Njemački Bild danas je objavio ekskluzivnu informaciju kako bivši tjelohranitelj Osame Bin Ladena čak 21 godinu živi u Njemačkoj

I ne samo to, mjesečno prima socijalnu naknadu od 1.168 eura.

Do ovog nevjerojatnog otkrića stiglo se nakon što su zastupnici desničarske stranke Alternativa za Njemačku priupitali regionalnu vladu tko je čovjek pod imenom Sami A, a odgovor je bio šokantan – on je osoba koja je 2000. godine čuvala bivšeg vođu al-Qaede u Afganistanu.
Njemački mediji nisu objavili puno ime Samija zbog zakona o kršenju privatnosti.

S druge strane, Sami uporno negira da je povezan s džihadistima. Vlast je razmišljala što će napraviti s njim, spominjala se i deportacija u Tunis, ali od toga se odustalo zbog straha da će Samija tamo mučiti.

Da stvar bude bizarnija, njemačka vlast zna za Samija skoro 15 godina. Na suđenju za terorizam 2005. godine jedan svjedok jasno je rekao da je Sami čuvao bin Ladena u Afganistanu i suci u Düsseldorfu su povjerovali u tu priču.

Također, Samija se istraživalo 2006. godine zbog povezanosti s al-Qaedom, ali na kraju nije podignuta nikakva optužnica.

Nakon toga, bivši tjelohranitelj zloglasnog terorista odlučio je živjeti mirnim životom u Bochumu zajedno sa suprugom i četvero djece.

Istina, njegov zahtjev za azilom je odbijem 2007. godine zbog sigurnosnih razloga i posljednjih 11 godina Sami se svaki dan mora javljati u policijsku stanicu.

Sami je još prije 19 godina dobio privremenu dozvolu za boravak u Njemačkoj i nakon toga je upisao nekoliko tečaja vezanih uz informatiku. Međutim, samo godinu dana poslije odlučio je nešto zaraditi u ‘fušu’ u Afganistanu…
 

(jutarnji.hr)

Dok je razgovarao sa svojim biračima u kampanji u gradu Bluffton, američkoj saveznoj državi Južna Carolina, tadašnji republikanski predsjednički kandidat Donald Trump je rekao, ako on budem izabran “otkrit ću vam tko je je uistinu srušio Svjetski Trgovački Centar”

“To nisu bili Iračani”, rekao je Trump.

“Možda su to bili Saudijci.”

Trump je možda upućivao na činjenicu da je 15 od 19 otmičara bilo iz Saudijske Arabije.

Prošle godine je izašao u javnost takozvani “20. otmičar”, Zacarias Moussaoui, koji je “tvrdio da se osobno susreo s nekoliko najpoznatijih i najvažnijih lidera Saudijske Arabije u ime Osame bin Ladena.

Da su vrhovni vladari Saudijske Arabije i njezin vodeći vjerski dužnosnici podržavali Bin Ladena sve do napada 2001. s tonama novca i obavještajnih informacija, te da je diplomat Saudijske Arabije sa sjedištem u Washingtonu čak raspravljao plan sa Moussaouim da sruše američki predsjednički zrakoplov Air Force One sa Stinger raketama koje bi bile prokrijumčarene preko ambasade “.

Osim toga, 28 stranica je bilo izbačeno iz službenog izvještaja o 11. rujnu 2001. godine za koje je Demokratski kongresmen Stephen Lynch tvrdio da predstavljaju izravne dokaze o suučesništvo nekih saudijskih pojedinaca i entiteta u napadu na Svjetski Trgovački Centar.

Trump je izjavio da vlada ima “dokumente”, “koji su vrlo tajni”, koji mogu uključivati i saučesnike iz Saudijske Arabije, i pozvati se na izvještaj koji je gore spomenut.

“Vi ćete saznati”, rekao je Trump. Poslušajte njegov govor:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

‘Osveta je jelo koje se poslužuje hladno’, kaže klingonska poslovica, a možda najpoznatiji slučaj osvete “islamista” vezan je uz likvidaciju Osame bin Ladena

Za njegovu eliminaciju bila je zadužena iznimno elitna postrojba američke mornarice. Riječ je o Navy SEAL-u, ali i njihovoj još više istreniranoj i specijaliziranoj verziji, takozvanoj SEAL Team 6 postrojbi. Oni su 2. svibnja 2011. godine upali u čuvani kompleks u Abbottabadu u Pakistanu te brzom akcijom locirali i pogubili u tom trenutku vodećega svjetskog terorista.

Treba se, međutim, vratiti godinu dana unatrag, kada je čelni čovjek CIA-e Leon Panetta otišao Baracku Obami i rekao kako je vrlo vjerojatno otkriveno sklonište Bin Ladena. I tako je počela zajednička operacija CIA-e i elitne postrojbe. Obuka je bila obavljena u specijalno dizajniranoj maketi Bin Ladenova kompleksa, a tim je trebao voditi izvjesni James, što je bilo izmišljeno ime

Također, među 24 pripadnika SEAL Teama 6 bio je i belgijski ovčar Kairo (koji je nosio specijalan oklop za pse otporan na eksploziv, vrijedan više tisuća dolara), posebno istreniran da detektira Bin Ladenov miris u slučaju da se teroristički vođa zavuče negdje. Tako su u nedjelju 1. svibnja, oko 23 sata, u noći bez mjesečine, iz Jalalabada poletjela dva helikoptera blackhawk prema Abbottabadu. U svakom od njih bilo je 12 sealovaca.

Hici u prsa i u glavu

Originalni plan predviđao je nadlijetanje helikoptera nad Bin Ladenov kompleks, brzo spuštanje 19 članova Navy SEAL tima, koji su potom u manje od dvije minute trebali obaviti napad. Na žalost, specijalne snage nisu predvidjele probleme s helikopterom…

Naime, kada je prvi helikopter morao prisilno sletjeti u okruženje Bin Ladenove vile, dobro promišljeni plan A je propao. Brzo je stavljen u opciju “plan B”. Drugi helikopter je sletio izvan vile i Amerikanci su morali koristiti eksploziv da bi ušli u nju.

