Afganistan je 2017. godine proizveo najviše opijuma u svojoj povijesti – procjenjuje se 9000 tona, objavio je ured UN-a za droge i kriminal u svojem izvješću

Sjedinjene Države će zadržati 8.600 vojnika u Afganistanu pošto potpišu ugovor o kojemu trenutačno pregovaraju s talibanima i kojim žele zaustaviti osamnaestogodišnji rat, rekao je u četvrtak Donald Trump.

“Smanjit ćemo broj vojnika na 8.600 i zatim ćemo vidjeti što dalje”, rekao je američki predsjednik u razgovoru za radio Fox News. “Uvijek ćemo biti prisutni” u Afganistanu, dodao je.

Između 13.000 i 14.000 američkih vojnika trenutačno je raspoređeno u toj zemlji u kojoj je SAD intervenirao 2001. kako bi uništio džihadističku mrežu al Qaedu odgovornu za napade 11. rujna i srušio tadašnju talibansku vlast u Kabulu.

Talibani od tada nisu prestajali s pobunom, a američke snage su na vrhuncu sukoba 2011. imale 98.000 vojnika.

Republikanski predsjednik je usto upozorio da će Washington u slučaju novog napada koji bi se eventualno planirao u Afganistanu protiv SAD-a, vratiti sa snagama “većim no ikad”.

SAD već godinu dana u Dohi, u Kataru vodi izravne pregovore s talibanima koji su ušli u završnu fazu.

Glavna tema pregovora je veće ili manje vojno povlačenje Amerikanaca popraćeno vremenskim planom, u zamjenu za obećanje pobunjenika da al Qaeda i druge “terorističke” skupine neće više djelovati na teritoriju koje oni kontroliraju.

Američki predsjednik je istaknuo da povlačenje neće biti posvemašnje, nego će zadržati snage kadre da pružaju “važne obavještajne podatke”. “Moramo i ubuduće biti prisutni”, rekao je.

(dnevnik.hr)

Svojedobno su nas učili da Amerika i NATO šire mir i demokraciju po svijetu, međutim, tko normalan može u to vjerovati kad se iz aviona vidi da ih više zanimaju izvori nafte, nego ljudska prava

Sjetite se samo napada na Irak pod lažnom optužbom da imaju kemijsko oružje, ili pak NATO agresije na Libiju kojom je ta zemlja gurnuta nazad u kameno doba.

I maloj djeci je jasno da se Amerika i NATO ne bore za ljudska prava, nego prirodne resurse zemalja koje napadaju.

Da im je uistinu stalo do ljudskih prava, prvo bi intervenirali u okupiranoj Palestini gdje već 70 godina traje izraelski teror, a potom u Jemenu gdje se goloruk narod bori protiv Saudijske invazije.

A što se tiče “demokracije” u Afganistanu, svima je jasno da je tamo nema, da je vlada u Kabulu marionetska, te da ne uživa podršku naroda koji tamo živi. Bez NATO “mirovnih snaga” srušila bi se kao kula od karata, što jasno daje za zaključiti da cilj NATO-a nije dovesti demokraciju u Afganistan.

Međutim, za razliku od demokracije koje nema niti u tragovima, polja maka cvjetaju kao nikad prije.

Razmislite o sljedećem, Talibani su u suradnji s UN-om 2000.g. pokrenuli uspješnu kampanju protiv uzgoja opiumskog maka, čime je površina pod tom kulturom pala na samo 8000 hektara (2001.), međutim, “igrom slučaja” već iduće godine je pokrenuta NATO-a agresija na tu zemlju.

Pod NATO okupacijom površina na kojoj se uzgaja opiumski mak je kontinuirano rasla iz godine u godinu i trenutno iznosi čak 263.000 hektara (2018.)

32 puta veća proizvodnja opiumskog maka u praksi znači i šokantan porast potrošnje heroina, koji je u Afganistanu rezultirao neviđenom socijalnom katastrofom. Čak 3,6 milijuna ljudi je ovisno o heroinu, od toga je milijun žena. Krasna emancipacija, zar ne?

Što se tiče života civila koje NATO tobože štiti, više ih stradava od strane marionetske vlade i NATO snaga, nego od Talibana.

Rezultat toga je golema migracija stanovništva, 2001. kad su Talibani bili na vrhuncu moći, iz Afganistana je u Njemačku došlo samo 5000 izbjeglica, dok je broj Afganistanaca koji su izbjegli u Njemačku 2017. iznosio 125.000. Ako je pod NATO-om bolje nego pod Talibanima, zašto je čak za 25 puta porastao broj ljudi koji od tamo bježe?

Nije valjda da im se ljepše živjeti pod Talibanima u relativnom miru, nego u beskrajnom ratu kojeg Amerika forsira u savezništvu s marionetskom vladom u Kabulu i bezbrojnim narko kartelima.

Zapitajte se tko gubi, a tko dobiva od tog rata?

Afganistanski civili i Hrvatska zasigurno ne, zašto smo onda i dalje uključeni u taj sukob? Zato jer postoje korumpirani političari i novinari koji služe toj agendi i navijaju za to da se nastavi uludo rasipanje novca iz našeg proračuna, kao i životi naših vojnika.

- Zastupnik hrvatskog Sabora Ivan Pernar

Novi-Svjetski-Poredak.com

Siguran i prirodan lijek protiv bolova koji nudi sve prednosti koje ima opijum – bez ikakvih negativnih učinaka – može rasti upravo u vašem dvorištu

Iako se u posljednje vrijeme u velikoj mjeri zanemaruje, divlja salata (Lactuca virosa) stoljećima je bila učinkovita u liječenju stanja kao što su nesanica, tjeskoba, kronična bol, glavobolje i astma.

Tinkture, koje su jednostavni biljni lijekovi, napravljene od mliječnog soka biljke, mogu proizvesti vrlo slične učinke kao opijum – uključujući i “opijenost” – ali bez ikakvih svojstava ovisnosti ili drugih negativnih nuspojava.

Opijum za siromašne mase

Biljka – koja izgleda kao križanac između maslačka i čička – bila je poznata još u plemenima Hopi i još se danas koristi u Francuskoj kao narodni lijek. Osamdesetih godina 19. stoljeća “opijumska salata” je bila upotrijebljavana kao zamjena za opijum, čime je dobila nadimak “opijum za siromašne”.

Iako “opijumska salata” ima isti opći učinak kao i tvari dobivene iz opijumskog maka, ne sadrži stvarni opijum i neće izazvati pozitivan rezultat na testu za opioidne droge.

Teorija u svezi s navodno razočaravajućom kvalitetom tinkture pripravaka opijuma ove biljke kada se naručuje preko pošte temelji se na pretpostavci da aktivni spojevi brzo gube iskoristivost nakog berbe, pa je vjerojatno dobro izbjegavati proizvode kupljene u trgovini i jednostavno pripremiti vlastite. Srećom, to uopće nije težak proces.

Napravite vlastitu tinkturu divlje salate kod kuće

Najbolji način da iskusite prednosti “opijumske salate” je da ju sami uberete i napravite vlastitu tinkturu – proces koji zahtijeva vrlo malo posebne opreme ili iskustva. Evo nekoliko jednostavnih uputa o izradi tinkture divlje salate kod kuće, pomoću tinkturne preše i uobičajenih kućanskih posuda.

Sve što je uključeno u pravljenje tinkture je sakupljanje dijelova biljke koju želite koristiti, provođenje kroz miješalicu i namakanje preko noći u etanolu prije nego se iskoristi proces izrade tinkture da bi se uz pomoć preše istisnula tekućina. Taj se proces ponavlja nekoliko dana dok ne dobije dovoljno otopine za pripremu tinkture, koja uključuje kuhanje otopine dok se ne dobije crna i ljepljiva katranska tvar koja se može progutati ili pušiti baš kao i opijum.

