Očito da globalističko klimatsko derište ne zna ništa drugo reći javnosti osim skriptiranih govora…

Tijekom nedavne panel diskusije o klimatskim promjenama koja je održana u sjedištu Dječjeg fonda Ujedinjenih naroda (UNICEF), novinarki je Greta Thunberg postavila pitanje o “poruci” koju je bi ona željela poslati predsjedniku Trumpu, na što ona nije bila u stanju ponuditi kognitivan odgovor.

Naizgled nespremna i bez svog uobičajenog scenarija, zbunjena Greta zastala je na trenutak, a onda je od novinara tražila da prvo pitanje ponovi drugi put.

Nakon što je to novinar učinio, Greta je posrnula i mrmljala još nekoliko sekundi prije nego što je napokon rekla nešto o tome kako joj je “dosta”, a zatim je prebacila mikrofon nekome drugom.

„Bilo tko drugi želi odgovoriti na to pitanje?” – Greta upitala ostatak sudnionika panela nakon što joj je ponestalo “uhu” i “aha” koji su ispunili prazninu njezine nemogućnosti da nešto korisno pokuša reći.

“Ne mogu govoriti u ime svih” – dodala je, odbijajući da je se stavlja na u centar pažnje.

Tada se čuo jedan od moderatora panela kako šapuće ostalim članovima panela, svoj toj djeci, o bilo kakvoj poruci koju imaju za svjetske čelnike, a kojoj svi oni, uključujući i Gretu, nisu imali apsolutno ništa za reći.

Nakon što je tih šestero djece, među kojima je bila i Greta, završilo u potpunoj tišini i gledalo oko sebe, drugi novinar je nastavio Greti posebno postavljati pitanja o tome kako bi se osjećala da predsjednik Trump reagira na njezinu poruku, natjeravši je da odgovori:

“Mislim da bi i drugima trebalo dati neka pitanja.”

Drugim riječima, Greta ima puno toga za reći samo kad joj se precizira što točno treba reći. Ali kad nije upućena i mora razmišljati sama, Greta je u totalnoj zbrci, baš kao što smo upozoravali već neko vrijeme.

Greta “fenomen” je u tome da ljevičari iskorištavaju djecu kako bi skupili što više moći

Mnoge ljevičarske novine prikladno su zanemarile ovu totalnu sramotu u UN-u, jer je Greta razotkrivena kao glumica koja radi u ime klimatske globalističke elite za širenje klimatske propagande.

Čini se da se Tucker Carlson iz Fox Newsa slaže, sažimajući “fenomen” Grete Thunberg kao igre moćnika.

“Stvar je sada u političkoj moći”, objasnio je Carlson.

“Usvojili ste krizu i zahtijevate da se stanovništvo podvrgne vašoj volji ili inače će biti svašta” – dodao je.

“Ako to učinite, ne trebate se boriti za poštenje ili priznati demokratiju ili čak racionalno poticati svoj položaj. Učinite sve što je potrebno. Čak ćete i koristiti djecu ako vam to pomogne.”

Carlson je opisao da su liberali koristili djecu poput Grete kao “ljudski štit”, što znači da se ljevičari nadaju da javnost neće kritizirati poruku koju ona širi, jer dolazi iz djetetovih usta.

Ali već znamo da klimatska poruka nije Gretina. To je poruka koju globalisti poput Georgea Sorosa naređuju Greti da ona kaže preko svojih vlastitih odraslih „trenera“, među kojima je i njemačka aktivistkinja za klimu Luisa-Marie Neubauer iz “fondacije ONE”.

“Kad djecu koristite da biste dobili vlast, oni postaju jedna vrsta ljudskog štita. Možete se sigurno sakriti iza njih“ – upozorava Carlson.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Sa svim današnjim pričama o kravama i njihovom navodnom utjecaju na okoliš, pomalo je zanimljivo da liberalni globalisti ne spominju i ljudsko prdenje, koje je veće po broju i daleko prodornije od bilo koje stražnje emisije koja dolazi od stoke

Kako se ispostavilo, u Sjedinjenim Državama živi gotovo 3,5 puta više ljudi nego što ima goveda, posebno u urbanim liberalnim gradovima poput New Yorka i Chicaga.

Budući da svi ljudi i stoka prde, to znači da ljudska nadutost zapravo uništava planet u mnogo većem stupnju od životinja, barem prema pripovijestima klimatskih ludaka.

