Nevjerojatno je zabavno promatrati kako “taktika izgovaranja”, koja je kod “novih Ukrajinaca” naučena kao refleks, s njenim pijačnim tonom, uličnom leksikom i “pijanom” logikom počinje izgledati neumjesno i glupo u sporovima sa “starijom braćom” – Europljanima

Svi njihovi nevjerojatni argumenti u stilu “separatisti gađaju sami sebe” i “sami su se spalili” u europskom medijskom prostoru pažljivo se slušaju sve do trenutka dok nekom od tamošnjih profesionalaca ne padne na pamet da osobno istraži situaciju koja na kilometar smrdi na lagarije i prijevare .

Ime Paul Moreire mnogo znači u europskoj dokumentaristici. To je svojevrsni europski Michael Moore, koji voli skida velove, gdje naglasak nije na Konspirologija, već na detaljnim dokumentarnim istraživanjima.

Moreira je snimao (i dobivao nagrade za to) filmove o Somaliji, Iraku, Afganistanu, Julianu Assangeu, duhanskim korporacijama.

To je neustrašivi čovjek koji za neke nije politički nekorektan. On se ne stidi da u svojim filmovima prikazuje “neugodnu istinu”, koja se često (i to je razumljivo – potpaljivača se ne sviđaju slike zgarišta) ne sviđa SAD. Francuzi se još od vremena de Gaullea nisu previše ustručavali da ne ugađaju “svjetskom hegemonu”.

1. veljače, francuski kanal Canal+ je prikazao (i, gotovo sigurno, neće odustati od svoje namjere) posljednje Paulovo djelo – film “Ukrajina. Maske revolucije “. U njemu se govori, na osnovu video-snimka s mjesta događaja i intervjua sa svjedocima, o onome što se događalo na Majdanu na zimu 2014. godine i o tragediji koja se kasnije (2. svibnja) dogodila u Odessi.

“Htio sam istražiti klaonicu u Odessi – ona se potpuno prešutkivala u Europi, nitko o njoj ništa nije znao, uključujući mene. Kada sam doputovao tamo, bio sam zapanjen – 45 ljudi je ubijeno u centru Europe, i nitko nije znao za to! “- Tako je Moreira objasnio svoje zanimanje za problem.

I kako je ukrajinska strana reagirala na europsku težnju da se nezavisnom novinarskom istragom rasvijetli tragedija koja još uvijek nije istražena na pravi način? Da li je pružila pomoć? Da li je kupila prava da prikazivanje filma u Ukrajini? Da li se zahvalila redatelju što je podsjetio Europljane na Ukrajinu?

Naravno da nije!

Evo kako je reagirala ukrajinska ambasada: “Verzija Paula Moreire o događajima u Ukrajini, uključujući nelegalnu aneksiju Krima, glazba je za uši pristalica teorija zavjere i proruskih propagandista. To čini ovaj film pamfletom u duhu najgoreg dezinformiranja”.

I ovako: “Pokušaji da se ti događaji predstave kao operacija koju su financirale Sjedinjene Države ne samo da su lažni, već su i izraz nepoštovanja prema našim građanima ubijenim u središtu Kijeva tijekom obrane demokratskih težnji svoje zemlje”.

I tom im je bilo malo. Ne zadovoljivši se takvim filipikama – ukrajinski “istinoljupci” su apelirali na ravnatelja kanala Canal+ da ne emitira taj film.

Sloboda govora i borba mišljenja? Ne, nisu čuli za to. Nagrditi i zabraniti – to je ukrajinsko shvaćanje europskih pluralističkih vrijednosti.

A što je tako razgnjevilo “nove Ukrajince”? Za sada, prije premijernog prikazivanja, o tome možemo suditi samo po sadržaju trailera i komentarima kritičara koji su gledali film. Ali, u cjelini – dokumentarni film je izazvao niz izuzetno neugodnih pitanja, na koja se standardni odgovori nisu učinili koliko-toliko uvjerljivim.

Na primjer, tko je bio glavna snaga “Revolucije Dostojanstva”?

Romantična verzija tvrdi – narod koji se ujedinio u ekstazi promjena. A Moreira otkriva “javnu tajnu” – ne, nije narod, već Desni sektor, Svoboda i oni koji su kasnije postali nacistička formacija “Azov”. To što je za Rusiju odavno opće mjesto, Europljani tek trebaju shvatiti i prihvatiti.

Zasluga Paula Moreire je u tome što on provodi svojevrsno “opismenjivanje” europskog auditorija.

Vika povodom “pokušaja da se ti događaji predstave kao operacija koju financiraju Sjedinjene Države” jasnija je od svega ostalog. Dok dio krivnje sitni kriminalac – Ukrajina može prihvatiti, kaljanje ugleda svog bossa za nju bi bilo smrtonosno.