Lišće i vrhovi biljke također se mogu sušiti i pušiti ili preraditi u čaj, ali jedenje velike doze opijumske salate mogu izazvati mučninu, povraćanje, tjeskobu i vrtoglavicu.

Kao i sa svime, koristite zdrav razum i umjerenost – čak i prirodni lijekovi trebaju biti tretirani i konzumirani s pažnjom, a “opijumska salata” nije iznimka od pravila.

Opijumska salata je samo jedan od mnogih tradicionalnih prirodnih lijekova koji se polako ponovno otkrivaju onima koji traže alternative opasnim i nedjelotvornim lijekovima farmaceutske industrije.

Mnogi od nas sada uče ono što tradicionalni prirodni iscjelitelji znaju već stoljećima – da nam Majka Priroda pruža sve što nam je potrebno da spriječimo bolesti i održimo dobro zdravlje.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Britanija je svjetski podlac i licemjer, a njen službeni jezik su ‘govnarije’. Po dugoj i grotesknoj povijesti upotrebe takvog jezika nadmašuje čak i Sjedinjene Države. Zapravo, Amerika je dijete, potomak, “Domovine”, u kojoj narodnu nošnju čini vuk u janjećoj koži

DRUGO LICE “CARSTVA”

Nikada nisam obraćao previše pažnje nacionalnoj pripadnosti, i tome što sam “Britanac”. Ne znam što sam mislio da jesam kad sam bio mali, ali zasigurno se nisam poistovjećivao s ovom ili onom ‘rasom’, ili s britanskim državljanstvom.

Morao sam se roditi negdje iznad vode jer bih se inače bio utopio, a slučajno sam, eto, svratio u komad zemlje pod nazivom Ujedinjeno Kraljevstvo, ranije zvane Albion i Britannia.

Samu tu zemlju uvijek sam volio, jer, valjda sam na nju navikao, ali većinu ostalog odbacio sam u ranoj mladosti.

Odrastao sam u obitelji koja nije puzala pred vlastima, i oduvijek sam smatrao čudnim i neshvatljivim da ljudi – mada njima vlada jedna obitelj koja se poziva isključivo na svoje prirodno pravo vlada – i nadalje tvrde da žive u zemlji slobode.

U tome naprosto nisam nalazio nikakav smisao, još tamo negdje od 1950-ih, kada mi je, kao petogodišnjaku, učiteljica dala u ruke nacionalnu zastavicu i rekla da njome mašemo dok kraljica prolazi mimo, u službenoj posjeti mom rodnom gradu Leicesteru.

Da mašem zastavicom samo zato što neka žena prolazi pokraj nas u dugačkom crnom automobilu? Nikada mi to nije bilo jasno, čak ni tada. Naprosto nije imalo smisla, ali taj dan nismo morali ići u školu, pa je sve to imalo i svoju dobru stranu.

Odrastajući i učeći o “veličanstvenom” Britanskom carstvu, moj prezir prema svemu što su predstavljali kraljevske ličnosti i establišment bivao je sve dublji, jer uvidio sam da je “Carstvo” ustvari drugi izraz za osvajačke pohode i izrabljivanje.

Naravno, to nije ono što sam trebao / smio misliti.

Prema nastavnom planu i programu, Britansko carstvo, kraljica i domovina bili su nešto od čega srce kuca puno ponosa i zahvalnosti, jer, eto, imadosmo tu sreću da budemo rođeni u Britaniji, Domovini, Majci svih parlamenata, koja je svijetu podarila slobodu i civilizaciju.

MAJKA SVIH PREVARA

Britanija je stoljećima stara svjetska tiranija, ali zagovornici njenog establišmenta i velik dio stanovništva odbijaju se suočiti s tom činjenicom – nacionali patos koji je usađen i u američki establišment i mnoge slojeve naroda SAD-a.

Domovina tj. matična zemlja Amerike je Majka svih prijevara, a njeno čedo je naslijedilo tu vještinu, iako možda nema njezinu suptilnost, koja se stječe nakon mnogih stoljeća iskustava u obmanjivanju svijeta.

Ukratko, Britanija laže i skriva svoju tiraniju bolje od Amerike, mada, ako govorimo o nacionalističkom samo-zavaravanju, obje te zemlje stoje vjerojatno rame uz rame.

Pod ovim izrazom “bolje”, mislio sam na to da je britanski establišment, ukalupljen te indoktrinisan u sastavu privatnih škola i elitnih fakulteta, savladao umijeće laganja i obmanjivanja u olimpijskim razmjerima.

Također se izvještio u busanju u visokomoralna prsa dok u isto vrijeme bljuje svoje ogavne laži i svoje projektile.

Što mislite odakle je američki establišment dobio ideju o bombardiranju civila kao načinu da ih se zaštiti od nasilja, i odakle mu ideja o nametanju diktatura kao načinu da se ovom ili onom narodu da sloboda?

Britanija se služila tim sranjima prije više stotina godina, a čini to još i danas.

Kao izgovor Britanskog carstva poslužila je “potreba da se civilizuju urođenici i divljaci”, a takvim se opravdanjem poslužila i američka vlada kada je genocidnim pohodom gotovo istrijebila američke domoroce.

Ali, “civiliziranje” zaostalih naroda u britanskom je slučaju bila metafora za huškanje jednih naroda protiv drugih, preuzimanje kontrole nad njihovim zemljama i resursima, a zatim pretvaranje istih u sluge i robove Carstva – isto ono što SAD radi danas.

CARSTVO I OPIJUM

Da, krasnog li civiliziovanog utjecaja Britanaca – pogotovo u Kini gdje su navukli narod na opijum i prisilili ljude na ovisnost preko opijumskih ratova između 1839. i 1860. kada je kineska vlada pokušala zabraniti uvoz opijuma, pa su protiv nje angažirali vojne i mornaričke snage.

Britansko carstvo bilo je golema operacija krijumčarenja droge i iznude, a uključivala je proizvodnju opijuma u britanskoj koloniji Indiji, i obračunavanje njegovih ogromnih prihoda preko paravana britanskih vlasti, tzv.

Hong Kong i Shanghai Banking Corporation, koja je utemeljena 1865. u britanskoj koloniji, Hong Kongu, a danas je znana pod kraticom HSBC.

Lijepo je znati da cijelo to iskustvo pranja novca od opijuma u korist Carstva nije bilo uzalud i da još uvijek služi interesima čovječanstva do dana današnjega – baš kao što se stoljećima stara umješnost britanskog establišmenta u manipuliranju svijetom još uvijek dobro iskorištava, dok se establišment skriva iza lažne superiornosti svojih potomaka.

ROTHSCHILDOVO CARSTVO

Britansko carstvo bilo je, na mnoge načine, Rothschildovo carstvo.

Rothschildi su upravljali Britanijom nakon što je Nathan Mayer Rothschild početkom 19. stoljeća uspostavio londonski ogranak te dinastije koja je držala pod kontrolom bankarski sastav Britanije i Europe. Njegova neto vrijednost bila je procijenjena na 450 milijardi funti.

Niall Ferguson, britanski povjesničar i profesor na Harvardskom sveučilištu, napisao je sljedeće: “Najvećim dijelom 19. stoljeća N.M. Rothschild je bio dio najveće banke na svijetu, koja je dominirala međunarodnim tržištem obveznica.

Današnji ekvivalent tome bio bi, recimo, spajanje Merrill Lyncha, Morgan Stanleya, JP Morgana, a vjerojatno i Goldman Sachsa – kao i, možda, Međunarodnog monetarnog fonda, imamo li u vidu Rothschildov ulogu, tijekom 19. stoljeća, u stabiliziranju financija brojnih država”.

