Ova tri otkrića dio su nedavnih otkrića koja daju naslutiti da život, u ovom ili onom obliku, ne postoji samo na Zemlji, već i u svemiru. No ekologist Ellis Silver, u svojoj novoj knjizi ‘Humans are not from Earth: A scientific evaluation of the evidence’, otišao je korak dalje, navodeći kako postoje dokazi da ljudi nisu potekli s planeta Zemlje, ali i da nisu nužno svi na Zemlju došli istovremeno

Ove teorije se zasnivaju na razlikama između ljudi i svih drugih vrsta koje naseljavaju ovaj planet. Teorija dr Silver se fokusira na dokaze po kojima ljudskoj vrsti nije predodređeno da živi na ovoj planeti, već da je tu poslana po nekoj vrsti kazne.

Osnovni elementi koji podržavaju ove teorije su sljedeći:

• Problemi s leđima – Kičma i leđa su problem s kojim se čovječanstvo suočava iz očitog razloga što ljudi potječu iz okruženja s manjom gravitacijom. Jaka gravitacija Zemlje predstavlja napor za kostur, uzrokujući bolove u leđima.
• Sunčeva svjetlost – Ljudi, za razliku od drugih vrsta, se mogu sunčati samo ograničeno vrijeme, bez opekotina. To ukazuje na činjenicu da ljudsko tijelo nije dizajnirano za stalno izlaganje suncu.
• Bolesti – Dr. Silver tvrdi da su ljudi stalno bolesni jer su evoluirali u okruženju koje podrazumijeva 25 sati po danu, a ne 24 kao na Zemlji. On navodi da se ljudi još uvijek nisu adaptirali na ovu promjenu.
• Nezadovoljstvo okruženjem Zemlje – Mnogim ljudima se ne sviđa hrana koja se prirodno uzgaja. Drugi pak, nisu zadovoljni što žive na Zemlji. Mnogi su rekli da su imali vizije i snove o drugim svjetovima s drugačijim okolnostima i uvjetima života koji su mnogo bolji nego na Zemlji. To je još jedna indikacija da su ljudi dovedeni na Zemlju s nekog drugog mjesta.
• Poteškoće pri porođaju – Glave beba su suviše velike, što predstavlja problem ženama kada se porađaju, a što može dovesti do smrti i majke i djeteta.
• Odrastanje – Dr. Silver ne napominje ovu činjenicu, ali ona se pojavljuje u brojnim starijim teorijama. Kod svih vrsta koje naseljavaju Zemlju, potomstvo vrlo brzo postaje sposobno raditi mnoge stvari, od nekoliko minuta do osam tjedana nakon rođenja. Ljudsko potomstvo je potpuno bespomoćno do desete godine. Potrebno je zatim barem još pet godina da se ono navikne na svoje dužnosti i odgovornosti. To se ne uočava ni kod jedne druge vrste.
• Napredak – Ljudska bića čine nešto što nijedna druga vrsta ne radi – koriste vanjske načine kompenzirati svoje fizičke nedostatke. Jeste li ikad vidjeli da sova nosi prave naočale?
• Ponašanje – Lavovi i drugi mesožderi love da bi jeli i bore se kako bi osigurali razmnožavanje. Većina borbi u životinjskom svijetu se zapravo odvija u cilju razmnožavanja i ostvarivanja hrane. Kada se odredi pobjednik, bitka završava. Ni u jednoj drugoj vrsti se ne uočavaju osvetnički i preventivni napadi niti potreba za stvaranje smrtonosnog oružja.

Za sve teorije, ovo je jedan od najvažniji argumenata – urođena nasilna priroda. Kako je to rekao jedan novinar za vrijeme Drugog svjetskog rata: “Ljudi se ubijaju zato što vole to raditi”.

Dr Silver navodi da je to glavni razlog zašto je čovječanstvo poslano na Zemlju u zatvor, gdje bi se trebalo naučiti kako da se ponaša. Izgleda da su se stvari od tog trenutka samo pogoršavale.

Knjiga koju je dr Silver objavio prema njegovim riječima nije studija, već ideja za raspravu. Ova knjiga učvršćuje teorije poput one da je čovječanstvo dospjelo na Zemlju svemirskim brodovima nakon što je pobjeglo iz uništenog svijeta ili da je čovječanstvo dovedeno na Zemlju kao eksperiment evolucije.