Bin Ladenovo osiguranje, logično, nije bilo doraslo američkim snagama. U unakrsnoj vatri ubijena su trojica muškaraca i jedna žena. Već tijekom prve razmjene vatre tri Amerikanca su se našla na trećem katu u hodniku licem u lice s Bin Ladenom. Prema navodima svjedoka, oni su ga odmah prepoznali. Bin Laden se vratio natrag u svoju sobu. Specijalci su prisilno otvorili vrata. Tada su dvije žene pokušale zaštititi Bin Ladena, ali su odgurnute. U samo nekoliko sekundi jedan od američkih vojnika pucao je Bin Ladenu u prsa, a drugi ispalio metak u glavu.

Četiri dana poslije smrt svoga vođe potvrdila je i sama Al-Qa’ida iako su nakon toga uslijedile glasine o tome kako je Osama zapravo preživio napad te da je umro nekoliko godina poslije, od zatajenja bubrega. Bin Ladenovo tijelo je bačeno u more kako bi se spriječilo eventualno stvaranje kulta ličnosti na njegovu grobu.

‘Nevidljivi ratnici’

Akciju kodnog imena “Neptunovo koplje”, SEAL Team 6 izvršio je u suradnji s CIA-om, a ubrzo nakon njezina izvršenja Barack Obama pohvalio se svijetu kako su Sjedinjene Američke Države pogubile dugo traženog terorističkog vođu. I sve bi bilo krasno da tri mjeseca poslije, točnije 6. kolovoza iste godine, u jednom od najvećih gubitaka života vojnika u ratu protiv terorizma nisu smrtno stradala 22 pripadnika postrojbe SEAL Team 6.

U Afganistanu je jedna vješto naciljana raketa iz ručnog bacača ruske proizvodnje pogodila vojni transportni helikopter CH-47D i u smrt poslala 38 ljudi, od kojih su 22 bili “tuljani”, odnosno pripadnici postrojbe SEAL Team 6.

Talibani su ih čekali

– Ubijeni su, eliminirani, poslani u smrt. Ne znam kako bih drukčije to pojasnio. A najviše me zanima jesu li namjerno ubijeni ili je nekakav kreten u Ministarstvu obrane uprskao kao što je to napravio potpredsjednik – kazao je Michael Savage, otac jedne od žrtava. On je ujedno i najzagriženiji “progonitelj istine” (kako sam sebe zove) od svih obitelji koje je smrt njihovih sinova, očeva, braće u Afganistanu pogodila.

– Bilo kako bilo, netko mora ići u zatvor zbog toga – smatra Savage.

Isto se pita i Charlie Strange, čiji je sin također izgubio život u tragediji Extortion 17. Pita se nije li netko elitnoj postrojbi koja se našla na crnoj listi islamista namjestio. Čak se pita je li to napravio netko iz afganistanske vlade željan osvete zbog smrti Bin Ladena.

– Netko je dao informacije talibanima – kazao je Strange, čiji je sin bio kriptolog, odnosno presretao je i dešifrirao poruke.

– Znali su, imali sigurnu dojavu. Čekali su, bili su spremni, a netko je poslao naše momke baš pred njih – kazao je Strange, a Doug Hamburger, koji je također izgubio sina, ne može se oteti dojmu koliko je zapravo “bilo glupo da spori helikopter sleti samo 100 metara od talibanskog uporišta”.

Letjeli su ‘traktorom’

– Chinook je možda pouzdan stroj, ali je riječ o traktoru. SEAL Team 6 je u lov na Bin Ladena išao u specijano opremljenim helikopterima blackhawk. Njima su upravljali piloti obučeni za nizak i brz let. U principu, riječ je o ferrarijima, iznimno brzim letjelicama koje je iznimno teško naciljati, naročito s ručnim bacačima kakvima talibani redovito raspolažu.

Blackhawk MH su idealni helikopteri za takve zadaće, kada se operira na prostorima omeđenima brdima koji su iznimno opasni. Ovi novi modeli ne samo da su brži, nego imaju i radare koji odmah detektiraju lansiranu raketu. Također su pogodniji za noćne letove. Ne znam zašto te noći nisu letjeli njime – pitao se Hamburger.

Njegove sumnje dijele i ostale obitelji koje se nikako nisu složile sa službenom istragom provedenom nakon tragedije Extortion 17. Istragu je provodio general Jeffrey Colt koji ju je zaključio tako da nije ni pronašao ni uputio na krivca za pogibiju vojnika, a pravdao se tako da mu to nije ni bila zapovijed. U međuvremenu su se dogodile razne tužbe, a golemi broj pitanja ostao je bez odgovora…

NAJBITNIJE ČINJENICE:

Žešći od svih

Pripadnici postrojbe SEAL Team 6 smatraju se žešćima od ostalih marinaca, odnosno SEAL-ovih ekipa (koji su prilično hardcore za ostale rodove vojske), koje posprdno zovu “bijelima” ili “vanilijom”. Na stranu i hvalisanje, ali činjenica je kako su jedino pripadnici postrojbe SEAL Team 6 obučeni za situacije povrata nuklearnog naoružanja iz ruku terorista i jedini imaju najbližu suradnju s CIA-om u iznimno tajnim vojno-špijunskim operacijama.

Strojnice MP7 s prigušivačima

Standardno oružje pripadnika postrojbe SEAL Team 6 njemačka je kompaktna strojnica MP7 proizvođača Heckler & Koch. Oružari u njihovoj bazi na plažama Virginije su još posebno doradili to oružje te mu ugradili i prigušivače, zbog čega su ubojice/ratnici/špijuni postali još opasniji i tiši.

