Prema istraživanju objavljenom u časopisu “Science”, moguće je da su Rusi koji su preživjeli glad tijekom 872 dana opsade u Drugom svjetskom ratu, razvili genetske varijacije povezane s metabolizmom

Genetsku mutaciju povezanu s metabolizmom na način da štedi energiju, vjerojatno su razvili pojedini Rusi koji su preživjeli nacističku blokadu Lenjingrada, piše Science.

Naime, nacistička opsada Lenjingrada trajala od rujna 1941. do siječnja 1944. kada je od gladi umrlo više od 630.000 ljudi, nakon što im je prekinuta linija opskrbe zalihama hrane.

Science je objavio istraživanje koje pokazuje kako je vjerojatnije da su oni koji su preživjeli dugu opsadu razvili genetske varijacije povezane s metabolizmom koji štedi energiju kod osoba podvrgnutim kalorijskim restrikcijama od onih iz kontrolne skupine.

Projekt je započeo prije oko 15 godina, kada je profesor Oleg Glotov iz Ott Research Institute of Obstetrics and Gynecology u St. Petersburgu, zajedno sa svojim kolegama, odlučio proučiti probleme starenja i dugovječnosti.

Autor istraživanja, genetičar Oleg Glotov, rekao je da su znanstvenici ispitali 200 uzoraka krvi onih koji su preživjeli blokadu, sondirajući DNK za prisutnost genetskih markera koji su uključeni u zamjenu energije, potrošnju i regulaciju temperature.

“Utvrdili smo da postoji veza između prisutnosti određenih genetskih markera i činjenice da su ljudi uspjeli preživjeti”, rekao je Glotov.

Na stopu preživljavanja su, kaže, utjecali i drugi čimbenici, a znanstvenici žele svoj eksperiment proširiti kako bi dodatno testirali svoje hipoteze.

Mnogi koji su preživjeli opsadu koji su pretrpjeli najgore ispostavilo se da imaju potpuno drugačiju strukturu dva gena povezanih s PPAR (proliferacija peroksisoma aktivira receptora) proteinom, i jednim od UCP (nevezanog proteina) obitelji gena koje igraju glavnu uloge u razvoju, metabolizmu i termogenezi viših organizama.

Stanovnici opkoljenog grada, danas poznatog kao St. Petersburgu, su imali gene koji su morali proći mutaciju koja je povećala učinkovitost aktivnosti sa stanicama i smanjen gubitak energije koji se ulagao u održavanju tjelesne topline.

Tijekom 872 dana, od 8. rujna 1941 do 27 siječnja 1944, stanovnici ruskog Lenjingrada su bili okruženi nacističkim snagama, odsječeni od ostatka zemlje – bez hrane i vitalnih potrepština na koje su se mogli osloniti. Grad je bio stalno bombardiran i ljudi su umirali od gladi i od neprestane ekstremne hladnoće.

Oštra zima 1941-42 je nosila temperature koje su padale i do 40 Celzijevih stupnjeva ispod nule, i bez grijanja Lenjingrada vodovodna mreža je bila također zamrznuta. Ljudi su morali prikupiti vodu iz rupe u ledu na zaleđenoj rijeci Nevi.

Stanovnici su izdržali bez presedana nestašice hrane i strogi racioniranni sustav s pojedinačnom dnevnom potrošnjom hrane koja je bila ograničena na nekih 125 grama kruha. U jednom trenutku se procjenjuje da je broj poginulih bio 100.000 ljudi mjesečno, a mnogi su bili prisiljeni jesti kućne ljubimce, štakori ili ljepilo. Mnogi su bili ponukani ludilu, a neki pribjegli kanibalizmu.

Dok je ukupan broj poginulih i dalje ostao nejasan, procjene žrtava iz najsmrtonosnije opsade u povijesti ratovanja se razlikuju, do nekog broja od 1,5 milijuna civila.

Znanstvenici se nadaju kako će njihovo otkriće može biti korisno u razvoju načina za borbu protiv pretilosti, anoreksije i drugih poremećaja povezanih s metabolizmom.
 
(b92/uredio:nsp)