Bivši američki predsjednik i dobitnik Nobelove nagrade za mir Jimmy Carter je osudio predsjednika inozemnu i domaću politiku predsjenika Trumpa, ističući kako je u SAD-u vlast vodi „oligarhija više nego demokracijia”

Carter želi da Trump potpiše mirovni ugovor sa Sjevernom Korejom i riješi Izrael-Palestinu problem.

Trideset deveti predsjednik SAD – demokrat Jimmy Carter – nazvao je današnji politički sustav u svojoj zemlji oligarhijom.

Dakle: one koji cijelom svijetu “prodaju” i nameću “demokraciju”. I još mu se sa svojom “izuzetnošću” penju na glavu.

Sam Carter – kome su sada 92 godine i najstariji je živi bivši predsjednik Sjedinjenih Država – sa ovim upozorenjem je istupio u svom “Carter Centru” u Atlanti, u Georgiji.

Svoju poziciju je objasnio ovako: “Novac igra sve veću ulogu u političkom životu SAD. Zato naša zemlja i jeste sve više oligarhija, a ne demokracija “.

Donald Trumpu i sadašnjem državnom rukovodstvu u SAD poručio je:

“Čuvajte mir, širite ljudska prava i govorite istinu!”

Osvrnuo se i na krizu na Korejskom poluotoku i otvoreno poručio Trampu:

“Ja bih odmah, bez oklijevanja, otpremio izaslanika Washingtona u Pyongyang, ako već ne bih tamo krenuo sam. U Sjevernoj Koreji sam bio tri puta. Pyongyang, po mom mišljenju, traži jamstva da ga Sjedinjene Države neće napasti, a administracija predsjednika Trumpa ide na konfrontaciju”.

Carter je na istu temu odmah dodao:

“Dok ne porazgovaramo s vrhom Sjeverne Koreje i ne pokažemo da se prema tim ljudima odnosimo s uvažavanjem i kao prema ljudima, čini mi se da nikakvog progresa neće biti”.

Carter je na čelu Amerike bio od 1977. do 1981. godine.

Nobelovu nagradu za mir dobio je 2002. godine.

Carter je jedini predsjednik SAD koji je tu nagradu dobio poslije napuštanja Bijele kuće.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

“OLIGARHIJA JE VEĆ IZABRALA HILLARY CLINTON, NJEZINI SURADNICI UVELIKO ZALAZE U BIJELU KUĆU”, KAŽE PAUL CRAIG ROBERTS

Postaje sve očitije da je američka oligarhija proglasila Hillary Clinton kao novog predsjednika Sjedinjenih Država.

Zato su njezini suradnici već počeli zalaziti u kabinete Bijele kuće, a budući da se to događa prije nego što su predsjednički izbori održani – to je signal da će sami izbori biti krivotvoreni.

Donald Trump je izjavio da neće priznati rezultate izbora ako budu krivotvoreni. Novinari su se odmah obrušili na njega, optužujući ga da “diskreditira američku demokraciju”, da “narušava američke tradicije” i da će krenuti “protiv volje naroda”.

Međutim, u suštini je krivotvorenje izbornih rezultata “američka tradicija”.

Izbori se u SAD falsificiraju na državnoj, federalnoj i lokalnoj razini.

Gradonačelnik Chicaga – Richard Daily – ukrao je glasove John Kennedyju, a Vrhovni sud SAD je ukrao glasove u korist Ala Gora na izborima održanim 2000-te godine.

Javna tajna je bilo nepodudaranje rezultata dobivenih anketiranjem onih koji su izlazili s biračkih mjesta i onoga što su pokazali šifrirani kompjuteri.

Pokret za prava crnaca borio se protiv krivotvorenja izbora tijekom nekoliko desetljeća. Crncima nisu dozvoljavali ni da se registriraju radi glasovanja, a ako su i dozvoljavali – u mjestima gdje žive bilo premalo biračkih mjesta.

Međutim, crnci koje su na strani Clintonove osudili su Trumpovu izjavu o problematičnim rezultatima izbora u SAD.

Podmitljivi novinari demoniziraju Trampa zato što oni znaju da će izbori biti namješteni i da je neophodno da prikriju njihovo krivotvorenje.

Uostalom, ne treba vjerovati ni informacijama da Hillary vodi u izbornoj utrci. Falsificiraju se i rejtinzi, a to se čini s namjerom da se kod Trumpovih pristalica ubije želja da uopće izađu na birališta i glasuju.
 
(fakti.org)

Na otkupu državnih dužničkih vrijednosnih papira Ukrajine angažirano je nekoliko velikih međunarodnih investitora

Najveći vlasnik ukrajinskih dugova postao je investicijski fond Franklin Templeton.

U kolovozu 2013. godine pomenuti fond je na globalnom financijskom tržištu kupio dužničke vrijednosnice Ukrajine, za nominalni iznos od 5 milijardi dolara.

Dogovor je dosegnuo jednu petinu ukupnog vanjskog duga Ukrajine.

Informacije o tome koliku je sumu 2013. godine Franklin Templeton, koji ima sve karakteristike jednog “financijskog lešinara”, ponudio Kijevu za 20% ukrajinskog vanjskog duga, ostat će poslovna tajna.

“Financijski lešinari” – to su kupci dužničkih vrijednosnih papira s jako lošim rejtingom, koji ih na tržištu otkupljuju za sitniš, a zatim te papire podnose emitentu (državi dužniku), zahtijevajući stopostotnu isplatu prema nominalnoj vrijednosti.

Upadljiv primjer destruktivnih aktivnosti “financijskih lešinara” predstavlja Argentina. Ona je pristala restrukturirati 95-97% svog javnog duga s nositeljima, ali se nekoliko postotaka duga našlo u rukama “financijskih lešinara” koji su uništili sve dogovore o restrukturiranju argentinskog duga, što zahtijeva potpuno izvršenje početnih obveza od strane dužnika.

“Financijski lešinari” (dva američka investicijska fonda), djelujući kroz sudstvo Sjedinjenih država, osudili su Argentinu na bankrot.

Ova zemlja može biti podvrgnuta najbezobzirnijoj pljački, ukoliko se složi provesti ultimatume “lešinara” i američkog suda.

Argentinska priča je upozorenje Ukrajini, čije su se dužničke vrijednosnice našle u kandžama Franklin Templeton.

Kao što je nedavno objavila novinska agencija Bloomberg, ovaj fond, nalazi se u nadležnosti Sjedinjenih država, pod kontrolom Rothschild grupe, a predatorski stisak ove obitelji dobro je poznat.

Prije dvije godine, u članku “O financijskoj situaciji režima u Kijevu i perspektivi bankrota Ukrajine”, napisao sam: “Može doći do onog istog bankrota, do kojeg, prema Jacenjukovom uvjerenju, “nikada neće doći”.

Netko će u ovom bankrotu zadano izgubiti milijarde, dok će drugi, suprotno tome, bez smetnji bahato zarađivati.

Između ostalog, kao što međunarodno iskustvo pokazuje, bankroti su rijetko nenajavljeni. Najčešće, oni se pripremaju planski, ponekad dugi niz godina.

Ukrajina nije iznimka.

Bankrot će se tamo dogoditi, ali ne prije nego što pokrovitelji i skromni korisnici organizacije daju zeleno svjetlo, kao što je Zaklada Franklin Templeton.

U vrijeme kada je članak objavljen čuveni “pokrovitelji i skromni korisnici” ovog fonda nisu mi bili poznati. Sada su izašli iz sjene, i to je očigledan znak. Drama se bližila raspletu.

Prošle godine, Rothschild grupa je preuzela inicijativu za formiranje grupe nositelja ukrajinskih vrijednosnica radi razvoja zajedničkog stava o rješavanju problema duga zemlje.

Rothschildovi, koje zastupa francuska podružnica grupe Rothschild & Cie, ponudili su svoje usluge “posrednika” u pregovorima između Ministarstva financija Ukrajine i vjerovnika za restrukturiranje duga.

Kreditori su očekivali prijedloge Kijeva, izjavio je tada generalni direktor Rothschild & Cie za Rusiju i ZND, Giovanni salveta.

On je također rekao da se mišljenja kreditora, o tome što se radi s Ukrajinom, razilaze: neki vole čekaju prijedloge Vlade, drugi žele unaprijed utvrditi stroža pravila.

“U ovom trenutku, prema riječima Salvetija, predstavnici Fonda (Franklin Templeton – VK) i kreditori razmjenjuju mišljenja i razgovaraju o raspodjeli odgovornosti i programu djelovanja.”

U sažetoj informaciji koju je i Bloomberg tada iznio razumljivo je prvo, da je bankrot Ukrajine neizbežan, a ovo je polazna točka ukrajinskih nositelja dužničkih vrijednosnih papira.

I, drugo, bankrot će biti popraćen restrukturiranjem pod uvjetima koji su vrlo teški za Ukrajinu.

Vrijedna spomena je činjenica da se curenje informacija o predstojećem bankrotu i restrukturiranju duga dogodilo istog dana kada su objavljene odluke MMF o dodjeljivanju novog kredita, u iznosu od 17,5 milijardi dolara, da bi se financirao četverogodišnji program ekonomske stabilizacije.

Podudarnost ova dva događaja u vremenu može se tumačiti na različite načine.

Prva verzija: Između MMF i Rothschild grupe ne postoji dovoljna koordinacija, oni se natječu za kontrolu nad ukrajinskom gospodarstvom.

Druga verzija: Odluka MMF nije “prava”, već predstavlja PR akciju, poduzetu kako bi se spriječilo daljnje urušavanje i propadanje investicija i kreditne sposobnosti Ukrajine.

Treća verzija: Odluka MMF je, ipak, “prava”, a novac će biti prebačen Ukrajini, ali ne za financiranje efemernog “programa ekonomske stabilizacije”, već da bi Franklin Templeton i drugi financijski pljačkaši, koji imaju prijatan izgled “investicijskih fondova” mogli u potpunosti dobiti novac za dužničke vrijednosnice Ukrajine.

Prema ovoj verziji, MMF i Rothschild grupa, naprotiv, vrlo dobro koordiniraju svoje postupke.

U slučaju suverenog bankrota Ukrajine, iz čije neminovnosti potječu njezini nositelji dužničkih vrijednosnih papira, zemljom će upravljati produžena ruka službenog Washingtona i međunarodna financijska oligarhija.

