Cijene naočala i njihovih okvira u posljednje vrijeme dosegnule su astronomske iznose, a ljudi ih kupuju jer bez njih ne mogu

Prije nekoliko godina počela sam primjećivati da imam problema s vidom. Slova su mi postala sve nekako dalja i mutnija, a pogled na neonske reklame tijekom večernjih sati bio mi je neizdrživ.

Odgađala sam odlazak na pregled jer sam znala da mi trebaju naočale koje si nisam mogla priuštiti. Izbjegavala sam pogled u reklame, i ne brinući o borama, naučila škiljeći vidjeti sve što mi treba.

Kad sam se konačno odvažila na taj korak i otišla kupiti naočale u optici u kvartu izašla sam lakša za 2500 kuna. A imam malu dioptriju.

Prijateljica koja ima dioptriju -8 za naočale daje više od pet tisuća kuna, pa mi je tako rekla, kako na prste jedne ruke može nabrojati koliko je naočala kupila tijekom svog života. Naime, preskupe su da bi ih kupovala kad god joj neki okvir dosadi, a i ona i ja sad znamo da postoji puno jeftinija opcija, koja će sigurno zanimati sve one koji nose naočale.

Temom se pozabavio LA Times, koji je na proste faktore rastavio industriju naočala.

Jeftini okviri, ali ‘skupi’ logo

Charles Dahan iz vlastitog iskustva zna kako je ljude lako opljačkati prilikom kupovanja naočala. Nekoć je i sam bio glavni dobavljač okvira za naočale za LensCrafters, prije nego je kompaniju kupila Luxottica.

Također izgradio je i strojeve koji su poboljšali proizvodnju leća. Ovaj 70 godišnjak je dobro i detaljno upoznat sa cijelim postupkom izrade naočala, i zato posebno nije zadovoljan s onim što se sada događa.

“Nema konkurencije u industriji, ne više. Luxottica je sve pokupovala, i sami određuju cijene kako žele”, naglašava.

Cijene naočala i njihovih okvira u posljednje vrijeme dosegnule su astronomske iznose. Ljudi će ih kupovati jer moraju, ipak bez njih ne vide, uzimati na rate. Okvire će koristiti ako treba desetljećima. U slučaju SAD-a većinom okviri potječu od kompanije Luxottica.

Oni su vlasnici i nositelji licence za Armani, Brooks Brothers, Burberry, Chanel, Coach, DKNY, Dolce & Gabbana, Michael Kors, Oakley, Oliver Peoples, Persol, Polo Ralph Lauren, Ray-Ban, Tiffany, Valentino, Vogue i Versace.

Talijanska Luxottica uzela je još veći zalogaj nakon što se spojila sa francuskim Essilorom, vodećim proizvođačem leća i kontaktnih leća, pa se nazivaju EssilorLuxottica.

Dahan je svoju kompaniju Custom Optical utemeljio 1977. godine nakon što je dizajnirao stroj koji je imao mogućnost da leće učini tanjima. Dizajnirao je i plastične i metalne okvire i predložio LensCraftersu 1985. godine da bude njihov opskrbljivač.

“Kupili su moj stroj za leće, i uskoro sam im prodavao nekoliko modela okvira. To je bilo uspješno, pa su nastavili kupovati sve više i više”, naglašava.

Ubrzo ih je počeo opskrbljivati sa 20 posto svojih okvira.

“Nazivali su me svojim kraljevskim draguljem”, objašnjava.

Iz tog razdoblja sjeća ga se i E. Dean Butler, osnivač LensCraftersa.

“Bio je glavni dobavljač, sa dobrim proizvodima i razumnim cijenama”, rekao je 74-godišnji Butler.

Više nije povezan sa LensCrafters, već surađuje kao konzultant u optičkom poslovanju. I Butler i Dahan slažu se oko onoga što su pomislili i mnogi potrošači – cijene koje plaćamo za naočale nikako ne odgovaraju stvarnim troškovima izrade okvira i leća.

