Kemoterapija nije lijek; to uopće nije niti terapija. Nova studija objavljena u američkom Journal of Physiology-Cell Physiology razotkriva da kemoterapija uzrokuje mitohondrijsku disfunkciju u mišićima pacijenata

Ovo nije neka obična nuspojava. Ovo je izravno oslabljujuća nuspojava na pacijente, stanje koje uzrokuje umor, slabost, oksidacijski stres i gubitak mišića u bolesnika.

Istraživanje, provedeno na Sveučilištu u Vermontu utvrdilo je da je kemoterapija štetila bolesnicima s rakom dojke, kroz kemoterapijske lijekove doksorubicin i paklitaksel. To su takozvani lijekovi koji se obično koriste nakon operacije kod pacijenata s rakom dojke.

Mitohondriji su energetski centri svake stanice. U liječenju raka treba povećati proizvodnju energije u stanicama, a ne ograničiti. Maksimiziranje proizvodnje mitohondrijske energije jedan je od ključeva za oporavak tijela od raka.

Lijekovi protiv raka dojke stvaraju uvjete za razvoj karcinoma u budućnosti.

Kemoterapijski lijekovi uništavaju mitohondrije zdravih stanica, inicirajući kronične bolesti

Kako bi se bolje razumjelo sve ovo, istraživački tim Sveučilišta Vermont usporedio je mišićna vlakna kod žena koje su bile podvrgnute kemoterapiji zbog raka dojke nakon uklanjanja tumora.

U usporedbi sa zdravom kontrolnom skupinom žena, te žene su imale izražen gubitak mišićne mase, što je otkriveno presjekom mišićnih vlakana. Zatim su istraživači primjenjivali kemoterapijske lijekove na stanicama kod miševa i proučavali mitohondrije.

Mitohondriji su se značajno smanjili i otkriven je oksidacijski stres zajedno s atrofijom mišića. Istraživači su otkrili da doksorubicin i paklitaksel nanose teški oksidacijski stres koji oštećuje stanice, ograničava proizvodnju mitohondrijske energije, ubrzava staničnu smrt i inicira uvjete za kronične bolesti.

Prema istraživačima, ova studija objašnjava zašto postoji “velika prevalencija umora i funkcionalne nesposobnosti u svim vrstama karcinoma, uključujući one koji nisu tipično karakterizirane kaheksijom (gubitkom mišića) kao što je kod raka dojke.”

#Nije rak taj protiv kojeg koji su pacijenti borbe. Pacijenti se bore protiv izravnih oslabljujućih učinaka kemoterapijskih lijekova.

Srećom, istraživači širom svijeta proučavaju mogućnosti liječenja koje povećava proizvodnju mitohondrijske energije za zdrav oporavak od raka.

Istraživači sa sveučilišta University of Salford otkrili da Mača zeleni čaj učinkovito ubija stanice raka dojke na taj način da prebacuje stanice raka prema „metaboličkom stanju mirovanja.”

Mača zeleni čaj cilja kancerozne matične stanice i smanjuje njihov oksidacijski mitohondrijski metabolizam, ostavljajući zdrave stanice nepovrijeđene.

Isto tako, biljka koja je pronađena u Europi, Aziji i Sjevernoj Africi pokazuje nadu u liječenju karcinoma dojke i prostate.

Istraživači sa na Sveučilištu u Washingtonu otkrili da slatki pelin, u kombinaciji sa željezom, učinkovito cilja stanice raka, ostavljajući zdrave stanice nepovrijeđene. Istraživači su koristili prirodni holotransferin za prenošenje željeza u stanice raka.

Stanice raka dojke imaju do petnaest puta više receptora za željezo od okolnih stanica. Aktivni sastojak slatkog pelina, artemisinin, reagira sa željezom, potičući stanice raka da odumru.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ako se želite baviti kreativnim poslom i želite naučiti puno stvari, morate zaboraviti na stres

Svakog dana ljudi susreću stvari koje ih dovode u stres, bilo da se radi o školi, poslu ili čak drugim ljudima.

Budući da toliko često doživljavaju stres, mnogi su ga ljudi prihvatili to kao stalni dio svog života i prestali su ga doživljavati. Međutim, to se ne bi trebalo funkcionirati jer stalan stres može biti vrlo štetan za mozak.

Stres se klasificira u dvije glavne vrste: akutni ili kronični.

