Tisuće ljudi okupile su se u nedjelju na jednom od najvećih prosvjeda na japanskom otoku Okinawi u posljednja dva desetljeća protiv američkih vojnih baza nakon opetovanih incidenata, a istodobno je organiziran sličan prosvjed ispred parlamenta u Tokiju

Prosvjednici, kojih bi, prema očekivanjima organizatora, trebalo biti 50.000, posebice su ljuti zbog posljednja dva incidenta: ubojstva mlade Japanke i nesreće pod utjecajem alkohola za koje su osumnjičeni civilni zaposlenik u američkoj vojnoj bazi i marinac.

Američki predsjednik Barack Obama, koji je u svibnju sudjelovao na summitu G7 u Japanu, izrazio je “duboko žaljenje” zbog smrti Rine Shimabukuro.

Ovaj prosvjed ugrožava planove za preseljenje američke zračne vojne baze iz Futenme u Henoko na sjeveroistočnom dijelu arhipelaga. Baza Futenma, koja se nalazi u gradu Ginowanu, trebala bi se premjestiti u manje naseljeno priobalno područje otoka, no stanovnici Okinawe više ne žele nikakve baze na svom teritoriju.

Sjedinjene Države i Japan dogovorili su 1996. zatvaranje baze u Futenmi nakon što su tri američka vojnika silovala 12-godišnju Japanku, što je izazvalo masovne prosvjede protiv američke nazočnosti.

Arhipelag Okinawu nakon Drugoga svjetskog rata okupirali su Amerikanci, a 1972. ponovno je vraćen Japanu. Na otočju boravi 50.000 Amerikanaca, uključujući 30.000 vojnika i civila zaposljenih u američkim bazama.

Međutim, prisilni suživot ne funkcionira najbolje pa ondje ne živi puno lokalnog stanovništva. Stanovnici smatraju da prisutnost tolikog broja američkih vojnika na otočju otvara vrata kriminalu, osobito silovanjima.

Prošlog mjeseca uhićen je 32-godišnji američki civilni zaposlenik u američkoj vojnoj bazi pod sumnjom da je ubio 20-godišnju Japanku.

No podsjetimo se da kada su zadnji Japanci prosvjedovali protiv americkih baza na svom teritoriju srucio se bozji gnjev na njih u obliku tsunamija.
 
(index.hr)

Otok Okinawa u Japanu, odmah sjeverno od Tajvana, odavno je već “vruća točka”  tajne dugovječnosti

On je bez premca po svojem zdravlju, duhovnosti i spoju uma i tijela. U stvari, Okinawa je među prvima u svijetu stanovnika.

To nisu bilo kakvi prosječni stari ljudi. Ovdje na Zapadu, povezujemo starost s jadom, bolom u zglobovima, demencijom i staračkim domovima, ali na otoku Okinawa, stogodišnjaci su sretni i iznenađujuće neovisni.

Bolesti poput Parkinsonove, Alzheimerove bolesti, autizma, raka, dijabetes i bolesti srca se ne pojavljuju kod ovih ljudi, barem ne do 90. godine!

Zanimljivo je da, kada je Okinawa uklonila iz svog društva životne stilove i obrede i usvojila američki ili zapadni način života, njihova dobna granica je počela biti paralelna sa onom građana SAD-a.

Što je točno njihova tajna? Iako geni igraju ulogu, čini se da životni stil ima najveći doprinos. U 2000. godini, objavljena je studija o nekim fascinantnim činjenicama o dugovječnosti:

1. Biljna prehrana

Okinawa je lijep tropski otok (koji pomaže svačijem raspoloženju), ali postoji još veća tajna njihova uspjeha. Budući da su biljke bliže ekvatoru, gdje šteta sunca može biti veća, da bi se zaštitile one proizvode veće količine fitokemikalija i antioksidansa da bi preživjele.

Ove hranjive tvari ne samo da štite biljke od sunčevih zraka, već i od životinja i insekata također. Te fitokemikalije zapravo uklanjaju slobodne radikale i eliminiraju upale iz našeg tijela! Građani Okinawe jedu i do 10 porcija voća i povrća dnevno – sve organsko!

2. Ograničeni na ne-životinjske proteine

U Okinawi, populacija slijedi prehranu na biljnoj bazi, i sami uzgajaju vlastitu hranu. Njihova prehrana se temelji 80% na biljnoj bazi sa 20% rezerviranih za ribu i, povremeno, svinjetina, ako postoji poseban obred. Također, meso je bez antibiotika, hormona i okrutnost koje postoje na Zapadu u tvorničkim farmama.

3. Prehrana bogata flavanoidima (estrogenim tvarima iz hrane) i dobrim mastima

Oni jedu prirodne žitarice, korjenasto povrće, slatki krumpir, lisnato zeleno povrće, i tone ne-GMO fermentirane soje (90% je GMO soje u SAD-u).

Hrana kao što je miso, lan, ili tempeh su izvrsni za jetru i menopauzu. Žene doživljavaju menopauzu, naravno, uz manje komplikacija.

Druga tajna je gorka tikva ili Goya. Kao što naziv implicira, to je vrlo gorka dinja! Sadrži vitamine B skupine, vitamin C, kalcij, magnezij, cink, fosfor, željezo i beta karoten.

Sadrži fitonutrient koji se zove karantin i spoj koji oponaša inzulin – polipeptid P, koji uzrokuje nižu razinu šećera u krvi i može biti lijek za dijabetičare.

4. Kalorijska ograničenja

Oni prakticiraju tehniku ​​pod nazivom Hara Hachi Bu, gdje se oni ne prejedaju.

U prijevodu to znači 8 dijelova od 10, što znači da prestaju jesti kad su 80% puni. Kalorijsko ograničenje je sporna tema, ali istraživanja su pokazala da ograničenje, bez pothranjenosti, može proizvesti mjerljive prednosti i potencijalnu dugovječnost.

Jer jedna stvar, vi ćete izgubiti na težini, i to je dobra stvar za većinu Amerikanaca i Europljana. Kalorijska ograničenja također aktiviraju autofage, što je proces u kojem se starije, mrtve stanice gutaju i očiste od strane drugih stanica kako bi tijelo radilo u tip top formi.

Ako je tijelo neučinkovito kod uklanjanja starog otpada, onda ta prljavština može dovesti do neurodegenerativnih i srčanih bolesti. Druge studije ukazuju na “hormeze”, što znači da se potiče korist od niskog intenziteta bioloških stresora.

Ova teorija predlaže da kalorijski ograničena dijeta izaziva imunološki sustav i povećava obrambeno stanje zbog izazivanja male količine stresa koji dovodi do uključivanje gena dugovječnosti kroz znanstveno dokazanu epigenetiku (neki geni su isključeni i uključuju se na temelju prehrane, okoliša, misli, itd).

5. Dnevna tjelovježba

Oni prakticiraju svakodnevno vježba koje ne samo da su korisne za tijelo, već i um, isto tako. Znaš kako se divno osjećati kada završite neki sportski trening ili sat joge?