Kineska jeftina proizvodnja

Dok se time bavio tijekom 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, Dahan kaže kako je trošak izrade okvira, plastičnih ili metalnih, bio oko 10 do 16 dolara. Izrada leća mogla je koštati oko pet dolara, a uz neke malo skuplje navlake cijena bi se mogla popeti na 15 dolara. LensCrafters tako oko 99 dolara naplaćuje naočale čija izrada stoji zapravo od 20 do 30 dolara. Video Player is loading.

Cijena prikazana ovdje, kako znaju oni koji nose i kupuju naočale i leće, puno je viša od ovih spomenutih 99 dolara. I bliža je iznosu od nekoliko tisuća kuna, ovisno o dioptriji i dizajnerskim okvirima.

Butler je nedavno posjetio kineske tvornice gdje se proizvode naočale za američko tržište. Napredna tehnologija dovela je do još većeg smanjivanja cijena izrade koja su danas tako puno niža od onih kojih se Dahan sjeća.

“Možete nevjerojatno dobre okvire dobiti za cijenu od 4 do 8 dolara. Za 15 dolara možete dobiti okvire dizajnerske kvalitete, s potpisom npr. Prade”, naglašava Butler.

Leće tako možete dobiti za 1,25 dolara po komadu.

“Znam, to je smiješno i potpuna krađa”, rekao je Butler.

Preko interneta do takvih jeftinijih naočala došao je i Višeslav iz Zagreba.

“Sve svoje naočale kupujem na internetu i ne pada mi na pamet plaćati po nekoliko tisuća kuna u bilo kojoj optici u Hrvatskoj. Kod prve kupovine je bio problem što nisam mogao isprobati okvire prije kupovine, ali sada već znam i točne dimenzije okvira koji mi odgovaraju. Za 400 kuna na internetu kupim naočale kakve bi me koštale barem dvije ili čak i tri tisuće kuna u optici. Meni je jedina razlika što ove jeftine nemaju zalijepljeni logo neke luksuzne marke, a funkcionalno su identične”, naglašava.

Potreba za regulacijom

1995. godine Luxottica je za 1,4 milijarde dolara kupila U.S. Shoe Corp, ali ne kako bi se počeli baviti biznisom s cipelama, već preuzeti kontrolu nad stotinu trgovina diljem svijeta.

I tada je situacija za Dahana krenula nizbrdo, Luxottica je gurala svoje okvire iznad onih ostalih dobavljača, pa je i njegova prodaja počela rapidno opadati. Svoje je poslovanje ugasio 2001. godine.

“Nije se to dogodilo samo meni, već i nizu drugih kompanija, poput Oakleyja”, naglašava.

Kalifornijski proizvođač sunčanih naočala poslovanje je proširio i na skijaške i ostale naočale. Na inicijalnoj javnoj ponudi dionica prikupili su 230 milijuna dolara. Njihov najveći kupac bio je Sunglass Hut, koji je imao trgovine u trgovačkim centrima diljem zemlje.

Nakon nekoliko mjeseci Oakley je priznao dioničarima da razgovori nisu baš bili uspješni i da Luxottica smanjuje svoje narudžbe. Dionice su odmah izgubile više od trećine svoje vrijednosti. Luxottica je Oakley prisvojila nekoliko godina kasnije, dodala ih Ray Banu, koje su uključili u svoje poslovanje 1999. godine.

“Ako ne napravite ono što oni žele, izbace te. I tako su preuzeli kontrolu nad brendovima”, naglašava.

Industrija online prodaje naočala i leća ima potencijala da bude prava konkurencija onima koji naočale prodaju u standardnim trgovima, no dug je put pred njima prije nego postanu ozbiljna prijetnja kompaniji poput EssilorLuxottica.

Mnogi zaziru od takve kupnje jer ne mogu isprobati naočale. Dok se taj dio ne izmijenio Dahan i Butler naglašavaju kako bi se regulativama moglo spriječiti porast cijena naočala, kao što se to učinilo u slučaju nekih zdravstvenih proizvoda i sl.

Na takav način mogao bi se zaustaviti i monopol kojeg ova kompanija ima.