Teorija je, kao što je i očekivano, dočekana s mnogo kritika i skepticizma od strane drugih znanstvenika. Ipak, bilo je i pozitivnih mišljena, kao što je to mišljenje prof. Milton Wainwrighta sa Sveučilišta u Sheffieldu, koji tvrdi da život stalno dolazi na Zemlju iz drugih svjetova.

Dok znanost ne pronađe neosporivi dokaz o podrijetlu čovječanstva, uvijek će postojati dokazi i okolnosti koje podržavaju neku drugu teoriju. Ipak, čovjek je nesumnjivo vrsta koja se najviše razlikuje od svih drugih vrsta na planeti. Na znanosti je da dokaže zašto.

Ljudi su zapravo vanzemaljska bića odnosno nisu sa Zemlje?

Skupina znanstvenika, predvođena astrobiologom, profesorom Chandrom Wickramasinghom, nedavno je objavila kako je pronašla nove dokaze teorije koja tvrdi da se sjeme života može prenositi Svemirom od jednog planeta do drugoga te da postoji dobra vjerojatnost da je na taj način stvoren i život na našem planetu.

Nakon povratka posebno dizajniranog balona, koji je bio poslan u stratosferu na visinu od oko 27 kilometara, znanstvenici su na balonu pronašli dvije vrste mikroskopskih algi, za koje tvrde da su vanzemaljskog porijekla. “Ako ne postoji način da se ovi biološki entiteti podignu sa površine Zemlje i dođu u stratosferu, morali su doći iz nekog područja iznad stratosfere.” tvrdi profesor Wickramasinghe. ”Naš je zaključak da život kontinuirano dolazi na Zemlju iz svemira, kako nije ograničen na naš planet i da gotovo sigurno ne potječe sa Zemlje.”

Druga skupina znanstvenika, predvođena profesoricom Sandra Pizzarellom, pronašla je u meteoritu koji je prošle godine eksplodirao iznad Kalifornije, SAD, dosad nepoznate organske molekule. Ovo otkriće daje naslutiti kako postoji mnogo veći broj vanzemaljskih organskih molekula, koje su mogle biti od velikog značaja za razvoj molekula i samog života na Zemlji.

Spomenimo ovdje još i otkriće znanstvenika Nir Goldmana. On je, naime, koristeći simulacije na superračunalima, pokazao kako postoji mogućnost da su aminokiseline, osnovni građevni materijal života, mogle na Zemlju doći s kometima. ”Ovi rezultati predstavljaju značajan korak prema razumijevanju porijekla života na Zemlji. Oni povećavaju vjerojatnost da život potječe i da je rasprostranjen u čitavom sunčevom sustavu.”

Dokazi da ljudi nisu sa Zemlje

Ova tri otkrića dio su nedavnih otkrića koja daju naslutiti da život, u ovom ili onom obliku, ne postoji samo na Zemlji, već i u svemiru. No ekologist Ellis Silver, u svojoj novoj knjizi ‘Humans are not from Earth:a scientific evaluation of the evidence’, otišao je korak dalje, navodeći kako postoje dokazi da ljudi nisu potekli s planeta Zemlje, ali i da nisu nužno svi na Zemlju došli istovremeno. Temeljeći svoje argumente na ljudskoj fiziologiji, autor u knjizi navodi kako su ljude na Zemlju doveli izvanzemaljci prije nekoliko desetaka tisuća godina.

”Humans are not from Earth je objavljena kako bi potaknula na raspravu i razmišljanje o ovoj temi, osobito u onih ljudi koji dosad o tome nisu razmišljali.” tvrdi Ellis Silver, pravdajući time odluku da ne preda svoj rad u znanstveni časopis. On se nada kako će mu čitatelji pružiti nove dokaze njegove teze te na taj način podržati njegov rad.

”Zemlja donekle zadovoljava naše potrebe kao vrste, no možda ipak ne u onoj mjeri u kojoj su oni, koji su nas na Zemlju doveli, predviđali. Gušteri se mogu sunčati koliko god žele, što mnogi od njih i čine. Ljudi se mogu sunčati jedan do dva tjedna. No dan za danom na suncu? Zaboravite to. Bolje bi vam bilo da legnete na cestu i čekate da vas pregazi autobus.”

