Uzbudljiva studija objavljena u časopisu Psychological Bulletin sugerira da nešto jednostavno poput osmijeha može poboljšati vaše raspoloženje

Ali kako točno izraz lica utječe na vaše raspoloženje?

Studija je bila suradnički napor između istraživača sa teksaškog Sveučilišta A&M i Sveučilišta u Tennesseeju (UT).

Istraživači koji su proveli studiju u kojoj su željeli utvrditi mogu li izrazi lica istinski kod ljudi stvoriti određene emocije povezane sa tim izrazima.

U studiji su autori analizirali 50 godina podataka o izrazima lica kako bi pronašli odgovor.

Prema Nicholasu Colesu, doktorandu socijalne psihologije sa UT-a i glavnom istraživaču ove studije, konvencionalna mudrost podrazumijeva da se možete osjećati malo sretnije kada ste nasmijani.

S druge strane, vaše raspoloženje može postati loše ako se namrštite ili budete preozbiljni.

Posljednjih 100 godina psiholozi se nisu slagali sa ovom spoznajom. U 2016. ta su neslaganja postala očitija. Unutar iste godine, 17 timova istraživača nije uspjelo ponoviti poznati eksperiment koji je pokazao kako fizički čin smijanja može učiniti da se ljudi osjećaju sretnije.

Coles je primijetio da ranije studije nisu uspjele pronaći dokaze da izrazi lica mogu utjecati na osjećaje. Čak su se Coles i njegovi kolege istraživači trudili usredotočiti se na rezultate određene studije.

Od ranih 1970-ih psiholozi su testirali ovu ideju. To je nadahnulo Colea i ostatak njegovog tima da ispita postojeće podatke o toj temi.

Istraživači su koristili statističku tehniku​zvanu meta-analiza za kombiniranje podataka iz 138 studija koje su uključivale više od 11 000 sudionika iz cijelog svijeta.

Rezultati metaanalize pokazali su da izrazi lica imaju mali utjecaj na osjećaje. Osmijehom se ljudi osjećaju sretnijima, podsmjehivanje ih može učiniti ljutima, a mrštenje ih može učiniti tužnima.

Coles je pojasnio da to ne znači da možete postati sretniji samo ako se nasmiješite. Istraživači smatraju da su nalazi vrlo uzbudljivi budući da su nagovijestili da um i tijelo međusobno djeluju kako bi oblikovali čovjekovo svjesno doživljavanje emocija.

Istraživači vjeruju da o ovim efektima povratne sprege na licu može puno toga naučiti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Transrodni muškarac YouTuber pod imenom Jamie Raines rekao je za PinkNews da “može biti prilično teško naviknuti se na periode (mjesečnice) kao muškarac kada je sve što ima veze sa time jako povezano sa ženama.„

Jamie Raines također se žalio da su reklamiranje i pakiranje higijenskih proizvoda “vrlo orijentirani prema ženama.”

Raines je u videu za PinkNews napomenuo da “trans muškarci mogu doživjeti periode (mjesečnice), kao i ne-binarni ljudi” i da su “transrodni muškarci pravi muškarci – tek smo rođeni malo drugačije od ostalih.„

Raines je prestao imati razdoblja nakon što je počeo uzimati testosteron prije otprilike sedam godina – ali tri godine nakon početka liječenja razdoblja su se ponovo pojavila tijekom prekida uzimanja testosterona, navodi on u videu.

YouTuber je nazvao ponovnu pojavu razdoblja “nevjerojatnim i vrlo nepoželjnim gostom.„

Raines se prisjetio da je bio u dobi između 12 i 14 godina, kada su počela razdoblja i kada se “osjećao vrlo lošeg raspoloženja”, i da su ga “potpuno iznenadila nespremnog”.

Periodi su postali “masivni izvor disforije za mene”, dodao je Raines – koji je imao prije toga “veliku operaciju”.

A kada se u videu ponovo vratio na terapiju testosteronom, Raines je rekao da se “ravno vratio onom vrlo disforičnom osjećaju kojeg je imao prije mnogo godina.„

“Sjećam se da sam se zatvorio u WC-u i plakao, nisam znao što da radim”, primijetio je Raines, dodavši da ga je to sve “nekako potreslo.”

Međutim, YouTuber je dodao da je „daljnje napredovanje u tranziciji“ pomoglo u prevladavanju razdoblja koje je trajalo kratko vrijeme.

Raines ima još barem jednu pritužbu na higijenske proizvode – naime, “njihova reklama i ambalaža su vrlo ženski orijentirani.”

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Vlada Velike Britanije je nadmašila samu sebe kada se radi o zlouporabi prava životinja učinkovito izjavivši da sve životinje (osim ljudi, naravno) nemaju emocije ili osjećaje, uključujući “sposobnost da osjećaju bol”

Novi propisi znače da će komercijalni laboratoriji biti slobodni obavljati ispitivanja na životinjama s tolikom okrutnošću kolikom oni žele (i bez olakšavanja boli, jer očito da životinje ne osjećaju bol), a farme će biti sve manje i manje regulirane.

Dok je raspravljala o Brexitu, britanska vlada je glasovala protiv zakona koji priznaje da životinje imaju emocije i osjećaju bol i imaju osjećaje.

Jednom kada Britanija napusti EU 2019. godine, neće samo jazavcima i lisicama prijetiti ova promjena zakona, već svim životinjama koje nisu kućni ljubimci. To su u osnovi sve životinje koje će biti isplativo iskorištavati.

Ovaj zakon dolazi u suprotnosti sa opsežnim znanstvenim dokazima koji pokazuju da druge životinje imaju emocije i osjećaje, neke čak i jače od naših.

Ali političari jasno misle da znaju bolje o životinjskim mozgovima od većine znanstvenika na planeti.

Ovaj potpuni nedostatak logike navodi nas da vjerujemo da mnogi naši zastupnici vjerojatno imaju manje inteligencije od meduza. Ali, nažalost, nemamo nikakav udio u parlamentu da bih glasovali po osobnom mišljenjem, za razliku od tih političara.

No realno, tko bi bio iznenađen tim novim zakonom? Unatoč pozivu Michaela Govea za poboljšanje standarda dobrobiti životinja nakon Brexita, svi znamo da Vladu, i zapravo većinu javnosti u Velikoj Britaniji, zapravo nije briga za životinje, osim ako nisu slatke i sa pedigreom.

“Dobrobit životinja” u vladinim (pa čak i javnim) očima obiluje dvostrukim standardima. U ovom trenutku, 80 posto zakona o zaštiti životinja u Velikoj Britaniji potječe iz EU – ukoliko izbacimo činjenice da životinje imaju osjećaje, zašto bismo se čak i previše trudili?

Ako Vlada ne vjeruje da životinje mogu čak osjetiti bol, sigurno niti jedno od njihovih prava neće biti zaštićeno.

Kada Velika Britanija napusti EU, kućni ljubimci će biti zaštićeni Zakonom o dobrobiti životinja iz 2006. godine. No, gdje se tu nalaze divlje životinje, one u laboratorijima i one u drugim oblicima zatočeništva?