Ali, Francuzi, kao i ostali Europljani, nakon skandala s američkim prisluškivanjem čelnika zemalja EU, počeli su mnogo kritičnije se odnositi prema “gestama dobre volje” kao što su “kolačići Nuland” (ti kadrovi se nalaze u filmu). I sasvim rezonski pretpostavljaju da, ako su američke specijalne službe mutile u svetinji EU, zašto ne bi to radile i u mnogo divljijoj Ukrajini?

S nestrpljenjem čekamo francuski film. Ako istinu nazivaju “proruski gledištem”, to je znak kvalitete naše pozicije. I pozicije Paul Moreire.
 
Na žalost, na Youtubeu još nema engleskih titlova

 
(fakti.org,youtube.com/uredio:NSP)

Nedavni izvještaj da je misteriozni smrtonosni virus pušten iz tajne laboratorije u Ukrajini, te da je ekspresno ubio 20 ukrajinskih vojnika i unio pravu paniku u Europi

Novi izvještaj iz Kremlja navodi da Rusija odbija prihvatiti izbjeglice iz Levanta zato što je kod jednog od njih pronađena misteriozna mapa, piše Yournewswire.

Prema riječima ruskih dužnosnika, ta mapa oslikava “Sudnji dan” prema citatu iz Kurana, a dio je dokumenta koji su Rusi povezali s američkom laboratorijem za biološko oružje u Ukrajini gdje ljudi umiru od novog misterioznog virusa.

Prema izvješću, ruski graničnici su pretresli preko 5.500 tražitelja azilanata iz Sirije i Iraka koji su se uputili u Norvešku, pošto zakon o prelasku granice tako nalaže.

Prije nego što pretresu azilante, graničnici usmeno i pismeno upozoravaju šta se ne smije prenijeti preko granice i dobivaju jednu priliku da se otarase svega što ne smiju prenesti.

Razlog za to je što mnogi migranti nisu upoznati sa strogim zakonima Ruske federacije i Europske unije kada su u pitanju droge koje su legalne u državama migranata, pod kojima se podrazumijevaju marihuana, hašiš, opijati itd.

Tijekom jednog od ovakvih pretresa, graničari su pronašli misterioznu kartu kod jednog od migranata.

Graničari su naveli da je karta bila zgužvana u malenoj vrećici zajedno s manjom količinom hašiša, adresom “Puškinskaja 83, Kharkov, 61023, Ukrajina” i ručno napisanom porukom na kojoj je naveden citat iz Kurana:

“I kada se svijet ujedini protiv nepravednih, mi ćemo iz zemlje proizvesti zvijer koja će se s njima suočiti: Ona će se njima obratiti jer čovječanstvo nije vjerovalo u naše znakove”.

Na misterioznoj karti je označen i put krijumčarenja Islamske države koji počinje u ratnoj zoni Levanta i prostire se kroz Tursku do Gruzije, a onda preko Crnog mora do Odese u Ukrajini, šireći se zatim na 10 dodatnih puteva koji vode u Europsku uniju i Rusiju.

Pošto su analitičari FSB-a dešifrirali ovu misterioznu kartu i podijelili informaciju s europskim partnerima, ministar vanjskih poslova Lavrov je upozorio da je klisura Pankisi u Gruziji potvrđena kao put krijumčarenja terorista ISIS-a, dok je europska međunarodna policijska agencija, Europol, poslala hitno upozorenje da teroristi Islamske države uspostavljaju tajne kampove za obuku diljem Europske unije i da obučavaju teroriste za napad na europske države.

Ono što najviše zabrinjava analitičare FSB-a jeste da adresa na misterioznoj karti pripada Nacionalnom znanstvenom institutu za eksperimentalnu i kliničku veterinarsku medicinu, koji je povezan sa smrtonosnim virusom koji je do sada usmrtio 20 ljudi u Ukrajini, dok se preko 200 njih nalazi u bolnici.

Vicekomandant Narodne republike Donjeck (DPR), Eduard Basurin, upozorio je 22. siječnja: “Dobivamo sve više novih činjenica o rastućoj epidemiji akutnih respiratornih infekcija među ukrajinskim vojnicima.”

Od početka tjedna je zaraženo više od 200 ukrajinskih vojnika koji su odvedeni u vojne bolnice u Kharkov i Dnepropetrovsk. Važno je napomenuti da su obavještajne službe DPR otkrile da američki vojni stručnjaci provode eksperimente u privatnom laboratoriju u Šelkostanciji 30 kilometara od Harkova. Vjerujemo da je upravo odatle potekao smrtonosni kalifornijski virus “.

Također je otkriveno da ovaj Nacionalni institut za eksperimentalnu i kliničku veterinarsku medicinu dobiva financije od ministarstva obrane SAD preko privatnih tvrtki u Europskoj uniji.

Pošto su teroristi Islamske države sada povezani sa smrtonosnim i neizlječivim virusom u Ukrajini, upozorava se da bi ova karta koja povezuje Gruziju i Crno more preko Odese mogla imati veze s ratnim zločincem i bivšim predsjednikom Gruzije, Mihailom Sakašvilijem.

