Procjenjuje se da postoji 100 milijardi planeta u Mliječnoj stazi, jednoj od tisuća milijardi galaksija. Znamo da na jednom planetu, Zemlji, život postoji, no trebalo bi postojati milijuni naseljivih planeta sličnih Zemlji samo u našoj galaksiji koji su sposobni razviti život. To dovodi do pitanja – gdje su svi?

To je problem koji je dugo mučio astrofizičare i ne postoji jasan odgovor. To je pitanje poznato kao Fermijev paradoks, kojeg je postavio talijanski astronom Enrico Fermi 1950. godine. Ako je život tako obilan, kaže, zašto još nismo otkrili ništa?

Postoje brojna moguća rješenja, neka vjerojatnija od drugih. Pogledajmo neka od njih.

1. Svemir je jednostavno prevelik

Prvo rješenje, i vjerojatno najpopularnije, odnosi se na ogromne udaljenosti svemira. S obzirom da naseljeni planeti naše galaksije mogu biti udaljeni tisuće svjetlosnih godina, to čini dvosmjernu komunikaciju putem elektromagnetske radijacije, jedini zasad poznati način komunikacije, nemogućnom. Za galaksije izvan Mliječnog sustava koje su udaljene milijunima svjetlosnih godina, taj scenarij još je i više nemoguć. Moguće je da su udaljenosti jednostavno prevelike za komunikaciju kroz prostor-vrijeme.

2. Nismo dovoljno ustrajno tražili

Moguće je da nismo dovoljno ustrajno tražili. Dosad se većina potrage za izvanzemaljskom inteligencijom (eng. search for extraterrestrial intelligence, SETI) oslanja na nekoliko teleskopa diljem svijeta – Institut SETI je proveo većinu tih istraživanja dosad, no ništa nije pronađeno.

Ove godine najavljen je 100 milijuna dolara vrijedan projekt „Breakthrough Listen”, kojeg financira ruski milijarder Juri Milner i koji će dosad najsustavnije tražiti izvanzemaljske signale. Koristit će dva najmoćnija radioteleskopa na svijetu, Opservatorij Green Bank u Zapadnoj Virginiji i Opservatorij Parkes u Australiji, kako bi pregledali milijun zvijezdi najbližih Zemlji, te najbližih sto galaksija u potrazi za signalima koji su namjerno ili slučajno poslani u našem smjeru. To je naša najbolja šansa da nešto pronađemo.

Možete pogledati i prvi od dva izvrsna videa koji objašnjavaju Fermijev paradoks „The Fermi Paradox – Where Are All The Aliens”:

3. Veliki filter

Ako se ne pronađe ništa nakon 10 godina, koliko će projekt „Breakthrough Listen” trajati, onda stvari postaju kompliciranije. Još jedno rješenje Fermijevog paradoksa sugerira da postoji Veliki filter u svemiru, kod kojeg inteligentan život staje kroz samouništenje ili zbog drugih razloga. Moguće je da smo prva vrsta koja je prošla filter, ili ga tek trebamo doseći – a sve su ostale inteligentne civilizacije uništene.

4. Nismo dovoljno razvijeni

Neki smatraju da je moguće da postoje drugi oblici komuniciranja za koje još ne znamo – možda izvanzemaljske civilizacije čekaju da dosegnemo određenu razinu tehnološke zrelosti prije nego što nas kontaktiraju. To bi moglo biti rješenje i dok ne nađemo te druge oblike komunikacije, ne možemo ništa učiniti.

5. Sami smo

Zadnje rješenje Fermijevog paradoksa je ujedno i najstrašnije – možda smo sami u ovom svemiru.

Uzmite u obzir da ne znamo kako je započeo višestanični život na ovom planetu, na koji je način iz jednostaničnog prešao u višestanični, u složene organizme. Također, nismo sigurni kako je uopće život došao do ovog planeta, odakle je došla voda i još mnogo toga. I što je s uvjetima koji su doveli do evolucije čovjeka?

Naš planet orbitira na točnoj udaljenosti od Sunca, zoni naseljivosti, gdje su temperature dovoljno umjerene da bi mogli živjeti. Morali smo pričekati da dinosauri nestanu kako bi sisavci dobili priliku na ovom planetu. Sada je ljudska civilizacija stara samo nekoliko tisuća godina, što je samo mali dio 13,8 milijardi starog svemira. Moguće je da je Zemlja jedina kozmička šala koja je dozvolila razvijanje inteligentnog života.

Mnogi znanstvenici odbijaju povjerovati da je peto rješenje točno. Umjesto toga, smatra se da ćemo pronaći neki oblik mikrobiološkog života u Sunčevom sustavu tijekom sljedećih nekoliko desetljeća, što će biti ili prije ili poslije izvanzemaljskog signala iz svemira. No, nema smisla u nijekanju da je pomalo zabrinjavajuće što još nismo ništa pronašli.

Sve dok ne pronađemo dokaz koji upućuje na suprotno, sami smo u cijelom svemiru. Jedini smo primjer svjesnog života u svemiru za kojeg znamo, što čini Zemlju i čovječanstvo nevjerojatno posebnom, te bismo trebali činiti sve što je u našoj moći da očuvamo ovaj fascinantni i usamljeni, životom naseljeni planet na kojem jesmo.