Samo mali primjer ovoga je kozmetička industrija koja vrši ispitivanja na tim životinjama. Prema EU zakonu zabranjeno je testirati životinje na kozmetičke proizvode, poput šampona za pranje tijela i laka za nokte. Ali to bi se lako moglo odbaciti baš poput činjenice da su životinje senzibilna bića.

Gledamo prema vrlo crnoj budućnosti u kojoj će se životinje u laboratorijima moći slobodno podvrgnuti testiranjima sa tolikom okrutnošću koliko žele (i bez olakšavanja boli, jer očito da životinje ne osjećaju bol), a farme će biti sve manje i manje regulirane.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Previše razmišljanja o tome što je tko rekao nije vrijeedno trošenja energije. Ljudi koji druge samo kritiziraju i loše govore o njima, pokazuje zapravo kakvi su oni sami

Teško je razumjeti zašto ljudi imaju potrebu da konstantno budu negativni – da se prepiru, kritiziraju, vređaju. Nije teško shvatiti da to rade jer su sami sobom nezadovoljni u nekom aspektu života, ali teško je razumjeti da ne žele prestati s tim, jer bi tako živjeli mirnijim, ispunjenijim i pozitivnijim životom.

Ipak, postoje pojedinci koje društvo nije progutalo i odvuklo u ponor ispraznosti. To su psihički jaki ljudi koji ne dopuštaju da okolina upravlja njihovim emocijama, stavovima i potezima. Oni ne reagiraju kada ih netko pokušava uvrijeediti ili da ih kritizira – i imaju pet dobrih razloga za to.

Šutnja je zaista zlato

Psihički jaki ljudi znaju da ljudi prikrivaju svoju nesigurnost kada nekoga vređaju, kritiziraju ili mu govore da se treba promijeniti. To su ljudi koji nikada neće biti sretni zbog tuđeg uspjeha, jer oni to nisu u stanju ili su već iskusili vlastiti neuspjeh. Na takve ljude je najbolje ne obraćati pažnju, ne reagovati na to što govore i ne trošiti energiju na njih.

Primer jakog čoveka je Tomas Alva Edison koji nije obraćao pažnju na ljude koji su ismijavali njegove ideje. Rezultat toga što je ignorirao okolinu, bio je izum fonografa. A da je slušao šta ljudi pričaju i vodio se njihovim ponašanjem, njegovog genijalnog izuma sigurno ne bi bilo, otkriva portal „Life hack“.

Bez obzira kako se vi ponašali i što radili, ljudi će vas analizirati na svoj način, stvarati sliku o vama kakvu oni žele i pričati o vama šta žele. To su stvari na koje ne možete uticati, pa je najpametnije njima se ne zamarati. Umjesto da trošite energiju na negativne ljude, usmjerite je na svoj život i ono što želite da postignete.

To je samo njihovo mišljenje

Uvreda je samo nečije mišljenje i psihički jaki ljudi to znaju. Oni su svjesni toga kakvi su, pa im kritike negativnih ljudi ne znače ništa, jer ionako nisu dobronamjerne.

Previše razmišljanja o tome što nam je tko rekao, o tuđim negativnim komentarima nije vrijedno trošenja energije. Ljudi koji druge samo kritiziraju, time zapravo samo pokazuju kakvi su oni, a pametni ljudi to vide. Samo površni ljudi, emocionalno neinteligentni će stvoriti mišljenje o nekome samo na osnovu onoga što im je netko rekao.

Stabilni ljudi se orijentiraju na ljubazne i pozitivne pojedince uz koje se osjećaju dobro.

Život je jednostavniji

Psihički jaki ljudi vrlo dobro znaju da uzgajanje mržnje samo komplicira i zagorčava život, zato je to bolje odmah u korjenu sasjeći. Toksični ljudi zapravo žele izazvati reakciju, to silno priželjkuju, pa se vrlo iznenade ako reakcije nema, ako ih netko jednostavno ignorira. Tada im to prestaje biti zabavno, pa se okreću nekom drugom.

Osim toga, odgovoriti dobrim na nečiju negativnost ima moć da neutralizira tu negativnost kod nekih ljudi, pa oni čak i promjene mišljenje o onome koga su kritizirali i vrijeđali.

Zdravlje i sreća su puno važniji

Za psihički jake ljude nema puno dileme kada su njihova sreća i zdravlje u pitanju — to im je, ipak, na prvom mjestu. Zato se neće upustiti u borbu s nekim tko širi zlonamjernu negativnu energiju oko sebe, nego će se okrenuti i otići u drugom smjeru.

Duševni mir je najvažniji, puno važniji od onoga što će netko misliti i pričati o vama. Ljudi koji se prepuste tuđim negativnim emocijama i dopuste da zločesti i sebični ljudi isisaju životnu energiju iz njih, na kraju mogu ozbiljno oboljeti — i psihički i fizički.

Ljudi koji ignoriraju negativne pojedince žive mirnije, sretnije i ispunjenije u odnosu na one koji se stalno sa nekim svađaju. Zato, preuzmite uzde svog života u svoje ruke i putujte smjerom koji ste vi zamislili — i nikada nemojte dopustiti da se loše osjećate zbog drugih.

Oni kojima je iskreno stalo do vas, neće dopustiti da se zbog njih osjećate loše, nego će napraviti sve kako biste se osjećali dobro i kako biste bili sretni. Oni će vas podržati u vašim idejama, a neće vas ismijavati.

Ne traže probleme, već rešenja

Psihički jaki ljudi znaju da nisu rođeni kako bi svima udovoljavali i svjesni su da je to zapravo nemoguće – ne možete udovoljiti baš svima, jer će se uvijek naći netko kome to ne paše.

Zato je bolje okrenuti se svom životu i ne stvarati sebi probleme tamo gde ih ne bi trebalo biti. Puno pametnije je tražiti rješenja i savladavati vlastite prepreke. Dio tih prepreka su, nažalost, i ljudi koji šire negativnost. Važno je pronaći način kako se nositi s takvim ljudima i kako ih elegantno izbjegavati.
 
(sputniknews.com)

Postizanje sreće je lakše nego što mislite, smatra ruski psiholog Olga Danilenko

Srećom se može smatrati mogućnost da se koncentriramo na pozitivne događaje u životu, kaže Olga Danilenko, asistentica na Fakultetu za socijalnu psihologiju Moskovskog sveučilišta.

“Osjećaj sreće ovisi o tome kako živimo život i kako ga prihvaćamo”, rekla je ona, prenose RIA Novosti.

Recept za sreću je jednostavan, kaže Danilenko. Kako su relativno kratkotrajna sva iskustva i osjećaji, moramo naučiti proživljavati sretne trenutke života u potpunosti, dodaje ona.

“Da biste osjetili taj osjećaj sreće, morate ga proživjeti i prepoznati sve dobre stvari koje vam se dešavaju i morate naučiti ukazati na sve pozitivne trenutke među velikom količinom informacija s kojom se nosite tijekom dana. Naša svijest ima ograničen kapacitet i ako je uglavnom pretrpana negativnim informacijama, nećemo obraćati pažnju na pozitivne”, kaže Danilenko.