Sakašvili je bio predsjednik Gruzije kada je 2008. godine pokrenuo iznenadni i neizazvani napad na Rusku federaciju i bio poražen od strane ruske vojske.

On je optužen za ratne zločine, ali je uspio pobjeći u SAD, odrekavši se gruzijskog državljanstva i prihvativši ukrajinsko državljanstvo, nakon čega je postavljen za guvernera ukrajinskog područja Odessa kraj Crnog mora.

Izgleda da Obamin režim preko Sakašvilija pokušava provesti misiju u okviru koje će poslati na tisuće islamskih terorista zaraženih neizlječivim kalifornijskim virusom u Europu. Stoga je Rusija počela upozoravati na američko biološko oružje i njegovo potencijalno širenje na Europu.
 

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:NSP)

Odakle potječe sav ovaj islamski fundamentalizam u modernom dobu? Većina dolazi iz Afganistana, Iraka, Libije i Sirije. Tijekom različitih razdoblja od sedamdesestih godina pa do danas

Ove četiri države su bile najsekularnije, najmodernije i najobrazovanije na čitavom Bliskom istoku. Što se sada dogodilo s tim državama?

SAD je osamdesetih godina organizirao postupni prevrat afganistanske vlasti što je rezultiralo stvaranjem Talibana koji su i preuzeli vlast.

SAD je početkom 21. stoljeća svrgnuo iračku vlast, uništavajući ne samo sekularnost već i civiliziranost države, koja je sada u potpunosti propala.

SAD i NATO su 2011. godine zbacili sekularnu libijsku vlast Moamer Gaddafija, ostavljajući iza sebe bezakonje i oslobađajući na stotine džihadista i na tone oružja diljem Bliskog istoka.

U proteklih par godina, SAD pokušava zbaciti sekularnu sirijsku vlast Bashara el Assada. Ovaj potez je zajedno s okupacijom Iraka doveo do stvaranja Islamske države koja vrši ona silna obezglavljivanja.

Međutim, to nije važno, važna je budućnost kapitalizma, imperijalizma, antikomunizma, nafte, Izraela i džihadista. Bog je veliki!

Počevši od Hladnog rata, američke vojne intervencije su se u proteklih 70 godina pobrinule da nema nijedna socijalistička, sekularna država među muslimanskim državama.

Pariz je 11. siječnja bio mjesto gdje se održao Marš nacionalnog jedinstva u čast ubijenih novinara agencija Charlie Hebdo. Marš jeste bio dirljiv, ali je predstavljao klasično zapadno licemjerje.

Nijednom nisu spomenuti novinari na Bliskom istoku koje je ubila američka vojska. U Iraku je ubijeno sedam novinara, u Afganistanu su 2001. godine bombardirane radijske agencija.

Što se Charlie Hebdoa tiče, oni su bili neokonzervativna agencija. Podržavali su svaku intervenciju NATO-a do današnjeg dana. Svi su bili protiv muslimana, protiv Hamasa (i ostalih palestinskih organizacija), protiv Rusa, protiv Kubanaca, protiv Huga Chaveza, protiv Irana, protiv Sirije, protiv Kijeva itd.

Nije lako iskritizirati Charlie Hebdo na pravi način, pošto nisu u pitanju bili “loši ljudi”. To je bila skupina karikaturista bez posebne agende koje nije zanimao nikakav oblik “korektnosti” (ni političke, ni religijske niti bilo koje druge). Njihov jedini cilj je bio da prodaju svoje novine.

Oni nisu jedini koji nisu pazili šta pričaju … Sjećate se Arsenija Jacenjuka? U pitanju je Ukrajinac kojeg su Amerikanci usvojili i postavili početkom 2014. godine na mjesto premijera u Kijevu kako bi poveo ukrajinske snage protiv Rusije u novom Hladnom ratu.

Jacenjuk je na njemačkoj televiziji 7. siječnja 2015. godine rekao: “Svi se sjećamo sovjetske invazije Ukrajine i Njemačke. Ne možemo dozvoliti da netko ponovi Drugi svjetski rat”.

Potrebno je napomenuti da ukrajinske snage među sobom sadrže neonaciste na visokim položajima u vlasti, a još mnogo više njih među vojnicima koji se bore protiv proruskih snaga na jugoistoku države. Jacenjuk je prošlog lipnja ove proruske pobunjenike nazvao “nižim ljudima”, iskoristivši termin koji nacistima nije stran.

U svakom slučaju, marš koji je održan u Parizu radi osuđivanja terorizma koji su počinili džihadisti mogao je biti održan i za žrtve iz Odese u Ukrajini prošlog svibnja. Isti oni gorespomenuti su sa svojim nacističkim obilježjima tada pozivali na smrt Rusa, komunista i Židova, spalivši tržni centar u Odessi i pobivši nekoliko desetaka ljudi dok je njih stotinu završilo u bolnici. Mnoge žrtve su pretučene ili upucane kada su pokušale pobjeći od plamena i dima. Vozila hitne pomoći nisu mogla doći do ranjenih.