Autor nadalje ističe kako bi neke kronične bolesti, poput bolova u leđima, mogle biti jasan pokazatelj da smo se razvili na planetu sa slabijom gravitacijom. Također navodi još neke posebnosti čovjeka, kao što je činjenica da djeca imaju tako velike glave da majkama stvaraju probleme kod poroda, što je u prošlosti, tvrdi autor, često dovodilo do smrti i majke i djeteta.

”Niti jedna druga vrsta na Zemlji nema ovaj problem”, tvrdi Ellis Silver. Također napominje kako ljudi imaju 223 ‘dodatna’ gena koja nije moguće naći niti u jednoj drugoj vrsti te nedostatak fosila kao poveznice.

Osim toga, postoje još neke značajke koje čine ljude različitima i po svoj prilici, vrstom ‘s onoga svijeta’, kako tvrdi Ellis Silver. ”Mi smo kronično bolesni. Uistinu, ako možete pronaći jednu jedinu osobu koja je 100% zdrava i ne pati od nikakvih bolesti ili poremećaja, ja bih bio u potpunosti iznenađen. Ja nisam uspio pronaći nikoga.”

”Vjerujem da je velik dio naših problema posljedica jednostavne činjenice da je naš biološki sat evoluirao tako da očekuje dan od 25 sati, dok dan na Zemlji traje samo 24 sata. Ovo nije moderno stanje – isti faktori mogu se pratiti unazad, dokle seže povijest čovjeka na Zemlji.”

Ljudi nepripremljeni za uvjete na Zemlji

No, Silver ne daje odgovor na pitanje otkud potiče ljudska rasa, niti na koji način se razvio današnji čovjek. ”Čovječanstvo je, navodno, najrazvijenija vrsta na Zemlji, no ona je istovremeno iznenađujuće nepripremljena za uvjete na Zemlji: opasnost od sunčeva zračenja, odbojnost prema sirovoj hrani, smiješno veliki broj kroničnih bolesti i još puno toga. Osim toga, mnogi ljudi smatraju kako ne pripadaju ovdje ili kako nešto ‘naprosto nije u redu.”

”Meni je ovo jasan znak”, tvrdi Silver, ”da se čovječanstvo razvijalo na nekom drugom planetu i da smo ovdje dovedeni kao već visoko razvijena vrsta. Jedan razlog tome može biti to da je Zemlja zapravo planet zatvor za ljudsku rasu – s obzirom na to da smo, čini se, po prirodi nasilni – te da smo ovdje tako dugo dok se ne naučimo ponašati.”

Prema Silveru, čovječanstvo se razvilo izvan planeta Zemlje te je, kao Homo sapiens, dovedeno na Zemlju prije 60 000 do 200 000 godina. On postavlja pitanje nisu li ljudi na Zemlju došli odvojeno. ”Nedavna znanstvena otkrića govore kako postoji mogućnost da život na Zemlji ne potječe sa Zemlje, već je došao na kometima ili meteorima. Ovaj primitivni oblik života evoluirao je, tijekom milijardi godina, u ono što danas nalazimo na Zemlji.”

Izostanak znanstvenih dokaza

Čini se kako se u zadnje vrijeme sve više pažnje posvećuje pitanju izvora života na Zemlji, no valja ovdje biti oprezan i razlikovati znanstveni rad od običnih nagađanja. Naime, pažljivim čitanjem onoga što Ellis Silver piše te razumijevanjem ironije naslova njegove knjige, lako se može vidjeti kako on nema nikakvih znanstvenih dokaza za ono što tvrdi te se činjenicama služi kako bi potkrijepio svoje ideje, koje nisu ništa više od naprosto nečega što bi autor želio vjerovati.

Više je znanstvenika nedavno otkrilo kako postoji mogućnost da osnovni elementi života na Zemlji postoje i izvan Zemlje, u sunčevu sustavu, ali tvrditi da su time pronašli dokaz vanzemaljskog porijekla života na Zemlji bilo bi čisto nagađanje i potpuni otklon od znanosti, koja se temelji na eksplicitnim dokazima hipoteza i ponovljivosti rezultata.

