Engleska crkva je izričito zabranila biskupima da se ispričavaju žrtvama seksualnog zlostavljanja kako bi se izbjegle tužbe

Prethodno još javno neobjavljen dokument upućen je biskupima u kojem ih se upozorava da daju samo djelomične isprike ili nikakve isprika, žrtvama seksualnog zlostavljanja.

Pravni savjetnik pod oznakom “strogo povjerljivo”, cirkulira među starijim biskupima, govoreći im da “izražavaju žaljenje” žrtvama spolnog zlostavljanja samo pomoću odobrenog teksta.

The Telegraph izvještava da smjernice koje su napisane još u 2007. godini i na kraju izmnjenjene prošle godine – upozoravaju biskupe da budu oprezni kod susreta sa žrtvama licem u lice i uvijek da to učine nakon pravnog savjeta.

Dokument govori o “nenamjernom učinku prihvaćanja pravne odgovornosti” zbog seksualnog zlostavljanja u okviru svoje biskupije i upozorava ih da se izbjegnu “nehotice” popuštanju krivnji.

U dokumentu se kojeg su vidjeli novinari lista The Telegraph i potvrdili pravnici, savjetuje se da biskupi koristite “pažljiv pristup” i “učinkovitu ispriku”, bez omogućavanja da žrtva dobije naknadu za proživljene strahote.

Žrtve seksualnih zlostavljanja su rekle da je Crkva pokazala kulturu poricanja, nepoštenja i “zatamnjenja” seksualnih zločina na načine koji su pojačali bol žrtava i na kraju se nisu uspjeli uhvatiti u koštac sa korijenima crkvenog zlostavljanja.

“Pristup žrtvama je često korporativni model i taj dokument podržava to – to pokazuje da crkva na svojem čelu ima odvjetnike i osiguravatelje, i dobivate dojam da su ti ljudi zapravo njihovi gospodari.

“Biskupija ima puno poštovanja za svoga biskupa, a biskup posjeduje hrpu odvjetnika.”

“Crkva će reći ‘naše ruke su vezane’, ali oni plaćaju ljude koji su vezali njihove ruke.”

“Oni bi trebali reći da moraju zaustaviti ovu glupost, ali oni peru ruke poput Poncija Pilata.”

“Svaki dio ove spone (biskupi, odvjetnici i osiguravatelji) peru ruke od svakog kaznanog djela.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Zadnja stvar koju diktatorat u najavi želi je da ima potpuno informirano i svjesno stanovništvo. Što manje ljudi znaju, manju će im muku kasnije predstavljati

U tih nekoliko riječi imate razlog (A) zbog koga je “obrazovni” sustav napravljen u svom sadašnjem obliku, i (B) zbog čega on stvarno uništava znanje ili ga barem sputava.

Znanje se ne može uništiti, ali se može držati podalje od ljudske svijesti. Sustav “obrazovanja” i zakoni koji se na njega odnose su odlični instrumenti indoktrinacije djece i omladine od najranijeg djetinjstva kako bi oni vidjeli svijet u skladu sa reptilskim zlokobnim planom.

Nastavnici su poput doktora i odvjetnika, jer odlaze u centre za obuku nastavnika gdje ih indoktriniraju nakon godina i godina indoktrinacije tijekom školovanja u školama, fakultetima i sveučilištima. Ukoliko se nastavnici potčine zahtjevima sustava u pogledu onoga kako i što treba naučiti đake, bivaju nagrađeni radnim mjestom, obično doživotnim i mogu čak postati i ravnatelji ili sveučilišni profesori.

“Obrazovanje” vam daje sistemsku verziju stvarnosti – financije, politiku, povijest, medicinu, mogućnosti i sve to zajedno.

Ako li samo zaljuljaju čamac neovisnom mišlju i ohrabre đake da sve dovode u pitanje, o Bože, to će biti loš potez u njihovoj karijeri. Isto vrijedi i za učenike i studente koji ubrzo naučiti ukoliko daš sustavu ono što želi čuti, dobivaš dobre ocjene, a ukoliko ne, pa, nećeš ih imati. Ispiti nisu test inteligencije, već poslušnost statusu quo. Mom sinu, Jamieu, rečeno je da će, ukoliko dovede u pitanje službenu verziju o “globalnom zagrijavanju” pasti na ispitu. Pokori se … znaš da je to najpametnije.

Zatvorenici lijeve hemisfere

Jedan od glavnih ciljeva sustava “obrazovanja” je da zarobe ljude u kraljevstvo njihove lijeve hemisfere mozga, “serijski procesor” koji konstruira stvarnost u nešto što porazuma postojanje “vremena”, strukture i komunikacije putem jezika, kao što sam već spominjao. Lijeva polutka je više od bilo čega drugog odgovorna za konstruiranje verzije stvarnosti koju danas doživljavamo kao “ljudski život”.

Mnogo puta sam govorio na Sveučilištu u Oxfordu, da budem precizniji na Oksfordskoj uniji, debatnom društvu osnovanom 1823. godine i rasadniku mnogih vodećih političara tijekom posljednjih 185 godina. Pet britanskih premijera potječu s Uniona – William Gledstoun, Lord Selisberi, Herbert Askvit, Harold McMillan i sotonitički ubojica djece Edward Hit – kao i dug popis vladinih ministara i ostalih političara, uključujući Benazir Buto, bivšu premijerku Pakistana na koju je izvršen atentat.

Ona je bila predsjednik Unije 1977. godine. Unija je privlačila vodeće britanske političare svog vremena da sudjeluju na njezinim debatama, a također i visoke dužnosnike i moćnike iz drugih zemalja, uključujući: američke predsjednike Reagana, Nixona i Cartera; bivšeg državnog tajnika i frontmena Iluminata Henryja Kissingera, kao i Roberta Kennedyja, ubijenog brata JFK-a. Južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu, Majka Tereza, Dalaj Lama, Michael Jackson, pa čak i žabac Kermit pojavili su se u tim debatama.

Posljednji put kada sam tamo govorio 2008. godine, od mene su tražili da prezentujem informaciju o tome kako nekolicina njih kontrolira toliko nas težeći ka globalnom fašističkom diktatoratu. Bilo je tamo nekih otvorenih ljudi koji su se pojavili na raspravi, ali, ponovo sam shvatio, kao što je to bilo i svaki drugi put na Oxfordu ili Cambridgeu, da je intelekt, sam po sebi, zatvor za Um.

“Obrazovni” sustav je ustremljen na intelekt i samo na njega.

Društvo je strukturirano tako da zarobi svijest – fokus, pozornost – u isfabricirani “vašar” pogrešnih stvarnosti koje funkcioniraju kao scenski hipnotizer za pet osjetila i intelekt. Kada sam razmišljao o tome kako je najbolje da prezentiram informaciju na najprestižnijem sveučilištu na svijetu, našao sam se u očito bizarnom procesu izostavljanja određenih područja i koncepata, jer sam znao da će to biti previše da bi intelekt mogao progutati.

Umjesto toga, odlučio sam ići korak po korak u kući intelektualne “elite”, iako na mojim uobičajnim javnim nastupima govorim sve zajedno u paketu publici koja se sastoji od svih godišta, rasa i podrijetla, od kojih većina nikada nije ni ušla na sveučilište, posebice ne na Oxford. Kako je to moguće? Zbog intelekta, naravno. Ukoliko pogledate ono što nazivamo “društvom”, ono je napravljeno od strane intelekta. Ne srca, ne Svesti, nego – intelekta.

Ne znaju što čine

Obrazovni sustav uzgaja kult intelekta i putem ispita određuje one s najboljim intelektom da vode vladine institucije, financijske, poslovne, znanstvene, obrazovne, medijske i vojne u narednim generacijama. Tu na scenu ulazi Sveučilište u Oxfordu. Oxford i Cambridge (kao njegov vjeran pratitelj) su stara sveučilišta u koje se šalju oni s najboljim prolaskom na testovima uglavnom iz “najboljih” škola da bi bili indoktrinirani i vidjeli svijet onako kako obitelji Ilminata odrede za svoje buduće sluge sustava.

Na ovim “prestižnim” sveučilištima oni se miješaju s ostalim studentima koji su na Oxford i Cambridge stigli zahvaljujući utjecaju njihovih elitnih obitelji i mreži privatnih škola u koje se ulazi zahvaljujući novcu. Slično je i u Sjedinjenim Državama sa sveučilištima koji imaju dugu tradiciju, kao što su Harvard i Yale, gdje je upis praktički zagarantiran studentima koji dolaze iz “pravih” obitelji.

U tim “centrima učenja”, poput Yalea, Oxforda i Cambridgea, dolazi do spajanja onih za koje se, na temelju prolaska na testovima, smatra da su intelektualno najsposobniji i onih koji su tamo zbog toga što su im otac, majka, baka i djed to što jesu. Boy George Bush je klasičan primjer nekog takvog na Yaleu. Imamo djecu iz obitelji koje kontroliraju sustav dijeleći isto “obrazovno” i perceptualni programiranje, kao one koji će voditi sustav u njihovo ime u budućim generacijama. Isto se događa već stoljećima.

Oxfordsko sveučilište je stjecište elite među elitom i jedan je od primarnih, globalnih lokacija u kojoj Iluminati razvijaju programirani intelekt kako bi služili njihovom cilju, a to je globalna kontrola. Zbog toga je ozloglašeni agent Rothschildovih, Cecil Rhodes, ostavio 1902. godine svojim testamentom novac u obliku fonda tzv. Roudsovih stipendija namijenjenih dovođenju dobro probranih učenika iz inozemstva kako bi studirali na Oksfordovoj indoktrinacijskoj mašineriji pod njegovim motom “Dominus Illuminato Mea” ili “Gospodin je moja svjetlost”.

O kom li se “Gospodinu” radi? Bill Clinton je bio nositelj Rouds stipendije na Oxfordu, pa čak i izvan Roudsovog sustava elitne obitelji diljem svijeta šalju svoju djecu tamo da budu “zapadizirana” – Iluminizirana – da bi se vratili i promijenili vlastito društvo u skladu sa oksfordskim planom. To je bilo jedno od najučinkovitijih instrumenata “zapadizacije” svijeta. Oxford je iznjedrio 25 britanskih premijera i mnogo drugih stranih lidera, 20 nadbiskupa Kenterberija i glavne manipulatore i one koje služe sustavu poput medijskog tajkuna Rupert Murdoch-a.

Njegova i ostale medijske kuće su pune diplomaca Oxforda i Cambridge-a (“Oksbridža”), baš kao i političke partije i kontrolni slojevi vladine administracije, medicine, službene znanosti i vojske. Oxbridge (“Oksbridž”) je, također, glavni regrutni centar operativaca britanske tajne službe koja nastavlja igrati svoje “intelektualne” dječje igre sa životima ostalih.

Što svi oni, ili barem velika većina njih, imaju zajedničko? Oni su zatvorenici intelekta, kao što su i elitne obitelji Iluminata, i tako imamo društvo koje je zasnovano ili stvoreno pomoću intelekta – jednog od najnižih izraza svijesti.

Oni koji diktiraju percepcije društva, poput znanstvenika, doktora, nastavnika, odvjetnika, političara, novinara, bankara, poslovnih lidera i ostalih su uvijek zatvorenici intelekta. “Obrazovni” sustav je posebno osmišljen da pravi takve ljude da bi vodili sustav u ime pripadnika loza, iako većina njih nema pojma da upravo to rade. Intelekt se manifestira kroz lijevu hemisferu mozga, dio koji filtrira stvarnost u smislu pitanja da li mogu to vidim, dodirnem, okusim, čujem ili omirišem? OK, onda znači da postoji.

Lijeva polutka vidi stvarnost kroz pet osjetila i vidi svijet u dijelovima, a ne kao jedinstvo. Sustav je strukturiran tako da nas zatvori u lijevu hemisferu mozga od momenta kada po prvi put sjesti u svoju učionicu, do trenutka kada napustimo koledž ili sveučilište. Napredujete kroz “obrazovni” sustav tako što polažete ispite, a što ste uspješniji po pitanju informacija iz lijeve polutke mozga, brže i više napredujete.