Ne, prijatelju; ne radi se o stabiliziranju već o zaduživanju, a preko toga, i posjedovanju.

Iza scene, Merrill Lynch, Morgan Stanley, JP Morgan, Goldman Sachs i MMF uvijek su bili udruženi, u smislu da su to različita imena za istu rothscildsku globalnu kliku. Svoju moć nad ‘Britanskim’ carstvom Natan Mayer Rothschild opisao je ovako:

“Nije me briga koja je marioneta postavljena na englesko prijestolje da vlada Carstvom u kojem sunce nikada ne zalazi. Čovjek koji ima kontrolu nad britanskim novcem u opticaju ima kontrolu nad Britanskim carstvom, a kontrolu nad britanskim novcem u opticaju držim ja”.

Rothschildi su posjedovali britansku Istočnoindijske kompaniju (East India Company) koja je pljačkala zemlje poput Indije i stajala iza opijumskih ratova u Kini.

Modus operandi Britanskog carstva također je bila, i ostala, vizitka Rothschilda – huškanje segmenata ciljane populacije jedne protiv drugih i preuzimanje uzdi uz korištenje vojne moći za nametanje volje Rothschilda putem rata i invazije; i uvlačenje država (manipulacijom) u nenaplative dugove, što vodi ka financijskoj diktaturi.

To se događa i danas, kao što vidimo u slučaju jedne države za drugom na Srednjem istoku, te u plimnom valu dugovanja koji zapljuskuje jednu pa drugu državu, uz “pomoć” Rothschildove Europske središnje banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF-a).

Rothschildi su krenuli na Sjedinjene Države kroz kontrolu njenog bankarskog sastava preko dvije “središnje banke”: Prve banke Sjedinjenih Država (1791. -1811.) i, nakon 1913., Federalnih rezervi.

Sa sobom su bili ponijeli i svoje metode rada, i zbog toga američki establišment postupa na isti način kao i prethodno Britansko carstvo.

Ova tehnika se temelji na postupanju poput tirana, dok se, istodobno, javno prikazuju kao borci protiv tiranije.

“Rat protiv terorizma” klasični je izraz takve metode, u kojoj “protiv-teroristički” teroristi vode “rat” protiv svog vlastitog terorizma. Na takav je način orkestrirana obmana otkad su britanski i drugi rothschildski kolonijalizma namjestili svoj nišan na svijet.

PRIVIDNI GUBITAK CARSTVA

Moć i utjecaj Rothšilda od tada eksponencijalno je rasao, ali svoje nezamislivo bogatstvo i kontrolu skrili su iza paravanskih kompanija, organizacija i ljudi i, premda su u široj javnosti još uvijek sinonim za “bogataše” na površini se čini kao da njihova globalna moć opada.

Isto vrijedi i za Britaniju, uz prividan gubitak Carstva, no njezina skrivena moć ostala je neumanjenu – samo je zauzela drugačiju formu.

Ona više ne diktira događajima otvoreno, već se, poput Rothschilda, skriva iza organizacija, država i ljudi koji predstavljaju njene ciljeve i interese, poglavito iza Amerike.

Pod “Britanijom” ne mislim na vladu i institucije, već na svjetsku mrežu tajnih društava koja u golemoj mjeri operira izvan Britanije i upravlja vlastima i institucijama.

S obzirom da je takav slučaj i sa Amerikom, nije onda nimalo čudno što SAD i UK postupaju kao jedno, kada su u pitanju međunarodni poslovi i dešavanja.

Njih dvoje zajedno, barem na Zapadu i šire, pokretačka su sila u pozadini osvajanja svijeta.

U odnosu s Britanijom, Amerika je nesumnjivo “isturena ispostava”, te djeluje gotovo kao tajni ortak. Oružje se puni tajno u Britaniji i Europi, a metke ispaljuju javno, doslovno i metaforički, Sjedinjene Države.

Tako se pažnja javnosti usmjerava na Ameriku, a podalje od stvarnog centra moći unutar užeg kruga globalne mreže tajnih društva sa sjedištem u Europi – barem na operacijskom razini

Ljudi većinom govore, Amerika ovo, Amerika ono, premda, koliko god SAD bile moćne na površini, konce zapravo povlače vladari iz sjene u Britaniji i Europi.
 
(vestinet.rs,narodno.me)

Ruski ministar vanjskih poalova Sergej Lavrov kaže da NATO tolerira trgovinu drogom u Afganistanu, a da se na taj način financira ekstremizam u regiji

On je ovo istaknuo tijekom razgovora s ruskim časnicima prošle nedjelje u Moskvi.

Lavrov je primjer Afganistana istaknuo kao jedan od načina na koji Washington upravlja kaosom na Srednjem istoku.

Toleriranje trgovine drogom u regiji je samo jedan od načina.

Po njegovim riječima operacija SAD i saveznika protiv Talibana i Al Kaide je dobila podršku svih zemalja.

Ali po početku te operacije, NATO je počeo korsiti dvostruke standarde.

Prijetnja od terorista nije sasvim iskorenjenja, ali prijetnja od trgovine drogom je čak povećana.

“Postoje dokazi da neki članice NATO saveza u Afganistanu svjesno zanemaruju trgovinu drogom koja im se događa pred očima”, tvrdi Lavrov.

Afganistan je ipak slučaj “nenamjernog izazivanja kaosa” od strane NATO, dok je u slučaju Libie, Iraka, i Sirije, taj kaos izazvan namjerno.

Magazin Weird je još 2013. godine prenio da je politika SAD da se u Afganistanu dozvoli uzgoj opijuma, i spriječi Afganistanske snage da ih uništavaju.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs, Russiainsider)

Rusija je optužila NATO za uzrokovanje narko krize u Afganistanu, tvrdeći da Sjedinjene Države izravno imaju koristi od trgovine opijumom

Prema ruskom diplomatu, Sergej Lavrovu, NATO surađuje sa proizvođačima i trgovcima da bi “poplavio svijet” sa opijumom, rekavši da postoje jasni dokazi da je od invazije na Afganistan 2001. godine, trgovina opijumom brutalno porasla.

Osvrnuvši se na to kako je misija oslobađanja Afganistan od terorista brzo postaala iskrivljena nakon invazije, u konačnici stvarajući neprestani dotok droge na Zapad, piše AP.

“Tijekom svog djelovanja u Afganistanu, SAD i NATO nisu uskorijenili terorističku prijetnju, dok se opasnost od trgovine drogom povećala mnogo puta. Industrija droge je procvala. Postoje činjenični dokazi da su neki od kontingenata NATO-a u Afganistanu dopustili trgovanje ilegalnom drogom, čak i ako nisu bili izravno uključeni u te kaznene sheme”, rekao je Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova

Dakle, što je točan dokaz? U izvješću UN-a iz 2014. navodi se da je proizvodnja maka dosegla najviše razine svih vremena, sa šokantnim povećanjem ovisnika o heroinu širom svijeta.

Količina zemljišta korištena za kultiviranje opijumskog maka u svijetu je na najvećoj razini svih vremena, stoji u izvješću UN-a. Afganistan u velikoj mjeri stoji iza porasta, sa svojim porastom uzgoja maka za više od 36 posto u godini dana, čineći 80 posto svjetske proizvodnje opijuma.

Svjetsko izvješće o drogama i kriminalu koje je objavio Ured UN-a sa sjedištem u Beču (UNODC) je ocrtalo globalnu uporabu droga. Iako se u njemu kaže da je globalno korištenje droga „stabilno” i ne mijenja se, no primjećuje se da je uzgoj opijuma drastično porasao.