Kao što je sir Arthur Clarke jednom rekao: „Postoje dvije mogućnosti – ili smo sami u svemiru ili nismo. Obje su jednako zastrašujuće.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(znanost.geek.hr/uredio:nsp)

Da li je Američki orao u stvari Feniks? Izbor čudesne drevne ptice čini se da je bila namjera dizajnera Velikog Pečata SAD-a. Feniks je simbol ponovnog rođenja u mudrosti ….

Dizajn na poleđini Velikog Pečata povezan je s Redom Tragaoca. Piramida i Svevideće Oko, predstavljaju Univerzalnu Kuću okruženu zračećim simbolom Velikog Arhitekte Univerzuma … Kombinacija ova tri simbola je više nego slučajna.

Kada je došlo vrijeme da se izabere prikladan amblem velikog pečata Sjedinjenih Američkih Država, nekoliko dizajna je bilo u opticaju. Njih je opisao Hunt Gailard, u knjizi Povijest Pečata Sjedinjenih Američkih Država, objavljenoj u Washingtonu 1909. godine. Većina dizajnera je u svojim originalnim idejama imalo za središnji motiv pticu Feniks kako sjedi na svom plamenom gnijezdu. Jedan dizajner, sada nama poznat, bio je konačno izabran, a za mišljenje o njegovom izboru je bio pitan i Benjamin Franklin.

Franklin je dao neposredno odobrenje, primjećujući naivno da je veoma prikladno izabrati divlju puricu za simbol nove države: Puran je ptica divnih kvaliteta, vrijedna i marljiva, dobrog moralnog kvalitete, s perjem suprotno crvenoj boji, u to vrijeme nepopularnoj među kolonijalistima. Kada je Franklinu objašnjeno da ptica na pečatu treba predstavljati orla, gorko se razočarao, i tada je inzistirao da crtež ne liči na orla, i još je dodao, “orao je ptica grabljivica s nekoliko uglednih kvaliteta purice”.

Dizajneru je rečeno da nacrta Feniksa. Njegov izbor je svakako bio primjeren. Među čuvenim drevnim pticama koje su zvali Feniks, kako su ih barem opisivali rani pisci poput Klimenta, Herodota i Plinija, prosječna veličina im je slična orlu, ali postojale su izvjesne razlike. Tijelo ptice Feniks prekriveno je sjajnim ljubičastim perjem, dok su ukrasna perja na njegovom repu bila naizmjenično plava i crvena.

Glava ptice je svijetle boje, a oko vrata ima prstenčić od zlatnog perja. Na poleđini glave Feniks ima krestu sjajne boje. Po predanju, samo jedna ptica živi u svakom trenutku, a njena kuća se nalazi u udaljenim predjelima Arabije, u gnijezdu tamjana i smirne. Ptica Feniks, kako je rečeno, živi 500 godina, a u trenutku smrti joj se otvara tijelo i iz njega izlazi novo rođeni Feniks. Zbog svog simbolizma, Feniks se općenito smatra predstavnikom besmrtnosti i uskrsnuća.

Svi simboli imaju svoje porijeklo u nečem opipljivom – u čvrstim činjenicama, a Feniks je jedan od znakova tajnih redova drevnog svijeta kao i njihovih iniciranih, jer bilo je uobičajeno da se on odnosi na onoga koji je prihvaćen u hramovima kao na dvaput-rođenog, ili ponovno-rođenog. Mudrost daruje novi život, a oni koji su postali mudri su ponovno-rođeni.

Feniks je veoma bitan simbol i na drugi način, on je amblem među skoro svim civiliziranim nacijama – kraljevskih moći, superiornosti i besmrtnosti. Kineski Feniks ima identično značenje kao i egipatski Feniks, a grčki Feniks je identičan s Pticom Gromom američkih Indijanaca.

Na pratećem crtežu, glava ptice kako se pojavljuje na pečatu 1782. godine se može usporediti sa sadašnjim oblikom. Odmah je uočljivo da ptica na originalnom pečatu nije orao, ni divlja purica kako se Franklin nadao, već ptica Feniks, drevni simbol ljudskih stremljenja k Univerzalnom dobru. Kljun je različitog oblika, vrat je mnogo duži, dok mali čuperak na potiljku ne ostavlja sumnje u namjere umjetnika.

Ali ako je ovaj dizajn na licu pečata utisnut s potpisom Reda Tragaoca, onda je dizajn na poleđini definitivno povezan sa još starijim Misterijama.

Ovdje je predstavljena velika piramida u Gizi sastavljena od 13 redaka zidarstva prikazujući 72 kamena. Piramida je bez kamenja na vrhu, a iznad njezine gornje platforme lebdi trokut sa svevidećim okom okruženim zrakama svjetla. Ovaj dizajn nije bio po volji profesora Harvard sveučilišta, Charles Eliot Nortona, on je svoje nezadovoljstvo sažeo riječima: “Izgled koji je usvojio Kongres je praktično nepodoban da bi se učinkovito tretirao, jer pečat se teško može nazvati umjetničkim dizajnom, već prije dosadnim grbom masonskog bratstva.” Citat je iz Povijest pečata Sjedinjenih Američkih Država.