Ljudi s cijelim mozgom

Ukoliko ste brilijantni, završit ćete na Oxfordu ili Cambridgeu, Harvardu ili Yaleu. A što vam, zapravo, treba da biste bili liječnik, znanstvenik, vrhunski političar, predsjednik vlade, vojni lider, itd? Položeni ispiti i “dobro obrazovanje” (dobra indoktrinacija), a institucije koje vode sustav generacijama su pod kontrolom ljudi zarobljenih u lijevoj hemisferi mozga ili intelektu i vide sve kao djelić, a ne kao jedinstvo.

To objašnjava toliko toga. Razgovarao sam s nekoliko mladih učenika prije moje posljednje prezentacije u Oksfordskoj uniji i to je izgledalo kao da razgovaram sa zidom. Nijedan nije želio čak ni razmotriti mogućnost da postoji društvo koje nije pod kontrolom “jake”, hijerarhijske vlade. To jednostavno ne mogu razumjeti i bilo koja alternativa im suludo zvuči.

Kao što je Einstein rekao: “Zdrav razum je zbroj predrasuda koje ste usvojili do osamnaeste godine.” Jedan drugi student Oxforda je izjavio da je mogao me pratiti kada sam objašnjavao strukturu vlasti u kojoj nekolicina kontrolira sve ostale (lijeva polutka), ali nije mogao razumjeti ono što sam kasnije govorio o iluzornoj prirodi stvarnosti (desna polutka). Klasika.

Desna hemisfera mozga – gdje je intelekt uravnotežen – bavi se slučajnim, intuitivnim, holističkim i subjektivnim. Njezina perspektiva je jedinstvo, kreativnost koja slobodno teče, kao i neograničenost, a ne limitiranost. Ona se izražava na mnogo očigledniji način, kroz umjetničko i disidentno.

Cilj strojevi Iluminata “za pravljenje kobasica” pod nazivom “obrazovanje” je da aktivira, stimulira i nagradi lijevu hemisferu mozga ujedno potiskujući desnu. Moguće je imati napredan intelekt, a ne biti subjekt njegovih ograničenja ukoliko ujedno i otvoriti um za Svijest. To su ljudi “sa cijelim mozgom” koji balansiraju i spajaju svoju svijest putem obje hemisfere mozga.

Takvi ljudi su “negdje tamo” i “ovdje dolje” i mogu gledati iz više perspektive dok su ujedno sposobni funkcionirati unutar petočulne stvarnosti i objašnjavaju svoje razumijevanje “onog negdje tamo” putem intelekta riječima koje većina ljudi može shvatiti. Ja nemam ništa protiv intelekta lijeve hemisfere mozga, jer bez nje ne bismo mogli učinkovito izrazimo kroz tijelo-računalo.

Koliko onih sa razvijenom desnom hemisferom znati koji su “negdje tamo” u eteru, ali su se mukom izborili za funkcioniranje u petočulnoj stvarnosti ili nisu mogli se izraziti na način koji većina ljudi može razumjeti?

Ja sam imao prilike upoznati mnoge tijekom svih ovih godina. Nama je intelekt potreban da bi učinkovito funkcionirali pomoću pet osjetila, ali on mora biti na svom mjestu, a ne da vodi našu percepciju. Kada on dominira osjećajem za stvarnost, može biti pravo čudovište, kao i predmet najšokantnijih razina neznanja. Publika s dominantnom lijevom polutkom predstavlja iz tog razloga najzahtjevniju i nikada nisam bio na nekom sveučilištu gdje to nije opći slučaj – iako to sigurno ne vrijedi baš za svakog pojedinca. Na sveučilištima ima i onih koji koriste obje hemisfere.

Pamet lišena mudrosti

Jednom kada počnete razumijete kako funkcionira mozak i kako je sustav, posebno obrazovni, napravljen da bi programirao njegovu percepciju, postaje mnogo jasniji način na koji funkcionira naše društvo. Ne postoji nikakva misterija u tome zašto mogu razgovarati s “neobrazovanom” publikom a da ona sve “shvati”, dok ljudi iz tzv. krema intelektualnog društva (odrasli, kao i “elitni” studenti) gledaju u mene s nevjericom.

To je jednostavno razlika između otvorenog uma koji funkcionira i skenira mnoge razine svijesti i zatvorenog uma intelekta koji je zarobljen petočulnom percepcijom. Prirodno, društvo koje je stvoreno intelektom mjeri inteligenciju intelektualnom sposobnošću, ali termini “intelekt” i “inteligencija” nisu ista stvar, ili barem nisu ukoliko intelekt funkcionira sam.

Prolazak na ispitima nije ništa više mjera inteligencije

Prolazak na ispitima nije ništa više mjera inteligencije, nego što je pamet mjera mudrosti. Kao što sam ranije rekao, može biti pametno napraviti atomsku bombu, ali je mudro ne napraviti je. Na isti način, potreban je intelekt da se orkestrira ratom, ali Svijest da se to ne uradi. Potreban je intelekt da se objasni očigledna kompleksnost ovog iluzornog svijeta podijeljenosti i razdvojenosti, ali Svijest zna da smo svi Jedno. “Fizička” stvarnost u kojoj živimo je stvorila / dekodidrala intelekt i promijenit ga može samo srce ili Svijest. Sustav sveučilišta, elitni ili bilo koji drugi, je nikad irelevantniji, nikad dalji od najnovijih dostignuća.

Događa se revolucija percepcje, a izolirani intelekt jednostavno to ne može vidjeti, niti može vidjeti koliko je religija intelektualizma zapravo daleko od znanja. Kako će zvanična nauka ikada razumjeti stvarnost kada je puna “znanstvenika” koji sve filtriraju lijevom hemisferom mozga koja samo može uočiti sekvence, vrijeme i podvojenost? Ona nikada nije, niti je ikada trebalo da biti.

Ideja je da se ljudi zadrže što dalje od istine o stvarnosti i stanja u kojem su ljudi tako što se to znanje drži podalje od znanosti. Znanstvenici koji idu glavom / srcem su na branicima znanosti, a ne obična hrpa njih, utjelovljena u ljudima poput profesora Richarda Dawkinsa. On je “grupi” Darvinizma na Sveučilištu u Oxfordu koji gura nos svuda i ismijava sve druge koji imaju drugačiji pogled na stvarnost izvan granica njegove poštanske marke. On osuđuje religiju, a ipak je visoki svećenik svoje religije – Sciencentizma, vjerovanja da samo službena znanost ima pravo, a sve ostalo je bogohuljenje.

Glupost Darvinizma

Jednom davno sam se s njim pojavio na Oksfordskoj uniji. Bilo je kao da raspravljaju s betonom na nogama. Nisam mu se svidio, a mogu i misliti zbog čega. Čitava darvinistički glupost, koja kreatora vadi iz kreacije, bila je pažljivo proračunata da bi se indoktrinirala masovna percepcija života bez svrhe, ona po kojoj smo mi samo pukim slučajem “evolucije” došli na svijet, po kom je život kučka, a onda na kraju umremo. To još uvijek dominira kolektivnim umom koji sebe hrabro naziva “znanošću”.

Kao i u slučaju medicine, prava i obrazovanja, tako je i zatvoreni svijet službene znanosti strukturiran tako da suzbija sve one koji prijete da će srušiti branu koja vodi do njegove percepcije.

Jedna od metoda je napasti alternativne pristupe iscjeljenju i osuditi ih kao “luđake” ili “opasne”, ali što može biti luđe i opasnije po ljudsko zdravlje od kemoterapije? Znanstveni establišment vrši sve veću presiju da se donesu novi zakoni kako bi se ljudi “zaštitili” od alternative dok istovremeno izmišljaju politike i tehnologije koje su potencijalno smrtonosne i za ljude i za planet.

Znanstvenici koji se protive establišmentu i traže znanje putem otvorenog uma bivaju lišeni svojih fondova i poslovnih prilika. Za početak, pokušajte pričati s nekim od onih znanstvenika koji su probali dovesti u pitanje ortodoksni stav po pitanju globalnog zagrijavanja. To je opet situacija sa štapom i mrkvom i koristi se u čitavom sustavu da bi disidente držao pod kontrolom, a istinu i dalje zaključanu u ormaru.

Vlade uništavaju slobodu

Prva stvar koju treba znati o vladama je da one ne postoje da bi služile interesima ljudi. One su stvorene s jednom stvari na umu – da kontroliraju ljude. Jednom kada to shvatite, sve ostalo dolazi u fokus, kao što je na primjer zbog čega vlade konstantno rade u korist interesa Velikog Bankarstva, Velikog Biznisa, Velike Farme, Velike Biotehnologije i sličnih organizacija i personala, a suprotno interesima stanovništva. Kako i da bude drugačije kada ista ona mreža koja drži “Velike” drži i sve vlade i sve političke stranke koje imaju ikakve šanse da formiraju vlade? Život je daleko manje kompliciran kada vidite što se događa.

Došlo je u jednom trenutku vrijeme kada su se ljudi pobunili protiv vladavine kraljevskog diktatorata i zatražili da im se kaže tko vodi njihovu zemlju. Zato su loze počele proces zamjene otvorenih kraljevskih diktatorata onim koji su imale izgled slobode, dok je sve bilo kao i obično. Tiranija koja je bila vidljiva mijenja se mnogo učinkovitijom tiranijom koja se ne može vidjeti, ili je barem većina ljudi ne vidi. Najgora noćna mora Iluminata je da se ljudi biraju u vladu koja je istinski nezavisna u suštini se vodi najboljim interesima stanovništva.

Njihovo rješenje je bilo uvođenje koncepta političkih partija i stvorili su strukturu koja, putem financiranja i organizacije, one koji se ne priklone nekoj od tih partija ostavlja praktično bez nade da će biti izabrani u vladu s drugim, istinski neovisnim ljudima. Želiš ući ući u politiku? U redu, izaberi stranku. Možda ste primijetili da se stalno pojavljuje riječ “struktura”.

Struktura je od vitalnog značaja za kontrolu koju nad većinom ima nekolicina. Stvaranje političkih partija dovelo je do strukture putem koje članovi parlamenta i oni na ostalim razinama vlasti – lokalnim i državnim – mogu biti kontrolirani. Umjesto da nametnu svoju volju nad stotinama pojedinaca, sve što trebaju uraditi je nametnuti onima koji kontroliraju partije, a oni će je, zauzvrat, nametnuti svojim članovima. Prilično jednostavno, ukoliko želite napredovati u politici prvo treba da se učlanite u neku partiju, a zatim učiniti vladajuću elitu iste što sretnijom time što ćete raditi i što ćete govoriti.

Evo nas opet. Kao što je slučaj s liječnicima, odvjetnicima, znanstvenicima i nastavnicima, spuštate glavu, ne ljuljate brod i naravno ne protivite se ničemu značajnom osobnom sviješću koja je usmjerena protiv želja establišmenta vaše partije. “Pravi” napredak u bilo kojoj od tih profesija zahtjeva zatvoriti um i prodati dušu. Po mogućnosti oba.
 
(treceoko/uredio:nsp)

TRILATERALNA KOMISIJA povezana je s Bilderberg grupom. U obje se nalaze moćnici iz cijelog svijeta, točnije samo par stotina odabranih iz poslovnog i političkog života.

Osnivač Trilaterale komisija je David Rockefeller koji je 1973. godine odlučio da bi SAD, Europa i Japan trebali graditi bliske odnose i poticati međusobnu suradnju.

U to vrijeme vladalo je neslaganje između SAD-a te Europe i Japana. Osnivači su vjerovali da je važna suradnja triju regija.

Članom Trilateralne komisije može se postati samo ako osoba dobije pozivnicu za ulazak u to visoko moćno društvo. Također, u Komisiji ne može biti nitko tko u svojoj državi obnaša neku državničku dužnost.

Kada je tek pokrenuta, plan je bio da iz svake regije u njoj bude isti broj članova. Danas europsku regiju zastupa 175 članova, SAD 120, a Japan 85 članova. Od Europljana najviše ima Nijemaca – 20, zatim slijede Francuska, Velika Britanija i Italija s 18 članova, te Španjolska. Ostale zemlje imaju od jednog do šest članova, a među njima su i tri hrvatska.