Razlog za to će biti sporazum o restrukturiranju duga Ukrajine, koji su predstavnici Rothschild grupe spremni potpisati s Kijevom.

Sporazum će, kao što se moglo očekivati, potvrditi suglasnost između ukrajinskih vlasti da u potpunosti izvrše privatizaciju zemlje – ne samo ostatke državnih poduzeća, već i zemljišta i prirodnih resursa.

Glavni korisnici takve privatizacije će biti Franklin Templeton i drugi subjekti pod kontrolom Rothschildovih. Međutim, kako smatra Andrej Fursov, Rothschildovi su već dugo neprimjetno prisutni u različitim regijama i sektorima ukrajinskog gospodarstva, uključujući i na istoku.

Naročito oni pokušavaju prigrabe Dnepropetrovsk regiji, gdje djeluje banka “Rothschild Europa” i Rothschildov Royal Dutch Shell. To je, realno govoreći, pravna prebivalište Rothschildovih u Ukrajini.

Međutim, moćnijom se, prema riječima stručnjaka, smatra njihovo “ilegalno prisustvo” – pojedinci i mnoge tvrtke pod kontrolom obitelji.

Praktična primjena programa restrukturiranja suverenog duga Ukrajine će biti zasnovana na mogućnostima kako legalnog, tako i nelegalnog prisustva Rothschildovih.

Međutim, nije sve tako jednostavno. Interese u svemu ovome ima i Rockefeller skupina, koja se učvrstila na zapadu Ukrajine. Ove grupe na neki način pokušavaju podijeliti zemlju, ali ne mogu proći bez sukobljavanja.

Primjerice, mnogi stručnjaci vjeruju da je glavni predstavnik Rothschildovih u Ukrajini bio oligarh Dmitrij Firtaš, i činjenica da je ispao iz igre je djelo ruku Rokfelerovih, koji uspješno koriste administrativne resurse službenog Washingtona u Kijevu.

Duumvirate koji se stvorio u Ukrajini i predstojeći bankrot čine da situacija u zemlji bude sve manje predvidiva.
 
(vestinet.rs)

DIRIGENT TREĆEG SVJETSKOG RATA NISU DRŽAVE NEGO GOSPODARI GLOBALNOG TRŽIŠTA

Sirijske kampanja pokazala je da Rusija posjeduje prvoklasno naoružanje, suvremene kozmičke snage, jedinstvene sustave protuzračne obrane, i najvažnije – sposobnost da ratuje sa svakim protivnikom. Rezultat toga je: povećanje za više od dva puta sume za naručeno rusko naoružanje – sa 26 milijardi dolara na 56 milijardi.

Međutim, s kim je ruska armija ratovala i ratuje u Siriji? Da li sa glavnim protivnikom? I nije li, zanesena borbama na geopolitičkom frontu, Rusija previdjela formiranje novih žarišta rata neposredno pored svojih granica?

Mislim da se odgovori na ova sasvim konkretna pitanja kriju u odgovorima na pitanja općenitijih znakova: koji su ciljevi i metode suvremenog rata?

Dok ruska vojska obuzdava teroriste na dalekim prilazima, glavni i globalni protivnik korak po korak učvršćuje svoje pozicije pored granica i unutar Rusije.

Novi svjetski rat, o kojem jedni govore da će svakog časa početi, a drugi – da im neće uspjeti Rusiju uvuku u rat, vodi se, u stvari, odavno. A kao glavni objekt tog rata – Rusija svaki dan trpi očigledne gubitke. Fizičke, ekonomske, socijalno-kulturne, na reputaciji i druge.

Drugo. Subjekti novog svjetskog (globalnog) rata – više nisu države, kao što je to bilo polovicom prošlog stoljeća, nego vlasnici i korisnici takozvanog globalnog tržišta.

U svakom slučaju, nisu islamisti ili konkretne zemlje približili svoje vojne baze tik uz ruske granice, organizirali državni prevrat u Ukrajini, aktivirali protiv Rusije ekonomske sankcije, ne izvode protiv nje dez-informativne napade i ne ubijaju Ruse na Donbasu ili huškaju jedne na druge najbliže susjede Rusije.

Logika razvoja globalnog tržišta i interesi svjetskih biznis-elita, to je – ono što danas određuje strateške ciljeve s uporabom sile i informativnih operacija po čitavom svijetu.

Većina zemalja uvjetnog Zapada ugrađena je u određenu hijerarhiju u kojoj svaki nivo ima svoju funkciju.

Svjetske biznis-elite postavljaju okvire globalizacije, utvrđuju strateške ciljeve i određuju mjeru i pravac djelovanja sile. A zemlje poput Turske, Ukrajine, Katara, Poljske i Saudijske Arabije čine – vojsku na isturenim položajima zapadnog naddruštva, čiji je zadatak da izvode napade u potrebnom pravcu i opsegu.

Na kraju, postoje i oni čija je misija da umru na bojnom polju fizički ili moralno u interesu globalnog naručitelja. To su plaćenici privatnih vojnih kompanija, teroristi, a također i angažirani novinari i političari za konkretne zadatke vojnog karaktera.

Izgleda da su Roosevelt, Hitler, Staljin i Mao Ce-tung bili posljednji političari globalne razine, koji su se u borbi za dominaciju rukovodili ne samo interesima vladajućih skupina, nego i vlastitim predodžbama o tome što se može i što treba. Sadašnji globalni rat ima trans-personalni, naddržavne i nadnacionalni znak.

Uspjeh Rusije u Siriji objašnjava se time što je na tom bojištu protivnik bio više ili manje jasan – islamista. Ali, da li ruske elite razumiju: tko i zbog čega provocira krvave sukobe između naroda bivšeg SSSR-a – u Gruziji, u Ukrajini, u Moldaviji, na Zakavkazju iu Centralnoj Aziji?

Jasan je cilj novog svjetskog rata koji je otpočeo Zapad – uspostavljanje globalne dominacije. Jasna je i hijerarhija najvažnijih zadataka svjetske oligarhije.

Prvi. Slomiti snage otpora i uspostaviti novi svjetski poredak kojim se upravlja iz jednog centra. Kao što vidimo, Rusija se našla na putu novog hegemona, znači, nju treba uništiti, ranije ili kasnije i na svaki mogući način.

Drugi. Postrojiti stanovništvo planete dijeleći ga na “izuzetne” nacije i sve ostale i samim tim završiti formiranje novog svjetskog poretka.

Riječju, novi svjetski rat – to više nije borba za teritorije, nego za poluge upravljanja sviješću masa i elita.

Prva faza tog rata (u kojoj se mi sada, zapravo, nalazimo) -jeste rat za reprogramiranje većeg dijela svijeta. Otuda i njegove osobitosti. Primjerice, u ovoj fazi nije obavezno neke neprijatelje fizički ubijati.

Zadatak je u tome da se protivnik ili razoruža sam i dobrovoljno, ili da na njegovoj teritoriji počne građanski rat. Kao što vidimo, to se dogodilo u Ukrajini i – po planu zapadnih stratega treba se desi- u Rusiji.

Povijest pokazuje: Rusiju nije moguće slomiti silom, ali je lako obmanuti, a nakon što je obmanu – dobivaju željeno, budući da rusko rukovodstvo samo predaje geopolitičkom protivniku nekada stečene teritorije i ukida stanje pripravnosti svojih strateških raketa.

Danas je upravo takav momenat koji je nastao nakon što je ruska vladajuća elita odustala od sovjetske geopolitičke doktrine, u početku uvela proamerički model vanjske politike i prihvatila američki naziv “meka sila”, a danas sve više postaje svjesna njegove štetnosti.

Po mom mišljenju, osnova učinkovite vanjskopolitičke strategije Rusije treba biti razumijevanje specifičnosti suvremenog rata: njegovog transnacionalnog i hibridnog karaktera, njegovog cilja i smisla.

Na primjer, hibridni rat pretpostavlja ne samo primjenu čitavog kompleksa ne-smrtonosnih borbi s protivnikom, već u prvi plan stavlja borbu za svijest masa i elita.

U tom smislu, kontrola cyber-prostora nalik je na monopol nad nuklearnim oružjem. Suvremene društvene mreže i najveće svjetske IT -kompanije po svojoj razornosti mogu se usporediti s nuklearnim bombama, s tim što se uništenje protivnika odvija “meko” i neprimjetno.

Može li se Rusija odupirati agresiji od strane geopolitičkog protivnika, ne posjedujući mogućnosti da kontrolira cyber-prostor čak ni na svojoj teritoriji?

Ako nema strategije za takvu konfrontaciju (kao što je to danas), onda očito ne može. Postavlja se pitanje: što činiti u takvoj situaciji?

Treba početi od utvrđivanja nacionalne ideologije koja ne može biti apstraktno-patriotska. Svaki elemenat suvremenog ruskog života treba proći kroz sustav novih patriotskih koordinata: ruski film, televizija, književnost, školski udžbenici, mediji, ekonomija, socijalna politika i sl.

Suvremeni rat najprije je – kognitivni, (jednostavno rečeno, intelektualno-informacijski), rat u kojem prije pobjede treba “nadmudriti” protivnika.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

U već tradicionalnom videocastu David Ickea koji se nastavlja nakon izlaska njegove nove knjige ‘Phantom Self’ britanski autor uhvatio se sve potenciranije teme – fašizma

Iako je pravo zlo totalitarizam, mnogi se hvataju isključivo jednog od njegovih segmenata i to ni ne znajući što on zapravo označava.

Totalitarizam ili svevlast je politički sustav u kojem je vlast pod kontrolom jedne političke organizacije ili stranke koja ne prepoznaje granice svojih ovlasti.

Totalitarizam je do krajnosti dovedeni oblik apsolutističke vladavine; koji je moguć u industrijaliziranoj zemlji i uz jednu masovnu političku organizaciju (“partiju”, u jednostranačkom sustavu) čiji pripadnici predano podupiru režim.

Totalitarne države su uvijek organizirane kao diktature; nekada je na čelu jedan diktator, a nekada oligarhija.

Totalitarne države su uvijek organizirane kao policijske države.

Totalitarni režimi dolaze na vlast revolucijama, putem državnih ili vojnih udara, nakon vojnih intervencija ili na višestranačkim demokratskim izborima.