Ona je dodala da se “sretni ljudi” općenito mogu svrstati u tri kategorije:

- oni koji, uglavnom, žele uživati ​​u životnim zadovoljstvima na hedonistički način,

- oni koji se posvećuju svojim ili nečijim drugim životnim ciljevima druge vrste

- oni koji vjeruju da imaju neki cilj, odnosno, misiju više vrste.

Zato je najvažnije naučiti da se gledaju stvari s vedrije strane, ne zadržavati se na negativnim stvarima i, što je najvažnije, biti sretan, jer na kraju, sve je u tome kako mislima doživljavamo stvari u životu.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Novo istraživanje objavljeno u Žurnalu za psihofarmakologiju je utvrdilo da uzimanje psihodeličnih tvari ne rezultira slabljenjem mentalnog zdravlja ili povećanjem rizika od depresije

Za sve tri tvari koje su ispitivali – LSD, psilocibin i meskalin, znanstvenici su zaključili kako nema značajne povezanosti između cjeloživotnog korištenja psihodelika i povećane vjerojatnosti razvoja psihičke rastrojenosti, liječenja mentalnih bolesti, suicidalnih misli i pokušaja samoubojstva, depresije i anksioznosti.

Poznato je da konzumacija psihodeličnog spoja psilocibina, koji se može naći u pojedinim vrstama gljiva, može izazvati pozitivne promjene osobnosti.

Konzumenti će tako doživjeti veću otvorenost koja je povezana s maštom, umjetnošću, osjećajima i općenito “širinom duha”. Istraživanje koje je provedeno na John Hopkins medicinskom sveučilištu u Baltimoreu tako otkriva da čak i samo jedna gljiva može izazvati ove pozitivne promjene osobnosti i do godinu dana.

Prema riječima istraživača i znanstvenika dr. Robin Carhart Harris, otvorenost je također povezana s većim uspjesima u životu.

Studija zaključuje da je teško shvatiti kako se zabrana psihodelika može opravdati kao mjera javnog zdravstva. Ovim se istraživanjem aludira na činjenicu da rat protiv psihodelika gubi svoj smisao kada se suoči sa znanstvenim dokazima koji opovrgavaju propagandu o ovim tvarima kao opasnim, kao što se to događa i s kanabisom.

Istraživanje također naglašava da psihodelici ne izazivaju ovisnost i da postoji iznimno mala i gotovo nikakva opasnost da mogu izazvati ozbiljne nuspojave.

Rezultati ovog istraživanja neće začuditi, jer je ideja da halucinogene tvari izazivaju mentalnu nestabilnost apsurdna. Istraživanja o psihodelicima polako rastu, nakon više desetljeća pauze pod izlikom da su ovakva istraživanja nesigurna.

Ova tvrdnja proturječi rastućim dokazima o ne škodljivosti psihodelika te ove tvari polako postaju novo područje istraživanja mentalnog zdravlja.
 

 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)

Sigurno ste bar jednom čuli priču o nekome tko je neobjašnjivo ozdravio, sam od sebe, od neke neizlječive bolesti. Ovakvi slučajevi su slabo istraženi fenomeni za koje se zapravo ni ne zna koliko su učestali jer mnogi nisu dokumentirani. No, oni koji su zabilježeni naoko i dalje predstavljaju veliku zagonetku

Pod pojmom spontane remisije smatra se “nestanak, potpuni ili nepotpuni, bolesti ili raka bez liječenja ili liječenja za koje se smatra da nije bilo adekvatno da bi polučilo nestanak simptoma bolesti ili tumora.” Ovu su definiciju iznijeli su Caryle Hirshberg i Brendan O’Regan, u knjizi “Spontana remisija: anotirana biografija”, koju je 1993. izdao Institut za noetičke znanosti.

Do tada nisu postojale standardne reference za područje spontane remisije te je prvi zadatak projekta “Spontane remisije” navedenog Instituta bio napraviti katalog svjetske medicinske literature na tu temu. Kao rezultat, prikupljena je najveća baza medicinski prijavljenih slučajeva spontane remisije u svijetu, s više od 3.500 referenci. Iako se prethodno vjerovalo da je ovaj fenomen vrlo rijedak, ovo istraživanje pokazuje da baš i nije, te da se dojam o ne učestalosti zapravo stječe samo zbog premalog broja izvještavanja. Osim toga, istraživanje je pokazalo i porast broja novih slučajeva u posljednjih nekoliko desetljeća.

Neki znanstvenici koji istražuju ovaj fenomen smatraju da izraz “spontane” nije sasvim prikladan, te da je bolji izraz “neočekivane”, “malo vjerojatne” ili “radikalne” jer vjeruju da su ove pojave ipak nečim uzrokovane, samo što to znanost još nije objasnila. Zapravo, ovo razmišljanje ima smisla, jer se naše razumijevanje spontanih remisija temelji na shvaćanju samoiscjeljenja. Naša tijela su naučila kako se mogu izliječiti tijekom milijuna godina evolucijskog vremena i najbolje su ljekarne u prirodi.

Ona čine protutijela, tvari za spavanje i smirenje, imunomodulatore i lijekove protiv raka s preciznom dozom u točno vrijeme koje treba i točno tamo gdje treba, a sve upute dolaze u samom pakiranju, odnosno, našoj nutrini koja odražava mudrost svemira. Razmišljanje, raspoloženje, naši osjećaji i ponašanje, socijalne interakcije, osobni odnosi, okoliš, prehrana i unutarnji svijet svijesti, sve to utječe na biologiju ozdravljenja. Naša tijela imaju moć samoozdravljenja, samo ih moramo potaknuti na to, bilo kroz unutrašnje ili vanjske poticaje. Dobar i jednostavan primjer su obične prehlade, za koje nema lijeka, i od kojih će većina ljudi brzo ozdraviti, ali kod nekih će se pogoršati. Brže će ozdraviti oni koji će svoj imunitet potaknuti, poput unosom ljekovitog bilja ili vitamina, ali i stanjem svoje svijesti i mislima.

Istraživanja spontanih remisija

Nije čudno što se spontane remisije slabo proučavaju, teško je započeti istraživanje o nečemu što se ne može objasniti. Mnogi liječnici ignoriraju i ne dokumentiraju stanja samozdravljenja i zbog bojazni da će time drugim pacijentima uliti lažnu nadu, kao da je nada neka nepoželjna reakcija. Činjenica je da su upravo vjera, nada i pozitivne misli potaknule mnoga samoozdravljenja. O ovome je računa povela doktorica nauka Kelly A. Turner, koja se također se bavi istraživanjem ove pojave.

Ona navodi da se na početku svog istraživanja, još za vrijeme svog studija, susrela s ne postojanjem baze podataka pomoću koje bi nalazila slučajeve za analiziranje. Drugi problem koji je primijetila je da su dvije skupine ljudi u postojećim istraživanjima u velikoj mjeri zapostavljeni, a radi se o samim osobama koje su ozdravile te o alternativnim iscjeliteljima.