No Ellis Silver čini upravo to u svojoj knjizi. Kada govori o činjenici da gušteri puno vremena provode na suncu, dok ljudi to ne mogu i ne smiju činiti, koristeći to kao argument svoje ideje, on nekako zaboravlja na činjenicu da su gušteri, za razliku od ljudi, hladnokrvna stvorenja i izlaganje zrakama sunca za njih znači život. Oni trebaju vanjski izvor topline i nalaze ga u suncu. On zaboravlja i to da su se, iako im se ne preporučuje izlagati suncu više nego je to potrebno, ljudi u raznim krajevima svijeta na razne načine prilagodili različitim uvjetima života na Zemlji, od hladnih polova do izuzetno vrućih i suhih područja Ekvatora.

On nadalje tvrdi kako su problemi koje ljudi imaju s bolovima u leđima, kao i činjenica da su ljudi kronično bolesni, dobar pokazatelj kako život na Zemlji potječe iz svemira. I ovdje nekako zaboravlja da problem s leđima može uvelike objasniti sjedilačkim načinom života, koji je ljude odmaknuo od nužno potrebne rekreacije i vježbanja, time neminovno uzrokujući niz zdravstvenih problema. Dobro je poznato i to da se ljudi danas hrane nezdravo, da su izloženi raznim toksičnim česticama u zraku i da žive ubrzano, pritisnuti stresom i nerealnim očekivanjima, što dovodi do niza kroničnih bolesti i poremećaja danas široko prisutnih u svijetu.

Nakon što ispravno zaključuje kako dijelimo dobar dio gena s čimpanzama, pa čak i s nekim drugim skupinama životinja, Silver jednostavno zaključuje da je to dokaz naše evolucije izvan granica našeg planeta te da su sličnosti sa stvorenjima na Zemlji – slučajne. Kako bi ‘dokazao’ svoju tvrdnju, Silver naprosto navodi kako je ”vjerojatno DNA jednak svugdje u svemiru”, očigledno misleći da nešto stoji kao istina samo zato što je netko to naglas izgovorio.

Postavlja se i pitanje kako je činjenica da neka djeca i majke umiru pri porodu dokaz vanzemaljskog porijekla života na Zemlji. Možemo li onda zaključiti kako su i životinje, kod kojih se dogodi da majke ili mladunčad ne uspiju preživjeti porod, vanzemaljskog porijekla? Ako je tako, bojim se da su onda i sve, ili barem većina životinja na Zemlji, također vanzemaljskog porijekla. No Ellis Silver s time se nikako ne bi složio, jer to ne bi išlo u prilog njegovoj neosnovanoj teoriji.

Biološki sat kod ljudi

Tvrdnja da je naš biološki sat evoluirao tako da očekuje dan od 25 sati još je jedna potvrda kako Ellis Silver tumači rezultate znanstvenih istraživanja onako kako njemu odgovara. Naime, rana istraživanja biološkog sata u ljudi dala su naslutiti kako je naš biološki sat bliže ciklusu od 25 sati, no istraživanja koja su uslijedila jasno su pokazala kako su ti prethodni pokusi bili provedeni uz krive pretpostavke te su njihovi rezultati odbačeni. Kasnije je pokazano kako nemaju svi ljudi jednak biološki sat, no on se, u prosjeku, kreće oko 24 sata. Valja ovdje reći kako je, pod kontroliranim uvjetima, moguće utjecati na biološki sat te postići njegovo kraće produljenje, ali to nije nikakav dokaz eventualnog vanzemaljskog porijekla ljudi.

Naposljetku, koristiti tvrdnju kako mnogi ljudi ne osjećaju da pripadaju ovdje ili kako nešto ‘naprosto nije u redu’, kao argument svoje ideje vanzemaljskog porijekla ljudi, pokazuje kako Silver podcjenjuje ljudsku inteligenciju i sposobnost da čovjek razdvoji pravu znanost od neosnovanih argumenata i ideja. Da je ono što Ellis Silver tvrdi uistinu temeljeno na dokazima, onda bi njegov rad nedvojbeno bio i objavljen kao znanstveni rad. No dok su njegovi ‘dokazi’ temeljeni na manipulaciji i pristranom tumačenju činjenica, njegov rad, sa znanstvenog stajališta, nema nikakvu vrijednost te ga tako treba i promatrati.