Totalitarna vlast označava suzbijanje, ograničavanje slobode govora i slobode tiska. Vlast u totalitarnim državama kontrolira gospodarstvo, slobodu govora, a po potrebi koristi i teror, primjerice pomoću svoje policije, tajne policije te poluvojnih organizacija.

Totalitarizam predstavlja suprotnost modernom principu otvorenog pluralističkog društva i pravne države.

Icke je tako kroz pola sata odlučio objasniti pojam fašizma.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,wikipedia,youtube.com/uredio:NSP)

Pitanje koje danas gotovo ideološki i dogmatski razdvaja sve koji vjerno prate globalna previranja i geopolitiku je – je li Putin doista nezavisni igrač ili je sve već viđena šarada?

‘Slijedi Rothschilde’

Najslavnija fraza istraživačkog novinarstva ‘Follow the Money’ (‘slijedi tok novca’) izvedenica je američkog scenarista Williama Goldmana u kultnom filmu ‘Svi predsjednikovi ljudi’, a iako nikada nije upotrebljena u stvarnosti, dobar je pokazatelj kako društveni inženjering može biti upraćen. Kada pričamo o poveznicama Zapada i Istoka, onda bi bolji termin vjerojatno bio ‘Follow the Rothschild’. David Rockefeller je u svojoj knjizi ‘Memoari’ eksplicitno je naznačio: ‘Neki vjeruju kako predstavljamo tajnu kliku koja radi protiv interesa SAD-a, nazivajući moju obitelj i mene ‘internacionalistima’ koji urotnički grade integriranu globalnu političku i ekonomsku svjetsku Vladu. Ako su to optužbe, kriv sam i ponosim se time’.

Da bismo uopće počeli istraživati tu novčanu spregu, moramo definirati njezine tri osnove stavke – tvrtke Rusnano, Rosneft i Rusal. Rusnano je bivša ‘Ruska nanotehnološka korporacija’ koja kao što joj i samo ime kaže razvija komercijalne primjene nanotehnoloških dostignuća. Povelika ulaganja i velika vizija zaslužne su za današnju vrijednost od 29 milijardi dolara i mogući uspon prema najvećim globalnim korporacijama u budućnosti. Rosneft je pak ušao u direktan sraz s Gazpromom i Lukoilom za najjaču državnu naftnu kompaniju dok je Rusal druga najveća globalna tvrtka za aluminij s udjelom od gotovo 10% svjetskog tržišta. I sada polako možemo povezivati ključne ljude s međunarodnim kartelom.

Carnegie i Trenin kao trojanski konji

Bivši bankar i financijski savjetnik, pokojni Norman Dodd još je davnih osamdesetih ukazivao na spregu neoporezivih ‘trustova mozgova’ poput Zaklade Ford, Rockefeller Zaklade i ključne treće stavke – Carnegieja, udruge koja bi po svom statutu trebala osigurati i lobirati za globalni mir. Njihova ključna zadaća još od Prvog svjetskog rata bila je velika pomirba SAD-a i Rusije, koja je vrhunac dosegnula okončavanjem Hladnog rata i otvaranjem ureda u Moskvi 1993. godine. Kako to obično biva, centar je u početku vodila Rose Gottemoeller koja je kasnije u prvom mandatu Obamine administracije bila pomoćnica državnog tajnika za međunarodne odnose i naoružanje. Paralelno je radila i u ministarstvu energetike. Upravo su njezine djelatnosti istaknute kao ključ globalnog rata – konstantna prijetnja nuklearnog rata i sukobi oko energenata.

Carnegie je kao i svaki ‘think tank’ vrlo brzo odlučio vrbovati brojne ruske biznismene i političare u svoje redove. Inače, osnivač ove zaklade Andrew Carnegie dio je velike petorke, tzv. ‘Graditelja Amerike’ uz Cornelius Vanderbilta, Johna D. Rockefellera, J. P. Morgana i Henry Forda čija agenda o jednom globalnom tržištu nikada nije zaživjela pa je Rothschildov koncept konstantnih previranja koja podižu cijene energenata, te nadzora čitavog sustava s konstantnim win-win stanjem izborio prevlast. Carnegie je ipak uspio ono što prethodnici nisu – uspio je penetrirati u rusku vrhušku i umjesto dotadašnjeg vrbovanja već etabliranih imena postavili su svoje ljude. Najočitiji primjer je dr. Dmitri Trenin, predsjednik Carnegieja i bivši pukovnik ruske vojske. U Rusiji je poznat kao politički i vojni analitičar dok je na Zapadu prepoznat kao dio NATO-ovog osoblja za obuke, autor većeg broja publikacija i učestao komentator ‘mainstream’ medija poput BBC-a, CNN-a, The Economista i brojnih drugih. Naoko čudna biografija za visoko osoblje iz ‘neprijateljske države’, no samo za neinformirane.

Anatoly Chubais – Omiljeni Bilderberg Jeljcina i Putina

Američka veza je pak William Joseph Burns, bivši američki veleposlanik u Rusiji, a danas – pogađate – predsjednik svjetskog Carnegieja. Krasi ga nadimak ‘tajno diplomatsko oružje’ pošto je jedan od svega par ljudi u visokoj politici koji tečno pričaju engleski, ruski i arapski. Osvajao je nagrade za najboljeg svjetskog diplomata i analitičari ga smatraju ‘arhetipom’ onoga što bi Bushev koncept Novog Svjetskog Poretka trebao predstavljati. I tu se možemo vratiti na tri navedene korporativne stavke. Kada povežete diplomatske veze Rusije i SAD-a s korporatistima, jedno ime se kristalizira – Anatoly Chubais.

Ovaj bjeloruski židov legendarni je ruski ekonomski disident, a prema Zapadu ga veže odabir za glavno lice provedbe privatizacije, i to po demokratskim i kapitalističkim postulatima Zapada koje je gajio i ranije. Jeljcin ga na poticaj zapadnjačkih ‘trustova mozgova’ gura na visoku poziciju zamjenika ministra ekonomije, te za ruskog predstavnika Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i agencije za ulaganja (MIGA). Vodio je Jeljcinovu izbornu kampanju, osnovao Zakladu za civilno društvo (blisku Soroševim idealima), a nakon političkih previranja ne samo da ne gubi raniju moć nego je dodatno i pojačava.

Putin ga instalira na poziciju generalnog direktora ruskog ‘HEP-a’ RAO UES-a na puno desetljeće, najveća američka banka JP Morgan Chase uzima ga u Savjetničko vijeće dok Rockefellerov kartel ‘Vijeće za međunarodne odnose’ ne samo da ga ne ignorira, već mu daje izuzetno bitnu poziciju u kontroverznoj ‘globalnoj Vladi u sjeni’ – međunarodnoj CFR upravi. Pitate se kako Putin gleda na ključnu Rockefellerovu figuru u Rusiji? Postavlja ga na čelo ranije spomenute Rusnano korporacije pod direktnom ingerencijom vlade gdje će kroz naredne godine voditi rusku preobrazbu u giganta za futurističke globalne tehnologije.

Prvi Chubaisovi potezi bili su osnivanje podružnice u SAD-u i Izraelu gdje blisko surađuje cionistima obitelji Rockefeller i Rothschild koje su ga u početku i postavile na ključne pozicije. Chubais nikada nije želio pričati o svojim eventualnim poveznicama s cionističkim pokretom još od po njegovim navodima ‘antisemitske karikature iz 1997. u kojoj je pokazan kao reptil s Davidovom zvijezdom omotan oko Jeljcina’. Član je i Bilderberg skupine dok su ga mnogi povezivali s CIA-om tijekom implementacije i izuzetno sumnjive provedbe pretvorbe i privatizacije koja je stvorila rusku oligarhiju.

Peter Mandelson – ‘Izgubljena karika’ Putina, Rothschilda i britanske krune

Kako smo spomenuli Bilderberg grupu, nakon Burnsa i Chubaisa možemo navesti i treću bitnu kariku u sustavu. Riječ je o poznatom britanskom barunu i političaru Peter Mandelsonu koji je u javnosti percipiran po kontroverzama, ‘kabinetima u sjeni’, ministarstvima bez portfelja, te instalaciji Tony Blaira na mjesto premijera. Konstantno je optuživan za sumnjive veze i partnerstva – s najvećim svjetskim korporatistima poput suosnivača Microsofta Paula Allena i brojnim lobistima, trgovcima i oligarsima. Jedan od njih je Chubais, kolega iz Bilderberg skupine, a drugi je najbolji Putinov prijatelj Oleg Deripaska.

Zanimljivo, Mandelson je 2008. ukinuo aluminijske tarife s pozicije EU komesara za trgovinu što je ‘nevjerojatnom slučajnošću’ Deripaskovu tvrtku Rusal proguralo na vrh svjetskih proizvođača aluminija. Kako je snimljen u njegovom društvu na jahti u Grčkoj – europska javnost ga je žestoko kritizirala, no protekciju ima od samog vrha britanske i europske politike. Kao ‘najmočnijeg čovjeka u Britaniji’ i ‘premijera u sjeni’ apostrofira ga Hannah Mary Rothschild u dokumentarnom obolu njegovom životu. Ako vam njezino prezime daje određene asocijacije, u pravu ste – riječ je o kćeri Jacoba Rothschilda.

Prijateljstvo s britanskom krunom i Sir Evelynom Robertom de Rothschildom guraju ga na glavnu poziciju i ‘sivu eminenciju’ Sisteme, ruskog vojnog konglomerata zaduženog za naoružanje. Mandelson je tako preko Deripaske praktički postao ‘skriveni direktor’ te ruske tvrtke koja je zbog opasnosti od javne osude takvog poslovanja došla u privatne ruke oligarha Vladimira Yevtushenkova. Djelatnost im je proširena i na bankarstvo, telekomunikacije i dr., a mreža im se širi prema Indiji i Dalekom istoku.

Britanski barun službeno je u ulozi strateškog savjetnika od strane partnera ‘Global Counsel’, a po istoj liniji savjetnik je i predsjednika Putina, kao i zapadnjačkih naftnih korporacija poput BP-a (svoje veze tretira kao ‘poslovnu tajnu’) dok je ranije spomenuti Chubais u sličnoj ulozi prema Chevronu i ExxonMobileu. Podsjetimo se – upravo navedene korporacije ‘ratuju’ s ruskim naftnim gigantima i često stoje iza oružanih sukoba podrivanjem Vlada, poput Libije i Sirije. S druge strane, čelni Putinovi ljudi rade kao njihovi savjetnici.