Zamislite da to radite svaki dan sporijim tempom, u otočnom okolišu. Većina ljudi prakticira Tai Chi, karate, vrtlarstvo, ples, jogu, ili borilačke vještine, za koje se zna da spoja um i tijelo u više duhovni proces.

Isto tako, nitko ne puši! Oni također imaju mali postotak oboljelih od osteoporoze (ne, oni ne piju puno mlijeka, koje ne zaustavlja osteoporozu), jer oni jedu više biljaka koje su pune kalcijem! Oni tada za sveukupno zdravlje kostiju aktiviraju vitamin D i provodeći vrijeme na suncu.

6. Pozitivan stav

Kad istraživanja, Okinavci su dosljedno dobivali više ocjene u borbi protiv stresa i stresnim situacijama, kao i na njihov ukupni pogled na život. Na otoku oni uživaju u sporijem tempu života i bliskom zajedništvu. Laboratorijski rezultati pokazuju nisku razinu homocisteina, upalne aminokiseline prisutne u onih s bolestima srca. Stanovnici Okinawe imaju 80% manji rizik od srčanog udara!

7. Usko povezane zajednice

Mi smo društvena bića kojima je potrebna ljubav i podrška od prijatelja i najmilijih. Do 80% starijih ljudi na Okinawi žive sami ili sa supružnikom, no oni nikad ne odustaju od njihove povezanosti sa društvenim centrima i sudjelovanja u igrama, sportovima ili zajedničkim vježbama.

Takve društvene skupine se zovu Moai skupine. Na Okinawi, starenje se gleda s poštovanjem, a stari ljudi i dalje pomažu u funkcioniranju zajednice.

8. Pronaći “Ikigai”

Ikigai znači “tvoj cilj.” Umirovljenje je strani pojam na Okinawi. Njihovo uvjerenje je da treba učiniti život vrijednim življenja, bez obzira to koliko ste stari. Vi pomažete drugima i nastavljate uvijek tražiti ponovne misije.

9. Njegovanje duhovnosti

Duhovnost, ne religija, je glavni dio života u Okinawi. Postoje jutarnji rituali, meditacijske skupine, te nastavak osjećaja pripadnosti grupi koja radi zajedno kako bi postigla nešto više od njih samih. Oni ne srame glazbe ili plesa i vjeruju da to budi dušu.

10. Istočni i zapadni medicinski pristup

Za razliku od razmišljanja na Zapadu gdje postoji pilula za svaki simptom, naporan rad kojim se postiže zdravlje se često izbjegava, Stanovnici Okinawe kombiniraju oba aspekta kako bi se postigli sveukupno zdravlje.

Oni također upotrebljavaju šamanske iscjeliteljske prakse, duhovnost i neke zapadne metode također. Oni vjeruju u vitalnost i zdravlje ljudi njihovih sela. Posebno, starije žene igraju aktivnu ulogu kao i vjerski vođe i duhovni šamani u selima. Drevno bilje poput onih koje se koriste u Ayurvedi i tradicionalnoj kineskoj medicini se koriste u svakodnevnom životu. U stvari, kurkuma se konzumira u velikim količinama (uglavnom u čaju) i cijenjena je po svojim antioksidansima i detoksifikaciji jetre jetre.

Mi bi svi mogli naučiti neke lekcije načina života od mudrih i nježnih ljudi sa otoka Okinawa u Japanu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ne obole svi pušači od raka zar ne?

‘New England Centenarian Study’, znanstvena je studija koju je napravilo bostonsko državno Sveučilište suradnji s najpoznatijim genetičarima i gerontolozima SAD-a. Pokazala je su kako najstariji ljudi na svijetu uopće nisu bolovali od bolesti tumora, raka, kardiovaskularnih i dišnih bolesti iaako su pušili cigarete – sve one dostupne na tržištu i to u razdoblju većem od 50 godina, i u količini koja je mnogima nevjerojatna!

Naime, većina stogodišnjaka je pušila čak do 60 cigareta dnevno, a bili su posve zdravi. Studija je pokazala kako se najviše ljudi koji su doživjeli starost preko 100 godina okuplja na japanskom otoku Okinawa, a najzanimljivije od svega je to što je više od polovice ispitanika uživalo duhanske proizvode u ogromnim količinama i do 60 cigareta dnevno.

Međutim, kako masovna propaganda kaže kako pušenje duhana i duhanskih proizvoda izaziva rak, znanstvenici su ovu šokantnu pojavu objasnili genetskim sklopom koji ih je od raka očuvao. No, lažu li nas u vezi crnih pušačkih pluća ?

Priča o stogodišnjacima koji puše najbolje je “sjela” forenzičaru koji je ustvrdio da su crna pušačka pluća – mainstream laž. Forenzičar Michael Tsokos je za njemački ZDF dao opširan intervju u kojem je potvrdio da crna pušačka pluća koja nam se prikazuju sa svih strana uopće ne postoje.


’Ne, ne postoje crna pušačka pluća, njih ne možemo vidjeti nakon što otvorimo pluća pušača. Naravno, postoji određeni pigment, mi eventualno možemo vidjeti antrakozu (gljivična infekcija), kod ljudi koji su cijeli život živjeli pored auto ceste, no ako je netko pušio čak i dvije kutije cigareta dnevno, mi to ne možemo vidjeti na tkivu pluća, rekao je Tsokos i dodao da ne želi tvrditi kako cigarete ni u kojem slučaju i kod nikoga ne mogu uzrokovati rak samo želi upozoriti da onakva pluća kakva nam prezentiraju kao’pluća pušača’ zapravo ne postoje.

O nepostojanju crnih pušačkih pluća je govorio i dr. Jan Zeldenrust, nizozemski patolog, koji je za vladu svoje zemlje ispitivao učinak pušenja na ljude, od 1951-1984. U intervjuu koji je dao 80-tih godina 20. stoljeća, Zeldenrust rekao je slijedeće:

‘Nikada nisam mogao na plućima vidjeti razlike između onih koja pripadaju pušačima i nepušačima, jedino što mogu razaznati je razlika između zdravih i bolesnih pluća. Jedina crna pluća sam vidio kod rudara iz ugljenokopa, nikada kod pušača.’

Također, dr. Duane Carr, profesorrica kirurgije na Sveučilištu Tennesseeja izjavila je kako ‘pušenje ne uzrokuje nikakvu promjenu u boji tkiva’, dok je dr. Victor Buhler, patolog zaposlen u bolnici St. Joseph u Kanzas Citiyu objasnio kako je na tisuće pregledanih tkiva pluća koje je pregledao čak i mikroskopom bilo nemoguće utvrditi razliku je li netko pušač ili pak nije.

Sheldon Sommers upravitelja patološkog laboratorija u bolnici Lenox Hill u New Yorku, također tvrdi da nije moguće okom ili mikroskopom razlikovati pluća pušača od onih koje ima nepušač. Dodao je da crna pluća ipak postoje, međutim ona nastaju kao posljedica ugljena a s obzirom da cigarete ne donose čestice ugljena u pluća, to nije ni moguće.