U standardnu opremu još se ubrajaju infracrveni laseri koji olakšavaju ciljanje i podižu preciznost prigodom noćnih akcija. Također u tu svrhu služe i viziri za noćno gledanje opremljeni infracrvenom kamerom. Marinci SEAL Teama 6 sa sobom nose i posebne termobaričke granate s kojima mogu srušiti i pojedine objekte.

Indijanske sjekire

Osim standardne opreme, pukla je i glasina kako su operativci (nikako ne vole da ih se zove komandosima) opremljeni i indijanskim bacačkim sjekirama – tomahavcima. Navodno ih je za njih iskovao poznati američki kovač noževa Daniel Winkler. Sam Winkler nije želio komentirati veliku narudžbu, jedino je rekao kako su je podmirili “privatni donatori”.

Tužba obitelji

Obitelji poginulih odlučile su tužiti ne samo nesmotrenog Joea Bidena, nego i samog Baracka Obamu, ali i afganistansku i iransku vladu.

Četiri velika upitnika

– Tko je naredio da spori transportni helikopter leti u ratnoj zoni?

– Zašto se ekipe nisu podijelile u brze helikoptere, kao što je i običaj prigodom letova u opasnim zonama?

– Tko je u Ministarstvu obrane donio odluku o takvoj vrsti riskantnog transporta?

– Zbog čega je mjesto slijetanja bilo tako blizu talibanskog uporišta i spori chinook bio kao patka na liniji paljbe?

Ogorčeni očevi

– Ubijeni su, eliminirani, poslani u smrt. Najviše me zanima jesu li namjerno ubijeni ili je nekakav kreten u Ministarstvu obrane uprskao kao što je to napravio potpredsjednik Biden – kazao je Michael Savage, otac jedne od žrtava

Charlie Strange, čiji je sin također izgubio život u tragediji Extortion 17, pita se nije li netko elitnoj postrojbi koja se našla na crnoj listi islamista namjestio.

– Netko je dao informacije talibanima – kazao je Strange.

Jalova istraga

Istragu je provodio general Jeffrey Colt koji ju je zaključio tako da nije ni pronašao ni uputio na krivca za pogibiju vojnika, a pravdao se tako da mu to nije ni bila zapovijed.
 
(slobodnadalmacija.hr)

Pet je godina proveo u Guantanamu. Noćna mora završila se jednog jutra kad su ga prebacili u američku vojnu bazu Ramstein u Njemačkoj

Petnaest dobro naoružanih američkih vojnika isporučilo ga je njemačkim vlastima. Murat Kurnaz (34) rođen je u Njemačkoj, ali su mu roditelji iz Turske. S dugom, neurednom crvenom bradom izgleda baš onako kako Amerikanci zamišljaju islamskog terorista, nepredvidivog i opasnog.

O tome što je proživio kad su ga kao 19-godišnjaka zatočili Amerikanci, Murat Kurnaz napisao je knjigu “Pet godina mog života: nevin čovjek u Guantanamu”, koja je u međuvremenu prevedena na francuski, engleski, poljski, norveški, danski i flamanski jezik.

I sam je postao glavni lik romana jednog od najpoznatijih pisaca na svijetu, Johna Le Carréa. Slavni pisac upoznao je Murata 2006. godine. Uskoro je objavio “Najtraženijeg čovjeka”: glavni lik je Melik, Turčin rođen u Njemačkoj, koji također plaća visoku kaznu za grijehe koje nije počinio.

O njemu je 2013. snimljen film “Pet godina života”, a kao predložak za scenarij poslužila je njegova guantanamska autobiografija.

Savjetnik

Nekadašnji “bremenski taliban” danas se brine o izbjeglicama u Njemačkoj. Službeno, to se zove savjetnik za kulturu i jezik. Ljudima koji su zatražili azil u Njemačkoj pomaže tako što im objašnjava kako Njemačka funkcionira i kako se trebaju ponašati ako žele biti prihvaćeni.

Murat Kurnaz radi u izbjegličkom kampu i svaki tjedan održava predavanja u šest škola. S izbjeglicama igra košarku i odbojku na plaži ili zajedno crtaju.

Iskustvo iz Guantanama ovdje mu je korisno jer se u kubanskoj vojnoj bazi, u kojoj Amerikanci godinama drže ljude za koje nemaju dokaza da su krivi, naučio sporazumijevati s ljudima iz Afganistana ili Irana, s ljudima koji govore arapski, paštunski i farsi, jezike kojima često govore ljudi koji su u prošlogodišnjem izbjegličkom valu stigli u Njemačku. Neki od njih govore engleski dobro, a neki jedva koju riječ.

Murat Kurnaz rođen je u Bremenu. Kad je kao 19-godišnjak u listopadu 2001. s prijateljem krenuo na put po Turskoj i Pakistanu, jedva da je bio svjestan situacije u svijetu. Čuo je da je u Afganistanu rat i odlučio je ne ići tamo. U to vrijeme Amerikanci počinju svoj rat protiv terorizma, kao osvetu za napad avionima na New York i Washington u rujnu 2001. godine.

U Pakistanu je neko vrijeme planirao ostati u vjerskoj školi, medresi. “Htio sam više naučiti o vjeri, bolje upoznati sebe”, kaže danas. Nisu ga primili u medresu pa je putovao naokolo. Kad se već htio vratiti kući, roditeljima i mladoj ženi u Njemačkoj, krajem studenoga Pakistanci su ga priveli u jednoj rutinskoj kontroli.

Ubrzo su ga prodali Amerikancima, tvrdeći da je riječ o opasnom teroristu. U to doba, neposredno nakon samoubilačkog napada otetim avionima na World Trade Center u New Yorku i na Pentagon, Amerikanci su zasuli dijelove Pakistana lecima kojima su pozivali ljude da im izruče sumnjive osobe, a oni će im zauzvrat dati toliko novca da će “njihovoj obitelji, selu ili plemenu biti dovoljno do kraja tvog života”.