Akutni stres, koji je također poznat kao odgovor u obliku “borbe ili bijega”, općenito je bezopasan i čak može biti koristan.

Prilikom akutnog stresa se izlučuju hormoni stresa adrenalin i norepinefrin koji su posebno korisni u hitnim slučajevima. Jednom kada više nema potrebe za tim hormonima, tijelo ih se odmah oslobađa.

S druge strane, kronični stres proizvodi kortizol. Ovaj hormon, za razliku od adrenalina i norepinefrina, još dugo ostaje u tijelu. Zbog toga, to može biti vrlo štetno za tijelo, osobito na mozak.

Mnogo je načina na koji kronični stres i kortizol utječu na mozak:

#1. Stvaranje slobodnih radikala – Kortizol stimulira povećanje količine proizvedenog glutamata. To je štetno jer glutamat stvara slobodne radikale, molekule s neparnim elektronima koji su visoko reaktivni za druge tvari.

Ove molekule napadaju moždane stanice stvarajući rupe u njihovim staničnim membranama, uzrokujući njihovo raskidanje i umiranje. Promjene u načinu života koje su povezane sa stresom, kao što su gubitak sna, povećanje unosa “junk” hrane, konzumiranja alkohola i pušenje cigareta, također povećavaju slobodne radikale.

#2. Zaboravljivost i promjene raspoloženja – Ljudi koji su pod stresom imaju tendenciju da lako zaboravljaju stvari, jer su signali mozga koji su povezani s pamćenjem oslabljeni. Nasuprot tome, signali povezani sa raspoloženjem ojačani su tako da ljudi također snažno osjećaju emocije.

#3. Strah i tjeskoba – Amigdala je dio mozga koji je odgovoran za izazivanje straha. Pod kroničnim stresom povećava se aktivnost iz ove regije mozga zbog povećanja veličine i broja staničnih veza.

#4. Inhibicija proizvodnje stanica mozga – Stanice mozga ne traju zauvijek. Na kraju, oni će umrijeti, i morat će ih zamijeniti nove. Za ovaj proces obnove je odgovoran je neurotrofni faktor izveden iz mozga (BDNF). Međutim, kortizol sprječava stvaranje BDNF-a, čime se smanjuje broj nastalih novih moždanih stanica. Ako se razine BDNF ne vrate u normalu, to može dovesti do zdravstvenih problema poput depresije, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, shizofrenije, demencije i Alzheimerove bolesti.

#5. Depresija – Pod kroničnim stresnim uvjetima, mozak proizvodi manje neurotransmitera serotonina i dopamina, poznate kao “molekula sreće” i “motivacijska molekula”. Smanjena razina ovih neurotransmitera dovodi do različitih tipova depresije. Depresija uzrokovana nedostatkom dopamina dovodi do niske razine motivacije, letargije i smanjenja uživanja u životu. U međuvremenu, depresija na bazi serotonina utječe na opće raspoloženje, uzrokujući anksioznost i razdražljivost.

#6. Povećani rizik od mentalnih bolesti – iako uzrok mentalnih bolesti još uvijek nije dobro poznat, studije su pokazale da su mozgovi ljudi koji se suočavaju s kroničnim stresom fizički razlikuju od mozga onih koji nisu pod stresom. Ta promjena povećava rizik od mentalnih bolesti poput anksioznosti, posttraumatskog stresnog poremećaja, shizofrenije, bipolarnog poremećaja i ovisnosti.

#7. Smanjene kognitivne sposobnosti – Ljudi koji su često pod stresom teško razmišljaju. To se događa zato što se aktivira “borba” za opstanak, što uzrokuje da instinkti imaju prednost pred racionalnim mislima i razmišljanjima.

#8. Manja veličina mozga – prisutnost kortizola negativno utječe na veličinu mozga, posebno hipokampusa i prefrontalni korteks, kroz sprečavanje regeneracije neurona.

#9. Ranjivost na neurotoksine – Normalno, mozak je ranjiv na toksine, ali uz pomoć krvno-moždane barijere može podalje zadržati štetne tvari. Kada je osoba pod stresom, krvno-moždana barijera postaje propusnija, tako da štetne tvari lakše dolaze do mozga. Zbog toga se povećava rizik od raka mozga, infekcija i multiple skleroze.