Izvješće UN-a bio je vrlo detaljno o broju novih ovisnika, protoku droge iz Afganistana i konačnim odredištima.

Ukratko, ako zemlje NATO-a nadziru sigurnost i vojnu okupaciju Afganistana i odjednom proizvodnja maka jako poraste, onda je NATO-u dopustivo da uzgoja i izvozi svjetsku najsmrtonosniju uličnu drogu.

Nadalje, kao što je navedeno od strane Lavrova, postoji strategija upravljanja kaosom danas na Bliskom istoku i sjevernoj Africi, narušavjući i uništavajući živote milijuna ljudi, za dobrobit Amerike i onih na položajima, radi privremene dobiti od nesputanog pristupa prirodnim resursima ciljanih naroda.

“Koncept upravljanog kaosa se pojavio davno kao način jačanja američkog utjecaja. Njegova osnovna premisa je da upravlja projektima kaosa koji moraju biti pokrenuti od strane SAD-a u regijama koje su ključne za globalni gospodarski i financijski razvoj.” – Sergey Lavrov

Lavrovi komentari na temi opijumske krize i upravljanja kaosom su uključeni u narednom videu:
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ako postoji ijedan mislilac ili filozof koji je bio krajnje kritičan po pitanju religije, onda je to nesumnjivo Karl Marx

Takozvani spasitelj i izbavitelj proletarijata – radničke klase – uporno je zagovarao tezu da je čitava povijest ustvari historija “klasne borbe” te je predložio teoriju ekonomije koju je nazvao komunizam, a koja je poslužila kao okvir za većinu totalitarnih vlada 20. stoljeća

Neki smatraju da je ekonomski sistem Karla Marxa bio najgori koje je čovječanstvo ikad imalo; drugi pak smatraju da je to najbolji politički i ekonomski sistem ikad smišljen. Krajnje svjestan Marxovog konkretnog utjecaja na sudbine miliona ljudi, želio bih otkriti koji su to temeljni razlozi zbog kojih su neki ljudi prihvatili Marxove ideje, dok su ga drugi, pogotovo oni religiozniji, smatrali “zlim prorokom zlog sistema”.

Učenja materijalizma

Marx je sve svoje argumente temeljio isključivo na 1.000 godina staroj ideji “materijalizma”, nadahnut dvojicom poznatih materijalista iz antičke Grčke, Demokritom i Epikurom, koji su zagovarali mišljenje da ne postoji ništa osim materijalnih, vidljivih dimenzija postojanja. Marx je smatrao da je materija osnovna stvarnost i da je malo vjerovatno da postoji išta osim fizičke domene. Prema tome, neće nas iznenaditi kad saznamo da je kasnije pisao sve pod okriljem dvije značajne teorije:

1. Ekonomske stvarnosti određuju ljudsko ponašanje;
2. Ljudska povijest je priča o klasnoj borbi između onih koji posjeduju stvari – bogatih/kapitalista (kasnije ih je nazivao buržoazijom) i onih koji moraju raditi da bi preživjeli – siromašnih (proletarijata).

Prva ideja je očito falična, jer ljudsko biće ograničava na nešto isključivo materijalno, a slična je Epikurovom uskom materijalističkom tumačenju postojanja. Čak se i neki materijalistički sociolozi, naprimjer Durkheim, koji se bavio utjecajima socijalne atmosfere na pojedinca, ne slažu s idejom da je ljudsko ponašanje zapravo jednodimenzionalno ili proizvod isključivo ekonomskih uvjeta. Drugim riječima, kako je moguće najsloženije ponašanje najrazvijenijeg bića u svemiru – ljudskog bića – svesti na ekonomsku posljedicu?

Postoji li išta osim materije

Po mom mišljenju, ljudskom biću je najpotrebnija neprikosnovena sloboda izbora. Naravno, ekonomski uvjeti nesumljivo utječu na naše odluke, ali je pogrešno tvrditi da samo ekonomija stoji iza ljudskog ponašanja. Ne možemo a da se ne zapitamo: je li materijalni aspekt postojanja ono što pokreće čovjeka ili je moguće da postoji nešto iza vela vidljivih pojava?

Marx bi zasigurno na prvo pitanje odgovorio potvrdno, a na drugo odrično. Sasvim je očigledno da je prepirka o tome je li postojanje materijalno ili se sastoji i od materijalnog i nematerijanog još živa na ovoj nebeskoj Zemlji. S jedne strane, ljudi kakav je Marx tvrde da je postojanje samo materijalna forma stoga svoj svjetonazor razvijaju spram ove redukcionističke ideje.

Estetika materije

S druge strane, neki smatraju da je materija krasna manifestacija nekih idealnih oblika koje ljudi mogu ostvariti u materijalnoj domeni posredstvom viših nivoa razumijevanja. Naprimjer kad čovjek posmatra drvo, on ne vidi samo materijalni oblik drveta. Za njega ono postaje poput slova u riječi ili riječi u rečenici jer mu omogućava da bolje izrazi određene rečenice. Svemir za njega postaje oda koju čita i razumijeva. Zapravo, drvo izražava mnogo više od onog što jeste.

Želio bih ovo bolje objasniti. Naprimjer, kad uđemo u prekrasno zdanje, pravo remek-djelo nekog poznatog arhitekte, hoćemo li reći: “Ja vidim samo kamen, ciglu, drvo koji su oblikovani zahvaljujući teškom radu?” Ili ćemo prepoznati delikatnu umjetnost koja se izražava materijalnim oblikom, a koja je posljedica velike nadarenosti arhitekte, ali i ogromnog rada koji je uložen u taj projekt?

Da slučajno pronađemo neku antičku vazu od željeza i odnesemo je u antikvarnicu na procjenu, za nju bismo mogli dobiti milione dolara naprimjer; ali ta vaza ne vrijedi ni nekoliko centi u očima kovača. Prema tome, umjetnost koja se izražava materijalnim predmetom je veća od materijalne vrijednosti samog predmeta. Sve u svemiru predstavlja rukotvorinu s dubokim značenjem koje trebamo otkriti.

Klasna borba – stvar prošlosti?

Marx je detaljno proučio problem ne samo Europe u 19. stoljeću, u kojoj je radnička klasa bila potlačena, nego i glavni problem cijele ljudske povijesti. Medicinskim rječnikom rečeno, njegova je dijagnoza bolesti bila savršena (bogatstvo je nejednako raspoređeno i radnička klasa je potlačena), ali njegov recept nije djelovao kao lijek (ukinuti privatno vlasništvo, porodicu, religiju), nego je uklonio ljudski faktor tih društava u kojima su pojedinci izgubili pravo na privatno vlasništvo, porodicu, slobodu – osnovne građevinske elemente ljudskog dostojanstva.

Na primjer, u Sjevernoj Koreji i Kubi, gdje su vlasti prihvatile ideju komunizma, ljudi se boje iznijeti bilo koji problem kojeg bi inače veoma lako riješili u slobodnoj zemlji. Svjedočanstva onih koji su izbjegli iz tih zemalja radi potrage za slobodom su vrijedna naše pažnje, jer nam govore koliko je komunizam lijek za patnju potlačenih, a koliko je sredstvo kojim se tlači proletarijat.

Opijum za narod

Za Marxa je “religija uzdah ucviljena bića, duša svijeta bez srca Marx je smatrao da će ljudi početi razmišljati o tome kako spasiti od brutalne buržoazije, ako se ukloni religija iz njihovih života; takvo spasenje je bilo okosnica proletarijske revolucije. Volio bih da je Marx živ pa da vidi koliko je pogriješio kad je u pitanju religija. Njegova definicija religije je u potpunosti suprotna njenom duhu, čija je svrha ljudima pomoći da se ostvare na najbolji mogući način a, kao i duh prilika bez duha – ona je opijum naroda”.