Troje Hrvata

Od Hrvata u Trilateralnoj komisiji nalaze se Kolinda Grabar Kitarović, odvjetnik Marijan Hanžeković i bankar Franjo Luković.

Marijan Hanžeković, najbogatiji odvjetnik i jedan od najbogatijih državljana u RH, prema otkriću Jutarnjeg lista, ima jake i bliske vese s masonerijom. Nositelje je 33. Stupnja slobodnih zidara. Njegov brat Boris Hanžeković je kao domobranski časnik pomagao partizane zbog čega je uhićen odveden u Jasenovac i tamo streljan, a djed Marijan je kao mason bio uhićen i odveden u Staru Gradišku. Odnedavno posjeduje jednu od najvećih medijskih kompanija u državi, EPH.

Franjo Luković, šef Zagrebačke banke – i član je Rotary kluba Zagreb

Kolinda Grabar Kitarović, glavna tajnica NATO-a za javnu diplomaciju je i aktivna članica masonske Trilateralne komisije (The Trilateral Comission) koja se nalazi na samom vrhu Novog svjetskog poretka.

U borbi za Pantovčak, pojavila se, defacto, niotkuda. No ne možemo, da se ne zapitamo, tko bi Kolinda bila i koliko bi uspješna bila da nije uključena u masonsku mašineriju predvođenu s Rockefellerom! Naime, Kolinda Grabar Kitarović, glavna tajnica NATO-a za javnu diplomaciju je i aktivna članica masonske Trilateralne komisije (The Trilateral Comission) koja se nalazi na samom vrhu Novog svjetskog poretka (Komitet 300).

Trilateralna komisija, naizgled, vrlo humana organizacija s vrlo humanim bogatim ljudima koji brinu o svakoj duši, a u stvarnosti, poznato je da je to skupina moćnika željnih kontrole koje se sastaju da bi razradili pojedinosti porobljavanja svakog čovjeka na planetu.

Trilateralna komisija provodi svoje masonske planove nad čovječanstvom već duži niz godina, a jedino o čemu oni raspravljaju je promjena čovjeka u roba sustava, oduzimanje sloboda i potpuno upravljanje planetom. Poznato je naime, da uspješan ne možeš biti ako nisi dio bar jedne masonske lože. Nešto slično onome kako ne možeš u manjem gradu dobiti posao ako nemaš člansku iskaznicu stranke na vlasti.

Trilaterala se sastaje četiri puta godišnje. Prošle godine sastanci su se održali u ožujku u Berlinu, u listopadu u Krakowu, u studenom u Mexico Cityju te u prosincu u Manilli.

Za sebe kažu da su nevladina, politički orijentirana diskusijska skupina uglednih građana iz Europe, Amerike i Azije koja je formirana da bi poticala razumijevanje i suradnju navedene tri regije oko globalnih problema. Među članovima se nalaze i Carl Bildt, Wolfgang Kirsch, Mario Monti, Henry A. Kissinger, Madeleine K. Albright…

No, trilateralna komisija puno je više od neke tamo stranke. To je komisija prepuna bogataša i egomanijaka koji misle kako su svojim bogatstvom stekli pravno na čovjeka i na planet. Zaista, što nježna Kolinda radi tamo?

Javna je tajna da raširene masonske lože postavljaju i uklanjaju po potrebi sve moćnike, svih zemalja. One odlučuju tko može biti na kojem mjestu u politici, ali i u društvenom životu. Nama, ljudima daje se privid demokracije i privid neke moći prilikom odlučivanja, a zapravo, sve je već odlučeno puno prije. Ona ima potporu i zaleđe jedne od najvećih i najtajnijih zajednica na planeti i samim time i od najbogatijih ljudi na planeti koji bi u slučaju da upravo ona postane predsjednica imali savršen instrument za provođenje svoje masonske politike u kršćanskoj Hrvatskoj.

Ovaj tekst je samo upozorenje za one koji Kolindu uzdižu do nebesa i govore kako je ona divna i čista. No, divni i čisti na našu žalost ne idu u korak s uspješnosti, pogotovo ne unutar sustava i u visokoj politici gdje se Grabar Kitarović nalazi od samih svojih početaka. Je li njena uspješnost rezultat njena rada ili pak tajnog masonskog plana, promislite i zaključite sami.

Cijeli popis možete pogledati ili skinuti OVDJE 
 

 
 
(index,dnevno,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17765"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Zadnja stvar koju ministarstvo obrazovanja želi jeste da ima potpuno informirano i svjesno stanovništvo. Što manje ljudi znaju, manju će im muku kasnije predstavljati.

U tih nekoliko riječi imate razlog (a) zbog koga je “obrazovni” sustav napravljen u svom sadašnjem obliku, i (b) zbog čega on stvarno uništava znanje ili ga barem sputava.

Znanje se ne može uništiti, ali se može držati podalje od ljudske svijesti. Sustav “obrazovanja” i zakoni koji se na njega odnose su odlični instrumenti indoktrinacije djece i omladine od najranijeg djetinjstva kako bi oni vidjeli svijet u skladu sa reptilskim zlokobnim planom.

“Obrazovanje” vam daje sistemsku verziju stvarnosti – financije, politiku, povijest, medicinu, mogućnosti i sve to zajedno.

Nastavnici su poput doktora i odvjetnika, jer odlaze u centre za obuku nastavnika gdje ih indoktriniraju nakon godina i godina indoktrinacije tijekom školovanja u školama, fakultetima i sveučilištima. Ukoliko se nastavnici potčine zahtjevima sustava u pogledu onoga kako i što treba naučiti đake, bivaju nagrađeni radnim mjestom, obično doživotnim i mogu čak postati i direktori ili sveučilišni profesori.

Ako li samo zaljuljaju čamac nezavisnom mišlju i ohrabre đake da sve dovode u pitanje, o Bože, to će biti loš potez u njihovoj karijeri. Isto vrijedi i za učenike i studente koji ubrzo naučiti ukoliko daš sustavu ono što želi čuti, dobivaš dobre ocjene, a ukoliko ne, pa, nećeš ih imati. Ispiti nisu test inteligencije, već poslušnost statusu quo. Mom sinu, Jamieu, rečeno je da će, ukoliko dovede u pitanje službenu verziju o “globalnom zagrijavanju” pasti na ispitu. Pokori se … znaš da je to najpametnije.

Zatvorenici lijeve hemisfere

Jedan od glavnih ciljeva sustava “obrazovanja” je da zarobe ljude u kraljevstvo njihove lijeve hemisfere mozga, “serijski procesor” koji konstruira stvarnost u nešto što porazuma postojanje “vremena”, strukture i komunikacije putem jezika, kao što sam već spominjao. Lijeva polutka je više od bilo čega drugog odgovorna za konstruiranje verzije stvarnosti koju danas doživljavamo kao “ljudski život”.

Mnogo puta sam govorio na Sveučilištu u Oxfordu, da budem precizniji na Oksfordskoj uniji, debatnom društvu osnovanom 1823. godine i rasadniku mnogih vodećih političara tijekom posljednjih 185 godina. Pet britanskih premijera potječu s Uniona – William Gledstone, Lord Selisberi, Herbert Askvit, Harold McMillan i satanitički ubojica djece Edward Hitt – kao i dug popis vladinih ministara i ostalih političara, uključujući Benazir Buto, bivšu premijerku Pakistana na koju je izvršen atentat.

Ona je bila predsjednik Unije 1977. godine. Unija je privlačila vodeće britanske političare svog vremena da sudjeluju na njenim debatama, a također i visoke dužnosnike i moćnike iz drugih zemalja, uključujući: američke predsjednike Reagana, Nixona i Cartera; bivšeg državnog tajnika i frontmena Iluminata Henryja Kissingera, kao i Roberta Kennedyja, ubijenog brata JFK-ja. Južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu, Majka Tereza, Dalaj Lama, Michael Jackson, pa čak i žabac Kermit pojavili su se u tim debatama.

Posljednji put kada sam tamo govorio 2008. godine, od mene su tražili da prezentiram informaciju o tome kako nekolicina njih kontrolira toliko nas težeći ka globalnom fašističkom diktatoratu. Bilo je tamo nekih otvorenih ljudi koji su se pojavili na raspravi, ali, ponovo sam shvatio, kao što je to bilo i svaki drugi put na Oxfordu ili Cambridgeu, da je intelekt, sam po sebi, zatvor za Um.

“Obrazovni” sustav je ustremljen na intelektu i samo na njemu. Društvo je strukturirano tako da zarobi svijest – fokus, pozornost – u proizvedeni “vašar” pogrešnih stvarnosti koje funkcioniraju kao scenski hipnotizer za pet osjetila i intelekt. Kada sam razmišljao o tome kako je najbolje da prezentiram informaciju na najprestižnijem sveučilištu na svijetu, našao sam se u očito bizarnom procesu izostavljanja određenih područja i koncepata, jer sam znao da će biti previše toga da bi intelkt mogao progutati.

Umjesto toga, odlučio sam ići korak po korak u kući intelektualne “elite”, iako na mojim uobičajnim javnim nastupima govorim sve zajedno u paketu publici koja se sastoji od svih godišta, rasa i porijekla, od kojih većina nikada nije ni ušla na sveučilište, posebno ne na Oxford. Kako je to moguće? Zbog intelekta, naravno. Ukoliko pogledate ono što nazivamo “društvom”, ono je napravljeno od strane intelekta. Ne srca, ne Svijesti – intelekta.

Ne znaju što čine

Obrazovni sustav gaji kult intelekta i putem ispita određuje one s najboljim intelektom da vode vladine institucije, financijske, poslovne, znanstvene, obrazovne, medijske i vojne u narednim generacijama. Tu na scenu ulazi Sveučilište u Oxfordu. Oxford i Cambridge (kao njegov vjeran pratitelj) su stari sveučilišta u koje se šalju oni s najboljim prolaskom na testovima uglavnom iz “najboljih” škola da bi bili indoktrinirani i vidjeli svijet onako kako obitelji Iluminata odrede za svoje buduće sluge sustava.

Na ovim “prestižnim” sveučilištima oni se miješaju sa ostalim studentima koji su na Oxford i Cambridge stigli zahvaljujući utjecaju njihovih elitnih obitelji i mreže privatnih škola u koje se ulazi zahvaljujući novcu. Slično je  i u Sjedinjenim Državama sa sveučilištima koji imaju dugu tradiciju, kao što su Harvard i Yale, gdje je upis praktično zagarantiran studentima koji dolaze iz “pravih” obitelji.

U tim “centrima učenja”, poput Yalea, Oxforda i Cambridgea, dolazi do spajanja onih za koje se, na temelju prolaska na testovima, smatra da su intelektualno najsposobniji i onih koji su tamo zbog toga što su im otac, majka, baka i djed to što jesu. Boj George Bush je klasičan primjer nekog takvog na Yaleu. Imamo djecu iz obitelji koje kontroliraju sustav dijeleći isto “obrazovno” i perceptualni programiranje, kao one koji će voditi sustav u njihovo ime u budućim generacijama. Isto se događa već stoljećima.

Oksfordski sveučilište je stjecište elite među elitom i jedan je od primarnih, globalnih lokacija u kojoj Iluminati razvijaju programirane intelekt kako bi služili njihovom cilju, a to je globalna kontrola. Zbog toga je ozloglašeni agent Rothschildovih, Cecil Rhodes, ostavio 1902. godine svojim testamentom novac u obliku fonda tzv. Roudsovih stipendija namijenjenih dovođenju dobro probranih učenika iz inozemstva kako bi studirali na Oksfordovoj indoktrinacijskoj mašineriji pod njegovim motom “Dominus Illuminato Mea” ili “Gospodin je moja svjetlost”.

O kom li se “Gospodinu” radi? Bill Clinton je bio nositelj Roudsa stipendije na Oxfordu, pa čak i izvan Roudsovog sustava elitne obitelji diljem svijeta šalju svoju djecu tamo da budu “zapadizirana” – Iluminizirana – da bi se vratili i promijenili vlastito društvo u skladu sa oksfordskim planom. To je bilo jedno od najučinkovitijih instrumenata “zapadizacije” svijeta. Oxford je iznjedrio 25 britanskih premijera i mnogo drugih stranih lidera 20 nadbiskupa Kenterberija i glavne manipulatore i one koje služe sustavu poput medijskog tajkuna Ruperta Murdocha.