(express.hr)

Cijene naočala i njihovih okvira u posljednje vrijeme dosegnule su astronomske iznose, a ljudi ih kupuju jer bez njih ne mogu

Prije nekoliko godina počela sam primjećivati da imam problema s vidom. Slova su mi postala sve nekako dalja i mutnija, a pogled na neonske reklame tijekom večernjih sati bio mi je neizdrživ.

Odgađala sam odlazak na pregled jer sam znala da mi trebaju naočale koje si nisam mogla priuštiti. Izbjegavala sam pogled u reklame, i ne brinući o borama, naučila škiljeći vidjeti sve što mi treba. Kad sam se konačno odvažila na taj korak i otišla kupiti naočale u optici u kvartu izašla sam lakša za 2500 kuna.

A imam malu dioptriju. Prijateljica koja ima dioptriju -8 za naočale daje više od pet tisuća kuna, pa mi je tako rekla, kako na prste jedne ruke može nabrojati koliko je naočala kupila tijekom svog života.

Naime, preskupe su da bi ih kupovala kad god joj neki okvir dosadi, a i ona i ja sad znamo da postoji puno jeftinija opcija, koja će sigurno zanimati sve one koji nose naočale. Temom se pozabavio LA Times, koji je na proste faktore rastavio industriju naočala.

Jeftini okviri sa skupocjenim logom

Charles Dahan iz vlastitog iskustva zna kako je ljude lako opljačkati prilikom kupovanja naočala. Nekoć je i sam bio glavni dobavljač okvira za naočale za LensCrafters, prije nego je kompaniju kupila Luxottica. Također izgradio je i strojeve koji su poboljšali proizvodnju leća.

Ovaj 70 godišnjak je dobro i detaljno upoznat sa cijelim postupkom izrade naočala, i zato posebno nije zadovoljan s onim što se sada događa.

“Nema konkurencije u industriji, ne više. Luxottica je sve pokupovala, i sami određuju cijene kako žele”, naglašava.

Cijene naočala i njihovih okvira u posljednje vrijeme dosegnule su astronomske iznose. Ljudi će ih kupovati jer moraju, ipak bez njih ne vide, uzimati na rate. Okvire će koristiti ako treba desetljećima.

U slučaju SAD-a većinom okviri potječu od kompanije Luxottica.Oni su vlasnici i nositelji licence za Armani, Brooks Brothers, Burberry, Chanel, Coach, DKNY, Dolce & Gabbana, Michael Kors, Oakley, Oliver Peoples, Persol, Polo Ralph Lauren, Ray-Ban, Tiffany, Valentino, Vogue i Versace.

Talijanska Luxottica uzela je još veći zalogaj nakon što se spojila sa francuskim Essilorom, vodećim proizvođačem leća i kontaktnih leća, pa se nazivaju EssilorLuxottica.

Dahan je svoju kompaniju Custom Optical utemeljio 1977. godine nakon što je dizajnirao stroj koji je imao mogućnost da leće učini tanjima. Dizajnirao je i plastične i metalne okvire i predložio LensCraftersu 1985. godine da bude njihov opskrbljivač.

“Kupili su moj stroj za leće, i uskoro sam im prodavao nekoliko modela okvira. To je bilo uspješno, pa su nastavili kupovati sve više i više”, naglašava.

Ubrzo ih je počeo opskrbljivati sa 20 posto svojih okvira.

“Nazivali su me svojim kraljevskim draguljem”, objašnjava. Iz tog razdoblja sjeća ga se i E. Dean Butler, osnivač LensCraftersa. “Bio je glavni dobavljač, sa dobrim proizvodima i razumnim cijenama”, rekao je 74-godišnji Butler.

Više nije povezan sa LensCrafters, već surađuje kao konzultant u optičkom poslovanju. I Butler i Dahan slažu se oko onoga što su pomislili i mnogi potrošači – cijene koje plaćamo za naočale nikako ne odgovaraju stvarnim troškovima izrade okvira i leća.