Izazivamo vas da pronađete ijedan američki mainstream entitet koji je prenio ove užase. Jedina stanica koja je to učinila je RT u Washingtonu, na čijem sajtu se mogu naći svjedočenja, slike i snimci. Čak se i na Wikipediji može naći izvješće o incidentu 2. svibnja 2014. godine u Odessi.

Kada bi Amerikanci znali što se sve događa i koga sve njihova vlada podržava, ne bi mogli, a da se ne zapitaju zašto je to tako. Zašto je kapitalizam toliko dobar a komunizam toliko loš?

Mnogi misle da je McCarthy uništio komunističku partiju. Međutim, to nije točno. Komunističku partiju je uništio govor Nikite Hruščova 1956. godine, kojim je on predočio sve zločine Staljinove diktature.

Komunizam je i danas prilično omražen na Zapadu, a mnogi ni danas nisu shvatili da je ta mržnja bezrazložna. Sjetite se rata u Vijetnamu 1964. i 1965. godine. Amerikanci su bili toliko sretni zbog uspjeha svoje vojske. Nikome od njih nije palo na pamet da u nekim selima te iste bombe koje oni bacaju uništavaju nečije živote i domove.

Vijetnam nije bio jedini. Kuba je dugo godina bila meta uništenja SAD, ali se odvažno opirala. Kuba je 31. svibnja 1999. godine podnijela tužbu protiv SAD, tražeći odštetu od 181 milijarde dolara. Sveukupno je ubijeno 3.478 ljudi, a ozlijeđeno je 2.099 (naravno, u ove brojke nisu uključene sve one neizravne žrtve ekonomskog pritiska i blokada Washingtona koji su otežali opskrbu hranom i lijekovima).

Sjetite se epidemije hemoragijske groznice koju su Amerikanci umjetno proizveli na Kubi 1981. godine, a tijekom koje je zaraženo 340.000 ljudi, dok je 116.000 njih hospitalizirano. Stradalo je ukupno 158 ljudi, među kojima i 101 dijete. Sreća u nesreći je da je Kuba posjedovala zavidno zdravstvo te je veliki broj ljudi preživio.

U žalbu spada i kampanja zračnih i pomorskih napada protiv Kube koji su počeli u listopadu 1959. godine, kada je američki predsjednik Dwight Eisenhower odobrio program bombardiranja kubanske infrastrukture.

Još jedna stavka su oružane terorističke skupine, pod imenom los bandidos, koje su terorizirale otok pet godina, od 1960. do 1965. godine.

Sigurno ste čuli iz zloglasnu invaziju u travnju 1961. godine pod imenom Zaljev svinja. Iako je čitav incident trajao manje od 72 sata, ubijeno je 176 Kubanaca, dok je više od 300 njih ranjeno, a oko 50 njih je trajno onesposobljeno.

Da ne duljimo dalje, trauma koju su SAD nanijele kubanskom narodu ne može se usporediti ni s čim u ljudskoj povijesti, a svakako je veća od one koju su SAD doživjele 11. rujna.

(William M. Blume/Greenville Post)
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Direktor Centra za antiterorizam i svjetski mir, u autorskom tekstu za “SVJEDOK” i za online “Veterans Today” otkriva, dosad, strogo čuvanu tajnu o ubojstvu Nikole Tesle, ali i o mračnim igrama Amerike i suradnji s najvećim Hitlerovim zločincima.

Vijest o ubojstvu Nikole Tesle do mene je stigla kad sam poslušao youtube prezentaciju u kojoj Eric Berman priča Greg Syzmanskiju kako je otkrio da je njegova bivša djevojka bila kćer bivšeg nacističkog zapovjednika Otto Skorzeny-ja, te da je tako, sasvim slučajno, imao priliku da se sretne s ostarjelim Skorzenyjem koji je godinama živio u SAD-u, radeći kao stolar s novim identitetom koji mu je omogućila CIA nakon 2. svjetskog rata.

Berman (koji ponekad koristi pseudonim Eric Orion) je dobio puno priznanje Skorzenyja, koji se približavao kraju svog života, i koji mu je dao punu kutiju za cipele sa stotinama fotografija koje podupiru njegove tvrdnje.

Među brojnim važnim otkrićima, Berman je čuo od Skorzenyja da je on osobno ugušio Nikolu Teslu 6. siječnja 1943., i da mu je tada, u ubojstvu asistirao njegov nacistički kolega Reinhard Gehlen.

Tesla je tada imao 86 godina.

Prema izjavama Skorzenyja, on i Gehlen su uspjeli namamiti Teslu dan prije ubojstva da im otkrije detalje svojih najvažnijih otkrića. Nakon što su ga ubili, ispraznili su cijeli sadržaj Teslinog sefa, i sve što su odatle ukrali predali su Hitleru.

