Do prije svega nekoliko desetljeća, „održivost” je bio termin koji se vrlo rijetko koristio

Kad je ljudima bio potreban novi resurs, jednostavno su ga potražili, pronašli način da ga dobiju, i zatim implementiraju njegovu upotrebu.

Posljednjih godina, međutim, sve se više stavlja naglasak na održivu uporabu ograničenih resursa našeg planeta. Istovremeno, populacija većine većih gradova se naglo povećala, povećavajući potražnju za resursima koje trebamo očuvati.

Jedno od najvećih povećanja potražnje osjeća se u energetskom sektoru.

Utrka koja se trenutno provodi u pronalaženju održivih i pristupačnih rješenja koja će zadovoljiti ovu povećanu potražnju, a uspješno očuvati ograničene resurse.

Najnovija dostupna eko-prihvatljiva rješenja poput vjetra i solarne energije nepouzdana su, međutim, njihovu dostupnost određuju čimbenici okoline koja se ne može kontrolirati.

Gradovi poput Los Angelesa koji su se doista osjećali kao rupa u smislu povećane potražnje energije, osobito u vrhuncu sezone, uzeli su stvar u svoje ruke.

Los Angeles je nedavno najavio svoju namjeru da instalira najveću svjetsku akumulatorsku bateriju koja će imati sposobnost isporučiti preko 100 megavat sati tijekom četverosatnog razdoblja.

Najnovija zbivanja u utrci za pohranom održive energije

Kao što je nedavno objavljeno na blogu Cambridge Core-a, znanstvenici su željni pronaći načine za pohranu održivih izvora energije za upotrebu u kriznim vremenima. To bi smanjilo troškove potrošačima, kojima su u takvim vremenima potrošnja električne energije naplaćuje po višoj tarifi.

Ako se drugi stručnjaci i znanstvenici slažu da je skladištenje energije u baterije najbolje rješenje za spremanje održive energije u budućnosti, onda je vjerojatno da će Los Angeles biti prvi od mnogih gradova u svijetu koji će implementirati ovu tehnologiju.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

“Svijet ima dovoljno za svačije potrebe, ali nema dovoljno za svačiju pohlepu”, upozorio je Mahatma Gandhi

Ipak, nacije prakticiraju neodrživ način života po cijeni prekomjerne potrošnje Zemljinih resursa, izvijestio je The Daily Mail.

Studija dolazi sa sveučilišta Leeds, gdje su istraživači proučili zahtjeve za “dobar život” u 11 točaka.

Osnovne potrebe uključuju minimalni dnevni dohodak od 1,90 dolara, minimalni životni vijek od 65 godina i stalnu opskrbu električnom energijom i hranom.

Također su proučavali društvene ciljeve kao što su zapošljavanje, potpora obitelji i prijatelja i prava demokracije.

Istraživači su također proučavali koliko to košta planet da ispuni ove potrebe. Ti troškovi uključuju emisije CO2, potrošnju vode i iscrpljivanje prirodnih resursa.

Da bi se olakšala usporedba i kontrast, istraživači su objavili pojedinačne web stranice za 150 zemalja na kojima se dokumentira potrošnja resursa i postignuća u dobrobiti življenja.

Studija Leeds je utvrdila da zemlja troši planetarne resurse kako bi ostvarila društvene ciljeve.

Napredak po svaku cijenu?

Prema glavnom autoru Dr. Danielu O’Neillu, svaka akcija troši sredstva. Ipak, ljudi često ne shvaćaju vezu između svojih djelovanja i okoliša.

Tijekom studije, on i njegov tim procijenili su da zemlje svijeta mogu ispuniti osnovne potrebe svoje populacije bez iscrpljivanja planetarnih resursa.

“Na žalost, isto ne vrijedi i za druge društvene ciljeve koji nadilaze osnovne životne potrebe, kao što su srednjoškolsko obrazovanje i visoka životna zadovoljstva”, dodao je Dr. O’Neill.