Da bi bili dosljedni u širenju svoga evanđelja o klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju, globalisti se moraju početi baviti problemom metana koji se emitira iz guzica ljudi, posebno u gusto nabijenim demokršćanskim enklavama gdje je koncentracija prdenja ljudi najviša.

Milijuni dolara troše se na istraživanje utjecaja prdenja životinja na okoliš, za koje vladini dužnosnici koji su povjerovali u klimatsku katastrofu tvrde da ona ima značajan utjecaj na zagrijavanje našeg planeta.

Čak i prije nego što je američka kongresnica Alexandria Ocasio-Cortez (AOC) uvela svoj takozvani “Green New Deal”, koji se odnosi na prdenje krava, Kalifornija je već uvela mjere usmjerene na ograničavanje uzgoja stoke na farmama mlijeka.

Demokratski zastupnik Ricardo Lara iz Bell Gardens, autor zakona o borbi protiv “kravljeg nadimanja i stajskog gnoja” u Kaliforniji, primorao bi kalifornijske farmere na prilagodbu svojih poslovnih planova kako bi smanjili količinu kravljih prdeža i stajskog gnoja za 40 posto prije 2031. godine radi ispunjavanja cilja – „hlađenje“ planeta.

Ljudi koji konzumiraju hranu koja je bogata vlaknima također su veći zagađivači od ljudi koji konzumiraju hranu sa malo vlakana.

Dakle, „ako je netko zagovornik zaštite okoliša“, tvrdi autor, tada bi on ili ona (ili ze) trebali konzumirati hranu sa manjom količinom vlakana, jer bi to „potencijalno moglo pomoći okolišu“.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Klimatski globalisti zaista više ne žele da jedete meso, o čemu svjedoči činjenica da deseci ljevičarskih kandidata za predsjednika na izborima u Americi 2020. godine ne mogu prestati o tome govoriti na svim svojim skupovima

Demokratski kandidati poput Kamale Harris i Bernie Sandersa žele da meso bude ograničeno na “vašem tanjuru” zbog navodnog “utjecaja na okoliš”.

Ali kako to da nitko od njih nikada ne spominje o utjecaju na okoliš i na “biljnu” alternativu mesu, koja je opterećena pesticidima, herbicidima i GMO (genetski modificirani organizmi)?

Glifosat, glavni aktivni sastojak Monsantovog herbicida Roundup, vjerojatno je najštetnija kemikalija na planeti.

Redovito se prska na genetski modificiranu soju, kukuruz i druge sastojke koji se koriste u proizvodima poput onih koje proizvodi tvrtka “Beyond Meat”.

Jednostavno korištenjem izraza “na bazi biljaka”, sva anti-mesna propaganda koja dolazi iz usta ljevičarskih kretena odjednom se shvaća kao zasluga i “rješenje” za nevolje “globalnog zagrijavanja” i “klimatskih promjena.”

Jedini problem jest da je “biljka” mnogo praktičnija za okoliš u odnosu na bilo što što proizlazi iz farmi.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

“Hoćete li podržavati promjenu prehrambenih smjernica u Americi, a zatim kako planirate implementirati promjene kako bi ljudi učinkovito promijenili njihovu prehranu?” – pitala je Caroline Coursant, odvjetnica iz New Yorka, na što je Kamala odgovorila:

“Dakle, odgovor je “da”, ali reći ću i ovo, ravnoteža koju ovdje moramo postići, iskreno, govori o tome što vlada može i treba učiniti oko stvaranja inicijativa, a zatim zabrane određenih ponašanja u društvu.”

Kamala je nejasno sugerirala da vlada treba izvršiti promjene bez da je zapravo izjavila da bi trebalo izravno ograničiti mogućnost da ljudi jedu meso, na što je voditeljica ponovno tražila da kaže podržava li ili ne promjenu prehrambenih smjernica u Americi.

“Ranije sam radila na ovom pitanju u prošlosti, a odnosi se i na svjesnost potrošača … Snažno vjerujem da je američki potrošač još uvijek bez informacija koje su mu potrebne i koje zaslužuje imati o tome što stavlja u svoje tijelo ili na sebe i zdravstvene posljedice tih stvari.”

Još jednom, nitko pa ni ona nije spomenuo ni koliko je tvornički uzgoj stvarni problem, a ne sama hrana. No, u svijetu liberalne razuzdanosti, prehrambena politika naizgled je toliko “crna i bijela” da se zapravo ozbiljno bavi proglašavanjem da je svo meso loše.