(Komentirajte autora: SAD je ponovno došao u posjed ovih dokumenata kroz operaciju Paperclip ili operacije “Spajalica”, na kraju 2. svjetskog rata.)

Otto Skorzeny je bio Hitlerov ubojica i tjelohranitelj, jedan je od mnogih nacista koji su se infiltrirali u SAD nakon 2. svjetskog rata kroz operaciju Paperclip, a na isti je način u Ameriku stigao i Reinhard Gehlen, koji je kreirao CIA-u i BND (Tajnu službu Zapadne Njemačke.).

Iako se u javnosti mislilo da je Skorzeny umro 1975. u Španjolskoj, on se u javnosti ponovno pojavio 1999.

Otto Skorzeny je objasnio kako je (unatoč knjigama iz povijesti i informacijama koje je servirala CIA) pomogao Hitleru pobjeći u Austriju u avionom kojim je upravljala žena pilot Hanna Reitsch.

“Hitler nije umro izvršivši samoubojstvo”, rekao je Skorzeny.

“Ubijen je njegov dvojnik, tako što su ga upucali između očiju, i zubarski karton dokazuje kako to nije Hitler. Amerikanci su tu informaciju držali u tajnosti jer su bili zabrinuti da bi istina mogla razgnjeviti Ruse.”

Unatoč prepirkama o Teslinom podrijetlu, Nikola Tesla je rođen u Smiljanu u Lici, 10.srpnja 1856., u regiji države Austrougarske (Vojne Krajine – Austrougarske, koja je 1881. pridružena Banovini Hrvatskoj kao Ličko-Krbavska županija.), u kojoj je tada živio, većinom, srpski živalj, a koja se danas nalazi u modernoj Hrvatskoj.

Tesla je bio sin pravoslavnog svećenika koji je došao do mjesta nadbiskupa. Tako je Nikola Tesla imao mogućnost čitati o mnogim temama zahvaljujući očevoj osobnoj biblioteci. Kao dječak, pratio je svog oca na putu u Rim, gdje je imao prilike čitati i mnoge, manje poznate radove i knjige koje su se nalazile u Vatikanskoj znanstvenoj knjižnici.

Nakon što je završio studij inženjerstva i fizike na Politehničkoj školi u Grazu, Tesla je nastavio svoje školovanje na Sveučilištu u Pragu. Od početka je pokazao nevjerojatnu sposobnost u rješavanju mehaničkih i znanstvenih problema, naročito u dijelu elektriciteta i aplikacija proizvodnje električne energije.

Nakon što je radio u podružnici Edisonove Telefonske tvrtke u Budimpešti, Parizu i drugim gradovima Europe, Nikola Tesla je krenuo u Ameriku da bi se sreo s čovjekom koji mu je osigurao prvi posao, to jest s Thomas Edisonom.

Tesli je bilo teško raditi za Edisona (jer se Edison nije pridržavao financijske pogodbe), ali je uskoro Nikola uspio pronaći financijere za svoje projekte, istraživanja i nova otkrića.

Financijeri, kao što je John Pierpont (JP) Morgan, George Westinhouse i Jacob Astor su bili među ljudima koji su vidjeli potencijal u Teslinom pionirskom istraživanju, ali i osjetili da bi mogli debelo unovčiti njegova tehnološka otkrića na polju elektriciteta, bežične komunikacije i fizike .

Jedini službeni dokument o Teslinom dolasku u SAD je onaj iz luke New York, datuma 7. travnja 1882. u kojem piše da je 25-godišnji Tesla stigao u istoimenu luku brodom SS Nordland, te da je iz Europe krenuo iz luke Antwerpen. On je na ovo putovanje krenuo nakon što je predavao u Parizu.

Tesla je u New York stigao kao “radnik”, iako bi ova klasifikacija teško mogla odgovarati čovjeku koji je postao najpoznatiji izumitelj u ljudskoj povijesti, s preko 700 patenata koji su njegovo životno djelo.

Njegova tehnološka otkrića su zasigurno skrenula pozornost osoba gladnih moći i dominacije nad svijetom. U velikom dijelu su Tesline inovacije i karijera bili isključeni iz povijesnih knjiga, jer su njegovi patenti ukradeni i poslije toga korišteni kao oružje.

Nama nikada nije dozvoljeno da saznamo o supresiji Teslinih naprednih znanstvenih otkrića, niti nam je dozvoljeno da saznamo koje su osobe profitirale iz krađe njegovih radova – točnije da otkrijemo tko su ljudi koji su orkestrirali takvim zlim planom. Iako je mnogo toga pisano o Teslinim uspjesima i padovima, malo tko je detaljno opisivao što se događalo iza scene financijskih aktivnosti koje su dovele do nacističke zavjere kako bi došli do Tesline tehnologije i tko je i zašto plaćao razvoj takvih tehnologija.

Mnogi od Teslinih patenata su došli u ruke nacista između dva svjetska rata.