Je li pušenje baš toliko štetno kako nam kažu, ili je u pitanju opet neka farmaceutska smicalica, zaključite sami, no činjenica je da od raka pluća ne umiru samo pušači, kako se to dosta promovira u javnosti. Primjerice, Japan i Grčka imaju najveći broj odraslih pušača na svijetu, ali također i najmanji broj oboljelih raka pluća, i to nasuprot Amerike, Australije, Rusije i nekih zemlja u Južnom Pacifiku koje imaju najmanji broj odraslih pušača na svijetu ali imaju i najveći broj oboljelih od raka pluća.

I ne, ne tvrdimo da je pušenje zdravo nego da je propaganda protiv ‘pušača’ možda ipak malo pretjerana s obzirom da je to isto pušenje nekada bilo na jednak način, tako udarno i propagirano, a farmaceutska industrija zarađuje u oba slučaja.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Za stanovnike Okinawe, otočja koje se nalazi izmedu Japana i Tajvana, nije neobično doživjeti 90. ili 100. godinu života. Ovo područje, gdje je prosječna zivotna dob 82 godine, i sluzbeno je proglaseno svjetskim područjem dugovječnosti

Okinawa ima najvise stogodisnjaka na svijetu. Mnogi znanstvenici proučavali su ovaj svjetski fenomen na najsiromasnijem području Japana, kako bi otkrili čemu stanovnici Okinawe mogu zahvaliti dugovječnost. Studije su donosile različite zaključke, ali neupitno je da je devet dolje nize navedenih činjenica ono sto ih čini kroz cijeli zivot vitalnima i zdravima te zahvaljujući čemu dožive duboku starost.

1. Prihvaćaju ikigai (radost življenja i smisao života)

Ikigai znači živjeti život punim plućima, dosegnuti maksimum u fizičkom i mentalnom smislu. Stanovnici Okinawe radost življenja osjete svakodnevno.

2. Na stolu uvijek imaju puno povrća

Prehrana stanovnika Okinawe u najvećoj mjeri bazira se na namirnicama biljnog porijekla. U velikim količinama jede se slatki krumpir i povrće gorkastog okusa Goya, koje je prebogato antioksidansima i vrlo učinkovito kod snizavanja razine sećera u krvi. Meso, svinjetina koju uzgajaju na otoku i jedu je isključivo kuhanu, rezervirana je samo za specijalne prilike, a i onda se poslužuje u malim količinama.

3. Vrtlare

Gotovo svaki stanovnik Okinawe ima svoj vrt – izvor svakodnevne fizičke aktivnosti koja umanjuje stres. Vrt ima i svoju drugo dobru stranu – izvor je svjezeg povrća iznimno vaznog u prehrani otočana.

4. Jedu puno soje

Neki znanstvenici vjeruju da ključ dugovječnosti otočana nije zapisan u genetskom kodu več u prehrani koja uključuje i puno proizvoda od soje poput tofua i miso juhe. Soja je jedan od izvora flavonoida, prirodni polifenola koji mogu pomoći u prevenciji srčanog udara te kod nekih tumora poput raka dojke. Fermentirani proizvodi od soje odrzćavaju zdravom crijevnu mikrofloru i opčenito dobro djeluju na probavni sustav.

Jede se i puno ribe i morskih plodova. Riba osigurava velike količine omega-3 i nezasićenih masnih kiselina.

I sto got jeli otočani se drze metode koju nazivaju hara hachi bu – jesti do 80-postotne popunjenosti želuca.

5. Održavaju Moai

Stanovnici Okinawe drze se tradicije i udružuju se u tzv. Moai, zajednicu koja ima osigurava sigurnu mrežu ljudi, utociste koji će im u slučaju potrebe pruziti financijsku i emocionalnu potporu. Imajući u vidu da ce uvijek u teškim životnim trenucima netko stati uz njih, to im ulijeva povjerenje i sigurnost i u tako postavljenom drustvenom umrežavaju stres je sveden na minimum.

6. Uživaju na suncu

Redovito izlaganje suncu dovodi do stvaranja vitamina D u organizmu sto tijelo održava zdravim i potiče jačanje kostiju. Vitamin D je bitan za kosti jer pomaze tijelu da apsorbira kalcij. S obzirom da svi na Okinawi dio dana prevedu u aktivnostima na otvorenom, organizam je tijekom cijele godine opskrbljen optimalnom razinom vitamina D.

7. Uvijek su aktivni

Stanovnici Okinawe, pa i oni najstariji, aktivni su šetaci i vrtlari. U svojim kućanstvima imaju vrlo malo namjestaja: i tijekom objeda sjede na strunjačama na podu. činjenica da se u taj položaj moraju spustiti i po nekoliko desetaka puta dnevno, pa onda i ustati, osigurava im snagu i ravnotežu tijela, a što ih u poznim godinama štiti od opasnih padova i lomova.

8. Uzgajaju ljekovito bilje

Đumbir, kurkuma i mugwort (Artemisia vulgaris) samo su neke od ljekovitih biljaka koje rastu u svakom vrtu na otoku najdugovječnijih ljudi. Stanovnici ih koriste svakodnevno i time preventivno djeluju na razne bolesti. Liječnicima idu jako rijetko.

9. Imaju stav

život ljudi na Okinawi nije lagodan. Velika većina stanovnistva bavi se poljoprivredom i ribarstvom, no težak i mukotrpan život nikada im ne ugasi životnu radost. Njihov je stav da sve teške trenutke treba pospremiti u ropotarnicu povijesti i uživati u malim i jednostavnim stvarima. I u poznoj životnoj dobi oni znaju kako ostati simpatičan, zanimljiv i zadržati mlade ljude u svom društvu.
 

 
(net.hr)

Dok Sjedinjene Države nastavljaju sa provokativnim akcijama u Južnom kineskom moru, vrijedi se zapitati: Što bi se dogodilo kada bi došlo do vojnog sukoba između Washingtona i Pekinga

Novi izvještaj RAND korporacije uspoređuje vojne sposobnosti dviju zemalja u deset različitih područja

Izvještaj “Amerika-Kina, krajnji rezultat: vojne snage, geografski položaj, napredak vojne moći od 1997. do 2017″, na kome je radilo 14 analitičara, fokusiran je isključivo na vojnu moć, ignorira politička pitanja, i bavi se hipotetičkim scenarijem – vojnom akcijom kod otoka Sprete i kineskom invazijom na Tajvan.

Napad Kine na zrakoplovnu vojnu bazu

Kina je 1997. godine imala vrlo malo kratkodometnih balističkih raketa, a danas oko 1.400. One lako mogu oštetiti američku vojnu bazu Kadena na japanskom otoku Okinawa.

“Žestok napad bi mogao onesposobiti bazu na nekoliko tjedana”, navodi se u izvješću i dodaje da bi se time veoma povećala distanca koju bi američke zrakoplovne snage morale prijeći. One bi bile primorane da operiraju iz Aljaske, Guama ili s Havaja, što bi Kini osiguralo mnogo više vremena da se pripremi za obranu.