U marksističkoj ideologiji, religija ima ulogu zla koje obuzdava vitalnu pokretačku silu zamišljene revolucije protiv buržoazije, revolucije koja će uspostaviti zamišljeni svijet besklasnog komunističkog društva. On je želio da se svrgne tiranija buržoazije koja je osmislila “religiju” kao savršeno sredstvo suzbijanja nižih klasa te je smatrao da religiju treba osuditi na najžešći mogući način. Jednostavno rečeno, Marx je smatrao da će ljudi početi razmišljati o tome kako da se spase od brutalne buržoazije ako se religija ukloni iz njihovih života; takvo spasenje je bilo okosnica proletarijske revolucije.

Volio bih da je Marx živ pa da vidi koliko je pogriješio kad je u pitanju religija. Njegova definicija religije je u potpunosti suprotna njenom duhu, čija je svrha ljudima pomoći da se ostvare na najbolji mogući način, ne samo u etičkom smislu, nego, što je važnije, da napreduju u razumijevanju i korištenju materijalnih resursa.

Nadalje, tijekom povijesti je religija često omogućavala spasenje kako bogatih, tako i siromašnih; a u nekim društvima je pomogla da se ukloni jaz između bogatih i siromašnih jer se bogatstvo raspoređivalo na jednakopravniji način. Čak je jedan od ključnih elemenata svake religije borba protiv bilo kakvog iskorištavanja i nepravde, prema tome, smatrati religiju primarnim sredstvom u rukama brutalne buržoazije je smrtonosan zločin protiv ljudskog roda.

Potrebno je analizirati učenje jedne religije, prije nego se donesu ključni zaključci o njoj, pogotovo kad je u pitanju nešto što se odnosi na milijarde ljudi. Na prvi pogled, Marxov prikaz religije odnosi se na kategoriju shvatanja ograničenih na stoljeće u kojem su prije svih siromašni bili izuzetno potlačeni; to razumijevanje se ne odnosi na čitavu povijest čovječanstva.

Tako bismo jednostavno mogli tvrditi da je prva zajednica kršćana (jer je Marx najviše kritizirao kršćanstvo) bila mnogo drukčija od Crkve protiv koje se Marx srčano borio. Naprimjer, prvi kršćani nikad nisu živjeli luksuzno, za razliku od Marxovih savremenika koji su se udaljili od srži kršćanskog učenja. Trebamo se zapitati je li kršćanstvo krivo za to? Ili su krivi nevaljalci i bijednici koji su uništili mnoge živote zloupotrijebivši svoje položaje?

Šta je s Newtonom koji se oslobodio utega nominalne crkve i formirao veličanstveni put za mnogobrojne generacije koje su uslijedile? Svim srcem bih pozdravio hrabrost Copernicusa koji je izjavio da se Zemlja okreće oko Sunca, a ne obratno. Zapanjujuća istina o ovim izuzetnim ličnostima je da su oni i dalje ostali religiozni, iako su nastojali na najbolji način objasniti pojave u svijetu i svemiru.

Lažni prorok

Na kraju, nećemo biti prestrogi ako kažemo da je Karl Marx postao lažni prorok onima koji su htjeli religiju materijalizma. Je li on bio prorok, filozof ili samo pisac koji je ponavljao ideje grčkih filozofa? Vrijeme je ponekad najbolji sudac za zastarjele ideje. Imajući to u vidu, komunizam, bezvrijedan kakav je danas, može se pronaći samo u mračnom podrumu ljudske povijesti. S druge strane, Marxova nastojanja da ukloni patnju siromašnih pamte njegovi i simpatizeri i kritičari. Kad je riječ o njegovom zloglasnom osporavanju religije, smatram da bi bilo bolje da je bio otvorenijeg uma jer bi uočio makar tračak onog čemu religija zaista podučava: spasenje čovječanstva od bilo kakvih lanaca, materijalnih ili nematerijalnih.

Zalutali komunizam

Marx sigurno nije mogao ni zamisliti da će takozvane komunističke vlasti tlačiti bijedni proletarijat u ime sistema kojeg je on osmislio. Ustvari, kako izliječiti rak (tlačenje radničke klase) aspirinom (komunizmom)? Zar geniji u Sovjetskom savezu i Kini nisu bili dovoljno pametni da Marxove teorije protumače tako da one poboljšaju živote miliona ljudi? Kako protumačiti činjenicu da su kineski političari bili spremni prigrliti otvoreno tržište?

Znači li to da oni potajno prihvataju činjenicu da je komunističko razumijevanje ekonomije – koje čini osnovu Marxovih pretpostavki – pogrešno? Ili se i dalje drže političke propagande koja će jednog dana kreirati komunističko društvo u kojem ne postoje klase? To je stvarno jadno! Ljudi tragaju za snom koji se nikad neće ostvariti. Pitam se kakav “opijum” koriste potlačeni narodi komunističkih zemalja. Moramo se zapitati: šta je ostalo od čovjeka koji je izgubio slobodu? Ko je više zarobljen: osoba čije je tijelo u lancima a čije su ideje slobodne ili osoba koja nije u lancima ali nema slobodnih ideja? Pretpostavljam da je ono što komunizam traži ovo drugo.
 
(novovrijeme.ba/uredio:nsp)

Od 2001. godine, pokrenute su promjenu režima u Iraku, Afganistanu i Libiji. Sve tri države su danas u kaosu, a ekstremisti imaju veću kontrolu nego ikad prije

Kada malo bolje razmislimo, unatrag 100 godina, zemlje koje su bogate resursima (nafta, zlato, dijamanti) su bile izložene procesu “oslobađanja” od “diktatora” iako je situacija u zemlji bila ekonomski prilično dobra. Nakon “oslobađanja” slijedio je proces obnove i boljeg života? LAŽ! Nakon toga već desetljećima u tim zemljama traje kaos.

Irak

U Iraku su ekstremni islamski džihadisti poznati kao ISIS preuzeli veći dio države koristeći američka oružja.

Irak se maltene podijelio na tri države.

Kršćane postrojavaju i ubijaju, a kršćanski lideri u Iraku kažu da je kraj kršćanstvu tamo vrlo blizu. Ipak, postoje navodi da je Sadam Husein, sa svim svojim manama, bio sekularni lider koji je tolerirao kršćane.

Libija

Libija je također zapala u potpuni kaos.

Al Qaeda kontrolira veći dio Libije i njene zastave su se vijorile nad sudom u Bengaziju kada je Gadafi svrgnut. Opet moramo napomenuti da je Gadafi bio lider koji je tolerirao kršćane.

Da biste bili u tijeku, evo što je Guardian prenio o Libiji u ožujku 2014. godine:

Amnesty International je prenio da “sloboda govora i dalje nije usklađena s pravima Libijaca”. Represivni zakon iz Gadafijeve ere je izmijenjen kako bi se kriminalizirale bilo kakve uvrede dužnosnika ili parlamenta.

Jedna novinarka je išla na sud zato što je iskritizirala korupciju među sucima. Sve televizijske stanice koje kritiziraju vlast su zabranjene, a jedna od njih je čak i napadnuta bombama, prilikom čega su novinari te stanice poginuli.

Još od pada Gadafijeve diktature, postojale su priče o tome da crne Libijce smatraju Gadafijevim pristašama, te da ih zato napadaju.

Prilikom jednog od kolektivnih kažnjavanja, 35.000 ljudi je istjerano iz Taverge kao osveta za brutalni napad na anti-Gadafijevo uporište u Misrati.