Na kraju je Tesla morao sudskim parnicama se boriti za svoje osobne patente. Iako je Nikola Tesla uspio dobiti većinu tih parnica za pravo patentiranja, njegovi su izumi i tehnologije bili konstantno kradeni i prodavani nacističkoj Njemačkoj i drugim stranim vladama, tako da on nikada nije mogao ostvariti financijski uspjeh koji mu je, s pravom, pripadao.

Kroz cijelu karijeru Tesli su drugi upropaštavali rad i imovinu, i to je uglavnom prolazilo neopaženo. U vrijeme smrti (prema riječima njegovog ubojice Skorezenyja) na dan 6. siječnja 1943. Tesla je u biti umro u potpunoj bijedi, to jest bez prebijene pare.

Na pravoslavno Badnje veče, Teslu su pronašli mrtvog na krevetu, obučenog u svečano odijelo, prekriženih ruku na grudima.

Govorili su kako je ovaj čovjek velikog uma vjerojatno predosjetio smrt zbog toga je obukao svečano crno odijelo, prije nego što je izdahnuo. To je, naravno, nevjerojatna laž i svojevrsna “nemoguća misija”, čak i za tako veliki um kao što je bio Teslin.

Ovo je samo još jedan dokaz da je ubijen, i da su ga njegove ubojice obukli u svečano crno odijelo, ostavljajući ga na krevetu pošto su ga umorili!

Uspjeh Nikole Tesle u otkrićima novih tehnologija nije prošao nezapaženo od mnogih velikih industrijskih kapitalista i različitih vlada svijeta.

U stvari, mnogi njegovi izumi su dalje razvijani kroz tajne vladine programe koji su nastali nakon izuma izmjenične struje, elektromagnetske energije, električnih motora, generatora, zavojnica, radio-transmisije, tehnologije za spremanje električne energije i tehnologije bežične komunikacije. Pošto je Tesla često bio duboko usredotočen na svoja istraživanja u zabačenim laboratorijima, nadgledanje Teslinih pravnih poslova je bilo u rukama najbližeg suradnika, Georgea H. Scheriffa.

Scheriff je često savjetovao Teslu o neriješenim patentima, ugovorima, parnicama, poslovnim prijedlozima, javnim prikazivanjima i financijskim poslovima. Kao što to obično biva sa svakim pouzdanim suradnikom, Scheriff je često stajao uz Teslu u njegovim usponima i padovima i financijskim noćnim morama, ponekad je čak i tražio dodatno kreditiranje za hotel Waldorf-Astoriu u kojem je Tesla često boravio, ili mu je osiguravao direktan dotok novca za istraživanja koja je Tesla trebalo po ugovoru obaviti.

Pri kraju svoje karijere, Tesla je izbačen iz hotela Waldorf zbog neplaćenog računa koji je iznosio, za ono vrijeme, velikih 2000 dolara.

Dok je Tesla radio na tajnom projektu vlade SAD-a u Colorado Springsu, Scheriff je komunicirao s Teslom o njegovom poslovnom i novčanom stanju. Tesla je tada govorio o boljoj budućnosti i skorom financijskom uspjehu i kako ga je Scheriff stalno upozoravao o nedostatku novaca. Tesla je počeo s konstrukcijom tornja za bežični prijenos energije “Wardenclyffe,” u Shoreham, Long Islandu, novcem koji je investirao JP Morgan.

Kada je Morgan otkrio da će toranj besplatno prenositi električnu energiju i radio-valove, on je otkazao projekt i naredio rastavljanje tornja i prodavanje svih njegovih dijelova u staro željezo.

Jer, Morgan nikako nije htio da Amerikanci dobivaju besplatnu električnu energiju, radio i televiziju.

Tesla je bio skrhan, kada je čuo vijest, ali nastavio je na radu novih izuma. Unutar dokumentacije Rockefeller Connection Recordsa stoji da je Battery Place broj 17, to jest zgrada Whitehall bila vlasništvo Franka Rockefellera koji je sa svojom braćom Williamom i Johnom D.-jem posjedovao mnoge tvrtke s uredima koji se tamo nalaze.

U istoj zgradi nalazila se uprava International Longshoremen ‘s Association (ILA), a bavila se različitim poslovima, od nafte, rudarstva i posjedovanja drugih kemijskih kompanija. Također su posjedovali tvrtku Union Sulphur, koju je vodio njemački kemičar Herman Frasch koji je patentirao metode ekstrahiranja sumpora i petroleja.

Frasch je također radio za John D. Rockefellera u Standard Oil-u, koja je razvijala slične metode ekstrakcije. Frank Rockefeller je također bio investitor Buckeye Steel Casting iz Columbusa u Ohiou. Buckeye je proizvodio automatske spojke i šasije za vagone vlaka koje su imali Harrimans, Rockefellersi i JP Morgan i na kraju Samuel Prescott Bush koji je od generalnog menadžera postao predsjednik tvrtke nakon što je vlasnicima ostvario ogromnu dobit.