Rothschildova hobotnica obgrlila Rusiju

A ako je Deripaska vezan uz ruskog predsjednika, onda je najbolji Mandelsonov definitivno Nat Rothschild. Zajedno drže i udjele u gotovo svim poslovima. Ukoliko je za vjerovati britanskom ‘The Guardianu’, novac nije jedini ključ identifikacije rusko-američko-britanske poveznice. To su i sirovine. Cionistički konglomerat za iskopavanja i trgovinu rudama Glencore dodatna je veza BP-a (Mandelson) putem ravnatelja Tonyja Haywarda i židovskog triptiha, pokojnog Marca Richa, sadašnjeg CEO-a Ivana Glasenberga i njihovog bliskog prijatelja, maloprije navedenog Nata Rothschilda. Kakve to veze ima s Putinom i Rusijom?

Mandelson je zauzvrat one usluge od Deripaske dobio poguranac – Glasenberg je ušao u upravu Rusala, a Rothschild postaje najveći investitor u tu rusku kompaniju putem Glencorea. Paralelno, ‘Rothschild Capital Partners’ kupuju 37% udjela u menadžmentu Rockefeller obitelji čime postaju savjetnici savjetnika ruske Vlade. Da bi dodatno produbio te odnose, Nat Rothschild osniva ‘Globalno financijsko savjetništvo Rothschild’ usred Moskve i službeno postaje glavni savjetnik Rusala. Ponovimo, CEO Rusala je Deripaska, Putinov najbolji prijatelj i sigurno nije slučajno došao na tu poziciju s obzirom na ruske političke relacije.

Zajednički poslovi nisu čak niti neka pretjerana tajna. Jednostavnim uvidom u poslovanje putem interneta možete pronaći da su najpoznatija međunarodna tvrtka u vlasništvu obitelji Rothschild ‘Rio Tinto Group’ (metali i rude) i Rusal u višestrukim poslovnim odnosima, unatoč tobožnjim ‘sankcijama’. Da ne bismo slučajno zaboravili navesti, blisko prijateljstvo Deripaska ne djeli samo s Putinom već i s poznatim vlasnikom nogometnog kluba ‘Chelsea’ Romanom Abramovićem.

On pak osim nogometnih peripetija ima visoke vlasničke udjele u Gazpromu, Aeoroloftu i, pogađate, Rusalu. APEC iliti Azijsko-pacifička ekonomska suradnja izuzetno su bitna točka u ovoj Rothschildskoj hobotnici i vrlo transparentan dokaz suradnje SAD-a i Rusije, bez obzira na medijski prezentirane sukobe. Sporazum ne samo da eskivira sankcije nego nadilazi i zakonodavstva pojedinih država pa znatno olakšava sumnjive transakcije i rudnu trgovinu iz ratom pogođenih zemalja. Djelatnosti Rio Tinta i Glencorea najviše ovise upravo o ovakvim sporazumima. Ruski predstavnik u savjetničkom vijeću je – Oleg Deripaska.

Obavještajno-korporativni kartel Rusal-Rosneft-Rusnano

I da bismo na kraju zaokružili priču, moramo u one tri ključne korporacije uz Rusal i Rusnano ubaciti i Rosneft, naftnu korporaciju. Njezin ključni čovjek je Igor Sechin, Putinova desna ruka i druga najmoćnija persona Ruske Federacije – lider grupacije ‘Silovik’, ruske udruge koja pod zajedničkim kišobranom okuplja bivše špijune KGB-a, GRU-a, FSB-a i SVR-a, i po mnogima ruske ‘Vlade u sjeni’. To bi bio similar službene udruge bivših Udbaša i KOS-ovaca koja bi u tom hipotetskom sustavu služila kao glavno savjetništvo hrvatskog premijera.

Zapad ga optužuje za širenje interesne mreže po svijetu, ukrajinski sukob, upravljanje svim ruskim naftnim aplikacijama, no isto tako – to nikoga ne spriječava da ga se postavi u upravu ‘Međunarodne brodograditeljske korporacije’ i da preko ‘svojih’ korporacija pregovara poslove s obiteljima poput Rothschilda, Rockefellera ili međunarodnih kartela. Posebno zanimljivo zvuči činjenica da je zbog prijateljskih odnosa čak i nakon naftne katastrofe u Meksičkom zaljevu stao iza tadašnjeg ključnog čovjeka BP-a.

A taj čovjek je trenutni ravnatelj spomenutog Glencorea i Rothschildov čovjek Tony Hayward. Menadžeri Rosnefta koje je instalirao su isto tako zanimljiva priča. Prvi je John J. Mack, CEO ‘Morgan Stanley’ investicijske kuće i prijatelj odgovornog čovjeka za globalnu ekonomsku krizu Bena Bernankea. Mack je upravo na njegov savjet svoju tvrtku prodao JP Morganu stvorivši najveću američku banku u povijesti. Tada je Chubaisa ubacio Savjetničko vijeće.

Drugi menadžer je Matthias Warnig, bivši STASI-jevac, član kartela ‘Silovik’ i najbliži suradnik bivšeg KGB-ovog agenta u Istočnoj Njemačkoj, s kojim je radio na vrbovanju i logistici za suradnike i agente KGB-a u Zapadnoj Njemačkoj. O kojem se agentu radilo? Začarani krug zatvara se na način kojim smo ga i otvorili. Riječ je o Vladimiru Putinu. Mnogi će nakon svega i dalje uzimati u obzir da se Putin možda tek odnedavno oteo iz stiska Rothschildove interesne klike, no s obzirom na svu isprepletenost ključnih osoba i poslovanja – vrlo je moguće da je i on samo jedna od marioneta ove drevne obitelji – tzv. ‘kontrolirana oporba’. Ima li u tome istine, vrijeme će pokazati.

KOMENTAR:

Ne vjerujem da je Putin kontrolirana oporba, inače ne bi cionisti bili toliko nabrijani protiv njega, Jeljcin je krajem 90-ih osobno odredio Putina za svog nasljednika. Putin je dugo godina bio pouzdani saveznik SAD.-a i Zapada, odnosno korisni hidiot kao i Jeljcin.

Ali je onda jednog dana uvidio da SAD i Zapad ne žele dobro Rusiji, već je samo žele opljačkati i iskoristiti. I onda više nije htio biti poslušan globalnoj lihvarskoj eliti i okrenuo se protiv nje. Naivni alkoholičar Jeljcin je 90-ih godina američkim lihvarima omoguićio neograničenu pljačku Rusije. U Rusiji je dugo vladala naivno uvjerenje, da SAD i tzv. Zapad želI pomoći ekonomskom razvoju Rusije i da će Rusija tako jednog dana postati razvijena i bogata kao i Zapad.

Kada je Putin konačno uvidio da to nije tako, zaustavio pljačku i udario oligarhe po prstima, kada je dao uhititi Hodorkovoskoga i druge, onda su cionisti započeli rat protiv njega, Kampanja protiv Putina u glavnim zapadnim medijima ( pod kontrolom Bilderberga i globalne elite), započela je davno prije rata u Ukrajini, Ta kampanja je započela baš onda, kada je Putin prestao da bude korisni idiot SAD-a i američkih lihvara i kada se okrenuo protiv ruskih oligarha, koji su većinom bili židovi.

To je bio razlog za početak specijalnog rata protiv Putina, koji traje i danas. Soros i njegov cionistički frend, Bernard Henry-Levy, lani su u više navrata u vodećim zapadnim medijima otvoreno pozivali da EU ide u rat protiv Rusije. Nekadašnji djelatnik u Reaganovoj vladi, danas veliki kritičar SAD-a, Paul Craig Roberts, koji inače podržava politiku Putina i Rusije, ipak još uvijek pomalo sumnja u stvarne namjere Putina. Roberts se u svojim analizama uvijek pita, zašto Putin još uvijek, želi biti partner Zapada?

I nakon svega što se desilo, I nakon insceniranog ukrajinskog puča i rata, i nakon sankcija prema Rusiji i nakon podlo insceniranog rušenja malezijskog aviona MH17 za koje se htjelo optužiti Rusiju.. Roberts se pita- hoće li se Rusija i Kina žešće suprostvaiti SAD-u i zapadnoj globalnoj eliti koja želi stvoriti NWO, ili će se na kraju i Rusija i Kina prikloniti toj eliti? Roberts kaže, da i u Rusiji i u Kini, još mnogi ne shvataju, da SAD odnosno takozvani “neokonzervatvici” žele uništiti i Rusiju i Kinu.

Roberts je predlagao da Rusija i Kina vode ofenzivniju politiku protiv SAD i da idu u otvorenu konfrotaciju sa SAD-om. Roberts je predlagao da Rusija i Kina preplave američko tržište dionicama, i da tako sruše dolar i tako unište lihvarski centar FED. Roberts je predlagao i da Putin bez dvoumljena sa vojskom zaposjedne pola Ukrajine. Međutim, Putin do sada vodi suzdržanu politiku i ne želi potpouni prekid odmosa sa SAD-om i takozvanim Zapadom, a Kina se drži manje-više poptuno suzdržano i dosada uopće ne želi ići u otvorenu konfrotaciju sa SAD, iako Kina, kao najveći vlasnik američkih dionica drži ključeve i zapravo bi mogla uištoiti američko tržište i glavni izvor zla: FED.

Iako SAD uz pomoć vehabija iz S. Arabije odavno kopka po Kini, i podstiče islamističke fundamentaliste u kineskoj muslimanskoj manjini Ujgura, podstiče ih da destabiliziraju Kinu. Putin je očito realist, to kaže i Aleksandar Dugin, koji isto kao i PC Roberts misli, da je Putin previše mlak. Putin ne želi eskalirati situaciju, strpljivom politikom pokušva pridobiti što više država iz EU i tako polako razbiti EU, koja je zapravo od početka Rockefellerova tvorevina. Putin zna, da u svom susjedstvu ima baltičke države i Poljsku, koju su jako antiruski nastrojene, tako da ih američka elita lako koristi kao predziđe za borbu protiv Rusije.