Ironija je u tome što, kad su u pitanju stvari poput rodne politike, liberali iznenada izjavljuju da je sve to “sivo područje” i da postoji neograničen broj spolova, ovisno o tome kako se ti pojedinci osjećaju u danu. Ali meso? Ne, sve je ono loše i treba ga zamijeniti hamburgerima na bazi biljaka.

Međutim, kad su u pitanju otrovi korišteni za uzgoj voljene “biljne” hrane, kao i tvornički uzgojeno meso i mliječni proizvodi, klimatska brigada ostaje posve tiha. To je zato što većina njih nema pojma o čemu pričaju, baš kao što zvuče pametno dok u javnosti predstavljaju mesni idiotizam u ime „spašavanja planeta“.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Pčele oprašuju 60 posto opskrbe hranom, a kad bi nestale, došlo bi do ekonomske i prehrambene katastrofe, tvrdi autor

Od 1972. godine divlje pčele u SAD-u smanjile su se za 80 posto, a domaće pčele za 60 posto

Albert Einstein rekao je da su pčele indikatorska vrsta. Njihov gubitak mogao bi značiti da se suočavamo s masovnim izumiranjem, čega se biolozi danas boje, napominje Kenneth Eade, autor knjige “Bless the Bees: The Pending Extinction of our Pollinators and What You Can Do to Stop It”.

To bi bilo šesto masovno izumiranje u povijesti. Pčele su odgovorne za oprašivanje 60 posto svjetske opskrbe hranom i 90 posto svih cvjetnica. Bez njih bi se ljudi suočili s gladovanjem. Bez pčela došlo bi do prehrambene i ekonomske katastrofe na globalnoj razini.

“Od 1972. godine divlje pčele u SAD-u smanjile su se za 80 posto, a domaće pčele za 60 posto. Epidemija među pčelama naziva se poremećajem kolapsa kolonija” – napominje autor te dodaje da su mogući uzroci paraziti, smanjenja obilnost i raznolikost divljih cvjetova, insekticidi i genetski modificirana hrana, koja stvara vlastite sintetičke pesticide, koji ubijaju pčele te druge vrste i njihova staništa.

Pčelarska praksa, poput uporabe antibiotika, prijevoza košnica na daleka mjesta za oprašivanje, hranjenje kukuruznim sirupom visoke fruktoze, kao i izloženost pčela elektromagnetskom zračenju, također bi mogli biti uzroci. Još se ne zna je li odgovoran neki od pojedinačnih uzroka ili njihova kombinacija.

“Nestajanje pčela i njihovih kolonija ne možemo zanemariti te treba raditi na istraživanjima koja bi pridonijela otkrivanju uzroka njihova izumiranja” – zaključuje.

(24sata.hr)

Istraživači sa Sveučilišta Harvard napravili su zanimljivo i veselo otkriće u pogledu vjetroelektrana, koje zapravo uzrokuju veće globalno zagrijavanje nego izgaranja fosilnih goriva

Dok neki za masovne vjetroelektrane neki kažu da su ti „obnovljivi“ izvori energije naša budućnost, dva naučnika sa Harvarda otkrila su da elise ovih masivnih metalnih čudovišta stvaraju veće zagrijavanja atmosfera nego elektrana na ugljen, kao jedan istaknuti primjer dobivanje energije iz fosilnog goriva za koju klimatski alarmisti tvrde da stvara globalno zagrijavanje.

Zapravo, vjetroturbine više “zagađuju” atmosferu toplinom od bilo kojeg izvora energije koji troši fosilna goriva koja se trenutno koriste, što samo pokazuje da je takozvana “čista” energija, barem u ovom slučaju, mit.

Objavljen u časopisu Joule, znanstveni rad je zaključio da, ukoliko bi svu električnu energiju u Sjedinjenim Državama proizvodile vjetroturbine, površina kontinentalnih država povećala temperaturu za šokantnih 0,24 Celzijevih stupnjeva.

Ta je brojka znatno veća od smanjenja temperature od 0,1 stupnja Celzijusa, koju klimatski fanatici žele postići „dekarbonizacijom“ elektroenergetskog sektora Amerike prije kraja ovog tekućeg stoljeća.

“Ako gledate u budućnost sljedećih 10 godina, vjetroelektrane će zapravo imati – na neki način – više utjecaja na klimu od ugljena ili plina” – kaže David Keith, profesor primijenjene fizike i javne politike na Harvardu, i jedan od dva koautora ove studije.