“Postizanje tih ciljeva može zahtijevati razinu korištenja resursa koja je dva do šest puta vejća od održive razine življenja”.

Na primjer, studija bilježi da su zapadna Europa, Skandinavija, Japan, SAD i Kanada postigle visoku stopu na društvenoj razini. No, te iste zemlje postigle su male rezultate u zaštiti okoliša, što bi značilo da ne mogu trajno zadržati svoja društvena postignuća.

SAD pogotovo, nije uspio postići bilo koje od ciljeva održivosti okoliša, izvijestio je The Daily Mail .

“Naši rezultati sugeriraju da neki od ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, poput borbe protiv klimatskih promjena i njegovih utjecaja, mogu biti potkopani težnjom za drugim ciljevima,
posebno onima usmjerenih na rast ili visoku razinu ljudskog blagostanja”, rekao je Dr. Sc. Andrew Fanning.

Od 150 zemalja obuhvaćenih istraživačkim timom u Leedsu, samo 16 je zadovoljilo svih sedam ekoloških ciljeva.

Zemlja koja je postigla najbolju ravnotežu između ciljeva je Vijetnam, koja je ispunila šest od 11 društvenih ciljeva i šest od sedam ciljeva zaštite okoliša.

Na suprotnoj strani spektra je Swaziland. Rezultat održivosti ove južnoafričke zemlje je jednako loš poput onog u Kini, Južnoj Koreji i Velikoj Britaniji

Zapravo, istraživači su zabilježili 35 zemalja koje su mogle ostvariti samo jedan ili ni jedan od 11 društvenih ciljeva za dobar život.

Vraćanje na pravi put

Drugi koautor znanstvenog istraživanja, Dr. William Lamb, primijetio je da bogati narodi zadovoljavaju osnovne potrebe svojih građana tako što da previše troše resurse neodrživom stopom. Nasuprot tome, zemlje sa održivom razinom korištenja resursa, kao što je Šri Lanka, ne mogu pružiti osnovne potrebe svojim ljudima.

“Radikalne promjene su potrebne da svi ljudi žive dobro u granicama planeta”, tvrdi koautor Dr. Julia Steinberger. Ona je pozvala nacije da revidiraju svoje gospodarske prioritete, brzo se prebace na obnovljivu energiju i redistribuiraju bogatstvo na ravnomjerniji način.

“Naša fizička infrastruktura i način distribucije resursa dio su onoga što nazivamo sustavima rezerviranja”, objasnila je Dr. Steinberger.

“Ako bi svi ljudi htjeli voditi dobar život unutar granica planeta, onda se ti sustavi pružanja usluga moraju temeljito restrukturirati kako bi se omogućilo da osnovne potrebe budu ispunjene na znatno nižoj razini korištenja resursa”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Voda je dragocjena roba, i bez nje ne možemo uzgajati hranu i preživjeti

Ipak, industrijska poljoprivreda troši šokantne količine vode, pomoću otvorenog navodnjavanja i oslanjajući se na zalihe pitke vode u neučinkovitom uzgoju hrane.

Ako se nadamo da ćemo zadovoljiti zahtjeve rasta broja ljudske populacije, moramo očuvati naše vodne resurse kroz održive poljoprivredne metode, kao što su permakultura i ekološka poljoprivreda.

Uz mnoge od najvećih svjetskih izvora pitke vode koji se sada iscrpljuju do kraja, mnogi izvori “fosilne” pitke vode koji gasi žed u našem svijetu će biti potrošeni do kraja godine 2050. godine.

Globalni kolaps opskrbe hranom sada je neizbježan, osim ako se tehnike proizvodnje hrane dramatično ne promjene prema prema održivoj praksi.

Nedostatak hrane, usput takoder znači masovne socijalne nemire, revolucije i rušenja svjetskih vlada.

Izgladnjivanje neminovno dovodi do bolesti, patnje i masovne smrti.