Odnos američke i kineske zrakoplovne moći

Peking je drastično unaprijedio sposobnost svojih zrakoplovnih snaga, modernizujući polovicu svojih borbenih aviona, čime su mogućnosti dviju snaga skoro jednake, s minimalnom prednošću za Ameriku.

Kada bi Kina izvršila invaziju na Tajvan, američkim vojnim snagama bi bilo potrebno najmanje sedam dana da adekvatno odgovore iz svojih baza. U slučaju duže operacije, Amerika bi bila u prednosti, ali bi njene kopnene i pomorkse snage bile u većoj opasnosti, navodi se u izvješću.

Prodiranje u američki zračni prostor

Kina danas ima oko 200 raketnih sustava zemlja-zrak, kao i poboljšane obrambene radarske sustave, tako da bi američka avijacija imala mnogo poteškoća u slučaju invazije na Tajvan.

Međutim, u slučaju vojne akcije kod otoka Sprete, američke zrakoplovne snage bi bile u prednosti, s obzirom da se arhipelag nalazi oko 1.280 kilometara od kineskog kopna.

Napad na kinesku avio – bazu

Amerikanci bi imali određenu prednost u ratu za Tajavan, a značajnu u ratu za Otočje Spratly, zahvaljujući dalekodometne raketama. Međutim, ta prednost je kratkotrajna zbog ograničene količine dotičnog naoružanja, navodi se u izvješću.

Napad na američke pomorske snage

U slučaju borbi u Južnom kineskom moru, Washington bi se svakako oslonio na svoje nosače aviona, ali bi mu veliku prijetnju predstavljao veliki razvitak kineskih protivpomorskih raketa.

Ti nosači aviona bi mogli uspješno da se brane, ali SAD bi morale i da se natječu protiv uznapredovanom kineske obavještajne službe, nadzora i špijunskih podmornica.

Napad na kineske pomorske snage

Kako se navodi u izvješću, u borbi za Tajvan kineske snage bi pretrpjele značajne gubitke, koje bi najvjerojatnije oslabile organizaciju desantnih trupa. Međutim, Kina je od 1997. značajno poboljšala vlastite kapacitete za borbu protiv podmornica i brodova.

Američki svemirski sustavi

Washington je poboljšao svoje svemirske sustave od 2002. godine, pa je u mogućnosti da onesposobi neprijateljske satelite, dok se može poslužiti i raketama za obaranje špijunskih satelita, a u izvješću se spominju i laserski sustavi koji bi mogli naškoditi kineskom svemirskom programu.

Kineski svemirski sustav

Prijetnja po američke komunikacijske satelite je “žestoka”, uzimajući u obzir ispitivanja protusatelitskih raketa koje Peking izvodi od 2007. godine. Posjedovanje ruskih sustava za onesposobljavanje satelita treba još više da brine Washington, navodi se u izvješću.

Cyber ​​rat

Zbog sofisticiranih američkih cyber sustava i Američke agencije za nacionalnu sigurnost (NSA), Washington bi imao prednost u cyber ratu tijekom okršaja. Međutim, obje strane bi dočekalo nekoliko značajnih iznenađenja. U izvješću se također navodi da se SAD žestoko oslanjaju na nepouzdane internet mreže, u koje bi lako mogli prodrijeti neprijateljski hakeri.

Nuklearna stabilnost

Iako je Kina poboljšala nuklearni arsenal nakon 1997. godine, i dalje je daleko od efikasnosti i brojnosti koju posjeduje SAD. Samim tim, autori izvješća daju prednost Washingtonu u odnosu 13:1.

Zaključak

Izvješće predviđa da bi razvitak kineske vojne moći mogao dovesti do pada utjecaja američkih snaga na Pacifiku. Peking bi, hipotetički, mogao se “domoći određenih ciljeva bez poraza američkih snaga”. Uz znatne gubitke obiju strana, Amerika više ne bi dominirala Pacifikom kao nekada.
 

 
(sputniknews.com,youtube/uredio:nsp)

Japan je od 09.03.2011. do 12.03.2011. bio izložen sinkroniziranom napadu HAARP sustava. Prvo je izazvan jaki potres magnitude 7.2 po Richteru s epicentrom 413 km sjeveroistočno od Tokia 09.03.2011. u 02.45h UTC (11.45h po lokalnom vremenu) s hipocentrom na dubini od 32km.

Potres nije izazvao nikakva oštećenja. Zatim je 11.03.2011. u 5.46h UTC (14.46h lokalno) izazvan razoran potres jačine 9 po Richteru 373km sjeveroistočno od Tokija na istoj dubini kao i prvi potres (32km).

Drugi potres je uzrokovao tsunami i oštečenje nuklearnih reaktora u Fukushima I nuklearnoj elektrani uzrokujuči curenje radioaktivnog materijala i njegovo širenje cijelim Japanom i Tihim oceanom.

Prve procjene govore o desecima tisuća poginulih i nestalih, uglavnom kao posljedica tsunamija. Procjenjuje se da će japansko gospodarstvo pretrpjeti gubitak od nekoliko stotina miljardi eura.

S obzirom na količinu radioaktivnosti i širenje radioaktivnosti iz nuklearne centrale smatra se da je ovo nakon Černobila največa svjetska nuklearna katastrofa. Analizirajuči zbivanja koje prenose svjetski mediji, moja sumnja je da je Fukushima I elektrana doživjela istu sudbinu kao i Černobilska elektrana, ako ne i goru i da je večina prastarih reaktora pred topljenjem jezgre.

Iako se Japan nalazi blizu takozvanog Pacifičkog Kruga Vatre (granica tektonske ploče Tihog oceana) u kojem se događa i preko 80% svih potresa na svijetu i prirodna pojava potresa je sasvim moguća, postoje indicije koje ukazuju na to da su ovi potresi u Japanu bili umjetno izazvani tzv. HAARP sustavima. Pa idemo redom nabrojati sve indicije.

Indicije o namjernom izazivanju potresa u Japanu

Jaka aktivnost Gakona HAARP sustava
Tijekom tri dana (09.03, 10.03. i 11.03.2011.) zabilježena je jaka aktivnost na indukcionom magnetometru smještenog blizu američke HAARP postaje na Aljasci (Gakona). Ovaj instrument bilježi fine varijacije magnetskog polja uzrokovanog strujama u ionosferi. Činjenica je da prije i poslije potresa nije bilo ovakve aktivnosti.

Smatra se da HAARP sustav (više o ovom sustavu ovdje) izaziva ovakve poremećaje u ionosferi te da mora djelovati više sati, jedan ili više dana prije na određeno mjesto prije nego što izazove micanje tektonskih ploča koje mogu uzrokovati potres. Mnogi mediji su pogrešno prenijeli podatak da je indukcioni magnetometar smješten na Sveučilištu u Tokiju, a činjenica je da ovaj uređaj napravljen na Sveučilištu u Tokiju i instaliran na Aljasci unutar HAARP postrojenja. Največa nelogičnost u ovim podacima je besmislenost da bi eventualni počinitelji javno objavili svoje zločinačko djelovanje.