Kurnaz je poslije saznao da su za njega dobili 3000 dolara. Taman je odgovarao opisu sumnjivca koji putuje po Pakistanu do terorističkog kampa negdje u planinama Afganistana.

Iz Kandahara

Prvo su ga zatvorili u jedan logor u Kandaharu, na području Afganistana, a zatim prebacili u Guantanamo. U siječnju 2002. javio se majci Rabiji dopisnicom iz Guantanama. Tamo su ga mučili i maltretirali: davali su mu elektrošokove, vješali ga tako da vezan za ruke visi o strop ćelije – kasnije će saznati da drugi to nisu preživjeli. Izlagali su ga ili velikoj hladnoći ili velikoj vrućini, danima ga nisu puštali da zaspe ili mu nisu davali hranu. Vješto su kombinirali fizičko mučenje sa psihičkim.

Pretpostavlja da je dobivao oko 600 kalorija dnevno, što je nedovoljno za preživljavanje. Glavu su mu gurali u hladnu vodu dok god ne bi zaprijetila opasnost da se uguši, seksualno ga zlostavljali. “Gdje je Osama?” stalno su ponavljali, tražeći informacije o lokaciji šefa al-Qa’ide, Osama bin Ladena, kojega će godinama kasnije američki specijalci pronaći u Pakistanu i ubiti.

Tortura je počela već u avionu za Kandahar, svjedočio je nakon oslobađanja: vezali su ga za pod aviona lisicama i počeli mlatiti. Vrlo brzo, nakon nekoliko mjeseci, shvatili su da ipak nije član al-Qaide. Ali da zaključe da ga možda ipak ne bi trebali više držati zatvorenog, trebalo im je puno više. Pušten je nakon što su ga pet godina držali bez optužnice, suđenja i presude.

Prvi put su mu dopustili kontakt s odvjetnikom u listopadu 2004., skoro tri godine nakon uhićenja. Ispitivali su ga i njemački istražitelji, prenio je Amnesty International, ali o njegovoj sudbini odlučivali su Amerikanci.

Turska ga neće

U zloglasnom pritvoru u američkoj vojnoj bazi na Kubi bio je od siječnja 2002. do kolovoza 2006. Kampanju za oslobađanje mladića protiv kojega nije bilo nikakvih sumnji za terorizam vodio je Amnesty International.

Nije lako otići iz Guantanama. U prvom trenutku nitko ga nije htio primiti, ni turska ni njemačka vlada. Ako je već bio u Guantanamu, mora da je sumnjiv, što će nam taj? Iako rođen u Njemačkoj, imao je samo tursko državljanstvo pa se njemačka vlada nije smatrala odgovornom.

Nekoliko mjeseci poslije Nijemci su promijenili stav. Još uvijek postoje ljudi koji sumnjaju u njegovu nevinost, piše Süddeutsche Zeitung u priči o čovjeku koji se vratio iz Guantanama da bi pomogao izbjeglicama da se integriraju u njemačko društvo.

U Njemačku se vratio 26. kolovoza 2006. Godine su mu trebale da se oporavi od torture i navikne ponovno spavati u krevetu. Radije je spavao na podu sve do prije nekoliko godina kad se ponovno oženio. Prvi put se vjenčao s 19, malo prije kobnog puta u Tursku i Pakistan.

Danas ima dvoje djece. Supruga mu je također Njemica turskog podrijetla, s maramom na glavi. “Ne želim to razdoblje zaboraviti ili potisnuti. Umjesto toga, želim i dalje privlačiti pažnju na Guantanamo i boriti se protiv njega. To je važno za sve zatočenike Guantanama, to je i meni važno”, rekao je u intervjuu Die Zeitu, ističući da Guantanamo ne smije biti zaboravljen.

Malo tko je neoštećen preživio Guantanamo: ako je netko ostao fizički zdrav, onda danas pati od teških psihičkih problema.

Na pitanje o nedavnim ekstremističkim napadima u Njemačkoj Kurnaz upozorava da se ne može optužiti cijela jedna religija za zločine koje je počinilo nekoliko idiota. On kaže kako je njemu vjera pomogla da izdrži najteže trenutke.

Optužuje političare i medije da “sve žele uništiti”. Tvrdi da ga ne zanima politika, nego obični ljudi kojima želi pomoći. Zahvalan je Angeli Merkel koja se zauzela za njega i isposlovala od bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha da ga napokon puste iz Guantanama. “Učinila je to, a nije morala”, priznaje on.

Murat Kurnaz nedavno je dobio poziv da održi predavanje na sveučilištu Georgetown u Washingtonu. Nije oduševljen idejom da se ponovno suoči s Amerikancima.
 
(jutarnji.hr)

KABUL JE PRIJE 11. 09. DVA PUTA NUDIO SAD POMOĆ U HVATANJU BIN LADENA, ALI JE TO GEORGE BUSH JR. ODBIO

Tragični događaji od 11. rujna 2001. godine postali su vododjelnica, nakon koje se čovječanstvo našlo u novoj realnosti.

Milijuni ljudi su prevareni lažima o tome što su bili uzroci i posljedice tog događaja. Američka elita militarizirala je društvo i, izgradivši “policijsku državu”, kriminalizirala državni aparat, uključujući i pravnu sferu, vanjsku politiku i obavještajnu službu.

SAD i njeni NATO saveznici su gurnuli svijet u eru “rata bez granica”.

Kronologija značajnih događaja

Već u 11 sati 11. rujna, administracija Georgea Busha-mlađeg izjavila je da je za “napade” na Svjetski trgovački centar i Pentagon kriva Al-Kaida. U ovom nevjerojatno kratkom vremenskom razdoblju nakon događaja 9/11 (sami događaji trajali su od 08:46 do 10:28 po lokalnom vremenu), nikakva dubinska i temeljna istraga incidenta nije provedena.