Ovo joj je bilo jako neobično, da se u nastojanju da se objasne neočekivane remisije, nisu tražila mišljenja ljudi kod kojih se bolest povukla bez konvencionalnih tretmana, te da se nisu tražile hipoteze alternativnih iscjelitelja koji su bili uključeni u njihovo izlječenje, pogotovo kada se zna da samoozdravljenja nisu bila rezultat alopatskih tretmana. Ona je stoga u svoju disertaciju uključila ove dvije skupine, te je provela deset mjeseci putujući svijetom tražeći 50 iscjelitelja raka koji se bave alternativnom medicinom, a kada se vratila, pronašla je još 20 slučajeva osoba koje su doživjele neočekivanu remisiju.

Prikupila je više od tri tisuće stranica transkripata koje je analizirala više puta kako bi pronašla ponavljajuće teme, te je identificirala više od sedamdeset i pet tretmana za rak, od kojih je šest bilo vrlo učestalo kod svih 70 ispitanika. Također su se pojavila i zajednička uvjerenja o razvoju bolesti i zdravlju, od kojih su tri bila vrlo česta:

Promjena uvjeta pod kojima rak napreduje

Većina ispitanika dr. Turner vjeruje da rak napreduje pod određenim, suboptimalnim stanjima u sustavu tijelo-um-duh, te da bi rak nestao, ta se stanja moraju promijeniti. Jedan iscjelitelj navodi da su najuspješnije remisije bile snažno povezane s velikim mentalnim, emocionalnim ili fizičkim promjenama kod oboljelih osoba.

Bolest nastaje blokadom ili usporavanjem, a ozdravljenje nastaje protokom energije

Većina ispitanika također vjeruje da bilo koja bolest, uključujući i rak, predstavlja blokadu ili usporavanje negdje u sustavu tijelo-um-duh, a ozdravljenje se događa kod stanja ne ometanog protoka energije. Jedan iscjelitelj objašnjava svoju teoriju “zaobilaznice”, koju je opisao kao psihološki obrambeni mehanizam koji se stvara zbog energetske blokade. Ova blokada može biti smještena na bilo kojoj duhovnoj, mentalnoj, emocionalnoj ili fizičkoj razini, a zaobilaznice postaju čvrste tijekom vremena. Po njegovom mišljenju, istinsko ozdravljenje se javlja samo kada osoba prestane raditi zaobilaznice i otpusti izvornu blokadu.

Postoji interakcija između tijela, uma i duha, a energija prožima sve tri razine

Većina ispitanika se slaže da postoji interakcija između tijela, uma i duha te da energija prožima sve tri razine. Jedan iscjelitelj navodi da većina nas, koji živimo u našim fizičkim tijelima, ni ne znamo ništa o duhovnim i emocionalnim tijelima, a trebali bi svo troje povezati.

Kao sljedeće, dr. Turner je navela kojih šest tretmana su oboljeli i iscjelitelji najčešće razmatrali:

Promjena prehrane

Većina ispitanika ističe da vjeruju kako je važno promijeniti ishranu te su to i primijenili isključujući iz ishrane meso, šećer, mliječne proizvode i rafinirane žitarice.

Produbljivanje duhovnosti

Naglašeno je kako je važno osjetiti unutarnji osjećaj božanskog, odnosno energije ljubavi. Neki ispitanici su doživjeli trascendentna iskustva koja su iskusili putem meditacije. Ta iskustva nisu znali objasniti, doživljavali su to kao da vide bljesak energije unutar sebe, koji im prožima svaku stanicu. Njihovi terapeuti su im objasnili da su osjetili svoju dušu, svoju pravu bit.

Osjećaj ljubavi, radosti i sreće

Ispitanici su istaknuli važnost povećanja ljubavi i sreće u svom životu kako bi se moglo povratiti zdravlje. Neki su tijekom tretmana osjetili kako su preplavljeni energijom nakon čega su osjećali bezuvjetnu ljubav prema svima i prema svemu. Ovakvi tretmani su ih nagnali da shvate kako će samo osjećajući tu bezuvjetnu ljubav moći izliječiti rak od kojeg boluju.

Oslobađanje potisnutih emocija

Mnogi ispitanici vjeruju da bolest predstavlja stanje blokade, stoga vjeruju kako je zdravo osloboditi sve potisnute emocije, kao što su to strah, ljutnja i tuga.

Uzimanje ljekovitih tvari ili vitamina

Većina ispitanika je navela kako su uzimali različite oblike suplemenata, zbog uvjerenja kako će im to pomoći da očiste svoje tijelo od nagomilanih otrova i jer će potaknuti rad imunološkog sustava.

Intuicija

Ispitanici su također istaknuli važnost korištenja intuicije kao pomoći kako bi donijeli odluke povezane s s liječenjem.

Osim ovih šest navedenih tretmana, koji su bili uobičajeni i kod ispitanih osoba koje su doživjele spontanu remisiju, kao i kod iscjelitelja, istaknuli su se i dodatni tretmani koji su bili vrlo česti u skupini oboljelih osoba, ali manje u skupini iscjelitelja.

Preuzimanje kontrole o zdravstvenim odlukama

Velika većina osoba koje su doživjele spontanu remisiju su istaknule važnost preuzimanja aktivnije ulogu u odlučivanju o zdravstvenim pitanjima, za razliku od samog pasivnog prihvaćanja bilo čega što bi im njihovi liječnici rekli.

Snažna volja za životom

Ispitanici su istaknuli kako im je za borbu s bolešću bila potrebna snažna volja za životom, gotovo tvrdoglavost da će nadvladati bolest.

Potpora društva

Oboljeli koji su doživjeli spontano povlačenje bolesti su istaknuli kako im je pozitivna potpora društva bila također vrlo važna. Izljevi ljubavi koje su osjetili i doživjeli od ljudi su im pomogli da shvate vrijednost samih sebe kao i svog života.

Misli, stavovi i postupci potiču i bolest i zdravlje

Moderna fizika danas potvrđuje – sve je vibracija, jedno i nedjeljivo, sve je cjelina, sve je energija. Naša svijest nije ništa drugo nego energija u njenom najfinijem i najdinamičnijem obliku, njome upravljamo našom fizičkom stvarnošću. Svi smo dio Svemira, i svi vibriramo svemirskom energijom koja je u nama. Ovisno na kojem smo energetskom nivou, takvu ćemo i energetsku poruku primati, i odašiljati, kako drugima, tako i sebi. Znanstveno je dokazano da se telepatski može utjecati mislima, namjerom, na nečiju dobrobit, na izlječenje, pa zašto onda ne bi mogli utjecati sami na sebe?

Tisućama godina, tradicionalna, autohtona medicina integrira tijelo, um i duh u cjeloviti sustav ozdravljenja. Kada je moderna znanost nastala u 17. stoljeću, razbila je to ljudsko iskustvo u mjerljive komponente koje se mogu označiti, a fizičko tijelo je označeno isključivo kao biološki stroj. Ljudska duša je izostavljena kao neobjašnjiva, a imunološki sustav je dobio zasluge kao jedini meritorni sustav ozdravljenja. Ovaj model nije zadovoljio mnoge oboljele osobe kao ni stručne osobe, postojala je potreba za novim istraživanjima koja će se baviti mogućnošću ljudske transcendencije u svjetlu bolesti.