Slike s indukcijskog magnetometra smještenog u HAARP postrojenju na Aljasci od 07.03 do 15.03.2011:

 
Čudne karakteristike potresa
Oba izazvana potresa (09. i 11. ožujka 2011) su nastala na maloj dubini i spadaju u kategoriju takozvanih plitkih potresa koji su najrazorniji. Wikipedia navodi da je ovo najčešća vrsta potresa. Potresi se inače mogu pojaviti i na dubinama i do preko 300km. Smatra se da svi potresi izazvani HAARP sustavom imaju malu dubinu hipocentra.

Vrlo je intrigantna činjenica da oba potresa imaju istu dubinu hipocentra koja je relativno plitka što daje indikaciju da su možda umjetno izazvani, s tim da je potres od 11.03 bio možebitno ‘korigiranje’ jačine i lokacije prvog slabijeg potresa od 09.03. Ovo se može uočiti na gornjim slikama magnetometra kad se aktivnost HAARP sustava dodatno pojačala 10.03. oko 08.00h UTC vremenu ‘pripremajuči’ teren za glavni udar.

Potres na Haitiju 2010.g. je imao slične karakteristike kao i ovaj japanski potres: mala dubina (13km) i jaka aktivnost zabilježena na Gakona magnetometru.

Razorni japanski potres od 11.03.2011. je trajao neobično dugo. Svjedoci kažu i preko par minuta što je vrlo neobično iako ne i nemoguće kod prirodnih potresa. Neobično dugo trajanje potresa se isto može smatrati kao indicija koja govori u prilog djelovanju HAARP sustava.

Neobično vrijeme prije potresa
Svjedoci su prijavili čudno vrijeme neposredno prije potresa. Prema svjedočenju izvjesnog Jamesa iz Tokia neposredno prije potresa padala je kiša iako na nebu nije bilo oblaka. Izjavio je da je temperatura naglo narasla te je imao osječaj da ga je uhvatila groznica te osječaj težine i pritiska. Ljudi su počeli paničariti i prije samog potresa. Neobične vremenske anomalije prije samog potresa su jaka indicija da se radi o djelovanju HAARP sustava. Najčešće su zabilježene pojave neobičnih duga (Sichuan China 2008).

Stare snimke japanskog neba dokazuju HAARP aktivnost: oblaci se pravilno formiraju u skladu s HAARP frekvencijama

Plačeni provokatori
Na forumu abovetopsecret.com i youtube.com te sličnim forumima koji raspravlju o mogućem HAARP djelovanju na Japan, vrlo je jaka navala plačenih dežurnih provokatora koji neumorno napadaju HAARP tezu i spamaju ‘thread’ tako da se čovjek vrlo lako izgubi u mnoštvu gluposti. Nadalje, osim ovih provokatora, velika je navala pobornika teorije da solarna aktivnost može uzrokovati potrese (teza zastupljena u filmu 2012), zatim su se u priču umiješali zagovaratelji teze o utjecaju kometa Elenin ili samog mjeseca koji se nalaze na putanjama ‘bliskim’ Zemlji. Pošto sve svemirske snimke pa i podatke kontrolira jedan izvor (NASA), moje mišljenje je da su ovo namjerno plasirane dezinformacije s pravim tajmingom koje upravo potvrđuju HAARP teoriju.

Informacije o ucjeni Japana
Benjamin Fulford je Kanađanin koji je dugo godina bio japanski izvjestitelj za razne magazine (Forbes). 2005.g počinje karijeru nezavisnog novinara i objavljuje knjige, a od 2007.g. dobiva japansko državljanstvo. Biva tužen i osuđen za širenje ‘lažnih informacija’ jer u svojim knjigama tvrdi da su SAARS i AIDS umjetno stvoreni virusi, smatra da je 9/11 napad na WTC tornjeve unutarnji posao američke vlade, smatra da je HAARP američko vojno oružje koje je odgovorno za potrese u Kini, Haitiju, Čileu i ostale stvari provokativne prirode.

Benjamin Fulford 2008.g objavljuje video klip u kojem eksplicitno kaže da je u razgovoru s bivšim japanskim ministrom financija saznao da je Japan ucijenjen da se pokori željama zapadne bankarske elite. Kao sredstvo ucjene se spominjala mašina za izazivanje potresa i to posebno potresa koji bi mogli razoriti nuklearne centrale u Japanu.

Mislim da je Benjamin Fulford sumnjivog kredibiliteta i to najviše zahvaljujući tome što mu se podmetale razne dezinformacije što je poseban oblik specijalnog psiho-socijalnog rata protiv onih koji govore istinu (diskreditacija). Međutim, bez obzira na sve, ako se usporedi današnji razvoj događaja u Japanu s obzirom na nuklearnu katastrofu i ono što se govori u ovom video klipu, mislim da ima dovoljno razloga za opravdanu sumnju, što pak navodi na zaključak da se Japan ‘odmetnuo’ od politike koju je ‘trebao’ provoditi po nalogu svjetskih močnika. U nastavku teksta ću navesti dokaze ovog ‘zastranjivanja’ japanske politike.

Alex Collier je stari ufolog koji isto zastupa kontroverzne teze koje su u suprotnosti s ‘mainstream’ istinom. Indikativan je isječak iz njegovog predavanja održanog 1995. godine u kojem kratko kaže da če dio Japana biti potopljen, ali ne prirodnim silama, već na umjetan način od strane tzv. NWO-a.

Iako obe individue imaju problema s kredibilitetom, činjenica je da se nedavni potres u Japanu može uklopiti u njihova ‘proročanstva’.

Kineski sindrom
Svaka veća nuklearna nesreća u nuklearnim elektranama namjerno je izazvana. Najpoznatija havarija se dogodila 1972.g. u američkoj državi Pensilvaniji u elektrani Three Mile Island kada je zbog ‘kvara’ ispuštena velika količina radioaktivnog materijala. Netom prije nesreće snimljen je poznati film s Jane Fonda nazvan Kineski Sindrom koji se upravo bavi temom nesreće u nuklearnoj elektrani, a ime filma se zasniva na bojazni da bi nesreća u nuklearnoj elektrani mogla doslovno probiti tunel kroz zemljinu površinu sve do Kine koja se nalazi na suprotnoj strani svijeta. Ovo je bila koordinirana akcija sijanja straha od nuklearne energije.

Nakon ove nesreće kao odgovor na ovakve i slične krize osnovana je američka agencija FEMA (Federal Emergeny Agency). Istovremeno na krilima ove nesreće sedamdesetih godina po cijelom svijetu je naglo niknuo pokret zelenih koji su se navodno borili za zaštitu okoliša, a glavna meta su im bile nuklearne elektrane.