Također, ujutro istog tog dana, direktor CIA George Tenet je izjavio da je Osama bin Laden bio u stanju isplanirati “više nepredvidivih napada u kratkom roku”.

Državni tajnik Colin Powell nazvao je događaje “činom rata”, a predsjednik Bush je u večernjem televizijskom obraćanju naciji potvrdio da on “neće praviti razliku između terorista koji su počinili ova djela, i onih (stranih vlada), koji im daju utočište”.

Bivši direktor CIA James Woolsey, bez imenovanja određene zemlje, također je pokazao prstom na “državna sponzorstva”, a bivši državni tajnik Lawrence Iglberger je zaprijetio: “Mislim da ćemo pokazati, budući napadnuti na ovaj način, da smo strašni u našoj snazi ​​i u našoj osveti”.

U 21:30 formiran je “ratni kabinet”. Obuhvatio je veliki broj visokih vojnih i zapovjednika obavještajnih službi. A u 23:00 službeno je pokrenut “rat protiv terorizma”.

Gdje je bio Osama bin Laden 11. rujna?

Da li postoje bilo kakvi dokaz da je Osama bin Laden, to čudovište, koordinirao napade 9/11 – kao što tvrdi službena verzija događaja?

Prema podacima Urednici CBS-News Dena Razera od 28. siječnja 2002. godine, “američki neprijatelj № 1″ se 10. rujna 2001. godine nalazio na urološkom odjelu pakistanske vojne bolnice u Ravalpindiju, gdje mu je “uz potporu pakistanske vojske ukazivana medicinska njega”.

Rawalpindi je grad u kome se nalazi generalni stožer Oružanih snaga, kao i stožer pakistanske vojne obavještajne službe. Sve ovo su – posvećeni američki saveznici, koji su se nekoliko dana nakon 9/11 zakleli Sjedinjenim Državama na lojalnost u “ratu protiv terorizma”.

U Ravalpindiju su se nalazili američki savjetnici – kako u vojnim, tako i u obavještajnim linijama – koji su u to vrijeme blisko surađivali sa svojim pakistanskim kolegama. Upravo ovi pakistanski partneri su obećali Amerikancima “pomoć u hvatanju Bin Ladena”.

Sporazum je postignut u Washingtonu 12. rujna na sastanku državnog tajnika Powella i šefa pakistanske vojne obavještajne službe ( ISI ) generala Mahmuda Ahmeda .

CBS-ov izvješće ima izuzetan značaj i naglašava dvije očite činjenice.

Činjenica broj jedan – Osama bin Laden je bio u bolničkom krevetu i nikako nije mogao koordinirati napade 9/11.

Činjenica broj dva – bolnica, u kojoj je Bin Laden dobivao medicinsku pomoć, nalazila se pod upravom vojnih vlasti Pakistana, to jest Osamina lokacija je bila poznata i pakistanskoj i američkoj vojsci.

Istovremeno ministar obrane Donald Rumsfeld je tvrdio, da je lokacija bin Ladena nepoznata, i da je potraga za njim “isto što i traženje igle u plastu sijena”.

Osamu su mogli po nalogu Amerikanaca uhititi u najkraćem mogućem roku. Ovo “bi nas sačuvalo mnogih nevolja”, ali onda ne bi bilo “Legende o Bin Ladenu”, kojom su se hranile i medijske organizacije, i predsjednički glasnogovornici narednih jedanaest godina.

Invazija na Afganistan – NATO-ovska doktrina kolektivne odgovornosti

Kako je bilo moguće u ovim uvjetima proglasiti Afganistan odgovornim za 9/11?

Kao papagaji, ponavljajući službene izjave, zapadni mediji su već 12. rujna 2001. godine zahtijevali “kaznene mjere” protiv civilnih ciljeva u Afganistanu. Kakva brzina! (… isplanirana)

William Safire u svom članku u New York Times-u je to ovako formulirao: “Kada identificiramo baze i kampove napadača, moramo ih pretvorti prašinu – minimizirajući, ali prihvaćajući rizik kolateralne štete – i djelovati otvoreno i tajno, kako bi se destabilizirale države, koje su primile teroriste kao goste”.

Afganistanske vlasti proglašene suučesnicima u 9/11 jer su ih i administracija SAD i NATO optužili za pružanje utočišta bin Ladenu, što je bilo tretirano kao akt rata protiv Sjedinjenih Država.

I to – unatoč činjenici da je tijekom rujna 2001. godine vlada Afganistana dva puta diplomatskim kanalima predlagala Sjedinjenim Državama suradnju kako bi se bin Laden predao američkom pravosuđu. Ove inicijative su odbijene od strane predsjednika Busha, uz objašnjenje da Amerika “ne pregovara s teroristima”.

Odluka da se pokrene rat je donesena u 23:00 11. rujna 2001. godine u “ratnom kabinetu” Bush-Cheney. (toliko brzo da bi bilo nemoguće za vjerovati.

Već 12. rujna, na zasjedanju u Bruxellesu, Vijeće NATO odobrio je odluku Bushove administracije da se započne rat, pozivajući se na članak 5. Washingtonskog sporazuma.

Rat je pokrenut 7. listopada, 2001. godine, samo 26 dana nakon 9/11. Samo po sebi se nameće pitanje – koliko je vremena potrebno da se isplanira i realizira veliki rat na teritoriju, udaljenoj nekoliko tisuća milja?

Vojni analitičari potvrđuju da pripreme takvog rata zahtijevaju mnogo i mnogo mjeseci napornog rada vojnih stručnjaka. Na taj način, planovi rata sa Afganistanom bili su u završnoj fazi još prije 11. rujna 2001. godine.