“Ako gledate u budućnost za sljedećih tisuću godina, tada će energija vjetra biti znatno čistija od ugljena ili plina” – dodao je u izjavi je.

Ako nam je preostalo manje od 12 godina prije nego što se svijet završi zbog globalnog zagrijavanja, tada vjetroelektrane nisu nikakav spas.

U najboljem slučaju, prelazak na vjetroelektrane sa fosilnih goriva će tek postati vidljiv na tempraturi nakon 100 godina – i tek nakon što planet prođe kroz masivno povećanje temperature u godinama prije.

Ako je upozorenje američke globalističke kongresnice Aleksandre Ocasio-Cortez (AOC) o tome kako će svijet nestati za 12 godina zbog „globalnog zagrijavanja“ zapravo istinito, onda to znači da vjetroelektrana neće raditi na spašavanju našeg planeta, čak i ako se cjelokupna infrastruktura za proizvodnju energije zamijeni u ovom trenutku vjetrelektranama.

“Naša analiza sugerira da – gdje je to izvedivo – možda ima smisla provoditi projekte dobivanja električne energije iz solarne energije i malo manje iz vjetra”, pažljivo je napomenuo Keith.

Ali čak i solarni paneli stvaraju zagrijavanje, i to sada znamo, iako na manjim razinama od vjetroelektrana.

Uprkos tome, oni su bolja opcija od vjetroelektrana, koje ne samo da štete naporima za „hlađenje“ planeta u kratkom roku, već i stvaraju bolest kod mnogih ljudi koji žive u blizini.

Kako ovo novo istraživanje objašnjava, kada vjetroelektrane izvlače energiju iz zraka, one učinkovito usporavaju vjetar, što mijenja “razmjenu topline, vlage i zamaha između površine i atmosfere”.

Iako je stupanj preko kojeg se to događa ovisi o stalno promjenjivim vremenskim i klimatskim obrascima, sasvim je prihvatljivo da energija vjetra teško može biti rješenje za globalno zagrijavanje za koje klimatski fanatici i dalje tvrde da jest.

“Na taj način stvaramo više zagrijavanja sa vjetroelektranama pokušavajući smanjiti globalno zagrijavanje”, napisao je jedan korisnik Twittera kao odgovor na vijest.

“A kažu da smo mi ljudi pametni?”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Već više od 60 godina, Nacionalna uprava za zrakoplovstvo i svemir (NASA) zna da su promjene koje se događaju u planetarnim vremenskim obrascima potpuno prirodne i normalne

Ali svemirska je agencija iz bilo kojeg razloga odlučila ne pustiti zavjeru o globalnom zagrijavanju da ustraje i širi se na štetu ljudske slobode.

Bila je to 1958. godina, da budemo precizni, kada je NASA prvi put primijetila da su promjene u solarnoj orbiti zemlje, zajedno s izmjenama osialnog nagiba Zemlje, odgovorne i za ono što su klimatski znanstvenici danas nazvali “zagrijavanjem” (ili “hlađenje”, ovisno o njihovoj agendi).

Ni na koji način, oblik ili forma ljudskog djelovanja ne zagrijavaju ili hlade planetu, i ljudi vozeći automobile ili jedući govedinu, drugim riječima.

No NASA do sada nije uspjela ispraviti svoja mjerenja i umjesto toga odlučila je sjediti u tišini i gledati kako liberalni globalisti izluđuju po svijetu stanovništvo o tome kako će “navodno svijet završiti za 12 godina” zbog previše uzgoja stoke koja prdi ili previše plastičnih slamki.

2000. godine NASA je na svojoj web stranici “Earth Observatory” objavila informacije o klimatskoj teoriji Milanković, otkrivajući da se planet u stvari mijenja zbog vanjskih čimbenika koji nemaju apsolutno nikakve veze s ljudskom aktivnošću.

No, opet, te informacije još uvijek nisu prešle u glavne tokove, nekih 19 godina kasnije, zbog čega su globlisti opsjednuti klimom sada počeli tvrditi da nam preostaje samo 18 mjeseci prije nego što planet umre od viška ugljičnog dioksida (CO2).

Istina je međutim mnogo više u skladu sa onim što je srpski astrofizičar Milutin Milanković, po kojem je nazvana Milankovićeva teorija o klimi, predložio o tome kako sezonske i zemljopisne varijacije sunčevog zračenja, koje su pogodile zemlju na različite načine i u različitim vremenima, su imale najveći utjecaj na promjenjive klimatske uzorke na Zemlji.