Njegova i ostale medijske kuće su pune diplomaca Oxforda i Cambridgea (“Oxbridgea”), baš kao i političke partije i kontrolni slojevi vladine administracije, medicine, službene znanosti i vojske. Oxbridge je, također, glavni regrutni centar operativaca britanske tajne službe koja nastavlja igrati svoje “intelektualne” dječje igre sa životima ostalih.

Što svi oni, ili barem velika većina njih, imaju zajedničko? Oni su zatvorenici intelekta, kao što su i elitne obitelji Iluminata, i tako imamo društvo koje je zasnovano ili stvoreno pomoću intelekta – jednog od najnižih izraza svijesti.

Oni koji diktiraju percepcije društva, poput znanstvenika, doktora, nastavnika, odvjetnika, političara, novinara, bankara, poslovnih lidera i ostalih su uvijek zatvorenici intelekta. “Obrazovni” sustav je posebno osmišljen da pravi takve ljude da bi vodili sustav u ime pripadnika loza, iako većina njih nema pojma da upravo to rade. Intelekt se manifestira kroz lijevu hemisferu mozga, dio koji filtrira stvarnost u smislu pitanja da li mogu to vidim, dodirnem, okusim, čujem ili omirišem? OK, onda znači da postoji.

Lijeva hemisfera vidi stvarnost kroz pet osjetila i vidi svijet u dijelovima, a ne kao jedinstvo. Sustav je strukturiran tako da nas zatvori u lijevu hemisferu mozga od momenta kada po prvi put sjednemo u svoju učionicu, do trenutka kada napustimo koledž ili sveučilište. Napredujete kroz “obrazovni” sustav tako što polažete ispite, a što ste uspješniji po pitanju informacija iz lijeve polutke mozga, brže i više napredujete.

Ljudi sa “cijelim mozgom”

Ukoliko ste brilijantni, završit ćete na Oxfordu ili Cambridgeu, Harvardu ili Yaleu. A što vam, zapravo, treba da biste bili liječnik, znanstvenik, vrhunski političar, predsjednik vlade, vojni lider, itd.? Položeni ispiti i “dobro obrazovanje” (dobra indoktrinacija), a institucije koje vode sustav generacijama su pod kontrolom ljudi zarobljenih u lijevoj hemisferi mozga ili intelektu i vide sve kao djelić, a ne kao jedinstvo.

To objašnjava toliko toga. Razgovarao sam s nekoliko mladih učenika prije moje posljednje prezentacije u Oksfordskoj uniji i to je izgledalo kao da razgovaram sa zidom. Nijedan nije želio čak ni razmotriti mogućnost da postoji društvo koje nije pod kontrolom “jake”, hijerarhijske vlade. To jednostavno ne mogu razumjeti i bilo koja alternativa im suludo zvuči.

Kao što je Einstein rekao: “Zdrav razum je zbroj predrasuda koje ste usvojili do osamnaeste godine.” Jedan drugi student Oxforda je izjavio da je mogao da me prati kada sam objašnjavao strukturu vlasti u kojoj nekolicina kontrolira sve ostale (lijeva polutka), ali nije mogao razumjeti ono što sam kasnije govorio o iluzornoj prirodi stvarnosti (desna polutka). Klasika.

Desna hemisfera mozga – gdje je intelekt uravnotežen – bavi se slučajnim, intuitivnim, holističkim i subjektivnim. Njena perspektiva je jedinstvo, kreativnost koja slobodno teče, kao i neograničenost, a ne limitiranost. Ona se izražava na mnogo očigledniji način, kroz umjetničko i disidentno.

Cilj strojevi Iluminata “za pravljenje kobasica” pod nazivom “obrazovanje” je da aktivira, stimulira i nagradi lijevu hemisferu mozga ujedno potiskujući desnu. Moguće je imati napredan intelekt, a ne biti subjekt njegovih ograničenja ukoliko ujedno i otvoriti um za Svijest. To su ljudi “sa cijelim mozgom” koji balansiraju i spajaju svoju svijest putem obje hemisfere mozga.

Takvi ljudi su “negdje tamo” i “ovdje dolje” i mogu gledati iz više perspektive dok su ujedno sposobni funkcionirati unutar petočulne stvarnosti i objašnjavaju svoje razumijevanje “onog negdje tamo” putem intelekta riječima koje većina ljudi može shvatiti. Ja nemam ništa protiv intelekta lijeve hemisfere mozga, jer bez nje ne bismo mogli učinkovito izrazimo kroz tijelo-računalo.

Koliko onih sa razvijenom desnom hemisferom znati koji su “negdje tamo” u eteru, ali su se mukom izborili za funkcioniranje u petočulnoj stvarnosti ili nisu mogli da se izraze na način koji većina ljudi može razumjeti?

Ja sam imao prilike da upoznam mnoge tijekom svih ovih godina. Nama je intelekt potreban da bi učinkovito funkcionirali pomoću pet osjetila, ali on mora biti na svom mjestu, a ne da vodi našu percepciju. Kada on dominira osjećajem za stvarnost, može biti pravo čudovište, kao i predmet najšokantnijih razine neznanja. Publika s dominantnom lijevom hemisferom predstavlja iz tog razloga najzahtjevniju i nikada nisam bio na nekom sveučilištu gdje to nije opći slučaj – iako to sigurno ne vrijedi baš za svakog pojedinca. Na sveučilištima ima i onih koji koriste obje hemisfere.

Pamet lišena mudrosti

Jednom kada počnete razumijete kako funkcionira mozak i kako je sustav, posebno obrazovni, napravljen da bi programirao njegovu percepciju, postaje mnogo jasniji način na koji funkcionira naše društvo. Ne postoji nikakva misterija u tome zašto mogu razgovarati sa “neobrazovanom” publikom a da ona sve “shvati”, dok ljudi iz tzv. krema intelektualnog društva (odrasli, kao i “elitni” studenti) gledaju u mene s nevjericom.

To je jednostavno razlika između otvorenog uma koji funkcionira i skenira mnoge razine svijesti i zatvorenog uma intelekta koji je zarobljen petočulnom percepcijom. Prirodno, društvo koje je stvoreno intelektom mjeri inteligenciju intelektualnom sposobnošću, ali termini “intelekt” i “inteligencija” nisu ista stvar, ili barem nisu ukoliko intelekt funkcionira sam.

Prolazak na ispitima nije ništa više mjera inteligencije, nego što je pamet mjera mudrosti. Kao što sam ranije rekao, može biti pametno napraviti atomsku bombu, ali je mudro ne napraviti je. Na isti način, potreban je intelekt da se orkestrira ratom, ali Svijest da se to ne uradi. Potreban je intelekt da se objasni očigledna kompleksnost ovog iluzornog svijeta podijeljenosti i razdvojenosti, ali Svijest zna da smo svi Jedno. “Fizičku” stvarnost “u” kojoj živimo je stvorio / dekodidrao intelekt i promijenit ga samo srce ili Svijest. Sustav sveučilišta, elitni ili bilo koji drugi, je nikad irelevantniji, nikad dalji od najnovijih dostignuća.

Događa se revolucija percepcje, a izolirani intelekt jednostavno to ne može vidjeti, niti može vidjeti koliko je religija intelektualizma zapravo daleko od znanja. Kako će zvanična nauka ikada razumjeti stvarnost kada je puna “znanstvenika” koji sve filtriraju lijevom hemisferom mozga koja samo može uoči sekvence, vrijeme i podvojenost? Ona nikada nije, niti je ikada trebao biti.

Ideja je da se ljudi zadrže što dalje od istine o stvarnosti i stanja u kojem su ljudi tako što se to znanje drži podalje od znanosti. Znanstvenici koji idu glavom / srcem su na branicima znanosti, a ne obična hrpa njih, utjelovljena u ljudima poput profesora Richard Dawkinsa. On je “grupi” Darvinizma na Sveučilištu u Oxfordu koji gura nos svuda i ismijava sve druge koji imaju drugačiji pogled na stvarnost izvan granica njegove poštanske marke. On osuđuje religiju, a ipak je visoki svećenik svoje religije – “sciencetizma”, vjerovanja da samo službena znanost ima pravo, a sve ostalo je bogohuljenje.

Jednom davno sam se s njim pojavio na Oksfordskoj uniji. Bilo je kao da raspravljaju s betonom na nogama. Nisam mu se svidio, a mogu i misliti zbog čega. Čitava darvinistički glupost, koja kreatora vadi iz kreacije, bila je pažljivo proračunata da bi se indoktrinirala masovna percepcija života bez svrhe, ona po kojoj smo mi samo pukim slučajem “evolucije” došli na svijet, po kom je život kučka, a onda na kraju umremo. To još uvijek dominira kolektivnim umom koji sebe hrabro naziva “znanošću”.

Kao i u slučaju medicine, prava i obrazovanja, tako je i zatvoreni svijet službene znanosti strukturiran tako da suzbija sve one koji prijete da će srušiti branu koja vodi do njegove percepcije. Jedan od metoda je napasti alternativne pristupe iscjeljenju i osuditi ih kao “luđake” ili “opasne”, ali što može biti luđe i opasnije po ljudsko zdravlje od kemoterapije? Znanstveni establišment vrši sve veću presiju da se donesu novi zakoni kako bi se ljudi “zaštitili” od alternative dok istovremeno izmišljaju politike i tehnologije koje su potencijalno smrtonosne i za ljude i za planet.

Znanstvenici koji se protive establišmentu i traže znanje putem otvorenog uma bivaju lišeni svojih fondova i poslovnih prilika. Za početak, probajte pričate s nekim od onih znanstvenika koji su probali da dovedu u pitanje ortodoksni stav po pitanju globalnog zagrijavanja. To je opet situacija sa štapom i mrkvom i koristi se u čitavom sustavu da bi disidente držao pod kontrolom, a istinu i dalje zaključanu u ormaru.

Vlade uništavaju slobodu

Prva stvar koju treba znati o vladama je da one ne postoje da bi služile interesima ljudi. One su stvorene s jednom stvari na umu – da kontroliraju ljude. Jednom kada to shvatite, sve ostalo dolazi u fokus, kao što je na primjer zbog čega vlade konstantno rade u korist interesa Velikog Bankarstva, Velikog Biznisa, Velike Farme, Velike Biotehnologija i sličnih organizacija i personala, a suprotno interesima stanovništva. Kako i biti drugačije kada ista ona mreža koja drži “Velike” drži i sve vlade i sve političke partije koje imaju ikakve šanse da formiraju vlade? Život je daleko manje kompliciran kada vidite što se događa.

Došlo je u jednom trenutku vrijeme kada su se ljudi pobunili protiv vladavine kraljevskog diktatorata i zatražili da im se kaže tko vodi njihovu zemlju. Zato su loze počele proces zamjene otvorenih kraljevskih diktatorata onim koji su imale izgled slobode, dok je sve bilo kao i obično. Tiranija koja je bila vidljiva mijenja se mnogo učinkovitijom tiranijom koja se ne može vidjeti, ili je barem većina ljudi ne vidi. Najgora noćna mora Iluminata je da se ljudi biraju u vladu koja je istinski nezavisna u suštini se vodi najboljim interesima stanovništva.

Njihovo rješenje je bilo uvođenje koncepta političkih partija i stvorili su strukturu koja, putem financiranja i organizacije, one koji se ne priklone nekoj od tih partija ostavlja praktično bez nade da će biti izabrani u vladu s drugim, istinski neovisnim ljudima. Želiš da uđeš u politiku? U redu, izaberi partiju. Možda ste primijetili da se stalno pojavljuje riječ “struktura”.

Struktura je od vitalnog značaja za kontrolu koju nad većinom ima nekolicina. Stvaranje političkih partija dovelo je do strukture putem koje članovi parlamenta i oni na ostalim razinama vlasti – lokalnim i državnim – mogu biti kontrolirani. Umjesto da nametnu svoju volju nad stotinama pojedinaca, sve što treba da urade je da je nametnu onima koji kontroliraju partije a oni će je, zauzvrat, nametnuti svojim članovima. Prilično jednostavno, ukoliko želite napredovati u politici prvo treba da se učlanite u neku partiju, a zatim učiniti vladajuću elitu iste što sretnijom time što ćete raditi i što ćete govoriti.