Nameće se pitanje predvidljivosti napada 9/11. Drugim riječima, napadi 9/11 su iskorišteni kao izgovor i opravdanje za osvajački rat, za koji su planovi već bili pripremljeni u Pentagonu i NATO-u. Upravo ovaj rat je dobio naziv “Globalni rat protiv terorizma”.

Pravni argument koji su Washington i NATO iskoristili za invaziju na Afganistan, bila je činjenica da su napadi od 11. rujna navodno, bili neobjavljeni “oružani napad”, “izvršen iz inozemstva”, od strane neimenovane države i da se, shodno tome, na njih mogu primijeniti “zakoni i običaji rata” koji dozvoljavaju napadnutoj državi uzvratiti u “samoobrani”.

Ujutro 12. rujna 2001. godine Sjevernoatlantsko vijeće NATO, okupivši se u Bruxellesu, odgovorio je na odluku vašingtonskog “ratnog kabineta”, donijetu samo nekoliko sati ranije, usvajanjem sljedeće rezolucije: “… ako bude utvrđeno da je napad na Sjedinjene Države (11. rujna 2001. godine) bio usmjeren iz inozemstva protiv Sjevernoatlantske regije, on će biti tretiran kao aktivnost, predviđena člankom 5. ugovora Washingtonskog dogovora”.

U praksi, riječ “ako” je povučena zadugo prije 9/11, i NATO je već bio na ratnoj nozi. To je apsolutno bilo poznato svim vojnim stručnjacima, međutim, zapadni tisak nije pisao o tome.

Al Kaida – Made in America

Dobro poznata i maksimlno dokumentirana, ali krajnje rijetko spominjana u zapadnom tisku, jest činjenica da je Al-Kaida – tvorevina CIA-e. To potvrđuju čak i dokumenati američkog Kongresa. Tijekom predsjedanja Ronald Reagana, bezuvjetnu podršku i odobravanje od SAD i NATO dobili su islamistički “borci za slobodu”.

Od tada se ništa nije promijenilo. Al Kaidu i njene različite podružnice, uključujući “Libijsku islamsku borbenu grupu” (LIBG), “Slobodnu sirijsku vojsku” – izravno podržavaju SAD i NATO . Postavlja se pitanje: Kako je moguće voditi globalni rat protiv terorizma protiv svoje vlastite vojske”?

Unatoč tome, i Povjerenstvo za istraživanje događaja od 11. rujna, i zapadna štampa uporno se pridržavaju mitologije “vanjskog neprijatelja”.

Službena verzija 9/11 ne samo da iskrivljuje prave uzroke rušenja Svjetskog trgovinskog centra, već još isključuje istragu povijesnih dokaza o tajnoj potpori međunarodnom terorizmu od strane Sjedinjenih Država.

Zvanični narativ samo stvara iluziju da se Amerika i “zapadna civilizacija” nalaze u opasnosti. Bez “vanjskog neprijatelja” ne bi bilo “Globalnog rata protiv terorizma”. Cijeli program nacionalne sigurnosti SAD bi se raspao kao kula od karata. Zločinci u visokim kabinetima jednostavno ne bi imali podršku.

Irak – navodni sponzor napada 9/11

Tijekom 2002. pa sve do ožujka 2003. godine zapadni mediji su bili preplavljeni najrazličitijim izjavama o Osami bin Ladenu i oružju za masovno uništenje. S obzirom da stav službenog Washingtona nije uključivao da je Sadam Husein stojao iza napada 9/11, insinuacije na tu temu masovno su širene u medijima i u predsjedničkim govorima.

Evo kako je tijekom pres-konferencije listopada 2002. godine to iznio predsjednik Bush:

“Prijetnja dolazi iz Iraka. Ona neposredno proizlazi iz dionica iračkog režima i njegove posvećenosti arsenalu terora … Također, nikada ne smijemo zaboraviti najupečatljivije događaje iz nedavne povijesti. 11. rujna 2001. godine.

Amerika je osjetila svoju ranjivost – čak i od prijetnji koje dolaze s druge strane zemljine kugle. Mi smo bili odlučni tada, odlučni smo i danas da se suprotstavimo svakoj prijetnji, iz svakog izvora, koja iznenada može donijeti teror i patnje Americi”.

Kao rezultat ove kampanje, dva tjedna prije invazije na Irak u ožujku 2003. godine, 45 posto Amerikanaca je već vjerovalo da je Sadam Husein bio “osobno umiješan” u napade 11. rujna.

Pored toga, kao novi “mastermind” terorizma pojavio se – Abu Musab al Zarkavi. A Colin Powell u svom povijesnom obraćanju Vijeću sigurnosti UN-a u veljači 2003. godine detaljno je izložio “dokaze” o zlokobnoj vezi između Saddama Husseina i Abu Musab al-Zarkavija, fokusirajući se na njegove sposobnosti da proizvede kemijsko, biološko i radiološko oružje uz punu podršku i odobravanje baasistskog režima.

Smisao tih – potpuno falsificiranih tvrdnji Colina Powella svodi se na tezu da su Sadam Husein i Al-Kaida udružile napore u proizvodnji oružja za masovno uništenje u sjevernom Iraku i da je Huseinova vlada bila “država-sponzor terorizma”.

Kao posljedica toga, za “teroriste” koji se bore protiv američkih “mirovnjaka”, proglasili su cijeli irački režim.

Iran osuđen u New Yorku za “podršku Al Kaidi”

U prosincu 2011. godine, sud na Manhattanu proglasio je Islamsku Republiku Iran krivom za podršku Al Kaidi tijekom napada 11. rujna 2001. godine.

Ispitivanje navodne iranske uloge u napadima 9/11 je započeto 2004. godine sukladno preporukama Povjerenstva za istraživanje događaja 11. rujna zbog “relativno očite veze između Irana, Hezbollaha, i onih koji su oteli avione 9/11″.