Tako je primjerice, zahvaljujući istraživanjima, nastala i psihosomatska medicina koja se bavi bolestima koje se očituju organskim promjenama, a psihogeno su uvjetovane. Dakle, danas znamo da naši doživljaji raznih utjecaja i naše negativne misli koje su povezane s time utječu na naše zdravlje, u smislu da stres, strah, briga i/ili napetost mogu preko živčanog sustava izazvati bolest. Ne samo da će izazvati povišen krvni tlak, nesanicu ili kožne bolesti, već mogu izazvati i teška oboljenja poput srčanog udara ili raka. Ako je ovo znanstveno potvrđeno, onda je sasvim logično da i naše pozitivne misli i reakcije mogu utjecati i na poboljšanje zdravlja. Psihosomatska medicina je definitivno dokazala da su kognitivni procesi, neurobiologija i imunološki sustav funkcionalno integrirani, odnosno da faktori povezani sa svjesnošću, kognitivni i emocionalni, igraju veliku ulogu i u zdravlju i u bolesti.

Daljnjim istraživanjima se došlo do razvoja nove znanstvene discipline pod nazivom psihoneuroimunologija, koja proučava složene odnose između socijalnih, psiholoških, živčanih, endokrinoloških i imunoloških čimbenika koji doprinose očuvanju zdravlja, odnosno razvoju bolesti. Fizički i psihički integritet organizma temelji se na održavanju homeostaze, odnosno dinamičke ravnoteže. Kada je ta ravnoteža narušena, to nazivamo stresom, koji može biti izazvan vanjskim ili unutarnjim, fizičkim ili psihološkim faktorima. U stanjima narušene ravnoteže, ako se organizam ne uspije oduprijeti i povratiti u homeostazu, organizam postaje podložan bolestima.

Metode za jačanje imuniteta

Život u miru, ljubavi i staloženosti, možda zvuči nadobudno, no to zaista uvelike poboljšava šanse za oporavak od bolesti i jača organizam. Postoje razne metode borbe protiv stresa, a svatko će za sebe naći koja mu najbolje odgovara ili će to biti kombinacija raznih metoda.

Ljubav prema sebi i drugima - svaka misao i svaki osjećaj uzrokuje trenutnu kaskadu stotina, ako ne i tisuća neuropeptida i hormona koji orkestriraju simfoniju pozitivnih ili negativnih učinaka unutar tijela, ovisno o tome što mislimo ili doživljavamo. Osjećajmo stoga pozitivne misli, ljubav, radost, suosjećanje.

Smijeh – koristi se uspješno kao terapija već 30 godina. Dokazano je da smanjuje razinu kortizola i adrenalina, koji se pojavljuju kao reakcija na stres, a tijekom smijanja, imunološki sustav otpušta endorfine, tvari koje sprečavaju bol. Smijeh poboljšava rad srca i produbljuje disanje, čime se oslobađamo napetosti.

Meditacija – proučavana je razlika mozga u stanju meditacije ili van nje, te je tijekom meditacije uočena visoka aktivnost lijevog prefrontalnog korteksa, regije u mozgu povezane sa srećom i pozitivnim mislima. Za razliku od toga, u mozgu osobe koja je zabrinuta ili depresivna aktivne su  amigdala i desni prefrontalni korteks, koje se smiruju kada smo u pozitivnom raspoloženju.

Disanje – istraživanja su dokazala da dubokim, kontroliranim disanjem možemo kontrolirati emocije, utjecati na krvni tlak i broj otkucaja srca te smanjiti razine kortizola.

Postoji još drugih metoda, poput joge, šetanja, vježbanja, bavljenja hobijem, glazbom ili plesom, puno toga što je besplatno, praktično i jednostavno naučiti i što mjerljivo može smanjiti krvni tlak i broj otkucaja srca, kolesterol, inzulin i šećer u krvi, jačati imunološki sustav, usporiti moždane valove do kreativnih i ozdravljujućih alfa i theta frekvencija, poboljšati protok kisika do mozga što dovodi do boljeg razmišljanja i pamćenja, te cijeli niz drugih pogodnosti koje će doprinijeti boljem psihičkom i fizičkom stanju.

Na internetu, a posebno na stranicama Instituta za noetičke znanosti (IONS), nalaze se brojni dokumentirani slučajevi spontanih remisija, koji će možda najbolje dočarati iskustva koja su imale oboljele osobe koje su neočekivano ozdravile, jer često osobna svjedočenja daju veću težinu od svih znanstvenih istraživanja, no najbolje je ovo dvoje u kombinaciji, kada osobna iskustva potvrde istraživanja. Također, dostupna je i stranica dr. Turner (http://www.drkellyturner.com/), gdje se mogu naći njezina istraživanja te slučajevi oboljelih koji su doživjeli, kako to ona naziva, radikalnu remisiju.

Ovakvih je svjedočanstva zaista mnogo, no ono što sada nedostaje je da se provedu klinička ispitivanja koja će proučavati ovakva iskustva, gdje će se testirati sigurnost, izvedivost i naravno uzročnost hipoteza. U međuvremenu, dok konvencionalna medicina ne prihvati da su tijelo, um i duh povezani, te da će samo liječenje cijelog tog sustava holističkim pristupom donijeti odgovarajuće rezultate, kao i činjenicu da ljudski organizam ima sposobnost samoizlječenja koju je ponekad potrebno potaknuti, preostaje nam da otvorimo svoj um i poslušamo što nam poručuju osobe koje su doživjele spontanu remisiju. Ne, oni nisu čudo, niti su doživjeli čudo, oni su samo osobe koje su imale vjeru u sebe i koje su bile spremne preuzeti odluke o svom zdravlju u svoje ruke.
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)

Loše raspoloženje i pesimizam su “zarazni”. Kako naučiti oduprijeti se njima?

Emocije, posebno takve kao što su strah, bijes, razočarenje, šok – to su sve energije. I vi uvijek možete “uhvatiti” tu negativnu energiju koju emituju drugi ljudi. Čak nijeste ni svjesni toga.

Svi ljudi – su emotivne spužve, ali stupanj “upijanja” je različit kod svih. Neki mogu slobodno plivati u gomili i masi negativnosti, ne osjećajući mnogo neprijatnosti. A kod nekih ove frustracije mogu dovesti do samoubistva.

Empatija – to je ono o čemu govorimo.

Neki ljudi sa svojim napadima panike “zaraze” vas, unište vam život, a vi se nikad o tome nijeste  ozbiljno ni zamislili.

Sa energetske točke gledišta, negativne emocije mogu imati sledeće uzroke:

Možete osjetiti tuđu bol kao svoju.

“Opći” problemi postaju vaši osobni.

U ovim slučajevima, empatija, naročito u kombinaciji sa nemoći može biti uzrok ozbiljne depresije.