I da bi ofenzivnija politika Rusije, još više povećala antirusko raspoloženje, ne samo u ove 4 države, već i u ostalim državam bivšeg Varšavskog pakta. Jer Mađarska, Slovačka, Češka, a odnedavno i Poljska pokzauju sve više nepovjerenja prema Briselu i Washingtonu, što koristi Putinu Ako bi Putin išao u ofenzivu i otvorerni sukob sa FED-om, oligarsima i maherima NWO, kako predlaže PC Roberts, Putina bi zapadna propagandna mašinerija odmah optužila za antisemitizam.

Putin još uvijek ima taj kredit, on održava onaj sovjetski antifašizam, Rusija, odnosno SSSR je bila pobjednica nad fašizmom, crvena armija je oslobodila Auschwitz itd…međutim ako bi Putin išao u otvoreni sukob, ništa mu to ne bi više koristilo, optužili bi ga za antisemitizam i fašizam. Pa mnogi zapadni medji, već su ga optuživali da on u Rusiji tolerira desničare i antisemitske skupine.

Paul Roberts i William Engdahl kažu – ključna stvar za Rusiju je da se Ruska nacionalna banka konačno potpuno oslobodi od ovisnosti dolara, ovisnosti FED-a i BIS-a. (Banke za platno izjednačavanje, pod kontrolom FED-a sa sjedištem u Baselu). Ruska nacionalna banka je još uvijek članica BIS-a, kao i hrvatska HNB i srbijanska nacionalna banka i nacionalne banke ostalih država “regije”.

Putin je krajem prošle godine zabranio NED (National Endowment for Democracy) i Soroševu zakladu Otvoreno društvo. Koje su glavni organizatori pobuna, pučeva, i obojenih revolucija širom svijeta i koje su organizirale i mnoge prosvjede protiv Putina u Rusiji. Ali Putin bi isti tako morao zabraniti i Carnegiejevu zakladu, koja ima svoju podružnicu u Moskvi.

Carnegie zaklada za međunarodni mir, najstariji think tank lihvarske elite, osnovan 1910. godine. U knjizi “Mjesečari” australijskog povjesničara Christophera Clarka, koja opisuje uzroke izbijanja 1. svjetskoga rata i posvećuje puno pažnje tadašnjoj situaciji na Balkanu, Spominje se činjenica, da su se Carnegijevi ljudi iz njegove zaklade, motali BITI po BiH i Srbiji, 1913. godine u predvečerje izbijanja 1. sv. rata. Zašto dakle netko putuje 8000 km iz SAD-a u divlju balkansku vukohebinu 1913. godine? , to sigurno nije bilo tek tako i slučajno.

Carnegie Endowment for International Peace (Carnegie zaklada za međunarodni mir) je jedan od 4 glavna američka think tanka, koji predstavajaju političko krilo američke i globalne oligarhijske elite iz FED-a i sklupine Bilderberg.

Ostala 3 su Rockefellerov Council on foreign relations (CFR-Vijeće za međunarodne odnose), Brookings Institution, i britanski sestrinski think tank CFR-a, Chatham House (koji se do 2007. zvao Royal Institute for International Affairs, kratica RIIA).

Ova 4 think tanka ponajviše vuku konce u organizaciji godišnjih skupova skupine Bilderberg. Andrew Carnegie, rođen u Škotskoj, bio je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, pored Rockefellera, J. P. Morgana i Henryja Forda, jedan od najmoćnijih i najbogatijih ljudi u SAD.

Bio je otvoreni mason kao i Ford. Ove obitelji plus obitelj Rotschild, odnosno njihovi nasljednici i do danas drmaju ne samo sa SAD-om već i sa cijelim takozvanim zapadnim svijetom i EU. Oni kontroliraju vladu SAD-a, EU, NATO, UN, MMF, Svjetsku banku, WHO, itd. A njima su se danas pridružili oni nešto mlađi oligarsi, kao Soros, i Warren Buffet, i oni još mlađi kao Bill Gates.

Ti ljudi sa svojim zakladama i tisućama NGO-ova svugdje po svijetu podupiru i podstiču prosvjede i obojene revolucije protiv onih vlada koje se opiru SAD-u i NWO, oni izazivaju rat i kaos na Bliskom istoku, oni također podstiču i financiraju rodnu ideologiju, gay ideologiju, gay brakove, pobačaj, sterilizaciju i cjepljenje stanovništva u siromašnim državama 3. svijeta, itd.

Vidimo najnoviji slučaj u Poljskoj. Nova desno-konzervativna vlada stranke započela je sa samostalnom politikom i ne sluša Brisel i Washington. Kaczinski želi ići stopama Orbana. To je odmah bio razlog za uzbunu kod globalne elite. Koja se očito uplašila da bi Poljska., koja je dosada bila jedan od najpouzdanijih saveznika Brisela i Washingtona mogla skrenuti sa zadanog puta.

Brojne Soroseve udruge u Poljskoj, ljevičari i ostali, te lijevo-liberalne novine “Gazeta Wybroscza” (čiji je glavni urednik poljski cionist i teški antiputinovac, Adam Michnik), inscenirali su prosvjede protiv nove vlade u više gradova. Cilj je rušenje nove desno-konzervativne vlade, koja ima absolutnu većinu. Lihvari uz pomoć Soroševih udruga na taj način već 5 godina pokušavaju izazvati prosvjede protiv Orbana u Mađaraskoj i srušiti ga. ali bezuspješno.
 
(http://blog.vecernji.hr/uredio:NSP)

Vrijeme je da se stvari nazovu svojim imenom. Zapad je – mjesto u koje se stropoštao đavo. To je centar globalne kapitalističke hobotnice

Zamislimo da smo prilično objektivno ocijenili i odmjerili rizike i da je naša analiza točna. Što činiti u takvoj situaciji?

Ulazeći u rat ili, bar prilazeći mu sasvim blizu, moramo ne samo da reagiramo prema situaciji, nego i da imamo neki plan – kako upravljanja, tako i pobjede.

Željeti pobjedu – sasvim je logično, zar ne? Ostaje samo da osmislimo put kako da je ostvarimo, čak samo u teoretskoj perspektivi.

Sasvim je očito da se učinkovit rat sa vanjskim protivnikom može voditi samo ako društvo bude dovoljno konsolidirano i iznutra mobilizirano. Bilo bi poželjno da ono i moralno bude spremno za rat. Radi toga društvo mora razumjeti tko je neprijatelj, a tko prijatelj, i osnovno – zašto je to baš tako, a ne drugačije.

Ne smije se započinjati demonizacija protivnika u trenutku početka borbenih djelovanja. Neophodno je da lik neprijatelja bude formiran ranije i očito.

Zbog toga bi prvi zadatak pripremanja za pobjedu bila prava, kompletna kampanja za stvaranje potpuno negativnog, monstruoznog, sotonskog (to jest, istinskog) lika SAD i Zapada u cjelini.

Vrijeme je da se stvari nazovu svojim imenom. Zapad je – mjesto u koje se stropoštao đavo. To je centar globalne kapitalističke hobotnice. To je matrica istrunule kulture izopačenosti i poroka, laži i cinizma, nasilja i licemjerja.

U suvremenoj Rusiji to se već djelomično odvija, ali pošto je taj posao povjeren “šestoj koloni”, umjesto raskrinkavanja prave demonske biti suvremenog Zapada mi imamo karikaturu, nešto mizerno i malo uvjerljivo. U tome se izražava ona sabotaža koja čini suštinu Fronta № 6. Njegovi borci ne odbijaju izvršiti naloge vlasti, naprotiv, sve više i više traže, ali njihovu realizaciju pretvaraju u farsu, svjesno je čine glupom i neprimjetno diskredituju svaki pothvat.

Neumesna i neiskrena propaganda u koju ne vjeruju oni koji propagiraju, često daje suprotan efekt.

Zato bi bilo logično da se formiranje lika američkog neprijatelja i njegovih satelita (sa kojima nas, zapravo, čeka rat) povjeri onima koji baš tako i misle, koji shvaćaju sotonizam Zapada i koji su sposobni da to saopće na maksimalno razumljiv i uvjerljiv način tako da to dopre do masa koje spavaju.

Za sada je kritiziranje Zapada povjereno utjecajnim agentima samog Zapada. Sa predvidivim rezultatima. Takav pristup je nespojiv sa “strategijom pobjede” i neophodno je da se revidira (ako želimo imati makar šansu da pobijedimo u nastupajućem ratu).

Iz prethodnog, logički proizlazi sljedeće. Neophodno je da se u najkraćem roku demontirati strukture “šeste kolone” uklanjanjem liberala i zapadnjaka sa svih ključnih funkcija. Zajedno s njima bit će ukinut i liberalizam u ekonomiji, što će omogućiti:

- Da se uspostavi nacionalna kontrola nad Centralnom bankom,

- Da se odustane od dolara i u vanjskotrgovinskoj djelatnosti prijeđe na drugu, rezervnu valutu (primjerice, na juan),

- Da se postigne potpuni financijski suverenitet,

- Da se prijeđe na mobilizacijsku ekonomiju prema logici uvjeta ratnog vremena.

Neophodno je da se usporedo formira Nacionalni Odbor za medije koji će reorganizirati informativni rad u skladu sa izvanrednim uvjetima.

Učinkovitost čisto destruktivnog djelovanja “pete kolone” u mnogo čemu je povezana s učinkovitošću sabotaže “šeste kolone”. Front №5 i front №6 neraskidivo su povezani. Zato će demontaža šeste kolone unutar vlasti izrazito oslabiti “petu kolonu”, čiji bi predvodnici u izvanrednim uvjetima mogli biti ili internirani (inače, već se poduzimaju mjere unutarnjeg uhićenja pojedinih glavešina), ili deportirani.

Podrazumijeva se da sva legalna sredstva širenja liberalne ili destruktivne nacionalističke propagande moraju biti stavljena izvan zakona.

Front №4 predstavlja problem još i zbog toga što u Državi ne postoji bilo kakva etno-nacionalna politika. U ovom momentu tim pitanjem se bavi ona ista “šesta kolona”, ili kognitivno neadekvatni birokrate. Upravo zbog toga se službena birokracija izbavlja od realnih izazova nekontrolirane migracije i međunacionalnih trvenja besmislenim i za naše uvjete ispraznim parolama o “civilnom društvu” i “toleranciji”.