Unatoč nadolazecem kolapsu hrane, propagandisti poljoprivrede nam govore da će genetski modificirani usjevi riješiti sve svjetske probleme vezane za glad, ali oni odbijaju priznati da GMO treba vodu za rast, i više nego ne-GMO.

Niti jedan znanstvenik ne može napraviti biljku koja može rasti bez vode, što znači da voda postaje ograničavajući faktor za proizvodnju hrane, a ne genetika.

Pogledajte dokumentarni film koji govori o tome:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Švedska vlada je izuzetno bizarno predana u borbi protiv klimatskih promjena trošeći velike sume novca poreznih obveznika za razvoj i proizvodnju “mesa” napravljeng od crva i cvrčaka

“Vinnova”, švedska vladina agencija koja distribuira novac za istraživanje i razvoj, troši oko 2,7 milijarde kruna (261 milijuna dolara) za zamjenu konvencionalnog meso s ‘climate-friendly’ mesom insekata i drugih čudnih alternativa.

Mljac …

Breitbart News izvještava:

Zeleni aktivisti i Ujedinjeni narodi stoje iza političkih inicijativa poput one “Ponedjeljak bez mesa’ – pristup prema vegetarijanstvu – koji se temelji na pretpostavci da potrošnja mesa potiče klimatske promjene.

Drugi način da se smanji taj takozvani teret na zemlju je da se mesni protein zemjeni proteinom dobivenim iz mesa insekata.

U tu svrhu, agencija Vinnova je dodjelila pola milijuna kruna petnaest različitih projekata diljem zemlje, od kojih je svaki sa zadatkom stvaranja “jestivog prototipa” nove hrane.

Među projektima koji vam potiču “slinu na usta”, financiraju su pokušaj da se proizvede “dobar i zdrav proizvod od crva koji se uzgajaju na ostacima hrane, te postaju klimatsko prijateljski izvor proteina”, “prototip hrane” izrađene od “rafiniranih crva”, mljeveno meso napravljeno od “klimatski pametnih kukaca”, kao što su cvrčci… itd.

Ostale “primamljive” prehrambene ponude koje uključuju kukce su “klimatsko-gljivični proteini”, “zdravi vegetarijanski roštilj” napravljen od nusproizvoda i vlaknastih sirovina, i “plavi sir” – kao proizvodnapravljen od graha

U studenom će biti održano natjecanje za odabir najboljeg proizvoda, s potencijalno dodatnih dva milijuna kruna ulaganja od strane Vlade da se “hrana” digne od tla.

Prema priopćenju iz Vinnove, projekt ima za cilj povećanje konkurentnosti švedske prehrambene industrije s “proizvodima koji su razvijeni na temelju ekonomskih sirovina koje se mogu proizvesti u Švedskoj.”

U priopćenju se obavještava da Šveđani mogu gledati prema naprijed u budućnost kroz ovu vrstu hrane koja će se uskoro naći u njihovim trgovinama.

Ove inicijative će natjerati građane da prijeđu na konvencionalno meso da bi se borili protiv klimatskih promjen, poput Danske koja trenutno razmišlja da li će provesti novi porez na crveno meso.

Stoka navodno pridonosi desetini globalnih emisija, a Etičko povjerenstvo iz Danske je preporučilo početni porez na meso, s obzirom da će se to proširiti kasnije na svo crveno meso.

Napad na potrošnju mesa je utjecao također i na SAD.

Patrick Wood, američki ekonomist i stručnjak za globalnu vladu, autor knjige “Trojanski konj Globalnih pretvorbi” je izjavio kako je napad na meso globalna i kao i mnoge ideje, ideja “Održivosti” koja je dio plana UN-ove Agende 21.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Izvješće iz 2011. godine, financirano od strane Europske komisije i World Wildlife Fund-a opisuje: modele drakonskih mjera kontrole stanovništva, osobnih poreza na ugljik, vladinih kontroliranih medija, i ​​legalizacije dobrovoljne i potpomognute eutanazije u svim zemljama EU.