Kasnije se ispostavilo da su moćni bankarski i naftaški lobiji financirali i osnovali GreenPeace i ostale pokrete ‘zelene akcije’ kako bi u startu napali razvoj nuklearnih elektrana. Razvoj nuklearnih elektrana je naročito bio jak u Njemačkoj i Francuskoj nakon velikih umjetno izazvanih naftnih šokova koji su enormno poskupili cijenu energije i doveli ove dvije moćne zemlje na rub krize.

Danas smo svjedoci kako se organiziraju ogromni prosvjedi kad se nuklearni otpad transferira između Njemačke i Francuske. Zbog ogromnog pritiska Njemačka koja je peti najveći potrošač električne energije na svijetu koja trenutno 23% svojih potreba za električnom energijom zadovoljava iz nuklearnih elektrana biva prisiljena 2000. godine donijeti plan o zatvaranju svih nuklearnih elektrana do 2025.g., dok istovremeno mora uvoziti do 2/3 primarnih energetskih sirovina (nafta, plin) što je u principu čini državom koju je lako kontrolirati što je u biti i cilj svjetskih močnika koji kontroliraju naftnu i plinsku industriju.

S druge strane Francuska zadovoljava 77% svojih potreba za električnom energijom iz nuklearnih elektrana te ima vrlo unosne buduće poslove u Italiji i Finskoj za gradnju novih nuklearnih elektrana. S obzirom na japansku nesreću pitanje je da li će svi poslovi biti realizirani.

Nuklearna elektrana u Černobilu je napajala rusku verziju HAARP postaje Duga-2. 1986.g. biva uništena namjernom diverzijom ili vanjskim napadom te ispušta ogromne količine radiokativnog materijala. Okarakterizirana je kao najgora nesreča nuklearne elektrane u svijetu.

Iz svega je jasno da jaki naftno-plinski lobi želi kontrolirati sve države na svijetu pomoću energije kao svojevrsnog sredstva za ucjenu. Činjenica da je gospodarski razvoj pojedine zemlje uvjetovan dostupnošću i cijenom električne energije, a svaka naftna kriza (Libija 2011) i rast cijene nafte čine državu ranjivom i izloženoj potencijalnoj krizi.

Iako proizvodnja električne energije iz nuklearnih elektrana ima očiglednih nedostataka (slaba iskoristivost radi parne turbine koja je srce sustava, komplicirana, skupa i duga izgradnja, te problem deponiranja nuklearnog otpada) činjenica da je u konačnici dobivena energija mnogo jefitnija i dapače ekološki prihvatljivija nego energija dobivena vađenjem, transportom, preradom i korištenjem fosilnih goriva. Stoga je jasno da je nuklearna energija ‘glavni neprijatelj’ današnjih močnika koji drmaju svijetom kontrolirajuči cijenu i dobavljivost nafte i plina.

Gledano iz ovog konteksta može se zaključiti da bi namjerno izazivanje havarije u japanskoj nuklearnoj elektrani djelovanjem HAARP sustava pogodovalo današnjim strukturama moći.

Fukushima I nuklearna elektrana koja je danas u ruševinama kao posljedica potresa, izgrađena je sedamdesetih godina po nacrtu General Electric američke kompanije u vlasništvu Rockefellera s uglavnom američkim General Electric reaktorima (6 reaktora). Fukushima II nuklearna elektrana koja je svega 11km daleko od Fukushima I nuklearke nije pretrpjela nikakava oštečenja iako je defacto na istom području. Svi reaktori u Fukushima II elektrani su japanskog porijeka izgrađeni početkom osademsetih godina. Iako su reaktori u Fukushima II noviji i jednu generaciju ‘napredniji’ od reaktora u Fukushimi I, vrlo je sumnjiva činjenica kako su dvije skoro slične elektrane doživjela različita oštečenja iako su locirane na istom području (jedna pred totalnim kolapsom, a druga netaknuta).

Dapače, ako se pažljivo pogleda mapa nuklearnih elektrana u Japanu, može se uočiti da je epicentar potresa bio najbliži nuklearnim elektranama Fuskuhima i Oganawa. Oganawa je moderna elektrana koja je bez problema pretrpila potres s manjim oštečenjima, dok je kompleks u Fukushimi I jedan od najstarijih, stoga ne čude velika oštečenja. Može se reći da je odabir epicentra potresa bio nemilosrdno precizan.

Japan je treći na svijetu po proizvodnji električne energije iz nuklearnih elektrana s kojima pokriva oko 34% ukupne potrošnje. Japan ima 55 nuklearnih reaktora. Zadnjih 40 godina od 1970.g. Japan nikada nije proglasio nuklearnu krizu sve do najnovijeg potresa 11.03.2011.g. Japanci su bili svjesni opasnosti od potresa, stoga su pažljivo gradili elektrane s pojačanim sigurnosnim mjerama. Dokaz njihovih mjera opreza je duga 40-godišnja povijest nuklearne energije bez večih incidenata. Sama ova činjenica baca još jaču sumnju na mogućnost namjerne diverzije u Fukushima nuklearnoj elektrani.

Iako je vrlo teško špekulirati, nameće se opravdana sumnja da je potres namjerno tempiran da pogodi staru Fukushima I elektranu koja je najvjerovatnije imala poznate konstrukcijske greške (možda čak i namjerno ugrađene s američkim reaktorima i cijelom konstrukcijom elektrane dizajniranom u General Electric laboratorijima) u smislu izazivanja nuklearne katastrofe.

Borba za Okinawu
Najvažnije pitanje je zašto bi Amerikanci ili bilo tko drugi imao koristi izazvati ovakav razoran potres u Japanu. Danas u večini medija Japan i SAD se deklariraju kao partneri i saveznici. Japan je logistički pomagao invaziju SAD-a na Afganistan i Irak. Jake su i gospodarske veze između Japana i SAD-a. Na otoku Okinawa se nalaze brojne američke baze s ukupno 50000 američkih trupa, a Japan uživa vojnu zaštitu SAD-a pod takozvanim ‘nuklearnim štitom’.

Međutim, iza ove idile krije se i jedna mračna strana koja ima svoj začetak od bacanja atomskih bombi na Nagasaki i Hiroshimu 1945.g. Pred kraj Drugog Svjetskog rata Japan se htio predati, međutim vodstvo SAD-a na čelu s Eisenhowerom se oglušilo na japanske zahtjeve. Imali su jasan cilj da bace atomsku bombu na Japan kako bi idučih pedeset i više godina mogli sijati strah takozvanim hladnim ratom i držati cijeli svijet pod kontrolom sijajuči strah od nuklearnog sukoba. Največi problem je bio što atomska bomba nije billa spremna na vrijeme, stoga je bilo potrebno umjetno produžiti rat kako bi se dobila prilika za bacanje bombe i kako bi opravdali bacanje atomske bombe.