U prosincu 2011. godine, odlukom suda ( Havlish v. Iran ) “sudac federalnog okružnog suda SAD George Daniels odlučio je da su Iran i Hezbolah materijalno i izravno podražavali Al Kaidu u napadima 11. rujna 2001. godine i da su zakonski odgovorni za štetu stotina članova obitelji žrtava 9/11, koji se smatraju oštećenim u ovom slučaju”.

Prema tvrdnjama odvjetnika tužitelja, “Iran, Hezbolah i Al-Kaida su formirali teroristički savez početkom 1990-ih”.

Citirajući svoje stručnjake u području obavještajne i nacionalne sigurnosti, odvjetnici su objasnili “kako su pragmatično nastrojeni lideri terora nadvladali šiitsko-sunitske nesuglasice kako bi se suprotstavili SAD-u (“Velikom Sotoni “) i Izraelu (“Manjem Sotoni”)”.

Iran i Hezbolah su, navodno, “obučavali pripadnike Al Kaide, između ostalog, da koriste eksploziv za razaranje velikih zgrada”.

Ova zakonska procedura bila je ništa drugo nego još jedno nemoralno oružje u izmišljenom “Ratu protiv terorizma”, koje je trebalo da se iskoristi protiv još jedne muslimanske zemlje. Igralo se na destabiliziraju Irana i opravdavanje budućeg rata protiv te zemlje.

Kao eksperti, koji su svjedočili na strani tužitelja protiv Irana, bili su oni koji aktivno sudjeluju u ratno-huškačkim aktivnostima neo-konzervativnih krugova. Svi oni pripadaju skupini arhitekata bliskoistočnih ratova u 21. stoljeću. U njihovom sastavu su i poznati propagandisti i visoki dužnosnici obavještajnih i oružanih snaga, i bivši američki dužnosnici.

Međutim, ovaj slučaj je još apsurdniji u svjetlu činjenice da je rujna 2011. godine, nekoliko mjeseci prije presude, iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad , koji dovodi u sumnju službenu verziju 9/11, optužio čelnike Al Kaide za “širenje teorije zavjere o napadima 9 / 11″. A njega jedan od poluzvaničnih organa Al Kaide optužio za diskreditaciju ove terorističke skupine.

Nakon 11. rujna 2001. godine kampanja dezinformacija u zapadnim medijima služila je ne samo za zataškavanje istine, već i za uništavanje što je moguće više povijesnih dokaza o proteklim događajima.

Upravo zbog toga je apsolutno neophodno pokretanje pravnih procedura protiv pravih nalogodavca, naručitelja, organizatora i počinitelja ovih zločina.
 
(fakti.org)

OPTUŽBE PLASIRALA PREKO SVOG BIVŠEG VISOKOG SLUŽBENIKA MICHAEL MORELL

Republikanski predsjednički kandidat Donald Trump je ruski agent, ali to još ni sam nije shvatio, izjavio je danas nekadašnji visoki funkcioner Američke obavještajne službe (CIA) Michael Morell.

On je u autorskom tekstu u “New York Timesu” (New York Times), objašnjavajući zbog čega će 8. studenog na predsjedničkim izborima dati svoj ​​glas demokratskoj kandidatkinji Hillary Clinton, oštro kritizirao Trumpa i ocijenio da je on “ne samo nesposoban za predsjedničku funkciju, već i ozbiljna opasnost za američku nacionalnu sigurnost”.

“Rekao bih da je (ruski predsjednik Vladimir) Putin regrutirao Trumpa kao agenta Rusije, ali da Tramp to još nije shvatio”, naveo je Morell, koji je 33 godine radio u CIA , obavljajući i najviše funkcije.

Morel je podsjetio da je i Putin bivši obavještajni agent, sposoban otkriti slabosti svojih meta i da ih iskoristi.

On je ocijenio da je “Putin tijekom kampanje koristio Trumpovu slabost i obasipao ga komplimentima, na što je Trump reagirao točno onako kako je Putin očekivao”.

Prema Morellovim riječima, milijarder je nazvao Putina velikim liderom, što je ohrabrilo ruske obavještajne službe da špijuniraju Clintonovu i dovelo do pojačanog angažiranja SAD unutar NATO-a, naročito u baltičkim zemljama koje strahuju od ruske agresije.

Morell je optužio Trumpa za ugrožavanje nacionalne sigurnosti pozivima da se muslimanima zabrani ulazak u SAD, što, po njegovom mišljenju, pojačava džihadistički propagandu da je rat protiv terorizma zapravo rat protiv islama.

S druge strane, Morell je podržao Hillary Clinton, navodeći da “vjeruje u njezinu sposobnost da ispuni najvažniju predsjedničku dužnost, odnosno osigurati nacionalnu sigurnost”.

On je podsjetio da je Clinton svojevremeno bila i jedan od najvećih zagovornika akcije u kojoj je ubijen nekadašnji vođa al-Kaide Osama bin Laden, kao i da se osobno uvjerio u njezino poznavanje situacije, vještinu postavljanja pitanja, ali i promjene stava ukoliko joj se ponudi valjan argument.
 
(fakti.org)

Sin Osame bin Ladena je zaprijetio SAD-u osvetom za atentat na njegova oca, prenosi al-Qaeda

Hamza bin Laden je objavio audio poruku putem interneta obećavajući da će teroristička organizacija i dalje provoditi teror protiv SAD-a i njihovih saveznika, u govoru pod nazivom “Svi smo mi Osama”.

Independent.co.uk izvještava:

“Mi ćemo vas nastaviti napadati i ciljati vašu zemlju i vaše poslovnice kao odgovor na vaše tlačenje naroda Palestine, Afganistana, Sirije, Iraka, Jemena, Somalije i ostalih muslimanskih zemalja koje nisu preživjele vaše ugnjetavanje”, rekao je Hamza.