Bez skladnog sustava etno-nacionalne strategije u Rusiji se ne može riješiti pitanje islamskog ekstremizma i terorizma. Nisu dovoljne samo mjere sile, neophodno je ukloniti ili nepovratno promijeniti samu socijalnu sredinu. Neophodno je da se uspostavi korelacija između operacija organa sile u borbi s terorističkim fundamentalizmom i skale etno-nacionalne politike uključujući i idejnu.

Pobjednička strategija: vanjski neprijatelj

U Ukrajini – Front №3 – treba biti spreman za oružane provokacije od strane Kijeva i da im pruži adekvatan otpor. Ranije ili kasnije Rusija će morati radikalno riješiti pitanje Novorusije, jer je donekle neodgovorno pouzdati se u to da će Kijev pasti sam ili odustati od svoje proameričke i antiruske politike.

Za učinkovitu zaštitu Krima i rješenje pitanja s Donbas neophodno je da se oslobodi sav prostor Novorusije, a ako rat bude neizbježan, Moskva će imati samo jedan zadatak – da u tom ratu pobijedi što je moguće brže i učinkovitije. Formiranje zone prijateljske prema Rusiji od Odese do Harkova – ili kao odvojene Države, ili uključivanjem tih iskonski ruskih zemalja u sastav Rusije – to je cilj čije bi postizanje moglo se smatra za pobjedu. Nije manje važna sudbina Centralne Ukrajine.

Za rusku samosvijest Kijev je stožer povijesnog bića. Bez obzira što su se u njemu privremeno utvrdili predstavnici prozapadne oligarhijske vrhuške koja se oslanja na rusofobsku ideologiju “zapadenaca” – ukr. (“Zapadnjaka”), Kijev je neodvojivi dio Ruskog svijeta. Mi ne možemo se borimo za istinu, a njega ostaviti neprijatelju. On mora biti oslobođen i vraćen narodu.

Sudbina Zapadne Ukrajine bez Istoka i Kijeva više neće imati veliki značaj. Te zemlje su veoma davno otpale od Ruskog svijeta i teško da se možemo nadati da ćemo ih u skorije vrijeme vratiti u kontekst pravoslavne civilizacije. Inače, što budu veći naši uspjesi u borbi za Ruski svijet, time je i više šansi da se situacija promijeni iu zapadnim područjima Ukrajine.

Turski Front №2. Osim razvijanja vojnih operacija koje spadaju u zadatke vojnog rukovodstva zemlje i ne mogu biti stvar analitičara, ovdje treba obratiti pozornost na dva glavna faktora: na političku oporbu Erdoganovom režimu, koja u današnjim okolnostima postaje prirodni saveznik Rusije i na Kurde koji za Ankaru predstavljaju fundamentalni problem .

Oba faktora su ključ za uspjeh u rusko-turskom konfliktu. Treba izuzetno promišljeno voditi anti-tursku propagandu u ruskom društvu konstantno naglašavajući da su za eskalaciju odnosa odgovorni SAD i njihov suučesnik Erdogan i da Moskva ne gleda na Turke kao na povijesnog neprijatelja.

Stoga će bilo koje paralele s rusko-turskim ratovima – čak i za internu upotrebu – samo zbijati Turke oko Erdogana i učvršćivati ​​protivnika. Naprotiv, pružena ruka prijateljstva onim političarima Turske koji ne dijele poglede Erdogana i neosmanizam Davutoglua mogla bi biti odlučujuća. Usporedo treba aktivirati uzajamne odnose s Kurdima, budući da je to impresivna snaga u samoj Turskoj.

Na kraju, Front №1 – Sirija. Nismo ga slučajno stavili na kraj “pobjedničke strategije”. Najoštrija forma konfrontacije uvijek je najpraktičnija i ispunjena tehničkim i vojnim detaljima. Ipak, sve osobno uvijek ovisi od društva, a lokalni uspjesi – od vanjskih, često globalnih uvjeta.

Vidjeli smo da tu imamo važnog regionalnog saveznika – šiitski svijet, koji prije svega predstavljaju Iran i libanonski Hezbolah. To su naša braća po oružju i mi moramo na sve načine da produbljujemo tu savez. Važno je da podržimo šiite u Jemenu, Iraku, Bahreinu i samoj Saudijskoj Arabiji. Očigledno je da smisao rusko-šiitske strateške saveza ne shvaćamo samo mi i da će se zato proameričke snage kako u Rusiji, tako iu samom Iranu potruditi da učine sve što je moguće da bi unijele razdor između saveznika. To treba u korijenu sasjeći – barem u Rusiji, i konkretno, o tom pitanju u pregovorima sa šiitima sve precizirati, ništa ne ostavljati nedorečeno.

Dalje, neophodna nam je politička, bilo bi poželjno, vojna i ekonomska podrška zemalja koje ulaze u naznačeni multipolarni klub – BRIKS. Ovdje posebnu ulogu igra Kina koja radije ne izlazi na prvu liniju u konfrontaciji sa SAD, ali je spremna u tome podrži Moskvu i igra sporednu ulogu. Tim prije što Kina počinje aktivnije djelovati u vojno-strateškom području na Afričkom kontinentu i počinje tamo osnivati ​​prve vojne baze.

Mi nemamo šanse da europske zemlje učinimo našim potpunim saveznicima u Siriji; suviše je jak utjecaj SAD na njih. Ipak, Moskvi će ići na ruku svako distanciranje europskih država od Washingtona (prije svega, Francuske, Njemačke i Italije) i neslaganja u NATO. Ako u Europi i dalje bude jačao val desničarsko-konzervativnih partija i pokreta, koje su generalno lojalne prema Rusiji, to će značajno učvrstiti naše pozicije u samoj Siriji. Ruska propaganda u Europi u okolnostima ratnog vremena dobiva posebno značenje.

Budući da se mi u Siriji sukobljavamo s onim silama koje otvoreno podupiru Saudijska Arabija i Katar i utoliko prije što je Katar imao udjela u obaranju zrakoplova s ​​ruskim turistima nad Sinaja, potrebno je obratiti posebnu pozornost na maksimalnu destabilizaciju takvih ražima.

Pod određenim okolnostima ne treba isključiti nanošenje izravnih udara po Kataru i vojnu podršku Hutima u Jemenu, kao i šiitima Bahreina. Strateški odlučujući mogao bi biti poziv ruskim trupama od strane vlada Iraka i Libanona: to će omogućiti da se u punoj mjeri razvije rat protiv glavnih baza islamskih terorista iz Islamske države i prekinu njihove infrastrukturne veze s Turskom i zemljama Zaljeva.

Generalno, Rusija je već u ratu na Bliskom Istoku, zato to treba priznati kao svršen čin i hitno reanimirati čitav arsenal postojećih sredstava – prvenstveno intelektualnih i sredstava suvremene komunikacije, koja imaju za cilj da na razne načine promoviraju ruske interese u toj regiji – u oblasti informiranja, ekonomije, ideologije itd.

Posljednji argument u ovom ratu biće prisutnost našeg nuklearnog oružja koje, hvala Bogu, nisu stigli uništiti liberalni reformatori tijekom devedesetih. Njegov smisao je u tome da se nikada ne primijeni. Ali, to znači da to nameće čvrsta ograničenja i našem glavnom protivniku Sjedinjenim Državama Amerike. Pod strahom potpunog uništenja SAD će biti obvezne da protiv nas igraju po određenim pravilima.

Front № 7. Amerikanci protiv Federalne vlade

Osim toga, u odnosu na SAD treba otvoriti Front № 7. Radi se o tome da u samoj SAD postoji mnoštvo nezadovoljnih vladavinom vrhuške koja propagira globalistički ideologiju, uvlači SAD u krvave ratove i razara tradicionalni europski kršćanski identitet.

Nova Amerika, u kojoj nije ostalo ništa baš američko i koja služi interese svjetske financijske oligarhije koja nema ni kulturu ni identitet, uništava Staru Ameriku.

Stoga je podrška američkog tradicionalizma i konzervativizma i američkog identiteta – važan zadatak Rusije. Naš saveznik u SAD je američki narod.

Sem toga, nakupilo se mnogo proturječnosti u socijalnoj sferi i međuetničkim odnosima. Značajan dio američkog društva ne prihvaća potpuno moralno izrođavanja. Federalna vlada koristi svaki zgodan povod da počne proces ukidanja drugog amandmana na Ustav koji Amerikancima dozvoljava da nose oružje.

Konstantan proporcionalan porast latino-stanovništva, pretežno katoličkog, unosi u američko društvo novi identitet koji uopće nije neprijateljski prema Rusiji. Rusija treba aktivno uključiti u borbu za utjecajno američko društvo, da intenzivno objašnjava duhovnu poziciju Rusije u ovom ratu, da pokaže da Rusi i Amerikanci imaju zajedničkog neprijatelja – to je manijakalna sotonistička elita koja je uzurpirala vlast i koja vodi u neminovnu katastrofu čitavo čovječanstvo , uključujući i same Amerikance.

Plodovi dijela te elite očiti su – čitav Bliski Istok već je zaliven krvlju i više ne uspijeva uspostaviti bilo kakav poredak. Globalistička vrhuška (CFR, neokonzervativci, predstavnici svjetske financijske oligarhije, Wall Street) svuda nameću kaos, rasulo, smrt i bol. Uništenje tog malignog tumora čovječanstva stvar je svih nas uključujući same Amerikance koji su ne samo njegov instrument, nego i žrtva.

Gdje je Grad?

Pobijediti u ovoj igri, uopće neće biti lako. Zato što je ime ove igre Veliki Rat. Ali, bez obzira na to, kad je Veliki Rat došao, on se može izbjeći samo po cijenu ropstva i otvorenog priznavanja vlastitog neuspjeha. Tako nešto u ruskoj povijesti nikada nije bilo. Koliko god da nam je bilo teško svaki put smo savladali teškoće.

Ne radi se samo o geopolitičkoj konfrontaciji, o preraspoedeli sfera utjecaja ili o osiguravanju nacionalnih interesa. Radi se o nečem mnogo dubljem i važnijem.

Svaka religija ima poglavlje posvećeno kraju vremena i finalnoj borbi. Kršćani, a također Židovi i muslimani, povezuju događaje tog ciklusa upravo s Velikim Ratom. Pri tom je uvijek, u sve tri ove religije mjesto tog Velikog Rata – Bliski Istok, polje Armagedon, a dalje, susjedne teritorije. Za muslimane je Damask – džamija Omajada – mjesto na kojem će se desiti Drugi Kristov Dolazak.