Najveći faktor koji utječe na klimu Zemlje je SUNCE

Što se tiče Zemljine kosine ili njezine promjene u aksijalnom nagibu, pri većim nagibima, zemaljska godišnja doba postaju mnogo ekstremnija, dok pri manjim nagibima postaju mnogo blaža.

Slična je situacija i za Zemljinu rotacijsku os, koja ovisno o tome koja je hemisfera usmjerena prema suncu tijekom perihelija, može uvelike utjecati na sezonske temperature između dviju hemisfera.

Na temelju ovih različitih varijabli, Milanković je uspio smisliti sveobuhvatni matematički model koji je sposoban izračunati površinske temperature na Zemlji i u prošlosti, a zaključak je jednostavan: Zemljina klima se uvijek mijenjala i konstantno je stanje fluksa i mi kao ljudska bića nismo krivi za to.

Kada je Milanković prvi put predstavio svoj model, bio je ignoriran gotovo pola stoljeća.

Zatim, 1976. godine, istraživanje objavljeno u časopisu Science potvrdilo je da je Milankovićeva teorija u stvari točna i da odgovara raznim razdobljima klimatskih promjena koja su se događala kroz povijest.

Godine 1982., šest godina nakon objavljivanja ove studije, Nacionalno istraživačko vijeće Nacionalne akademije znanosti SAD-a usvojilo je teoriju Milankovića kao istinu, izjavljujući da:

“… Orbitalne varijacije ostaju najdublji ispitivani mehanizam klimatskih promjena na vremenskoj skali od nekoliko desetaka tisuća godina i daleko su najjasniji slučaj izravnog utjecaja promjene insolacije na donjoj atmosferi Zemlje.”

Kad bismo sve to morali sažeti u jednu jednostavnu frazu, to bi bilo ovo:

“Najveći faktor koji utječe na vremenske i klimatske obrasce na zemlji je sunce, točka. Ovisno o položaju zemlje prema Suncu u bilo kojem trenutku, klimatski uvjeti će se drastično razlikovati, čak će stvoriti i drastične nepravilnosti koje prkose svemu što su ljudi mislili da znaju o tome kako Zemlja funkcionira.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Apsolutno nema načina da takozvane emisije stakleničkih plinova mogu izazvati zagrijavanje ili podići temperaturu Zemlje

To je fikcija koju šire tijela poput IPCC-a, a objavljuju je mainstream mediji poput BBC-a i CNN-a, a čak se podučava i u školama djeci koja u ništa ne sumnjaju.

Daleko je to sve od emisije stakleničkih plinova koji stvaraju toplinu, upravo je suprotno.

Što je u biti staklenički plin?

Vodena para čini 90% svih stakleničkih plinova. Kako nastaje? Odgovor: Kada infracrveno zračenje Sunca udari na površinu oceana, tekuća slana voda se isparavanjem pretvara u plin, vodenu paru. Isparavanje se hladi, a ne zagrijava – to zna svaki učenik 5. razreda osnovne škole.

Taj plin, ta vodena para, tada se konvekcijom podiže u visine i kondenzira u oblake. Oblaci se također hlade dok se raspršuju uslijed solarnog infracrvenog zračenja. Tada pada kiša, snijeg ili susnježica iz tih oblaka. Što je uobičajeno opažanje, ono najistaknutije ljeti?

Temperatura pada, kako se atmosfera brzo hladi. Dakle, ovdje vidimo da princip stakleničkih plinova dovodi do hlađenja na sve strane. Malo je iznenađujuće da ne čujemo izjave u medijima da se emisije vodene pare smanje.

Ono što je još ljepše jest da se slana voda oceana pretvara u slatku vodu da bi napunila naše rezervoare, jezera, rijeke i potoke, koji zauzvrat pronalaze svoj put do mora. Ovo je čudo vodenog ciklusa – zaista čudo pretvaranja vode u vino, slane vode u svježu.

Prijevoz brzo kvarljivih namirnica ovisi o hlađenju, bilo kamionom, zrakoplovom ili što je najvažnije kontejnerskim brodovima na moru. Što je glavno rashladno sredstvo?

To je ugljični dioksid koji ima najveći stupanj štetnosti od svih stakleničkih plinova.

Daleko od zagrijavanja planete, kao što pretpostavljamo da vjerujemo, da bistri bezbojni plin nije samo rashladno sredstvo, već je i vatrootporno sredstvo i rashladno sredstvo.