Zaustavite apsorbciju emocija drugih ljudi. Evo instrukcije:

1. Odredite koliko jako na vas utiče empatija

Evo nekoliko tipičnih znakova da ste empatična osoba.

• Ljudi vas zovu “hipersenzitivna osoba” ili “previše osjetljiva”. Oni ne znaju da ovo nije kompliment, i nije rešenje.

• Osjećate strah, nespokojstvo i stres koje vam prenose drugi ljudi. Vi ih doslovno fizički osjećate. Sama po sebi, ta sposobnost – nije loša, ali morate da minimizirate uticaj drugih ljudi koji vam se ne sviđaju, ili ih ne poznajete. Razgovarajte samo sa prijateljima, kolegama i članovima porodice.
• Brzo se zamarate u masi ljudi. Nakon nekoliko sati večernje zabave, vi se u duši osjećate iscrpljeno, nesretno i istrošeno.
• Šumovi, stalni neprijatni miris i neophodnost stalnog časkanja, ozbiljno podrivaju vaše raspoloženje
  

• Da biste se napunili energijom, morate biti u stanju potpunog odmora.

• Stalno razmišljate o tome što proživljavate.
• Pokušavate shvatiti bilo koje iskustvo, da analizirate svaku situaciju do u detalje. Vaša osjećajeje lako povrijediti,  ali vi izbjegavate konflikte.

• Vi ste “velikodušan” sugovornik i dobar slušatelj.

• Stalno se trudite pomagati.
• Intima vas ponekad može uplašiti toliko da osjećate napad gušenja i gubitak samog sebe.

2. Potražite izvor nespokojstva

Zapitajte se što vi osjećate – jesu li to vaše emocije ili tuđe? Od kuda je došla ta emocija? Strah i gnjev se skoro nikada ne rađaju u glavama empatičnih osoba, ali ih oni dobro prihvaćaju. Pokušajte odrediti gdje i u kojem dijelu se nalazi generator vašeg nespokojstva.

• Upravo ste odgledali komediju u kinu, nalazite se u odličnom raspoloženju. Iznenada ste se sreli s nekim od prijatelja ili članova obitelji – i cijelo raspoloženje nestaje. Da li vam se to događalo? I da li vam se to može dogoditi? To isto osjećate kada odete u trgovački centar ili koncert.

• Mjesta puna ljudi vas guše? Možda je sve to zato što apsorbirate negativne emocije drugih ljudi iz mase.

3. Izbjegavajte izvor nespokojstva, po svaku cijenu

Pokušajte u početku razgovarati s osobama koje su vam neugodne s veće udaljenosti nego obično. Koraknite unatrag, stanite dalje. Ovaj trik stvarno djeluje.Ne bojte se da ćete nekoga povrijediti.

Ne bojte se prijeći na drugo mjesto u autobusu, ako pored vas sjedi osoba koja neugodno miriše. Ako u blizini vas sjede tužni ljudi, premjestite se. Ustanite i otiđite.

4. U svakoj nejasnoj situaciji – koncentrirajte se na disanje

Disanje – to je ono što povezuje vaš mozak s vašom suštinom. Koncentrirajte se nekoliko minuta na disanje. Udahnite spokojstvo, izdahnite negativnost. Ovo će vam pomoći da osjetite sebe u vremenu i prostoru, i očistiti glavu od straha i drugih teških emocija.

Zamislite negativnost kao sivu maglu koja se izlazi iz vašeg tijela, a pri udisaju zamislite da na vas pada zraka zlatne svjetlosti. Ovo je jednostavna vježba koja može dati brze rezultate.

5. Koristite štit

Svaki put kada ste u društvu teških i neugodnih ljudi, zamislite sebe kako visite u zraku u bijeloj lopti. Boja, u principu, može biti bilo koja – samo trebate osjećati kako vam daje snagu. Mislite o ovoj lopti kao o štitu koji odbija svu negativnost i nelagodu. Dopustite sebi da uzimate iz okruženja samo pozitivno.

6. Upravljajte emocionalnim preopterećenjima

Naučite prepoznati ljude koji iz drugih sišu energiju. Izbjegavajte ih. U masi nepoznatih ljudi zauzimajte marginalna mjesta. Izbjegavajte komuniciranje s “emocionalnim vampirima”. I ako je to moguće, jedite. Namirnice bogate šećerom mogu vam pomoći da se saberete i opustite.

Uvjerite sebe, da u bilo kojem društvu ne ovisite o drugim ljudima. Pobrinite se da uvijek imate novac za taksi, kako ne bi bili vezani ni za koga. Uvjerite se da u svakom trenutku možete lako stići kući. To će vam dati samopouzdanje.

Također, potrebno je da imate svoje mjesto u kući – mjesto na kojem možete biti sami. To može biti kut za čitanje ili stol sa računalom.

7. Tražite pozitivne ljude i pozitivne situacije

Pozovite prijatelja s kojim uživate provoditi vrijeme. Idite van s kolegom, s kojim vam je interesantno razgovarati tijekom pauze. Apsorbirajte njihovu pozitivnost i samopouzdanje.

Nada je također zarazna. I ona sama po sebi podiže raspoloženje. Budite suosjećajni ne samo prema drugima nego i sebi. Ostanite osjetljivi, ali izbjegavajte stresne situacije.

8. Odlazite u prirodu – čak i u samoći

Morate imati svoja omiljena mjesta gdje se hranite pozitivnom energijom. Najbolje je ako su ona u prirodi, gdje možete otići na sat ili dva kako bi se odmorili i napunili baterije. Držite u kući na “radnom stolu” slike pejzaža, bujne šume, vodopada, divljih plaža.

Ponekad ujutro pokušajte otići u šumu. Osjetite tu maglu, rosu, te mirise.

Prakticirajte jogu ili druge tehnike disanja.

Trebate imati neki emotivni centar, u koji možete pobjeći kao u sigurnu luku tijekom oluje.
 
(bebamur.com/uredio:nsp)

Vid inteligencije nazvan ‘emocionalna inteligencija’ (EI) prepoznat je još 1983. godine i od tada vuče povelike repove, što među onima koji taj faktor priznaju, što među skepticima

Skeptična strana promatrača smatra kako se emocije ne mogu smatrati inteligencijom, čisto iz razloga što inteligencija po njima nema nikakve veze s empatijom ili emocijom.

To prepuštaju moralnim vrijednostima i društvenim normama, a glavni argument predstavlja nemogućnost usporedbe i mjerenja različitih EI-ova kod različitih ljudi. Isto tako, poslovna klasa, korporacije i interesne skupine taj vid inteligencije čak smatraju manjkom inteligentnosti, a ne njezinim ‘forteom’.

Po definiciji, emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osobnog i tuđeg emocionalnog stanja, te prilagođavanje tim stanjima na način da bismo osobi pomogli bez perfidnosti ili manipulativnih primisli.

Ideju o EI-ovima razvio je prije trideset i dvije godine Howard Gardner u svojoj knjizi ‘Frames of Mind: The Theory of Multiple Intelligences’ (‘Okviri uma: Teorija višestrukih inteligencija’) gdje je IQ prepoznao kao manjkav pri objašnjavanju punog spektra kognitivnosti.