EU financirani pilot Projekt pod nazivom Ujedinjena Planetna Gospodarska Mreža (One Planet Economy Network – OPEN: EU) izradila je dokument u 2011. koji nije privukao nikakvu pozornost kod svih mainstream ili alternativnih medijskih kuća. Do sada, je bilo tako.

Scenariji prema Jednom Planetnom gospodarstvu u Europi do 2050

Dokument pod nazivom scenariji prema Jednom Planetnom gospodarstvu u Europi se sastoji od nekoliko scenarija ili “Puteva” koje EU može slijediti da bi postigla zamišljeno “Ujedinjeno Planetarno Gospodarstvo”.

Financirano od strane Europske zajednice, u sklopu “Sedmog okvirnog programa” i World Wildlife Fund-a, dokument studiozno slijedi scenarijo tipa Agende 21. U dokumentu, zasićenog pojmovima kao što su “održivost” i “ekološki otisak”, autor opisuje četiri različita puta prema onome kako ga grupa opisuje kao “ujedinjeno planetarno gospodarstvo”. Kao što je navedeno na samom početku izvještaja:

“Postoje četiri priče koje pružaju alternativu, ali ne i nužno ideal, vizije tranzicije ka Jednom planetarnom gospodarstvu u Europi do 2050. Oni predstavljaju i ilustriraju život u Europi 2050. godine  i političke postavke koje su potrebne kako bi se podržao prijelaz na ove zajedničke krajnje točke pod različitim pretpostavkama o budućnosti. “

Ove četiri “priče” /scenarija su navedene u planu:

1: Pamet i Briga
2: Brzo Naprijed
3: Prijelomna točka
4: Usporenost

Da biste dobili jasnu sliku o drakonskim sredstvima predviđenim prema zamišljenom globalnom kraju, biti će potrebno citirati autore ovdje izravno i u potpunosti, posebno iz scenarija “Prijelomna točka”. U “postavkama scenarija” spomenuto je sljedeće:

“EU mora poduzeti snažne mjere za ograničavanje rasta populacije, kako u Europi, ali je još važnije u ostatku svijeta, u vrijeme kada tehnološke inovacije stagniraju i globalna nestašica (npr. fosilnih goriva i poljoprivrednog zemljišta) guraju cijene prema gore. U nekim europskim zemljama, životni vijek stagnira, u drugima pada “.

Malo dalje, pod poglavljem “Demografija” čitamo slijedeće:

“Počevši od 2012, jedna od mjera za kontrolu rasta stanovništva biti će izbacivanje dječjih naknada za obitelji sa više djece. Do 2020, benificije će imati samo oni pod uvjetom da imaju do maksimalno 2 djece. (u Kini se to već provodi). Kao što je gospodarstvo u cjelini je postalo radno intenzivno, imigracijske politike su bile opuštenije kako bi privukli nisko kvalificiranu radnu snagu, posebice za poljoprivredni sektor. To dodatno pridonosi socijalnoj napetosti u EU. Bilateralni trgovinski odnosi zahtijevaju od trgovinskih partnera provedbu mjera populacijske kontrole. “

Iako dokument prekriva svoje “politički-relevantno” modeliranje pod namjerno nejasnim izrazom “scenario”, mnogi od navedenih mjera se zapravo već provode. Kada autori navode da “bilateralni trgovinski odnosi zahtijevaju od trgovinskih partnera provedbu mjera populacijske kontrole”, valja istaknuti da su takvi zahtjevi su već provedeni.