Samuel P. Bush je u suradnji s Rockefellerima došao do pozicije direktora Odbora Ratne industrije s kojom je uspio kreirati ugovor s Remington Arms za vrijeme rata, sve to zahvaljujući Percy Rockefeller. “Vjeran” suradnik Nikole Tesle, kojeg je nekada oslovljavao s “knjigovođa” ili “tajnik” George Scheriff radio je za Union Sulphur.

U normalnim situacijama ovo ne bi stvaralo nikakvo zvono za uzbunu, no ako se uzmu u obzir sve gospodarske neprilike u kojima se Tesla stalno nalazio, onda je to potpuno drugačije. Scheriff je imao svako pravo da svojoj obitelji osigura normalan život. To je bio “američki način života.” No ako pažljivo pogledamo Union Sulphur Co. onda ćemo otkriti kako je netko tu bio izvaran i prevaren …

A to je bio Tesla!

Scheriff je bio sama srž ove prevare?!

Ko je bio George Scheriff?

Ili još bolje – tko je bio George H. Scheriff – Stariji?

Ne postoje legalni zapisi i dokumenti o Georgeu H. Scheriffu, niti da je on rođen ili da je on živio u SAD-u krajem XIX stoljeća do 1925., pa ipak taj George Scheriff je bio asistent / knjigovođa Nikole Tesle.

(Recimo, da je Scheriff rođen u Njemačkoj, bi li to na svu ovu misteriju bacilo malo više svjetla? Vjerojatno bi, da postoje takvi dokumenti, no poznato je da su takvi ljudi koju su radili za nacističku stranku uglavnom imali sve dosjee i podatke o svom podrijetlu uništene i izbrisane – no nakon što dalje ispitamo ovu nepoznanicu i nakon što dalje pročitate ovaj tekst, otkrit ćete da i te kako ima veze s obitelji Bush.)

Ukratko, Otto Skorezny je tvrdio kako je pravi identitet Georgea H. W Busha, zapravo George H. Scheriff Mlađi, te da je on sin ilegalnog imigranta iz Njemačke, Teslinog knjigovođe / asistenta Georgea H. Sheriffa Starijeg! Ovo vrijedi više od tisuću riječi: No to nije jedina bomba koju je Otto Skorzeny izbacio iz sebe tog dana 1999.

Skorzeny je iza sebe ostavio punu kutiju cipela s fotografijama koje su pokrivale više od 60 godina njegove povijesti, među njima su bile osobne fotografije Skorzenyja, on ih je sve opisao Bermanu do detalja.

Cijeli niz fotografija pokazuje mladog i nadmenog Skorzenyja u punoj ratnoj uniformi nacističkog SS-a, snimljen je i do svoga Führera Adolfa Hitlera. U toj kutiji su i fotografije Reinharda Ghelena (SS ubojice i špijuna), doktora Josepha Mengelea (Anđela smrti), Martina Bormmanna (Hitlerovog pomagača i SS ubojice).

Eric “Orion” Berman je u intervjuu koji je dao uživo za Republic Broadcasting Network 17. siječnja 2006. detaljno objasnio sljedeće:

“Skorzeny je umro 31.prosinca 1999. Njegovo tijelo je kremirano, imam kopiju njegove smrtovnice, i vidio sam njegov pepeo. Poslije rata, on je pomogao George Bushu da utemelji CIA-u kroz operacije Paperclip i ODESSA.”

Berman je napomenuo kako je Skorzeny oslobođen od optužbi na suđenju nacistima u Nirnbergu i da je on u CIA-u uspio ubaciti preko 50 tisuća nacističkih ratnih zločinaca, te da u SAD nisu samo dovodili raketne znanstvenike poslije II svjetskog rata.

Berman je Skorzenyja opisao kao vrlo fokusiranog i lucidnog starca od 90 godina, i da je u tim godinama još uvijek bio jako mobilan. Tvrdi da je mogao bez problema da šeta uokolo i da je imao impresivnu pojavu i najveće ruke koje je ikada vidio u životu. Bio je visok 193 centimetra.

Kada su Bermana zapitali kako je moguće da mu je Skorzeny povjerio takve informacije, on je odgovorio sljedeće:

“Bio sam s jednom od njegovih kćeri. Kao prvo, moram reći da je on jasno znao da sam ja Židov. Ja sam iskren momak, i on je smatrao kako ću ja zaista pokušati učiniti nešto po njegovom pitanju i kako ću ga izvesti pred pravdu, kako ću napraviti nešto po pitanju nacističkog ratnog kriminalca. Njegov cilj je bio. On je mislio da su ga zeznuli Bushovi, to jest George Bush za velike sume novca tijekom svih ovih godina. Ovo je bio njegov pokušaj da se konačno s njima obračuna. “

Skorzeny i Bush

U Tesla Tech Inc. Magazinu broj četiri, od 03.08.2006. izašao je biografski tekst o Nikoli Tesli, pod nazivom: “Extraordinary Technology,” (Nevjerojatna tehnologija), u njemu je Dustin Wallace pisao o Teslinom djetinjstvu, o nekim njegovim izumima i njegovim posljednjim danima.