Na taj način je definirao dvojaku inteligenciju, onu interpersonalnu (razumijevanje namjera, motivacija i želja drugih) te onu intrapersonalnu (razumijevanje sebe, vrednovanje osjećaja, strahova i motivacija). Kasnije se naravno sve samo nadograđivalo, a prvi koji je skovao termin ‘Emocionalna inteligencija’ bio je Wayne Payne u svom doktoratu iz 1985. (‘A Study of Emotion: Developing Emotional Intelligence’), iako je sam termin spominjan i ranije ali u drugačijim kontekstima. Svjetski popularnim čini ga bestseler Daniela Golemana ‘Emocionalna inteligencija – zašto zna biti važnijom od IQ-a’ iz 1995.

Literatura raspoznaje tri modela EI-ja. Prvi je model sposobnosti (Peter Salovey i John Mayer) koji se fokusira na sposobnost pojedinca ka procesuiranju emocionalnih informacija i prilagodbi prema društvenom okruženju. Drugi je model crte (Konstantin Vasily Petrides) koji obuhvaća dispozicije ponašanja i percipirane sposobnosti, te se može i izmjeriti.

Ključni i treći model je varijacija dvaju navedenih i razmatra paletu sposobnosti i karakteristika koje vode ka liderskim mogućnostima (Daniel Goleman). Studije koje ovi autori navode tvrde kako veća EI podrazumijeva i veće mentalno zdravlje, poslovne sposobnosti i potentnije liderske sposobnosti. Dapače, danas je sve manji broj analitičara i znanstvenika koji odbijaju postojanje ili relevantnost emocionalne inteligencije, što govori u prilog kako je riječ o podcijenjenom humanističkom faktoru suvremenog društva.

Sarah Landrum je tako detektirala dvanaest točaka kako svatko može poraditi na svojoj EI te je učiniti većom i bolje balansiranom u svakom trenutku.

1. Vježbajte empatiju
Lako je osjetiti žaljenje prema drugima bez poistovjećivanja s njihovim situacijama. Empatija označava zamišljanje tuđeg emocionalnog stanja. Jedan od najboljih načina za povećavanje EI je da postanete znatiželjni prema ljudima oko sebe. Vježbajte prepoznavanje tuđih osjećaja i vlastito postavljanje sukladno takvoj situaciji.

2. Naučite kako reći NE
Povećavanje samokontrole povećava EI. NE zna biti jedna od najtežih vještina za svladavanje i dvojaka je. Prvo treba naučiti kako reći NE samima sebi na način da suspregnemo impulse i odgađamo ispunjenja naših želja. Zatim naučimo kako reći NE drugima kada vas traže da napravite nešto što ne želite ili ne možete. NE nije razočarenje nego samopoštovanje.

3. Budite određeni
Dajte etikete svojim emocijama da biste ih bolje razumjeli. Umjesto da kažete kako ste tužni budite određeniji. Zar nije točnije priznati si kako ste povrijeđeni, razočarani, poraženi, depresivni ili melankolični?

4. Iskreno procijenite svoje sposobnosti
Nakon što ste poboljšali prepoznavanje emocija, radite na iskrenom prepoznavanju svojih snaga i slabosti. Objektivni faktori mogu biti prednosti, no isto tako se može izbjeći situacije koje vas drže u pat poziciji.

5. Otvorite se prema novim stvarima
Strah od promjene suspreže emocionalnu inteligenciju. Ostanite fleksibilni prema novim stvarima i kada se drugačije životne okolnosti iznjedre, nemojte bježati ili im se odupirati. Prihvatite ih i priredite se na način da se što lakše prilagodite.

6. Upoznaj samog sebe i voli se kakav jesi
Otkrij tko si zapravo i prigrli tu spoznaju. Emocionalno inteligentni ljudi su samopouzdani, teško ih se uvrijedi i teško podliježu pritisku jer su sposobni držati se svojih uvjerenja. U prijevodu, veća IE je veće samopouzdanje. Ne dajte da vas drugi ocjenjuju.

7. Učite iz grešaka i pogrešnih koraka
Svi činimo greške, no ono što povećava EI je koliko ste se brzo uzdigli nakon pada. Nemojte se odati ekstremima i situacijama koje vas paraliziraju da ostanete u prošlosti. Naučite sve iz svojih pogrešaka i držite se tih lekcija.

8. Naučite oprostiti
Praštanje je radikalan alat EI-ja. Mnogi ljudi nevoljko praštaju i brojne osobe brišu iz vlastitih života. No, opet – praštanje je drugi način empatije i rješavanja negativnih emocija koje smo nakupljali i koje nas emocionalno sputavaju. Praštanje je često i prepoznavanje patnje tih osoba koje se osjećaju loše nakon svojih prosudbi ili tretmana prema vama.

9. Odmorite se od tehnologije
Svaki novi mail, poruka na društvenim mrežama ili poruka ometaju nas i mijenjaju naša raspoloženja. Postavite granice između posla i privatnosti. Ugasite telefon i istinski uživajte u šetnji prirodom ili ručku s vašom obitelji. Oslobodit ćete vaš um i tijelo.

10. Riješite se perfekcionizma
Suprotno dobroj motivaciji, perfekcionizam čini suprotno. Ništa nije savršeno i konstantna težnja prema nemogućem često djeluje kao poraz i želja za odustajanjem. Fokusirajte se na sljedeći put i napredak.

12. Budite zahvalni
Studije ukazuju kako dnevna vježba zahvalnosti ima poprilično blagotvorno djelovanje. Pozitivni efekti zahvalnosti prema onomu što imate su mentalno zdravlje, mirni snovi i bolji akademski rezultati vaše djece. Tijekom večere podijelite s obitelji za što ste zahvalni i prije spavanja napišite kratki popis.

12. San je prioritet
Nije nikakvo čudo da su san ili manjak sna najpopularnije teme novopečenih roditelja. Poremećaj sna ima negativan efekt ka vašem fokusu, reguliranju emocija i impulzivnim izbojima. Mozak je poput baterije, mora se puniti. Spavajte dovoljno i to će vam pomoći ka povećavanju EI-ja.
 
(nexus-svjetlost.com, youtube.com/uredio:nsp)

Evidentno je da živimo u svijetu u kojem postoje razne inteligencije i bića, mada su nama većina njih nevidljiva. To se ipak objašnjava time da naša osjetila i mozak obrađuju beskonačno mali broj frekvencija koje do nas dolaze. Čak i ovo što vidimo jeste samo slika koje je složena u mozgu

Po vedama postoji kozmička hijerarhija bića.

Neki kažu da u sferu nevidljivog spadaju fenomeni otmica i izvanzemaljaca.

Vjerovali li ne, Island ima ministricu za elementarna bića! Nju konzultiraju ako ih zanima da li će npr. trasa nekog novog puta narušiti neko postojeće stanište elementarnih bića.

To su sve znanstveno nedokazane teze. Neki to zovu suptilnom energijom, subjektivnim osjećajima ili izmjerenim parametrima koji se mogu različito protumačiti.