Ah! kažu neki fizičari, mudro kimnuvši glavom kažu da i ugljični dioksid apsorbira infracrveno zračenje. Na jeziku laika to znači da se ‘zagrijava’. Ali tada sve stvari ispod Sunca apsorbiraju infracrveno zračnje i zagrijavaju se osim tri stvari.

Dva osnovna plina iz atmosfere, dušik i kisik, prozirni su za infracrveno stanje, tako da se ne zagrijavaju infracrvenim zračenjem. Što je treća stavka, ako je netko može nazvati stavkom?

To je vakuum, to je ništa, ne može se ugrijati “ništa”, jer nema što za zagrijavanje.

Apsolutno je loše ne uzeti u obzir Ciklus vode, još je glupo zaboraviti ili pogrešno razumjeti Karbonski ciklus. Ugljični dioksid je hrana za zelene biljke na kopnu i moru.

Ne možemo živjeti bez kisika i zelenih biljaka i oceanskog planktona kojem je potreban ugljični dioksid kao hrana iz koje se kisik stvara kao nusproizvod pomoću fotosinteze.

Tretiranje ugljičnog dioksida kao zagađivača jedna je od najvećih pogrešaka koju je čovječanstvo moglo učiniti i učinilo je u ovih 30 ili više godina.

Doista, sav loš zrak u gradovima mogao bi se riješiti poticanjem zelenih površina, sadnjom više stabala.

Svi moramo razmišljati zeleno, istinski zeleno, a ne histerično i politički zeleno, što je sasvim druga vrsta “životinje”.

Priroda već ima uspostavljene sustave za proizvodnju slatke vode iz morske vode, Vodenog ciklusa.

Priroda već ima uspostavljene sustave za proizvodnju svježeg zraka iz lošeg zraka – Karbonski ciklus kroz fotosintezu. Dakle, ne trebamo spasiti planetu, jer planeta zna bolje od bilo kojeg klimatologa kako se spasiti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ako vjerujete pričama o klimatskim promjenama, možda biste pomislili kako se Zemljini ledenjaci tope

Ako vjerujete totalno u ovo klimatsko ludilo, možda biste pomislili kako će topljenje ledenjaka jednog dana poplaviti većinu planete. Ali najnovije istraživanje pokazuje da je Jakobshavn, nekad najbrže otapajući glečer na Zemlji, sada raste u veličini.

Više se ledenjak ne povlači u unutrašnjost, a nova mjerenja pokazuju da se Jakobshavnov ledenjak zgušnjava i napreduje prema oceanu.

Stručnjaci kažu da je sve veća veličina ledenjaka Jakobshavn posljedica hladnijih temperatura vode na tom području – a sada vjeruju da je prolazak toplijih i hladnijih morskih struja možda dio normalnog klimatskog obrazaca ove regije.

Dok su klimatski uzročnici pokušali ovu vijest napuhati kao zastrašujuću u mainstream medijima, izjavljujući kako rastući ledenjaci “nisu dobra vijest za čovječanstvo”, istina je da se većina aktivističkih luđaka klimatskih promjena toliko usredotočuju na pridržavanje službene priče, čak i kada postoje najočitije činjenice koje su pogrešno shvaćene da odgovar na njihovo klimatsko ludilo.

Grenlandski ledenjak zapravo raste

Istraživači su bili šokirani kada su otkrili da ledenjak Jakobshavn zapravo raste – svejedno, takav je nalaz u potpunoj suprotnosti sa službenom pričom o klimatskim promjenama.

Znanstvenici iz Sjedinjenih Država i Nizozemske udružili su se kako bi istražili to pitanje. A ono što su otkrili potkopava cijelu teoriju da se ledenjaci tope zbog klimatskih promjena.

Ledenjak Jakobshavn se topi u oceanu još od 1980-ih godina. Ova se činjenica već dugo pripisuje globalnom zatopljenju kao posljedica ljudskih aktivnosti, ali ono što su znanstvenici otkrili jest da su promjene temperature vode u sjevernom Atlantiku zapravo normalne.

Stručnjaci su to nazvali “Sjevernoatlantska oscilacija” (NAO) i kažu kako ta struja u područje donosi svakih 20 godina hladnije vode.

Prema njihovom istraživanju, NAO je donio nalet hladne vode iz Sjevernog Atlantskog oceana 2016. godine. Od tog vremena vode u blizini Jakobshavna bile su najhladnije od sredine 1980-ih. Tri godine zaredom, oceanske temperature u tom području ostale su hladne.