Wallace na stranici 21-22 piše sljedeće:

“Članovi kraljevske obitelji predratne Jugoslavije su se susreli s Teslom u jesen 1942. No, ipak s Teslom se srela i tajnica Charlotte Muzar, ona je nakon susreta s Teslom izjavila kako joj se čini da neće preživjeti narednu noć.

Jedan drugi Teslin prijatelj Kenneth SWEZEY je posjetio Teslu u isto vrijeme i, “primijetio” kako se Tesla hrani samo s malo “Nabisco” keksa i toplog mlijeka.

Bilo je sasvim očito da se Tesla približava kraju života. Do kraja prosinca 1942. Tesla je započeo niz susreta s agentima vlade SAD-a kako bi s njima podijelio neka od svojih najdelikatnijih otkrića. Ti su ljudi uzeli mnoge od njegovih dokumenata kako bi ih snimili na mikrofilmove.

Tekst nastavlja dalje ovim podacima:

“Nakon Tesline smrti, Ured SAD-a za Vlasništvo Stranaca ili” United States Office of Alien Property “je pod instrukcijama FBI-ja konfiscirao sve Tesline dokumente i njegove osobne stvari. Ovo je bio vrlo interesantan manevar ako se uzme u obzir da je Tesla bio američki državljanin. “

Važnost ovog naoko benignog opisa Teslinih posljednjih dana i intervencija koje su uslijedile nakon njegove smrti nas dovode u izravnu vezu s navodima Otta Skorzenyja. Kako je sam Skorzeny detaljno objasnio bremañ njegove veze s HW Bushom (Georgeom H. Scheriffom Mlađim) u organiziranju CIA-e tako što su apsorbirali nacističke SS agente, on je sam priznao:

“Da je zajedno s Reinhardom Ghelenom ubio Nikolu Teslu 06. siječnja 1943. tako što su ga zadavili / ugušili. “

Prije samog ubojstva Skorzeny i Gehlen su “naširoko i detaljno pričali s Teslom o njegovim najnaprednijim tehnologijama i nakon ubojstva su ukrali nacrte Teslinih najboljih i najtajnijih izuma.”

S pravom se pitamo da li su to “vladini agenti” o kojima je pisao Dustin Wallace?

Vrijeme posljednjeg posjeta Georgea Scheriffa Nikoli Tesli je također posebno sumnjivo.

Skorzeny nije stao samo na ovim otkrićima koja su mu “olakšavala dušu.” On je opisao veze s Frankom Edwardom, iz južne Floride (Breman tvrdi da izostavljanjem cijelog prezimena štiti Skorzenyjevu kćer), te veze s Reinhardom Ghelenoim, to jest Hankom Janowicz iz Waynea, NJ i doktora Josepha Mengelea, to jest Stevena Rabe.

Berman je na to rekao sljedeće:

“Gehlen je FBI upozorio o Skorzenyju koji je otkrio svoj pravi identitet i mjesto, nakon toga se Gehelen (Janowicz) sakrio.

Mengele (Rabel) je uz pomoć serije hormonskih injekcija koje usporavaju starenje, crne perike i “kanibalizma” održao svoj mladenački izgled. “

Nakon što je istražio i potvrdio neke od Skorzenyjevih navoda, Berman je kontaktirao Ministarstvo pravosuđa SAD-a kako bi ih obavijestio da se određeni nacistički špijuni kriju unutar određenih frakcija tajnih agencija SAD-a, naročito unutar CIA-e.

“Moje misli su bile, da trebam ove tražene naciste, ratne kriminalce, ubojice iz holokausta i teroriste da dovedem pred lice pravde.

Želio sam kontaktirati vladu SAD-a i reći im:

“Hej ljudi oni su još živi.”

Želio sam pravdu. To je bila moja jedina namjera. Prvo sam pokušavao kontaktirati Eli Rosenbauma koji je šef odsjeka odjela za specijalne istrage Ministarstva Pravosuđa. No na kraju su oni mislili kako je riječ o prevari i rekli su mi kako griješim, i da je CIA otkrila kako su svi oni mrtvi. To je sve što su mi rekli, i naravno, da ja nisam u pravu. “

Svojevremeno je Idaho Observer 2007. godine, do detalja objašnjavao koliko se smrt Nikole Tesle i njegova najvažnija otkrića još uvijek dobro kriju od javnosti, zajedno s političkim igrama u vrhu SAD-a i svjetske piramide vlasti. Sasvim nam je jasno koliko ovi tekstovi mogu liče na “teorije zavjere” i koliko mogu stvoriti kontroverzi. No, previše nas detalja iz Teslinog života i djela, a i njegova smrt u krajnjem siromaštvu, tjeraju na pomisao da istina možda uopće nije daleko od napisa u ovim tekstovima.
 
NoviSvjetskiPoredak.com