O ovakvim i sličnim fenomenima pričao je dr Hank Wesselman, antropolog. On je često bio u kontaktu s afričkim urođenicima što mu je omogućilo da živi u okruženju gdje rijetko borave ljudi izvana.

Tijekom jednog terenskog istraživanja u južnoj Etiopiji doživio je neke čudne stvari:

“Sedamdesetih godina počeo sam spontano doživljavati proširena stanja svijesti dok sam boravio u divljini, u Etiopiji. Tada o njima nisam znao ništa, nisam uzimao droge, nisam bio član nikakvih parapsiholoških klubova.

Bio sam vrlo konzervativan i vodio istraživačke ekspedicije. To je iskustvo imalo formu osjećaja da me netko promatra. Tamo, u Africi, bilo je lavova, hijena, leoparda, bivola …

Ovi poslijednji najviše su nas zabrinjavali jer su vrlo opasni i ne vole ljude. Ali taj osjećaj da me netko motri veoma me uznemirivao.

Usred bijela dana iznenada bih zastao u radu i počeo se pažljivo ogledavati ne bih li koga vidio, ali nikada nisam vidio ništa.”

Pokušavajući shvatiti što se događa, on je uspostavio izravan kontakt s pripadnicima afričkih plemena i njihovim drevnim metodama za postizanje promijenjenog stanja svijesti:

“Bio sam na terenu s trojicom Afrikanaca. Nijedan od njih nije znao engleski. Jedan je od njih bio iz plemena s toga područja i zvao se Atiko. Atiko je bio šaman. Ja tada baš nisam znao što su šamani. Znao sam da su to plemenski vidovnjaci i vračevi.

Sjećam se kako sam ustao iz čučnja i gledao naokolo ispod oboda šešira, a zatim sam pogledao prema Atiku, koji je gledao u nešto na mojoj lijevoj strani. Skliznuo sam pogledom u tome smjeru i odjednom ugledao nešto veliko, oko dva metra iznad zemlje. Pogledao sam u šamana, a on me motrio.

Znao sam da je on to vidio. On nije znao engleski, ali ja sam znao nekoliko riječi svahilija. Pitao sam ga: Atika, što je to bilo? A on je rekao: Duh. Na njegovom jeziku: šitani.”

Ubrzo zatim, doživio je klasično iskustvo napuštanja tijela koje šamani još nazivaju “letenje duše”:

“Usred noći zatekao bih se kako se uzdižem iz tijela. Na svoje sam čuđenje otkrio da mogu proći kroz šatorsko platno, a da uopće ne povlačim patentni zatvarač. Imao sam neobične doživljaje poput sna, kao da noću letim iznad kampa.

I mogao sam gledati dolje i vidjeti šatore svojih kolega, šakale kako kopaju po jami s otpacima, vojnike u patroli uz vatru.

Mislio sam da sanjam dok mi sljedeći dan nije došao Afrikanac Kambulu, pogledao me i rekao mi: Dr. Hank, zašto ste prošle noći letjeli iznad moga šatora? To mi je privuklo pozornost.”

Ovo je zaintrigiralo doktora da se temeljitije pozabavi ovim fenomenom:

“U svojoj trilogiji ‘Šetnje duhom’ opisujem doživljaje kad sam se osjećao uvučenim u nešto potpuno neobično. Bila je to klasična šamanska inicijacija, pri kojoj su očito duhovi vladali situacijom.

Riječ ekstaza je za mene odjednom poprimila neko potpuno novo značenje. Kad se osvrnem unatrag, mislim da se dogodilo ovo: kad sam došao u dodir s onim duhovnim bićem, ono je u meni aktiviralo neki program. To je nevjerojatan program, koji se u nama razvijao tijekom evolucije.

Šamani su prvi otkrili taj program u sebi. Kad kažem šaman, većina ljudi na Zapadu sklona je zamisliti maskiranog, kostimiranog pripadnika plemena koji u mraku pleše oko vatre, sudjelujući u nekom tajanstvenom ritualu.”

Znanstvenik u njemu je pokušao naći odgovor na ono što se dogodilo:

“Moguće je da izloženost snažnom promijenjenom stanju svijesti može pokrenuti kaskadu elektrona u središnjem živčanom sustavu. Materijalizam je dominantna paradigma na Zapadu već dobrih tristo godina.

Mi težimo tome da se bavimo vanjskim prostorom, a ne unutarnjim. A unutarnji je prostor ogromno neistraženo područje o kojem čovjek još uvijek vrlo malo zna.

Ali šaman zna jer to je područje u kojem on obavlja većinu svog posla. Obavlja ga u unutarnjem prostoru. Oni rade svoj posao u prostoru što ga urođenici nazivaju svijetom duhova. Govoreći o tome, mogli bismo reći da pripadnici primitivnih društava poznaju okolinu koja ih okružuje.

Primjerice, ima li negdje blizu psihotropnih biljaka? Ritualna upotreba halucinogena, koji se dobivaju od tih takozvanih biljnih učitelja, katkad se primjenjuje za postizanje širenja svijesti u pristupanju svijetom carstvu. “

Danas ima sasvim dovoljno literature o halucinogenima koje pokazuju djelovanja prirodnih supstanci na ljudsku svijest u različitim kulturama.

Wesselman je krenuo dalje:

“Na primjer, to obuhvaća sposobnost kanaliziranja svemirske energije, otkrivanje najdubljih tajni prirode kao i stjecanje mudrosti koja se može upotrijebiti u magijske, medicinske i religijske svrhe.

Tu su i tehnike poput posta, lišavanja sna, tjelesnog iscrpljivanja, hiperventilacije, čak i iskustvo ekstremnih temperatura tijekom rituala pročišćavanja.

Poznato je da snažno tjelesno stimuliranje jednoličnim bubnjanjem i čegrtanjem u kombinaciji s nekim korisnim obredom dotične kulture – molitvom, pjevanjem, plesanjem – može čovjeka osposobiti za usmjeravanje svijesti prema mističnom opažanju. Zato ne iznenađuje što se gotovo svi izvođači rituala diljem svijeta služe bubnjevima i čegrtaljke.

Obično bi se dovodili u ono što oni nazivaju ples u transu. Žene bi tada sjedile u sredini kruga oko vatre, pjevale bi i udarale dlanovima u jednoličnom ritmu, a muškarci bi plesali oko njih, s vanjske strane kruga, s čegrtaljkama oko nožnih zglobova, u specifičnom ritmu toptanja.

Te plesove izvode kako bi se povezali s onim što oni nazivaju num. To je ono što Polinežani nazivaju mana. To je snaga, sila. Kinezima je to chi, a Japancima ki. Mozak u suštini prati zvuk bubnja.

Bubanj se udara u nižim područjima frekvencije theta valova i mozak prati taj ritam. Prateći taj zvuk, mozak se doslovce spušta iz područja beta valova, preko alfa, do theta valova.”

On je na tim valovima zaplovio u druge svjetove koji su tu oko nas, ali ne možemo ih vidjeti niti čuti.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)