U članku UN & Svjetska banka su prisilile suverene nacije na prihvaćanje globalnog diktata reduciranosti, dokazano je izvan svake sumnje da se takve trgovinske ponude temelje na temelju reduciranosti populacije i da su već u provedbi. U 2007. Svjetska banka “raspravlja” ulogu banke u takvim zahtjevima kakvi se objašnjavaju u detalje:

“Banka ima potencijalnu komparativnu prednost za rješavanje ovih pitanja na najvišim razinama politike zemlje, ne samo s kolegama Ministarstvom zdravstva, već i sa dužnosnicima iz financija i planiranja. To je važno s obzirom na povećanje priznanja da je politička ekonomija ključan čimbenik u provedbi populacijskih i reproduktivnih zdravstvenih programa, posebno kod “visoko-plodnih” zemalja.”

Dokument navodi dva naroda koji su trenutno pod ovim režimom kontrole stanovništva od strane Svjetske banke. U prvom primjeru, Niger, Svjetska banka već ima u provedbi takozvana “mjerila” kako narod mora živjeti – kako bi uživali stalnu potporu Svjetske banke.  U slučaju Nigera, MMF  ju smatra kao “prezaduženu siromašnu zemlju” – i stoga lako podčinjavanu:

“Rast stanovništva je dokumentiran, a stanovništvo ESW-a (Ekonomski i Sektor Rada) planirano. Nacionalna Strategija Stanovništva i reproduktivnog zdravlja  je ne samo CAS-ovo (Country Assistance Strategy) mjerilo, već i za kreditiranje, dok je reproduktivno zdravlje uključeno u jedan od stupova CAS-a. “

“Visoki natalitet i brzi porast stanovništva nisu samo priznati kao glavni problem, već se plodnost također koristi kao jedan od CAS mjerila. Štoviše, stanovništvo ESW-a je planirano, i naknadno dostavljeno.”

Unutar ovog običnog tehnokratskog jezika istina modus operandi je objašnjena i partneri banaka u zločinu su prozvani posve otvoreno:

Opet. Dokument iz 2011. naglašava da je “trgovina je ograničena sa zemljama bez mjera populacijske kontrole.” Drugi problem je naveden pod scenarijem “Prijelomne točke” – označava dramatičnu ekspanziju propisa EU vlade:

“U 2050.”, stoji u tekstu, “Europljani su prisiljeni usvojiti zelene navike života, na primjer, zabrana pojedinačnog dužeg putovanja na veće udaljenost. Već do ove faze, zračni promet će biti preskup za većinu ljudi. Državne kontrole i jaki utjecaj na sve dostupne kanale obrazovanja, medija i marketinga širiti će poruku usvajanje kalupa i percepcije održivosti.”

Agenda 21 scenariji za stanovništvo,  također su razrađeni:

“Većina Europljana živi u gusto naseljenim urbanim područjima u kompaktnom, učinkovitom stanovanju. Većina kućanstava sastoje se od tri ili manje članova obitelji. Životni četvrti su skromne, energetski učinkovite i sadržavaju pametne mjerače (struje, plina…) koji omogućuju kontrolu opterećenja i praćenje stanja korištenja, te s tim ciljem provoditi redukcije, ili odsjeći struju ako je potrebno.”

“U 2015., dobrovoljno i potpomognuto samoubojstvo (eutanazija) će postati legalno u svim zemljama EU.”

Do 2020, većina medija čvrsto su pod kontrolom Vlade, a koristiti će se za upravljanjem ponašanja”.

Posljednji scenario skiciran od strane skupine EU financiranog projekta, pod nazivom “4. Usporenost (Slow Motion)”, spominje da je “Europska monetarna politika snažno usklađena s ciljevima Ujedinjenog Planetarnog Gospodarstva. Europska središnja banka i nacionalne banke preuzele bi ulogu dizajniranu da kormilari europskim gospodarstvom u skladu s ciljevima jednog planetarnog gospodarstva.“

Dokument navodi mnogo više stvari koje nisu spomenute u ovom članku. Agenda 21, pod bilo kojim imenom se predlaže, doslovno je ugrađena u velikim korporacijama i vladama. Iz toga razloga su sve njihove izjave i publikacije “dah” njegove inherentne tiranije, i stoga moraju biti izložene i razotkrivene.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)