Iako znanstvenici i dalje upozoravaju da ove hladnije temperature neće trajati zauvijek, čini se da bi mogle trajati sljedećih 20 godina. Klimatski alarmisti tvrde da se ostali ledenjaci još tope, a oceanske temperature rastu, no nedavna istraživanja pokazuju da diljem svijeta raste 90 posto ledenjačkih tijela na Zemlji.

Glečeri nikamo ne idu

NASA-ine studije iz 2016. pokazuju da se na Antarktiku svake godine nakuplja sve više leda. Južni pol u prosjeku dobiva između 82 i 112 milijardi tona leda godišnje.

Kako izvještava Principia Scientific, NASA-ino je istraživanje pokazalo da “porast akumulacije snijega na Antarktiku koji je započeo prije 10 000 godina trenutno dodaje dovoljno leda kontinentu da bi nadjačao povećane gubitke svojih ledenjaka koji se prorjeđuju.”

Drugim riječima, na Antarktiku se nalazi toliko leda da čak nije ni važno da li se tope drugi ledenjaci. Vodeći autor studije Jay Zwally, glaciolog iz NASA-inog centra za svemirske letove Goddard u Greenbeltu u Marylandu, kaže da iako topljenje ledene mase može izgledati problematično u drugim područjima, čini se da Antarktika to jako dobro kompenzira.

“Dobra vijest je da Antarktika trenutno ne pridonosi porastu razine mora, već smanjuje razinu mora 0,23 milimetra godišnje”, komentirao je.

Klimatska znanost prepuna je istraživanja koja ignorira činjenice i brojke da bi održala službenu globalističku priču.

No kako pokazuje ovo nedavno istraživanje, problem globalnog zagrijavanja nije ono što se čini.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Znanstvenici su otkrili da su djeca koja su odrasla u zelenoj okolini imala 55% manji rizik od razvoja mentalnih poremećaja kada su jednom postali odrasli

Ugodnom šetnjom po prekrasnom, mirnom parku ili šumom možete ublažiti stres

Ali jeste li znali da zelene površine i šume nude dugoročne pogodnosti za vašu djecu?

Prema studiji, djeca koja odrastaju igrajući se na zelenim prostorima imaju manji rizik od razvoja mentalnih poremećaja kasnije u životu.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences Sjedinjenih Američkih Država (PNAS), a proveli su ga istraživači sa Sveučilišta Aarhus u Danskoj.

Zeleni prostori odnose se na otvorena područja koja predstavljaju temeljnu sastavnicu svakog urbanog ekosustava.

Sljedeće javne površine smatraju se zelenim prostorima: parkovi, sportski tereni, šuma, prirodne livade, močvarna područja i drugi ekosustavi.

Ove zelene urbane zone olakšavaju tjelesnu aktivnost i opuštanje. Stabla u zelenim prostorima nude mnoge prednosti, kao što su proizvodnja kisika i filtriranje štetnog onečišćenja zraka poput čestica u zraku.

Gradski parkovi i vrtovi su ključni za hlađenje gradova. Ovi prostori također nude sigurne rute za pješačenje i vožnju bicikla u svrhu prijevoza. Osim toga, vrtovi i parkovi funkcioniraju kao javna mjesta za fizičku aktivnost, rekreaciju i socijalnu interakciju.

Zeleni prostori važni su za cjelokupno zdravlje. Prema nedavnim procjenama, faktori kao što su fizička neaktivnost, koja je povezana sa nedostatkom šetnje i nedostatkom pristupa rekreacijskim područjima, čine najmanje 3,3 posto globalnih smrtnih slučajeva.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da preko 450 milijuna ljudi diljem svijeta ima mentalni poremećaj, a očekuje se da će se taj broj povećati.

Zeleni prostori i mentalno zdravlje

Za studiju su znanstvenici koristili satelitske podatke prikupljene od 1985. do 2013. godine kako bi mapirali prisutnost zelenih površina oko domova gotovo milijun Danaca.

Istraživači su zatim usporedili svoje podatke s rizikom od razvoja jednog od 16 različitih mentalnih poremećaja, poput depresije, u odrasloj dobi kod tih građana.

Otkrili su da su djeca koja su odrasla u zelenijoj okolini imala 55% manji rizik od razvoja mentalnih poremećaja kada su jednom odrasla, čak i nakon što su napravljene prilagodbe za druge rizične čimbenike kao što su obiteljska anamneza mentalnih poremećaja, socioekonomski status i urbanizacija.