Grad je razoren, a njegovi stanovnici su utočište pronašli u kampu za izbjeglice u Tripoliju. Ovakvi događaji su se odvijali širom države.

Na tisuće ljudi je uhićeno bez ikakvog sudskog procesa, a suci, tužitelji, odvjetnici i svjedoci su napadani, pa čak i ubijani. Prvi generalni tužitelj poslije Gadafija, Abdulaziz Al Hasadi, ubijen je u gradu Derna.

Kada su stanovnici Bengazija prosvjedovali protiv vladavinih pobunjenika u lipnju 2013. godine, trideset dvoje ljudi je ubijeno u događaju poznatom kao “Crna subota”. Za vrijeme drugog prosvjeda u Tripoliju u studenom, ubijeno je čedrdeset šestero ljudi, a ranjeno njih 500.

Libija se pod pobunjeničkom vladavinom počela raspadati.

Jedna od najvećih ironija takozvanog rata protiv terorizma jest da su fundamentalističke islamske snage zablistale upravo kao izravna posljedica rata.

Kaos u Libiji se širi po čitavoj regiji. U ovoj državi postoji oko 15 milijuna puški i drugog oružja, a sama Libija je postala primarni izvor oružja za sve druge države, uključujući Somaliju, Centralnu afričku republiku, Nigeriju i Niger.

Kako Libija tone u sve veći kaos, moguć je nastanak građanskog rata, koji će umiješati čitavu regiiju.

Nije iznenađenje što zapadne vlasti i novinari koji su toliko hvalili intervenciju u Libiji sada šute o onome što se tamo događa. Njihov rat je pun posljedica i oni moraju preuzeti odgovornost za to.

Saudijska Arabija i druge arapske države su evakuirale svoje diplomate iz Libije, a SAD se sprema na evakuaciju svog osoblja.

Oni koji su najbliži sekularnim liberalima u Libiji su izgleda povezani s vojnim časnicima starog režima.

Intervencija je već negativno utjecala na interese SAD, posebno u pružanju poticaja za druge režime da urade ono što je Gadafi radio, pregovarajući o prestanku umiješanosti u terorizam i prestanku proizvodnje nekonvencionalnog oružja.

Od tada su stvari samo krenule prema gore, a Bengazi je pao u ruke džihadista.

Afganistan

Proizvodnja opijuma nikad nije bila veća kao sada, pod američkom okupacijom Afganistana.

New York Times je izvijestio da su Talibani zauzeli veći dio Afganistana, šireći se i preko zone utjecaja koju su imali prije 2001. godine.

Talibani sada dominiraju teritorijima blizu ključnih autocesta i gradova koji okružuju prijestolnicu Kabul.

Vojska SAD je napustila ovu državu, pa najgore tek slijedi.

Povijest se ponavlja

SAD su izvršile promjenu režima u Iranu 1953. godine, što je dovelo do radikalizacije ove države. Štoviše, CIA je priznala da su SAD zbacile umjerenog, demokratski izabranog premijera Irana 1953. godine.

On je bio svrgnut zato što je nacionalizirao iransku naftu, koja je prethodno bila u vlasništvu BP-a i drugih zapadnih naftnih kompanija. CIA je priznala da je uposlila neke Irance da se predstavljaju kao komunisti i isceniraju nemire u Iranu kako bi okrenula državu protiv svog premijera.

Da SAD nisu zbacile umjerenu iransku vladu, fundamentalisti nikada ne bi dospjeli na vlast. Iran je bio poznat po tome što je tisućama godina tolerirao kršćane i druge religijske manjine.

Vlada SAD pokušava izazvati novu promjenu režima u Iranu već desetljećima.

Hillary Clinton i savjetnik nacionalne sigurnosti tadašnjeg predsjednika, Jimmyja Cartera, priznali su da su SAD izvršile promjenu režima u Afganistanu sedamdesetih godina podržavajući bin Ladena i Mudžahedine – prekursore Al Qaede.

Vidite i sami kako je sve na kraju ispalo.

Sirija

SAD su sve vrijeme podržavale islamske pobunjenike u Siriji kako bi uspjele izazvati promjenu režima u toj državi. Rezultat? Islamski pobunjenici su preuzeli trećinu države i pretvorili je u svoj “kalifat”.

Ti isti džihadisti sada obezglavljuju i režu grla kršćana iako je Sirija nekada tolerirala kršćane.

Ukrajina

Ukrajina bi mogla dodati na popis država u kojima je promijenjen režim, a koje su zapale u kaos i ekstremizam s obzirom na sljedeće:

• State Department je potrošio više od 5 milijardi dolara ne bi li odvojio Ukrajinu od Rusije

• Veleposlanik SAD u Ukrajini, Jeffrey Pigati, zajedno s pomoćnicom tajnika države, Viktoriom Nuland, planirao je prevrat ukrajinske vlasti, a njihov razgovor je snimljen i iscurio je u javnost

• Viši dužnosnici SAD su doslovno dijelili kolače prosvjednicima koji su zbacili ukrajinsku vlast

• SAD vojno i novčano podržavaju neonaciste koji su izazvali potpuni kaos u državi

Irak, Sirija, Libija i Ukrajina su do sada zapale samo u dublji kaos

Vlada u Ukrajini postupno gubi građanski rat.

Većina pobunjenika u Siriji koje podržava SAD pridružila se ISIS-u. Također, oružje koje je osigurano “umjerenim” pobunjenicima, završilo je u rukama ISIS-a i Al Qaede.

Mother Jones dodaje i Jemen na gorespomenutu listu:

Afganistan: Katastrofa. Diskutabilno je je li u Afganistanu gore nego 2001. godine, ali svakako nije ni bolje.

Irak: Još veća katastrofa. Sadam Hussein je bio jedinstveno žestok diktator, ali čak i s tim u vidu, u Iraku je sada nesumnjivo gore nego što je bilo 2003. godine. Sadam je pao, ali je na vlast došla disfunkcionalna sektaška vlast, zajedno sa ISIS-om.

Libija: Još jedna katastrofa. Riješili smo se Moamer Gadafija, ali smo dobili propalu državu na razini Somalije.

Jemen: Još jedna u nizu katastrofa. Nakon nekoliko godina ratovanja, Huti su stupili na vlast. To je istodobno i pobjeda za Iran, koji podržava pobunjenike, ali i za Al Qaedu, koja može samo imati koristi od nastalog kaosa.

Žalostan niz, zaista …
 
(vestinet,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Ako u današnjem vremenu kažete da je NATO tvornica heroina i leglo mafijaških izopačenika najgore vrste, najčešće ćete biti proglašeni za zaljubljenike “teorije zavjere”, međutim ako pogledamo povijesni slijed svjetskih događaja posljednjih dvjesto godina i način na koji je kreiran slučaj Kosovo kao nova kolonija Sjedinjenih Američkih Država i njenih NATO podanika u 21. stoljeću, sasvim je jasno da današnji promotori „demokratskog otvorenog društva“ i države proameričkog bloka nisu imale period svoga razvoja u kojem bi se izliječili od kolonijalističkih navika i principa

Jedna od najpogubnijih karakteristika antikršćanske politike proameričkih režima “jeste nepostojanje realnog sagledavanja svijeta u kojem se nalazimo i stvaranje slike o istom na temelju malograđanskih poriva službenika te iste vlasti, te rukovođenje nazadnim političkim trendovima i šupljim pričama, nedostatak svijesti o geopolitičkim promjenama i geopolitičkoj realnosti planeta Zemlja.

Zato često možete čuti da “ispijanje kave s predstavnicima EU institucija u predvorju Europskog parlamenta” predstavlja instrument i način putem kojeg “moderni” lideri vrše utjecaj i lobiraju za nacionalne interese kod europskih zemalja … i slične druge gluposti.