“Što se tiče osvete od strane islamske nacije za šeika Osamu, neka mu se Allah smiluje, to nije osveta za Osamu, već je to osveta za sve one koji su branili islam”.

Osama bin Laden je ubijen u svom pakistanskom skrovištu od strane američkih komandosa u 2011. godini, što je bio velik udarac za militantnu skupine koja je provela napad 11. rujna.

Dokumenti pronađeni u bin Ladenovom skrovištu i objavljeni od strane SAD prošle godine navode da su njegovi pomoćnici pokušali ujediniti militantnog vođu sa Hamzom, koji je držan u kućnom pritvoru u Iranu.

Hamza, danas u svojim srednjim dvadesetim godinama, bio je na očevoj strani u Afganistanu prije napada 11. rujna 2001. i proveo neko vrijeme s njim u Pakistanu nakon američke invazije na Al-Qaidu koja se tamo nalazila, prema Institutu Brookings.

Predstavljen od strane novog šefa organizacije Ayman Al-Zawahirija u audio poruci prošle godine, Hamza je pružio odlučnu mladu snagu za grupu čiji su se stariji lideri mučili inspirirati militanate diljem svijeta od strane ISIS-a.

“Hamza je dao novo lice Al-Qaidi, onaj koji se izravno povezuje sa osnivačem grupe (Osamom). On je odlučan i opasan neprijatelj”, kaže Bruce Riedel iz Instituta Brookings. (izvor)

 

كلمةصوتية للأخ المجاهد:
حمزة بن أسامة بن لادن Account suspended

بعنوان:#كلنا _أسامة

تحميل:https://t.co/K64UhdUnOa pic.twitter.com/3lrKtFlAjK

— باحث جهادي (@lewm_shwe) 9. srpnja 2016.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Bivši visoki CIA-in obavještajac tvrdi da Al-Kaida nikad nije postojala u prošlosti, te ne postoji ni danas u bilo kojem obliku

Michael Scheuer bio bivši šef CIA-e koji je bio zadužen za “pitanja oko Bin Ladena”, te je izjavio da teroristička organizacija koja je kriva za napad 9/11 bila zapravo kreacija CIA-e.

Ispod je video Michael Scheuera u intervju na RT vijestima. Scheuer je bio bivši CIA-in obavještajac 20 godina. On je također autor, kritičar vanjske politike i politički analitičar.

Trenutno radi kao pomoćni profesor na Sveučilištu Georgetown. Jedan od njegovih glavnih zadataka tijekom svoje duge karijere u CIA-i je da je bio šef odjela za pitanja oko poznatog “teroriste” Bin Ladena.

“Washingtonski neprijatelj je neprijatelj koji ne postoji. On nije postojao i kada je Bin Laden bio živ, on ne postoji ni sada.”

To je drugo alternativo gledište koje ne čujete iz mainstream medija. Netko s pozadinom poput Michael Scheuera je vrijedan slušanja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Robert O’Neill, pripadnik Navy Seal postrojbi koji tvrdi kako je upravo on ubio Osamu bin Ladena, uhićen je jučer zbog pijane vožnje pred trgovinom u američkoj državi Montani, pišu američki mediji

Četvorica šerifa iz okruga Butte-Silver Bow pozvani su na mjesto događaj, nakon što su klijenti trgovine prijavili kako muškarac spava u upaljenom automobilu.

O’Neill je u više navrata tvrdio kako je tri puta upucao Bin Ladena u glavu 2011. godine, u misiji u Pakistanu.

Šerif George Skuletich kazao je kako je O’Neill pronađen pijan i vidno zbunjen, no O’Neill odbacuje policijske navode te tvrdi kako nije bio pijan.
 
(index.hr/uredio:NSP)

Američki sud obvezao je Iran isplatiti više od 10,5 milijardi dolara kompenzacije obiteljima poginulih u napadima 11. rujna 2001. godine na njujorške tornjeve-blizance

Kako prenosi Bloomberg, odluku je donio okružni sudac New Yorka George Daniels. Presuda se odnosi i na napad na zgradu Pentagona u Washingtonu, a Amerikanci bi htjeli obiteljima žrtava bude isplaćeno 7,5 milijardi dolara, a preostale tri – osiguravajućim tvrtkama.

Sudac Daniels je ocijenio da se Iran nije mogao opravdati, to jest – da dokaže da nije pružao pomoć devetnaestorica terorista koji su napali New York i Washington. Amerikanac je iz ovoga izveo zaključak da je Teheran taj tkoji treba snositi odgovornost za štetu pričinjenu u ta dva napada u kojima je poginulo 2.977 ljudi.

Među teroristima koji su optuženi za napade – nije bilo niti jednog jedinog građanina Irana. Čak petnaestorica su bili građani Saudijske Arabije, dvoje iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a po jedan osumnjičeni bio je iz Egipta i Libanona.

Za organizatora je proglašen Osama bin Laden, koji nikakve veze s Iranom nikada nije imao. Potpuno je nedokaziva bilo kakva povezanost njegove Al Kaide sa službenim Teheranom.

Amerikanci su sve svalili na Iran čak unatoč tome što je opće poznato da je Al Kaida sunitska organizacija, s kojom šiitski Iran ima, blago rečeno, nimalo prijateljske odnose.

Ne postoji također ni jedno svjedočanstvo da je Iran bilo kako surađivao s Al Kaidom ili da joj pružio financijsku ili organizacijsku podršku.

Unatoč svemu ovome, odvjetnici obitelji žrtava zatražili su da Iran bude označen kao krivac za 11. rujan 2001, tvrdeći da postoje podaci koji pokazuju da su službene osobe Irana navodno neposredno sudjelovale u planiranju terorističkog akta i da su pomogli u uvježbavanju otmičara aviona.

Te “nove podatke” je osiguralo troje prebjega iz Irana čiji identitet nije otkriven sve do danas.
 
(Fakti.org/uredio:NSP)