Ako veliki pečat nije moguće tretirati umjetnički, podložan je dubokoj interpretaciji. Drevni Egipćani su vjerovali da je Piramida u Gizi sveti grob boga Hermesa, ili Tota, personifikacije Univerzalne Mudrosti. Osim priča, nema tragova koji ukazuju da je ikada pronađen vrh piramide. Ravna platforma na vrhu je kvadratnog oblika površine trideset četvornih stopa i ne ukazuje da je ovaj dio piramidalne strukture ikada bio završen, što je moguće, jer Piramida predstavlja ljudsko društvo, nesavršeno i nepotpuno.

Konvergentni kutovi i stranice kamene strukture koji se stapaju na vrhu predstavljaju zajedničku težnju čovječanstva, dok iznad lebdi simbol ezoteričnog reda, zračeći trokut sa Sve-videćim Okom. Sam trokut je u obliku grčkog slova D, Delta, prvog slova Božijeg imena – božanskog djela prirodnog završetka dijela Čovječjega. 72 kamena su 72 uređenja Tetragramatona, četvoroslovnog Imena Božjega, na Hebrejskom. Ova četiri slova se mogu kombinirati u 72 kombinacije, što je rezultiralo onim što se naziva Šemhameforaš, što predstavlja, zakone, moći i energije Prirode pomoću kojih se dostiže savršenstvo čovjeka.

Piramida je Univerzalna kuća, a iznad njenog nedovršenog vrha sjaji amblem Velikog Arhitekte Univerzuma. Postoji legenda da je na izgubljenoj Atlantidi postojao veliki sveučilište na kome je nastao najveći broj umjetnosti i znanosti koje su predane u ruke današnjoj Rasi. Sveučilište je bilo izgrađeno u obliku ogromne piramide, na čijem vrhu je postojala opservatorij za proučavanje zvijezda. Ovaj znanstveni hram na staroj Atlantidi nalazi u sjeni pečata nove Atlantide. Je li to društvo nepoznatih filozofa koji su utvrdili razmjere nove nacije vječnim amblemima, da bi sve nacije znale razlog utemeljenja nove države?

Prednju stranu velikog pečata koristio je State Department od 1782. godine, ali zadnju stranu pečata nisu prihvatili u ovom obliku, u to vrijeme, jer amblem je smatran simbolom tajnog društva neprikladnog za suverenu državu. Rijetka su javna otkrića o korištenju ovog simbola sve do nedavno. Većina američkih građana po prvi put uči što predstavlja dizajn na poleđini njihovog pečata od dana kada se pojavila novčanica od jednog dolara, serije 1935 A, koliko je poznato 1935. godine ovaj pečat se počeo koristiti bez nekog posebnog predmišljaja ili posebnih namjera. Ali zanimljivo je da se njegovo pojavljivanje poklapa s velikim promjenama koje su utjecale na demokraciju u svim dijelovima svijeta.

Već 1935. godine duga sjena svjetske tiranije proširila se diljem planete. Demokracija je bila na pragu svojih najtežih testova – koji se nastavljaju. Prava čovjeka, koja je Thomas Paine branio, napadnuta su svuda i na svakom mjestu – sebičnošću i tiranijom. Tada se na zajedničkom mediju američke valute pojavio vječni amblem našeg cilja.

Kombinacija Feniksa, Piramide i Svevidećeg Oka je više nego slučajna. Tamo nema ništa o ranim borbama kolonijalista koji su predložili takav izbor poljoprivrednicima, trgovcima i seoskoj gospodi. Postoji samo jedan mogući izvor ovih simbola, a to je, tajno društvo koje je došlo u Ameriku 150 godina prije izbijanja revolucionarnog rata. Većina patriota koji su se borili za nezavisnost Amerike bili su članovi ovih društava, crpeći inspiraciju, hrabrost i uzvišenu svrhu iz njihovog drevnog učenja.

Nema nikakve sumnje da je veliki pečat izravno inspiriran nalogom Reda Tragaoca, i da je zacrtan kao daleki cilj ove nacije onako kako je viđen i znan Ocima Osnivačima. Monogram nove Atlantide otkriva ovaj kontinent kao izdvojen za realizaciju Velikog Djela – ovdje treba izrasti Piramida ljudskih stremljenja, škola tajnih nauka. Nad ovom nacijom vlada vrhovni kralj, Vječno Živući Bog. Ovaj narod je posvećen ispunjenju Božanske Volje. U mjeri u kojoj čovjek shvati to, i posveti sebe i svoj rad ovoj svrsi, njegova zemlja će procvjetati. Odvajanje od ovog simbola, od ove uzvišene sudbine biti će pobačaj velikog povjerenja danog u neprocjenjivo nasljeđe.

 

 
 
(hramezoterije.com, youtube.com/uredio i preveo: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11293"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]