Pomračeni vojni umovi su isplanirali invaziju na otok Okinawa, znajuči da će ova samoubilačka misija koštati mnogo života američkih vojnika. Operacija Okinawa se provodila od travnja do lipnja 1945, a rezultat je bio gubitak oko 100.000 japanskih života i 50.000 života američkih vojnika. Iako je cijeli Japan bio temeljito bombardiran, samo Nagasaki i Hiroshima koji nisu imali nikakvo vojno značenje su ostali pošteđeni. Nažalost početkom kolovoza 1945.g. Nagasaki i Hiroshima bivaju izbrisani s površine zemlje. Počinjen je najveći zločin u povijesti čovječanstva koji je odnio preko 300.000 života. Ovo je podrobno opisano u tekstu Eustace C. Mullins pod nazivom Why Hiroshima Was Destroyed – The Untold Story.

Kad se Japan predao bio je prisiljen potpisati tajne ‘sporazume’ s američkom vladom u kojem se Japan odriče suverentita nad svojim teritorijem. Jedna od stavki ovog ugovora je omogučavala SAD-u intervenciju u Japanu u slučaju građanskih nemira. Danas je Japan prisiljen ne samo tolerirati američke baze na svom teritoriju (ukupno 13 baza s oko 50000 trupa), uplovljanje američkih brodova na nuklearni pogon u japanske teritorijalne vode, nego je prisiljen i plačati sve troškove američkih baza na svom tlu. S obzirom na drakonske uvjete ovog sporazuma te na osjetljivost japanske javnosti u svezi stradanja u Hiroshimi i Nagasakiju, sasvim je razumljivo da se isti držao tajnim.

Novinar vodečih japanskih novina “The Mainichi Shimbun” Takichi Nishiyama je osuđen 1978.g. za odavanje državne tajne jer je 1971.g. objavio tajne odredbe prije spomenutog američko-japanskog vojnog pakta. Vlada SAD-a je početkom 2000.g. deklasificirala neke tajne dokumente koji su pomalo otkrivali postojanje te pravu narav američkog-japanskog pakta. Izvjesni stariji japanski diplomat je priznao da je lagao na suđenju novinaru Takicihiju potvrđujuči postojanje pakta.

Slijedom svih događanja raspoloženje japanske javnosti se drastično promijenilo prema američkoj vojnoj prisutnosti na japanskom tlu te je 2009.g. na izborima pobijedila Demokrarska Partija Japana (DPJ), na čelu s budućim premijerom Yukio Hatoyama koja je obečala zatvaranje američke baze Futenma na otoku Okinawa. Premijer Hatoyama je ozbiljno shvatio posao, te je angažirao ministra vanjskih poslova Katsuya Okada da istraži postojanje tajnog američko-japanskog vojnog pakta, te da pokrene pregovore s Amerikancima o razmještanju njihove baze s Okinawe. Ovo je bila velika pljuska Amerikancima i ugrožavanje njihove vojne prisutnosti na zapadnom Pacifiku odnosno u području Kine, Koreje, Tajvana i Japana.

Vojna nazočnost Amerikanaca je imala deklarativnu svrhu obrane Japana i politike zastrašivanja (Kine). Međutim, svi vojni analitičari se slažu da američke vojne formacije prisutne u japanskim bazama nisu predviđene za obranu nego za invazije tipa Vietnam, Irak ili Afganistan. Premijer Hatoyama je gradio politiku japanske vlade na jačanju i harmoniziranju veza s Kinom i Korejom upravo radi smanjenja potrebe jake vojne pristunosti i tenzija.

Japan godišnje izdvaja oko 2.2 miljardi dolara godišnje za troškove američkih baza na svom teritoriju. Bivša vlada Liberalne Demokratske Partije (LDP) je na kraju svog mandata (8/2009) potpisala sporazum kojim se Japan obvezao financirati premještaj 8000 američkih vojnika u Guam bazu s oko 6 miljardi dolara. Nadalje bivša vlada LDP-a se obvezala financirati preseljenje Futenma baze na novu lokaciju na otoku Okinawa (Henoko) s oko 11 miljardi dolara. Japan je s 13 miljardi dolara financirao američke ratne ‘napore’ u Iraku i Afganistanu, te je slao svoje pomorske snage kao logističku potporu operacijama u Afganistanu i Iraku. Postoji anegdota da je George W. Bush Japan smatrao bankomatom za koji ne treba PIN broj. Na temu ovog sramotnog i ponižavajučeg položaja Japana u odnosu na SAD, Gavan McCormack je napisao knjigu: “Client State: Japan in the American Embrace”

Može se zaključiti da Japan nije američki saveznik već američki rob. Sve ovo se moglo preokrenuti 2009.g. dolaskom na vlast DPJ stranke na čelu s Hatoyamom. Međutim, Amerikanci su novog premijera izložili nevjerovatnom diplomatskom pritisku koji je kulminirao posjetom državnog sekretara SAD-a za obranu Roberta Gatesa Japanu u studenom 2009.g. koji je otvoreno ucjenio japansku vladu prijeteči ozbiljnim posljedicama ako se ne ispoštuju dogovori bivše japanske vlade.

Diplomatski pritisak nije bio dovoljan, već se Hatoyami namješta financijski skandal te biva prisiljen dati ostavku u lipnju 2010.g. Japan preuzima Naoto Kan (isto iz DPJ stranke) koji odmah zaoštrava sukobe s Kinom nepotrebnim hapšenjem kineskog ribara blizu spornog Senkaku otočja. Američka provokacija Sjeverne Koreje koja je kulminirala sjevernokorejskim bombardiranjem otočja Yeonpyeong 23.11.2010.g. isto ide u pravcu američke politike dizanja vojne napetosti s Kinom, kako bi se pasivizirao Japan.

Iako su Amerikanci promijenili ‘potencijalno opasnog’ premijara Hatoyamu, zbog masovnog i hrabrog otpora jadnih stanovnika Okinawa otočja koji svakodnevno organiziraju proteste protiv američke vojne nazočnosti, ni dan danas Japan nije počeo provoditi premještaj baze Futenma i gradnju nove baze Henoko. Raspoloženje japanske javnosti je izrazito negativno prema Amerikancima i njihovoj vojnoj nazočnosti na japanskom tlu, kako zbog nepotrebnih i skupih davanja za vojsku tako i zbog eventualne sumnje da Amerikanci imaju nuklearno oružje u svojim bazama.

Zaključak je da je Japan postao prava ‘odmetnuta’ nacija. Revoltirani i ogorčeni japanski narod više neće trpjeti američku čizmu što je i pokazao na izborima 2009.g. S obzirom da Amerikanci imaju jaku potrebu za vojnom nazočnošću u blizini Kine i Sjeverne Koreje, blizu svoja dva ‘dežurna’ neprijatelja, a u svrhu izazivanja tenzija, pa čak i rata, SAD nikako neće dopustiti da im Japan izmakne kao ‘vojna baza’. Sasvim je onda logično da se pošalje jasna ‘poruka’ japanskom vodstvu i narodu kakve su moguće posljedice neposluha, stoga gledano iz ovog konteksta, namjerno izazivanje potresa 11.03.2011.g. s HAARP ili nekim drugim sustavom je itekako moguća.