Par osmjeha i tapšanje po ramenu uz kratki espresso će inspirirati europske političare da se zauzmu za nacionalne interese, to javno tvrde zvaničnici današnje vlasti. Tako dobivamo sliku da je svjetska politika u rukama dobrog ili lošeg raspoloženja činovnika Europskog parlamenta i sličnih institucija. Naravno, realno zlo kojem se klanjaju – bez prava glasa i odmah nakon ispijene kave – ti isti EU činovnici, svjedoči o drugim principima funkcioniranja političke stvarnosti svijeta.

SAD sa druge strane ne zanima toliko kofein, espresso politika i kofeinska vizija „proeuropske elite“ i EU „činovnika“, zvaničnici SAD imaju daleko utemeljeniju strategiju, višestoljetnu misiju i mnogo zanimljivije supstance na kojima temelje svoju politiku – kokain i heroin.

Vjerojatno je zato i veći utjecaj SAD na EU, jer kokain ipak ima mnogo snažnije djelovanje od kofeina.

Fascinantna je činjenica da je Afganistan prva država koja je priznala Kosovo. Prvenstveno, fascinantna jer jasno ukazuje na Kosovo kao državu narko mafije.

Fascinantna jer dokazuje i otvoreno javno pokazuje tvrdnju da je trgovina narkoticima osnovni NATO biznis i princip postojanja ove “vojne mirotvorne” alijanse.

Fascinantna jer otkriva i potvrđuje da su SAD, suvereni vladar Europske Unije i glavni svjetski narkobos.

Fascinantna je zbog toga što pokazuje zastrašujuću sliku svijeta u kojem ne vladaju proklamirani politički principi, nego okorjeli bezdušni mafijaši najgore vrste.

Već smo u nekoliko navrata spominjali izvješće UN koji svjedoči o tome da je od dolaska NATO snaga u Afganistan uvećana proizvodnja heroina i drugih opijata za 44 puta. Obzirom da je Afganistan i prije dolaska NATO-a bio glavno svjetsko izvorište narkotika, tj. preko 90% posto ukupne svjetske proizvodnje heroina je bilo u Afganistanu, dolazimo do zaključka da je NATO mašinerija uvećala konzumiranje i svjetsku ukupnu potrošnju heroina za 44 puta. To su stotine milijuna mrtvih, ali ne tako dalekoj budućnosti – to će biti milijarde mrtvih!

Također, stvar o kojoj se malo ili nikako govori, jeste da je upravo Europski parlament (EU) označio Srbiju kao glavni centar narko-trgovine za cijeli europski kontinent, što je bio još jedan dodatni razlog za isticanjem “javne tajne” o Kosovu kao leglu narko biznisa.

Političari u Srbiji se neće “konfrontirai” velikim silama i napadnu takvu laž, nego će prihvatiti etiketu i odgovornost Srbije koju želi Europski parlament sačinjen od NATO članica, velikih prijatelja razvoja demokracije u Afganistanu i “neovisnom Kosovu”.

Idemo na povijesni period od zadnjih dvjesto godina da dokažemo i prikažemo narko tradiciju i ukupan portfelj EU članica, kako naši čitatelji ne bi imali nedoumicu o istinitosti tvrdnje o NATO-u kao narko tvorevini i narko biznisu kao glavnom izvorištu “kvalitetnog” životnog standarda i ” napredne “ekonomije europskih zemalja.

Snage današnjeg liberalnog neo-kolonijalizma, kako u suvremenom dobu, tako i u prošlosti i u svojim začecima, iza sebe su ostavile stotine milijuna žrtava, povijesne nepopravljive nepravde i uspostavile sustave kojima ugrožavaju i uništavaju cjelokupno čovječanstvo na najužasniji i najnečovečniji način.

Velika Britanija, odnosno Britanska Imperija sa svojim satelitima, zatim Španjolska, Nizozemska, Portugal i Francuska, u cilju očuvanja kolonijalnog modela upravljanja svijetom, organizirali su brojne genocidne projekte u različitim povijesnim razdobljima među različitim nacijama i na različitim dijelovima svijeta.

Trgovina robljem u Americi i Aziji odnijela je desetke milijuna života crnaca robova

Zatim, desetine milijuna Kineza u 19. stoljeću su bili žrtve opijuma tijekom tzv. Opijumskih ratova, koji je na desetine tona ilegalno uvezen na teritoriju Kine od strane Britanaca, koji su i danas glavni proizvođači i krijumčari droge u svijetu.

U cilju stvaranja Svjetske Britanske imperije s globalnim imperijalnim parlamentom, 1891. godine osnovano je društvo “Okrugli stol” (Round Table). Ovo društvo je bilo uključeno u formiranje “Vijeća za međunarodne odnose” (Council on Foreign Relations – CFR) u New York-u.

Jedan od ciljeva Okruglog stola bio je da se Sjedinjene Američke Države vrate pod okrilje Britanske Imperije. Glavno sredstvo za postizanje ovog cilja vraćanja SAD-a pod kontrolu Britanskog Carstva bio je stvaranje Sustava federalnih rezervi – FED (privatna tvrtka za financijske usluge koje kontrolira privatna banka u Engleskoj) 1913. godine.

Simultano, zadatak Okruglog stola je bio da se oslabi Rusko carstvo (da ne može pomoći SAD-u), koje je u razdoblju 1861-1864 pomoglo SAD-u tijekom građanskog rata, slanjem dvije eskadrile u New York i San Francisco, za zaštitu Sjevernjaka od napada britanske mornarice.

Dakle, 1891. godine, pod pokroviteljstvom britanske obavještajne službe, stvoren je intelektualni centar za vođenje globalnog informacijskog rata Britanske imperije za svjetsku dominaciju.

Vjerujemo da je ovo centar i bio je dugo vremena stožer informacijskog rata protiv Rusije i SSSR-a. Tu je razvijena i glavna ideja organiziranja Prvog svjetskog rata, stjecanje kolonijalnih teritorija od strane drugih Carstva (njemačke i turske), uništavanje Pravoslavnog ruskog carstva.

U 20. stoljeću, Britanska imperija, je organizirala dva svjetska rata, u kojem je ubijeno više od 70 milijuna ljudi. Samo Rusija je izgubila u tim krvavim masakrima koje je organizirala Britanska imperija više od 30 milijuna ljud.

Britanska imperija je organizirala obaranje ruske monarhije u veljači 1917, nekoliko mjeseci pred pobjedu ruskog oružja, kada su ruske trupe već bile u blizini Bagdada i Carigrada, u neposrednoj blizini britanskih kolonija.

Agenti Britanske imperije (Jakov Sverdlova i Lav Trocki), organizirali su monstruozno ubojstvo obitelji pravoslavnog cara ruskog carstva, prepoznatljivo po svojoj surovosti, čime su prešućeni čak i nacistički zločini u SSSR-u (spaljivanje sela Khatin) i američki u Vijetnamu (spaljivanje sela Mi Lai).

Hitler je pod sponzorstvom Britanske imperije napao Staljinov Sovjetski Savez.

Prvo je osiguran proces uspona Hitlera na vlast, a zatim 80% od oružja u nacističkoj Njemačkoj bilo je financirano od strane Engleske Banke (Bank of England).

Tko će odgovarati za Minhenski sporazum, za organizaciju Drugog svjetskog rata, holokaust nad sovjetskim narodom (u okupiranoj teritoriji stradalo je 10,7 miliona ljudi).