#10. Veći rizik od demencije i Alzheimerove bolesti – Mnogi ljudi se boje dijagnoze Alzheimerove bolesti, pogotovo sada kada je ta bolest postala šesti vodeći uzrok smrti. Studije su otkrile da kronični stres, osobito tijekom srednjih godina, povećava mogućnost razvoja Alzheimerove bolesti. Nadalje, kronični stres je također faktor rizika za početak demencije.

#11. Smrt stanica mozga – Kronični stres uzrokuje da se stanice mozga prestanu dijeliti znatno skraćivanjem telomera, koji su zaštitne kape na kraju kromosoma. To posljedično dovodi do stanične smrti.

#12. Upala mozga – Mozak ima svoj imunološki sustav u obliku mikroglija. Za razliku od ostalih imunoloških stanica, mikroglije se ne mogu isključiti nakon što su aktivirane, tako da nastavljaju stvarati upalu dok ne umru. Kronični stres je jedan od uobičajenih pokretača za aktivaciju mikroglija.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Put prema starenju graciozno počinje iz vašeg tanjura. Na temelju otkrića istraživača iz SAD-a, smanjenje broja kalorija koje konzumirate danas može dovesti do smanjenog rizika od dobnih bolesti u budućnosti i može vam pomoći da živite dulje

Istraživački rad koji je objavljen u časopisu Cell Metabolism, proučavao je rezultate dvogodišnje studije u kojoj su sudionici smanjili dnevne kalorije za najmanje 15 posto.

Prema istraživačima, smanjenje dnevnog kalorijskog unosa osobe dovelo je do pozitivnih zdravstvenih ishoda, za razliku od onih koji su imali redovitu ustaljenu prehranu.

Imali su sporiji metabolizam, te se pokazalo da njihova tijela učinkovito koriste energiju i smanjuju oksidacijski stres koji može dovesti do oštećenja stanica.

Ovo je sve povezano sa brojnim bolestima u starijoj dobi, posebice dijabetesom i rakom.

U svojoj studiji su ukazali na kauzalnu vezu između ta dva faktora: spor metabolizam smanjuje proces oksidativnog stresa, što smanjuje ukupno oštećenje stanica i organa u tijelu.

U priopćenju glavnog autora studije Leanne Redman iz centra Pennington Biomedical Research Centera je navedeno: “Ograničavanje kalorija može usporiti vaš osnovni metabolizam, a ako nusproizvodi metabolizma ubrzavaju procese starenja, ograničenje kalorija tijekom nekoliko godina može pomoći smanjenju rizika za kronične bolesti i produljiti život.

Istraživači su pronašli kako ograničavanje kalorija mogu utjecati na tijelo kod više od 50 zdravih i ne pretilih muškaraca i žena koji su sudjelovali u istraživanju.

Sudionici, čija je dob bila od 21 do 50 godine, bili su nasumično stavljeni u skupine s kalorijskim ograničenjima ili u kontrolnu grupu gdje su mogli jesti što god žele. Tim je koristio “metaboličku komoru” kako bi točno izmjerio koliko je kalorija potrošeno.

Nakon dvogodišnjeg promatranja, istraživači su otkrili da su oni koji su ograničili unos kalorija izgubili blizu 9 kilograma, u usporedbi s kontrolnom skupinom koja je zadržala svoju težinu.

Što se tiče kalorija, oni koji su bili u ograničenoj kalorijskoj skupini potrošili su manje kalorija dnevno i imali su smanjene markere oksidativnog stresa. Istraživači su također primijetili da grupa nije imala štetnih nuspojava zbog njihove prehrane, uključujući anemiju, prekomjerni gubitak koštane mase ili menstrualnei poremećaj.

Također su izvijestili o poboljšanom raspoloženju i kvaliteti života sudionika. “Otkrili smo da čak i ljudi koji su već zdravi i idealne težine mogu imati koristi od režima ograničavanja kalorija”, kaže Redman.

Prema sveučilištu Washington u St. Louisu, profesor dr. Luigi Fontanu kaže da se studija temeljena na dokazima da smanjenje kalorija dovodi do smanjenog metabolizma u ljudi, ističe da metabolička stopa i oksidativni stres nisu jedini čimbenici u igri.

Ipak, vjeruje da većina ljudi, osobito onih u SAD-u, mogu imati koristi od smanjenja broja kalorija.

Unatoč ograničenjima studije, istraživači su rekli da bi dugoročne studije mogle bolje ispitati učinke ograničenja kalorija.
 
NoviSvjetskiPoredak.com