Uzročno-posljedična veza koju u svojoj knjizi stvara Ellis Silver nema nikakve znanstvene osnove. Svatko od nas ima pravo izreći svoje mišljenje i stavove, ideje i zamisli, ali bismo istovremeno trebali biti iskreni prema sebi i drugima i otvoreno reći narav onoga što govorimo i zagovaramo. Ellis Silver to nije u stanju učiniti, što je jasno pokazao svojom novom knjigom. On pokušava prodati rog pod svijeću, no mi mu kao publika to ne smijemo dozvoliti. Nemojmo zaboraviti da nekom djelu život daje publika, a ne autor.
 

 
(znano.st)

Prisjećajući se dobrih starih vremena kada smo odrastali uz sjećanja sa putovanje, zlata je vrijedno kada pokušavate razumjeti probleme s kojima se djeca suočavaju danas.

Prije samo 20 godina, djeca su se igrala vani cijeli dan, vozili biciklom, bavili se sportom i gradili utvrde u pješčaniku. Majstori izmišljenih igara, djeca iz prošlosti su stvarala vlastiti oblik igara ​​koje nisu zahtijevale skupu tehnologiju ili roditeljski nadzor.

Djeca iz prošlosti su se promjenila … jako, a njihov svijet prirodnih osjetila je danas temeljni i jednostavan. U prošlosti, obitelj je često provodila vrijeme obavljanjem kućanskih poslova, a djeca su imala nekakve sitne obaveze na dnevnoj bazi. Stol u blagovaonici bio je središnje mjesto gdje je obitelji dolazila zajedno jesti i razgovarati o svojem danu, a nakon večere je postao centar za pečenje kolača, obrta i domaće zadaće.

Današnje obitelji su drugačije. Utjecaj tehnologije na obitelj 21. stoljeća lomi temelje njezinog osnivanja, a uzrokuje i raspad temeljne vrijednosti koja je održavala obitelji zajedno. Žongliranjem škole, posla, doma i društvenog života, roditelji se sada oslanjaju na komunikaciju, informacije, i tehnologije kako bi im život bio brži i učinkovitiji. Maloj djeci roditelji puštaju crtiće na mobitelima i tabletima, ili im daju da igraju igre kako bi si osigurali malo mira, dok djeca od 5-6 godina već imaju svoje vlastite mobitele.

Zabavna tehnologija (TV, Internet, video igre, iPad, mobitel) je napredovala tako brzo, da su obitelji jedva primijetile značajan utjecaj i promjene u njihovoj obiteljskoj strukturi i načinu života. Istraživanje Kaiser Zaklade iz 2010. godine pokazalo je da djeca osnovne dobi troše u prosjeku 7,5 sati dnevno na zabavnu tehnologiju, 75% posto od te djece ima TV u svojim sobama, a 50% posto od sjevernoameričkih domova imaju TV upaljen cijeli dan.

Dakle, kako utjecaj tehnologije ima na razvoj djeteta? Dječji razvoj senzornih, motoričkih i ostali privrženi sustavi biološki nisu evoluirali da bi se prilagodili na ovu pomahnitalu i kaotičnu prirodu današnje tehnologije.

Utjecaj brzog napretka tehnologije na razvoj djeteta se vidi kroz porast fizičkih i psihičkih poremećaja, te poremećajima u ponašanju koje zdravstveni i obrazovni sustavi tek sada počinju otkrivati, a još manje razumijevati.

Dječja pretilost i dijabetes sada su nacionalna epidemija u Kanadi i SAD-u, i uzročno su vezana uz prekomjerno korištenej tehnologije. Dijagnoze poput ADHD, autizam, poremećaj koordinacije, kašnjenja u razvoju, nerazumljivog govora, poteškoća u učenju, osjetilnih poremećaja, tjeskobe, depresije i poremećaji spavanja su povezani s prekomjernim korištenjem tehnologijom, a i rastu alarmantanom stopaom.