Na kraju samog Drugog svjetskog rata, jedan od čelnika Britanske Imperije, Winston Churchill osobno je rukovodio nacističkim SS snagama u pohodu na Rusiju. Riječ je o 100.000 pripadnika njemačke vojske, koja je formirana od ostataka Hitlerovog Wehrmachta po naređenju Churchilla.

U nacističkoj uniformi, s Hitlerovim oružjem, pod zapovjedništvom istih oficira.

Treći svjetski rat je trebao početi 1. srpnja 1945. napadom 47 zapadnih divizija. Staljin je preko sovjetske obavještajne službe saznao zlokobne planove bivših saveznika.

Staljin je istodobno organizirao nekoliko informativno-propagandnih operacija, tijekom kojih je cijeli svijet saznao za njemačku vojsku Winstona Churchilla, i on je bio prisiljen tu vojsku rasformira. Plan za vojnu agresiju na Sovjetski Savez se raspao.  Ali, otkrivena je vrlo podmukla namjera.

Strahote opijumskog genocida koje je narod Kine doživio tijekom 19. stoljeća, u organizaciji Britanskog carstva, kada je ubijeno više od 100 milijuna ljudi i kada je ta zemlja postala kolonija zapadnih država, teško da se mogu opisati.

Moćno kinesko carstvo, (stanovništvo je tada činilo oko 500 milijuna ljudi) pretrpjelo je poraz u opijumskim ratovima. Tek 150 godina, uz potporu Sovjetskog Saveza, Kina je obnovila stanovništvo. Narkotici (opijum) su bili specijalno oružje masovnog uništenje koje je koristila Britanska imperija prema kineskoj populaciji. Ovo tužno povijesno iskustvo se ne smije ponoviti.

Britanska imperija bila glavni diler droge tijekom 19. stoljeća. Pokušaji kineskih vlasti da se suprotstave prodaji britanske droge rezultirali su stranom intervencijom. Prodaja droge je bila suštinski dio proračuna Britanske imperije. Na moral i etiku u Londonu se nikada nije mislilo.

Uzgred, narkotici sada predstavljaju način za uništenje ruske populacije. UN procjenjuju da svake godine u svijetu afganistanska droga ubije 100.000 ljudi: jedna trećina njih – građani su Rusije.

Slabljenje kineskog carstva je počelo nakon što je Prvi opijumski rat organiziran protiv Kine od strane Britanije, Francuske i SAD. Nakon toga je došao građanski rat (1851-1864 g.), što je eskaliralo stranom intervencijom.

Cilj je bio osigurati prodaju narkotika u zamjenu za stvarnu robu

Okupator je koristio građanski rat za svoje potrebe (kao što je to činio i u Rusiji u 19. stoljeću).

Dolazi 24 – 25. listopada 1860. kada je potpisan Pekinški ugovor u kojem kineska vlada pristaje platiti Britaniji i Francuskoj obeštećenje, otvara se za vanjsku trgovinu Tianjin-a (treći najveći grad u Kini), omogućuju korištenje kineske populacije kao radnika (coolies) u kolonijama Velike Britanije i Francuske.

Te 1860. godine, okupacijske snage divljački razaraju Ljetnu carsku palaču. Neprocjenjive zbirke porculana palače po nalogu Lord Elgin-a su opljačkane.

Razdoblje ispunjeno sa dva svjetska rata, od 19. stoljeća do danas, nije doveo do promjena geopolitičkih spolova i zemlje koje su bile uključene u kolonijalističke projekte strašnih genocida nad Afrikancima, Kinezima, Indijcima i drugim narodima prije dvjesta godina ostale su i danas uključene u projekte istih onih koji su stvorili projekte i prije dvjesto godina , a otvoreno partnerstvo na Kosovu i Afganistanu u NATO projektu SAD-a neoborivo svjedoči da je projekt upravo isti kao i prije dvjesto godina – trgovina drogom.
 
 
(vestinet.rs / uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11484"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Ako se osjećate loše zbog trovanja hranom imate osjećaj da vam se više ne jede hrana, ali češnjak je dokazano učinkovitiji od antibiotika u borbi protiv učinaka trovanja hranom.

Aktivni sastojak, diallyl sulfid, je u mogućnosti da skrši membrane u mnogim bakterijama koje ih čine teškima za uništiti.

Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Antimicrobial Chemotherapy tvrdi da ne samo da je češnjak učinkovitiji od ciprofloksacina i eritromicina, već također uzima vrlo malo vremena za djelovanje. Istraživanje se temelji na ispitivanjima na zajedničkoj bakteriji koja uzrokuje trovanje hranom, Campylobacter. Daljnja istraživanja u afričkom listu Biotehnologija su također zaključila da je sirovi češnjak učinkovit protiv bakterije Staphylococcus aureus, još jedanog zajedničkog razloga trovanja hranom.

Kroz mnoge kulture tijekom mnogih godina, češnjak je bio korišten za liječenje raznih stanja kao što su želučani poremećaji, kožnih problemi i neplodnosti. Uz đumbir, češnjak je dugo bio povezan s promicanjem zdravog probavnog sustava, sprečavanjem i liječenjem bolesti srca i akni, i antioksidansa anti-aging učinak.

Što u svezi zadaha na češnjak?

Glavni razlog zašto većina ljudi ne želi jesti sirovi češnjak je češnjakov zadah. Dva najbolja načina oko ovog pitanja je uzeti kapsule češnjaka bez mirisa ili još bolje, jesti par žličica svježeg peršina s češnjakom. Ne samo da peršin ima pozitivne učinke na češnjakov zadah, on također ima zdravstvenih prednosti, kao što su neutralizacija karcinogenih učinaka i jačanje zdravlja živčanog i imunološkog sustava.

Češnjak nema medicinske nuspojave, za razliku od usporedivih antibiotika kao što su ciprofloksacin i eritromicin čije su nuspojave:  proljev, bolovi u trbuhu, oštećenje jetre, slabost mišića, puknuće tetiva i poteškoće sa disanjem. Čini se da je malo zadaha češnjaka mala cijena koju plaćamo za prirodni lijek koji je ne samo učinkovitiji, već isto tako daleko sigurniji.

Farmaceutska industrija ima dugu povijest proizvodnje lijekova koje se bore protiv infekcije ili stanja, ali imaju nuspojave koje uzrokuju stanja koja su lošija ili još gora od izvorne bolesti. Praksa korištenja prirodnih tvari za liječenje bolesti je stalno pod pritiskom raznih lobija koji su ubačeni u farmaceutske tvrtke. Te skupine koriste dezinformacije i tzv. stručnjaci tvrde da su prirodne tvari i njihovi derivati ​ neučinkoviti i da ih treba zabraniti ili čvrsto regulirati. Ovi stručnjaci, obično su liječnici plaćeni od strane farmaceutskih tvrtki, često tvrde da korištenje prirodnih lijekova sprečava ljude da  uzimaju stvarne lijekove koji su učinkovitiji.

To je očito laž u slučaju češnjaka i mnogih drugih prirodnih biljnih lijekova. Svaki liječnik koji tvrdi da prirodne tvari nemaju nikakav učinak na ljudsku fiziologiju ne treba gledati dalje od lijekova kao što su češnjak, opijum, aspirin (izveden iz spiraea ulmaria), kofein, kodein (Papaver somniferous), kinin (Cinchona ledgeriana), THC, itd. U stvari je vrlo brzo se google pretraživanjem može naći više od 300 važnih lijekova iz prirodnih izvora.

Je li lako uočiti da je stručnjak plaćen od strane farmaceutskih tvrtki? Odgovor je DA !

Ooni koji tvrde da biljke nemaju prednosti za zdravlje, dok farmaceutske tvrtke koriste biljke za izoliranje likova rade ogroman profit.
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)