Evo nas opet. Kao što je slučaj s liječnicima, odvjetnicima, znanstvenicima i nastavnicima, spuštate glavu, ne ljuljate brod i naravno ne protivite se ničemu značajnom osobnom sviješću koja je usmjerena protiv želja establišmenta vaše partije. “Pravi” napredak u bilo kojoj od tih profesija zahtjeva zatvoriti um i prodate dušu. Po mogućnosti oba.
 
 
(treceoko/uredio:nsp)

Dakle, veliko pitanje koje se svatko pita: da li NSA čita vaš e-mail? Na temelju izjava bivšeg direktora Agencije za nacionalnu sigurnost ministarstva pravosuđa, odvjetnici, i drugi koji su uključeni u NSA projekt špijuniranja, evo kako otkriti da li vas NSA prati

National Security Agency je primarna kriptografska i signalno-obavještajna agencija Sjedinjenih Američkih Država.

Da bi špijunirala strane komunikacije, ona upravlja platformom za prikupljanje podataka u više od 50 zemalja, te koristi zrakoplove, podmornice, ratne brodove i satelite, posebno prilagođene kamione i pametno prikrivene antene.

Ona je uspjela razbiti kriptografske sustave većine svojih ciljeva te se ponosi na slanju prvorazrednih informacija iz čitavog svijeta, predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država.

U Sjedinjenim Američkim Državama, NSA špijuniranje i skupljanje podataka je regulirano od strane Inozemnim Obavještajnim Nadzornim Zakonom, donesenim 1978. godine da bi se osigurao pravni okvir za presretanje komunikacija povezanih sa inozemnim nadzorom ili terorizmom u kojoj se jedna strana nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama i može se smatrati “SAD osoba”.

Dakle, veliko pitanje koje se svatko pita: da li NSA čita moj e-mail? Na temelju izjava bivšeg direktora Agencije za nacionalnu sigurnost ministarstva pravosuđa, odvjetnici, i drugi koji su uključeni u NSA poslovanje, evo kako otkriti da li vas NSA prati.

1. Ako redovito pozivate ljude u Afganistanu, Pakistanu, Jemenu, Iraku..itd. – vaši telefonski pozivi vjerojatno prolaze kroz NSA računalo. Najvjerojatnije, međutim, da ste nazivali trgovce ili rodbinu, nitko u NSA ne zna vaše ime. (Računalni program čisti stvarne identifikacijske podatke.) Ovisno o vremenu, datumu, mjestu i kontekstualnim čimbenicima vezanim uz poziv, zapisnik ne može biti stvoren.

2. Ako ste u prošlosti poslali e-mail s IP adrese koja se koristi od strane negativaca (IP adrese se mogu krivotvoriti), vaši metapodaci u e-mailu – skriveni podaci koje govore Internetu gdje ga poslati (to je, TO: polje i FROM: polje, SUBJECT: polje, dužina e-maila, te tip e-maila) i koji vjerojatno prolaze kroz poslužitelj. Šanse da analitičar ili računalo zapravo čita sadržaj e-maila su vrlo slabi.

3. Ako ste bili ili odvjetnik nekoga službeno optuženog za terorizam, postoji dobra šansa da NSA ima ili je imala, ali ne može pristupiti (barem ne više), vašoj naplati telefonskih računa. (Odbor Senata za Prikupljanje podataka navodi da FISA Izmjene i dopune Zakona ne zahtijevaju da pogrešno prikupljen materijal mora biti uništen)

4. Ako radite kao član “Industrijske Baze Obrane” na osjetljivim projektima i vaša tvrtka koristi Verizon i AT&T operatere, vaš e-mail je vjerojatno skeniran od strane NSA računala za malware.

5. Prije 2007. godine, ako ste kao američki državljanin, radili u inozemstvu ili u blizini ratne zone, postoji mala šansa da ste “na prikupljanju”, prema jednom civilnom NSA analitičaru ili članu NSA Službe Središnje Sigurnosti (naziv za vojne elemenate koji čine veliki dio radne snage NSA).

6. Ako ste, od rujna 2001. do otprilike travnja 2004. zvali ili poslali e-mail iz područja povezanih s terorizmom i koristili američke internetske tvrtke da to učine, vaša evidencija transakcije podataka (opet, bez identifikacije informacija) najvjerojatnije je prikupljena od strane vaše telekomunikacijske tvrtke i prošla je u NSA. Zapisi su potom analizirani, ali tu je malena vjerojatnost da ih osoba ili računalo pročita ili ih pokuša uzorkovati.

NSA bi pitala telekomunikacijske tvrtke za tranšu podataka koji su u svezi sa određenim interesnim zajednicama, a zatim koristili razne klasificirane i neklasificirane tehnike za predviđanje, na temelju njihovih analiza, koji će pokazati da li su podaci vjerojatno bili povezani s terorizmom. To zahtijeva barem jedan dodatni i neovisni vanjski dio dokaza.

7. Postoji šansa da NSA proslijeđuje podatke prema FBI radi daljnje istrage. Postoji mala šansa da je FBI reagirao na ove informacije.

8. Ako definirate “prikupljanje” u najširem mogućem smislu, postoji dobra šansa da ako NSA želi dobiti vaše ​​transakcijske podatke u stvarnom vremenu i zna vaš stvarni izravnu identitet (ili imaju grubu ideju o tome tko ste), što mogu znati, pod uvjetom da to mogu dokazati FISA sudcu u roku od 72 sata da je vjerojatno da ste terorist ili ste povezani s terorističkom organizacijom.

9. Ako NSA dobije dozvolu od suda za prikupljanje podataka o korporacijama ili dobrotvornim udrugama koje mogu biti povezane s terorizmom, a vaša tvrtka, koja je potpuno odvojena od organizacije, dogodi se da dijeli lokaciju s vama (bilo zbog da ste u istoj zgradi ili imate ugovoreno dijeljenje Internet usluge), postoji šansa da NSA usput prikuplja vaše službene e-mailove i telefonske pozive. Jako je teško za agenciju da mapira IP adresu fizičkog mjesta, ili da u potpunosti odvoji dijelove korporative telefonske mreže. Kada se to dogodi, Kongres i Ministarstvo pravosuđa su obaviješteni, a NSA unutarnja jedinica za suglasnost čini zapis “prekomjernog prikupljanja”.

10. Ako se bilo koja od vaših komunikacija slučajno ili nenamjerno prisluškuje od strane NSA, ti podaci vjerojatno još uvijek postoje negdje, predmet minimalizacije zahtjeva. (Glavno ime NSA-signalne obavještajne podatkovne baze je kodnog imena PINWALE). Ovo je slučaj čak i kada je određenea sakupljačka djelatnost postala ilegalna s prolaskom Amandmana 2007 FISA izmjenama i dopunama Zakona, koji uređuje okvir za domaće prikupljanje podataka. Zakon ne zahtijeva da NSA uništi podatke.

11. Ako ste arapskog podrijetla i idete u džamiju čija imama je povezana kroz stupnjeve povezanosti s islamskim dobrotvorima, smatrate se pristalicama terorizma, NSA računala vjerojatno analiziraju metapodatke iz vaših telefonske komunikacije i e-mailovima.

12. Ako je vaše podatke možda netko presreo ili prikupljao od strane Rusije, Kine, Izraela ili ako ste putovali u tim zemljama. FBI je potiho pronašao i uklonio odašiljače na nekoliko mjesta u Washington DC području koji su prisluškivali strana veleposlanstva.

13. Šansa, ako niste kriminalac ili terorist, da analitičar u NSA sluša vaše telefonske razgovore ili čita vaš e-mail su beskonačno male s obzirom na tehnološke izazove povezane s programom, a da ne spominjemo nedostatak radne snage na raspolaganju za razvrstavanje kroz svoje nevažne komunikacije. Ako se desilo nenamjerno prikupljanje podataka, ono će biti izbrisani, i neće se pohranjivati se u bilo koju bazu podataka.

Kakve sigurnosne mjere danas postoje?

Prema onome što smo uspjeli odgonetnuti, samo tridesetak ljudi unutar NSA-a imati ovlasti za čitanje sadržaja FISA-izvedenog materijala, za sve što treba nalog. Može li NSA djeliti FISA podatke o američkim osoba s drugim zemljama? Po zakonu se ne može. (FBI može, i to radi). Koja je brojnost osoblja koje prati domaće prikupljanje podatak?

Četiri ili pet osoba, ovisno o proračunskom ciklusu. Koliko ljudi izvan NSA znaju za sve pojedinosti o programu? Više od tisuću. Kako možete saznati ako ste bili slučajno ili nenamjerno nadzirani? Vi to ne možete znati. Ako slučajno saznate, možete ih tužiti, ali Vlada će se pozvati privilegiju državne tajne, a suci će vjerojatno složiti, čak i kada možete dokazati bez tajnih dokaza da ste bili vjerojatno uzrok nadziranja.

Kako znamo da se program širi upravo sada, pomicanjem granica zakonitosti, uhođenjem ne samo osumnjičenih terorista, već američkih disidenata? Mi ne znamo. No, ako je više od tisuću ljudi koji su uključeni u program, koliko još može to ostati tajnom? Ljudi su ipak ljudi.
 
(intellihub.com/uredio: nsp)

Velika se prašina podigla povodom špijuniranja u proljeće 1844., kada je Giuseppe Mazzini, talijanski iseljenik u Londonu, postao uvjeren da mu britanska vlada otvara poštu. Mazzini, revolucionar koji je robijao u Genovi i Savoni, u odsustvu osuđen na smrt, uhićen u Parizu, kovao je plan o ujedinjenju talijanskih kraljevstava i osnivanju talijanske republike.

Posumnjao je da je u Londonu postao žrtva, kako ju je nazvao, “poštanske špijunaže”: vjerovao je da je ministar unutarnjih poslova, Sir James Graham, naredio da mu se pošta otvara, po zahtjevu austrijskog veleposlanika, koji se poput mnogih drugih bojao onoga čemu se Mazzini nadao – da će pobuna u Italiji pokrenuti lanac revolucija po čitavoj Europi.

Mazzini je znao kako da dođe do istine: stavio je u omotnice makova zrna, vlasi kose i zrnca pijeska, zapečatio ih voskom i poslao samom sebi. Kad su pisma stigla – još uvijek zapečaćena – u njima nije bilo ni makovih zrna, ni kose, ni pijeska. Mazzini je potom zamolio svog prijatelja Thomas Duncombe-a, zastupnika u parlamentu, da preda parlamentu pisani zahtjev. Duncombe je želio znati da li je Graham zaista naložio da se Mazzinijeva pošta otvara. Zašto britanska vlada gura nos u nečiju privatnu korespondenciju? Graham je rekao da je odgovor na to pitanje tajna.

Pitanje koje se postavilo ovog mjeseca o nadzoru Državne sigurnosne agencije dosad su nailazila na otprilike isti odgovor koji je Duncombe dobio od Grahama 1844. godine.: program je strogo povjerljiv. (Ovakva povjerljiva tajna poznata je i kao dvostruka tajna.) Srećom, stare tajne nisu tajne, stare tajne su povijest. Mazzini afera, kako povjesničar David Vincent tvrdi u knjizi “The Culture of Secrecy” dovela je do “prvog suvremenog napada na službenu povjerljivost”. Izazvala je otpor javnosti, da bi na kraju britanski parlament osnovao Komisiju za povjerljivost “koja bi utvrdila činjenice o zakonitosti glede zadržavanja i otvaranja pisama u državnoj Pošti, i način na koji je ovlaštenje za takvo zadržavanje i otvaranje dozvoljeno.” U kolovozu 1844., komisija je objavila izvješće na 116 stranica o dešavanjima u Pošti.