Pedijatrica Chris Rowan za Huffington post je predstavila deset najozbiljnijih prijetnji po razvoj djece, od kojih su sve utemeljene na ozbiljnim znanstvenim istraživanjima, te je pozvala sve roditelje, učitelje i vlade da se izbore za zabranu korištenja mobilnih uređaja djeci mlađoj od 12 godina.

1. Utječu na prirodni razvoj mozga

Između rođenja i druge godine života, djetetov mozak se utrostruči, a brzi razvoj mozga nastavlja se do 21. godine. Razvoj mozga u najranijoj dobi ovisi o podražajima iz okoliša. Kada se mozak u ovoj delikatnoj dobi izloži modernim tehnologijama, dolazi do promjena koje uzrokuju poremećaje koncentracije, otežano učenje, povećanu impulzivnost i smanjenu sposobnost samokontrole.

2. Odgađaju mentalno odrastanje

Kretanje pospješuje koncentraciju i sposobnost učenja, no korištenje tehnologije ograničava kretanje. Svako treće dijete danas kreće u školu s odgođenim mentalnim razvojem, s poteškoćama u pismenosti i postizanju rezultata.

3. Potiču debljanje

Televizija i videoigre povezane su sa sve češćom pojavom pretilosti. Djeca koja smiju imati elektronički uređaj u svojim spavaćim sobama imaju 30% veće šanse biti pretila. Svako četvrto dijete u Kanadi i svako treće dijete u SAD-u je pretilo.

4. Uzrokuju gubitak sna

Čak 60% roditelja ne nadgleda kako njihova djeca koriste tehnologiju, a čak 75% djece imaju uređaje u svojim spavaćim sobama. Isti postotak djece pati od kronične neispavanosti, što uništava njihovu sposobnost učenja.

5. Uzrokuju psihićke poremećaje

Pretjerano korištenje tehnologije povezano je sa sve većim stopama psihićkih poremećaja u djece, od depresije, anksioznosti, poremećaja koncentracije, poremećaja privrženosti, autizma, bipolarnog poremećaja, psihoza i problematičnog ponašanja. Svako šesto dijete u Kanadi dijagnosticirani je mentalni bolesnik.

6. Uzrokuju agresivno ponašanje

Nasilni mediji mogu uzrokovati agresivno ponašanje kod djece. Mala djeca danas su više nego ikad izložena fizičkom i seksualnom nasilju u modernim medijima. Brojne igre i televizijske serije prikazuju eksplicitne scene seksa, ubojstva, silovanja, mučenja i osakaćivanja. Sve veći broj djece nije u stanju kontrolirati svoje agresivne tendencije.

7. Dovode do ‘digitalne demencije’

Brzi medijski sadržaji, osim što mogu doprinjeti poremećajima pažnje, mogu dovesti i do smanjene koncentracije i slabljenja pamćenja, jer mozak čisti puteve koji vode do frontalnog korteksa. Djeca koja ne mogu zadržati pažnju na nečemu ne mogu ni učiti.

8. Uzrokuju ovisnosti

Kako se roditelji sve više i više vežu uz tehnologiju, udaljavaju se od svoje djece. Prema istraživanju iz 2010. godine, kada se djeca ne vežu uz svoje roditelje, mogu se vezati uz svoje uređaje, što može uzrokovati ovisnost. Svako 11. dijete između 8. i 18. godine ovisno je o tehnologiji.

9. Zračenje nije bezopasno

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kategorizirala je mobitele i bežićne uređaje kao rizik kategorije 2B (mogući karcinogen). U službenom priopćenju, WHO je upozorio da su djeca znatno osjetljivija od odraslih na zračenje, jer im se mozak i imunosustav još uvijek razvijaju.

10. Ovakva budućnost nije održiva

Način na koji su djeca danas odgojena i obrazovana uz tehnologiju više nije održiv. Djeca su naša budućnost, no nema budućnosti za djecu koja pretjerano koriste tehnologiju. Potrebno je hitno i zajedničko djelovanje kako bi se smanjilo korištenje tehnologije kod djece.

Smjernice za korištenje tehnologije primjereno dobi djece:

 
(huffingtonpost.com, jutarnji.hr/uredio: nsp)

Kada ćemo napokon priznati da imamo vrlo ozbiljan problem sa ovom generacijom mladih ljudi u Americi i EU? Mi smo ih tako dramatično zanemarili da je teško to pretočiti u riječi. Mi smo podigli cijelu generaciju mladih muškaraca koji ne znaju kako biti čovjek, a mnogi od njih se osjećaju potpuno izgubljeno.