Istraživači su također otkrili da zagađenje zraka, infekcije, buka i loši socioekonomski uvjeti povećavaju rizik od razvoja mentalnog poremećaja.

S druge strane, rezultati drugih istraživanja upućuju na to da više zelenih površina na lokalnom području poboljšava socijalnu koheziju i povećava razinu fizičke aktivnosti pojedinaca.

Zeleni prostori također pomažu u poboljšanju kognitivnog razvoja djece. Socijalna kohezija, tjelesna aktivnost i kognitivni razvoj su čimbenici koji značajno utječu na mentalno zdravlje pojedinca.

Engemann je rekao da njihov skup podataka pokazuje kako se rizik od razvoja mentalnog poremećaja postupno smanjuje što ste dulje okruženi zelenim prostorom od rođenja do dobi od 10 godina starosti.

Engemann je dodao da sve veći broj znanstvenih podataka sugerira da prirodna okruženja imaju sve veću ulogu u mentalnom zdravlju.

Istraživači se nadaju da će im istraživanje pomoći da shvate važnost postojanja zelenih površina i njezine koristi za širu populaciju.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Isti ti znanstvenici zagovaraju klimatsku agendu smanjenja plina CO2 u atmosferi, da bi se time smanjio utjecaj “globalnog zatopljenja”, sada potiču sadnju šuma kojima treba taj isti CO2 iz atmosfere za rast i razvoj

Najbolji način da se klimatske promjene zadrže pod kontrolom jest sadnja stabala na uništenim šumskim područjima veličine Sjedinjenih Država, tvrde znanstvenici, jer bi se tako neutralizirale dvije trećine emisije plinova koji zagrijavaju planet, a za koje je odgovoran čovjek.

Tom Crowther, profesor u Crowther Labu, istraživačkoj skupini na Sveučilištu ETH Zürich, pozvao je stotine tisuća ljudi koji su ove godine izostajali iz škole ili s posla kako bi se pridružili rastućem pokretu za borbu protiv klimatskih promjena da počnu saditi stabla ili financirati takve akcije.

“Svako drugo rješenje za klimatske promjene zahtijeva od svih nas da promijenimo svoje ponašanje ili nam treba odluka političara koji možda vjeruje, a možda i ne vjeruje u klimatske promjene, ili je to znanstveno otkriće koje još nemamo”, izjavio je za Reuters.

“Ovo nije samo naše najmoćnije rješenje – ovo je rješenje u kojemu svi možemo sudjelovati”, istaknuo je.

Studija Crowther Laba

Sadnja drveća kako bi se upila četvrtina ugljikovog dioksida ambiciozan je cilj, kazao je Crowther dodavši da se to može postići ako se uključe svi oni koji su zabrinuti zbog globalnog zatopljenja.

Znanstvenici Crowther Laba objavili su u četvrtak prvu studiju o tome. Studija objavljena u stručnom časopisu Science analizirala je maksimalnu količinu ugljikovog dioksida koja se može upiti ako se na sva dostupna degradirana šumska područja ponovno posadi drveće.

Najbolja mjesta za obnovu šuma nalaze se u tropima zbog brzine kojom drveće ondje raste.

Na internetskoj stranici Crowther Laba nalazi se globalna karta sa savjetima o tome koju vrstu drveća saditi i koliko ih se može uzgajati u vrtovima.

Aktivizam za zaštitu okoliša

Tropi su izgubili 12 milijuna hektara šumskog pokrova 2018. većinom zbog požara i krčenja kako bi se napravile poljoprivredne površine, što je četvrti najviši godišnji gubitak od 2001., otkako se vodi evidencija, objavio je Global Forest Watch.

Aktivisti za zaštitu okoliša kažu da vođenje brige o postojećim šumama i obnova degradiranih šuma sprječava poplave, skladišti ugljikov dioksid, ograničava klimatske promjene i štiti bioraznolikost.

Diljem svijeta prostire se 5,5 milijardi hektara šume.

Mnoge države već su se obavezale na pošumljavanje u skladu s programom Bonn Challenge dogovorenim u Njemačkoj 2011.

Ovaj program predstavlja napor na globalnoj razini da se do 2020. obnovi 150 milijuna hektara iskrčenog i uništenog zemljišta, a do 2030. trebalo bi se obnoviti 350 milijuna hektara.

Program Bonn Challenge odobren je i proširen u tzv. njujorškoj Deklaraciji o šumama na UN-ovom sastanku o klimi 2014. godine.

Novi-Svjetski-Poredak.com