Iako je za povjesničare izvješće bilo fascinantno, vjerojatno je strašno ugnjavilo parlamentarce. Izvješće je sadržavalo povijest dostavljanja pošte, sve od šesnaestog stoljeća. (Članovi komisije su “kritizirali takvo antikvarsko istraživanje”, primijetio je lord John Russell, da je on bio iznenađen što se nisu vratili do “slučaja Hamleta, danskog kraljevića, koji je otvarao povjerena mu pisma, i umjesto sebe poslao u smrt Rosencrantz-a i Guildenstern-a. “)

U izvješću je otkriveno da je Mazzinijeva pošta zaista otvarana i da u Pošti postoji nešto što se zove Tajni odjel. Nalozi za čitanje pošte kraljevih podanika izdavani su stoljećima. Prije Mazzinija i makovog zrna, ova praksa nije dovodena u pitanje. Međutim, ona nije bila toliko učestala. “Prosjek naloga izdanih u ovom stoljeću približno je 8 godišnje”, otkriveno je u istrazi. “Ovaj broj obuhvaća, u prosjeku, pisma oko 16 osoba godišnje.” Povjerenstvo za poverljiost je s olakšanjem ustanovilo da su glasine kako Tajni odjel Pošte ponekad šalje i “cijele vreće” pisama ministarstvu, lažne: “Poslana su samo zasebna pisma ili paketi. “

Čitavu epizodu su pažljivo pratile Sjedinjene Američke Države, gdje je New York Tribune osudio otvaranje Mazzinijeve pošte kao “barbarsku povredu časti i pristojnosti”. Pošto je Povjerenstvo za povjerljivost izdalo svoj izvještaj, Mazzini je objavio članak pod nazivom “Otvaranje pisama u Pošti”. Dva mjeseca nakon otvaranja Mazzinijeve afere, Tajno odjel Pošte je ukinut. Međutim, zamijenilo ga je nešto na duži rok još podmuklije: bolje čuvane tajne.

Otvaranje Mazzinijeve pošte, poput otkrića da NSA nadzire telefonske razgovore, email-ove i kretanje na internetu, ilustracija je kompleksnog odnosa tajnosti i privatnosti. Tajnost je ono što je poznato, ali ne svima. Privatnost je ono što nam omogućuje da zadržimo to što znamo za sebe. Mazzini je svoju prepisku smatrao privatnom; britanska vlada je sve vrijeme njegova pisma čitala tajno. Organizacija ACLU, koja je prošle godine podnijela tužbu protiv Obamine vlade, nazvala je program NSA nadzora “grubim narušavanjem prava na privatnost”. Obamina administracija je branila i ovaj program i činjenicu da je njegovo postojanje držano u tajnosti.

Kao pitanje povijesne analize, odnos tajnosti i privatnosti može se izraziti jednim aksiomom: obrana privatnosti slijedi nakon pojave novih tehnologija za otkrivanje tajni, i nikad joj ne prethodi. Drugim riječima, obrana privatnosti uvijek dolazi prekasno. Konj je pobjegao iz štale. Pošta vam je već otvorila pismo. Slika vam je već na Facebook-u. Google već zna da, bez obzira na demografsku pripadnost, vi ne volite kupus.

Konkretna tehnologija nije mnogo važna, aksiom i dalje vrijedi. To je samo jedna odlika stoljetne povijesne transformacije: sekularizacije misterija. Misterija je u kršćanskoj teologiji ono što Bog zna, a čovjek ne može znati, pa onda mora vjerovati. Besmrtnost je, u ovom smislu, misterij. Kao i začetak života, što je dobra ilustracija kako je nekadašnja misterija postala prvo tajna, pa zatim privatna stvar. Nekadašnju misteriju začetka života anatomičari su proučavali kao “tajnu postanja”. Na kraju su je građani, služeći se jezikom ustavnog “prava na privatnost” branili od intruzije. Teološki, početak života, oduhovljenje tvari, ostaje misterija. Empirijski, razotkrivanje otkrića zahtijevalo je oruđa – mikroskope, leće, kamere – koja su stvaranje života učinila vidljivim i znanim. Tek kad ovo više nije bilo tajna, tek kad više nije bilo nevidljivo, tek je tada postalo privatno. Tada je bilo prekasno: kontracepcija je već bila u rukama države.

Tajni državni programi koji zaviruju u privatne stvari građana, vezani su za ideje o tajnosti i privatnosti nastale u procesu kada je misteriozno postajalo sekularno. Misteriji crkve su izvan domene znanja bilo kojeg čovjeka, pa tako i izvan dosega države. Tijekom reformacije, protestanti su odbacili mnoge misterije kao praznovjerja, pa je misteriozno počelo izmicati svećenicima i dolazi u posjed kraljevića. Do sedamnaestog stoljeća, izraz “misteriji države” značio je i državne tajne i monarhijsku moć i pravo – ne ono što Bog zna, a mi ne znamo i moramo prihvatiti, nego ono što kralj zna, a mi ne znamo.

Godine 1916. u govoru u Zvjezdanoj palači, James I je govorio o svojim “Isključivom pravu (prerogativu) ili misteriji države”, rekavši da “ono što se tiče misterija Kraljeve moći ne može se zakonski osporiti”. Ali monarhijske ideje o krunskim prerogativima dovedene su u pitanje samim postojanjem knjiga kao što je “The Cabinet-Council, Containing the Cheif Arts of Empire and Mysteries of State, Discabineted“, objavljene 1658. Bilo je to doba političke reformacije, bogato argumentimo da znanje koje je nekad bilo privilegija kraljeva treba otkriti i izvući iz krunskog kabineta. U ranom modernom dobu, misterija je počela značiti svaku tajnu koja se može otkriti običnom čovjeku.

Upravo su u ovom trenutku svjetske povijesti, na oštrici noža između misterije i tajnosti, osnovane su Sjedinjene Američke Države – kao republika čija će politika biti otvorena za preispitivanje, a misterije države biti razotkrivene. Ustav je trebalo označiti kraj doba političke misterije. (Ova tvrdnja je bila uzvišenija, kako to inače biva, nego stvarnost). U republici ne bi trebalo biti državnih misterija: sve treba otkriti narodu. Ovo će se otkriti prvenstveno u tisku, osobito u novinama, gdje se, kako je Thomas Jefferson objasnio, odmjerava “sukob mišljenja”. Opasnost se u republici ne krije u inkvizitorskom svećenstvu, nego u korumpiranim novinarima. Tako je Jefferson, kad je napao novinske tiskare, smislio najveću moguću uvredu – da ih optuži za poticanje misterije: “Oni, poput klera, žive od fanatizma koji potpiruju.” Nepristajanje na misteriju u državi osnova je Jefferson-ova posvećenost u razdvajanju crkve i države.

“Tajnost je instrument zavjere”, napisao je Jeremy Bentham u eseju “O javnosti”, objavljenom 1843, godinu dana prije Mazzinijeve afere. “Ona, dakle, ne bi trebala biti sustav regularne vladavine.” Pod “javnošću” Bentham je podrazumijevao ono što danas obično nazivamo transparentnošću ili otvorenošću. “Bez javnosti, nijedno dobro nije trajno: pod okom javnosti, nijedno zlo ne može opstati.”

On se zalagao, primjerice, da se građanima omogući pristup parlamentu, i da se tamošnje rasprave publiciraju. Glavni argument za držanje državnih poslova u privatnosti – stav koji su zastupali oni koje je Bentham nazovao “zagovornicima misterije” – glasio je da je narod suviše neuk da sudi o svojim vladarima. “Takvo je, dakle, rezonovanje zagovornika misterije”, pisao je Bentham. “Nesposobni ste da sudite jer ste neznalice, a ostati ćete neznalice kako ne biste mogli suditi.” Ali Bentham nije tvrdio samo da javnost može educirati građane (koji bi upoznali politiku čitajući skupštinske zapisnike) nego i da će podići kvalitetu političke rasprave (jer će se izabrani predstavnici bolje ponašati ako ih netko prati).

Godine 1844., tijekom skupštinske rasprave po objavljivanju izvještaja Komisije za povjerljivost, neki članovi, vjerujući uz Bentham-a da je javnost neprijatelj tajnosti, tvrdili su da je u redu da država otvara građanima poštu dokle god su primatelji pošte obaviješteni da je ona čitana. (Disraeli je rekao da bi vrlo rado predao svoju poštu ministarstvu unutarnjih poslova: “Mogu otvaraju sva moja pisma, pod uvjetom da na njih i odgovaraju.”) U “Otvaranju pisama u Pošti” Mazzini je pokazao koliko su na raspravu utjecali Bentham-ovi argumenti o javnosti. Diplomati su možda imali svoje tajne, priznavao je on, ali poštari? “Pa tko su ovi ljudi koji svoje sugrađane tretiraju kao neprijatelje?”, Zapitao je on. “Od javnih službenika tražimo odgovornost, a odgovornost se ne može postići bez javnosti. Tajnost je samo druga riječ za strah. MISTERIJA se zvala ta zvijer u otkrovenjima. Velikom čudovištu koje je oličavalo svu svjetovnu i crkvenu pokvarenost na zemlji na čelu je bilo zapisano ime i to ime je MISTERIJA. “

Bentham-ovi argumenti nisu utjecali samo na reakciju parlamenta i javnosti na Mazzinijevu aferu – apeliranjem na transparentnost i ukidanje tajnosti – nego i na to kako su Amerikanci shvatili prirodu demokracije. Misterija države, u kojoj je kralj okrunjen rukom nevidljivog boga, povukla se pred demokracijom, u kojoj su vladari birani i gdje se državne tajne objavljuju. U demokraciji, javnost je vrlina.

Međutim, utjecajnije od Benthamovih ideja o javnosti bio je rastući fetiš privatnosti u doba obiteljskog života. (Povijest privatnosti je ograničena; privatnost kao težnja nije zaista postojala prije uspona individualizma, a uhvatila je maha tek s pojavom srednje klase.) Amerikanci devetnaestog stoljeća bili su opsjednuti idejom privatnosti i fizičkim granicama koje su je omeđivivale, kao što su kućni zidovi i rupe u tim zidovima, poput poštanskih proreza u vratima. Kada je misterija otišla u povijest, u srednjovjekovlja i gotsku romansu, “misterija” je počela označavati neku vrstu fikcije, priča – u SAD prvenstveno Edgar Allan Poe-a – gdje se nešto što se u prvi mah čini neobjašnjivim ili čak natprirodnim kasnije objašnjava kroz umijeće opažanja. “Bila je to misterija potpuno neobjašnjiva”, kaže Poe-ov narator u “Padu kuće Usher”. Ali kod Poea je svaka misterija rješiva. Ništa nikad ne ostaje skriveno. Zločini moraju biti riješeni. Zidovi se moraju probiti. Grobnice se moraju raskopati. Koverte se moraju otvoriti.

Fetiš privatnosti bio je čvrsto vezan za pisma. U proljeće 1844., dakle godine Mazzinijeve afere, Poe je napisao priču “Ukradeno pismo”. Nekoliko mjeseci kasnije, Pošta SAD zaposlila je jednog vrijednog mladića, James Holbrook-a, kao specijalnog agenta. On je svoja iskustva opisao u memoarskoj knjizi “Deset godina među poštanskim vrećama”; ili “Bilješke iz dnevnika specijalnog agenta Pošte”. “Poštansku vreća je sažetak ljudskog života”, objasnio je Holbrooke. Poanta Pošte nije da narušava tuđu privatnost, nego da je štiti. Holbrook-ov zadatak bio je spriječiti otvaranje tuđe pošte. On je bio poštanski detektiv. “Deset godina među poštanskim vrećama”, kao i dobar dio devetnaestovjekovne beletristike, puna je ukradenih pisama.

Email-ovi se ne razlikuju od pisama. Prava podjela, povijesno gledano, nije digitalna nego književna. Devetnaesti vijek u mnogim zapadnim zemljama, uključujući i SAD, podrazumijevao je začetak praktički opće pismenosti. U vrlo stvarnom smislu, u prošlosti je svako pisanje bilo tajna, osim za malobrojne koji znaju čitati. Što se, međutim, događa kad svi znaju čitati? Onda svaka misterija može biti otkrivena. Pisati pismo znači otkriti svoj znak, prosuti dušu na papir. Univerzalna pismenost znači univerzalno dešifriranje, i univerzalno otkrivanje. Ako svi znaju pisati, svi mogu biti pročitani. To je bilo zastrašujuće.