Ponekad se osjećaju tako izgubljeno da “puknu” na vrlo destruktivne načine. Adam Lanza i James Holmes su dva imena koja dolaze u misli. Zašto su masovne ubojice gotovo uvijek mladići?

Zašto se mlade žene ne ponašaju na isti način? Nažalost, Adam Lanza i James Holmes samo su vrh ledenog brijega mnogo većeg problema u našem društvu. Naše mlade žene znatno nadmašuju naše mladiće u gotovo svim važnijim statističkim kategorijama. Mladići su više vjerojatni da će biti slabiji u školi, oni imaju veću vjerojatnost da će imati većih problema u disciplini i više je vjerojatnije da će oni počiniti samoubojstvo.

U prošlosti, naši su se mladi okupljali na ulicama ili u parkovima igrajući se jedni s drugima nakon škole, ali danas većina njih provodi bezbroj sati hraneći svoju ovisnosti pomoću video igara, filmova i drugih oblika zabave. Kada naši mladi odrastu, mnogi od njih su vrlo neskloni uzimanju odgovornosti. Oni žele imati puno seksa, ali oni nisu zainteresirani za brak.

Oni uživaju u blagodatima života kod kuće, ali oni ne žele ići van i nastaviti ciljeve karijeru tako da si oni mogu pružiti iste stvari za sebe. Naši mladići su trebali biti “vođe za sutra”, ali umjesto toga su mnogi od njih postali veliki teret za društvo. Kad ćemo napokon priznati da je nešto pošlo užasno krivo?

Tu je čak i naziv za za onu generaciju mladih muškaraca koji ne žele odrasti. Oni se zovu “Petar Pan generacija”. Oni žele uživati u blagodatima odrastanja bez uzimanja odgovornosti. Član ove “Petar Pan generacije” nedavno je napisao članak za Daily Mail u kojem je raspravljalo kroz što su on i njegovi prijatelji prolazi …

Još nisam već morao odrasti, nisam još spreman.

Bezobzirno, neodgovorno i nezrelo? Da. Ali barem se mogu tješiti činjenicom da nisam sam.

Prošli tjedan, čitao sam da postoji čak i naziv za ljude poput mene. Mi smo ‘Petar Pan generacija’; oveća skupina od 25 do 40 godina starosti, koji postoje u stanju produžene adolescencije, izbjegavajući zamke odgovornosti – brak, hipoteka, djeca -  što je dulje moguće.

‘Naše društvo je puno izgubljenih dječaka i djevojčica koji vise van na rubu odrasle dobi “, kaže profesor Frank Furedi, sociolog koji je proučavao ovaj fenomen, na Sveučilištu u Kentu.

“Druga riječ koja se ponekad koristi za opisivanje tih ljudi je “adultescent” – općenito definira kao netko tko odbija da se smiri i da se obvaveže, a koji bi radije išao na fešte u srednjim godinama. ‘

Mladići u Americi se ne ponašaju uvijek na ovakav način. Prije nekoliko desetljeća, ljudi u Americi su se odselili od kuće, oženili i imali djecu mnogo ranije nego što je to sada. No, mladi ljudi danas čini se da žele odbaciti “markere odrasle dobi” što je dulje moguće.

Pa zašto se sve ovo događa?

Pa, postoji cijeli niz razloga. No, svakako roditelji i naš obrazovni sustav mora snositi veći dio krivnje. U prošlosti, mladi su učili što to znači “biti čovjek”, a moral se učio od strane roditelja i škole. Ali danas, većina mladih ljudi imaju vrlo malo razumijevanja onoga što je “muškost”, a naše društvo ih je učilo da moral zapravo nije važan. Umjesto toga, televizija i filmovi neprestano rade portret mladih ljudi kao seksom-opsjednutim neradnicima koji samo žele tulumariti čitavo vrijeme.

Koliko bolje bi bilo naše društvo bilo ako bi trenirali ovu generaciju mladih za ljubav, čast, zaštitu i voditi brigu o drugima?