Kineska jeftina proizvodnja

Dok se time bavio tijekom 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, Dahan kaže kako je trošak izrade okvira, plastičnih ili metalnih, bio oko 10 do 16 dolara. Izrada leća mogla je koštati oko pet dolara, a uz neke malo skuplje navlake cijena bi se mogla popeti na 15 dolara. LensCrafters tako oko 99 dolara naplaćuje naočale čija izrada stoji zapravo od 20 do 30 dolara.

Cijena prikazana ovdje, kako znaju oni koji nose i kupuju naočale i leće, puno je viša od ovih spomenutih 99 dolara. I bliža je iznosu od nekoliko tisuća kuna, ovisno o dioptriji i dizajnerskim okvirima.

Butler je nedavno posjetio kineske tvornice gdje se proizvode naočale za američko tržište. Napredna tehnologija dovela je do još većeg smanjivanja cijena izrade koja su danas tako puno niža od onih kojih se Dahan sjeća.

“Možete nevjerojatno dobre okvire dobiti za cijenu od 4 do 8 dolara. Za 15 dolara možete dobiti okvire dizajnerske kvalitete, s potpisom npr. Prade”, naglašava Butler.

Leće tako možete dobiti za 1,25 dolara po komadu.

“Znam, to je smiješno i potpuna krađa”, rekao je Butler. Preko interneta do takvih jeftinijih naočala došao je i Višeslav iz Zagreba.

“Sve svoje naočale kupujem na internetu i ne pada mi na pamet plaćati po nekoliko tisuća kuna u bilo kojoj optici u Hrvatskoj. Kod prve kupovine je bio problem što nisam mogao isprobati okvire prije kupovine, ali sada već znam i točne dimenzije okvira koji mi odgovaraju. Za 400 kuna na internetu kupim naočale kakve bi me koštale barem dvije ili čak i tri tisuće kuna u optici. Meni je jedina razlika što ove jeftine nemaju zalijepljeni logo neke luksuzne marke, a funkcionalno su identične”, naglašava.

Potreba za regulacijom

1995. godine Luxottica je za 1,4 milijarde dolara kupila U.S. Shoe Corp, ali ne kako bi se počeli baviti biznisom s cipelama, već preuzeti kontrolu nad stotinu trgovina diljem svijeta. I tada je situacija za Dahana krenula nizbrdo, Luxottica je gurala svoje okvire iznad onih ostalih dobavljača, pa je i njegova prodaja počela rapidno opadati. Svoje je poslovanje ugasio 2001. godine.

“Nije se to dogodilo samo meni, već i nizu drugih kompanija, poput Oakleyja”, naglašava.

Kalifornijski proizvođač sunčanih naočala poslovanje je proširio i na skijaške i ostale naočale. Na inicijalnoj javnoj ponudi dionica prikupili su 230 milijuna dolara. Njihov najveći kupac bio je Sunglass Hut, koji je imao trgovine u trgovačkim centrima diljem zemlje.

Nakon nekoliko mjeseci Oakley je priznao dioničarima da razgovori nisu baš bili uspješni i da Luxottica smanjuje svoje narudžbe. Dionice su odmah izgubile više od trećine svoje vrijednosti. Luxottica je Oakley prisvojila nekoliko godina kasnije, dodala ih Ray Banu, koje su uključili u svoje poslovanje 1999. godine.

“Ako ne napravite ono što oni žele, izbace te. I tako su preuzeli kontrolu nad brendovima”, naglašava.

Industrija online prodaje naočala i leća ima potencijala da bude prava konkurencija onima koji naočale prodaju u standardnim trgovima, no dug je put pred njima prije nego postanu ozbiljna prijetnja kompaniji poput EssilorLuxottica. Mnogi zaziru od takve kupnje jer ne mogu isprobati naočale.

Dok se taj dio ne izmijenio Dahan i Butler naglašavaju kako bi se regulativama moglo spriječiti porast cijena naočala, kao što se to učinilo u slučaju nekih zdravstvenih proizvoda i sl. Na takav način mogao bi se zaustaviti i monopol kojeg ova kompanija ima.

(express.hr)