pametnih telefona, prijenosna računala i još većih uređaja koji se napajaju uz pomoć ovih baterija poput električna vozila.

U stvari, on kaže da najveći potencijal njegov izum može imati u električnim vozilima, uglavnom zbog toga što ih ljudi ne mijenjaju tako često kao što to mijenjaju kod gadgeta poput mobitela, laptopa i tableta.

„Ljudi ne pune baterije svojih električnih automobila onoliko često koliko to rade sa pametnim telefonima, a neki mijenjaju mobitel svake dvije godine, ali vi bi željeli da vaš električni auto traje više od 10 godina”, rekao je Yazami.

On je trenutno izvršni direktor tvrtke za tehnologiju baterija pod nazivom KVI, koja radi direktno pod pokroviteljstvom sveučilišta NTU. Njegov izum, ako se primjenjuje ispravno, u konačnici bi moglo dovesti do puno manje zamjena baterija i odlaganja u otpad, što znači da je to u konačnici ekološki tehnološko rješenje za Zemlji.

Kada je predstavio svoju ideju i izum na Međunarodnom seminaru za baterije u SAD-u još u ožujku 2017. godine, on je privukao interes nekoliko vodećih proizvođača elektronike, kao što su Apple, Samsung i Panasonic.

Ovo bez sumnje s obzirom na činjenicu je jedini način u svijetu na koji se može vratiti gotovo puni kapacitet nakon određenog dužeg korištenja.

Njegova inovacija dodaje treću elektrodu na vrhu dva pola kod konvencionalnog dizajna, i to omogućuje da se iscijedi preostali litij-ion u bateriji, koji uzrokuje neizbježno smanjenje kapaciteta baterije. Sa njegovim izumom, moguće je vratiti bateriji do 95 posto izvornog kapaciteta.

To je gotovo nevjerojatan stupanj obnove, i onaj koji će sigurno biti dobrodošao među korisnicima elektronike kod standardnih litij-ionskih baterija, jer bi to značilo da će imati mogućnost korištenja svojih uređaja daleko više nego što je trenutno moguće, i da nećete trebati platiti novac za kupnju novih.

Prema Yazamiju, proces vraćanja kapaciteta baterije do gotovo punog izvornog kapaciteta može potrajati i do 10 sati. Međutim, budući to bi trebao biti učinjeno samo jednom u svakih nekoliko godina.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Majka priroda nikada neće prestati iznenađivati svojim naizgled beskrajnim popisom prirodnih energetskih resursa koji samo čekaju da se krenu iskorištavati

Mnogi izvori prirodne – ili čak kako mainstream mediji žele to nazvati, alternativne – energije obično uključuju biljni svijet.

Istraživači sa Sveučilišta Northeastern u Bostonu otkrili su da se mogući izvor jeftine i održive baterije može dobiti ni više ni manje nego iz tanina, kojeg je priroda bogata i dolazi iz kore drveta.

Dok se tanini obično mogu naći u čaju i vinu, oni su pokazali veliku nadu u stvaranju jeftinih baterija visokih performansi koje bi mogla naći u upotrebi u budućnosti.

Njegovo obilje je glavni razlog zašto istraživači sada žele iskoristiti tanin za novu vrstu baterija. Za informaciju, kora drveta sadrži oko 15 posto tanina s obzirom na težinu, što je pokazatelj da ga ima izobilju.

Tanini također imaju visoke razine fenola – u stvari, oni imaju najviše razine fenola od bilo kojeg polimera u živim organizmima – što je presudno, jer može poslužiti kao primarni mehanizam zadužen za pohranu energije u baterijama baziranim na taninu. Sve to ga čini idealnim izborom za jeftine baterije bez metala.

Detalji istraživanja baterija na tanin

Istraživanje o korištenju tanina je vodio Hongli Zhu sa Sveučilišta Northeastern u Bostonu, uz doktora Alolika Mukhopadhyaya, koji su bili glavni autor i koautor Nacionalnog laboratorija za obnovljive izvore energije u državi Colorado.

Njihovi rezultati su objavljeni u radu pod naslovom “Heavy Metal-Free Tannin from Bark for Sustainable Energy Storage,” (eng.), koja je objavljena u najnovijem izdanju časopisa Nano Letters.

Prema Zhuu, tanin je savršen kandidat za novi tip katode u novoj bateriji samo zbog toga koliko je on dostupan u prirodi.

„Najveća korist od korištenja obnovljivih polimera tanina je da priroda stvara veliku količinu istog, koji se može izdvojiti iz iskorištavanje kore drveta uz minimalne troškove i napore”, objasnio je Zhu.

„Redoks-aktivnih fenolnih hidroksilnih skupina kod tanina je veći 5000 puta od lignina, koji je prethodno smatran najviše obećavajućim biopolimerom za elektrokemijsku pohranu energije. S obzirom da tanin ima značajano nisku molekularnu masu i izuzetno visoki fenolno hidroksilni sadržaj, isprepletenu mrežu tanina i polipirola pokazuje izvanredne elektrokemijske performanse. Mislimo da je tanin novi prvak prirodnih redoks-aktivnih biopolimera.”

Kroz svoje istraživanje, istraživači su mogli testirati razne vrste tanina, poput onog pod nazivom „elagitinin” koja dolazi iz kore kestena. Kažu da se može koristiti za stvaranje katode za baterije koje pokazuju visoku razinu performanse, koje uključuju velik kapacitet i visoku gustoću energije. To bi moglo predstavljati veliki skok od postojećih standarda koji se koriste kod Litij-ionskih baterija.

Potencijalne koristi

Dok postoje standardi za izradu baterija, stručnjaci su postigli različite stupnjeve uspjeha s njima, postoji ogroman potencijal za korištenje obnovljivih izvora poput tanina. I to nije jedini materijal na bazi biljaka koji pokazuje velike mogućnosti kao alternativni materijal za baterije.

Jedan takav materijal se zove lignin, biopolimer koji se također opsežno istraživao i može se naći unutar stanične stijenke biljaka.
 
NoviSvjetskiPoredak.com