Godine 1890., dva bostonska odvjetnika, Samuel Warren i Louis Brandeis, objavili su članak u časopisu Harvard Law Review pod naslovom “Pravo na privatnost”. Warren je bio potomak stare bostonske obitelji, ali Brandeis-ovi roditelji su bili Istočnoevropljani koji su podržali propali ustanak u Austriji 1848. godine – dakle istu onu revoluciju koju je četiri godine ranije predvidio austrijski veleposlanik koji je uvjerio britanskog ministra unutarnjih poslova da otvara Mazzinijeva pisma. Nakon gušenja ustanka uslijedio je val antisemitizma koji je Brandeis-ovu obitelj natjerao da emigrira u SAD.

Louis Brandeis je rođen u Kentuckyju 1856. Sedamdesetih godina 19. stoljeća, on i Warren su zajedno studirali na Harvardu (Brandeis je bio jedan od osnivača časopisa Harvard Law Review); kad su diplomirali, zajedno su otvorili odvjetničku kancelariju. Warren je 1883. oženio Mabel Bayard, senatorovu kćer. Kako je pokazala Amy Gayda, skoro šezdeset tračarskih članaka o obitelji Warren-Bayard izašlo je u novinama od 1882. do 1890. godine – uključujući i priče s naslovnice o sahranama majke i sestre gđe Warren. Warren je bio izvan sebe. Njegovo kućanstvo je ugroženo; privatnost njegove obitelji je, kao pismo, bila ukradena. (Mnoge ideje o privatnosti bile su povezane sa skrivanjem žena i obitelj.)

U “Pravu na privatnost” Warren i Brandeis su tvrdili da postoji zakonsko pravo da čovjek bude ostavljen na miru – pravo koje nikad prije toga nije definirano. Njihov esej je temelj svake pravne odluke o privatnosti donijete od tada. Pravo na privatnost, kako su ga oni tumačili, rezultat je povijesti, posljedica modernosti. Privatnost, tvrdili su oni, nije oduvijek bila neophodna; ona je postala nužna uslijed promjene značenja i prirode javnosti. Do kraja devetnaestog stoljeća, javnost, koja je za Benthama značila transparentnost (suprotno tajnosti), počela je značiti zainteresiranost tiska (suprotno tajnosti). Objavljivati ​​rasprave Kongresa bilo je u službi javnog dobra; objavljivanje imena ožalošćenih na sahrani gđe Warren nije. (Ista razlika obilježila je raspravu koja je 1880.-tih i 90-ih pratila uvođenje tajnog glasovanja. Građani glasuju tajno, narodni zastupnici javno.)

“Pravo na privatnost” je manifest protiv moderne javnosti: paralelnog uspona javnog oka (oka građanina i izvjestitelja) i privatnog oka (oka detektiva). “Intenzitet i kompleksnost života koji prate naprednu civilizaciju”, napisali su Warren i Brandeis, “učinili su neophodnim određeno udaljavanje od svijeta, i čovjek je, pod istančanim utjecajem kulture, postao osjetljiviji na javnost, tako da su pojedincu samoća i privatnost postale nužnije; ali suvremeno poslovanje i izumi, kroz zadiranje u čovjekovu privatnost, izložili su ga duševnim bolovima i uznemirenju, mnogo većim nego što ih mogu nanijeti proste tjelesne ozljede”. Suvremeni život se, prema Warrenu i Brandeisu, sastoji od beskrajnog lanca sredstava koja prijete da izlože privatno javnom pogledu: “Trenutne fotografije i novinsko izdavaštvo ugrozili su sveta područja privatnog i obiteljskog života, a brojne mehaničke naprave prijete da ispune ono predviđanje da će sve što se ‘šapne u ormaru biti izvikivano s krovova’.”

Za Warrena i Brandeisa, pravo na privatnost je neophodno da bi se zaštitila, kako su je nazvali, “nepovrijeđena osobnost”. Kako neki književni teoretičari tvrde, Warren i Brandeis su ovu ideju preuzeli djelomično od filozofa a djelomično od pjesnika. (William James je pisao o “skrivenom biću”; William Wordsworth o “individualnom umu koji čuva svoju nepovrijeđenu osobnost”.) Warren i Brandeis su smatrali da narušavanje privatnosti ostavlja svojevrsnu ranu – rupu na duši – koja nam na kraju može umrtviti um. Ulog je najednom postao vrlo visok.

Nešto se jezivo dogodilo kad je misterija postala sekularna, kad je tajnost postala tehnologija i kad je privatnost postala pravo. Nepovredivost vlastitosti je zamijenila nedokučivost boga. Nije ni čudo što su ljudi poludjeli za njom.

Mnogo godina prije Patriotskog zakona iz 2001. i legalizacijom prismotre u borbi protiv terorizma – čak i mnogo godina prije uspona sigurnosne države – Louis Brandeis je predvidio napad tehnologije tajnosti na pravo na privatnost. Brandeis je imenovan za suca Ustavnog suda 1916. godine. Tamo je bio i 1928. kada je Sud, u predmetu Olmstead vs. SAD, donio presudu da je prisluškivanje telefonskih razgovora u skladu sa ustavom. Roy Olmstead je bio krijumčar iz Seattlea, nekadašnji policajac, prije nego što je uhićen za kršenje zabrane uvoza i prodaje alkohola. Uhapšen je 1924; osuđujuća presuda ovisila je od dokaza prikupljenih prisluškivanjem telefona. Pitanje za Ustavni sud 1928. bilo je da li se dokazi dobiveni prisluškivanjem telefona mogu koristiti u kaznenom procesu, ili takvo prikupljanje dokaza krši četvrti i peti amandman ustava. Većinskom presudom, pet prema četiri, Sud je potvrdio Olmsteadovu presudu. (Olmstead je izdržao tri godine prisilnog rada ali ga je 1935. pomilovao Franklin Roosevelt.). Brandeis je glasao protiv: tvrdio je da je prisluškivanjem Olmstead-ovog telefona prekršeno negovo pravo biti ostavljen na miru.

Brandeisovo izdvojeno mišljenje u osnovi predstavlja nastavak rasprave započete 1890. On je smatrao da je prisluškivanje samo novi oblik iznuđenog priznanja – zamjene “sile i nasilja” žicama i električnim naponom. U nekom trenutku, rekao je Brandeis, država je mogla “natjerati pojedinca da svjedoči – primoravanje postignuto, ako treba, torturom. Mogla je doći u posjed njegovih dokumenata i drugih artikala koji se tiču ​​njegovog privatnog života – konfiskacija postignuta, ako treba, provaljivanjem u stan. “Ali u dvadesetom stoljeću, nastavio je on,” suptilnija i mnogo dalekosežnija sredstva narušavanja privatnosti stoje državi na raspolaganju. Nova otkrića i izumi omogućili su državi da, mnogo učinkovitijim sredstvima od mučenja, na sudu objavi ono što se šapuće u ormaru.”

A ugrožavanje privatnosti ne bi tu završilo. “Napredak znanosti u osiguravanju sredstava za špijunažu državi neće se zaustaviti na prisluškivanju telefona”, predvidio je Brandeis. “Možda će se se jednog dana otkriti način da država, bez vađenja papira iz tajnih ladica, reproducira te papire na sudu, čime će poroti biti predočena najintimnija dešavanja u kući.”

NSA je godinama sakupljala podatke s interneta. Kroz projekt Prism (Prizma), započet 2007. s namjerom da spriječi terorističke napade, ona je “prikupljala podatke izravno s središnjih poslužitelja devet vodećih američkih internet kompanija”, kako navodi Washington Post. Ove tvrtke to poriču. “Nismo se uključili ni u kakav program koji bi američkoj vladi – ili bilo kojoj drugoj vladi – omogućio izravan pristup našim serverima”, rekli su Larry Page i David Drummond, direktor i voditelj pravne službe Googlea.

“Facebook ne sudjeluje niti je ikada sudjelovao u bilo kakvom programu koji američkoj ili bilo kojoj drugoj vladi omogućuje izravan pristup našim serverima”,

kaže Mark Zuckerberg, direktor Facebook-a. Kongres će sigurno pokrenuti istragu. (Kako su točno internet tvrtke reagirale na zahtjeve sigurnosnih agencija još uvijek nije objelodanjeno.)

Unatoč svim promjenama u posljednjih nekoliko stoljeća, mnoge stvari koje se odvijaju u državi i dalje su obavijene velom misterije, makar utoliko što je obavijanje tajne velom misterije izuzetno dobar način za prikrivanje nametanja volje. Narednih dana i tjedana dobar dio istraživanja nadzora NSA zahtijevat će detektivski posao: u pričama koje će biti napisane, Edward Snowden će biti zanimljiv lik i zaplet će biti mračan, ali bi Poe smislio bolji kraj.

Jedan aspekt ove priče kojim se Kongres vjerojatno neće puno baviti jeste veza, u 21. stoljeću, između privatnosti i javnosti. U dvadesetom stoljeću, zlatnom dobu “odnosa s javnošću”, javnost u smislu novinarske pažnje postala je nešto što mnogi građani traže, pa čak za to i plaćaju. Ovo je dovelo do današnjeg paradoksa američke kulture, istovremeno opsjednute time da budeš viđen i da ostaneš sakriven, u svijetu gdje je od privatnosti jedina poželjnija stvar publicitet. U ovom svijetu, mi vodimo kroniku svog života na Facebook-u, dok istovremeno zahtijevamo najnoviju i najbolju moguću zaštitu privatnosti – šifre brojeva i slova – kako nitko ne bi mogao narušiti intimu koju uz tolike muke objavljujemo.

Mjera raskoraka između Mazzini-eve afere i skandala s NSA jeste njihovo potpuno različito tumačenje prirode oka javnosti. Godine 1844, kada se pronijela vijest da je britanska vlada otvarala ljudima poštu, urednici londonskog Timesa insistirali su da “ova praksa ne može biti engleska, ništa više nego to mogu biti maske, otrovi, skriveni bodeži, tajni signali i drugi slični mračni pothvati” . To je bilo misteriozno, bilo je neengleski, bilo je anakrono. “Javno mnijenje je moćno i zavidno, i ne želi da gleda kako se javni ciljevi ostvaruju sredstvima koja nisu javna”, nastavio je Times.

“Takvu praksu ono smatra izdajom javnog bića.” U sjeni otkrića prismotre NSA, softverska grupa Mozilla je organizirala potpisivanje peticije upućene Kongresu pod nazivom “Prestanite nas gledate”, u kojoj stoji, “Ovakav vid sveobuhvatnog prikupljanja podataka od strane države podriva temeljne američke vrijednosti slobode i privatnosti. “Više ne postoji javno biće, čak ni retorički. Postoji samo mnoštvo ljudi koji brane svoju privatnost, dok promatraju same sebe, i jedni druge, kako se beskrajno prelamaju kroz apsurdno konstruiranu prizmu.
 
(newyorker.com, pescanik.net/uredio: nsp)

Zašto se čini kao da tamo gdje god postoji ljudska patnja, neka od najvećih banaka zarađuje ​​novac iz nje?

Prema novom izvješću iz Pokreta World Development, Goldman Sachs je zaradio oko 400 milijuna dolara kladeći se prošle godine na cijene hrane . Sveukupno, 2012 je bio prilično “ponosna” godina za Goldman Sachs.

Prihodi za Goldman Sachs porasli su za oko 30 posto u 2012, a cijena dionice Goldman Sachs-a su porasle za više od 40 posto u proteklih 12 mjeseci. Procjenjuje se da je prosječni bankar u Goldman Sachs-u dovneo u plaće i bonus paket oko 396.500 dolara u 2012. godini.

Dakle, bez sumnje, Goldman Sachs se kupa u novcu upravo sada. No, što je cijena za sav ovaj “uspjeh”? Mnogi tvrde da špekuliranje sa cijenama hrane od strane velikih banaka je dramatično povećalo globalnu cijenu hrane i izazvao stradanja stotina milijuna siromašnih obitelji diljem planete što će u budućnosti postati još puno gore.