Dvije riječi o nafti, nuklearnoj energiji i alternativnim izvorima energije

Nafte ima u izobilju
Največa brižljivo skrivana tajna vladajučeg establishmenta je porijeklo nafte. Danas se nafta smatra fosilnim gorivom čije su svjetske zalihe ograničene. Teorija koja je stara preko 100 godina kaže da je nafta produkt tisučgodišnjeg taloženja organskih ostataka (životinje), odnosno organskog porijekla. Ova teorija je bila dobro pripremljena laž Rockefellerovih i ostalih močnika u posjedu naftnih kompanija koja im je omogućavala izazivanje raznih naftnih šokova, kriza i umjetnih nestašica, a u svrhu podizanja cijene nafte i vlastitog bogaćenja.

Činjenica je da je nafta anorganskog porijekla. Nafta se non stop obnavlja ispod zemljine površine (neki je smatraju i limfnim sustavom Zemlje) i može se naći praktično bilo gdje u svijetu ako se dovoljno duboko buši. Više o ovome Leroy Fletcher u kratkom intervjuu i kratkom isječku iz Ruba Znanosti. Svi ratovi, jad i bijeda ljudi uzrokovani potragom za naftom su nažalost samo posljedice okrutne politike naftnih lobija koji u svrhu vlastitog bogaćenja ne prezaju gaziti preko tisuća ljudskih života, a u stanju su falsificirati cijela područja znanosti na način da se pojedine znanstvene teme pretvaraju u crkvene dogme.

Bez obzira na činjenicu da nafte ima u izobilju, ne slažem se s njenom upotrebom jer mislim da su njeni produkti i sama eksploatacija previše toksična kako za ljude tako i za okoliš (plastika kao največi neprijatelj modernog čovjeka).

Nuklearna energija je možda trenutno najčistija energija
Nuklearna elektrana se oslanja na izum parne turbine iz 1712.g. Umjesto sagorijevanja drva ili ugljena za grijanje parnog kotla koristi se proces atomske fisije (cijepanja jezgre) atoma. Apsurdno je da se moderna kvantna tehnologija cijepanja atoma koristi za pokretanje parne turbine koja ima vrlo malu iskoristivost. Utjecaj nuklearne elektrane na okolinu je trostruk: deponiranje radioaktivnog otpada, mogućnost topljenja jezgre odnosno efekt prljave bombe s širenjem radijacije (kao danas 3/2011 u Japanu), te zagrijavanje vode iz obližnje rijeke ili mora u sekundarnom krugu reaktora.

Bez obzira na ove očite nedostatke, ako se modernim dizajnom eliminira eventualna mogučnost topljenja jezgre (core meltdown), nuklearna energija je jeftina i ekološki puno prihvatljivija nego energija dobivena korištenjem nafte, plina ili ugljena. Eksploatacija nafte i plina čini ogromnu štetu okolišu. Sama eksploatacija i transport troši ogromne količine energije s velikom mogučnošču zagađenja okoliša (Exxon Valdez oil-spil). Prerada i pretvorba je neefikasna i štetna za okoliš. Nisam pobornik nuklearne energije, ali činjenica je da danas najjače gospodarske zemlje imaju relativno visoki udio nuklearne električne energije:

Francuska 77%, Ukraine 46.7 %, Sweden 42.6 %, South Korea 34.0 %, Japan 24.0 %, Germany 23.5 %, United States 19.3 %, Russia 15.7 %, Canada 14.4 % i China 2.0%.

Alternativna energija
Budućnost čovjeka je vezana za tzv. alternativnu energiju. Mislim da neće doći do pravog razvoja ljudskog društva sve dok se večina potreba za energijom ne podmiri iz tzv. alternativnih obnovljivih izvora energije. Pod alternativnim izvorima ne smatram energiju vjetra i sunca već energiju iz prostora za koju danas ne postoji jedinstven termin pa se ponekad naziva Zero Point energy, Orgon, Eather i slično. Činjenica je da je Tesla prvi pronašao način kako crpiti ovu energiju iz prostora.

Danas postoje mnogi priznati istraživači (John Bedini, Tom Bearden) koji su uspili rekonstruirati uređaje koji naizgled daju više energije na izlazu nego što dobivaju, prividno rušeči pravilo o očuvanju energije, a u biti rade na principu korištenja energije iz prostora. Činjenica je da su danas mnogi zakoni i cijele grane znanosti falsificirane ili samo djelomično točne, te nisu u stanju objasniti cijeli spektar naizgled čudnih zbivanja oko nas. Stoga svima onima otvorenog uma, željne znanja, ali i učestvovanja u izgradnji vlastitog izvora energije preporučam da se ostave nebitnih stvari i da se udruže u potrazi za rješenjima alterntivnih izvora energije.

Upravo velike nesreće, kao ovaj potres u Japanu jasno daju indiciju kako je vrlo teško preživiti običnom čovjeku kad ostane bez servisa moderne civilzacije (struja, voda, komunalije). Stoga toplo preporučam forume: http://www.energeticforum.com, http://www.overunity.com i http://www.e-vozila.com/forum/index.php

Zaključak

Japan se nalazi na trusnom području kraj Pacifičkog Kruga Vatre i konstatno je izložen potresima. Najteži potres je pretrpio 1923.g. (Kanto potres) kada je poginulo oko 145.000 ljudi. U novijoj povijesti najteži potres je bio 1995.g. u Kobeu kad je poginulo 5500 ljudi. Na godišnjoj bazi Japan pretrpi u prosjeku sedam potresa. Gledano iz ove perspektive, sasvim je nerazumno najnoviji japanski potres od 11.03.2011.g. okarakterizirati kao namjerno izazvan događaj. Međutim, poznavajuči mentalitet močnika iz sjene koji danas vladaju svijetom i naslučujući kojim arsenalom oružja raspolažu (HAARP), mislim da je opravdano sumnjati da je i ovaj potres namjerno izazvan.

O izjavama tipa: ova katastrofa nikome ne odgovara, pa nisu toliko okrutni ili slično neću ni raspravljati. Činjenica je da se radi o strukturama i centrima moći koji rade van bilo kakve kontrole. Mislim da uništenje Japana uveliko odgovara ovim mračnim centrima moći. Isti pomračeni umovi su izazvali potres u Haitiju, ubojstvo poljskog predsjednika i vlade, eksploziju naftne bušotine u Meksičkom zaljevu i slične grozote, tako da se ovaj japanski potres uklapa u nastavak iste okrutne politike.

Što kazati na kraju. Vrlo je teškom običnom čovjeku vidjeti sav taj užas i katastrofu koji trpe naša brača i sestre u Japanu. Indicije i sumnje da je ova katastrofa namjerno izazvana samo povečava frustraciju. Međutim, mislim da je bitno uvijek tražiti istinu bez obzira na sve. Nadam se da će jednog dana odzvoniti mračnim umovima koji traže profit i uživaju u izazivanju tuđe nesreće.
 

 
(mandrilo.com,youtube.com/uredio:nsp)