Sljedeće su 22 statistike dokazuju da postoji nešto ozbiljno što nije u redu s mladim ljudima u Americi danas …

# 1 Muški čine oko 70 % posto svih najlošijih ocjena u američkim javnim školama.

# 2 Oko dvije trećine svih studenata u “posebnim obrazovnim programima” su dječaci.

# 3 Prosječna američka djevojka provede pet sati tjedno igranja video igara. Prosječni američki dječak potroši 13 sati tjedno igranje video igara.

# 4 Prosječna mladi Amerikanac će potrošiti 10.000 sati igrajući video igre prije dobi od 21.

# 5 Jedna studija je otkrila da 88 % posto svih Amerikanaca u dobi između 8 i 18 igraju video igre, i da je ta ovisnost o video igrama oko četiri puta češća među dečkima nego što je to među djevojkama.

# 6 U ovom trenutku, 15-godišnjaci koji su pohađali američke javne škole uopće ne čine gornju polovicu svih industrijaliziranih zemalja kada je riječ o pismenosti u matematici ili znanosti .

# 7 U 2011. godini, SAT* rezultati za mladiće su najgori u zadnjih 40 godina.

# 8 Prema istraživanju koje je proveo National Geographic Society, samo 37 % posto svih Amerikanaca u dobi između 18 i 24 možete pronaći zemlju Irak na karti.

# 9 Prema New York Timesu, oko 57 % posto svih mladih ljudi koji su upisani na američkim fakultetima su žene.

# 10 Predviđa se da će žene biti 60 % posto od svih prvostupnika američkih sveučilišta do godine 2016.

# 11 Čak i ako oni ne diplomiraju na fakultetu, većina mladih muškaraca još uvijek ne mogu naći pristojan posao. Zapanjujućih 53 % posto svih Amerikanaca mlađih od 25 godina s diplomom ili su bili nezaposleni ili podzaposleni tijekom 2011.

# 12 Ovisnost o pornografiji je veliki problem među našim mladima. Zapanjujućih 30 % posto svog Internet prometa sada ide na pornografske web stranice, a jednao je istraživanje pokazalo da 25 % posto svih zaposlenika koji imaju pristup internetu u Sjedinjenim Državama posjećuju seksualne web stranice, dok su na poslu.

# 13 U Sjedinjenim Američkim Državama danas, 47 % posto svih srednjoškolaca je imalo spolni odnos.

# 14 Sjedinjene Države ima najvišu stopu teen trudnoće na cijelom planetu. Ako bi se naši mladići ponašali drugačije to se ne bi događalo.

# 15 U Sjedinjenim Američkim Državama danas, jedna na svake četiri teen djevojke ima barem jednu spolno prenosivu bolest. Ako naši mladi nisu seks-opsjednuti idioti koji trče okolo stalno u potrazi za “rezultatom” bolesti se ne bi se širi poput ove.

# 16 Upravo sada, oko 53 % posto svih Amerikanaca u dobi 18 do 24 godina starosti živi kod kuće s roditeljima.

# 17 Prema jednom istraživanju, 29 % posto svih Amerikanaca u 25 do 34 godina starosti žive još uvijek s roditeljima .

# 18 Mladići su gotovo dvaput vjerojatniji da žive sa svojim roditeljima, za razliku od mladih žena iste dobi.

# 19 Sveukupno, oko 25 milijuna odraslih Amerikanaca žive s roditeljima u Sjedinjenim Državama upravo sada prema Time Magazine-u.

# 20 Danas, na najnižim vrijednostim svih vremena 44,2% Amerikanaca u dobi između 25 i 34 su u braku.

# 21 Vratimo se u 1950., 78 % posto svih kućanstava u Sjedinjenim Državama je sadržavalo bračni par. Danas, taj broj je smanjen na 48 % posto.

# 22 Mladići su oko četiri puta vjerojatni da će počiniti samoubojstvo, nego mlade žene.

*SAT (Scholastic Aptitude Test) je test sposobnosti koji se koristi kao prijemni ispit za upis na preddiplomske studije u SAD-u. Polažu ga, kako međunarodni studenti, tako i domaći, američki studenti kao dio upisnog procesa za studij.
 
NoviSvjetskiPoredak.com