Stoga rat u Siriji ima očigledan eshatološki smisao.

Zato što je Sirija – dio Svete Zemlje na koju je stupala noga Spasitelja. Eskalacija nasilja na granicama, u zonama kritičnim za samo postojanje Države Izraela, također mora imati eshatološko značenje i za Judeje koji očekuju skori dolazak Mešijaha.

Američki protestanti-dispenzacionalisti vide scenarij Posljednje Bitke kao invaziju armije sjeverne zemlje Goga (identificiraju je kao Rusiju) na Svetu Zemlju. Na kraju, Atonski redovnici i grčki Sveci – kao što je Kozma Etolski ili starac Pajsije Svetogorski- više puta su predskazivali oslobađanje Konstantinopola od strane ruske vojske i raspad Turske. Na primjer, Sveti Arsenije Kapadokijski govorio je vjernicima u Farasidi da će izgubiti svoju domovinu, ali će je ubrzo opet steći: “Bit će još jedna tuđinska vojska. Ona neće znati grčki, ali će vjerovati u Krista. Oni će također pitati: gdje je Grad? “

To se nesumnjivo razumijevali kao ukazivanje na rusku vojsku koja prilazi Konstantinopolu. U jednoj besedi starac Paisije je govorio:

- Upamti, Turska će se raspasti. Biće rat koji će se odvijati u dva dijela. Mi ćemo biti pobjednici zato što smo pravoslavci.

- Starče, da li ćemo imati gubitke u ratu?

- E, najviše, jedno – dva otoka uzeće, a nama će dati i Konstantinopol. Vidjet ćete, vidjet ćete! “

Ne tako davno, prije godinu-dvije, sva ova predskazivanja izazvala bi samo smeteno slijeganje ramenima – bajke. Ali … danas: velika krv se lije na čitavom Bliskom Istoku: oko Damaska ​​se vode borbe; Rusi ne samo da prisustvuju, nego se bore na Svetoj Zemlji; konflikt s Turskom plamti i ne može se isključiti da neće dovesti do pravog rata.

Sa stanovišta eshatologije, dolazi vrijeme za vraćanje naših svetinja – Svete Zemlje, Konstantinopola, Kijeva. Tvrdnja da ne živimo u “Zadnjim Vremenima”, danas izgleda antinaučno. Kao što je govorio starac Pajsije – “Vidjet ćete, vidjet ćete!” I vidjet ćemo.

Dakle, gdje je Grad?
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Soroš i ‘Udruženje’ izazivaju financijski kaos kako bi stvorili jednu banku, vojsku i vladu. Veliko zaprepaštenje u SAD-u je izazvalo otkriće masovnih koncentracijskih kampova opasanih s nekoliko redova žice, a izgrađenih u svim dijelovima SAD-a

Ti kampovi mogu primiti na milijune ljudi, zbog čega u vodu pada teza da su izgrađeni za prihvat par tisuća ilegalnih imigranata.

‘Zbog čega milijarderi Đerđ Soroš i John Paulson kupuju zlato?‘ Naslov je vrlo zanimljivog teksta kojeg je prije par dana objavio američki nezavisni portal Blacklisted News, iz pera novinara Michaela Snudera, koji na osnovu ponašanja moćnih multimilijardera, te dobro upućenih burzovnih mešetara, pokušava odgonetnuti što se u stvari događa u financijskom svijetu.

Nešto veliko uskoro bi se moglo dogoditi! – insajderi s Wall Streeta i vodeći bankari u zadnje vrijeme vuku vrlo neobične poteze iz kojih se da zaključiti da se spremaju za nešto ‘veliko’, što bi se uskoro moglo dogoditi – ističe u uvodu novinar portala, te potom dodaje da je sve više pokazatelja koji upućuju na zaključak da će se u SAD pa i šire, uskoro dogoditi veliki financijski kolaps.

Taj svoj ​​zaključak Snyder potkrepljuje, između ostalog, i podatkom da multimilijarder i financijski magnat George Soroš u zadnje vrijeme jeftino prodaje dionice najpoznatijih svjetskih banaka (JP Morgan, Goldman Sachs), i ostale svoje dionice, dok u isto vrijeme kupuje velike količine zlata. Zašto bi netko ispod cijene prodavao dionice i kupovao zlato, ako ne očekuje slom?

Zašto bi netko ispod cijene prodao desetine milijuna dolara vrijedne dionice vodećih banaka, te u isto vrijeme kupovao ogromne količine zlata, osim ako ne misli da će uskoro doći do velikog kolapsa svjetskog financijskog sustava – primjećuje novinar, koji tu svoju tezu potom podupire nekim ranijim Sorosevim izjavama.

Ne mogu vas razvedriti dobrim vijestima, jer je situacija vrlo ozbiljna i teška. Čeka nas ektremno teško vrijeme, nešto slično krizi kakva se dogodila tridesetih godina prošlog stoljeća, a moguć je i totalni kolaps cijelog financijskog sustava.

Nakon toga moglo bi doći do velikih nereda na ulicama Amerike, što bi moglo poslužiti kao ispriku za uporabu oružja od strane vlasti, te za uvođenje restriktivnog političkog sustava u kojem bi indivudualne slobode bile još više ograničene – kazao je Soros u nedavnom intervjuu za Newsweek.

U Americi se kupuje masovno municija koja nije namijenjena za vojsku!

Američka socijalna služba naoružava se kao da će u rat! Zlato u velikim količina, osim Soroša, kupuju i drugi milijarderi poput John Paulsona, ali i mnoge središnje banke. Dobro upućeni burzovni ‘insajderi’, osim toga, u zadnje vrijeme masovno rasprodaju dionice tvrtki, a velike količine novca (radi se o bilijunima dolara) u isto se vrijeme izvlače i iz investicijskih fondova, primjećuje autor koji potom konstatira da se osim zlata, u zadnje vrijeme u Americi intenzivno kupuje i municija.

Nedavno je otkriveno da američke socijalne službe kupuju 174.000 metaka koji će biti podijeljeni na 41 lokacija u Americi. Zbog čega, za ime Boga, socijalni radnici trebaju 174 tisuće metaka? – Pita se autor, pa dodaje da je ranije ove godine Ured državne sigurnosti SAD-a kupio preko bilijun metaka, od kojih mnogi probijaju zidove i razaraju unutarnje organe, a koji, važno je istaknuti, nisu naručeni za američku vojsku!

Očito je da se burzovni mešetari, američka vlada i središnje banke spremaju za nešto veliko, zbog čega ni vi ne bi trebali gurati glavu u pijesak – zaključuje autor teksta.

Multimilijarderi se klade u propast eura! Dodamo li svemu navedenom informaciju da se Jacob Rothschild, John Paulson i Đerđ- George Soros u stotine milijuna dolara ovih dana klade u propast eura, kao i podatak da je euro posljednje vrijeme zaista značajno pao, skori financijski slom u svijetu sve manje se čini nerealnim.

Tko u stvari izaziva najgori mogući rasplet, odnosno tko u pozadini vuče konce zbog kojih Europi i SAD-u prijeti još veća kriza, odnosno ekonomska katastrofa kakvu svijet nije video još od tridesetih godina prošlog stoljeća, a koja je prethodila najvećem sukobu u povijesti ratovanja?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(intermagazin.rs,youtube/uredio:nsp)

Promatrajući razmjere i posljedice grčke krize, postavlja se pitanje možemo li od svega toga nešto naučiti?

Konkretnije, može li običan hrvatski građanin – onaj koji živi od svojega rada ili djelatnosti, te nastoji prehraniti sebe i svoju obitelj – izvući neke lekcije koje bi mu mogle pomoći da se bolje pripremi za gotovo neizbježnu repeticiju grčkog scenarija u Hrvatskoj?

Kaže se da je razlika između budale i mudraca ta što budala uči na vlastitim pogreškama, dok mudar čovjek uči na tuđim. Zato ne budimo budale, nego pogledajmo što možemo učiniti već danas kako bi se zaštitili od gramzive države i preživjeli scenarij za kojeg se nadamo da se ipak neće dogoditi.

1. Ništa ne očekujte od države

I vrapci na grani znaju da je Hrvatska prezadužena zemlja, s kojom se iznimno loše upravlja. HDZSPD oligarhija već godinama koči ekonomski rast, što je dovelo do visoke stope nezaposlenosti. Golema i neučinkovita državna uprava hrani se visokim oporezivanjem ostatka ostataka realne ekonomije. Budžetni deficit iz godine u godinu je sve veći, javna potrošnja raste, a sve se to financira dugom kojeg će vraćati naši unuci i praunuci. Nakon što bankrotiramo.

S obzirom na to, više je nego naivno očekivanje da će nas isti sustav koji nas je doveo u tu situaciju moći iz nje izbaviti. Krajnje je vrijeme da shvatimo da država nije dobra majka koja brine o potrebama svoje djece, već nezasitna neman koja živi od otimačine onoga što njezini građani steknu u znoju i muci. Zato sigurno nećete pogriješiti ako svoju budućnost planirate neovisno o državi.

2. Osigurajte svoju štednju

Primjer Grčke daje nam izvrstan (iako tužan) primjer kako prolaze oni koji vjeruju bankama u državi kojom vladaju fiskalno neodgovorni političari. Kako se Grčka približavala bankrotu, građani su počeli sve više i više povlačiti novce iz banke.

Grčka vlada na to je reagirala tako da je proglasila tzv. “bank holiday” – zatvorila bankarski sustav i tako onemogućila ljudima bilo da podignu gotovinu sa svojih računa, ili da novce prebace na bankovni račun izvan zemlje. Uveli su i limit na bankomatima, tako da nijedan Grk sa svoga računa nije mogao uzeti više od 60€ dnevno.

Na taj način grčka vlada postigla je dvije stvari: spriječila kolaps bankarskog sustava koji se temelji na frakcionalnom bankarstvu (u kojem ni jedna banka nije u mogućnosti isplatiti depozite svim štedišama ako dođu u isto vrijeme), te osigurala da novac ostane u Grčkoj. Ovo drugo je posebno važno, jer to omogućuje vladi da po potrebi krade novac od štediša. Nije se jednom dogodilo da su vlade u krizi uvele porez na depozit, porez na podizanje novca, ili porez na transakcije u korist bankovnih računa izvan matične države.