U ovom trenutku, globalna cijena hrane je više nego dvostruko veća nego u 2003. godini. Oko dvije milijarde ljudi na planetu potroši barem pola svojih prihoda na hranu, a blizu milijardu ljudi redovito nemaju dovoljno hrane za svoje potrebe.

Je li to moralno za Goldman Sachs i druge velike banke, kao što su Barclays i Morgan Stanley da stotine milijuna dolara stave na kladionicu cijene hrane, i manipuliraju globalnim cijenama hrane, čine za siromašne obitelji diljem svijeta da se teže i skuplje hrane?

To je još jedan razlog zašto je balon derivata jako loš za svjetsko gospodarstvo. Goldman Sachs i druge velike banke se ponašaju prema globalnim zalihama hrane, kao da je to neka vrsta casino igre. Ova vrsta bezobzirne aktivnosti uvelike je osudio pokret svjetskog razvoja u izvješću …

“Goldman Sachs je globalni lider u trgovini koji manipulira cijenama hrane, dok gotovo milijardu ljudi gladuje. Banka je lobirala za financijske deregulacije koje su omogućile da se milijarde izliju u derivate robnih tržišta, stvorili su potrebne financijske instrumente, i sada grabe svoju dobit. Špekulacije su potakle volatilnost cijena hrane i “šiljke” cijena hrane, i na taj način ranjavanjući ljude diljem svijeta koji se bore priuštiti si hranu . “

Dakle, ne bi trebao biti zakon protiv ovakve vrste klađenja?

Pa, u Sjedinjenim Američkim Državama zapravo postoji takav zakon protiv klađenja na hranu, ali zakon je blokiran od strane velikih banaka na Wall Street-u i njihovih vrlo visoko plaćenih odvjetnika. Slijedi još jedan izvadak iz izvješća …

“SAD je donio zakon za ograničavanje špekulacija, ali kontrole nisu provedene zbog pravnog izazova od Wall Street-a koji je predvodio Međunarodne Mjenice i Asocijacije Derivata, od kojih je Goldman Sachs vodeći član. Sličan zakon je na stolu u EU, ali se britanska vlada do sada protivila učinkovitoj kontroli. Goldman Sachs je lobirao protiv kontrole i u SAD-u i EU. “

Objavljeno u nastavku je grafikon koji pokazuje što je ovovakva vrsta aktivnosti učinila i kako se to odrazilo na cijene roba u posljednjih nekoliko desetljeća. Primijetit ćete da su cijene roba bile su prilično stabilne u 1990. godini, ali od 2000 godine oni su bili iznimno volatilne …

Razlog za sve ovo volatilnost je objašnjeno u izvrsnom članku Frederick Kaufman …

Novac priča svoju priču. Od pucanja tehnološkog mjehura u 2000., došlo je 50 - struko povećanje ulaganja dolara u robnim indeks fondova. No, kada je globalna financijska kriza potjerala uplašeni investitore sa burza početkom 2008, a dolara, funta, i euro je izbjegavao povjerenje ulagača, no  roba – uključujući hranu – se činila kao posljednje, najbolje mjesto za zaštitu novaca, mirovina, i mjesto gdje će državni fondovi parkirati svoju gotovinu. Špekulanti su izlili 55 milijarde dolara u robna tržišta. Inflacija hrane je ostaola stabilna od tada.

Jeste li ljuti već?

Trebali bi biti.

Siromašne obitelji diljem planeta pate, tako da bankari s Wall Street-a mogu napraviti veći profit.

To je odvratno.

Mnoge velike financijske institucije izgleda da samo vole zaraditi novac na leđima siromašnih.

Nažalost, globalna opskrba hranom je sve slabija svakim danom, i stvari su prilično zlokobne za nadolazeće godine.

Prema Ujedinjenim narodima, rezerve globalne hrane su dosegle najnižu razinu u gotovo 40 godina. Globalne prehrambene rezerve nisu bile ovako niske još od 1974. godine, ali se stanovništvo u svijetu uvelike povećalo od tada. Ako 2013. bude još jedna godina suše i loše žetve, stvari bi mogle pobjeći izvan kontrole vrlo brzo …

Što mislite šta će banke učiniti sa cijenama mesa tijekom sljedećih nekoliko godina?

Ako se stvari ne preokrenu dramatično, 2013. bi mogla biti apsolutno godina noćne more za usjeve u Sjedinjenim Američkim Državama, a možda i globalno. Suše pogađaju cijeli svijet, požari. Prinosi hrane su sve manji.

Pa nadajmo se najboljem, ali neka nam se također pripremiti za najgore.

Izgleda da su više cijene hrane na putu, milijuni siromašnih obitelji diljem planeta će biti pod velikim pritiskom da prehrane svoje obitelji.

U međuvremenu, Goldman Sachs će pucati od smijeha….
 

 
 
izvor: minfowars.com, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12518"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Ministarstvo poljoprivrede SAD-a je završilo izvještaj koji se bavi zabrinutošću poljoprivrednika da će biti slijedeći na sve većoj listi onih koje Monsanto tuži, ali te brige neće prestati. USDA otvoreno podržava Monsanto, i slične korporacije.

Monsanto ne dominira samo na poljima širom SAD. Oni tuže male poljoprivrednike i dobijaju slučajeve. Think Progress priznaje da se to dešava oko 10-tak puta godišnje.

Uvijek ista priča. Monsanto je patentirao genetski izmjenjeno sjeme u laboratoriju da ga proda poljoprivredniku. Majka priroda prenese sjeme na susjedna polja uz pomoć vjetra. Monsanto ima tim odlično plaćenih pravnika koji male poljoprivrednike dovedu na sud i onda pobjeđuju zahvaljujući advokatu koji dobija oko 10 milijuna dolara godišnje zato što dovodi druge poljoprivrednike na sud.

Zbog sve češćih tužbi Monsanta USDA je formirao Savjetnički komitet o biotehnologiji i poljoprivredi u 21. stoljeću (AC21) da analizira, između ostalog, druge stvari: “Kakvi bi kompenzacijski mehanizmi, ako ih ima, bili prikladni da se riješi problem ekonomskih gubitaka poljoprivrednika kada je smanjena vrijednost njihovih usjeva zbog nenamjernog prisustva GE materijala?”

AC21 je objavio izvještaj ‘Jačanje koegzistencije’ te je poslan Ministru poljoprivrede ovaj tjedan. Ali u tom izvještaju imaju malo toga za reći poljoprivrednicima koji će se najvjerojatnije pojaviti pred sudom dok Monsanto i drugi biotech kraljevi pobjeđuju.

AC21 smatra da je najbolji manevar za bilo kojeg protivnika Monsanto-a da jednostavno plati osiguranje. To sugerira da će Monsanto i drugi dobiti zeleno svjetlo da nastave s beskrajnim procesima nakon kojih mali poljoprivrednici bankrotiraju i prestanu s radom. Zatim njihovu zemlju kupi Monsanto, nakon što poljoprivrednici ne mogu više platiti račune.

AC 21 je razmatrao potencijalne mehanizme. Prvi je kompenzacijski fond koji bi mogli financirati oni koji daju tehnologiju, farmeri ili cijeli lanac proizvodnje hrane. Drugi je osiguranje za usjeve. Ono bi uključilo javno financiranje i izbor poljoprivrednika da kupi osiguranje. Treći je jednostavno “samoosiguravajuće sredstvo” koje bi kupili poljoprivrednici.

U preporuci, AC 21 kaže: “Ako Ministar, razmatrajući podatke o gubitku, odluči da situacija zahtjeva razvoj kompenzacijskog mehanizma da bi se utjecalo na te gubitke, Ministar bi trebao implementirati mehanizam koji se zasniva na modelu osiguravanja usjeva.”

Osim toga, nema stvarnih preporuka za farmere koji su stalna meta biotech kompanija na sudovima nego da plate osiguranje. U izjavi od srijede Nacionalna koalicija za organsku hranu (NOC) je osudila USDA i AC21 jer navodno nisu puno napravili da se smanji problem koji uništava američke poljoprivrednike.

“Posebno je zabrinjavajuća preporuka da poljoprivrednici koji uzgajaju organsku hranu i ne-GE-konvencionalni poljoprivrednici plaćaju osiguranje usjeva ili da se samoosiguraju protiv neželjene GE kontaminacije,” piše grupa. “NOC smatra da ovaj prijedlog omogućava USDA i poljoprivrednoj biotehnološkoj industriji da ne budu odgovorni za GE kontaminaciju a žrtve GE zagađenja će plaćati odštetu koja je posljedica transgenetske kontaminacije.”

“Ovo je potpuno pogrešan pristup rješavanju problema GE kontaminacije,” kaže Liana Hoodes, izvršna direktorica NOC-a. “Minimalno, USDA mora prestati davati odobrenja za dodatne GE usjeve i spriječiti GE kontaminaciju uvodeći mjere za spriječavanje zagađenja te da transgenetski zagađivači, uključujući vlasnike GE tehnologije, plaćaju kazne zbog kontaminacije.”

Andrew Kimbrell, izvršni direktor Centra za sigurnost hrane i član NOC-a dodaje da su nalazi AC21 “loše rješenje koje kažnjava žrtvu te je u osnovi nepravedno i ne bavi se osovnim problemom – transgenetskom kontaminacijom.”

“Izvještaj AC21 uklanja odgovornost za GE kontaminaciju sa USDA i biotech industrije koji su odgovorni i prebacuje je na poljoprivrednike koji uzgajaju organsku hranu i ne-Ge-poljoprivrednike,” kaže Kimbrell.

Usamljena članica AC21 se ogradila od izvještaja jer izvještaj u cjelini skoro nikako ne olakšava bilo što za sada.

“Bilo koji poljoprivrednik/uzgajivač sjemena neće htjeti priznati da je došlo do kontaminacije jer je ilegalno u posjedu patentiranog materijala i mogao bi biti kažnjeno gonjen zbog krađe intelektualnog vlasništva. Komitet je odbio čak da prepozna ovu činjenicu,” piše Isaura Andaluz.
 

 
 
izvor: advance.hr,rt.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11633"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Već se i prije govorilo kako je novozelandska policija prilikom akcije na Dotcomovu imanju napravila proceduralnu pogrešku, a sada je to potvrdio i sud. Zaključeno je kako je nalog za pretres kuće bio preopćenit za tako detaljan pretres i zapljenu imovine, jer u njemu nisu navedeni prekršaji za koje se sumnjiči Kim Dotcom. “U pitanju su bili opći nalozi te su oni, kao takvi, bezvrijedni”, objasnila je sutkinja Helen Winkelmann.

Presuda objavljena u četvrtak od strane sutkinje Helen Winkelmann tvrdi su dokazi u svezi pretresa bili previše nejasni i skromni, i u svezi opsega pretraživanja i predmeta koji su bili oduzeti od strane policije.

“Nije bilo odobrenja za uklanjanje,” rekao je Davison, prozivajućii FBI akciju kao “prekoračenje autoriteta”.

Osim toga, sutkinja je zaključila i kako su informacije koje je FBI skinuo s Dotcomovih kompjutera također uzete nezakonito, jer on nikad nije dao svoj pristanak za to. Stoga je nezavisnom pravnom stručnjaku povjeren zadatak da pregleda zaplijenjeni materijal i procjeni koji se podaci relevantni za istragu, a koji nisu. Podaci koji se ocijene relevantnima bit će predani američkim vlastima, a ostali koji su uzeti protuzakonito bit će vraćeni Kim Dotcomu.

Dotcomov odvjetnik tvrdi kako je na originalnom nalogu stajalo da se kompjuteri i podaci moraju prevesti u SAD, što znači da je FBI u tom slučaju prekoračio svoje ovlasti.

Milijunaš rođen u Njemačkoj je bio optužen za kršenje autorskih prava i povezniah prijevara. On je optužen za ilegalni upload milijune pjesama na svom file-sharing sistemu Megaupload. Dok tužitelji progone “mega zavjeru”,  Dotcom Kim opovrgava optužbe i kaže da njegova web stranica pravna i iznad odbora.
 

 
izvor: www.rt.com, index.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9630"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]