E sad, da su grčki građani imalo dovoljno pronicljivosti da vide da im država tone u kolaps, mogli su bez pol muke otvoriti račun u bilo kojoj stranoj banci, uložiti dio štednje u dionice poduzeća u privatnom vlasništvu, ili naprosto dio štednje pretvoriti u fizičko zlato i srebro za koje država ne mora nužno znati.

3. Ne birajte socijaliste i kejnezijance

Osim lekcije o fragilnosti i mogućnoj nesolventnosti bankarskog sustava u fiskalno neodgovornim državama, grčka kriza pokazuje u svu apsurdnost kejnezijanske paradigme po kojoj javna potrošnja i budžetni deficit mogu na neki magičan način oživjeti ekonomiju i generirati ekonomski rast.

Naprotiv, ekonomski rast može se ostvariti samo dobrovoljnim razmjenama na slobodnom tržištu, gdje se privatne inicijative natječu u tome tko će bolje zadovoljiti potrebe svojih krajnjih kupaca i tako ostvariti poduzetničku nagradu zvanu profit. Visoki porezi i javna potrošnja taj proces mogu samo omesti, unazaditi ili potpuno onemogućiti.

A da to nije samo aprioristički zaključak svojstven “austrijancima”, pokazuje upravo primjer Grčke koja desetljećima neuspješno pokušava primijeniti kejnezijanski recept kako bi oživjela ekonomiju. Neki se možda sjećaju Olimpijskih igara za koje se govorilo da će oživjeti grčku ekonomiju i donijeti neviđeni rast uzrokovan javnom potrošnjom.

Stvar je na kraju završila u debelim minusima i novim zaduženjima. Davali su Grci trinaestu i četrnaestu plaću kako bi “potaknuli potrošnju”, pa vidimo kako je to završilo. A kada je kejnezijanizam zatajio, otišli su u još veću krajnost pa izabrali marksističku Sirizu, koja je stvar pokušala riješiti još većom javnom potrošnjom i još rigidnijom regulacijom tržišta. Gašenje vatre benzinom preblaga je usporedba onoga što se s time postiglo.

Zato dobro pazite koga birate na izborima. Pročitajte ili barem preletite pogledom gospodarske programe onih stranaka za koje namjeravate glasovati. Naiđete li na fraze tipa “javna potrošnja”, “državne investicije”, “strategija razvoja”, “socijalna jednakost” i slične izraze koji sugeriraju povećanje javne potrošnje i centralno planiranje ekonomije – bježite glavom bez obzira. Osim ako se baš želite jednog jutra probuditi u Grčkoj.

Ovako Grci preživljavaju bez banaka: Bolje novac držati pod madracem nego u nestabilnim bankama

Grci pokazuju pravu kreativnost kada se radi o korištenju novca dok su im banke zatvorene već treći tjedan zaredom, piše CNN.

Mnogi su očekivali generalnu paniku, no Grci se snalaze kako znaju i umiju, iako im je podizanje gotovine s bankomata ograničeno na 60 eura dnevno. Dok su banke zatvorene moraju redovito pohoditi bankomate, ili se osloniti na druge načine da se dokopaju novca.

Nekima plaće isplaćuju u gotovini, ostali svakodnevno posjećuju bankomate

Konobar Lorenzo Kaci (26) sa svojim se poslodavcem dogovorio da mu plaću daje u gotovini, dok su se mnogi drugi radnici sa svojima dogovorili da im dio plaće isplaćuju na taj način, a polovicu da im uplaćuju na bankovne račune. Može se reći da tako i nije neki problem preživjeti, no snalaze se i oni zaposlenici kojima plaća i dalje direktno sjeda na bankovne račune.

Primjerice, supružnici George i Anna u trenucima kada im treba novac odlaze do bankomata, a budući da su prisiljeni štedjeti, to im nije prevelik problem. Grci su inače skloniji gotovini, ali ovaj je par odlučio koristiti kreditne kartice za određene uobičajene troškove, što im omogućuje malo više fleksibilnosti.

One koji moraju plaćati stanarine većina stanodavaca razumije i dopušta im da kasne s uplatama, svjesni su ograničenja. Velik dio mlađeg stanovništva živi s roditeljima, pa ne mora brinuti o takvim stvarima.

Umirovljenici se pouzdaju više u madrace nego u banke

Skupina stanovništva koju zatvaranje banka ne uznemiruje previše su umirovljenici, jer se oni mogu osloniti na redovne državne isplate novca. Određenim je bankama dozvoljeno da ostanu otvorene, kako bi umirovljenici mogli podići svoj novac. Prisiljeni su čekati u dugim redovima, a isplate su im ograničene na 120 eura tjedno.

Banke se otvaraju na kratko, a ljudi koje se skupljaju ispred njih često izgledaju zabrinuto. Ipak je na snazi opća uplašenost, zbog čega mnogi svakodnevno odlaze na bankomat i dižu maksimalni dozvoljeni iznos od 60 eura. Oni tvrde kako im je novac bolje čuvati pod madracem nego u nestabilnim bankama.
 
(index.hr/uredio:nsp)

Napetosti između SAD i Rusije rastu sve više, povodom Ukrajine, BRICS-a, sankcija i opkoljavanja od strane NATO-a, a najnovija meta angloameričke destabilizacijske kampanje je Makedonija

George Soros, NATO i elementi “Obojene revolucije” će se pobrinuti da se uništi makedonsku vlast i osigura propast makedonskog naroda uvođenjem zapadne demokracije.

George Soros je najpoznatiji po tome što je financirao takozvanu “Buldožer revoluciju” u Srbiji, kojom je svrgnut predsjednik Slobodan Milošević 2000. godine, zatim po financiranju “Revolucije ruža” u Gruziji 2003. godine, financiranju islamskog pokreta u Turskoj, ali i pokreta Occupy Wall Street u SAD, a svaki od tih događaja je donio samo bijedu i siromaštvo, opravdavajući djelovanje policije protiv građana.

Također, George Soros ima umiješane prste u društvenim nemirima koji se trenutno događaju u SAD od Floride, preko Fergusona, Baltimorea do Clevelanda.

Soros svoje djelovanje skriva iza “ljevičarskih” nevladinih organizacija, koje su u stvari revolucionarne organizacije osmišljene da prate političku agendu, da uvode marionetske režime i služe angloameričkoj oligarhiji.

Njegova poznata organizacija po imenu Open Socety Institute (OSI) je vrlo aktivna u Makedoniji i djeluje sa mnoštvom drugih “građanskih organizacija”, opkoljavajući Makedoniju sa svih strana.

OSI u Makedoniji djeluje već skoro 20 godina, na čelu s Vladimir Milcinom,, bivšim policijskim doslušnikom iz vremena komunizma. Milcin je bio ključan za ocrnjivanje glumca i disidenta Riste Siskova.

Pored OSI, u Makedoniji djeluju još i MoveOn.org, Media Matters, Centar za američki progres itd.

Također, treba istaknuti da su makedonski mediji poput Telma i 24 Vijesti veliki pobornici antivladinih prosvjeda. Obje ove medijske kuće financira Soros.

Zaista, čak je i oporbeni čelnik Zoran Zaev sorošov plaćenik koji je povezan s CIA-om. Čitava njegova stranka Socijaldemokratske unije Makedonije (SDSM) predstavlja sorošovog plaćenika.

Navodi se da stranka SDSM dobija velike količine novca od Nacionalnog demokratskog instituta (NDI), Nacionalnog pokreta za demokraciju (NED), OSI-a i ostalih kako provela revoluciju protiv VMRO-DPMNE stranke Nikole Gruevskog. Također, poznato je da OSI dobiva velike količine novca iz SAD.

Navodi se i da je pomoćnica tajnika za europske i euroazijske poslove, Victoria Nuland, optužena kao suučesnik Zaeva i njegove stranke od strane makedonske obavještajne službe.

Nuland i njezini zavjerenici očito žele iscenirati još jedan prevrat sličnom onom u Kijevu, ali nisu računali na agilnost makedonske policije, koja je u racijama u Skoplju i Velesu konfiscirala 5 laptopa, 3 računala,19 mobitela,100 CD-ova i DVD-a,17 hard diskova i 9 štednih knjižica koje pripadaju nevladinim sorošovim organizacijama. Također se navodi da su bankarski računi zavjerenika puni novca koji je poslala CIA.

Uporaba društvenih medija također nije strana. Organizatori obojenih revolucija su ih koristili u Ukrajini, Tunisu, Egiptu, Gruziji, Kirgistanu, pa čak i Iranu.

Mnogi mediji su spomenuli sudjelovanje organizacije Canvas u makedonskim prosvjedima.

Kako navodi Macedonia Online:

“Članovi Canvas-a nikad više neće moći ući u Rusiju, ali su zato dobrodošli u makedonskoj prijestolnici. OSI i CIA su unajmili Canvas da djeluje u Makedoniji. Canvas je obećao makedonskim studentima da će dvije najbolje ideje za protest nagraditi sa po 1.500 dolara”.

Inače Ujedinjeni Arapski Emirati su imenovali Canvas kao jedinu nemuslimansku terorističku organizaciju u rangu Al Qaedae.

Canvas je postao zloglasan prilikom svrgavanja vlasti 1995. u Srbiji, a kasnije je ponovno unajmljen u Gruziji, Moldaviji, na Maldivima, u Libanonu, Egiptu, Ukrajini itd.

Canvas je također umiješan u smrt ruskog opozicionara Nemcova, a cilj je bio stvaranje destabilizacije i internog konflikta. Međutim, Rusi su prozreli ovaj napad.

Nemiri koji se trenutno odvijaju u Makedoniji i izvode na desetke tisuća Makedonaca na ulice jesu rezultat uspostavljanja zapadnjačke “Obojene revolucije” s ciljem destabilizacije i zbacivanja makedonske vlasti, koja je željela surađivati s Rusijom i izgraditi Balkanski tok kroz svoju državu.

Ova Obojena revolucija, koju su organizirale zapadne vlasti, NATO i Soros nevladine organizacije, ima za cilj ukloniti bilo kakvu prednost koju Rusija ima nad SAD i da potpomogne širenju svjetske hegemonije.

Moramo podržati makedonski narod u borbi protiv revolucije!

Brandon Turbeville (Activist Post)
 
Izvor: Webtribune.rs
priredio: NSP
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21130"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]